Skip to main content

Full text of "Hrvatska prije XII vieka : glede na zemljini obseg i narod"

See other formats


c 


DigitizecLby  the  Internet  Archive 
in  2011  with  funding  from 
hiversity  of  Toronto 


http://www.archive.org/details/hrvatskaprijexiiOOraki 


4^db' 


■^-•^-■^■■^-^^--^'^  '-^ 


HRVATSKA  PRIJE  XII  MA 


GLEDE  NA  ZEMLJIŠNI  OBSEG  I  NAROD. 

•IZ  BTHLlOTEKfi* 
i|»1i^IVKA  DRAGOVlCAl* 


NAPISAO 


DR.  FR   RACKI. 


(Freštampano  iz  LVI.  knj.  „Rađa""  jugoslavenske  akademije  znanosti  i  umjetnosti.) 


U  ZAGREBU  1881. 

TISAK    DIONIČKK    TISKARE. 


'iO,l>^     ' 


'fO./  Ln- 


>n 


c 


ac,r'Jt^^ 


'j~i"^<^^^  \ 


'5^....^ 


/ 


Zemljišni  obseg. 

Glavna  moć  države,  kano  što  je  sada  priznano  i  poznato,  osniva 
se  na  njezinom  zemljištu  i  pučanstvu.  S  toga*  će  se  mnogi  pojavi 
u  životu  države  bistrije  shvatiti  i  temeljitije  razumjeti,  kada  se 
zemljište  i  pučanstvo  njezino  pobliže  spozna. 

Do  sada  je  hrvatska  prošlost  s  te  strane  slabo  izpitana.  Zemlji- 
šni razmjeri  Hrvatske  samo  su  prigodice  ovdje  ili  ondje  napome- 
nuti. Još  su  manje  izpitani  narodni  i  družtveni  odnošaji  njezina 
stanovničtva.  Ovu  prazninu  u  povjesti  našoj,  koliko  se  tiče  zem- 
ljišta i    stanovničtva   samostalne  Hrvatske    pod  vladaoci   domaćimi, 

V 

neka  izpuni  donjekle  ova  razprava.  Sto  se  ograničujem  na  stariju 
dobu  do  Xn  stoljeća,  razlog  je  u  tom,  jer  je  ona  još  sveudilj 
glavnim  predmetom  mojega  iztraživanja ,  i  jer  će  razjašnjenje  ovoga 
pitanja  u  mnogom  razbistriti  nutarnji  uzrok  onomu  znamenitomu 
prevratu,  koj  je  državni  i  družtveni  život  hrvatskoga  naroda  sveo 
do  skora  u  posvema  drugu  kolotečinu. 

iVistupajući  k  prvomu  dielu  ovoga  iztraživanja  držim  prije  svega 
za  nuždno  navesti  ona  imena,  pod  kojimi  se  hrvatska  zemlja  u 
spomenicih  one  dobe  spominje. 

Najstariji  trag  narod nonui  imenu  za  hrvatsku  zemlju  nalazi  se  tek  u 
domaćom  spomeniku  IX  vicka;  u  Trpimirovoj  naime  listini  od  g.  .sr)2, 
u  kojoj  se  hrvatska  zemlja  zove  „regnum  Cliroatorum".'  Ovdje  „reg- 
num"  ne  znameiuijc!  „kraljevine",  nego  znniljn,  državu  u  obćc,  kano  što 


*   Docunienta   liistoriac  clnoaticac  perioiiiiiii  aiili(|ii.im  illiistrant'a   p.   1 

1* 


4  PR.     RAČKI, 

se  U  istom  vicku  zemlja,  u  kojoj  je  knez  Braslav  pod  vrhovnom  vla- 
šću franačkom  vladao,  a  koja  nije  bila  kraljevina,  zove  „regnum 
Brazlavonia".^  Ovaj  naziv  zemljo  po  narodu  dolazi  često  u  poto- 
njih domaćih  spomenicih,  te  se  on  već  od  X  vicka  pojavlja  i  u 
ohliku  „Chroacia"^,  koj  je  takodjer  u  vladaočev  nnslov  unišao.'^ 
Ime  iudi  „Hrvatska,  Chroatia"  za  državu  hrvatskoga  naroda  bi- 
jaše u  zemlji  hrvatskoj  ne  samo  narodno  nego  i  službeno  i  diplo- 
matično.  K  ovomu  imenu  dodano  bi  za  oznaku  drugo  ime,  od  pr- 
voga starije,  na  ime  „Dalmatia'',  od  kako,  navlastito  izza  polovine 
XI  vieka,  bizantinska  Dalmacija  dodje  u  državnu  zajednicu  s  dr- 
žavom hrvatskom.  8  toga  se  ova^  navlastito  od  Petra  Kriesimira, 
podpuno  i  službeno  zove  „Chroatia  et  Dalmatia*  ili  „Dalmatia  et 
Chroatia"*,  ili  „Croatic  Dalmaticque  regnum".^  Od  sada  se  samo 
ime  „Chroacia"  rjedje  pojavlja,  a  veoma  riedko  u  službenih  izpra- 
vah  hrvatskih/  Za  hrvatsku  indi  državu  i  zemljište  njezino  upo- 
tr  bljavalo  se  prije  ime  „Hrvatska*,  kašnje  Hrvatska  i  Dalma- 
cija ili  Dalmacija  i  Hrvatska. 

Prednjim  imenom  zvao  je  i  dvor  carigradski  hrvatsku  državu, 
za  što  ima  se  najstarije  svjedočanstvo  iz  prve  polovine  X  vieka  u 
tormulah  bizantinske  dvorske  kancelarije.'  Ostalo  se  inostranstvo 
rjcdje  služilo  tim  imenom,  izuzam  ono,  koje  je  obćilo  s  grčkim  izto- 
kom.  Tiera  putem  imalo  je  ime  „Chroatia*  doći  u  ljetopis  dolnjo- 
talijanskoga  grada  Bara**,  koj  je  još  u  XI  vieku  grčko-iztočnoj 
carevini  pripadao.  Rimski  dvor  pridržao  je  i  za  hrvatsku  državu, 
koja  je  podignuti  u  granicah  stare  rimske  Dalmacije,  ovo  potonje 
ime^,  koje  je  i  u  Njemačkoj,  bar  za  Karolinga,  obljubljeno  bilo  za 
označivanje  hrvatske  zemlje.^''  Običnije  u  inostranstvu  ime  za  hr- 
vatsku zemlju  bijaše  „Sclavenia,  Sclavonia,  sclavinica  terra,  scla- 
vonicum  regnum*,  i  to  navlastito  u  Rimu^^,  u  Mletcih'^,  u  Njemač- 

»  Annal.  Fuld.  ibid.   p.  380. 
^  A.   994.  ibid.  p.   23. 
'  Ibid.  p.  51,  5G  etc. 

*  Loc.  cit.  item  p.  GO,  67,   72,   73,  HO,    103,   105,   118,   145. 

*  Ibid.   p.   56. 

«  V    ibid.  p.    119. 

'  Ibid.  p.  416. 

«  Ibid.  p.  434. 

«  V.   ibid.  p.    124. 

^•^  Iliil    p.  322.   Ii  »rna  j)išc  se   ^dux   Dalmaciae*    item  p.  327^  328. 

"  II. id.  p.  I  Hl),  :ii;7,    113. 

'■^  ll.id     p.  .U 9.   335. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  5 

koj\  U  Francezkoj^,  i  na  zapadu  u  obće.  Ovim  imenom  prozivao 
bi  zapad  različite  zemlje  velikoga  slovinskoga  roda  obzirom  na  nji- 
hove narodne  i  bistoričke  osebine;  s  toga,  koliko  se  balkanskoga 
poluotoka  tiče,  romanski  i  germanski  zapad  nadjenuo  bi  ime  „Scla- 
vonia"  sada  hrvatskim,  sada  srbskim^  zemljam.  Ovo  shvaćanje  za- 
pada prodrlo  je  pače  i  u  romansko  stanovničtvo  ih  u  romanski 
odgojene  žitelje  Dalmacije,  koji  su  Hrvatsku,  razlikujući  ju  od  Dal- 
macije, rado  prozivali  Slavonijom*,  a  vladalac  hrvatski  bješe  im 
vladalac  slo vinski.^ 

Odavle  se  vidi,  da  je  za  zemlju  samostalne  hrvatske  države  ime 
Hrvatska,  Chroatia,  rabilo  redovito  samo  u  Hrvatskoj  i  u  službe- 
nom slogu  iztočno-rimske  carevine;  a  da  je  u  inostranstvu  prevla- 
dalo ime  Dalmacija  i  Slavonija. 

Prelazeći  na  izpitivanje  zemljišnoga  obsega  hrvatske  države 
imam  prije  svega  spomenuti,  što  bi  se  inače  samo  po  sebi  razu- 
mievalo,  da  se  ovdje  ne  radi  o  zemljah,  u  kojih  je  hrvatski  narod 
stanovao,  nego  o  zemlji,  o  granicah  i  obsegu  hrvatske  države  u 
pomenuto  doba.  Je  da  li  je  i  koliko  je  hrvatskoga  naroda  živilo 
izvan  te  političke  Hrvatske,  to  nije  predmetom  ove  razprave. 

Pošto  ne  ima  za  ono  doba  opisa  hrvatske  države  :  to  se  može 
obseg  njezin  ustanoviti  samo  neizravnim  putem,  i  to  izpitujući  nje- 
zine granice  naprama  susjednim  zemljam.  Osim  toga  treba  imati 
pred  očima  različite  dobe,  prema  kojim  i  obseg  države  bijaše  raz- 
ličit, sada  manji  sada  veći,  sada  je  padao  sada  pako  rasao.  Za 
izhodište  uzimam  polovicu  X  vieka,  jer  nam  djela  bagrorodjenoga 
cara  Konstantina  VH  obzirom  na  to,  što  potiču  iz  službenoga 
vrela  i  što  se  obaziru  ne  samo  na  Hrvatsku  nego  i  na  susjedne 
srbske  i  bugarske  zemlje,  pružaju  za  naše  pitanje,  ako  i  oskudnu, 
ali  razmjerno  najobilatiju  gradju. 

Konstantinu  loži  Hrvatska  unutar  granica  stare  Dalmacije,  o 
koje  obsegu  piše  sHedeće^:  „u  staro  doba  Dalmacija  poče  na  gra- 
nicah Drača  t.  j.  kod  Bara,  i  dopiraše  do  istarskih  planina;  u  ši- 
rinu pako  protezala  se  do  Dunava".    Ove    Dalmacije  glavnini  gra- 


^  Ibid.   p.  .362. 

*  Ibid.  p.  401. 

'  Vidi  bullu  pape  Alcxandra  II  od    1067  ^,'<)đ.   ibid.   p.   202.  za  (icm 
p.   211,  464. 

*  Cf.  p.   286. 
''  Cf.  p.   109. 

*  De  adm.   imp.  c.  .'iO.   ibid.   p.   267. 

2 


6  FR.    RAČKI, 

dom  da  je  Solin  bio.  Ovdje  diikle  imadc  Konstantin  pred  očima 
Dalmaciju  rimsku,  kano  što  odmah  izza  toga  izričuo  iztiče.  On  joj 
pače  iztočno-sjeverne  graniee,  rieku  na  ime  Dunav^  postavlja,  kako 
jih  imaše  u  prvo  doba  Illjricum,  kojega  ime  kašnje,  i  to  odmah 
poslije  Augusta,  zamieni  ime  Dalmacija.^  Odavle  možemo  si  po- 
puniti iztočne  takodjer  granice  Konstantinove  Dalmacije,  kojih  on 
izriekom  ne  spominje,  ali  opisivanjem  natuca.  A  te  bijahu,  kano 
sto  je  poznato,  rieka  Drina,  koja  je  Dalmaciju  od  Mezije  dielila  i 
koja  je  tek  u  dolnjem  toku  prestala  biti  njezinom  granicom,  jer 
je  ova  tuj  tekla  u  porieČju  njezinu  izmedju  same  rieke  i  pritoka 
njezinih,  pa  se  pram  jug-zapadu  skrenula  k  Drinu  (starim  j^Drilo") 
i  k  moru.  Ako  Konstantin  i  ne  spominje  izriekom  ovih  iztočnih 
granica  Dalmacije :  to  jih  on  ipak  razumieva,  kada  navodi  ono  slo- 
vinske  zemlje,  koje  su  postale  u  obsegu  Dalmacije  i  koje  su  u 
doba  njegovo  njezino  zemljište  obuhvatale.  On  na  ime  pripovieda^, 
da  Bu  osim  Hrvata  posjeli  i  Srbi  staru  rimsku  Dalmaciju,  i  da  su 
na  njezinom  zemljištu  postale  zemlje  Hrvatska,  Srbska,  Zahumska, 
Travunjska ,  Dukljanska  i  Neretvanska,  koje  su  polovicom  X 
vieka  postale  vise  ili  manje  samostalne  države.  Uz  ove  slovinske 
zemlje  postala  je  još  na  zemljištu  rimske  Dalmacije  ovoga  imena 
pokrajina  iztočno-rimske  carevine  t.  j.  Dalmacija  u  užjem  zname- 
novanju,  u  kojoj  se  sačuvalo  ime  daleko  prostranije  rimske  pro- 
vincije, a  koja  je  stajala  tada  u  tjesnijem  savezu  sada  s  iztočno- 
rimskom  sada  s  hrvatskom  državom.  Sve  se  ovo  potvrdjuje,  kada 
se  na  um  uzme  obseg  pomenutih  na  zemljištu  rimske  Dalmacije 
postalih  zemalja,  koje  su  polagano  ovo  starodavno  ime  u  zaborav 
bacile,  i  to  uzprkos  tomu,  što  se  je  romanski  i  grčki  sviet  žila-vo 
držao  starih  tradicija  kano  što  u  životu  i  nauci  u  obće  tako  u  po- 
litičkoj geografiji  napose. 

Pomenute  slovinske  zemlje  obuhvatahu  po  Koustantinu  u  doba 
njegovo  njekadanju  rimsku  Dalmaciju  tako,  da  njezin  zapadni  diel 
zauzimaše  Hrvatska  uz  pokrajinu  Dalmaciju,  za  tiem  na  jugu  Ne- 
retvanska, čestimice  i  Zahumje  i  Duklja,  iztočni  pako  diel  Srbija 
8  pokrajinom  Bosnom,  a  čestimice  i  Zahumje  i  Duklja.  Gdje  su 
ove  zemlje  jedna  drugu  doticale,  razabire  se  prilično  jasno,  kada 
se  saberu  i  uzporede  Konstantinovi  podatci. 


*  Cf.  Mommsen :  Corpiis  inscriptionum  lat.  III,   278  ss.   415  as. 
^  De  adm.   irap.  c.  32 — 3G.  Docuraenta  p.   273   ss. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIBKA. 


Obseg  Hrvatske  opisuje  se^  u  kratko  ovako:  „Od  rieke  Cetine 
počima  Hrvatska  te  se  proteže  uz  more  do  granica  Istre  ili  do 
grada  Labina,  a  u  gorje  teče  nješto  i  prieko  pokrajine  (^£[jloc)  Istre ; 
sa  (župamij  pako  cetinskom  i  hlevnanskom  približuje  se  zemlji 
spadajućoj  Srbiji**.  Ovdje  su  nješto  jasnije  označene,  granice  južno- 
zapadna,  na  ime  rieka  Cetina,  i  zapadno- sjeverna,  na  ime  iztočna 
medja  Istre. 

Ali  rieka  Cetina  bijaše  Hrvatskoj  granicom  samo  u  najdolnjem 
tieku  njezinom,  gdje  se  zavraća  k  moru ;  dočim  su  i  priedjeli  na  lie- 
voj  obali  rieke  u  gornjem  i  srednjem  toku  njezinom  pripadali  ta- 
kodjer  Hrvatskoj.  Ovo  se  potvrdjuje  opisom  granica  susjedne  ne- 
retvanske i  zahumske  zemlje  i  položajem  onih  župa  hrvatskih, 
koje  su  na  lievoj  obah  Cetine  ležale.  Rieka  na  ime  Cetina  dielila 
je  u  primorju  Hrvatsku  od  neretvanske  zemlje,  koja  se  je  od  Ce- 
tine uz  more  do  Neretve  protkala. '^  Od  triju  župa  njezinih  dvie 
su,  makar ska  na  ime  i  rastočka'',  ležale  u  primorju,  samo  treća 
TO  Aa).£v  bješe  dublje  u  nutarnjosti  zemlje.  U  AaX£v-u  nazirao 
je  Banduri  odziv  rimskoga  mjesta  Dallun  —  ili  Dilun-to  u  iti- 
neraru Antoninovu  i  Peutingerovoj  tabuli,  koje  je  ležalo  na  cesti  od 
Epidaura  (Cavtat  kod  Dubrovnika)  u  Naronu,  te  je  od  ove  25  r. 
milja  daleko  bilo.  Prem  su  si  imena  AaAsv  i  Dalun-to  dosta  slična, 
to  se  ipak  ovdje  ne  smiedu  pomiešati,  pošto  je  AaAsv  ležao  ne  on- 
kraj nego  ovkraj  Neretve.  Drugi*  su  pomišljali  na  Dalmin-ium  te 
držali,  da  se  pod  Aa^iv  =  AxX(ul)£v  razumieva  ^i\hMhiio,  ^vmho,  da- 
našnje Duvno  izpod  Lievna  u  Hercegovini.  Po  samom  imenu  ne 
ima  potežkoće,  ali  ima  je  u  stvari.  Rimski  Delminium  nije  ležao, 
kako  se  po  sličnosti  imena  prije  uzimalo,  na  polju  Duvnu,  nego 
kod  Garduna  blizu  Trilja  na  Cetini  ricci.'*)  Ali  bez  obzira  na  to 
župa  Aa)iv,  kada  bi  kod  Duvna  ležala,  bila  bi  odviše  daleko  na 
sjevero-iztoku  od  ostalih  dvaju  primorskih  župa,  rastočke  i  mo- 
krske,  i  od  njih  odtrgnuta  hrvatskimi   župami  imotskom  i  hlicvau- 

^  Ibid.  p.  406.  Latinski  prie^^od  dosta  je  netačan. 

^  Ibid.  „Od  rieko  Neretve  počima  Pagania  i  proteže  se  do  Cetine 
rieke  ...  i  graniči  na  sjeveru  s  Hrvatskom  a  u  gorju  (fit;  x.£9xXyiv  = 
7:po;  ^£  Ta  opsiva)  sa  Srbijom."  Ovako  se  imadc  poredati  ii  izdanju 
izpremiesan  tekst. 

'  U  okolini  jezera  Raztoka  kod  Vrgorca,  koje  se  takodj«3r  „Jezero" 
piše.  Stoji  u  podzemnoj  svezi  8  riekom  Trebižatom. 

*  »Safarik :   SIov.   starožitn.   ()5('). 

^  Dokaze  v.  Mommsen ;  ('orp.  iiiscr.  lat.  III,  1.  p.  :i^i^.  Hulietin«. 
di  Archeologia  e  Storia  dalmata   lH7b  p.  21,   'i^,  f>l. 


* 


8  FR.    BAČKI, 

skom ;    pa    su    se    prama   Duvnii  od    srednje   Neretve   i    zahumske 
župe  uvlačile.   S    toga  neima    sumnje,    da    je    župa   /^oCkiv    ležala  u 
zagorju    onkraj  mokrskc    i    raztočke,    a  izmedju    dolnje    Neretve    i 
hrvatske    župe    imotske,  negdje    u    okolini    rieke    Trebižata.    Ovim 
priedjelom    je   već   u  rimsko    doba   prolazila    cesta    od    Salone    na 
Novae  (Ru-nović  na  Vrljiki)  trebižatskom  dolinom,  gdje  se  sveudilj 
mnogo    spomenika  nalazi,  u    Naronu.  Ovdje    u    tom    pravcu    ležala 
su  mjesta  ^ad  Fusciana"   i  „Bigeste."   Možebit  su  ovdje  u  X  vieku 
ležali  Doljani  (Aa>.£vj,  docira    se    sada  zove  tako  mjesto   izpod  Ga- 
bele 8  one  strane  Neretve.  Ali  ako  i  ne  nalazim  ovaj  čas  spomena 
mjestu  Aa^sv  u  okolini  Trebižata,  mislim,  da  se  župa  AaAiv  ne  ima 
nikako  tražiti  u  odaljenom  Duvnu,  koje  je  svakako  pripadalo  tada 
Hrvatskoj  (kano  što  će  se  niže  vidjeti),  i  to  po  župi  hlievanskoj.   A 
kano  što  je  Neretvanska  župom  mokrskom  medjašila  s  Hrvatskom 
tako  je  sa  župom  tou  Aa>^£v    medjašila  sa   Zahumjem.    Neretvanski 
gradovi    Makarska   (Mo/.pov)    Vrulja   (B£pouX>.ia),  Oštrog    ("( )'7Tp(ox,)    i 
Labinica  ( \a(ižv£T*:^a,  sada  Labčanj)  ležali  su  u  primorju  medju  Ceti- 
nom i    Neretvom.  Glavni  otoci,  ležeći  naprama  neretvanskoj  obali, 
na  ime    Brač   i    Hvar,  pače  i   južniji   Krkar  i   Mljet,   pripadali    su 
takodjer  Neretvanom,  tako    da  je  Neretvanska  po  svojem  položaju 
i  posjedu  bila  pomorskom  oblašću.  Naprotiv  susjedno  Neretvanskoj 
ZahumjeS    prem  je   imalo  primorja   od   Neretve    do    dubrovačkoga 
kotara  gradskoga  te  obuhvaćalo    iiepi   stonski   poluotok    (Pelješac), 
s  gradom  Stonom  (2Tayv6v,  Stagno),  prostiralo  se  glavno  na  kopnu, 
i  to  u  poriečju  srednje  Neretve.  Ovdje  bijaše  stožer  kneževini,  kod 
toga  naime  srednjega  toka  rieke  i  na  pritoku  njezinu.  Buni.  Ovdje 
imadu    se  tražiti  i    „Hlbm",    od    kojega  zemlja   zadobi   ime,    i  oba 
„/.a'TTpa    TO    Ji6v7.    x.a.l    to    X)^ou[7.",    koja   da    su    ležala  na    velikom 
briegu,  izza  kojega  da  teče  rieka  ^Bona".  Ostali  takodjer  gradovi, 
osim  Stona  u  primorju  i  'Ioc7Xt,,  sada  Oslje,  na  sjevero-iztoku  Stonu, 
ležali  su  u  poriečju  Neretve,  imenito  Mo/tpwx.i/C  (Mok(>i»cko),  kojemu 
se  odziva  ime  u  selu  Mokru    na  zapadno-južnoj   strani  izpod  hum- 
skoga   ili  mostarskoga  blata;  na  dalje    raXoi»[^.ar,vix,  i  Ao[iipW/ti>t,  ko- 
jima se  danas  odazivaju  sela    Glamčevica  (Fa^oua'j'/iui/.  ?)  i   Dabrica 
u    dubravskoj    župi,  koja    se  stere    izmedju  Bune,    Neretve  i   Bre- 
gave.^    Od    ovih    miesta   Mokrsko    (Mokro)    uvlačilo    se    najdublje 

*  Documenta  p.  405 — 7 : 

^  Ova  mjesta  nalaze  se  u  djelu :  Blau :  Reisen  in  Bosnien  und  Her- 
cegovina. Berlin  1877.  8.  48.  197.  199.  Blau  drži,  da  je  Hum  kod 
Mostara,  od    kojega  je  zemlja    ime    zadobila,  i   da  je  ondje  bio  glavni 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  9 

k  zapadu,  te  se  okolina  njegova  (ako  je  središte  bilo  župe)  po 
svoj  prilici  dodirnula  hrvatskih  župa  imotske  i  hhevanske.  Na  jugu 
s  desne  strane  Neretve  dopiralo  je  Zahumje  do  Neretvanske,  na 
sjevero-iztoku  do  Srbije,  kano  što  se  označuje  riečmi:  „Od  Du- 
brovnika počima  zahumska  kneževina  i  prostire  se  do  rieke  Ne- 
retve, t^  graniči  u  primorju  s  Neretvanskom,  prama  goram  pako 
sa  Srbijom*.^  Iz  navedenoga  opisa  granica  neretvanske  zemlje  ra- 
zabire  se  jasno,  da  je  s  njom  Zahumje  medjašilo  ne  samo  na  Ne- 
retvi, nego  pošto  je  neretvanska  oblast  zauzimala  sa  dviema  žu- 
pama samo  primorje  od  Neretve  do  Cetine  te  se  samo  s  jednom 
župom  nješto  dublje  u  kopno  prostirala,  da  je  Zahumje  i  duž  iz- 
točnih  granica  opasavalo  neretvansku.  Ostavivši  na  sjevero-iztoku 
neretvanske  zemlje  granice  njezine  Zahumje  dopiralo  je  tuj  u 
dalnjem  smjeru  do  Hrvatske,  i  to  do  imotske  župe  njezine.  Ova 
župa  imala  se  prostirati  jamačno  u  okolišu  grada  Imotskoga,  od 
kojega  ime  dobi^,  a  jezgrom  i  središtem  njezinim  imalo  biti  sa- 
dašnje imotsko  polje.  Imotska  župa  bješe  pogranična  s  jedne  strane 
neretvanskoj  zemlji,  s  druge  strane  Zahumju;  te  se  k  prvoj  pro- 
stirala do  makarske  župe,  od  koje  ju  dielila  po  svoj  prilici  kosa, 
koja  se  danas  Roško  polje  zove;  naprama  drugoj  valjda  do  bližega 
gorja,  koje  čini  razvodnicu  neretvanske  kothne.  Da  su  Hrvatska 
i  Zahumje  bile  dvie  pogranične  zemlje,  sliedi  takodjer,  što  je  za- 
humski  knez  Mihajlo  (god.  912),  prijatelj  bugarskoga  cara  Simeona, 
uhvatio  Petra  sina  mletačkoga  dužda  Ursa,  kada  je  vraćajući  se 
iz  Carigrada  litjeo  prieći  granicu  Hrvatske.^ 

Na  imotsku  župu  hrvatsku  prislanjale  su  se  posredno  ili  nepo- 
sredno u  sjevero  iztočnom  pravcu  druge  dvie  pogranične  župe  hr- 
vatske, na  ime  cetinska  i  hlievanska.  Položaj  tih  župa  naznačuje 
nam  od  prilike  ime  njihovo.  Cetinska  župa  (ZouTravta  ■/)  '("(svT^sva. 
T'(£VTivx)  ležala  je  na  rieci  Cetini,  i  to  sudeći  po  položaju  naprama 
drugim  susjednim  župam,    glavno  na    iztoku    one  rieke  u    gornjem 


grad  „Umonc  (Ilumone)  in  Musaro"  (odkle  kasnje  Mos-[t|ar)  rav.  geo- 
grafa (\hu\.  p.  .35).  Po  opisu  Konstaiitinovn  i!;vnd  Ifiini  mogao  je  biti 
na  Humu,  gdje  je  Blagaj,  u  XIII — XV  v.  glavni  grad  zemljo,  a  Hona 
ondje  blizu,  na  koj  sjeća  solo  Huna  na  utoku  r.  Hune  u  Neretvu. 
Runa  j/viro  i  teče  izpod  gore,   na  kojoj  je  Hlat^aj. 

^  Documenta  p.  405.  Gn'ki  text  je  pobrkan,  te  se  im.'ide  ovako  u 
savezu  sa  slicdećom  stavkom  poredati. 

2  Ihid.   p.   400. 

»  Ibid.  p.  :J8H. 


10  FR.    RAČKI, 

i  srednjem  toku  ujezinora.  Župa  „o  \>.£,3ixvx,  i  K^^^sva  dobi  ime 
od  grada  to  Klz^i^^,  pod  kojim  može  se  razumievati  samo  KiitKhUO 
na^ih  domaćih  spomenika. '  Grad  Hlievno  s  prostranom  visokom 
ravnicom  svojom  bijaše  jamačno  jezgrom  ove  župe,  koja  je  prama 
jugo-iztoku  dopirati  imala  do  bližnjega  gorja,  što  no  čini  razvod- 
nicu  granicu    neretvanske  kotline  t.    j.    zahumske  kneževine. 

Ali  po  navedenih  riečih  Konstantinovih  Hrvatska  je  sa  župami 
cetinskom  i  hlievanskom  raedjasila  sa  Srbijom.  On  to  isto  tvrdi 
opisujući  medjc  Srbije:  „Zemlja  Srbija  imade  prama  goram  (u  pro- 
čelju) sve  ostale  zemlje  (t.  j.  Diokleu,  Trebinje,  Zahumje),  prama 
sjeveru  medjaši  s  Hrvatskom,  a  prama  jugu  a  Bugarskom." 

Dioklea,  ^hok.ahth,*^  naših  spomenika,  protezala  se  uz  more  od 
Bara  t.  j.  od  dračke  strane  iztoČno-rimske  carevine  do  Kotora, 
prama  gorju  dopiraše  do  Srbije.'  Pošto  je  Dioklea  zapremala  po- 
riečje  zetsko,  koje  je  ostalo  jezgrom  zemljišta  i  poznije  Zete, 
to  je  izmedju  nje  i  Srbije  imalo  biti  granicom  naravnom  ono 
gorje,  koje  prama  iztoku  čini  medju-razvodnicu  zetske  višave.  Do 
toga  gorja  dopiraše  Srbija,  koja  se  u  dalnjem  pravcu  s  juga  prama 
sjeveru  doticala  tako  Trebinja  kako  i  Zahumja.  O  položaju  tre- 
binjske  kneževine  piše  Konstantin  u  kratko  ovo*:  „Od  Kotora 
počima  trebinjska  kneževina  i  prostire  se  do  Dubrovnika,  a  prama 
gorju  svomu  približuje  se  Srbiji".  Trebinjska  indi  kneževina,  po- 
tlašnja  Tp:iKOKOViiiii.'\  naših  spomenika^,  ležeća  izmedju  Dioklee  i  Za- 
humja, obuhvaćala  je  uzki  rub  primorja  od  Kotora  do  Dubrovnika 
t.  j.  starodavni  zaljev  risanski  s  gradom  Risnom  (P^sva)  i  Konavlje 
(KavaXYij  a  u  nutarnjosti  poriečje  Trebinjščice  s  gradom  Trebinjem 
{■fi  Tep[iouvla),  Vrmom   ("Opao;),    koj  je  ležao    u  susjedstvu   Trebinja 


*  V.  Daničić:  Rječnik  a.  h.  v.  U  lat.  izpravah  piše  se  Cleuna,  te 
se  kano  župa  spominje  već  ii  IX.  vieku.  God.  892  bijaše  Zelimir  župan 
„Cleune"  (Docum.  p.  26).  U  spisu  spljetskoga  sabora  godine  1185 
(Cod.  dipl.  II,  131)  navodi  se:  ,,Zmina,  Zettina,  tota  Cleuna"  u  spljet- 
skoj  nadbiskupiji ;  koj  red  kano  da  potvrdjuje  položaj  cetinske  župe 
naprama  hlievanskoj. 

^  Daničić:   rječnik  ad  h.   v. 

'  Documenta  p  405 :  „Dioklea  medjaši  s  kasteU  Dračom^  Lješom 
Olgnnom  i  Barom,  proteže  se  do  Kotora,  a  u  gorju  graniči  sa  Sr- 
bijom**. U  poriečju  Zete  imadu  se  tražiti  Dioklejski  gradovi:  rpa^ETai 
(sr.  Gradina  u  riečkoj  naliiji),  Nou(l)yp'/^£  (sr.  Gradac  u  Iješanskoj  na- 
hiji),  AovTo  (sr.  Ljuta),  Ao/-Xa  (grad  kod  utoka  Zete  u  Moraču). 

*  Ibid. 

*  Danićić :  Rječnik  a.  h.  v. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  11 

i  Bileća\  napokon  a  Lukovicom  (Xo\jy.x^zTs,)  i  Cvietlivora  (Zst^tiI^s), 
kojih  se  prednji  možebit  odaziva  u  današnjoj  Lukavici;  hercego- 
vačkom selu  na  Gackom.^  S  toga  nećemo  pogriešiti,  uzmemo  li, 
da  se  je  trebinjska  kneževina  prama  sjevero-iztoku  prostirala  do 
gorja,  koje  čini  medju-razvodnicu  izmedju  zetskoga  i  drinskoga 
porieČja,  kojih  je  drugo  pripadalo  Srbiji.  Kako  je  trebinjska  kne- 
ževina sa  Zahumjem  pripadala  području  jadranskoga  mora,  tvoreći 
svojim  užjim  zemljištem  sastavni  diel  neretvanske  kotline;  tako  je 
i  Zahumje  naprama  iztoku  čestimice  dielilo  od  Srbije  ono  isto  iz' 
pretrgano  gorje,  koje  dieli  neretvansko  od  drinskoga  poriečja,  i 
prema  tomu  jadransko  od  crno-morskoga  područja.  U  nastavku 
dopirahu  prama  sjeveru  zahumske  granice  do  gorja,  koje  čini  medju- 
razvodnicu  izmedju  gornjo-neretvanskoga  i  bosanskoga  poriečja. 

Ovo  drugo  pripadaše  tada  Srbiji.  To  sliedi  ne  samo  iz  obćeni- 
toga  Konstantinova  opisa,  po  kojem  je  Srbija  dopirala  do  granica 
trebinjske  i  zahumske  kneževine,  nego  i  iz  one  izriČno  iztaknute 
sveze,  u  koju  on  „to  ^^toptov  B6cra)v:x"  postavlja  sa  »^^pa  Ssp^Tvia;". 
Evo  tečaj  njegovih  misli :  u  gl.  30  de  adm.  imp.  govori  Konstantin 
„Tuepl  ToO  ^£[7.aTo;  Ae^j^aTia;**,  kako  je  na  ime  rimska  Dalmacija  za 
carstvo  izgubljena  bila,  te  prešla  na  Hrvate  i  Srbe.  Ovdje  za  tiem 
navodi  u  obće  one  slovinske  državice,  koje  su  postale  na  zemljištu 
Dalmacije,  te  jim  crta  u  kratko  položaj  jedne  naprama  drugoj 
uzevši  Hrvatsku  za  izhodište.  U  glavi  31  govori  „Trspi  tcov  Xpw- 
[iaToiv*  i  0  zemlji,  koju  obitavaju,  crtajući  u  kratko  vanjske  od- 
nošaje  Hrvatske,  koje  je  već  na  kraju  predjašnje  glave  spomenuo 
bio.  U  shedećoj  glavi  32  govori  „Tuepl  t(ov  S^p,3>^o)v"  i  ob  odnosajih 
njihovili  u  prošlosti,  osobito  naprama  Bugarskoj,  Hrvatskoj  i  Bi- 
zanciju.  Fk  na  kraju  te  glave  spominje  gradove  srbske,  i  uzastopce 
nastavlja  zaključujući  tim  glavu:  „>cal  sig  to  '/a)ptov  Boacova  to  ka- 
Tspa  /.al  TO  AsTvr;/.".  Ovdje  dakle  stavlja  Konstantin  Bosnu  sa  Sr- 
bijom i  knezom  njezinim  u  tako  tiesnu  svezu,  da  ju  smatra  za 
kraj  i'/ropiovi,  za  sastavni,  ako  i  imenom  različit,  dicl  njezin.  A  to 
se  potvrdjuje  i  onim  drugim,  jurve  pomenutim  navodom,  uslied  ko- 
jega Hrvatska  sa  župom  cetinskom  i  hlievanskom  granici  sa  Sr- 
bijom, što  ima  smisla  samo  tada,  ako  je  to  '/(optov  lUioiva  držao 
za  kraj  srbske    kneževine,  inače   Hlicvno  bilo  bi  predaleko  od  Sr- 

*  Ibiđ.  KphML.  C  XV  vi<;ku  bijaše-  župa  K(»M.n;  h  ^-radmn  Klobu- 
kom.  V.  Slovinac   II.   .59. 

2  Imade  i  Lukovr)  u  Nevcsiiijskom  kotaru;  ali  taj  je  tada  za  cielo 
spadao  pod  Zahumje. 


12  FR      RAČKI^ 

bije  u  znamenovanju  užem,  da  bi  se  moglo  tvrditi,  da  se  kroza 
nj  Hrvatska  približuje  Srbiji.  Uzeti  pako  Bosnu  za  samostalnu 
zemlju  nedopušta  ni  to,  ^to  Konstantin  navodeći^  knezove  hrvat- 
skoga, srbskoga,  zaliuraskoga,  trebinjskoga  i  dioklejskoga,  s  kojimi 
je  carska  kancelarija  obćila,  niti  ne  spominje  bosanskoga. 

Bosna  one  dobe  bijaše  dj\  kako  obsegom  veoma  različita  od  po- 
tonje Bosne,  kako  se  je  zemljište  njezino  (osobito  za  gospodstva 
turskoga)  razvilo  i  razširilo.  Prvobitno  je  krajinu  Bosnu  sačinja- 
valo poriječje  rieke  Bosne  (rini.  Basan-te)  od  koje  je  ona  i  ime 
svoje  zadobila.  Jezgrom  pače  i  središtem  ove  krajine  bijaše  oko- 
lina gornje  Bosne,  počara  od  izvora  te  rieke.  Tuj  je  bez  sumnje 
ležalo  i  glavno  mjesto  to  KaTspa,  Kotor,  kojemu  se  odziva  selo 
Kotor,  ili  kako  se  drugdje  piše  Kotorac  i  Kotorica,  zapad-južno 
Sarajevu  ne  daleko  od  potoka  Zelje/snice,  koji  prolazeći  kroz  se- 
rajsko  polje  izlieva  se  u  Bosnu  ne  daleko  od  izvora  njezina.  Kod 
Kotora  vide  se  podrtine  staroga  grada.  Tuj  je  ležala  i  stara  župa 
Vrhbosna  s  gradom  Brdom  gdje  je  bila  stolna  crkva  sv.  Petra  sa 
stolicom  biskupskom.^  Taj  diel  Bosne  uviek  je  nosio  to  ime  i  uviek 
bio  smatran  središtem  i  jezgrom  zemlje,  dočim  su  drugi  priedjeli,  koji 
su  postupice  pridruženi  bosanskoj  banovini  i  kraljevini,  još  posebna 
imena  nosili  i  dolazili  takodjcr  u  vladalački  naslov.  Takovi  su 
dielovi  Bosne :  Soli,  Usora,  dolnji  kraj,  Završje,  Glamoč,  Duvno, 
zapadne  strane.  Primorje  i  Podrinje.  Od  ovih  priedjel  Soli  s  gra- 
dom toga  imena  (Soli,  tur.  Tuzla)  u  poriečju  Spreče  nije  polo- 
vicom X  vieka  spadao  pod  to  *^copiov  IVj^ojva,  nego  pod  Srbiju,  jer 
se  grad  to  SaVr.vs;  (ad  Salinas,  sr.  rieč.  Sale),  pod  kojiin  ne  može 
se  razumievati  drugo  mjesto  nego  Soh,  navodi  medju  gradovi  srb- 
skimi.  Još  početkom  XV  v.  razlikuju  se  predjeli,  Dlamoč  i  Duvno 
od  prave  Bosne^;  oni  su  polovicom  X  vieka  spadali  pod  Hrvatsku, 
te  se  imadu  po  svoj  prilici  razumievati  pod  zajedničkim  geogra- 
fijskim  imenom  I^JtKfihiiiiiH  t.  j.  za  Vrhom  ili  Vrhovinom.  Polo- 
vicom Xn    vieka    spominje    se    „iupania    Drinae"   s    gradom    Bru- 


'-  Documenta  p.  450. 

^  V.  povelju  Bele  IV  od  1244  god.,  koja  se  poziva  na  stariju  po- 
velju brata  mii  Kolomana.  Thciner:  ^Monum.  Slavor.  meriđ.  I,  298. 
Brdo  sada  Ban-Brdo.  U  namoj  stvari  ne  mienja  se,  ako  se  uzme,  da 
je  TO  KaTooa  današnji  Kotor  na  Vrbanji. 

•'  Pučić:  Spomenici  srbski  I,  50.  Kralj  Ostoja  potvrdjuje  (1404) 
vojvodi  Pavlu  Klešiću  što  je  imao  „ov  ^t^hiiarjovii  .  .  h  ov  Aoi\MMHH 
0Y  Kochh". 


HRVATSKA    PRIJE    XH    VIEKA.  13 

snom^,  s  kojim  se  po  imenu  i  po  položaju  slaže  mjestarce  Brusna, 
u  obćini  Vikočkoj  a  kotaru  fočanskom.  Župa  je  indi  ležala  u  oko- 
lini gornje  Drine,  gdje  se  u  nju  Piva,  Tara,  Cehotina  i  Lim  iz- 
lievaju.  Ova  se  okolina,  po  kojoj  se  je  župa  drinska  prostirala,  ra- 
zuraieva  kašnje  pod  imenom  „Podrinje",  prem  se  to  ime,  ali  rjedje, 
prenosi  i  na  priedjel  srednje  Drine.  Prije  je  drinska  župa  (Podrinje) 
bila  sastavni  diel  Raške,  te  je  tek  kašnje  pripala  Bosni  odnosno 
Humu  (Hercegovini).  Po  Konstantinovu  opisu  iztočnih  granica  Za- 
humja  ne  može  biti  sumnje,  da  je  ovo  Podrinje  tada  spadala  na 
Srbiju,  -pk  da  su  izmedju  obiju  zemalja  činile  ovdje  granicu  one 
gore,  koje  diele  poriečje  Neretve  i  njezinih  desnih  pritoka  od  po- 
riečja  Drine  i  njezinih  lievih  pritoka.  Ali  pošto  se  medju  srbskimi 
gradovi  spominju  i  Soli,  imao  je  i  priedjel  izmedju  dolnje  Drine 
i  Spreče  spadati  takodjer  na  Srbiju;  s  toga  je  na  ovu  spadalo  ne 
samo  gornje  nego  i  dolnje  Podrinje.  Bosna  dakle  nije  prama  iz- 
toku  dopirala  čak  do  Drine.  U  poriečju  Bosne  ima  se  takodjer 
tražiti  drugi  grad  to  Asgv'^z,  bio  to  sadašnji  Tešanj  (Dešanj,  Desnik) 
kod  Usore  ili  nješto  južnije  od  njega  ležeći  sredovječni  grad  Li- 
snica iLešnik.  Astv/i/,  mj.  Asgv/i/,  sbog  sličnosti  pismena  A  i  A) 
na  rieci  toga  imena.  ^  Oba  indi  grada  Bosanska,  Kotor  i  Desnik 
ili  Lesnik  (Dešanj  i  Lešnica)  ležala  su  u  poriečju  rieke  Bosne, 
koje  je  bilo  nepromjenljivo  sastavnim  dielom  Bosne,  dočim  su 
okrajci  pripadali  što  Srbiji  što  Hrvatskoj. 

Gdje  je  Hrvatska  na  iztoku  medjašila  s  Bosnom  i  kroza  nj  sa 
Srbijom,  naznačuje  nam  od  prilike  položaj  županija  hlievanske  i 
plivanske.  0  prvoj  bi  već  govoreno.  Župa  'h  TlV/i^a  ima  se  po 
jednoglasnom  tumačenju^  tražiti  u  poriečju  rieke  Plive,  koja  izvi- 
rući  na  sjevernom  podnožju  Vitoroga  teče  sjevero-iztočnim  pravcem 
kroz  Jezero  u  Vrbas,  u  koj  se  kod  Jajca  izlieva.  Ovdje  je  i  sada 
obćina  PHva,  na  koju  spada  13  sela  i  zaselaka.  Poriečje  Plive  je 
tako  maleno,  da  je  skoro  suvišno  pitanje :  je  da  li  ga  župa  cielo 
obuhvaćala;  i  s  toga,  je  da  li  su  ovdje  hrvatske  granice  dopirale  do 
Vrbasa,  jer  niesu  mogle  daleko  odavle  teći.  Izza  ove  rieko  proteže 


^  Presb.  Dioclcas:  roj,ni.  Slavor.  c.  XVIII,  XXXI.  V.  moju  razpravii: 
Ocjena  starijih  izvora  str.  5.5.  Hrvatski  prievod  fkod  Crnčića  p.  'M)) 
zove  jn   „drinska  županija". 

^  V.   Danićić:    Kjećnik   ad   v.   i\t.iiii.iiiii)'i. 

^  V,  Documcnta  p.  413,  nota  4.  U/ifia.  sjeća  na  rimski  ;,'rad  Polva, 
koj  jfi  na  cesti  od  Salone  na  ('itliik  kod  Sinja  (Aecpnim)  prama  Scr- 
vitin  i  svakako  u  današnjoj   Bosni   ležao, 


14  PR.    RAČKI, 

se  na  iztoku  gorje,  koje  dieli  poriečje  Vrbasa  od  poriečja  Bosne. 
Ovo  je  druf^o  pripadalo  pokrajini  Bosni  a  tiem  srbskoj  državi, 
tako  da  se  župa  plievanska  može,  kano  i  južnija  hlievanska,  sma- 
trati pograničnom  naprama  Srbiji  župom  hrvatskom.  Treća  takova 
pogranična  župa,  koja  bi  se  na  plivansku  prislanjala,  bila  bi  župa 
Konstantinova  'h  Hs^rsvTa,  kada  bi  opravdano  bilo  tumačenje,  po 
kojem  toj  se  župi  odaziva  „Vezenta",  narodne  pjesme  visoka  pla- 
nina", na  sjeveru  od  Jajca.'  Ali  ime  „lledšvTa"  može  se  mnogo 
prikladnije  staviti  u  sklad^  sa  župom,  koja  se  u  spomenicih  naših  ^ 
„Pset^  piše  i  koja  je  sa  župom  kninskom  i  vrhriečkom  sastavljala 
u  XII  vieku  kninsku  biskupiju.  Gaspar  Perušić,  god.  1484  na- 
mjestnik  bana  Gerebi  Matijasa,  bijaše  „iza  Pseta".  Rotnik  Bartul 
Zbilić  bijaše  takodjer  „sa  Pseta".*  Odkle  se  vidi,  da  „Pset",  ime 
kraja  i  mjesta,  bijaše  poznato  u  Hrvatskoj  još  na  koncu  srednjega 
vieka.  Župe  psetska,  tninska  (t,  TvTiva),  lička  [h  ALT'(a),  krbavska 
r,  Kpi^aTa)  i  gatska  (ri  rouT^£)ta)  jesu  posljednje  župe  na  sjeveru  i 
sjevero-iztoku,  koje  Konstantin  spominje.  Posljednje  tri  su  glavno 
obuhvatale  poricčje  Like,  Krbave  i  Gatske;  prama  zapadu  dopirale 
3u  do  nedalekih  morskih  obala;  a  dokle  su  dopirale  na  iztok,  nije 
izviestno.  Ali  ako  uzmemo  na  um,  da  su  župe  kninska,  psetska, 
lička,  krbavska  i  gatska  još  u  potonje  doba  obuhvatale  dobar  dio 
Pounja,  ih  da  je  ovo  naravni  sastavni  dicl  one  visočine,  koju  za- 
premaju one  župe:  tada  nećemo  sumnjati,  daje  i  Pounje  takodjer 
onda  pripadalo  Hrvatskoj.  Pounje  je  samo  popunjavalo  sjevero-iztoČni 
kraj  Hrvatske,  te  se  pri-jlanjalo  na  krajeve  Hlievna  i  Pleve.  Prema 
tomu  imale  su  ovdje  teći  granice  od  Plive  bar  gorjem,  koje  Čini 
medjašnicu  izmedju  unskoga  i  vrbaskoga  poriečja.  Priedjeli  s  ove 
strane  toga  gorja  spadali  su  na  Hrvatsku  sve  do  turskih  zavoje- 
vanja,  koja  su  jih  Bosni  privalila. 

Sjeverne  i  sjeverno-zapadnc  granice  Hrvatske  mogu  se  samo 
neizravno  iz  njekili  izjava  Konstantinovih  izvoditi  i  donjekle 
ustanoviti  manjom    ili    većom  vjerovatnošću.  Šta  se  Panonije    tiče. 


*  Šafarik:  Slov.  starož.  str,   67G. 

^  Kano  što  je  već  Lučić  (op.  cit.  p.  47)  naslućivao. 
^  Documenta  p.  41.3,  nota  5. 

*  Kukuljević:  Acta  croatic.a  nr.  107.  167  p.  120,  182.  Na  oba 
mjesta  krivo  su  razdieljcne  ricči,  naime  „s  Apseta"  i  „i  —  z-apsota". 
mj.  sa  Pscta^  iza  J*seta. 


HRVATSKA    PRIJB    Xn    VIBKA.  15 

Konatantin  se  sjeća^  njekadanje  iztočno-rimske  eparhije  Pano- 
nije, kojom  je  upravljao  '/iy£[7.cov  i  u  kojoj  bijahu  dva  znatna  grada, 
kojih  on  izriekom  ne  spominje,  ali  navodi  Hierocles  u  svojem  sj- 
'nekdemu'^,  Sirmium  na  ime  i  Basiana.  Konstantinu  bijaše  grad 
Sirmium  poznat,  i  znao  je,  da  je  od  Belgrada  dva  dana  hoda  da- 
leko.' I  etnografski  i  pohtički  odnošaji  u  onom  dielu  Podunavlja 
ne  bješe  mu  nepoznati.  On  znade  za  veliku  Moravsku  i  za  biv- 
šega joj  vladaoca  Svatopluka.  On  znade,  da  je  velika  Moravska 
dopirala  do  Sriema,  da  su  ju  Magjari  razorili  i  posjeli,  p^  da  su 
oni  ne  samo  u  njoj  nego  i  prama  jug-iztoku  u  porieČju  Tise,  Te- 
meša,  Maroša  i  Koroša  obitavali,  i  da  su  jim  ovdje  uz  Dunav  do- 
pirale granice  do  Trajanova  mosta  t.  j.  do  željeznih  vrata.  On 
znade,  da  su  preko  Dunava  Magjarom  susjedi  bili  Bugari,  a  on- 
kraj Dunava  Pečenezi,  koji  su  zauzimali  zemlju  s  lieve  obale  ove 
rieke.  Prema  tomu  Magjari  su  tada  od  stare  Panonije  držali  dio 
medju  Dunavom  i  Dravom  i  dio  medju  Dunavom  i  Savom  (t.  j. 
sriemsku  Panoniju).  Ali  tko  je  u  dalnjem  dielu  Panonije  medju 
Savom  i  Dravom,  imenito  u  posavskoj  Panoniji  (Pannonia  savia), 
tada  gospodovao ,  Konstantin  nigdje  izriekom  ne  spominje.  Nu 
dočim  Konstantin  izrično  samo  Sriem  pridjeljuje  Magjarom ;  dočim 
mu  je  poznato,  da  se  je  od  Sriema  t.  j.  onkraj  tamošnjega  Du- 
nava prostirala  velika  Moravska,  s  druge  pako  strane  tvrdi,  da  su 
Magjari  iza  Svatopluka  osvojili  tu  veliku  Moravsku  i  da  ondje  gospo- 
duju:  to  on  neizravno  daje  razumjeti,  da  se  magjarsko  gospodstvo  ni  je 
dalje  na  zapad  od  Sriema  u  Panoniju  izmedju  Save  i  Drave  prostiralo. 
Na  dalje  Konstantin  tvrdi,  da  je  jedan  diel  hrvatskoga  naroda  naseho 
bio  Panoniju  i  daje  ondje  zasnovao  bio  državu  samostalnu  naprama  Hr- 
vatskoj u  obsegu  stare  Dalmacije.  Pod  onom  Panonijom  mogaše  razu- 
raievati,  kano  što  se  razabire  kada  se  svi  podatci  usporede,  samo  diel  Pa- 
nonije izmedju  Save  i  Drave.   0  toj  hrvatskoj  državi  govori  car  kano 


^  De  thematibus  lib.  II,  p.   5G.  ed.  Bomn. 

^  Conatant,  porph.  opera.  vol.  III,  p.  393.  od.  Bonu. 

'   Documenta  p.   411. 

*  Ibld.  p.  412:  „Stanuju  pako  Turci  (Ma^jarij  preko  Dunava  riokc 
u  zemlji  Moravskoj,  ali  i  odanle  medju  Dunavom  i  Savom  rickora". 
Gdje  je  kod  Dunava  poeela  Ma^jurska  zemlja,  vidi  se  iz  ovih  ricri : 
„U  tom  priedjelu  (kod  Dunava)  preoHtaAo  njeki  stari  spomenici,  od 
kojili  je  prvi  moHl  cara  'J'iajana  ;^dj('-  j)(M-inia  Tureija".  Znade  He  pako, 
daje  taj  most,  kojcf^a  se  ostanci  i  danas  vide,  bio  izmedju  Turnu-Scverina 
i  Kladova  na  željeznih  vratili.  Ovcljc  je  i  du'U'H  ;^raniea  nvnlju  ll/jar- 
akora,  .Srbijom  i   Kumunjskoni. 


16  FR.    RAČKI, 

o  bivšoj ;  ali  ne  spominje  ništa,  kada  i  kako  je  propala,  i  komu 
je  za  doba  njegovo  zemlja  njezina  u  dio  pala.  Ali  dva  su  druga 
mjesta  kod  Konstantina,  koja  će  nara  ovo  pitanje  bar  donjekle 
razjasniti.  Konstantin  na  ime  na  poraenutom  jurve  mjestu,  gdje 
natuca  o  sjeverno-zapadnili  medjah  Hrvatske,  veli,  da  Hrvatska 
ovdje  prama  gorju  teče  nješto  preko  pokrajine  Istrije.  Za  tiem 
na  drugom  mjestu^  veli,  da  je  Francija  izmedju  Hrvatske  i  Mle- 
tačke. Konstantinu  su  samo  iztočne  granice  Istre,  i  to  uz  more, 
nješto  pobliže  poznate ;  ali  i  ovdje  navodi  samo  onu  crtu,  grad  na 
ime  Albonu,  koja  je  medjom  bila  rimskoj  Istri  naprama  Iliriku, 
odnosno  naprama  Liburniji.  Čemu  se  neće  nitko  čuditi,  tko  se  do- 
sjeti, da  je  Istra  već  od  god.  788  prestala  biti  pokrajinom  iztočno- 
rimske  carevine  a  od  tada  bila  pokrajinom  franačkom^ ;  s  toga 
nije  više  mogla  toliko  zanimati  umnike  u  Carigradu.  Pod  Fran- 
ciom  razumieva  Konstantin  sveukupnu  državu  franačku,  kojom  je 
njekada,  u  vrieme  djeda  mu  Basilia  I,  vladao  unuk  Karla  velikoga 
car  Ljudevit^  a  u  doba  njegovo  Oto  veliki  iz  saskoga  roda;  s  toga 
mu  je  Francia  takodjer  Saksonia.*  Ova  država  franačka,  ili  bolje 
njemačka,  dopira.še  tada  svojom  pokrajinom  Istrom  do  jadranskoga 
mora.  Kada  indi  Konstantin  veli,  da  Francija  leži  izmedju  Mle- 
tačke i  Hrvatske,  imao  je  pred  očima  taj  južni  dicl  njezin,  koj  je 
sbilja  Mletačku  razstavljao  od  Hrvatske.  Ali  kada  na  dalje  Kon- 
stantin tvrdi,  da  Hrvatska  prama  gorju  teče  ponješto  preko  po- 
krajine Istre:  tada  si  je  sjevero-zapadnc  granice  Hrvatske  pred- 
stavljao potisnute  prama  Franciji  preko  one  sjeverne  crte,  do  koje 
dopiraše  Istra.  Na  ovoj  pako  crti  doticaše  se  druga  franačka  ili 
njemačka  pokrajina,  a  ta  je  „Carniola,  Creina  marcha",  Krajna, 
Kranjska.  Ako  dakle  Konstantin  i  ne  pominje  te  pokrajine,  to  se 
ima  ona  ipak  razumievati,  kada  govori,  da  je  Hrvatska  prama 
gorju  i  preko  theme  Istre  dopirala.  Ako  tako,  onda  bi  Hrvatska 
svoje  sjevero-zapadne  granice  pružala  bila  od  kvarnerskoga  za- 
lieva,  gdje  se  Istre  doticala,  još  prama  Pokupju.  Konstantinu  bjehu 
u  tom  dielu  Hrvatske  poznate  župe  lička,  krbavska  i  gatska^, 
kojim    bjehu    središta  u  poriečju    potoka   Like,    Krbave    i    Gatske. 


^  Ibid.  p.   .'}97. 

^  Dlimmler :    Ueber    dic   aelteste    Geschichte    dcr  Slaven    in    Dalma- 
tien.  S.  .32. 

3  De  thcmat.   lib.   II.  p.   02. 

*  De  adm.   imp.  c.   .30,  p.   144. 

*  Documenta  p.  400. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  17 

Tadanje  granice  tih  župa  niesu  nam  poznate ;  ne  možemo  imenito 
ni  naslućivanjem  ustanoviti^  dokle  je  gatska  župa  praraa  sjevera  i 
sjevero-iztoku  dopirala,  je  da  li  samo  do  Gvozda  (Kapele)  ili  preko 
te  gore  u  poriečje  Kupe.  Još  je  manje  poznato,  je  da  li  se  na  ove 
župe  prislanjala  i  druga,  koja  bi  zahvatila  bila  staru  Panoniju,  a 
napose  savski  nje  dio.  Ali  znamenito  je  ono  što  car  pripovieda  o 
upravi  onih  triju  župa,  da  jim  na  ime  ban  hrvatski  stoji  na  čelu. 
Ovdje  su  dakle  tri  župe  proti  obćenitomu  običaju  pribrane  bile  u 
jednoj  ruci,  i  to  u  ruci  prvoga  dostojanstvenika  zemlje.  Ne  nuka 
li  nas  ta  okolnost  na  slutnju,  da  su  ove  župe  pogranične  bile,  ili 
bar  izložene  takovoj  pogibelji,  da  je  sjegurnost  države  zahtie- 
vala,  da  se  čvrstima  rukama  i  usredotočenoj  vlasti  predadu?  Sje- 
timo se  čestih  provala  Magjara  u  susjedne  njemačke  pokrajine,  od 
kada  su  oni  posjeli  Panoniju.  Iztočna  marka  (Ost-mark)  bješe  oso- 
bito napastovana.  God.  919  potukoše  kod  Ljubljane  korušku  voj- 
sku. Krvave  bitke  u  iztočnoj  marki  god.  944,  948,  950  i  951, 
dakle  upravo  u  doba  cara  Konstantina,  jedva  zajaziše  njihove  pro- 
vale i  donjekle  ohladiše  ratobornost  njihovu.  Ako  indi  ne  bješe 
poštedjena  ni  Koruška,  ni  Kranjska,  pače  ni  Mletačka  :  zar  da  je 
posavska  Panonija  netaknuta  ostala?  Nisu  li  dakle  i  susjedne  župe 
hrvatske  imale  biti  sveudilj  na  odpor  pripravne?  Napokon  kada 
Konstantin  tvrdi,  da  je  narod  iz  velike  Moravske,  pošto  su  ju  Ma- 
gjari  osvojili,  pobjegao  u  Bugarsku  i  Hrvatsku,  tiem  hoće  reći,  da 
kano  što  je  Bugarska  tako  je  i  Hrvatska  pogranična  velikoj  Mo- 
ravskoj, odnosno  Ugarskoj ;  a  mogla  joj  biti  pogranična  samo  u 
posavskom  dielu  gornje  Panonije,  pošto  je  sriemski  bio  u  vlasti 
Magjara. 

Dakle  iz  Konstantina  dade  se  takodjer  izvoditi,  da  se  je  Hr- 
vatska u  doba  njegovo  na  sjeveru  prostirala  u  diel  gornje  Pano- 
nije izmedju  Kupe,  Save  i  Drave,  prem  on  za  taj  dio  ne  navodi 
ni  jedne  posebne  župe.  Ali  imade  od  te  dobe  jedan  domaći  spo- 
menik, kojim  se  izjave  Konstantinovc  popunjujii,  prom  nam  i  on 
daje  za  naše  pitanje  samo  neizravno  svjedočanstvo. 

Taj  spomenik  jesu  akta  spljetskoga  sabora  od  god.  924—7,  na- 
pose onaj  diel,  u  kojem  se  radi  o  uredjenju  biskupijskih  odnošaja 
u  spljetskoj  metropoliji.^  Povod  tim  odred])am  dao  je  liiskup  nin- 
ski, koj  kano  hrvatski  biskup  (episc^opus  Ooatoruni)  stao  si  pri- 
svajati prava  na    hrvatski   n.'irod    })cz    ol)/ir.'i   na  biskupijc;    u   kojih 


^  Documcnta  p.   190 — 5. 


18  FR.     RAČKl, 

je  ovaj  stanovao,  te  se  nastojao  izmaknuti  izpod  jurisdikcije  spljetskoga 
metropolite.  Odred j eno  bi  dakle,  da  su  tomu  metropoliti  podvrgnuti 
svi  biskupi,  kojih  su  biskupije  u  obsegu  starodavne  metropolije 
spljetske  i  da  nijedan  biskup,  dakle  ni  hrvatski,  nesmije  vršiti  ju- 
risdikcije izvan  svoje  biskupije.  Tuj  se  izbrajaju  te  biskupije  u  ob- 
segu  spljetske  metropolije,  koja  se  u  dvoje  dieli:  u  zapadni  i  istočni 
diel,  u  prvi  ubrajaju  se  biskupija  zadarska,  rabska,  krčka  i  osor- 
ska,  u  drugi  pako  stonska,  dubrovačka  i  kotorska.  0  biskupu  u 
Ninu  veli  se,  da  u  Ninu  nije  u  staro  doba  bilo  biskupije,  već  da 
je  ondje  bilo  samo  sielo  arhipresbitera ;  s  toga  da  si  biskup  Grgur 
neka  izabere  jednu  od  biskupija  u  starini  postojalih,  bilo  skradin- 
sku,  sisačku  ili  duvnansku  (in  delminensi  ecclesia).  Ovdje  se  indi 
razpolaže  sa  Siskom  i  Duvnom.  Uza  to  valja  dvoje  uzeti  na  um: 
prvo,  da  je  na  saboru  spljetskom  sudjelovao  ne  samo  hrvatski 
kralj  Tomislav  sa  svojimi  velikaši  nego  i  zahumski  knez  Mihajlo 
sa  srbskimi  velikaši  (cum  Chroatorum  atque  Serborum  proceribis). 
S  toga  i  dieli  se,  drugo,  spljetska  metropolija,  odnosno  biskupije 
njezine,  u  dva  diela :  u  hrvatski  i  zahumski  t.  j.  zapadni  i  iztoČni, 
u  prvom  bijaše  vladaocem  hrvatski  kralj,  u  drugom  zahumski  knez 
uz  srbske  velmože  (valjda  župane).  U  obsegu  prvoga  diela  bijahu 
stolice  biskupske  u  Osoru,  Krku,  Rabu,  Zadru,  Spljetu,  odprije  u 
Skradinu,  Duvnu  i  Sisku ;  u  obsegu  pako  drugoga  diela  u  Stonu, 
Dubrovniku  i  Kotoru,  Ako  je  tako,  onda  se  Duvno  i  Sisak  sma- 
traju na  zemljištu  Tomislavove  hrvatske  kraljevine,  jer  inače,  ako  i 
jesu  crkvena  i  državna  jurisdikcija  različite,  ne  bi  sabor  bio  mogao 
odredjivati  sa  Siskom;  još  manje  mogao  bi  bio  ustanoviti,  da  si 
hrvatski  biskup  izabere  stolicu  u  Sisku  ili  Duvnu.  Kano  što  je 
dakle  „Stagnum"  (Ston)  bio  u  Zahumju,  Dubrovnik  na  medji  Za- 
humja  i  Trebinja,  Kotor  na  medji  Trebinja  i  Dioklie,  kano  što  su 
u  ime  države  ove  biskupije  na  saboru  zastupali  zahumski  knez 
Mihajlo  i  „Serborum  proceres"  :  tako  se  imade  hrvatski  kralj  To- 
mislav smatrati  državnom  glavom  ne  samo  zemljišta  biskupija  za- 
darske, skradinske,  rabske,  krčke  i  osorske  nego  i  zemljišta  dav- 
nih biskupija  u  Duvnu  i  Sisku,  i  to  glede  prvih  što  kano  hrvatski 
kralj  u  koliko  su  zasizale  na  zemljište  hrvatske,  što  kano  namje- 
stnik  grčko-iztočnoga  cara  („consulatum  peragente  in  provincia 
Chroatorum  et  Dalmatiarum  finibus"),  u  koliko  se  njihova  jurisdik- 
cija odnosila  na  bizantinsku  temu  Dalmaciju.  Znamo  pako,  da  se 
je  jurisdikcija  biskupa  u  Sisku  njekada  protezala  na  posavski  dio 
gornje  Panonije;    odkle    se    može    zaključiti,    da   si  je  Hrvatska  u 


HRVATSKA   PRIJE    XII    VIEKA.  19 

trećoj  desetini  X  vieka  prisvajala  vlast  na  taj  diel  posavske  Pa- 
nonije. U  koliko  je  ona  tu  vlast  ondje  vršila  obzirom  na  spome- 
nute nestalne  odnošaje  radi  susjedstva  Magjara,  kod  kojih  nije  još 
vladao  državni  poredak,  to  se  ne  može  osjeći  izviestno. 

Iz  župa  i  gradova  hi-vatskih,  što  no  jih  navodi  Konstantin,  dade 
se  donjekle  popuniti  njegov  opis  Hrvatske^  koliko  se  tiČe  područja 
jadranskoga  mora,  koje  mu  bješe  pobliže  poznato.  Od  14  župa  le- 
žale su  izmedju  Cetine  i  Velebita  ter  izmedju  dinarskoga  gorja  i 
mora  sliedeće:  primorska  (vi  TrapaO-aAafTdLa),  sminska,  sidražka,  bri- 
birska, ninska,  imotska,  cetinska,  kninska  i  psetska,  od  kojih  su  če- 
tiri posljednje  prelazile  donjekle  i  dinarsko  gorje,  izza  kojega  su 
se  prostirale  župe  hlievanska  i  plevanska.  Ovkraj  Velebita  ležale 
8u  župe:  lička,  krbavska  i  gatska.  Od  gradova  ležali  su  u  pri- 
morju: Belgrad,  Nin  i  Skradin;  u  nutarnjosti:  Karin,  Hlievno  i 
Knin,  te  po  svojoj  prilici  i  Bjelčin^,  Stlpin  i  Klobuk, 

Ali  sve  primorje  izmedju  Istre  i  Cetine  ne  bijaše  u  Konstanti- 
novo  doba  cjelovitim  dielom  hrvatskoga  zemljišta.  Gradovi  na  ime 
Spljet,  Trogir  i  Zadar,  ujedno  s  Dubrovnikom  i  Kotorom,  koji  su 
na  granicah  Zahumja,  Travunije  i  Diokleje  ležali,  za  tiem  otoci 
Krk,  Osor  i  Rab  sačinjavali  su  Dalmaciju,  koja  je  bila  pokrajinom 
iztočno-rimskoga  carstva^,  stojećom  pod  upravom  bizantinskoga 
carskoga  namjestnika,  proconsula  ili  stratega,  koji  je  u  Zadru  sta- 
novao, ali  uživajućom  najširju  samoupravu  u  svih  nutarnjih  poslo- 
vih.  Na  one  gradove  spadao  je  samo  najbliži  okoliš,  često  tako 
uzak,  da  su  n.  p.  dubrovački  gradjani  imali  svoje  vinograde  već 
na  zemljištu  zahumskom  i  travunjskom.  S  toga  su  se  već  rano  za- 
mitali  tjesniji  odnošaji  izmedju  Dalmacije  i  Hrvatske.  Tako  su  sta- 
novnici Dalmacije  vladaocem  Hrvatske  počeli  već  prema  koncu 
IX  vieka  plaćati  danak',  zajamčivsi  si  tim  zaštitu  njihovu  u  svojem 
dnevnom  obćenju  s  Hrvatskom,  na  koju  su  bih  položajem  svojim 
upućeni.  Početkom  X  vieka  bio  je  hrvatski  vladalac,  kano  što  malo 
prije  spomenusmo  ,  ondje  namjestnikom  iztočno-rimskoga  cara, 
čašću  i  vlašću  „consula'*  od  njih  odlikovan.  Ostah  otoci  naprama 
primorju  hrvatskomu  od  Brača,  koji  je  bio  neretvanski,  do  Kaba, 
Osora  i  Krka  ih  su  spadali  na  Hrvatsku  ili  su  tada  što  podpu- 
noma   što   dielomice    pusti   bili,    kano    što    I  'V/   (Gisaa,    iz,    Jiz), 


^  TO  IkMT*(£'.v  sr,   HcHčić  kod  Glamoča. 
^  Documenta  p.  401 — 405. 
»  Ibiđ.  p    :i72. 


20  PR.     RAČKI, 

w£X[i(o  (Selve,  Željva) ,  Sx.£pf^a  (Skarda) ,  'A*A(0Yi7r  (Ulbo,  Olib), 
^xipf^xxi'7(ja  (Skardica),  OupoTLij-a  (Premuda),  Me^STa  (Melada),  Ss- 
TTpouvri^  (Se3trun).^  Ovi  otoci  bijahu  većim  dielom  neznatni,  te 
stanovničtvo  ne  bi  na  njih  u  ono  doba  našlo  bilo  dosta  jamstva 
niti  za  sigurnost  svoju  niti  za  življenje.  Njeku  iznimku  medju 
omanjimi  otoci  činio  je  to  Ao'jL/.[iptx,aTOv,  Lubricata  naših  spome- 
niica'^  (sada  Vergada),  koj  je  i  tada  naseljen  ostao. ^ 

Uzevši  dakle  u  obzir  koli  obćeniti  opis  granica  Hrvatske  kod 
cara  Konstantina,  toli  njegove  navode  o  župah  i  gradovih  hrvatskih, 
dobismo  dosta  jasnu  sliku  o  prostoru  i  zemljištu  hrvatske  države  po- 
lovinom X  stoljeća.  Po  svem  onom,  sto  do  sada  razložismo,  ne  može 
biti  sumnje,  da  je  tadanja  Hrvatska  obuzimala  zemljište  duž  iz- 
točnih  obala  jadranskoga  mora  od  ušća  Cetine  do  Istre,  izuzam 
okoliša  gradova  Spljeta,  Trogira  i  Zadra,  koj  je  spadao  na  Dal- 
maciju ;  da  je  na  dalje  na  sjeveru  dopirala  preko  kvarnerskoga 
zalieva  ka  Kupi  i  u  posavsku  Panoniju ;  odavle  joj  granica  na  jug* 
iztok  imala  teći  gorjem,  tvorećim  razvodje  medju  Unom  i  Vrba- 
som, pa  onda  od  Plive  s  iztok'a  k  zapadu  do  mora  razvodjem  ne- 
retvanske kotline,  vraćajući  se  tiem  uz  imotsku  župu  k  ušću  Ce- 
tine. Ovako  se  mogu  ustanoviti  granice  u  velikih  crtah,  čim  se 
dakako  za  pojedine  manje  pogranične  priedjele  jamčiti  ne  može. 
Dvojbene  ostaju  imenito  sjeverno-iztočne  granice  u  posavskoj  Pa- 
noniji. 

Prema  tomu  obuhvatala  je  tadašnja  Hrvatska  južno-hrvatsku 
krašku  visočinu,  koju  zatvara  Velebit  sa  zapadne  a  Kapela  s  Ple- 
šivicom  s  iztočne  strane ;  a  odavle  je  zasizala  u  Pokupje  i  Posavje 
obuhvaćajuć  diel  ogranaka  južno-iztočnih  Alpa,  koje  se  tuj  prisla- 
njaju na  gorje  balkanskoga  poluotoka.  Obuhvatala  je  na  dalje  sve 
do  ušća  Cetine  dalmatinsku  visočinu  medju  primorskom  prolom- 
Ijenom  kosom  s  jedne  a  dinarskimi  planinami  i  Prologom  s  druge 
strane.  Obuhvatala  je  napokon  ovomu  pogorju  na  iztoku  steruće 
86  bosanske  gorovine  diel  sjevero  zapadni.  Tadanja  indi  Hrvatska 
zapremaše  sadanju  Hrvatsku  i  valjda  zapadni  diel  Slavonije  iz- 
kljuČivši  Sriem ;  za  tiem  od  Dalmacije  kotare  zadarski,  benko- 
vački, kninski,  šibenički,  spljetski,  sinjski  i  imotski,  izuzam  nave- 
dene gradove  i  otoke,  koji  su  pripadali  themi  Dalmacije ;  napokon 


>  Ibid.  404. 
2  Ibid.  p.   175. 
»  Ibid.  p.   404. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  21 

^  od  Bosne  bivše  okružje  bihačko  te  od  travničkoga  okružja  kotare 
glamočki  1  hhevanski.  Sav  ovaj  prostor  iznosi  po  prilici  850-900D 
geogr.  milja,  a  sastavlja  jednoličnu  i  prilično  zaokruženu  zemljištnu 
cjelmu.  Ovako  omedjašena  Hrvatska  imaše  za  susjede  na  jugu  i 
jug-]ztoku  neretvansku  i  zahumsku  kneževinu,  na  iztoku  Srbiju, 
na  sjeveru  i  sjev.-zapadu  njem.  vojvodinu  Korušku,  na  zapadu  ja- 
dransko more  i  njemačku  pokrajinu  Istru.  A  po  položaju  većine 
svojega  zemljišta  spadala  je  Hrvatska  u  područje  jadranskoga  mora, 
bijaše  primorska  oblast. 

^  I  tiem  zemljištnim  obsegom    bijaše  Hrvatska  ugledna  medju  su- 
sjednimi  slovjenskimi  zemljami.  Njezine  neposredne  južne  susjedke: 
Neretvanska,  Zahumje,    Trebinje  i  Dioklija,  koje    su    takodjer   pri- 
padale području  jadranskoga    mora,    z.^premale  su  sve    skupa    pro- 
stor od  kakovih  350n  geogr.  milja ^  dakle  skoro  za  trećinu  manji 
zemljištni    obseg.    Ali    onaj    zemljišni    obseg  Hrvatske,    sravnan   sa 
zemji^šnim  obsegom  susjedne  prama  iztoku  Srbije,  kano  da  nestoji  u 
razmjerju  s  političkom  snagom,    kako   ju  sam"  Konstantin  u  svojih 
političkih  razmatranjih   glede  jedne  i  druge    države   označuje.    Pri- 
poviedajući    na   ime    o    ratovih  izmedju  Bugarske  i  Srbije  s    jedne 
a    Bugarske   i    Hrvatske    s   druge    strane^  znade    samo   za   poraze 
Srbije  a  pobjede  Hrvatske.    Razbijeni  Srbi,  kadšto  sa  svojim  kne- 
zom, potražili  bi  utočište  u  Hrvatskoj.   O  vjerodostojnosti    tih    do- 
godjaja,    u    kohko    nije    opis  gdješto  pretjeran,    ne  može  se  u  bit- 
nosti   posumnjati,    jer    su    se   oni  razvijali  do  god.  927,    dakle    do 
mladosti  piščeve,  i  jer  su  dolazili  u  tiesni    politički  odnošaj    s  Ca- 
rigradom.   Ali   kod    razsudjivanja   tih  dogodjaja  valja  uzeti  na  um 
vise  okolnosti :  Bugarska  bijaše  za  Borisa  i  sina  mu  Simeona  (844 
do  927)    zaista  velika  država  obuhvaćajuća  veći    diel    balkanskoga 
poluotoka.  Granice  njezine  išle  su  od  ušća  dunavskih  uz  crno  more 
do  Mesembrije    pak    odavle  južno  od  Plovdiva  k  Rhodopu  ;  te  na- 
dalje k  Strumi  i  Vardaru  dolnjem,    tako,    da   je    ovdje    samo  pri- 
morje   ostalo    u    vlasti  bizantinskoj   (thema  Macedonia,    Strjnionis, 
Thessalonice) ;  za  tiem  su  u  grčki  poluotok  zasizalc  do  Penea  (do 
theme  Helladis);    prama  jonskomu  i  jadranskomu    moru    do  thenio 
nikopolske  i  dračke,  koje  su  samo  ondjcHnjc  primorje    obuhvaćale. 
Odavle  su  krenule  na  sjev -iztok  Podrinjcm  i   Pomoravjrni    k   I)ii- 

^  Obuhvataliu  naime  jiro.stor  sadanjo  Hercegovino  {2U)[J  ni  ),  od 
Dalmacije  kotar  makarski  i  okružje  diibrovaćko  i  kotorsko  (4()D  ni.) 
i   (,'rnu  goru  (prije  poHljednJe   ))romjene   7[)[J   m.) 

^  Documenta  p.  :i58,  .'{(jo,  .'^75,    -JHO,  ;jHlj— IM. 

3 


22  PR.    RAČKI, 

navu,  koj  je  dielio  Bugarsku  u  cielora  tieku  od  uticaja  Save  do 
crnoga  mora  od  Magjarske  i  Pečenežke  zemlje.  Na  ovoj  sjevero- 
zapadnoj strani  sticale  su  se  granice  izmedju  Bugarske  i  Srbije. 
Ove  granice  označuje  Konstantin  samo  obćenito  riečmi,  koje  smo 
već  naveli;  a  po  kojih  Srbija,  dopirući  u  gorje  do  Dioklije,  Tre- 
binja  i  Zahumja,  graniči  „sa  sjevera  s  Hrvatskom,  s  juga  s  Bu- 
garskom", ili  kako  bismo  danas  tačnije  rekli  sa  sjevero- zapada 
s  Hrvatskom  a  s  jug-iztoka  sa  Bugarskom.  Gdje  je  ovdje  bila  gra- 
nica, dade  se  razabrati  iz  Konstantinova  pripoviedanja  o  miru 
sklopljenom  pod  Borisom  izmedju  Srbije  i  Bugarske,  iza  kojega  bi 
zasužnjen  sin  njegov  Vladimir  (Vlastimir)  dopraćen  do  Rase  i 
ovdje  predan  Bugarom.  Kod  Rase  dakle  t.  j.  u  poriečju  rieke  toga 
imena  (sada  Haška)  tekla  je  jugoiztočna  granica  izmedju  obiju 
susjednih  država.  A  to  se  potvrdjuje  i  drugimi  spomenici  sliedeće 
dobe.  Početkom  na  ime  XI  vieka  spadale  su  na  bugarsku  crkvu 
i  potom  na  bugarsku  državu  eparhija  u  Prizrenu  s  okolinom  pri- 
zrenskom  i  s  Hvostnom  (priedjel  u  kojem  su  Peć  i  Dečani),  i 
eparhija  u  Lipljanu  t.  j.  u  poriečju  Sitnice.  S  toga  je  na  jug- 
iztoku  granicom  Srbije  i  Bugarske  imao  biti  gornji  Ibar  s  pritoci. 
Iz  istoga  izvora  doznajemo,  kako  su  tekle  granice  na  iztoku  u  Po- 
dunavje.  Dočim  je  naime  na  bugarsku  crkvu  i  tim  državu  na  dalje 
spadala  i  eparhija  u  Nišu  s  Toplicom  i  eparhija  u  Braničevu :  to 
su  poriečje  Toplice,  Niš  s  iztočnim  Pomoravjem  i  Braničeve  na  Du- 
navu sa  svojimi  okolinami  bile  krajne  bugarske  tačke  na  sjevero- 
zapadu. Braničeve  i  Beograd  bijahu  dva  glavna  uporišta  bugarske 
države  naprama  Magjarskoj  onkraj  Dunava.^  Prema  tomu,  ako  se 
obazremo  na  ove  granice  bugarsko-srbske,  onda  na  granice  izmedju 
Srbije  i  Hrvatske  s  jedne  a  Srbije  te  Zahumja,  Trebinja  i  Dio- 
klije  s  druge  strane,  Srbija  je  tada  obuhvatala  zemlje  u  poriečju 
Ibra,  Drine  i  Bosne  U  tih  zemljah  ležali  su  gradovi  to  AefjTtvUov, 
TO  T'^ćpva.lio'jT/.sr,,  to  \IsYupSTOu;,  to  ApSTVETi/t,  TO  AsGV'/i/t,  TO  SaV/iv£(;, 
i  to  izvan  Bosne,  u  kojoj  su  ležali  to  KaTspa  i  to  Ae^rv/iz.^  Prema 
tomu  Konstantinova  Srbija  sastojala  se  iz  dva  diela:  iz  Srbije  u 
pravom  znamenovanju,  na  koju  spadaše  Rasa  sa  župom  drinskom, 


*  0  granicah  liugarske  n  IX  i  X  vieku  obšimije  sam  razpravljao 
u  Kadu  XXIV  80  —  89  i  drugdje,  kamo  upućujem  čitatelja. 

^  Docnraonta  p.  406 — 7  cum  notis.  Prvi  od  tih  gradova  nije  ležao 
daleko  od  jugo-iztoćnih  granica.  Jedan  od  pritoka  zapadne  Morave  kod 
izvora  njezina  na  sjeveru  Golji  planini  zove  se  „Medjureča",  gdje  je 
Konstantinov  Ms^jpcTOu;  mogao  ležati. 


HRVATSKA    PBIJE    XII    VIEKA.  25 

te  zapadna  čest  sadanje  Srbije  u  poriečju  Ibra  i  zapadne  Morave 
a  prama  Savi  uz  gorje,  koje  čini  razvodje  medju  Moravom  s  jedne 
i  Savom  i  Drinom  s  druge  strane,  onda  iz  Bosne  do  označene  prama 
zapadu  granice  bosansko-hrvatske.  Površina  ovih  dviju  dielova  iznosit 
će  od  prilike  950 — lOOOD  m.  Ovomu  prostoru  kano  da  neodgovara, 
kao  što  rekosmo,  ona  politička  snaga,  kako  ju  Konstantin,  osobito 
obzirom  na  Hrvatsku  prostorom  nješto  manju,  iztiče  u  bugarsko- 
srbskih  ratovih.  Ali  taj  se  prigovor  oslabi,  ako  se  svi  dogodjaji  u 
savezu  motre.  Prije  svega  valja  uzeti  na  um,  da  je  Srbija  uslied 
nutarnjih  razdora  u  vladajućoj  obitelji  oslabila.  Prije  toga  je  ona 
dva  puta  Bugarsku  nadvladala.  Nutarnji  razdor  dao  je  povoda  i 
Bugarskoj  i  Carigradu,  da  se  umiešaju  u  nutarnje  poslove  Srbije. 
Nadalje  valja  se  sjetiti,  da  je  u  vrieme  tih  nutarnjih  razdora  i 
te  slabosti  Srbije  sjedio  na  bugarskom  priestolu  silni  Simeon.  Ali 
čiem  on  zatvori  oči  (927),  poimence  čim  novi  knez  Oaslav  (934) 
uvede  red  u  Srbiju  i  pridigne  zemlju :  prestao  je  ondje  bugarski 
upliv.  Sada  se  je  moć  Srbije  tako  brzo  učvrstila,  kano  što  je  prije 
brzo  pala  bila.  S  druge  strane  sila  Hrvatske,  kano  što  je  pod  To- 
mislavom, Trpimirom  II  i  Krešimirom  rasla  te  u  to  doba  odbi- 
jala Bugarsku,  pade  poslije  smrti  Krešimira  uslied  nutarnjega  raz- 
dora, za  kojega  su  i  sinovi  njegovi  prigodom  ustanka  bana  Pri- 
bine  zaglavili.^  U  to  pako  doba,  kada  se  Srbija  oporavljala  i 
uglednijom  postajala.  Hrvatska  pako  u  moći  svojoj  padala,  pisao 
je  car  Konstantin  svoje  djelo,  iz  kojega  predležeće  podatke  cr- 
pamo.  Je  da  li  je  Hrvatska  za  tih  nutarnjih  prevrata  štogod  i  od 
svojega  zemljišta  izgubila:  to  se  dokazati  ne  može.  Glede  njezinih 
iztočnih  granica  sliedi  ne  samo  iz  opisa  Konstantinova,  nego  ta- 
kodjer  iz  pričanja  njegova  o  bugarsko-srbskih  ratovih,  da  je  Sr- 
bija graničila  s  jedne  strane  »  Bugarskom  s  druge  pako  sa  Hr- 
vatskom. Most  pako,  koj  je  spajao  Hrvatsku  i  Srbiju  bijaše  „to 
yojpiov  BoTdJVZ**. 

Pošto  smo  se  tim  putem  po  Konstantinovih  podatcih  upoznali 
8  obscgom  Hrvatske  polovinom  X  vieka,  možemo  na  tom  tvrdom 
temelju  prieći  na  iztraživanje  granica  Hrvatske  prije  i  poslije  po- 
lovine X  vieka.  Ovo  iztraživanje,  koliko  se  starijega  razdobja  tiče, 
razjasnit  će  podjedno  i  popuniti  gdjekojf.  podatak  Konstantinova 
opisa. 


^  Docnmenta  p.  .'J9H. 


24  FR.    RAČKI, 

Vočimam  s  jugom.  Ovdje  je,  kako  znamo,  polovicom  X  vieka 
neretvanska  kneževina  Hrvatskoj  susjedom  bila.  Neretvansku  zemlju, 
kano  posebnu,  od  Hrvatske  odieljcnu  oblast,  nalazimo  još  za 
jedno  stoljeće  natrag  t.  j.  još  n  prvoj  polovini  IX  vieka.  Kano 
neodvisan  puk  Neretvani  vode  rat  s  Mletčani,  šalju  u  Mletke  po- 
slanike, ugovaraju  i  sklapaju  mir.  Oni  stoje  pod  svojim  knezom, 
koji  se  od  hrvatskoga  razlikuje.  Godine  839  hrvatskim  knezom 
bijaše  ^lislav,  neretvanskim  pako  ])ružak  (Drosaicus).  Mletački 
dužd  Petar  utanači  mir  najprije  s  hrvatskim  knezom,  onda  prešav 
na  otoke  neretvanske  s  neretvanskim  knezom.^  Ovdje  se  dakle  u 
trećoj  desetini  IX  vieka  razlikuje  zemlja  neretvanska  od  hrvatske, 
glava  zemlje  hrvatske  od  glave  zemlje  neretvanske.  Ja  držim,  da 
i  Ljudislav,  koj  se  već  sliedeće  god.  840  zarati  s  Mletčani  i  po- 
tnče  jih,  za  tim  Inko,  koj  oko  875  navali  na  mletačku  Istru^,  bi- 
jahu takodjer  neretvanski  knezovi,  pošto  u  ono  vrieme  hrvatski 
knezovi  bijahu  rečeni  Mislav,  Trpimirov  predšastnik,  i  Domogoj. 
Izričnih  starijih  podataka  od  IX  vieka  za  neretvansku  zemlju  ne 
imamo.  Nu  sve  nas  okolnosti  upućuju  na  to,  da  je  ona,  kano  što 
car  Konstantin  tvrdi ^,  zasnovana  kao  posebna  oblast  u  prvom  po- 
četku, kada  je  onaj  diel  theme  Dalmacije,  na  ime  medju  Cetinom 
i  Neretvom,  po  našem  narodu  iztrgnut  iztočno-rimskoj  carevini ; 
pa  da  je  već  od  one  dobe  rieka  Cetina  u  primorju  granicom  bila 
izmedju  neretvanske  i  hrvatske  zemlje.  I  mljetački  Ijetopisac  spo- 
minje* pod  god.  887  neretvanski  na  kopnu  grad  ^Mucules"  mj. 
„Mucures",  koj  nije  drugi  nego  Prokopov  „Mout)toupov'^,  ravenskoga 
geografa  „Mucru*',  Konstantina  „M6>tpov",  sada  selo  „Makar"  tik 
grada  Makarske,  koj  je  prednjega  nasliedio.  Iz  mljetačkih  takodjer 
Ijetopisaca  sliedi,  da  je  glavna  sila  Neretvana  na  otocih  bila, 
s  koje  su  oni  i  tadanjim  Mletčanom  i  pomorskoj  trgovini  njihovoj 
opasni  bili.  Odatle  toli  česti  sukobi  tečajem  IX  i  X  stoljeća  iz- 
medju Neretvana  i  Mletčana,  dok  ne  podje  poduzetnomu  duždu 
Petru  II  Orseolu  za  rukom  silu  njihovu  slomiti.  Još  i  tada  t.  j. 
koncem  X  vieka  razlikuju  se  „Croatorum  ac  Narentanorum  prin- 
cipes",  hrvatski  glavar  zove  se  „Croatorum  rex*,  neretvanski  pako 
„Narentanorum  princeps".  Dužd  Petar  ugovara  god.  998  s  nere- 
tvanskim knezom  mir  na  pose.    Zemljište  se  neretvansko    takodjer 

'  Ibiđ.  p.  334—330. 

2  Ibid.  p.  330,  :J60. 

3  Ibid.  p.  409. 
*  Ibid.  p.  374. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  25 

razlikuje   od  hrvatskoga:    od  otoka  spominju  se  kano  Neretvanom 
pripadajući  Krkar   (Korčula),    Lastovo  (Lagosta,    Ladestina  insula) 
i  Kaca  (Caza);  dočim  Krkru  i  Hvaru  na  zapadu  ležeći  Vis  (Issa) 
pripisuje  se  Hrvatom.^   Nu  reć  bi,    da  je  ovdje  na  otocih   izmedju 
neretvanskoga   i    hrvatskoga  zemljišta  tečajem    druge    polovine  na- 
stala njeka  promjena.    Jer    otok  Kaca,    ako    se   on  razumieva  pod 
„v'?i'7o;  Ta  X6apy."   mj.  X6y.^a,    kao    što  se  po  položaju  razumievati 
ima,  nije  u  vrieme  cara  Konstantina  spadao  pod  Neretvane,    kano 
što    nisu    spadali    niti  Vis  i  Lastovo.^    Pošto    Konstantin,    govoreć 
ob    otocih    neretvanskih,    izriekom    veli,    da  Kaca,  Vis    i    Lastovo 
niesu    njihovi,    a  ne    kaže  čiji  su,    po    svojem    položaju  pako  i  po 
tadanjih  državnih  odnošajih  mogli  su  biti  ili  zahumski  ili  hrvatski, 
a  budući  da  se  Vis  god.  997  izriekom  pripisuje  Hrvatskoj :  to  bih 
sudio,  da  su  ovoj  pripadali  polovicom  X  stoljeća  i  otoci  Kaca,  Vis 
i  Lastovo;  pa  da  se  tečajem  druge  polovine  ovoga  vieka  dogodila 
ta  promjena,    te  je  Vis    odpao    od  Neretvana  k  Hrvatskoj  ,    Kaca 
i  Lastovo  pako  od  Hrvatske  k  Neretvanom.    U    obće    sve    su    tje- 
sniji  po  vremenu  postajali  odnošaji  izmedju  ovih  susjednih  zemalja. 
Jer    dočim   je    neretvanski  knez  početkom  X  vieka    za    vladavine 
srbskoga    kneza    Petra,    koj   je    dinastičkim  prevratom    za    vrieine 
kraj    učinio    i   vladalačku    moć  uzpostavio  bio,  priznavao    vrhovnu 
vlast    njegovu^,    nalazimo    pod    konac    toga   stoljeća  neretvanskoga 
kneza    u    savezu    s  hrvatskim    kraljem    proti  Mletčanom.'^    Cim   se 
upliv  mletački  na  iztočne  obale  jadranskoga   mora    od    dobe   reče- 
noga   dužda    Petra  H  Orseola    u    Hrvatskoj    i    Neretvanskoj    više 
osjećao,  pa  tiem  rasla  opasnost  za  obje  zemlje:    izticala  se  luižda, 
da  se  Neretvanska,    koja    je    na    kopnu  i  onako  zauzimala    tiesan 
prostor  izmedju  Cetine  i  Neretve,  na  Hrvatsku  sve  to  tjesuije  pri- 
sloni. I  sbilja  poslije  onoga  vojenoga  pohoda  mletačkoga  god.  998 
ne  nalazimo  u  prvoj   polovini  XI  stoljeća   nigdje  traga  spomenu  o 
posebnoj,    samostalnoj    neretvanskoj   zemlji.    Ali    nalazimo    tragova 
tomu,  da  je  ona  zemlja    pod  Hrvatsku    kašnje    spadala.    Ncretvani 
zovu  se  u  spomenicih  po  rieci  Narenti,  Neretvi:  „Narrentani,  Na- 
rantani,  Arentani,  Rentani",  uza  to  kod  Konstantina  J\x'fx^rA'^,  jer 
da  su  od  jadranskih   Slovena    posljednji   primili    kršćanstvo,    što  se 


^  Ibiđ.  p.  424—428. 

2  Ibid.  p.  410. 

3  Ibid.  p.  389. 
*  Ibid.  p.  425. 


2C^  PR.     RAČKT, 

i  U  mljetačkom  ljetopisu^  potvrdjuje,  koj  pripovieda,  da  je  joa 
oko  god.  830  poslanik  neretvanski,  dakle  odlična  osoba  one  zemlje, 
došavši  u  Mletke  poganinom  bio.  Ali  uz  ime  od  potoka  i  od  vjero- 
zakona uzeto  daje  se  Neretvanom  takodjer  ime  Marianorum,  te  se 
neretvanski  spomenuti  knez  Družak  zove  „Marianorum  iudex".^ 
Kano  što  se  stanovnici  priedjela  od  Cetine  do  Neretve  po  ovoj  drugoj 
većoj  i  u  prošlosti  glasovitoj  rieci  zvahu  Narentani,  Neretvani,  tako 
jim  je  po  mojem  tumačenju  ono  drugo  ime  nadjenuto  od  „mare", 
more,  primorje,  koj  je  naziv  do  danas  sačuvao  priedjel  uz  more 
izmedju  Cetine,  Blokova  i  morskoga  žala.  I  današnje  „primorje" 
stere  se  od  Cetine  do  Neretve.  S  toga  „Mariani"  znači  stanov- 
nike toga  primorja,  primorce  per  eKcellentiam^  a  „Maronia",  kako 
se  još  kod  arcidjakona  spljetskoga  Tome  čita"\  znamenuje  krajinu 
toga  primorja,  primorje  samo.  OtT  neretvanskoga  primorja  valja 
razlikovati  hrvatsku  primorsku  župu,  koja  se  kod  cara  Konstan- 
tina  u  grčkom  prievodu  „TuapaO-aT^aTTta"  zove;  jer  je  ona  već  po 
opisu  granica  Hrvatske  ležala  do  a  ne  preko  Cetine,  i  to  za  cielo 
u  primorju  negdje  izmed  Cetine  i  Krke*  Kano  što  se  indi  knez 
neretvanski  Družak  u  prvoj  polovini  IX  vieka  imenuje  „Maria- 
norum iudcK'*,  tako  se  u  listini  kralja  Svinimira  izdanoj  god. 
1076 — 8  piše  Jacobus  „dux  Marianorum"  ^  Tomu  pako  Jakovu 
povjerava  kralj  hrvatski,  da  bude  poslanikom  njegovim  i  da  u 
ime   njegovo    uvede    spljetske    duvne    sv.  Benedikta   u    posjed    da- 

V 

rovane  jim  zemlje  Pustice.  U  izpravi  Petra  Crneta  od  god.  1080 
piše  se  Jakob  takodjer  „Marianorum  duK^*.^  Ali  taj  isti  Jakob  piše 
se  u  drugih  one  dobe  izpravah  uz  ine  hrvatske  župane  takodjer 
„morsticus""^  prema  „cetinsticus,  brebersticus,  corbavisticus"  itd., 
razumievaj  „iupanus".  Kano  što  dakle  bijaše  Pribina  župan  ce- 
tinski, Strezina  bribirski,  Desimir  Krbavski  itd.,  tako  bijaše  Jakov 
župan  morski.  Prema  tomu  ,,Marianorum  dux"  i  „morsticus  iu- 
panus" bijaše  jedno  te  isto.  Moguće  je,  da  je  naslov  „dux"  pri- 
držan bio  „morskomu"  županu  na  uspomenu  njekadanje  neod- 
visnosti  neretvanskih  poglavica;   jer  toga  naslova  ne  nosi  ni  jedan 


1  Ibid.  p.  334. 

2  Ibid.  p.  336. 


3  Ibid.  p.   200. 

*  Safafik:  slov.  starož.  str.  677. 

^  Documenta  p.   113. 

6  Ibid.  p.   128. 

'  Ibid.  p.   117,  132,  147;  149. 


HRVATSKA    PEIJE    XII    VIEKA.  27 

drugi  hrvatski  župan;    moguće   je   i   to,  da  je  „morski"    župan  ili 
knez  imao  u  svojoj  oblasti  širji  djelokrug  od  svakoga  drugoga  hr- 
vatskoga župana;  ali  sve  to  u  samoj  stvari,  kako  ju  mi  shvaćamo, 
ne  mienja  ništa,  da  je  na  ime  njekadanja  samosvojna   neretvanska 
zemlja   prestala    biti   takovom    i  da  je  god.  1076  ona  već  bila  sa- 
stavnim dielom    hrvatske    kraljevine,    župan   pako   ili    knez    njezin 
dostojanstvenikom  njezinim.  Ali  Jakov  imaše    predšastnika   u    svo- 
jem položaju,    a  taj  bijaše  Rusin,    koj  se  oko   god.   1065 — 74   piše 
takodjer  „morsticus"  t.  j.  „iupanus".'    Rusin    bijaše   županom  pri- 
morja za  vladavine  Petra  Krešimira    tako    da  se  odavle   može   za- 
ključiti, da  je  pod  ovim  kraljem  neretvanska    zemlja  jurve  pridru- 
žena bila  Hrvatskoj.    Sada  već  vrše  hrvatski  kraljevi   i  preko  Ce- 
tine u  primorju  svoja  vladalačka  prava.  Kralj   Svinimir  sudi  stran- 
kam*^  sjedeć  u  Omišu    („in  Olmisi",  Almisium),  gradu  u  neretvan- 
skom primorju,    na  ušću  rieke  Cetine.    Izmedju  stanovnika   ovkraj 
i  onkraj  Cetine  zamiću    se    poslovi  i  ugovori.    Petar    Crne    kupuje 
kmeta  od  Omišljana   i    od  Radoslava  iz  Neretve.^    Da  je    priedjel 
primorski  onkraj  Cetine  podpao  pod  Hrvatsku,   imademo  neizravni 
dokaz    takodjer    u    listini   prvoga    hrvatskoga    kralja    iz  Arpadova 
roda,  Kolomana,  izdanoj   15.  lipnja  1103,  dakle  odmah  po  nastupu 
na  hrvatski  kraljevski  priestol.  TI  toj  se  listini*   potvrdjuju    posjed 
i  prava   crkvi    spljetskoj,    pa    od  ostalih  i  desetine  „Almisii    usque 
Mucar"  t.  j.  od  Omiša    do  Makra  ili  Makarske.    Ovakova  potvrda 
ne  bi  imala  smisla,    da  Omiš    i    Makarska    niesu    bili    u    kraljevoj 
vlasti,  a  pod  nju  niesu  došli  tek  1103  god.,  već  su  bili  i  pred  Ko- 
lomanovimi    predšastnici,    jer    se    tuj    ne  radi    o    kakovu    i/    nova 
podieljenu  već  o  potvrdi    staroga  prava.    Koliko  se  pako  zemljište 
imade  ondje  razumievati  pod  „Almisium"  i  „Mucar",    tumači    nam 
slična    potvrdnica    papina'^    od    godine  1191,    koja   navodeć  dielove 
spljetske    nadbiskupije   navodi  takodjer   „parocliiam    Almissi    U8que 
ad  Mucarum    et    U8qiie    ad    flumen  Narente    et    totam  Rastizam".^ 
Ovdje    imademo    dakle   župu    omišku,    koja    se    do    Makarske    pro- 
stirala,   onda    makarsku    do  Neretve,    i    rastočku.    Župa    niakarnka 
i    rastočka    postajale    su,    kako    znamo,    već   polovicom    X    vieka; 
ali    tada   su  se  obje  prostirale  u  primorju.    Sada  se  spominje  nova 


^  Ibiđ.  p.   98,   135. 

2  Ibid.  p.   129. 

3  Ibid.  p.   134. 

*  Cod.  diplora.  C.  8.  D.  II,  8. 

"^  Ibid.  p.   1G2. 


28  FR.    RAČKT, 

Župa  omiška,  na  koju  je  valjda  prešao  diel  primorja  makarske 
župe,  dočim  je  ovu  dopao  diel  primorja  prije  raztoČke  župe  do 
Neretve,  a  raztočkoj  župi  ostalo  samo  zaledje.  Sta  se  neretvan- 
skoga posjeda  na  moru  tiče,  od  otoka,  koji  su  na  neretvansku 
oblast  polovicom  X  vieka  spadali,  nalazimo  Mljet  u  XI  vieku  u 
vlasti  zahumskih  knezova.  Oko  god.  1025  daruje  zahumski  knez 
Ljutovit  Petru,  prvomu  lokrumskomu  opatu,  crkvu  sv.  Pankracija 
na  Babinom  polju  na  Mljetu  aa  svimi  zemljami,  koje  su  njezine 
bile.  ^  Ovu  je  darovnicu  njekoliko  godina  kašnje  potvrdio  zahumski 
knez  PTranko  „cum  omnibus  suis  iupanis  Zacholmie'*^;  pa  onda 
opet  zahumski  biskup  Gabriel,  knez  Miroslav,  ban  Ratimir  „una 
cum  omnibus  Zachulmie  nobilibus".^  Koncem  XI  vieka  t.  j.  oko 
god.  1078 — 82  Radoslav  kralj,  koj  je  i  Zahumjem  vladao,  odredi, 
da  se  na  Mljetu  samostan  sagradi  i  predade  redovnikom  sv.  Bene- 
dikta  na  Lokrumu"* ;  ako  je  u  ostalom  odlomak  izprave  istinit.  Ele 
ne  ima  sumnje,  da  je  Mljet  bio  zahumski  ne  samo  u  XI  nego  i 
u  sliedećem  vieku,  kako  to  potvrdjuju  izprave  zahumskoga  kneza 
Dese  od  god.  1151  i  banova  Slavogosta  i  Borića^  tako,  da  je 
pravo  na  Mljet  prešlo  i  na  srbske  vladaoce,  kada  su  oni  postali 
gospodari  Zahumja,  kano  što  od  ostalih  svjedoči  listina  Stjepana 
prvovjenčanoga  kralja.^  Ovaj  isti  tečaj  dogodjaja  kano  da  u  bit 
nosti  vriedi  i  za  drugi  ali  još  veći  bivši  neretvanski  otok,  na  ime 
Krkar  (Corzula).  Ovo  se  mnienje  ne  može  doduše  poduprti  izpra- 
vami,  osobito  ne  iz  XI  vieka,  kano  što  za  Mljet.  Niti  se  ovdje 
osvrćem  na  dubrovačke  pisce,  koji  umjedu  pripoviedati,  kako  je 
Krkar  sa  Zahumjem  prešao  na  srbske  Nemanjiće.  Ali  to  je  u  vjero- 
dostojnih spomenicih  utvrdjeno,  da  je  već  veliki  župan  srbski  Stje- 
pan Nemanja  vladao  u  Zahumju,  te  da  je  on  i  za  taj  diel  svoje 
države  dne  27.  rujna  1186  god.  ugovor  s  Dubrovčani  uglavio.' 
Stjepana  Neraanje  sin  prvovjenčani  kralj  Stjepan  kano  gospodar 
ne  samo  Mljeta  nego  i  Krkra  daruje  lokrumskomu  samostanu  „«  AP^v- 

rOMb    0T0I|1;    0Y    KphKpH    IffthKhBk    CKCTOrd      BHJI^il    1;III1II0V     H     Ch    nOIIOBOMh 

^  Cod.  dipl.  CSD.  I,   105.    Pisma   u    arkivu    dubrov.    Kukuljevićevo 
izdanje  pogrjesno. 

2  Ibid.  p.   109. 

3  Ibid.   p.   109. 
*  Ibid.  p.   118. 

'  Cod.  diplora.  CSD.  II,  45,  46,  51,  56. 
^'  Miklošić:  Monumenta  serbica  p,  8 — 10. 

'  Monumenta  spectantia    historiam  Slavor.   merid.  I,   11.    „Pit  Sclavi 
de  Chelmania  ..." 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  29 

iiovKOii  II  cB€Tixro  cie^iiHA  H  cB€TAro  reoprH-E  .  .  .^"  S  toga  ne  može 
biti  sumnje,  da  su  srbski  vladaoci  početkom  XIII  vieka  bili  go- 
spodari na  Krkru ;  a  taj  se  čin  može  tumačiti  samo  tako,  ako  se 
uzme,  da  je  na  nje  ta  vlast  preko  Zaliumja  prešla,  s  toga  da  je 
Krkar  od  Neretvana  pripao  Zahumju.  Naprotiv  ostala  dva  nere- 
tvanska velika  otoka,  Brač  (Bracia)  i  Hvar  (Lešina),  priedjoše  na 
Hrvatsku.  Za  Brač,  neosvrćući  se  na  podmetnutu  po  mojem  mnienju 
Svinimirovu  listinu^  od  god.  1078,  tobož  Bračanom  podieljenu, 
imademo  neizravan  dokaz  iz  početka  XII  vieka  u  bračkoj  izpravi^ 
od  2.  siečnja  1111  godine,  izdanoj  „regnante  domino  nostro  sere- 
nissimo  Colomano  rege  Hungarie  et  in  spiritualibus  dominante  ve- 
nerabili  viro  Crescentio  archiepiscopo  Spalati,  nec  non  gubernante 
glorioso  Stephano  comite  Bracie  .  .  .  ,"  Već  prvi  indi  hrvatski  kralj 
iz  Arprdova  roda  bijaše  gospodarom  Brača ;  a  pošto  ne  ima  nigdje 
traga  tomu,  da  bi  Koloman  prvi  bio  vlast  svoju  na  taj  otok  pro- 
tegnuo, to  sliedi,  da  je  on  s  ostalom  Dalmacijom  i  Hrvatskom 
na  nj  prešao  pravom  izbora  za  kralja  hrvatskoga. 

Iz  ovoga  razlaganja  o  neretvanskoj  zemlji  razabire  se  dosta 
jasno,  da  je  ona  tečajem  XI  vieka  prestala  samostalnom  biti;  a 
da  je  tada  kopno  njezino  t.  j.  primorje  od  Cetine  do  Neretve, 
ujedno  sa  dva  naprama  tomu  kopnu  ležeća  otoka,  Bracem  na  ime 
i  Hvarom,  pridruženo  Hrvatskoj ;  druga  pako  dva  otoka  njezina, 
ležeća  naprama  zahuraskomu  primorju,  na  ime  Krkar  i  Mljet,  da 
8U  Zahumju  pripala.  Tiem  su  se  načinom  južne  granice  Hrvatske 
duž  mora  najkašnje  u  drugoj  polovini  XI  stoljeća  prostirale  do 
Neretve,  koja  je  Hrvatsku  dielila  od  Zahumja,  dočim  je  na  moru 
medjom  jim  bila  crta  od  ušća  Neretve  tik  sjeverno  zapadnoga  rta 
stonskoga  poluotoka,  iduća  dalje  užinom  medju  Hvarom  i  Krkrom 
k  hrvatskomu  otoku  Visu.  Ob  ostalih  granicah  Hrvatske  naprama 
Zahumju  progovorit  ću  kašnje ;  sada  prelazim  na  zemljišne  od- 
nošaje  prama  Dalmaciji. 

Ovdje  mogu  biti  kraći,  jer  je  to  pitanje  već  pobliže  razpravljano, 
a  i  ja  sam  ga  razjasnio,  osobito  za  XI  stoljeće,  u  razpravi*:  „Borba 
južnih  Slovena  za  državnu  neodvisnost  u  X  vieku".  S  toga  mopu 
smatrati  za  dokazano  i  utvrdjeno:  a)  da  je  Dalmacija,  na  gra- 
dove i  otoke  pomenute  stegnuta,  od  kada  je  ostali    diel    spao    pod 

^  Miklošić:  Monum.  serb.  p.   10. 

^  Documenta  p.   111. 

»  Cod.  dipl.  CSI).  U,   IB. 

*  Rad  knj.  XXIV,  XXV,  XXVII,  XXVIII,  XXX  i  XXXI. 


30  FR.     RAČKI, 

vlast  hrvatsku,  odnosno  zahumsku  i  dioklejsku,  iz  prvine  bila  po- 
krajina iztočno-rimske  carevine,  stojeća  pod  upravom  carskoga  na- 
mjestnika,  koj  je  nosio  naslov  stratega  ili  proconsula;  a  da  je  taj 
namjestnik,  pošto  bi  Dalmacija  uviek  smatrana  dielom  Italije,  pod- 
činjen bio  exarchu  stanujućemu  u  Ravenni,  dok  nije  gornja  Italija 
od  Longobarda  i  Franaka  zaposjednuta  bila.  Nadalje  b)  da  je  od 
te  dobe  i  vlast  iztočno-rimske  carevine  malaksala  takodjer  u  Dal- 
maciji, osobito  od  kada  Istra  i  Panonija  dodje  pod  vlast  franačku 
za  Karla  velikoga.  Godine  805  predaše  se  i  dalmatinski  gradovi 
tomu  uzkrisitelju  zapadne  rimske  cavevine;  ali  god.  812  ustupi 
opet  Karlo  Dalmaciju  i  Mletačku  iztoČno-rimskomu  caru.  Vlast  ipak 
njezina  u  Dalmaciji  nije  više  nikada  onako  kano  što  prije  čvrsta 
bila.  Sada  se  više  radilo  o  tom,  imade  li  ona  prieći  na  Hrvatsku 
ili  na  Mletačku.  Iz  početka  nastojahu  obje  ove  oblasti  zadobiti 
vlast  u  Dalmaciji  iz  ruku  iztočno-rimskih  careva,  dakle  putem 
sporazumka  i  mira,  tako  da  se  vrhovna  vlast  careva  nebi  u  sumnju 
dovela.  U  početku  kano  da  su  carevi  skloniji  bili  Hrvatskoj.  Kon- 
stantinov  djed,  car  Vasilij  I,  pošto  mu  se  hrvatski  knez  Sedeslav 
u  Carigradu  glavom  poklonio,  dopusti,  da,  kano  što  spomenusmo, 
dalmatinski  gradovi  i  otoci  hrvatskomu  knezu  danak  plate,  pridr- 
žavši  za  stratega  manje  podatke  kano  u  znak,  da  ipak  pravno 
pripadaju  carevini.  Za  carevanja  Vasilij eva  unuka  Konstantina  VII 
i  druga  mu  Romana  hrvatski  je  vladalac  Tomislav  obnašao  u 
Dalmaciji  čast  consula,  što  nam  svjedoči,  da  je  car  svoju  vlast  na 
Dalmaciju  prenio  na  hrvatskoga  vladaoca.  Ali  do  skora  pronašlo 
se  je  u  Carigradu  za  koristnije  i  zgodnije,  da  se  Dalmacija,  koja 
se  nije  mogla  carevini  sačuvati,  povjeri  Mletčanom,  kojih  je  pri- 
jateljstvo, sbog  naglo  rastuće  jim  snage  na  moru,  moglo  biti  ca- 
revini u  njezinih  vanjskih  odnošajih  veoma  nuždno  a  neprijateljstvo 
dosta  neprilično.  S  druge  strane  moć  Hrvatske,  do  koje  se  pod 
Tomislavom  uzdigla  bila,  počela  do  skora  padati,  osobito  uslied 
nutarnjega  prevrata,  koj  je  polovicom  X  vieka  poslije  smrti  Kre- 
šimira nastao.  Tada  je  i  pomorska  sila  hrvatska,  koja  je  s  Ne- 
retvani  dosta  jada  Mletčanom,  težećim  za  gospodstvom  na  jadran- 
skom moru  zadavala,  na  polovicu  i  niže  spala  bila.  Naprotiv  mle- 
tačkoj su  obćini  upravo  tada  stajali  na  čelu  mudri  i  odlučni  kne- 
zovi, koji,  dočim  su  s  obima  carevinama  dobre  odnošaje  gojili,  nu- 
tarnju su  silu  njezinu  dizali.  Svih  je  pako  nadkrilio  često  spome- 
nuti Petar  II  Orseoli,  od  god.  976  nasljednik  Petra  Candiana  IV. 
Ovomu    razboritomu    i   podhvatnomu    vladaocu    išle    su    i    vanjske 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  31 

okolnosti  za  rukom.  Na  Konstantinovu  priestolu  sjedjaše  car  Va- 
silij  II  (976 — 1025),  zakleti  neprijatelj  samostalnosti  državne  južnih 
Slovena  Mletčanom  indi  ne  bijaše  težko  izhoditi  u  Carigradu,  da 
se  na  nje  prenese  vlast  na  Dalmaciju.  Ali  sada  ne  mogaše  se  više 
izbjeći  sukob  izmedju  Hrvatske  i  Mletačke,  kojih  prva  imala  pi- 
tanje dalmatinsko,  osobito  naprama  Mletčanom,  smatrati  svojim 
životnim  pitanjem.  Na  sreću  za  Hrvatsku  Petru  H  Orseolu  bijaše 
suvremenikom  na  hrvatskom  priestolu  kralj  Držislav,  koj  ne  htjede 
Mletčanom  na  laku  ruku  dozvoliti,  da  se  ugnjezde  i  učvrste  u 
Dalmaciji.  Za  kratko  izgubiše  Mletčani  do  skora  sve  pozicije  u 
toj  zemlji  izuzam  jedini  Zadar;  a  da  se  i  odavlje  iztisnu,  umjeo 
je  kralj  zadobiti  i  pripomoć  smjelih  Neretvana.  Odavle  nastali  ve- 
liki rat  god.  998  opet  je  Mletčanom  donio  Dalmaciju.  Ni  s  hr- 
vatske strane  nije  se  mirovalo,  nije  se  smjelo  mirovati.  Držislavov 
sin  kralj  Krešimir  H  nastojaše  oteti  Mletčanom  Dalmaciju.  Nova 
vojna  pod  Petrovim  sinom  Otonom  učvrsti  god.  1018  mletačko 
gospodstvo  u  građo vih  dalmatinskih  i  na  otocih  Rabu,  Krku  i 
Osoru.  Ali  učvrsti  ga  samo  za  kratko  vrieme,  jer  šest  godina 
kašnje  (1024)  lišen  bude  Oto  priestola^  nasta  nutarnji  nemir  i 
razdor  u  Mletcih,  a  sve  to  dade  povod,  da  je  iz  Dalmacije  vlast 
mletačka  istisnuta.  U  gradovih  bi  do  duše  carska  vlast  uzpostav- 
Ijena,  ali  ona  je  više  po  imenu  nego  li  u  stvari  postojati  imala. 
S  toga  nalazimo,  da  je  god.  1050  mletački  dužd  Dominik  Con- 
tareno  opet  došao  s  vojskom  pred  Zadar,  što  nam  svjedoči,  da  je 
tada  taj  glavni  grad  bizantinske  Dalmacije  u  hrvatskoj  vlasti  bio. 
Mletački  Ijetopisac  tvrdi  do  duše,  da  je  dužd  osvojio  Zadar ;  ali 
ako  i  jest,  nije  mogao  dugo  ostati  u  mletačkoj  vlasti,  jer  do  skora 
je  hrvatski  kralj  Petar  Krešimir,  koji  se  već  početkom  god.  1059 
piše  „rex  Chroatorum  et  Dalmatiarum",  postao  gospodarom  Dal- 
macije, i  to,  kako  mislim,  u  sporazumku  i  s  privoljom  iztočno- 
rimskoga  cara,  kojega  je  ime,  kano  vrhovnoga  gospodara  Dalmacije, 
još  donjekle  pridržano  bilo  na  javnih  izpravah,  i  kojega  je  još 
donjekle  u  Zadru  zastupao  (1067)  carski  katapan.  Ah  i  tih  je 
ostanaka  njekadanjega  u  Dalmaciji  bizantinskoga  gospodstva  ne- 
stalo za  kraljevanja  Dimitra  Svinimira.  Dakako,  Mletčani  se  niesu 
ni  sada  odrekli  svojih  žudnja  za  iztočnom  obalom  jadranskoga 
mora,  te  su  svaku  nezgodu  i  nepriliku  Hrvatske,  kano  Sto  je  to 
bilo  god.  1075  za  normanske  provale,  umjeli  upotriebiti,  da  ondje 
svoje  gospodstvo  uzpostave. 


32  FR      RAĆKI, 

Kada  je  indi  Dalmacija  trajnije  pridružena  bila  Hrvatskoj,  medje 
3U  krvatske  države  na  zapadu  tekle  neprekinuto  od  Neretve  duž 
morske  obale  sve  do  Istre,  obuhvativši  okoliše  grada  Spljeta,  Tro- 
gira i  Zadra,  te  sve  otoke  od  Hvara  i  Visa  do  Krka  i  Cresa. 

Razprostranivši  Hrvatska  južne  granice  svoje  do  Neretve  i  utje- 
lovivši  si  tiem  jednu  od  četiriju  susjednih  primorskih  kneževina, 
na  ime  Neretvansku  ili  Paganiju,  tiem  se  ona  uz  duže  granice 
sticala  sa  Zahumjem  i  više  približila  granicam  Trebinja  i  Dioklije. 
Je  da  li  je  tiem  Hrvatska  kano  veća  država  na  one  manje  drža- 
vice kakovu  privlačivu  moć  očitovala  ? 

Na  ovo  je  pitanje  glede  Zahumja  nješto  vise  na  pol  odgovoreno. 
Zahumje  je  i  na  dalje  ostalo  samostalnom  oblašću  pod  svojimi  vla- 
daoci, nasljednici  spomenutoga  Mihalja,  suvremenika  hrvatskomu 
Tomislavu,  i  sa  svojim  vlastitim  odieljenim  zemljištem.  Ono  je  u 
bitnosti  dielilo  sudbinu  jednu  s  Trebinjem  i  Diokliom  uz  drugu 
polovicu  X  i  uza  sav  XI  viek,  te  je  kadšto  dolazilo  u  tjesniji 
savez  sada  s  jednom  sada  s  drugom  a  sada  s  objema  od  njih,  u 
koliko  je  ili  vladalac  njegov  postao  gospodarom  ujedno  trebinjskim 
ili  zetskim,  ili  pako  vladalac  jedne  od  obiju  oblasti  postao  ujedno 
gospodarom  zahumskim.  Vladaoci  tih  državica  borili  su  se  nepre- 
stano za  prvenstvo  i  za  svemoć;  sada  bi  se  iztaknuo  zahumski, 
sada  opet  dioklijski  ili  zetski,  koje  je  ime  kašnje  preobladalo.  Pod- 
uzetniji od  njih  zavladali  bi  i  susjednom  Rasom  ili  Srbijom.^ 
Obično  se  je  vodila  za  prvenstvo  borba  izmedju  Zahumja  i  Zete, 
dok  ono  na  ovu  u  XI  vieku  sbilja  ne  priedje.  Pokretačem  bijaše 
Stjepan  (Dobroslav)  Vojslav  [u  četvrtoj  desetini  XI  vieka,  a  djelo 
njegovo  nastaviše  odlični  nasljednici  njegovi  Mihajlo  i  Bodin,  pred- 
teče  državne  misli,  koju  kašnje  Stjepan  Nemanja  i  rod  njegov 
izvede.^  Zahumje  dakle  nije  tada  spadalo  u  sustav  državne  tvorbe 
hrvatske;  te  se  pače  i  od  crkvene  s  njom  zajednice,  u  koju  je  X 
vieka  spadalo,  odielilo,  od  kako  je  u  Baru  metropolija  dioklejska 
uspostavljena,  kojoj  su    podredjene    biskupije    kotorska,  trebinjska, 


^  Evo  njekoliko  primjera  iz  listina:  Ljutovit  pisao  se  „stratigo  Servie 
et  Zachulmie".  Hranko  „cura  omnibiia  suis  iupanis  Zacholmie".  Na- 
protiv Mihajlu  dan  je  obćeuiti  naslov  „rex  Sclavorum".  Deša  zvao  se 
„Dioclie,  Terbunie  et  Zachulmie  đux".  Cod.  đipl.  C.  S,  D.  I,  105, 
109,   161,  II,'  45. 

2  V.  Rad.  XXV,  222.  slj.  XXVII,  116  slj.  XXX,  75  slj.  XXXI 
217  slj.  gdje  su  obširno  razsvifitljeni  ođnošaji  izmedju  Zahumja,  Tre- 
binja, Zete  i  Srbije  u  XI  stoljeću. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  33 

srbska,  bosanska  itd.,  a  odkako  se  je  i  dubrovački  biskup  odciepio 
od  spljetske  metropolije,  te  sam  za  tim  dostojanstvom  idući  pri- 
svojio si  zahumsku  biskupiju  u  Stonu. ^  Zahumje  je  pače,  kako 
već  gore  spomenusmo,  kada  je  nestajalo  susjedne  neretvanske 
oblasti,  stupilo  glede  njezina  zemljišta  kano  suparnik  Hrvatskoj, 
dočim  si  prisvojilo  otoke  Mljet  i  Krkar;  a  pošto  se  iza  toga  samo 
obje  primorske  župe  neretvanske,  makarska  na  ime  i  raztoČka, 
navode  kano  Hrvatskoj  spadajuće,  to  si  je  onom  prilikom  Zahumje 
imalo  prisvojiti  župu  to  Aa^ev,  koja  je  u  nutarnjosti  na  zahumskoj 
granici  ležala,  jer  poriečje  Trebižata  nalazimo  kašnje  u  posjedu  te 
zemlje.  Neupuštajući  se  ovdje  u  pitanje  o  vremenu  kada  su  župe 
zahumske,  a  tako  i  trebinjske  i  podgorske  i  zetske  nastale,  koje 
pisac  domaći  Xn  vieka^  prenosi  u  X  viek  i  u  starinu  još  davniju: 
0  tom  neima  sumnje,  da  su  one  veoma  stare,  da  se  donjekle 
slažu  s  opisom  kod  Konstantina,  i  kako  su  one  na  zemljišnoj 
osnovi  onih  priedjela  zasnovane,  da  su  veoma  stare.  Položaj  pako 
zahumskih  župa  može  nam  dosta  razbistriti,  dokle  se  je  Zahumje 
naprama  Hrvatskoj  u  ono  doba  prostiralo;  koje  su  dakle  i  gdje 
su  bile  granice  zahumsko-hrvatske.  Humske  župe  bijahu :  stonska 
(adj.  Stan,  Ston-tania),  Popovo  (Papava),  Gacko  (Gabsco,  Gadsco), 
Luka  (Lucca),  Velika,  Gorimita  (mj.  Gor(ica),  Imota),  Vecenike  (?), 
Dubrava  i  Debre.  Od  ovih  župa  doticale  su  se  Hrvatske  ili  su 
njoj  bliže  bile :  stonska,  prozvana  od  grada  Stona  na  Pelješcu, 
koja  je  dopirala  do  ušća  Neretve.^  Za  stonskom  župom  sliedile 
su  na  iztoku  oko  dolnjega  Trebižata  župa  Popovo  (sada  Popovo 
polje),  a  od  nje  k  Neretvi  župa  Luka,  koja  se  prostirala  „s  obi 
strani  Neretvi"  kod  utoka  Bregane  i  gornjega  Trebižata^  a  nad 
njom  župa  Dubrava  preko  Bregave,  na  koju  nas  sjeća  i  planina 
i  priedjel    toga  imena.  Na  desnoj    strani    Neretve    prostirale    su  se 


'  Documenta  p.   199—202. 

2  Presb.  Diocleas:  regn.  Slavor.  ed.  Crnčić,  c.  XXX,  p.  38—40. 
Ocjena  starijih  izvora  za  hrv.  i  srb.  poviest  (Književnik  I,  199  slj  ) 
gdje  sam  razpravio  o  tom  djelu  i  poimence  o  župali,  koje  ovdje  po- 
pnnj'ijem. 

2  Potvrdjujc  se  i  listinom  zahumskoga  kneza  Ljutovita,  iz  koje  slicdi, 
da  su   „Stagnenses"   »padali   na  oblast  njegovu 

*  Sliedi,  Hto  su  u  toj  župi  hihi  h<'Ih  :  „Ncrizi,  (inilisća  i  Loznica", 
a  i  danas  imade  JiOzni(;a  ondje  izmcdju  Jirc^^avc  i  Ttova  hlalii  na  izj 
točnoj  strani  Neretve;  za  ticm  što  se  je  moglo  „iz  l>nkn  u  Olmis" 
voziti  žito  na  ladji  t.  j.  Neretvom  do  mora  i)ak  onda  morem  u  Olmiš 
Miklosić:  Monum".   seri),   p.    191.    l'unr   srp.   spom.   I,   M. 


34  FR.    RAČKI, 

Župe  Velika  i  Gorica^  na  koje  nas  sjećaju  i  danas  imena  miesta 
Veljači  kod  gornjega  Trebižata  izmedju  Ljubuškoga  i  Tihaljine  i 
Gorica  izmedju  Veljaka  i  Pošušja  na  granici  hercegovačko-dalma- 
tinskoj.  Župa  Gorica  graničila  je  s  hrvatskom  župom  Imotskom, 
te  je  i  sada  mjesto  Gorica  ne  daleko  od  Imotskoga  prama  iztok- 
jugu.^  Župe  Velika  i  stonska  graničile  su  s  lirvatskimi  župami 
makarskom  i  raztočkom,  te  je  ovdje  Neretva  bila  granicom  iz- 
medju obiju  zemalja.  Dalje  su  hrvatske  župe  imotska  i  hlievanska 
s  Dimnom  prosliedile  biti  hrvatsko-zahumskimi  župami. 

Iz  svega  toga  vidi  se,  da  se  Hrvatska  do  konca  XI  vieka  nije 
uz  more  prostrla  dalje  od  Neretve,  koja  je  ovdje  činila  granicu 
njezinu  naprama  Zahumju  i  da  je  ovo  ostalo  sa  svojimi  župami 
Lukom,  Velikom  i  Goricom  na  jug-iztoku  pograničnom  joj  zem- 
ljom sve  do  Imotskoga  i  Duvna.  Hrvatskoj  je  dakle  ostajalo  ne- 
retvansko primorje  izmedju  (^etine  i  Neretve,  a  u  kopnu  do  onkraj 
raztočkoga  jezera,  i  to  tako,  da  je  trebižatska  dolina  pripadala 
Zahumju.  Ovdje  su  dakle  i  tada  onako  po  prilici  tekle  medje, 
kako  teku  i  sada  izmedju  dalmatinskoga  makarskoga  i  Ijuboškoga 
hercegovačkoga  kotara.  U  zahumskom  primorju  počeo  se  sve  to 
više  izticati  Dubrovnik,  dočepav  se  do  crkvene  neodvisnosti.  i 
do  trgovinske  važnosti.  Cim  je  više  u  jadranskom  primorju  padala 
vlast  iztočno-rimske  carevine  i  čim  se  više  grad  osjećao  od  nje 
ostavljen,  tim  je  više  pristajao  uz  susjedne  kneževine,  a  osobito 
zahumsku.  Odatle  i  nalazimo  u  XI  stoljeću  tragove  ugovorom  iz- 
medju Dubrovnika  i  onih  knezova,  kojimi  je  na  njeki  način  prostrt 
put  razširenju  dubrovačkoga  u  zahurasko  zemljište  u  primorju. 

Desnim  indi  poriečjem  Neretve  osim  najdolnjijega  joj  tieka  gra- 
ničilo je  Zahumje  i  nadalje  s  Hrvatskom.  Sada  se  pita  jesu  li  i 
dalnje  iztočne  granice  naprama  Bosni  ostale  one  kano  i  prije? 

Ni  jedne  zemlje  balkanskoga  poluotoka  poviest  tečajem  XI  vieka 
nije  tako  tamna,  jer  u  izvorih  tako  oskudna,  kano  što  poviest 
Bosne.  Za  sav  taj  viek  imamo  samo  jedan  siguran  podatak,  i  taj 
se  tiče  crkvene  poviesti.  Kada  se  na  ime,  kano  što  je  već  spome- 
nuto, radilo  o  razdiobi  metropolije  spljetske,  koja  je  od  davnih 
vremena  obuhvatala  cielu  rimsku  Dalmaciju,  te  je  za  gornju  Dal- 
maciju  uzpostavljena   dioklcjska   nadbiskupija   u    Baru:    valjalo   je 

*  Ako  se  pokvareni  text  „Gorimita"  dobro  izpravlja  u  „Gori(ca), 
Imota"  :  tada  su  ondje  bile  u  Zahumju  đvie  župe:  Gorica  i  Imota; 
tada  je  uz  Goricu  bila  druga  župa  jednakoga  s  hrvatskom  imena;  ili 
je  dio  hrvatske  župo  imotske  u  XII  vieku  pripadao  Zahumju. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  35 

one  zemlje  podieliti  medju  dvie  metropolije.  Za  Diokliju  (Zetu), 
Trebinje,  Zahumje  i  Srbiju  nije  se  po  njihovu  položaju  moglo 
skoro  ni  dvojiti,  kojoj  da  se  metropoliji  privale.  A  ni  glede  Bosne 
nije  moglo  biti  pitanje  težko,  kada  bi  se  jedini  položaj  njezin  na- 
prama Spljetu  i  Baru  bio  imao  u  obzir  uzeti;  jer  su  sve  naravne 
sveze  Bosnu  više  vezale  na  Spljet  i  dolnju  Dalmaciju  (Hrvatsku) 
u  obće,  nego  li  na  Bar  i  gornju  Dalmaciju  u  obće.  Pa  je  ipak 
Bosna  konačnom  odlukom  rimske  stolice  god.  1067  podvrgnuta  dio- 
klijskoj  metropoliji  u  Baru.^  Ako  uzmemo  na  um,  da  su  dalma- 
tinsko-hrvatske  biskupije  sve  do  Neretve  ostale  pod  nadbiskupom 
spljetskim,  da  je  dakle  ovaj  bio  duhovnom  glavom  svekolike  hr- 
vatske države;  ako  na  dalje  uzmemo  na  um,  da  su  dioklijskomu 
nadbiskupu  u  Baru  podčinjene  crkve  Dioklije^  Trebinja^  Zahumja, 
Srbije  i  Bosne:  tada  će  nam  se  nametnuti  misao,  da  Bosna  nije 
tada  spadala  na  hrvatsku  državu,  jer  se  ne  može  predmnievati, 
da  bi  u  takovu  slučaju  podčinjena  bila  dioklijskoj  nadbiskupiji  u 
Baru.  Ali  odavle  ne  sliedi  ni  to,  da  je  Bosna  i  politički  sdružena 
bila  s  jednom  od  onih  zemalja,  s  kojimi  je  jednoga  metropolitu 
imala.  Svaka  od  onih  zemalja  bijaše  politički  autonomna;  a  kako 
niesu  dosta  velike  bile,  da  bude  za  svaku  osnovana  posebna  nad- 
biskupija, pa  se  je  tada  i  težko  pristajalo  na  raztrganje  davnih 
metropolija,  sdružene  su  pod  jednu  nadbiskupiju  u  Diokleji,  koja 
je  starodavna  bila. 

Ovu  misao  glede  Bosne  drugi  će  nam  podatak  prem  daleko 
mladji  što  potvrditi  što  popuniti.  Polovicom  na  ime  XII  stoljeća 
Bosna  bijaše  samostalna  zemlja  s  posebnom  uredbom  državnom  i 
8  posebnim  vladaocem,  bijaše  poimence  neodvisna  od  Srbije.^  Ako 
dakle  ova  dva  podatka  sravnimo,  na  ime  949 — 50  god.,  kada  je 
Bosna  po  svjedočanstvu  Konstantinovu  spadala  na  Srbiju,  i  god. 
1154,  kada  je  Bosna  po  svjedočanstvu  Kinamovu  samo.stalna  bila  : 
tada  ćemo  zaključiti,  da  se  je  Bosna  izraedju  950-1154  god.  do- 

^  V.  izpravu  pape  Alcxandra  II  Documenta  p.  201.  Ovu  listinu 
upotriebi  takodjer  presb.  Diocleas:  rcgn.  Slav.  c.  IX  p.    17  cd.   Crnrić. 

2  Izrično  potvrdjiijc  suvremeni  bizanlinaki  povjcstnik  Kinam,  tajnik 
cara  Manuela  I  Komnena,  i)i.šući  o  ratu  Ivana  Konincna  f^od.  1151 
proti  Srbiji  uz  ostala  i  ovo:  „Kada  jo  (car)  došao  k  Savi,  odatle  jo 
krenuo  k  drugoj  ricci  imenom  Drini,  koja  izlievajuri  hc  ^ore  (u  Savu) 
dieli  Bosnu  (iV^^fK'/v)  od  ostalo  Srbije?  W)SHa  puko  nije  podhhia 
srhnhrmu  velikomu  županu  (to)  Ispjicov  ap'/t'^oo-avc.)),  nc^'o  Je  nurcul, 
koj  imade  i  uredbe  svojo  i  priznaje  HVo;,'a  kneza.  (IliHtoriu  p.  10  1  cd. 
Bon.j. 


36  FR.    RAĆKI, 

vila  aamoatalnosti.  Ali  tada  ćemo  onaj  crkveni  položaj  Bosne  p;od. 
10G7  tako  tumačiti,  da  je  već  onda  bila  ona  od  Srbije  neodvisna, 
p^  da  je  u  granicali  nadbiskupije  u  Baru  zauzimala  onakav  polo- 
žaj kakav  su  zauzimale  kneževine  Dioklejska  (Zeta),  Trebinjska, 
Zabumska  i  Srbaka.  Prema  tomu  izvodi  se,  da  Bosna  god.  1067 
nije  pripadala  ni  Srbiji  ni  Hrvatskoj,  već  da  je  bila  samostalna. 
Ovakav  položaj  daje  Bosni  i  naš  domaći  izvor,  pop  Diikljanin,  ko- 
jega se  podatci,  sve  što  se  više  primiču  dobi  njegovoj,  dadu  uz 
opreznost  sve  to  sigurnije  upotriebiti.  Taj  izvor  priznaje  Bosni  po- 
sebno zemljište  i  posebna  vladaoca,  bana.  Bosna  mu  je  zemlja  iz- 
medju  Drine  i  Bor-planine,  zemlja  pako  od  gornje  Drine  do  Laba 
jest  Rasa;  obje,  Bosna  i  Rasa,  je=5U  mu  Srbija.^  Našemu  je  dakle 
izvoru  ona  ista  na  iztoku  granica  Bosni  koja  i  grčkomu  povjestniku 
Kinamu,  rieka  na  ime  Drina.  Soli  su  indi,  koje  su  polovicom  X  vieka 
ležale  u  Srbiji,  tada  ležale  u  Bosni,  u  koje  je  dakle  obsegu  ležalo 
i  dolnje  Podrinje.  S  toga  je  na  iztočnoj  strani  Bosna  svoje  granice 
proširila.  Ali  na  jug-iztoku  ostale  su  joj  stare  granice,  pošto  je 
gornje  Podrinje  i  sada  spadalo  na  Rasu,  koje  je  ona  župa  drinska 
još  uviek  sastavnim  dielom  bila.  Zapadne  granice  Bosne  dopirale 
su  do  ^gore  Borave".  U  kotaru  lievanskom,  na  iztoku,  imade  i 
danas  planina  Borova  glava,  koja  će  biti  za  cielo  istovjetna  s  „go- 
rom Boravom"  ili  Borovom  (mons  Pini).  Po  tom  nije  Hlievno  le- 
žalo unutar  granica  Bosne.  A  tako  isto  i  Duvno,  jer  se  „Dalma* 
izrično  pribraja  k  bieloj  Hrvatskoj,  kojoj  se  imade  i  Hlievno  pri- 
brojiti. Po  tom  su  na  ovoj  strani  hrvatske  medje  iztočne  prama 
Bosni  ostale  nepromienjene,  te  je  župa  hlievanska  s  Duvnom  bila 
i  sada  pogranična  naprama  Bosni.  Ovo  isto  potvrdjuje  naš  izvor 
pripoviedajuć  o  ratu  hrvatsko-bosanskom  pod  kr.  Krešimirom,  ko- 
jega  navodi    plienećega    „Uskoplje,    Luku   i    Plevu".^    Skoplje,   ili 

^  Loc.  cit.  „Surbiam  autem ,  qnae  et  Transmontana  dicitur ,  in 
duas  divisit  provincias:  unam  a  magno  flumine  Drina  contra  occiden- 
talera  plagam  usque  ad  raontes  Pini  (hrv.  prievod :  do  gore  Borave), 
quam  et  Bosnam  vocavit;  alteram  vero  eodem  fl.  Drina  contra 
orientalem  plagam  usqne  ad  Lapiani  (hrv.  Lipa)  et  Lab,  quam  Ras- 
sam  (hrv.  Raška  zemlja)  vocavit." 

^  C.  XXIX.  p.  37 :  „Cresimirus  autem,  frater  eius,  cum  avunculo 
pugnantes  praedaverunt  Uscople  et  Lucca  et  Preva.  Banus  autem  Bo- 
snae  .  .  fugit  ad  regem  Ungariac  .  ."  Preva  bit  će  pogrješka  mj. 
Pleva.  Imade  do  dušo  „ Preva- la"  selo  u  župan jačkom  kotaru  u  Duvnu, 
ali  ovaj  je  i)riedjel  spadao  na  Hrvatsku. 


HRVATSKA    PEIJE    Xn    VIBKA.  37 

kako  se  još  u  XV  vieku  piše^  Uskoplje,  gornje  i  dolnje,  leži  na 
gornjem  Vrbasu.  U  taj  se  priedjel  dolazi  sa  zapada,  čiem  se  prie- 
dju  Borova  glava  (gora  Borova)  i  druge  planine,  koje  se  izmedju 
poriečja  gornjega  Vrbasa  i  hlievansko-duvnanske  okoline  steru. 
Ova  okolina  bijaše  hrvatska,  a  skopljanska,  u  koju  je  Krešimir 
provalio,  bosanska.  Luka  odazivlje  se  u  današnjem  priedjelu  on- 
kraj Vrbasa,  Jajcu  na  sjevero-iztoku,  imenom  „Dno-luka"  ;  pa  će 
se  i  bližnja  okolina  oko  „Jezera"  i  Jajca  razumievati  pod  „Ple- 
vom"  našega  spomenika.  Prema  tomu  bijaše  po  ovom  spomeniku 
poriečje  gornjega  Vrbasa  oko  Skoplja,  Luke  i  Jajca,  bosansko, 
ali  na  granici  hrvatskoj,  te  prvo  izloženo  neprijateljskoj  provali  sa 
strane  hrvatske.  Šta  se  političkoga  položaja  Bosne  tiče,  ona  se 
smatra  posebnom  državnom  osebinom  pod  svojim  vladaocem,  koji 
se  banom  naziva,  te  se  navodi  ili  podpunoma  samostalnom  kano 
što  Hrvatska  i  Srbija,  ili  u  užoj  zajednici  s  jednom  ili  drugom  ili 
sa  spomenutimi  primorskimi  kneževinami.  Pod  Hranimirom  Bosna  je 
s  Rasom  ujedinjena  bila.^  Pod  jednim  od  nasljednika  njegovih, 
imenom  Pribislavom,  pobuniše  se  velikaši  bosanski^;  ali  Bosna 
ostade  u  onoj  zajednici,  t^  ju  Caslav  imao  braniti  od  Magjara,  koji 
da  su  čak  u  drinsku  župu  provalili  bili.*  Red,  koji  je  u  onih  zem- 
Ijah  poslije  Caalava  bio  zavladao,  uzpostavi  Pavhmir,  t^  s  Trebi- 
njem  i  primorskimi  kneževinami  sdruži  opet  Rasu  i  Bosnu,  tako 
da  se  rieka  Sava  navodi  granicom  izmedju  njegove  države  i  Ugar- 
ske.^ Od  ove  državne  zajednice  bi  Bosna  na  kratko  vrieme  od- 
trgnuta  hrvatskim  Krešimirom®,  i  pridružena  Hrvatskoj.  O^o  se 
dogodilo  za  vladanja  u  Bugarskoj  Simeonova  sina  Petra  (927 — GS). 
Kada  je  malo  kašnje  Bugarska  prestala  biti  samostalnom  (971 — 70), 
bile  su  i  susjedne  slovjcnske  zemlje  izložene  uplivu  iztočno-rimskc 
carevine.  Župan  raški  uteče  u  Podgorje.  Uza  to  se  je  zajednica 
primorskih  kneževina  razpala,  te  ili  je  svaka  dobila  svojega  vla- 
daoca ili  po  dvie  njih  jednoga.  Početkom  XI  vieka  navode  se  Dobro - 
slav  kano  knez  Zete  i  Trebinja,  Ljudevit,  koj  se  i  u  listinah  spo- 
minje, kano  knez  Zahumja.  Rasa  i  Bosna  bijahu  samostalno,  izza 
kako  su  bile  na    kratko    j)odpale    pod    iztočno  rimsku  carevinu  j»o 


^  Miklosić:  Monum.  serb.  p.  410.   ^ii  ce-io  ruiiLii  n  V*<:KiuiAV- 

2  Regn.  Slav.  cd.  cit.  c.   XV.  p.  21. 

»  Ibiđ.  c.  XIX,   p.   25. 

*  Ibid.  c.  XXIII,  p.   2!). 

•*  Ibid.  c.  XXVI,  XXVII,  p.  3 1—35. 

''  Ibid.  c.   XXIX;   p.   ;37. 

4 


38  FR.    RAČKI, 

slije  dovršeiui  pod  Vasilijem  II  rata  bnpjarskoga  (1019).  Rasa, 
Bosna  i  Zahumje  bijahu  posebnimi  glavari  upravljane^;  kojih  prvi 
zove  se  „iupanus",  drugi  „banus",  treći  „princeps."  Polovicom 
onoga  stoljeća  bjehu  Zeta,  Trebinje  i  Zahumje  opet  ujedinjene, 
težnja  za  ujedinjenjem  polazi,  kako  rekosmo,  sa  Zete;  a  nije  se 
na  same  ove  primorske  kneževine  protezala  već  i  na  susjednu 
Rasu  i  Bosnu.  Ovo  ujedinjenje  izvede  veliki  vladalac  Bodin,  ko- 
jemu je  i  bugarski  narod  sudbinu  svoju  povjerio  bio.^  Bodin  za- 
vlada takodjer  Rasom  i  Bosnom;  ali  upravu  prve  povjeri  županu 
Vukanu,  druge  banu  Stjepanu.^  Bodin  bijaše  suvremenik  našemu 
Svinimiru,  Stjepan  II  i  Petru  II  t^  je  vidio  propast  hrvatske  sa- 
mostalnosti. 

Ovako  je  domaći  pisac  u  Baru  pobilježio  sudbu  Bosne  do  po- 
četka XII  vieka.  Sve  pojedinosti,  koje  o  Bosni,  kano  što  i  o  dru- 
gih zemljah  navodi,  neće  biti  istinite  ni  tačne.  Ali  kada  Bosnu, 
s  malom  iznimkom  kratkoga  razdobja,  stavlja  u  svezu  s  onom  dr- 
žavnom tvorbom,  u  koju  su  spadale  Zeta,  Trebinje  i  Zahumje, 
pak  i  Rasa,  potvrdjuje  tiem  ono  naslućivanje,  kojemu  pomenuta 
crkvena  organizacija  tih  zemalja  po  bulli  pape  Aleksandra  II  od 
god.  1067  daje  dosta  jasan  izraz.  Bosna  je  prestala  biti  srbskom 
pokrajinom,  kakovom  ju  predstavlja  Konstantin ;  ona  se  polagano 
domagala  svoje  samostalnosti. 

Uza  svu  pometnju  dogodjaja,  koja  se  na  svakoj  stranici  barskoga 
spisa  opazuje,  primjećuje  u  njem  bistro  oko,  kako  su  i  u  njem 
našle  njeke  velike  miene  u  životu  balkanskih  država  prilično  čist 
izraz.  Caslav  predstavlja  se  kano  vladalac,  koj  je  one  zemlje  na 
okupu  držao  i  zajednicu  proti  vanjskomu  neprijatelju  branio.  Ova 
se  zajednica  poslije  njega  razpala,  t^  su  pojedine  zemlje  zauzele 
samostalni  položaj.  Ovamo  idu  osobito  Rasa  i  Bosna.  Ovomu  nu- 
tarnjemu raztvaranju  te  zajednice  dodje  u  susret  prievlada  iztočno- 
rimske  carevine  pod  Vasilijem  II  iza  pobjede  nad  Bugarskom  ste- 
čene, što  i  pisac  barski  oštro  iztiče  Ako  uzmemo  na  um,  da  car 
Konstantin  takodjer  predstavlja  Caslava  kano  obnovitelja  Srbije, 
da  je  njegov  spis  sastavljen  za  vladavine  toga  srbskoga  kneza,  ali 
da  ne  crta  njegova  rcorganizatornoga  posla ;  da    nam  ni  jedan  bi- 


1  Ibid.  c.  XXXVIII,  47—8. 
^  V.  0  njem  obširnijc  u  Kadu  XXXI,  217   stj. 

^  Kegn.  »Slavor.    c.  XLII,    p.   54:    „Deinde  copit  Bosnam,    posuitque 
ibi  Stephanum  kticsum." 


HRVATSKA    PRIJE    XTI    VIEKA .  39 

zantinski,  p^  ni  drugi  koji  strani  spomenik  ne  ostavi  zabilježeno, 
što  se  je  sa  Srbijom  poslije  Caslava  dogodilo ;  ako  na  dalje  uz- 
memo na  um,  da  po  suvremenih  piscih  car  Vasilij  II,  pobiedivši 
Bugarsku,  nije  naimao  na  jedinstvenu  državu  u  poriečju  Zete,  Ne- 
retve, Ibra,  Drine  i  Bosne :  tada  se  nećemo  oteti  misli,  da  je  uspo- 
mena na  ona  davna  vremena  ostala  prilično  vjerno  sačuvana  u 
Baru  još  polovicom  XII  vieka.^  Prema  tomu  nećemo  se  valjda  o 
poviestnoj  istini  ogriešiti,  uzmemo  li,  da  je  Bosna  od  Srbije  odpala 
prema  koncu  X  ili  početkom  XI  vieka.  Vjerovatno  je,  da  je  isti- 
nita i  ona  tradicija,  po  kojoj  je  Bosna  izstupivša  iz  sveze  sa  Sr- 
bijom za  vrieme  osvojena  bila  Hrvatskom. 

Tiem  načinom  može  se  u  poviesti  Bosne  razdobje  izmedju  po- 
lovine X  i  polovine  XII  vieka,  za  koje  imademo  sigurna  svjedo- 
čanstva, bar  donjekle  popuniti.  U  našem  je  pitanju  to  izvjestno, 
da  je  Bosna  na  svojih  zapadnih  granicah  prosliedila  biti  Hrvatskoj 
pograničnom  zemljom;  na  dalje,  da  su  te  granice  ostale  u  bitnosti 
nepromienjene,  dočim  su  se  iztočne  bosanske  granice  proširile  do 
Drine,  koja  je  rieka  i  polovicom  XII  vieka  dielila  Bosnu  od  Sr- 
bije. Lievno  i  Duvno  ostale  su  pogranične  hrvatske  župe,  koje  je  po 
shvaćanju  barskoga  pisca  od  poriečja  gornjega  Vrbasa  kod  Skop- 
Ija  dielila  gora  Borava  od  susjedne  Bosne,  a  dalje  na  sjever-iztok 
medje  su  pošle  k  Plivi  i  Vrbasu  tako,  da  je  gornja  Pliva  i  župa 
Luka  (kod  Jajca)  bosanska  bila.  Prem  za  dalnje  sjevero -iztočne 
granice  u  Pounju  ne  imamo  svjedočanstva  za  to  doba :  to  nećemo 
ipak  pogriešiti,  uztvrdimo  li,  da  je  Pounje  i  u  XI  vieku  pripadalo 
Hrvatskoj,  kada  uzmemo  na  ura,  da  je  taj  priedjel  njezin  bio  i 
sliedećih  stoljeća,  i  to  još  i  tada,  kada  su  Duvno^  Illicvno',  i  Dla- 
moč  (Glamoč)*  s  okolinami  prešle  iz  hrvatske  u  vlast  bosansku, 
te  se  bosanske  zapadne  granice  na  štetu  hrvatskim  iztočnim  po- 
makle k  Prologu  i  Dinari.  Za  to  pako,  da  bi  Pounje  tek  ka^nje 
odpalo  bilo  od  Bosne  i  pripalo  bilo  Hrvatskoj,  ne  samo  ne  iina 
dokaza,  nego  bi  se  za  protudokaz  mogla  navesti  ona  okolnost,   da 


^  Na  to  je  već  llilferdin^^  (HncMa  oCn*  ucropiH  Ce\)^H)\vi,  ii  \uk\- 
rap'i>  CTp.   2'J5 — 0)  pažnju    obratio 

2  Dli.mno  bijaše  u  XIV.  v.  bosansko,  v.  Miklošić:  Moniim.  scrb.  p. 
226.  232. 

'  God.  1400  H  proH.  bosanski  kralj  Stj('|);ui  Osloja  p(.ki..iii  v-jNodi 
Ilrvoji   „Hliviio,   blivansku   vrlioviini   i   žu))U.'^    ll>i<l  p.   21H. 

*  Vojvochi  Pava«)  Klcsić  bio  je  1104  vlaHt<dinoni  ,Y  A'''*-^"«'^"  •'  V 
Aymhy   m   V   Kor.Mii."    Pućić:  srbski   sponi.    I,   r)(). 


\ 


40  PR.    RAČKI, 

je  bosanska  državna  vlast  nastojala  i  u  l^ounju  razširiti  svoje  gra- 
nice, kano  što  jih  je  sbilja  prama  Diivnu^  Hlievnn  i  Dlamoču  raz- 
širila.  U  prvoj  polovini  XIV  stoljeća  spadali  su  dolnje  Pounje  sve 
do  utoka  rieke  Une  u  Savu,  pak  onda  priedjeli  na  desnoj  obali 
Save  sve  do  utoka  Vrbasa  na  biskupiju  zagrebačku,  i  to  na  nje- 
zine naddjakonije  :  goričku,  gorsku  i  dubiČku.  Na  prve  dvie  nad- 
djakonije  spadale  su  župe  na  lievoj;  sada  bosanskoj,  obali  Une  iz- 
medju  te  rieke  i  potoka  Gline,    kano  što:    Kladuša,  Kreščić  (Pod- 

V  V 

zvizd),  Bojna,  Stabanča,  Caglić,  Cava,  Stiena;  na  dubičku  nad- 
djakoniju  spadale  su  župe  izmedju  Une  i  dolnjega  Vrbasa.  Ta 
naddjakonija  obuhvaćaše  tri  kotara:  dnbički  uz  Unu,  u  kojem  bi- 
jaše uz  ostale  župa  Strigova  (Ztregomba)  na  potoku  toga  imena; 
za  tiem  kotar  sanski  (de  Zana),  u  poriečju  dolnje  Sane,  u  kojem 
je  bila  21  župa,  kano  ti  Blagaj,  Trgovišće  (antiquum  forum),  Vo- 
dica, Pluliarje  (Puharska),  Podbrežje  (Podbrieg),  Oštraluka  (Oztra 
Loka),  čekić  (Cecicbj,  Vršušje  (Wersusya),  Kozara,  Japra;  napo- 
kon kotar  vrbaski  (de  Vrbaz)  sa  13  župa,  od  kojih:  Vojska  (Voj- 
skovo),  Podgradac  (sub  Foro),  Turjak,  Ivanjska  (s.  Joannis  bapt.); 
Polje  (s.  Elie  de  campo)  i  Glas  na  medji  Usore.^  Po  ovih  dakle 
župah  može  se  izviestno  označiti  i  obseg  zemljištni  današnje  Bosne, 
koj  je  spadao  na  zagrebačku  biskupiju.  Tomu  zemljištu  tekla  je 
medja  od  dolnjega  Vrbasa  s  poriečjem  Vrbaske  te  ondje  sterućim 
se  Dugim  i  Lievčanskim  poljem  prama  jug-zapadu  izpod  župe 
Ivanjske  k  rieci  Gomjonici,  pritoku  rieke  Sane,  pa  odanle  u  sred- 
nje poriečje    Sane    k  sanskomu    mostu,    kod    kojega   su   bile   župe 

V 

Čekić  i  Podbriežje ;  napokon  odavle  k  Uni  i  desnim  joj  pritokom 
do  Korane  ili  kupskoga  poriečja.  Ovo  zemljište  visilo  je  ne  samo 
0  crkvenoj  nego  i  o  državnoj  vlasti  hrvatskoj,  koje  su  obje  sta- 
jale u  najtjesnijoj  svezi.  Ono  je  dugo  vremena  pripadalo  hrvatskim 
županijam  vrbaskoj  (de  Vrbaz),  glažkoj  (de  Glaas),  sanskoj  (de 
Sana),  dubičkoj  (de  Dobicha)  i  gorskoj  (de  Gora).^  Tek  postupice 


^  V.  popis  župa  naddjakona  Ivana  goričkoga  u  Starinah  IV,  203 
sq.  Ja  sam  naveo  samo  one  župe,  kojih  su  se  siela  do  danas  sačuvala, 
da  se  izviestno  uzmogne  ustanoviti,  dokle  je  zagr.  biskupija  tada  u 
Bosnu  dopirala. 

^  Za  XII  i  XIII  viek  vidi  dokaze  kod  Tkalčića :  Monum.  histor.  episc. 
zagrab.  I,  21.  25.  28.  33.  55.  86.  128.  138.  146.  159  207.  218. 
Iz  poredjaja  župa  vidi  se,  da  je  „Glaaz"  ležala  sove  strane  Vrbasa; 
a  ja  mislim  kod  današnjega  briega  „Glas-nice",  župi  Ivanjskoj  (s.  Jo- 
annisj  na  sjcvero-iztoku. 


HRVATSKA    PRIJE    XU    VIEKA.  41 

uvlačila  se  je  bosanska  vlast  u  ovo  prije  hrvatsko  zemljište.  Onaj 
kraj  u  poriečju  Sane  dolazi  u  spomenicih  pod  imenom  „;^o>^hHHH 
KpaH'*,  lat.  partes  inferiores,  t^  je  sačinjavao  posebni  diel  bosanske 
države,  koj  je  i  u  naslov  bosanskih  vladalaca  napose  unišao,  koj 
je  u  podpimosti    glasio:    Kpanh    Kociit,    flpiiMopHio,    XAhMhci|t    seuAH, 

^0;\bllHI.!b    K()aeMb,    3iin.lA"*Mb  CTp;ilhlMh,    \CcO(>t,     COi\H,     h     noApHiiHio".' 

Dolnji  indi  krajevi  bijahu  upravo  tako  zasebno  zemljište  bosanske 
države,  i  od  Bosne  u  užjem  smislu  tako  odieljeno,  kano  što  Hum, 
Primorje,  Usora,  Soli  i  Podrinje.  Koncem  XIII  v.  bijaše  u  tih 
dolnjih  krajevih  vlastelin  knez  Hrvatin,  rodjak  hrvatskoga  bana 
Pavla  Subića.^  Hrvatin  bijaše  djed  glasovitomu  vojvodi  Hr- 
voju,  koj  je  bio  takodjer  „©Tb  ^Oi\biiH,xb  lipdH",  te  se  pisao  i  „Kiie3b 
^Oiiiit^b  K()lTII,  (O^b  i^oi\ii'£,vb  Kpt\€Bb".^  Od  micita  bosanskih  u  dolnjih 
krajevih  spominju  se  koncem  XIV  v,  Lušci*,  koji  neće  biti  drugi 
od  mjesta  sadanjega  „Lušci^  na  Rieci  Sani  izpod  Sanskoga  mosta. 
Malo  više  od  toga  mjesta  nalazimo  prije  pol  vieka  dvie  zagrebačke 
župe,  Podbriežje  i  Čekić.  Već  je  bosanska  vlast  stala  potiskavati 
hrvatsku  prama  Uni.  Prva  je  u  tih  stranah  megdan  održala,  te  u 
XV  vieku  bijahu  već  bosanski  ne  samo  Ključ  s  okolinom,  nego  i 
Sana  i  župa  „Glaž'*  s  gradom  Glaškim,  Podgradje  itd.^  Manje  je 
ustupala  hrvatska  vlast  bosanskoj  kod  gornje  i  srednje  Une.  Ov- 
dje su  kroz  srednji  viek  postajale  hrvatske  župe :  Poljanska  (Pol- 
hana,  Poljice),  Paščenička  (Pesachnuk,  Peset),  Humska;  Cazinska 
itd.^  koje  su  konačno  odpale  od  Hrvatske  tek  poshje  padnuća 
glavne  pounske  tvrdjave,  Bišća. 

Ne  imajući   za  dobu   prije  XII    stoljeća   dokaza   o    bosansko-hr- 
vatskih  granicah,    bilo  nam   se    poslužiti    ovom    induktivnom  meto- 


^  V.  Daničić:  rječnik  a.  AO.\biiini  ^Mi. 

2  Rad  XVIII,  22. 

^  Miklcšić:  Monum.  scrb.   225,   250.  Piičić:  srh    spora.   I,   58. 

*  Miklosič  op.  cit.   p    222:  ,.v  AO.^biii;,v  KfKMivb  v  Av""»M"^i'"- 

^  Ibid.  p.  4.39.  „Ghiž"  h  ^'radom  toga  imenu  nalazim  kod  l)rio^'a 
„Glasnice",  od  kojega  nedaleko  kod  Vrbasu  leži  danas  selo  Klasnica, 
valjda  mj.  Glusnica.  Ovdje  u  okolini  nalaze  se  i  sada  njeku  selu,  koju 
se  spominju  u  pomenutoj  listini  kr.  Stjepunu  Tome  od  j^od.  MIT); 
kano  Lipovac,  Vranić  (Vranu),  Gradinu  (Gradišće),  l'opovac,  .Marko- 
vac  (Maeakj,  Kadoćajnik  (Kadosuvj,  Knjevica  (liiljevuc).  «  to;,M  držim, 
da  je  župu  „(;iaž"  Icžalu  nu  lievoj  obali  Vrbasa,  južno  od  župe  Vr- 
basice,  koja  je  imala  ležati  izmedjn  Vrbasa  i  Save,  njoj  mi  zapad  župa 
dubička,  a  ovoj   na  ju^  župu  Hunska. 

«   V.   U.  Lopašiel'Hihać    Vienue   1H7'J    br.    19. 


42  FR.    RAČKI, 

dom,  tražeći  dokaze,  kojimi  bi  se  mogjle  one  granice  za  sliedeće 
viekove  ustanoviti.  Ova  metoda  može  se  u  našem  slučaju  smatrati 
sigurnom  već  za  to,  što  nam  poviest  tvrdi,  da  je  Hrvatska  tečajem 
vremena  svoje  zemljište  naprama  Bosni  gubila  a  ne  dobivala.  Tako 
se  Bosna  dočepala  Duvna,  lllievna,  Glamoča,  koji  po  svojem  po- 
ložaju čine  prielaz  iz  dalmatinskoga  primorja  u  Posavje  i  Pounje. 
Tako  je  ona  svoje  granice  širila  i  u  „dolnje  kraje**,  u  poriečje 
Sane  i  od  gornjega  k  dolnjemu  Vrbasu.  Ako  je  tomu  tako,  onda 
su  hrvatske  granice  i  prije  XII  vieka  tekle  od  lllievna  i  Glamoča 
k  Sani  i  Uni,  pak  od  utoka  te  rieke  obuhvaćale  obje  obale  sve 
do  Vrbasa,  gdje  nam  njesto  potonji  spomenici  navode  županiji 
sansku,  vrbasku  i  glašku,  kod  koje  je  započimao  posebni  Bosne 
kraj,  naime  „Usora",  na  koje  medji  bijaše  zagrebačka  župa  „ecc- 
lesia  sancti  Nicolai  (de  Glaz)  in  metis  W2ore". 

Pošto  smo  tiem  koliko  je  moguće  najtačnije  označili  iztočne 
granice  hrvatske  prama  Zahumju  i  Bosni:  prelazimo  sada  na  sjever 
i  sjevero-iztok,  u  staru  Panoniju.  Ovdje  možemo  pitanje  podieliti 
u  dvoje :  dokle  je  dopirala  Hrvatska  na  ovu  stranu  prije  X  sto- 
ljeća t.  j.  Konstantinove  dobe,  a  dokle  poslije,  čiem  će  se  raz- 
jasniti i  ono  pitanje,  je  da  li  je  hrvatsko  zemljište  ondje  raslo  ili 
se  umanjivalo. 

Za  razjašnjenje  prvoga  diela  toga  pitanja  budi  mi  dozvoljeno 
samo  Ijetimice  prikazati  sudbu  Panonije  iza  V  vieka.  U  posljed- 
njoj dobi  rimskoga  gospodstva  u  zemljah  srednjega  Podunavlja, 
Panonija  bijaše  uz  Noricum  i  Dalmaciju  provincia  Ilirika,  nad 
kojim  je  višu  vlast  vršio  poseban  „praefectus  praetorio  Illyrici*. 
Upravno  bijaše  Panonija,  pridržavši  svoj  davni  zemljištni  obseg, 
podieljena  u  četiri  upravne  oblasti,  provincije,  i  to  gornja  Panonija 
u  Panoniju  prvu  ili  gornju  u  užem  smislu  (Pannonia  prima,  su- 
perior)  i  Panoniju  savsku,  obalnu,  kadšto  drugu  (provincia  Pan- 
nonia secunda,  ripariensis,  Savia) ;  dolnja  pako  Panonija  u  Pano- 
niju Valeriu  (Valeria)  i  Panoniju  drugu,  dolnju  (Pannonia  secunda, 
superior)  u  užjem  smislu.  Od  ovih  Panonija  gornja  i  Valeria  obu- 
hvaćale su  prostor  izmedju  Dunava  i  Drave,  dočim  sav  ostali  diel 
Panonije  s  ovo  strane  Drave  i  Dunava  pripadao  je  Panoniji  sav- 
skoj i  dolnjoj  ili  drugoj  u  užem  smislu.  Ove  dvie  Panonije  zasi- 
zale  su  na  jug,  gdje  su  graničile  s  Dalmacijom,  do  Drine,  a  odatle 
8  Mezijora,  i  preko  Save  tako,  da  je  na  nje  ciela  Posavina  s  obiju 
obala  Save  do  utoka  Drine  spadala.  Glavni  gradovi  i  siela  oblastne 
uprave    bijahu    za   savsku    obalnu    Panoniju    Siscia,  a    za    dolnju, 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  43 

drugu  Panoniju  Sirmium ;  odavle  prva  dolazi  takodjer  pod  imenom 
„Pannonia  Siscia*,  druga  pod  imenom  „Sirmiensis".  Granica  izmedju 
savske  i  dolnje  Panonije  tekla  je  od  Save  nješto  iztočnije  od  utoka  Vr- 
basa pak  k  Dravi  skoro  ravnom  crtom  k  potoku  Karašici. '  Ime  Pano- 
nije preživilo  je  Eimljane,  od  kojih  su  i  potonji  gospodari  obaštinili  sa 
zemljom  deobu  njezinu.  Ali  rimska  provincija  Panonija  ostala  je  cjeli- 
nom, te  je  obično  kano  takova  mienjala  gospodare.  Dozvolom  car- 
skoga dvora  rimskoga  najprije  su  Panoniju  posjeli  germanski  Vandali 
(346 — 406)  i  gornji  dio    njezin    zapadni  Goti  (380 — 409);  za  tiem 
osvojiše  ju   turanski   Huni   ( — 454),    onda  iztočni   Goti  (454 — 535) 
i  Langobardi.  U   kratko  doba   od  dva   stoljeća  bijaše  Panonija  tr- 
kalištem   naroda,  koji   su  ju    smatrali  samo  prolazištem  u  zapadne 
zemlje  rimske  carevine.  Tek  Obri,  koji  su  iza  odlazka  Langobarda 
u    Italiju  (568)  Panoniju    posjeli,    htjedoše  si    ondje  stvoriti  stalnu 
postojbinu.  Panonija  je  postala  jezgrom  obarske  države,  koja  se  je 
od  rieke  Aniže    (Enns)    i  iztočnoga  sljemena   Alpa   širila   iztočnim 
Norikom  i    Panonijom    do   Tise   u  Daciju    Da  su    Obri  i    dolnjom 
Panonijom  zavladali  i  da    su  ovaj  diel  smatrali  prevažnom  tačkom 
za  obranu  svojih  stečevina  proti    iztočno-rimskoj  carevini,  razabire 
se  iz  onoga   napora,  kojim    su   nastojali    Sriem    oteti  (579 — 581)  i 
kojim  su  gledali  privezati  ga  svojemu  gospodstvu.^  Odanle,  iz  Pa 
nonije,  napadali  su  Obri  susjedne  zemlje  iztočno  rimske,  baiovarske, 
talijanske  i  franačke.  Za  avarskoga  gospodstva  širili  su  se  Sloveni  po 
Panoniji  i  po  Noriku,  tako  da  su  na  izmaku  VI  stoljeća  dopirali  do 
granica    Baiovarie   (592)  i    Italije    (598).    Obri  bijahu    gospodari  u 
zemlji;    ali   snagu  države    sačinjavali  su  brojem  pretežniji  i  u  pro- 
svjeti napredniji  Sloveni.  Dielomični   ustanci  Slovena,  imenito  onaj 
pod    Samom    (623),    vojeni    neuspjeh    pred  Carigradom    (()26),    do- 
lazak Bugara  na  pozorište  u  Podunavlju,  nutarnji  razdor  u  državi, 
oslabili  su  u  drugoj    polovici  VII    vieka    znamenito    moć    obarsku. 
AH  kolika  je  ova  moć  još    sveudilj  bila,  pokazali   su  krvavi  ratovi 
vodjeni  proti  Obrom  (790—803)  Karlom  velikim  svom  snagom  ve- 
like mu  carevine.  Savladani  Obri  dielomice  izseliše  ac  k  Bugarom, 
svojim    po    krvi  jednoplemenikom,    dielomice    ostaše    u    svojoj    po- 
stojbini, gdje  se  skoro  u  većini  slovenskoga  plemena  izgubile.  Kano 
što  i  drugih  turan'^kih   plemena,  tako  nestade  Obara    mcflju    yVnj<i, 
čim  prestaše  gospodovati. 

^  0  toj  didbi  i  ^'ranicali    vidi    Mommscna:    ('orp-   '"^^'■•"    '''^     ''^    ^• 
p.  416,  482. 

'^  Documenta  p.  228  bs.  292. 


44  FR.    RAČKI, 

U  obsegii  njekadašuje  rimske  Panonije  ne  ima  za  vladavine 
Obara  nikakova  traga  drugoj  samostalnoj  državi.  Jedino  pošlo  je 
za  rukom  panonskim  Slovenom  izhoditi  kod  kagana  obarskoga, 
da  jim  je  dao  živiti  pod  posebnim  knezom  svojim,  koji  je  da  kako 
vrhovnu  vlast  kagana  priznavao.  Takav  slovenski  knez  u  Pano- 
niji bijaše  onaj  Kuber  (sćp'/ov  Kou[i£p),  koj  se  je  bio  proti  kaganu 
podigao,  ali  nadvladan  s  množinom  puka  g.  758  izselio  u  iztočno- 
rirasku  carevinu.^  Gdje  je,  u  kojem  naime  dielu  Panonije,  taj  knez 
vladao,  dade  se  razabrati  iz  okolnosti,  sto  se  je  on,  nemogavši 
odoliti  kaganu,  prešavši  Dunav  utekao  na  zemljište  iztočno-rimsko ; 
i  što  se  veli,  da  se  je  puk  u  priedjelu  kod  Dunava,  gdje  je  Sir- 
mium  njekada  bio  glavnim  gradom,  umnožio  bio  i  tiem,  što  je 
onamo  kagan  zarobljenike  iz  rečene  carevine  dovodio.  Po  tom 
imao  je  onaj  Kuber  biti  knezom  onim  Slovenom,  koji  su  u  dol- 
njoj  Panoniji  stanovali.  Ali  da  uza  sve  to  ne  može  biti  govora  o 
samostalnih  kneževinah  u  Panoniji  za  gospodovanja  Avara,  kaže 
se  po  sebi;  p^  se  takova  tvrdnja  ni  jednim  suvremenim  spome- 
nikom ne  može  dokazati.  I  u  ratovih  franačko- obarskih  predstavlja 
nam  se  Panonija  u  cielom  obsegu  svojem  kano  jedna  cjelina,  u 
kojoj  Je  Obar  i  kagan  njegov  jedinim  gospodarom  bio.  A  i  tada  imala 
je  Panonija  skoro  one  granice  kano  u  rimsko  doba.  I  tada  bijaše 
Dunavom  odieljena  od  Dacije^;  pod  Panoniju  spadaše  ne  samo 
zemlja  izmedju  Dunava  i  Drave  nego  i  zemlja  izmedju  Drave  i 
Save  sa  Siskom,  t^  se  za  to  i  govori  o  dvijuh  Panonijah.^  Od  Pa- 
nonije razlikuje  se  Liburnija  i  Dalmacija,  do  kojih  su  njezine  gra- 
nice dopirale.  Prama  Noriku  dosizale  su  granice  Panonije  do  on- 
kraj Optuja  (Poetovium)  i  potoka  Labnice  (Labenza,  Lafnitz),  tako 
da  je  oboje  još  na  Panoniju  spadalo.^  Sav  taj  prostor,  koj  se  Pa- 
noniji pripisuje,  valjalo  je  Obrom  oteti.  Franačke  vojske  prodirale 
su,  što  sa  zapada  iz  Baiovarie  što  sa  juga  iz  Italije,  najprije  u  Ilirik 
(Liburniju)  a    odavle  u    Panoniju.  Sielo    kagana    bijaše    u    ravnini 

^  Miracula  s.  Demetrii  lib.  11^  c.  .5  nr.  195 — 6.  Documenta  p. 
292—4. 

^  Vita  Karoli  M.  c.  15 :  „Karolus  utramqiie  Pannoniam  et  ađpo- 
sitam  in  altera  Danubii  ripa  Datiani  perdomuit'*.  Annal.  ad  a.  824. 
„Daciam   Danubio  adiacentem". 

•^  V.  Documenta  p.  300,  315.  325.  „Postquam  utramque  Pannoniam, 
et  adpositam  in  altera  Danubii  ripa  Datiam,  Histriam  quoque  et  Li- 
burniam  atque  Dalmatiam  perdomuit". 

*  Diimmler:  Ueber  die  siidostlichen  Marken  đes  frankischen  Reiches. 
8.   11—12. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  45 

medju  Dunavom  i  Tisom,  p^  i  ono  bijaše  osvojeno.  U  slavospjevu, 
što  ga  je  oglajski  patrijarha  Panlin  glavnomu  junaku  vojvodi  Erichu 
izpjevao,  veli  se,  da  je  on  svladao  zemlju,  kojom  teku  Dunav, 
Tisa,  Drava,  Sava,  Kupa,  Mura,  Krka;  da  je  nadvladao  barbarske 
puke  izmedju  Dunava  i  Drave,  da  smrt  njegovu  imade  razloga 
oplakati  „Sirmium*  itd.^  Ovo  i  drugo  svjedoči,  da  Franki  niesu 
našli  na  zemljištu  Panonije  drugoga  gospodara  osim  Obra  i  to  u 
obih  Panonijah.  A  on  je  gospodovao  ondje  sve  od  god.  568. 

Odavle  se  vidi,  da  je  posvema  neosnovana  i  navedenim  okolno- 
stim  protivna  tvrdnja  cara  Konstantina  porph.  o  hrvatskoj  državi  u 
Panoniji,  koja  da  je  imala  svojega  samostahioga  kneza  (^p'/ov  auTS- 
^o'jTLo;)  stajavšega  s  hrvatskim  knezom  u  Dalmaciji  samo  u  prija- 
teljskom odnošaju^,  ako  še  ta  tvrdnja  odnosi  na  dobu  predtVa- 
načku  t.  j.  na  dobu  obarsku.  Badava  se  je  za  podkrjepu  te  tvrdnje 
pozivati  na  sudjelovanje  Vojomira  s  furlanskim  vojvodom  Heirichom 
(Erichom)  u  vojni  god.  796  proti  Obrom.  Bez  svakoga  dokaza 
htjelo  se  toga  Vojomira,  o  kom  se  samo  primjećuje,  da  je  rodom 
Slovenin  bio,  učiniti  knezom  one  Konstantinove  hrvatske  države  u 
Panoniji,  dočim  se  iz  pripoviedanja  vidi,  da  je  taj  Vojomir  bio 
podanik  franački ,  s  toga  da  je  bio  iz  one  slovenske  zemlje, 
koja  je  godine  796  već  pripadala  franačkoj  državi,  p^  ako  je 
knezom  bio,  da  je  mogao  biti  knez  samo  Slovena  te  zemlje, 
koja  je  Furlanskoj  bliža  bila.  Vojomir  je  za  cielo  pripadao  no- 
ričkim  Slo venom,  koji  su  gornjom  Dravom  iduć  svu  zemlju  do 
pustriške  doline  (Pustrissa,  Pusterthal)  uključivo  već  do  konca 
VI  vieka  posjeli  bili,  t^  se  za  obranu  svoje  nove  postojbine  boriti 
imali  proti  vojvodam  susjedne  Baiovarie  i  Furlanske.  Na  tom  zem- 
ljištu bješe  zasnovane  slovenske  oblasti:  Grorutanska  (Carantanum, 
Koruška)  i  Krajna  (Chreine,  Carniola),  koje  se  već  u  prvoj  polo- 
vini VIII  stoljeća  spominju.  Ondje  su  vladali  u  to  doba  slovenski 
knezovi  Borut,  Hotimir,  Waltunch,  dok  nije  zemlja  došla  u  od- 
visnost  baiovarskih  vladalaca  (772),  a  malo  kašnje,  kada  je  Karlo 
vel.  Baiovariu  osvojio  (778),  pod  vlast  franačku.'*  Tada  je  iz  slo- 
venskih zemalja,  na  iztoku  Baiovarii,  sastavljena  jedna  upravna 
oblast,  Carantanum  (koja  je  osim  Koruške  obuhvatala  još  Krajnu 
i   veći  diel  Štajerske),  kojoj  su  neposredno  prcdstajali  domaći  kne- 


^  Documenta  p,  301. 

'  De  adm.  imp.  c.  30.  Documenta  p.   271. 

'  V.  DUmmler  op.  cit.   15—10,  gdje  se  izvori  navode. 


4(3  PR.     IIAČKI, 

zovi,  od  kojili  se  prema  koncu  IX  viekii  apoiiiinje  Ingo^  ali  pod 
vrhovnom  vlašću  furlanskoga  vojvode.  Jednako  je  uprava  poje- 
dinih župa  (comitatus)  propuštena  većim  dielom  domaćim  županom. 
Kada  se  indi  kaže :  „Heinrichus  dux  Foroiulensis,  missis  hominibus 
suis  cum  Wonomyro  Sclavo  in  Pannonias",  pokazuje  se  tiem,  da 
je  „Wonomyrus  Sclavus"  stajao  s  furlanskim  vojvodom  u  njekom 
odnošaju ,  a  taj  odnošaj  razsvjetljuje  onodobna  poviest.  S  toga 
Vojomir  mogao  je  biti  knezom  ili  županom,  ako  je  bio  knez  ili 
župan,  samo  koruških  Slovena;  a  panonskim  knezom  mogao  je 
biti  tim  manje,  što  je  trebalo  Panoniju  istom  od  Obra  osloboditi. 
Upravo  u  onoj  vojni,  u  kojoj  je  Vojomir  sudjelovao,  bijaše  tek 
obarski   „hring^  (tvrdjava)  osvojen.^ 

S  toga,  ako  je  car  Konstantin  pišuć  o  hrvatskom  knezu  u  Pa- 
noniji mislio  na  dobu  predfranačku,  pomiešao  je  vremena;  takova 
mu  se  je  pometnja  često  podkrala  i  u  drugih  tvrdnjah,  ali  za  to 
se  tvrdnji  njegovoj  ne  smie  dati  priednost  pred  suvremenim  spo- 
menikom. Upravne  oblasti  na  zemljištu  Panonije  stvorene  su  i 
uredjene  tek  poslije  oslobodjenja  njezina  od  obarskoga  jarma,  tek 
za  franačke  vladavine.  Ciela  na  ime  Panonija  bješe  poslije  svla- 
danih Obara  pridružena  velikoj  državi  Karla  velikoga,  te  bi  sma- 
trana njezinim  sustavnim  dielom.  Ali  upravno  bješe  podieljena  u 
dvie  upravne  oblasti,  na  ime  u  gornju  i  u  dolnju  Panoniju.  Odavle 
govore  suvremeni  franački  ljetopisi  o  „Pannonia  superior^^  i  „Pan- 
nonia  inferior",  te  razumievajuć  obje  „Pannonia  utraque"  i  u  pl. 
„Pannoniae'*.^  Gornja  Panonija  obuhvaćala  je  zemlju  izmedju  Du- 
nava i  Drave,  dolnja  izmedju  Drave  i  Save  s  glavnim  gradom 
Siskom.  Odatle  se  vidi,  da  je  Karlo  vol.,  taj  uzkrisitelj  zapadne 
rimske  carevine  i  rimskih  predaja,  kod  ustrojstva  novo  stečene 
zemlje  u  prednjem  Podunavlju  imao  pred  očima  ustrojstveni  obra- 
zac rimske  države  za  posljednje  dobe  njezina  u  onoj  zemlji  go- 
spodstva. Karlova  Panonija  gornja  obuhvaćala  je  rimsku  Panoniju 

^  Diimmler  (alt.  Geschichte  der  Slaven  in  Dalmatien.  S.  34)  misli 
0  Vojomiru,  kojega  on  ime  čita  Zvonimir,  „er  konnte  Grossžupan  von 
Croatien  gewesen  sein.'*  Ljubić  (Had  XLIII,  113)  se  još  uviek  drži 
tvrdnje  Konstantinove  o  lirvatskoj  državi  u  Panoniji.  Osim  navedenih 
proti  toj  tvrdnji  razloga  pada  u  oči  ono  naivno  shvaćanje  Konstan- 
tinovo,  da  su  se  panonski  Hrvati  doselili  iz  Dalmacije,  đočim  se  znade, 
da  je  selitba  Slovena  po  balkanskom  poluotoku  pošla  sa  Podunavlja 
na  jug  i  zapad;  a  ono  Konstantinovo  shvaćanje  stoji  u  protuslovju 
8  ovom  poviestno-izviestnom  istinom. 

2  Uz  ostale  vidi  Documenta  p.   298,  315,  321—325  etc. 


HRVATSKA    PKIJE    Xn    VIEKA.  47 

gornju  s  Valeriom,  a  tako  i  Karlova  Panonija  dolnja  obuhvaćala 
je  rimsku  Panoniju  dolnju  sa  savskom,  obalnom.  Da  je  i  Sriem 
od  Franaka  osvojen  i  državi  pridružen  bio,  svjedoči  nam  uz  ostalo 
takodjer  ime  4>paYyo^a)piov,  koje  je  za  onaj  priedjel  ostalo  i  kašnje 
kod  Grka^,  za  tiem  ondje  grad  Francavilla^,  napokon  naš  naziv 
Fruška-gora^  za  onu  sriemsku  goru.  Svaka  od  obiju  Panonija  bi- 
jaše upravljana  svojim  posebnim  knezom  (dux) ;  takovim  knezom 
bijaše  u  dolnjoj  Panoniji  Ljudevit,  Katimir,  Mutimir  i  Braslav. 
Ljudevit  se  u  franačkih  Ijetopisih  piše  izriekom  „dux  Pannoniae 
inferioris".*  0  Braslavu  se  izriekom  veli,  da  god.  884  „regnum 
inter  Dravum  et  Savum  flumina  tenuit"^,  da  je  dakle  Panonijom 
dolnjom,  Saviom  upravljao.  U  bojevih  izmedju  Ljudevita  i  Fra- 
naka bijaše  ratište  gornja  Posavina.  Franačka  vojska  imala  pre- 
laziti Dravu,  da  dodje  u  Ljudevitovu  kneževinu^;  Ljudevit  se  desio 
kod  Drave,  kada  ga  je  koruški  knez  Balderich  napao.'  Ljudevit 
je  u  Sisku  boravio,  kada  je  proti  njemu  dolazila  franačka  vojska 
iz  Italije^,  jamačno  starom  rimskom  cestom  iz  Aquileie  na  Ae- 
monu  (Ljubljanu)  pa  onda  uz  Savu  u  dolnju  Panoniju.  U  Bra- 
slavljevoj  kneževini  (regnum)  t.  j.  u  dolnjoj  Panoniji  napominju 
se  rieke  Odagra  (sada  Odra),  Kupa  i  Sava;  pa  tko  seje  vodenim 
putem  htjeo  poslužiti  u  svom  putovanju  kroz  dolnja  Panoniju  u 
Bugarsku,  kano  što  su  god.  892  putovali  Arnulfovi  poslanici  idući 
k  bugarskomu  kr.  Vladimiru,  mogao  je  po  tih  riekah  na  čamcu 
putovati.^ 

Svi  ovi  podatci  potvrdjuju,  da  je  dolnja  Panonija  pod  Karolingi 
bila  posebna  upravna  oblast  s  vlastitim  knezom,  za  tiem,  da  je 
dolnja  Panonija,  u  koju  se  ubraja  grad  Sisak  i  kroz  koju  su  tekle 
Drava,  Sava,  Kupa  i  Odra,  zapremala  po  prilici  ono  zemljište, 
koje  je  zapremala  za  rimske  vladavine  u  posljednje  doba  rimskoga 
gospodstva. 

^  Nicetas  Choniates  ed.  Bonn,  p.   25,   122. 

2  Ansbertus:  Historia  de  expeditione  Friderici  imp.  cd.  Dobrow8ki 
p.   28. 

2  (PfKivn.  Francus,  ^»povJKhCKMM  Francorum.  Tako  u  srpskih  spo- 
menicih    V.  Daničić  rječnik  a.  h.   v. 

*  Documcnta  p.   .'320. 

'^  Ibid.   p.   :)79. 

«  Ibid.   p.  .321. 

'  Ibid.   p.   :i22. 

«  Ibid.   p.   .327. 

»  Ibid.  p.   3>50. 


48  KK.     RACKI, 

Dolnja  Pauouija  bijaše  kano  upravna  oblast  posvema  odieljena 
0(1  hrvatske  kneževine.  I  za  zemlje,  koje  je  tada  Hrvatska  zapre- 
mala, bi  pridržan  u  Franciji  stari  naziv.  Ove  zemlje  dolaze  pod 
imenom  „Liburnia"  i  ,;Dalmatia".  „Liburnia'*  je  ona  zemlja  uz 
iztočnu  obalu  jadranskoga  mora,  u  kojoj  je  grad  Trsat  ležao^; 
dalje  na  jug  Liburniji  slicdila  je  Dalmacija,  pod  kojom  Ijetopisci 
razumievaju  ne  samo  priedjele  hrvatske  nego  i  gradove,  koji  su, 
kano  što  Zadar,  priznavali  iztočno-rimsku  vlast. '^  Hrvatski  knez 
zove  se  ondje^  „dux  Dalmatiae  atque  Liburniae".  Jur  taj  naslov 
naznačuje  nam  donjekle,  dokle  je  tada  Hrvatska  prama  sjeveru  i 
sjevero-zapadu  dopirala.  Liburnija,  koja  je  i  davnu  Japidiju  obu- 
hvaćala, doticala  se  je  dolnje  Panonije  na  sjever-iztoku.  Gdje  su 
ovdje  mogle  biti  granice  obiju  zemalja,  dade  se  iz  dva  dogodjaja 
nagovieštati,  koja  su  nam  Ijetopisci  zabilježili.  U  ratu  god.  819  bi 
Ljudevit,  knez  dolnje  Panonije,  koruškim  knezom  Balderichom  od 
Drave,  dakle  od  sjeverne  medje  svoje  kneževine  potisnut.  Ljudevit 
povuče  se  u  Pokupje.  Na  Kupi  naidje  na  hrvatskoga  kneza  Bornu. 
Ovoga  ostave  „Guduscani"  vrativši  se  svojoj  kući.  Borna  pomoću 
svojih  tjelesnih  stražara  (praetoriaui)  jedva  uzmače.  Ljudevit  pro- 
vali u  Dalmaciju.*  Kupa  se  u  onom  slavospjevu  spominje  medju 
riekami  panonskimi.  I  u  rimsko  doba  Pokupje  je  spadalo  na 
Panoniju  Saviu ;  ali  ležalo  je  na  granici  panonsko- dalmatinskoj. 
Kod  Topuskoga  ležala  je  stacija  „ad  Fines"  t.  j.  na  medji  pa- 
nonsko-dalmatinskoj,  te  je  odanle  na  zapad  tekla  k  rieci  Kupi 
prama  izvoru  njezinu.  Ljudevit  krenuvši  Kupi  išao  je  na  obranu 
svojih  granica,  koje  je  Borna  već  prevalio  bio.  Još  jedno.  „Gudu- 
scani"  bijahu  podanici  hrvatskoga  kneza;  zemlja  njihova  ležala  je 
unutar  granica  hrvatske.  U  svojem  iz  Pokupja  povratku  Borna 
je  svoje  nevjerne  podanike  pokorio.  S  toga  se  Borna  zove  takodjer 
„dux  Guduscanorum'*^;  jer  su  oni  došli  na  glas  sa  svojega  od- 
pora.  A  ne  može  biti  dvojbe,  da  su  „Guduscani'*  mj.  „Gaduscani" 
stanovnici  Guduscae,  Gaduscae  t.  j.  „Gadbske",  Konstantinove  župe 
„Fo'jT^r.^a",  župe  na  ime  tako  prozvane  od  rieke  Gadske,  Gatske, 
Gacke.  Gacku  dieli  Gvozd  od  pritoka  Kupe;  ovdje  dakle  imala 
teći   granica    izinedju    Bornine    i    Ljudevitove    kneževine,    izraedju 


^  Ibiđ.  p.  300.   ^iuxta  Tarsaticairi  Liburniae  civitatem". 

2  Ibid.  p.  310,   311,   312,  317,   326. 

3  Ibid.  p.  325. 
'  Ibid.  p.  322. 

''  Ibid.  p.  320.   Vita  Illudovici   ibid.  piše  „Goduscani". 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  49 

dolnje  Panonije  i  Dalmacije.  Kako  su  dalje  prama  iztoku  tekle 
granice  izmedju  Hrvatske  i  dolnje  Panonije,  neda  se  po  onodobnih 
spomenicih  tačno  opredieliti.  Oni  nam  medju  tim  zabilježiše  jedan 
dogodjaj,  iz  kojega  se  daju  te  granice  bar  nagovieštati.  Pripovieda 
se  na  ime\  da  Ljudevit  god.  822  čuvši  o  dolazku  franačke  vojske 
u  Panoniju  t.  j.  u  svoju  kneževinu  „Siscia  civitate  relicta  ad  So- 
rabos^  quae  natio  magnam  Dalmatiae  partem  obtinere  dicitur,  fu- 
giendo  se  contulit" ;  pripoviedaju  na  dalje^,  da  Ljudevit  sliedeće 
godine  (823)  ;;relictis  Sorabis,  cum  Dalmatiam  ad  Liudemuhslum, 
avunculum  Bornae  ducis,  pervenisset,  et  aliquantulum  temporis 
cum  eo  moratus  fuisset,  dolo  ipsiu-5  esset  interfectus".  Prema  tomu 
Dalmacija  bijaše  Sisku  toliko  na  domaku,  da  je  Ljudevit  pred  ne- 
prijateljem u  nju  utekao.  Rimska  Panonija  obuhvaćala  je,  kako 
već  spomenusmo,  uz  Pokupje  obje  Posavine  do  Drine  t.  j.  ne 
samo  lievu  nego  i  desnu  obalu  Save.  Dolrsja  poriečja  Une,  Vrbasa 
i  Bosne  s  dotičnimi  priedjeli  spadala  su  na  Panoniju,  te  je  onuda 
tekla  granica  panonsko-dalmatinska.  Kada  franački  Ijetopisci  vele, 
da  je  Borna  „dux  Liburniae  atque  Dalmatiae",  p^  opet  da  narod 
„Sorabi"  zaprema  „veliki  dio  Dalmacije":  tada  uzimaju  i  oni  Dal- 
maciju u  rimskom  znamenovanju,  u  rimskom  obsegu,  po  kojem 
se  ona  sterala  od  jadranskoga  mora  do  Drine  i  do  Panonije.  U 
tom  davnom  obsegu  uzima  Dalmaciju  i  car  Konstantin,  kako  vi- 
dismo;  p^  i  on  doznačuje  u  njoj  mjesto  ne  samo  Hrvatom  nego 
i  Srbom;  a  „Sorabi  natio''  franačkoga  Ijetopisca  jesu  po  njema- 
čkom izgovoru  Konstantinovi  „S£p.3>;0L",  Srbi.  Promotrimo  opisani 
bieg  nesretnoga  Ljudevita.  Franačka  vojska  ulazi  u  Panoniju  iz 
Italije,  dakle  putem  uz  Savu  prama  Sisku.  Ljudevit  predvidja,  da 
neće  sili  odoljeti;  ostavi  svoj  glavni  grad  Sisak,  i  uteče:  kamoV  Iz 
Siska  preko  Save  u  Bosnu  najsigurniji  je  put  prema  neprijatelju 
dolazećemu  sa  ledja.  Sjetimo  se  što  rekosmo  o  Bosni  (to  '/(op'-ov 
IVkcova)  Konstantinovoj,  pa  ćemo  onda  lasno  razumjeti,  što  Kinhard 
pripovieda  o  biegu  Ljudevita  „ad  Sorabos  .  .  Dalmatiae".  Ako  se 
na  dalje  dosjetimo,  što  rekosmo  o  iztočnili  granicah  Hrvatske  na- 
prama Bosni,  oflnosno  Srbiji:  razumjet  ćemo,  što  se  pripovieda, 
kako  je  Ljudevit  ostavivši  zemlju  srbsku  odišao  u  I)alm:i(MJu  k  Lju 
dcmislu,  ujaku  pokojnoga  Borne,  mjesto  k<>j«;ga  jo  tada  u  Hr- 
vatskoj  vladao  sinovac  funukVj  njegov   l/idiflluv.* 

^   Ibid.  p.  :i27. 

2  Ibid.   p.   328. 

3  Ibid.   p.   :i2.5. 


50  FR.    RAČKI, 

Odavle  dade  se  izvesti,  da  su  granice  hrvatske  prania  dolnjoj 
Panoniji  početkom  IX  vieka  tekle  i  dalje  onim  pravcem,  kojim  su 
njekda  tekle  dalmatinsko  panonske  granice ;  obišavši  naime  Pokupje 
dosegle  su  Po  u  nje  u  poriečju  Sane  rieke,  pak  su  ondje  dopirale  do 
više  označenih  granica  hrvatsko  bosanskih,  do  gorja  na  ime,  koje 
čini  razvodje  medju  Unom  i  Vrbasom.  S  one  strane  toga  gorja 
imade  se  iskati  sielo  „Soraba",  „quae  natio  magnam  Dalmatiae 
partera  obtinere  dicitur".  Odatle  sliedi,  da  iztočne  granice  Hrvatske 
niesu  imale  biti  god.  822  i  949 — 951   bitno  različite. 

Došle  smo  dosta  tačno  na^li  granice  dolnje  Panonije  sa  strane 
gornje  Panonije  i  Dalmacije  iliti  Hrvatske.  Da  vidimo  sada,  koje 
su  joj  bile  ostale  granice. 

Uz  Ljudevita,  kneza  dolnje  Panonije,  bili  su  pristali  takodjer 
stanovnici  Krajne  i  jedan  diel  stanovnika  Karantanije.  O  postoj- 
bini prvih  veli  Ijetopisac^:  „Carniolenses,  qui  circa  Savum  fluvium 
habitant  et  Foroiuliensibus  paene  contigui  sunt".  Uz  ove  imala  je 
stanovati  i  ona  „pars  Carantanorum",  koja  se  je  za  tiera  predala 
Balderichu,  kano  i  oni  „Carniolenses".  Ovih  su  se  indi  postojbine 
prostirale  od  Save  pak  na  zapad  „skoro"  do  Furlanske,  do  koje  su 
prama  zapadu  i  granice  Istre  dopirale.  Sava  je  tekla  takodjer  dol- 
njom  Panonijom,  zemljom  Ljudevitovom  ;  pak  na  njoj  u  gornjem 
toku  sticahu  se  granice  dolnje  Panonije,  Krajne  i  Koruške.  Sje- 
timo 36;  da  je  u  rimsko  doba  granica  izmedju  Panonije  i  Norika 
na  Savi  tekla  s  ove  strane  Aemone  (Ljubljane) :  tada  ćemo  one 
rieči  Ijetopisca  tako  shvatiti,  da  se  je  Krajna  protezala  od  gornje 
Save  k  Furlanskoj  t.  j.  k  gornjemu  Isontiu  (Sontiu,  Soči) ;  a  da 
je  na  drugoj,  lievoj  obali  Save  stanovala  ona  čest  „Karantana", 
koja  je  takodjer  uz  Ljudevita  pristajala.  Ovdje  naprama  Krajni 
na  lievoj  obali  Save  nalazi  se  malo  kašnje,  kano  što  ćemo  vidjeti, 
župa  i  krajište  „iuxta  Souvam",  „Souna" ;  a  oko  g.  838  upravljao 
je  na  Savi  „comes  Salacho**'^;  to  je  pako  zemljište  tada  spa- 
dalo na  „Carantanum".  Dotle  dakle  do  „Carantana",  imenito  do 
ove  župe  „iuxta  Souvam",  pak  do  „Carniolie  circa  fluvium  Savum" 
dopirale  su  granice  dolnje  Panonije  u  gornjem  Posavju. 

U  dol  njem  Posavju  obuhvaćala  je  dolnja  Panonija  jamačno 
^Frankochorion"  t.  j.  davnu  Panoniju  sriemsku.  Na  toj  iztočnoj 
Btrani    udarale    su  se  granice  Panonije,  a  tiem  i  karolinžke  države 


'  Ih'id.  p.  ;^25. 
''  Ibid.  p.  337. 


HRVATSKA   PBUE    Xn   VIBKA.  51 

s  Bugarskom.  To  nam  potvrdjnju  suvremeni  spomenici  u  obilju. 
Bivši  knez  nitranski  Privina,  izagnan  od  moravskoga  kneza  Moj- 
mira;  priedje  k  Ratbodu,  markgrofu  gornje  Panonije  (ok6  830 — 855) ; 
od  njega  uteče  ujedno  sa  sinom  svojim  Kocelom  „in  regionem 
Vulgarum"  ;  a  malo  kašnje  „de  Vulgariis  Ratimiri  adiit  regionem** ; 
nu  kada  je  god.  838  Ratbod  po  nalogu  kralja  Ljudevita  udario  na 
Ratimira,  tada  „praedictus  Privina  substitit^  et  cum  suis  pertran- 
sivit  fluvium  Sawa,  ibique  susceptus  a  Salachone  comite  pacificatus 
est  cum  Ratbodo**.^  Ovdje  nam  se  dakle  predstavljaju  zemlje 
Panonija,  u  kojoj  je  vladao  Ratimir,  za  tiem  Bugarska  i  župa  Sa- 
lachova  kano  pogranične  zemlje,  u  kojih  je  Privina  prelazio  iz 
jedne  u  drugu.  To  nam  potvrdjuju  i  razjasnjuju  razprave,  koje 
su  počam  od  god.  824  vodjene  izmedju  franačkoga  i  bugarskoga 
dvora  o  granicah  na  Dunavu.  Spomenuto  je  na  me,  da  je  Karlo 
vel.  svladavši  Obre^  koji  su  izvan  Panonije  vladali  još  u  su- 
sjednoj Daciji,  kojih  je  pače  „hringus"  bio  izmedju  Dunava  i 
Tise,  razširio  granice  svoje  države  u  Potisje.  Ali  ne  ima  dokaza, 
da  bi  on  bio  ovaj  priedjel  uredio,  jer  je  valjda  veoma  opustošen  i 
riedko  napučen  bio.  U  onom  dielu  Dacije,  koj  je  ležao  uz  Dunav, 
nalazimo  početkom  IX  stoljeća  slovensko  pleme  Bodrica.  Ovdje 
je  Bodrice  Dunav  dielio  od  Bugara;  a  kako  je  bugarska  država 
od  Kruma  (o.  802—815)  počamši  granice  svoje  potiskivala  u  Po- 
dunavlje, dodje  pod  Krumovim  nasljednikom  Mortagom  u  sukob 
8  Bodrici.  S  toga  Bodrici  napadani  („iniqua  infestatione")  od  Bu- 
gara poslaše  god.  824  poslanike  u  Njemačku  tražeći  pomoć  proti 
Bugarom.2  Odkle  se  vidi,  da  su  siela  Bodrica  dopirala  s  jedne 
strane  do  franačke  a  s  druge  do  bugarske  države;  od  prve  dieho 
jih  Dunav  kod  utoka  Tise,  koja  je  rieka  tekla  Daciom,  od  druge 
Dunav  niže  ušća  Save  Bodrici  su  dakle  bili  susjedi  dobije  Pano- 
nije onkraj  Frankochoria  (Sriema).  Ali  oni  su  imali  svojimi  sieli 
presizati  i  na  desnu  obalu  Dunava;  jer  se  tako  samo  može  tuma- 
čiti ono  drugo    ime,  koje  jini  franački  Ijctopisac  daje,  vcleći  da  ho 


'  Ibiđ. 

»  Einhardi  annalcs  (cd.  IVrtzj  ud  a.  H21:  „Lcj^atos  Ahodntorum, 
qui  vulgo  Praedenecenti  vocantur,  ct  contcnniiii  HiilKans  Daciam  U:i- 
nubio  adiaccntcm  incolunt  .  .  illico  vonir«  pcrmisit".  Ovi  A-lM.dnli  zovu 
se  u  popisu  HV.  cmcrauHko^'a  rukopisu  (Zcuh:  Dic.  Dcutsclicii.  S.  bOO) 
takodjer  „OHtor-ab(o;trczi"  t.  j.  iztoćui  IJodrici  /a  razliku  (m1  Nort 
abfojtrezi'*  t.  j.  od  sjevernih  Bodrica,  koji  hu  stanovali  nn-dju  Lalnun 
i  iztočnim   morem.   .Safarik  :   hIov.  starož.   str.    012. 


52  FR.    RAĆKI, 

obično  zovu  „Praedenecenti".  Ovo  ime  predpostavlja  drugo:  ^Pre- 
denec",  kojemu  se  odziva  kod  potonjih  zapadnih  pisaca  ime  grada 
^Brandic"  (Prandic,  Predenec),  a  kod  grčkih  pisaca  ^RpaviT^o^a**, 
naše  „Kp.iiiHveKo".^  Ovaj  grad  je  ležao  na  desnoj  obali  Dtmava 
kod  utoka  Mlave  rieke,  te  se  pod  tim  imenom  razumieva  u  sred- 
njem vieku  sva  okolina  med  ju  Moravom  i  Dunavom.  Braničevcem 
na  jugo-iztoku  u  poriečju  Timoka  stanovali  su  „Timociani",  Ti- 
močani,  koji  su  se  takodjer  bili  proti  Bugarom  utekli  pod  zaštitu 
franačke  državC;  te  su  g.  818  poslali  bili  svoje  poslanike  k  kralju 
Ljudevitu  ^  Kada  se  sliedeće  godine  knez  dolnje  Panonije  Ljudevit 
digao  na  oružje  proti  Frankom,  odvratio  je  TimoČane  od  njihova 
nauma  i  bješe  jih  za  sebe  predobio.'  Sto  opet  potvrdjuje,  da  jLi- 
močani,  kano  i  Bodrici  i  Braničevci,  niesu  daleko  od  dolnje  Pano- 
nije stanovali.  A  upravo  taj  dogodjaj,  što  su  Timočani  i  Brani- 
čeve! tražili  kod  Franaka  pomoć  proti  Bugarom,  izazvao  je  ove, 
da  su  zahtievali,  neka  se  ustanove  granice  izmedju  obiju  država, 
nehteći  dopustiti  da  se  Franci,  primajući  poslanike  Timočana  i 
Braničevaca  ili  Bodrica ,  koje  su  smatrali  za  svoje  podanike, 
miešaju  u  poslove  njihove.  0  tom  se  je  razprava  god.  825  i  826 
vukla,  8  jedne  i  s  druge  strane  pošiljani  su  izaslanici*;  ali  ni  je 
došlo  do  uspjeha.  Kada  se  u  Njemačkoj  Čulo,  da  je  Mortag  ili 
ubijen  ili  otjeran,  marilo  se  mnogo  manje  za  uredjenje  granica. 
Ali  ni  Bugari  niesu  se  dali  zavoditi;  s  toga  su  oni  odmah  slie- 
deće godine  prodrli  na  ladjah  Dravom  u  doljnju  Panoniju,  ovu 
plienili,  tamošnje  slovenske.  Frankom  podvržene,  poglavare  iztjerali 
i  svoje  postavili.  Vojvoda  Baldrich  bijaše  nemaran  u  obrani  zemlje 
svojoj  vrhovnoj  vlasti  podvrženoj;  s  toga  bijaše  skinut  sa  časti. 
Ali  Bugari  su  i  god.  829  doploviU  Dravom,  te  »njeke  gradove  uz 


^  Brandiz  kod  Arnolda  ed.  Leibniz  II,  631,  678,  684,  Ansbert : 
bistor.  de  expeditione  Friderici  imp.  ed.  Dobrovsky  p.  23,  28,  29, 
35,  40.  Bpy.v(T'(o[i7.  kod  Cinnama  ed.  Pariš  p.  75  i  Nicete  Chon.  p. 
12.  Zeuas  op.  cit.  p.   615.  RpaiiHVCKO  v.  Daničić  rječnik  h.  v. 

^  Documenta  p.   322. 

^  Documenta  p.  320.  „Guduscanc",  koji  se  tuj  uz  Timočane  spo- 
minju, drži  Šafarik  (loc.  cit.)  za  „Ručane,  Kučevane",  žitelje  oko  gore 
Kucaj  kod  Kavanice  u  Srbiji.  Ali  Šafarik  bi  zaveden  krivom  inter- 
punkcijom (v.  Documenta  ibid);  pa  se  rieč  ^Gunđuscanorum"  ima  spo- 
jiti sa  „ducis  Bornae",  i  ovdje  razumievati   „Gadsčani". 

*  Einhardi  annalcs  ad  a.  825,  826.  Vita  llludovici  ap.  Pertz  SS. 
Oerm.  II,  628 — 9  Documenta  p.  330  ss.  Ostali  Ijetopisci  povadili  su 
podatke  iz  ova  dva  izvora;  s  toga  ne  treba  jih  navesti. 


HKVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  53 

rieku  popalili".^  U  ovih  suvremenih  viestih  istina  je,  da  su  Bugari 
god.  827—9  napadali  dolnju  Panoniju;  a  tim  se  potvrdjuje,  da  je 
ona  pogranič?^.a  bila  zemljam  Bugarskim.  Ako  je  Ijetopisac  tačno 
zabilježio  voden  put,  kojim  su  svoju  vojsku  Bugari  vozili^  onda 
si  imamo  taj  napadaj  s  jugo-ižtočne  strane  predstaviti,  i  to  ili  iz 
zemlje  Bodrica,  odavle  Dunavom  i  Dravom^  hoteće  tim  dublje  pro- 
drieti  u  zemlju,  pa  možebit  osvojiti  obje  Panonije,  koje  je  Drava 
dielila,  ili  Dunavom  od  ušća  Save  gore  u  Dravu.  Ali  vjerovatno 
je,  da  je  Ijetopisac  Savu  zamienio  Dravom,  pk  da  su  Bugari  Sa- 
vom ploviH,  Sriem  plienili,  gradove  ili  mjesta  uz  Savu  palili  i 
ondje  na  vrieme  svoje  oblasti  namjestili.  Sjetimo  se,  da  su  se  ove 
provale  dogodile  samo  tri  godine  iza  Ljudevita  i  da  si  je  ovaj 
bio  predobio  Timočane;  onda  ćemo  si  uspjeh  Bugara  u  dolnjoj  Pa- 
noniji, koja  se  franačkomu  gospodstvu  otimala,  laglje  protumačiti. 
Kako  je  ondje  franačko  gospodstvo  zazorno  bilo,  svjedoči  nam  i 
to,  da  je  god.  838,  dakle  samo  njekoliko  godina  poslije,  bajovarska 
vojska  udarila  na  kneza  Ratimira;  razlog  se  doduše  ne  navodi, 
ali  i  taj  knez  je  valjda  sliedio  stope  Ljudevita,  pa  po  svoj  pri- 
lici sporazuman  bio  s  Bugari ,  koj  je  valjda  sporazumak  posre- 
dovao rečeni  Privina,  o  kojem  se  izrično  kaže,  da  je  iz  Bugarske 
došao  k  Ratimiru. 

Ove  dogodjaje  navodimo  tuj  samo  za  to,  što  nam  jasno  tvrde, 
da  je  dolnja  Panonija  na  iztoku  kod  Dunava  graničila  s  Bugar- 
skom. S  one  strane  Dunava  u  Daciji  sjedili  su  Bodrici,  koji  su 
preko  Dunava  zasizali  u  Braničevo;  ovdje  i  uz  desnu  obalu  Du- 
nava prostirala  se  vlast  Bugarske.  Razmirice  izmedju  obiju  država 
do  skora  su  se  stišale.  Poslije  Mortaga  sliedio  je  na  bugarskom 
priestolju  Presiam  a  za  njim  do  skora  Boris  (ok.  844).  Oba  su,  pu- 
stivši na  miru  Njemačku,  njoj  se  pače  g.  832  približi vši^,  gledali  na 
drugu  stranu  granice  državu  proširiti.  Ta  strana  bijaše  Srbija  i 
Hrvatska.  „Sve  do  vremena  srb.  kneza  Vlastiniira  lUigari  su  u 
miru  živili  sa  Srbi,  ljubeći  se  medju  sobom  kano  susjedi  i  pogia- 
nični  ...  Ali  za   vladavine  Vla^timira    zarati    se    h&  Srbi  Presjara, 


*  Documenta    p.   333 — 4     Na   jednom    mjestu    piše  se   „liulffarornm 
exercitUR  terminos  Pannoiiia(3  supcrioris",    očevidna  po^^rjc^ska   mj.    „ni 
ferioris",  jer  Baldc.ricli   kano  vojvoda  forojiilicJisiH   i    „nistoi  limitiH   jki- 
nonici"   nije    bio    prcdpo.stavljciii    gornjoj,     koju  je    spadala    pod   Havar 
skoga  vojvodu,  nego  dolnjoj   I^moniji. 

2  Ilcrimanni  chronicon  ad  a.   h:J2  (Portz  VI,   571):    „I.cK-'iti   i^nlR"- 
rorum  cum  muncribuH  venenmt  (ad   Ludovicum   imprratonsm)." 

5 


54  l^R     RAČKI, 

knez  biip^arski,  lioteći  jili  podjarmiti.  Ali  vojnjiići  tri  godine  ne 
samo  ne  obavi  ništa,  nego  i  mnogo  svoje  vojske  izgnbi.^"  Sretnije 
nije  prošao  ni  Presjamov  sin  Boris,  bivši  prisiljen  na  mir,  kada 
mu  f^in  Vladimir  dopane  n  rnke  srbske.'^  Jednako  je  prošao  Boris 
i  n  ratu  proti  Hrvatskoj,  nemogavši  je  svladati  uglavi  mir.^  Bu- 
garom  nije  dakle  za  rukom  pošlo  razširiti  granice  države  svoje 
praraa  zapadu  u  srbske  i  hrvatske  zemlje.  Nu  gdje  bijaše  ratište 
za  Presjama  i  Borisa,  to  se  iz  onih  obćenitih  i  mršavih  podataka 
nikako  ne  može  razabrati ;  samo  sliedi,  da  bijaše  na  srbskom  i  hr- 
vatskom zemljištu,  posto  se  Bugari  kano  napadači  predstavljaju. 
Niti  se  to  zemljište  glede  Srbije  dade  potanje  ustanoviti  onom 
okolnošću,  što  je  Boris  kroz  Srbiju  od  kneževića  Borene  i  Stje- 
pana praćen  doveden  bio  u  Rasu.  Odavle  izvedosmo  samo  to,  da 
je  Rasa  imala  na  srbsko-bugarskoj  medji  ležati  5  a  može  se  i  to 
izvoditi,  da  je  ratište  bilo  negdje  sjeverno  od  Rase^  u  Pomoravju, 
jer  inače  nebi  ona  bila  ležala  na  kraćem  i  ravnijem  putu  iz  Srbije 
u  Bugarsku.  Ako  je  tako,  onda  je  veoma  vjerovatno,  da  su  Bu- 
gari provalili  u  Srbiju  iz  pomenutih  dunavskih  priedjela  izmedju 
Braničeva  i  Belgrada  ili  iz  južno-iztočne  strane,  iz  postojbine  Ti- 
močana.  Još  se  teže  dade  opredieliti  hrvatsko  ratište.  Po  drugih 
geografskih  oznaka,  kojih  smo  se  dielomice  dotakli,  izmedju  Hr- 
vatske i  Bugarske  ležale  su  na  iztoku  zemlje  srbske.  Srbija  po- 
sljednjih 20  godina  IX  vieka  dolazi  u  saobraštaj  s  jedne  strane 
s  Bugarskom  s  druge  s  Hrvatskom.  Knez  Muntimir  braću  svoju 
Stroj  mira  i  Gojnika  izgoni  u  Bugarsku,  sinovac  mu  Petar,  sin 
Gojnikov,  bježi  u  Hrvatsku.*  Pribislav,  rečenim  Petrom  s  priestolja 
sbačen,  uteče  u  Hrvatsku^;  ali  proti  Petru  provali  iz  Bugarske 
Klonimir  i  unidje  u  grad  „tt.v  ^ofJTivuT.^^ .  Bugarski  car  Simeon 
navali  najprije  na  Srbiju,  njezin  knez  uteče  u  Hrvatsku,  mnogi 
Srbi  bješe  u  plien  odvedeni  u  Bugarsku,  drugi  pobjegoše  u  Hr- 
vatsku, Srbija  ostade  opustošena;  tada  se  Simeon  zarati  s  Hr- 
vatskom." S  toga  za  ustanovljenje  hrvatskoga  ratišta  pod  Borisom 
valja  uzeti  jedno  od  dvoga:  ili  je  bugarska  vojska  prešla  u  Hr- 
vatsku tudjom    zemljom,    n.  p.  Srbijom    ili    kroz    dolnju  Panoniju, 


^  Ovako  car  Konstantin  porpli.  Documenta  p.  340-1. 
2  Ibid.  p.  358. 


3  Ibid.  p.  360. 

'  UM.  p.  375—76, 

^  Ibid.  p.  386. 

«  Ibid.  p.  390—1. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  55 

budući  da  su  Bugari  tada  živili  s  Franačkom  u  dobrom  spora- 
zumku,  ili  je  Hrvatska  polovicom  IX  vieka  proširila  svoje  iztočne 
granice  do  Bugarske,  a  to  bi  jedino  moglo  biti  u  Bosni. 

Granice  Bugarske  naprama  dolnjoj  Panoniji,  odnosno  naprama 
sriemskom  joj  dielu;  ostale  su  jednake  i  sliedećih  desetaka,  dok 
je  ondje  Franačka  preko  domaćih  knezova  vladala.  Dunav  ostao 
je  granicom  izmedju  obiju  država.  Ali  i  desno  ušće  Save  bijaše 
bugarsko,  za  što  imademo  svjedočanstvo  u  onom  dogodjaju,  da 
kada  su  učenici  sv.  Metoda  poslije  smrti  njegove  (885)  prisiljeni 
bili  ostaviti  Moravsku,  oni,  koji  su  se  uputili  u  Bugarsku,  bješe  u 
Belgradu  ( B£XaYpa6ov )  „najplemenitijem  gradu  izmedju  svih  na 
Dunavu  ležećih",  dočekani  od  bugarskoga  gradskoga  poglavara 
Borita-kana,  liepo  ondje  primljeni  i  odaslani  samomu  knezu  Borisu.* 
Belgrad  dakle,  koj  je  iz  podrtina  staroga  Singiduna  niknuo,  bijaše 
tada  u  bugarskoj  vlasti.  To  se  isto  razabire  iz  one  franačkoga 
ljetopisa  pripoviesti^,  po  kojoj  su  njemački  poslanici  „Savom  rie- 
kom  na  ladji  dovedeni  u  Bugarsku"   (892). 

Mislim,  da  je  ovimi  navodi  dosta  utvrdjeno,  da  je  dolnja  Pano- 
nija i  za  karolinžko  doba  imala  na  iztoku  one  granice,  koje  je 
rimska  Panonija  njekada  ondje  imala,  a  te  granice  bijahu  Dunav 
od  ušća  Drave  do  ušća  Save  s  jednim  dielom  te  rieke  u  onom 
toku  njezinom,  gdje  hrli  u  Dunav.  Rimska  Panonija  graničila  je 
ondje  s  Moesiom,  karolinžka  pako  Panonija  bar  od  trećega  desetka 
IX  vieka  s  Bugarskom,  koja  je  imala  u  svojoj  vlasti  davnu  Moesiu 
i  ključ  za  Panoniju,  Beograd.  Imajući  to  pred  očima,  jasan  će  nam 
biti  sadržaj  pisma,  koje  je  papa  Ivan  VIII  upravio  „Montemero 
duci  Sclauinicae.''"  Odlomak  toga  pisma  glasi:  „Opominjemo  te, 
da  sliedeći  primjer  svojih  praroditelja  nastojiš,  koliko  je  moguće, 
vratiti  se  k  panonskoj  diecezi ;  a  pošto  je  ondje  već,  hvala  bogu, 
postavljen  od  stolice  sv.  Petra  biskup,  uteći  se  pod  njegovu  pa- 
stirsku brigu."  Smisao  je  toga  odlomka  jasan  svakomu,  koji  znade, 
da  je  papa  Hadrian  II  uzkrisio  za  panonske  i  moravske  Slovene 
davnu  sriemsku  biskupiju,  ali  da  je  to  djelo  njegovo  naišlo  na 
velik  odpor  u  Njemačkoj,  pošto  se  je  ta  papina  odredba  protivila 
crkvenomu  urcdjcnju  Karla  vel.  i  državnim  njemačkim    interesom. 

^  Vita  8.  Clemcntis.  ed.  Miklošić  c.  XV-XVI  V.  moje  djelo:  Viek  i 
djelovanje  sv.  Cirila  i  Metoda  str.  371. 

2  Doćumenta  p.  :i«():  „dcin  pcr  fiiicnte  Savi  HuminiH  navi^'i(»  iii 
Bulgaria  perducti'*. 

»  Ibid.  p.  367. 


56  FR.    RAČKI 


Prerada  nas  sva  sadržina  upućuje^  koje  zemlje  slovenske  knezom 
nio^ao  je  biti  onaj  Mutimir :  to  su  se  dosta  mučili  o  osobi  kneza 
i  zemlji  njegovoj.  ]\Iislilo  se  na  hrvatskoga  kneza  Mutimira,  od 
kojega  nam  se  sačuvala  listina  god.  892.^  Ali  to  se  mnienje  po- 
bija već  tiem,  što  za  vladavine  Ivana  VITI  sjedjahu  na  hrvatskom 
priestolju  poslije  Domogoja  knezovi  Scdeslav  i  Branimir.  Mislilo  se 
i  na  srbskoga  kneza  Mutimira^;  ali  kako  bi  ga  papa  mogao  nago- 
varati^ da  se,  sliedeći  svojih  praroditelja  primjer,  podvrgne  panon- 
skoj biskupiji,  kada  Srbija  nije  prije  spadala  pod  panonsku  diecezuV 
Sta  je  dakle  naravnije,  nego  u  Mutimiru  nazirati  kneza  dolnje 
Panonije,  nasljednika  Ljudevita  i  Ratimira,  koj  budući  ovisan  od 
franačkoga  dvora  ustručavao  se  podpasti  pod  panonsku  diecezu, 
proti  kojoj  se  tolika  vika  digla  bila  u  Njemačkoj.^  Ne  ima  ni 
jednoga  temeljita  razloga  proti  takovu  shvaćanju,  a  sve  za  nj  go- 
vori. Ovdje  možemo  nadovezati  jednu  izjavu  Trpimirove  listine, 
koja  je  takodjer  dala  povoda  krivu  tumačenju.  Taj  hrvatski  knez 
veli  0  obsegu  jurisdikcije  metropolije  spljetske  glede  na  zemljišni 
prostor  ovo:  „(juae  est  metropolis  usque  ripam  Danubii  ct  pene 
per  totum  regnum  Chroatorum.*"  Ovdje  se  dakle  o  zemljišnom  ob- 
segu spljetske  metropolije  tvrdi  dvoje,  prvo :  da  se  jurisdikcija 
njezina  proteže  sve  do  obale  Dunava,  i  drugo,  ^pene  per  totura 
regnum  Chroatorum."  Ova  povelja  izdana  je  4.  ožujka  852  god., 
u  vrieme  dakle  kada  je  Panonija  odvisna  bila  od  Karolinga  i  kada 
je  sam  hrvatski  knez,  kano  što  na  čelu  svoje  listine  iztiče,  pri- 
znavao njihovu  vrhovnu  vlast.  Karlo  veliki  osvojivši  zemlje  Baio- 
varie  na  iztoku  do  Dunava  i  Tise  a  brinući  se  oko  razširenja  kr- 
šćanstva uredi  i  njihove  crkvene  odnošaje.  Pošto  su  o  pokršćenju 
noričkih  Slovena  nastojah  svećenici  solnogradski  i  oglajski,  te  se 
izmedju  oglajskoga  patrijarha,  kojemu  je  Istra  podčinjena  bila,  i 
solnogradskoga  biskupa,  koj  je  pokršćenje  karantanskih  Slovena 
bio  u  svoje  ruke  uzeo,  razpra  porodila  bila  o  jurisdikciji  u  tih 
zemijah :  odredi  Karlo  ustanovom  od  14.  lipnja  810  rieku  Dravu 
za  granicu  izmedju  solnogradske  i  oglajske  crkve,  koja  odredba 
bi  i  po  Karlovu  sinu  i  nasljedniku  Ljudevitu  god.  819  potvrdjena. 
Solnogradskomu    biskupu    bješe    takodjer   podredjena  Panonija    iz- 

1  Ibid.  p.  14. 

^  Diiraraler:    Uebcr  die  alteate  Geschichte  der  Slaven  in  Dalraatien. 
S.  57. 

^  Documenta  p.  .368. 
*  Ibid.  p.  4. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  57 

medju  Rabe,  Dunava  i  Drave,  te  je  on  u  tom  dielu  vlast  biskupsku 
sbilja  vršio.  Dvie  godine  prije  izdanja  Trpimirove  listine  posvetio 
je  solnogradski  biskup  Liutpram  u  kneževskom  gradu  Mosbi^rgu 
na  Sali  kod  blatna  jezera  (Balatona)  crkvu  na  čast  bogorodice. 
Nove  su  crkve  podignute  u  Optuju,  Pećubu,  Salapiugu  (Salabug, 
Szalaber)  itd.  i  u  drugih  mjestih  prekodravske  Panonije.^  Ali  nigdje 
ne  nalazimo  stalne  viesti,  kojoj  biskupiji  bi  povjerena  dolnja  Pa- 
nonija izmedju  Save  i  Drave,  kneževina  na  ime  Ljudevitova  i  Ka- 
timirova.  Ne  ima  traga,  da  bi  solnogradski  biskup  brigu  duševne 
pastve  ondje  preuzeo  bio.  Pomenuta  ustanova  o  granicah  na  Dravi 
izmedju  solnogradske  i  oglajske  crkve  tiče  se  Karantana,  kojega 
diel  počam  od  desne  obale  Drave  pripao  je  drugoj,  a  onaj  od  lieve 
obale  prvoj  crkvi.  Moguće  je,  da  su  oglajski  patrijarhi  nastojali 
svoju  vlast  protegnuti  i  u  Panoniju  dolnju ;  ali  za  to  ne  ima  dokaza. 
Takmac  oglajskih  patrijarha  u  Istriji,  patrijarha  u  Gradu  Fortunato, 
bio  je  obtužen,  da  je  sporazuman  bio  s  knezom  Ljudevitom^;  ali 
da  bi  on  bio  vršio  kakovu  vlatft  u  dolnjoj  Panoniji,  tomu  ne  ima 
traga.  S  toga  bit  će  bila  dolnja  Panonija  propuštena  metropoliji 
spljetskoj ;  ako  i  ne  ima  dokaza,  da  je  ona  obavljala  jurisdikciju 
ondje  polovinom  IX  stoljeća.  Ali  dočim  je  Panonija  gornja,  od- 
nosno Panonija  izmedju  Kabe,  Dunava  i  Drave,  podredjena  bila 
solnogradskoj  crkvi,  ne  može  se  pod  „obalom  Dunava**,  koja  se 
u  Trpimirovoj  listini  spominje,  razumievati  druga  nego  sricmska. 
Dovle  si  je  spljetska  metropolija  prisvajala  pravo;  a  je  da  li  ga 
ondje  i  vršila,  ne  zna  se.  Odavle  će  se  razjasniti  i  ona  druga 
oznaka.  Dolnja  Panonija  bijaše  u  Trpimirovo  doba  od  Hrvatske 
neodvisna,  sačinjavajući  posebnu  kneževinu  pod  vrhovnom  vlašću 
franačkom.  S  toga  riečca  „paene'^  ne  ima  ondje  onoga  prvoga 
značenja  t  j.  nestoji  mjesto  „fere" ,  skoro;  nego  imade  drugo 
značenje  t.  j.  stoji  mj.  prorsus,  skroz;  te  se  ciela  izreka  iinade 
tako  prevesti:  „koja  (spljetska  crkva)  jest  metropolija  do  obale 
Dunava  i  skroz  po  cieloj  državi  Hrvatskoj",  t.  j.  jest  mctro- 
politska  crkva  za  cielu  Hrvatsku  i  dalje  do  Dunava.  Kada  bi 
„paene**  imalo  prvo  značenje,  onda  bi  izreka  znamenovala,  da 
je  obseg  Hrvatske  veći  od  obsega  nietropolijc  spljctske,  što  bi  u 
protuslovju  bilo  s  liintoričkom  istinom;  a  takovo  protu8h)vje  ne 
smije  se   podmetati  listini,    oa'un    ;iko    bi    se  htjelo  tvrdili,    da  nam 

*  Dlimmlcr:   Ceber  dio  aUdoHtIirlicn  .Markeii.  S.   2(»  IV.   \J  fV.    I'.  Ilun- 
rHlvy:  Ktlniof,'rapliie  vun   L'n^arn.   IJiulapcst   1^77.  8.    112  —  115. 
^  Documenta  p    .'525. 


58  FR.    RAČKI, 

prvobitan  text  nije  nepokvaren  sačuvan  u  priepisu  od  god.  1333. 
Ovakovo  tumačenje,  jurve  slovnički  opravdano,  opravdava  se  još 
više  latinštinom,  kojom  je  listina  sastavljena. 

Osnutkom  panonske  metropolije  (870/1)  imao  je  ovoj  pripasti  i 
onaj  diel  Panonije  „do  obale  Dunava**,  na  koj  si  je  spljetska  me- 
tropolija  svojatala  davno  pravo.  Odavle  i  ona  opomena  na  kneza 
Mutimira,  premda  je  imala  pred  očima  više  njemačku  nego  li.  spljet- 
sku  crkvu,  iza  koje  nije  za  onaj  diel  Panonije  stajala  vlast  dr- 
žavna. 

Kneževina  dolnjo-panonska  nije  nikada  prekoračila  desne  obale 
Drave.  S  one  strane  Drave  gornja  Panonija  bijaše  posebna  upravna 
oblast.  Ovdje  je  prema  polovini  IX  vieka  nastala  nova  slovenska 
kneževina  sa  središtem  kod  njekadanjega  jezera  „Pelso"  (lacus 
Pelissa),  kod  tamošnjih  Slovena  „Blato",  odavle  i  „KiiASh  Ki^aihiihCKi*", 
s  glavnim  gradom  „Mosaburgom"  (urbs  paludarum)  na  ušću  rieke 
Sale  (Salavar).  Prvi  knez  bijaše  spomenuti  Privina  a  za  njim  nje- 
gov sin  Kocel.  Na  zapad  prostirala  se  ova  kneževina  do  onkraj 
Optuja,  na  iztok  do  Dunava  a  na  jug  do  Drave.  Poslije  smrti 
Kocela  (873 — 4)  odieljena  bi  od  kneževine  samo  župa  Dudlebska 
8  Optujom  i  pridružena  Koruškoj ;  a  ostali  diel  posjede  veliko  mo- 
ravski knez  Svatopluk.  Sada  bjehu  Velika  Moravska  i  dolnja  Pa- 
nonija dvie  slovenske  pogranične  zemlje,  ali  ne  samo  veličinom 
nego  i  smjerom  svojim  posvema  različite.  Svatopluk  je  stvarao 
neodvisnu  državu,  te  za  neodvisnost  njezinu  vodio  proti  Njemačkoj 
upornu  borbu;  doČim  susjed  njegov  knez  Braslav  bijaše  njezin 
vjeran  vasal.  S  toga  kada  se  poslije  smrti  Svatopluka  (894)  stade 
razpadati  država  njegova,  a  Panonija,  povraćena  njemačkoj  vlasti, 
bude  izvrgnuta  provalam  Magjara,  koji  su  nova  siela  u  Daciji  za- 
uzeli, dade  (896)  car  Arnulf  „Moosburg"  a  Panonijom  dolnjo-pa- 
nonskomu  knezu  Braslavu  na  obranu.' 

Sa  zemljišnim  obsegom  dolnje  Panonije  bavili  smo  se  podulje 
i  pobHže,  i  to  iz  dva  razloga:  prvo,  što  je  dolnja  Panonija  skoro 
uz  Čitavo  IX  stoljeće  bila  na  jednoj  strani  pogranična  Hrvatskoj 
zemlji;  pa  se  za  to  sjeverne  granice  Hrvatske  za  ono  doba  laglje 
ustanoviti  mogu,  ako  se  dotične  granice  dolnje  Panonije  na  čistac 
izvedu;  onda  drugo,  što  je  to  pitanje  kod  nas  dosta  zamršeno  po- 
stalo, pa  se  iz  krivih  premisa  izvode  takodjer  krivi  zaključci.  Jednu 
takovu  krivu  premisu  iztakosmo,  na  ime  da  je  još  prije  IX  stoljeća 


^  Documenta  p.  :}H1. 


HRVATSKA    PBIJE    Xn   VIEKA.  59 

postajala  u  Panoniji  med  Savom  i  Dravom  posebna  samostalna  dr- 
žava, tako  zvana  posavska  Hrvatska;  dočim  je  taj  priedjel  Panonije 
zaposjednut  bio  od  Avara  i  pod  vlašću  njihova  chagana,  dokle 
god  jim  ga  Karlo  veliki  ne  iztrgnu  iz  ruku.  Tek  onda  bješe  ondje 
ustrojena  posebna  upravna  oblast  pod  domaćimi  knezovi,  od  kojih 
su  nam  poznati  Ljudevit,  Ratimir,  Mutimir  i  Braclav,  koji  su  bili 
suvremenici  hrvatskim  knezovom  Borni,  Ladislavu,  Mislavu,  Do- 
magoju, Branimiru  i  Mutimiru.  Granice  kneževine  Ljudevita  i  na- 
sljednika njegovih  podudarale  su  se  u  bitnosti  s  granicami  Panonije 
savske  i  sriemske  za  posljednje  doba  rimskoga  gospodstva.  One 
su  naime  od  zapada  tekle  Dravom,  počam  od  medje  Karantana, 
imenito  marke  „iuxta  Souvam*^,  do  njezina  ušća,  odavle  dalje  Du- 
navom do  ušća  Save,  obuhvaćajući  ovdje  ^^Frankochorion"  i  dopi- 
rući  ovdje  do  Bugarske,  kojoj  je  Belgrad  pripadao.  Ako  su  gra- 
nice na  dolnjoj  Savi  prekoračile  tu  rieku;  niesu  tuj  zasizalc  preko 
desne  Posavine.  Na  srednjoj  Savi  u  području  njezina  glavnoga  pri- 
toka Kupe,  Pokupje  imalo  je  činiti  granicu  naprama  Hrvatskoj, 
koja  je  s  liburnijskom  visočinom  i  sa  Pounjem  imala  graničiti 
s  dolnjom  Panonijom.^ 


*  Prof.  S.  Ljubić  litjeo  bi  tako  zvanoj  Hrvatskoj  posavskoj  izhoditi 
mnogo  veći  obseg,  na  ime  „iztočni  dio  sadašnje  provincialne  Hrvatske, 
Slavoniju  i  Sriem  medju  Dravom,  Dnnajem  i  Savom  a  prieko  Save  u 
Hirskoj  svu  Bosnu  do  granice  Bugarske  i  srbske  na  Drini*,  i  misli, 
„da  su  ove  zemlje  sastavljale  jednu  neodvisnu  državu,  tako  zvanu  po- 
savsku Hrvatsku".  (Rad  KLHI,  117).  Ljubić  svojata  dakle  dolnjoj 
Panoniji  i  Bosnu,  odstupajući  tiem  od  onoga  pojma,  koj  se  s  Pano- 
nijom ovkraj  Drave  spajao  u  vrieme  rimsko  i  u  doba  Karolinžko.  Za 
dokaz  navodi  ^iznevirenje  bugarskih  Gudušana  (mj.  Giidušćana)  i  Ti- 
močana",  što  da  dokazuje,  „da  su  ovi  graničili  na  Drini  sa  Posav- 
skom Hrvatskom".  Ali  „Gudušćani"  odpadajii,  jer  su  oni  bili  poda- 
nici Borne  i  stanovali  na  Gadskoj  u  Hrvatskoj  ;  Timoćani  pako  u  po- 
riećju  Timoka.  A  osim  toga  izvicstno  je,  da  su  na  ušću  Save  Husari 
susjedi  bili  sriemskomu  diclu  Panonije;  pa  se  Bosna,  o  kojoj  je  pric- 
por,  nije  širila  od  desne  obale  Drine  k  ušću  Save  i  Dunava.  Navodi 
se  na  dalje  putovanj<:  njemar-kih  poslanika  Savom  u  liu^'arsku ;  ali  laj 
navod  ne  može  drugo  utvrditi  nego  da  je  i  desna  obala  Save  pripa- 
dala Bra3lavu  i  dolnjoj  Panoniji,  kojoj  je  ona  i  u  vricme  rimsko  pri- 
padala. Ali  odavle  ne  sliedi,  daje  „sva  liosna'*  spadala  na  (loliijo 
})aTionsku  kneževinu.  Onaj  nef,'ativan  razlog',  crpljen  „ox  silontio"  kod 
Konstantina,  ne  vriedi  ništa;  jer  „posavska  Hrvatska"  nijo  ni  mo^la 
doći  u  odnošaj  s  Cari^'radom,  pošto  je  do  Karla  vel.  bila  diel  Avari.jc, 
a  onda  franaćke  države.  Da  Bosna  t.  j.  zemlja  u  porierju  Jiosne  nije 
spadala    na    kneževinu  Ljudevita  i  Braslava,    o    tom    m-  može    ni  piiO- 


60  FK.    RAČKI, 

Tiem  odgovorismo  na  prvi  diel  pitanja:  dokle  je  Hrvatska  do- 
pirala prama  Panoniji  prije  Konstantinove  dobe  t.  j.  prije  X  vieka. 
Dopirase  na  ime  prije  IX  stoljeća  do  Panonije  obarske,  a  od  tada 
do  Panonije  franačke,  imenito  do  kneževine  Ljudevita,  Katimira, 
Mutimira  i  Braslava.  Glede  granica  Hrvatske  prama  Panoniji  u 
Konstantinovo  doba  t.  j.  oko  polovice  X  vieka  izjavismo  takodjer 
svoje  mnieuje^  na  ime  da  su  po  dosta  jasnom  opisu  Magjari  osim 
Dacije,  koju  su  presiecale  rieke  Temeš,  Moriš,  Koros  i  Tisa,  dakle 
osim  Potisja,  posjeli  bili  Panoniju  izmedju  Dunava  i  Drave,  koja 
je  pod  Svatoplukom  pripadala  Velikoj  Moravskoj,  a  od  dolnje  Pa- 
nonije, kneževine  Braslavove,  skrajni  iztočni  joj  dio  izmedju  Du- 
nava i  Save.'^ 


pora  biti.  Prije  može  biti  prieporno,  je  da  li  je  Bosna  u  IX  vieku 
pripadala  dalmatinskoj  Hrvatskoj  ili  Srbiji.  Ali  da  Konstantin  dovodi 
za  svoje  doba  „to  '^(copiov  Boaojva"  u  svezu  sa  Srbijom,  uvidjeti  će 
napokon  svaki,  koji  c.  32  de  adm.  imp.  u  savezu  i  pomnjivo  pročita. 
Tvrdnja  Ljubićeva,  da  je  grad  to  KaTspa^  koj  navodi  Konstantin  u 
Bosni,  primorski  Kotor,  jest  sasvim  neosnovana,  jer  on  taj  Kotor  u 
Boci  zove  ^to  "/cdĆTToov  tcov  A£x.xT£pwv"  i  navodi  ga  medju  primor- 
skimi  gradovi  uz  Rausion,  Aspalathon,  Tetranguris,  Diadora  (de  adm. 
imp.  c.  29).  Neosnovana  je  takodjer,  kako  već  navedosmo,  tvrdnja, 
da  je  „Vonomyrus  Sclavus**  knezom  bio  posavske  Hrvatske,  koja  bi 
u  tom  slučaju  god.  796  već  ustrojena  bila.  Ta  bludnja  potiče  odanle, 
što  se  tvrdi,  da  su  PIrvati  odmah  poslije  svoga  dolazka  zasnovali  drugu 
državu  u  Panoniji ;  a  to  bi  istom  dokazati  trebalo.  Ljubić  ni  danas 
neće  da  priznaje,  da  je  Konstantinov  „Porin"  postao  od  „Borne"  fra- 
načkih ijetopisaca,  i  da  Konstantin,  pisac  preko  jednoga  vieka  od  đo- 
gođjaja  mladji,  osobe  mieša.  (Documenta  p.  328).  S  toga  Porinu  ne 
iraa  u  Posavini  mjesta.  Isto  tako  niesu  ni  Privina  ni  Kocel  bili  na- 
sljednici Ljudevita,  nego  knezovi  u  prekodravskoj  Panoniji.  Za  prvu 
tvrdnju  ne  ima  upravo  nikakova  dokaza,  pače  protivno.  Ljubićev  na- 
vod iz  pisma  kralja  Ljudevita  na  cara  Basilia  (str.  122)  baš  protivno 
tiče  se  primorskih  Slovjena,  koje  je  jedino  mogao  „Niceta  quidam 
patricius,  Hadriani  loci  servatore  ciim  classihus  destinato",  pomorskom 
silom  napasti ;  što  pogledom  na  Panoniju  ne  ima  smisla.  Navodeći 
Ljubić  (L34)  Abodrite  s  kraljem  njihovim  Gostomislom  opet  je  po- 
miešao  sjeverne  Bodrice  u  Polabju  s  Bodrici  u  Podunavlju. 

1  V.  str.   13. 

'^  Badava  se  prof.  Ljubić  (Jlad  XLni,  146)  trudi  dati  drugo  zna- 
menovanje  jasnim  riečim  Konstantinovim :  „aX>>a  /.7.1  svDsv  [astov  tou 
Ay.vo'yi£o>;  x.al  to'j  i^a.[ia  7:oTa;;//j"  t.  j.  ali  i  odanle  medju  Dunavom 
i  Savom  riekom."  Neposredno  prije  toga  veli  Konstantin:  „I  stanuju 
Turci  (Magjari)  preko  Dunava  rieke  u  zemlji  Moravskoj";  onda  raz- 
širuje  svoju  izreku  t.  j.  ne  samo  „preko  Dunava  (u  zemlji  Moravskoj), 
„nego  i  odanle  medju  Savom  i  Dunavom."  Svako  drugo  tumačenje 
čini  nasilje  jeziku. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  61 

Sada  možemo  prieći  na  drugi  diel  toga  pitanja,  na  ime,  koje 
su  bile  granice  Hrvatske  naprama  Panoniji  poslije  Konstantina 
t.  j.  poslije  polovice  X  stoljeća? 

U  tom  pogledu  sačuvani  su  nam  glede  iztočnoga  diela  dolnje 
Panonije  t.  j.  glede  sriemske  Panonije  sliedeći  vjerodostojni  po- 
datci. God.  1019  bijaše  gospodarom  Sriema  (6  toO  Sipt^iou  /.paTwv) 
Sermon,  brat  Nestonga,  o  kojem  nije  inače  ništa  poznato.  Pošto 
je  netom  Bugarska  poslije  dugotrajna  rata  pobiedjena  i  iztočno- 
rimskoj  carevini  pridružena;  pošto  su  se  i  „susjedni  narod  hrvatski 
i  njegovi  knezovi,  dva  brata"  predali  caru  Vasiliju  II;  pošto  bi  i 
Sermon  zasjedom  smaknut :  bješe  i  Sriem  utjelovljen  carevini,  a 
načelnikom  ondje  postavljen  Diogenes.^  Odavle  se  vidi,  daje  Sriem 
izmedju  god.  950  i  1019  prestao  biti  magjarskim,  jer  nitko  neće 
u  Sermonu  nazirati  zastupnika  magjarske  državne  vlasti.  Magjari 
su  imali  u  onom  prvom  zaletu  svojem,  kojim  su  Daciju  i  Panoniju 
izmedju  Dunava  i  Drave  osvojili,  posjesti  takodjer  bližnji  diel  Pa- 
nonije medju  Dunavom  i  Savom,  gdje  niesu  mogli  naići  na  veliki 
odpor,  osobito  kako  su  dne  28.  lipnja  god.  907  velikom  pobjedom, 
stečenom  nad  vojskom  njemačkom,  državu  njemačku  u  obranbeni 
položaj  potisnuli  i  prisilili,  da  svoje  tvorbe  na  srednjem  Dunavu 
i  na  Savi  napusti.^  Ali  poslije  velikoga  poraza  na  leškom  polju 
(10.  kolov.  955)  i  poslije  vojenih  neuspjeha  na  balkanskom  polu- 
otoku (962,  970),  vojena  sila  Magjara  znamenito  je  smalaksala; 
oni  su  postali  pristupniji  kršćanskoj  civilizaciji,  koja  je  počela  kon- 
cem X  vieka  u  sve  slojeve  toga  naroda  prodirati.  U  ono  doba  i  u 
onih  okolnostih  imali  su  Magjari  svoj  privremeni  položaj  medju 
Dunavom  i  Savom  izgubiti.  Ali  da  bi  gospodstvo  Magjara  u  onom 
dielu  Panonije  zamienila  bila  neodvisna  kneževina,  ili  da  bi  kne- 
ževina Braslavova  preživjela  bila  katastrofu,  kojoj  je  Velika  Mo- 
ravska i  vlast  franačka  dolazkom  Magjara  podlegla,  pa  da  bi  te 
panonske  kneževine  Braslavove  (regnum  Brazlavonis)  početkom 
XI  vieka  vladarom  i  Braslavovim  nasljednikom  bio  rečeni  Scrmo 
—  tomu  se  mnienju  protivi  skfip  dogodjaja  i  okolnosti,  te  hc 
nijednim  historijskim  dokazom  podkriepiti  ne  može.^    S  tuga  mozo 


'   Dofiimcnta  p.   4:i2. 

'^  Diimmlcr:   L^f^ber  dio  siidoHtliclicn  Markcn    S.   H2 — H.5. 

^  To^'a  je  mnienja  prof.  Ljubić  (Kad  XLIII,  ll.'O,  komu  Sormo 
bijaše  „ne  samo  Hrvat  ne^o  i  Kamostalan  Kam(»di'žac  tako  zvanili  Po- 
savskih Hrvata  u  svom  prcstoliiom  ;^'Ta(lu  Sirmiiimii,  odakl«-  mu  i  naziv, 
jer  ono  6  toj  ^'.cjJ/j'j  /,07.t<->v  značilo  bi  .  .  ne  župan  ili   ban  da  li  du- 


62  FR.    RAĆKI, 

se  samo  pitati,  koje  državne  vlasti,  bugarske,  hrvatske,  srbske  li  za- 

V 

stupnikoni  u  Sriemu  bijaše  onaj  SermoV  Sto  navodim  ovdje  i  Sr- 
biju, premda  se  izrično  ne  spominje,  tomu  se  neće  nitko  čuditi,  koji 
znade,  da  Ivan  Scylitzes,  koj  je  živio  u  prvoj  polovini  XI  stoljeća, 
na  što  sam  već  drugdje  pažnju  obratio',  upotrebljuje  ime  iispttoi  i 
XpoJiaToi  sada  za  Srbe,  sada  za  Hrvate,  te  pod  imenom  XpofiaTot 
razumieva  i  Srbe;  koj  na  dalje  znade,  da  je  Scjlitzesovo  djelo 
„'KTriToar,  l'iTopKov",  u  kojem  se  ta  imena  tako  upotrebljuju,  pocrpao 
mladji  mu  suvremenik  Kedren  za  svoju  „i^uvo^t;  i<7Topuov".  Ondje 
dakle,  gdje  se  kaže,  da  se  je,  poslije  savladane  Bugarske,  caru  Va- 
siliju  II  predala  „toč  oaopoc  e^vvi  tcov  Kop^^Toiv**,  samo  ime  neodlučuje. 
A  još  manje  sliedi  iz  contexta,  da  je  sriemski  vojvoda  pripadao 
tomu,  recimo,  hrvatskomu  narodu.  Jer  što  je  ondje  pisac  htjeo 
reći,  ako  se  on  izvod  stavi  u  savez  s  čitavim  nizom  pripoviedanja 
i  misli?  Dovršivši  pripoviedanje  o  ratu  grčko-bugarskom  i  podjarm- 
Ijenju  Bugarske ,  nastavlja  u  kratko ,  kako  je  i  ostali  susjedni 
diel  balkanskoga  poluotoka  opet  pod  vlast  carevu  došao,  da  se  na 
ime  poslije  Bugarske  preda  ^Ta  otj.opa  š^vri  tcov  Xop[iiaT(ov"  ;  ali  da 


minus,  gospodar,  knez,  samodržavni  vladalac  u  Sirmiiimu"  .  .  .  „Po 
smrti  Braslava  opet  nam  sasvim  ponestaju  viesti  o  Posavskoj  Hrvat- 
skoj i  0  njezinih  viađarih  do  Serma"  (str.  127).  —  „Sermonova  dr- 
žava t.  j.  Posavska  Hrvatska  zauzimala  sve  zemlje,  koje  se  šire  međju 
Dravom,  Dunavom,  Drinom  i  Dalmatinskom  Hrvatskom"  (str.  148). 
Ovomu  se  Sermonu  pripisuje  penez  s  nađpisom  na  zadku :  ^^^i^^j.o  <7Tpa- 
TY,AaT(7,:)".  Ovaj  naslov  pokazuje,  da  se  ne  ima  nazivu  zpaTcov  dati 
onolika  važnost,  jer  se  njim  ne  naznačuje  samo  samostalan  vladalac 
nego  i  drugi  vlastodržac ;  te  neće  ovdje  drugo  znamenovati  nego  na 
onom  penezu,  na  ime  ^T^v.zrrfoc^  'r\'ziJA<iw^  ^P7^->'^?  kako  se  kod  By- 
zantinaca  zovu  načelnici  pojedinih  pokrajina  i  visoki  dostojanstvenici 
(Krause :  Die  Byzantiner  des  Mittelalters.  S.  207).  Kod  Scylitza,  od 
kojega  je  Cedrenus  onu  viest  o  Sermonu  crpio,  zove  se  taj  pc  lat. 
prievodu  „princeps"  (ap'/o)v).  Niti  to,  što  imade  penez  od  Sermona, 
neodlučuje  u  našem  pitanju  ništa,  jer  imade  u  slovjenskoj  poviesti,  a 
i  drugdje  primjera,  da  su  i  drugi  velikaši  kovali  peneze,  tako  kod 
Srba  kr.  Marko  i  Andrija,  Joan  Olivier,  Konstantin,  župan  Branko  itd., 
kod  Bošnjaka  Hrvoja  vojvoda,  ne  spominjući  tOga,  da  se  pravo  ne  zna, 
koju  je  svrhu  onaj  penez  (što  li  ?)  Sermonov  imao.  Ova  je  sumnja 
opravdanija,  što  početkom  XI  vieka  nije  vlastit  penez  kovan  ni  u  Hr- 
vatskoj, ni  u  Bugarskoj,  ni  u  Srbiji.  Ali  „dato  non  concesso^,  da  je 
Scrmon  bio  „samodržavni  vladalac  Sriema",  odavle  ne  sliedi,  da  je 
pod  njega  spadala  svakolika  tako  zvana  posavska  Hrvatska.  To  bi  se 
tek  dokazati  imalo. 
'  Rad  LI,  166—171. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  63 

za  dokončanje  pokorenja  ]oš  je  trebalo  Sriem  pokoriti,  a  tomu 
se  nehtjede  podati  ;,6  toO  Sippiou  xpaTćov  .  .  Sspacov",  „Sermii  prin- 
ceps  Sermon",  kako  se  u  lat.  prievodu  Scylitza  čita.  Tiem  se  pako 
iztiče  sveza  Sriema  sa  susjednimi  jurve  pokorenimi  zemljami.  Po 
geografskom  položaju  Srieai  se  je  doticao  bugarske  države  i  to 
podunavskoga  joj  diela.  Na  desnoj  obali  Save,  kod  ušća  njezina, 
ležao  je  bugarski  grad  Belgrad,  koj  je  ne  samo  u  Borisovo  doba 
bio  bugarski,  nego  je  i  kašnje  u  doba  Konstantina  cara  (949 — 50) 
i  za  velike  bugarsko-grčke  vojne  početkom  XI  vieka  bio  bugarski, 
kano  što  svjedoči  hrisovulja  cara  Vasilija  II  od  1020  god.,  kojom 
se  crkveni  odnošaji  u  podjarmljenoj  Bugarskoj  uredjuju.^  Ako  je 
Bugarska  dopirala  do  Dunava  i  do  Save,  pa  ako  Sriem  nije  više 
pripadao  ni  dolnjo-panonskoj  kneževini,  kojoj  poslije  Braslava  ne- 
ima  traga,  ni  Magjarom :  ni  je  li  najvjerovatnije,  da  je  spadao  na 
Bugarsku?  Ovo  će  nam  se  prikazati  još  vjerovatnije,  ako  se  sje- 
timo, kako  su  Bugari,  dočepavši  se  desne  obale  Dunava  i  u  Bio- 
gradu čvrste  tačke  za  dolnju  Posavinu,  nastojali  još  za  franačke 
vladavine  posjesti  prekodunavsku  Daciju  i  obližnju  Panoniju.  Kada 
bi  smjeli  kasnijoj  predaji  magjarskoj  dati  historičku  važnost,  Ma- 
gjari  bi  bili  u  postojbini  Bodrica,  u  njekadanjoj  Daciji ,  naišli 
na  bugarsku  vlast,  koju  su  imali  najprije  odanle  iztisnuti.'^  Ncda 
nam  se  ni  iz  tvrdnje  franačkoga  ljetopisa^,  da  je  njemački  kralj 
Arnulf  god.  892  zamolio  bugarskoga  kneza  Vladimira,  neka  Mo- 
ravljanom,  s  kojimi  se  zaratio  bio,  uzkrati  svoje  solane  —  to  izvoditi, 
da  su  ove  solane  bile  bud  u  Marmarošu*,  bud  u  sadanjem  Erdelju, 
pa  da  je  uslied  toga  tada  bila  Daći  ja  u  vlasti  bugarskoj.^  Ali  kada 
bi  tako  bilo,  bili  bi  Bugari  odanle  iztisnuti  početkom  X  vieka;  a 
obratno  bili  bi  oni  Magjare  iz  diela  Panonije  izmedju  Save  i  Du- 


'  Priobći  ju  Gohibinski :  KpaTKiii  onepiri.  H(;TO))iii  iipauocMammvi, 
HepKiJCM  oojirapcKOH  .  .  .  MocKua  1871.  U  bugarskom  prievodu  s  raz- 
jašnjenji  M.  Drinov :  Ue\mo,\vi^iecK<)  cnHcaHie  na  jVi>.Ai^ap.  KiunK. 
Apy*/KecTno  I,  7 — 8  str.  17 — 25.  Uz  ejnskopa  srcdičkoga,  niško^M, 
vranićkoga  u  Podunavlju  spominje  se  takodjer  „bclKnidski  episkop  u 
Bclf^radu,  (iradcu.  Omči,  Glav(;ntinu  i  Bieloj  crkvi." 

2  Hilferdiu^'  op.  cit.   p.    120—7. 

^  Documonta  p.   '.\Hi). 

■*  Kako   je  mislio  Snfarik  :   slov.   starož.   str.   (»Oti. 

^  0(1  njem.  hi.storika  Diimmlcr  (Sild/istl.  Markcn.  8.  10.  Goscliichtc 
des  ostfrjink.  Kciclies  I,  ;i.'j)  i  Hiidinp'r  (oHtcr.  (IcHcliiclite  I,  I/H) 
misle  takodjer,  da  su  Husari  zavladali  zemljom  ua  lievoj  (»bali  Du- 
nava. 'i\jmu  se  mnienju  opire  Ito.sslcr:  Koman    Studjen  S.   201-^  1. 


64  PB.    RAČKI, 

uava  iztisnuli  u  drugoj  polovini  toga  stoljeća,  valjda  pod  carem 
iSamuelom  (976 — 1014),  koj  je  iz  zapada  bugarskih  zemalja,  iz 
Macedonije,  širio  vlast  prama  iztoku  u  Podunavlje.  Upravo  tada 
rasla  je  snaga  bugarskoga  naroda  divnim  načinom,  naprotiv  sila 
Magjara  bijaše  slomljena,  te  se  je  iz  vana  povukla  unutar  djelujući 
0  nutarnjem  prieporodu  naroda.  Ni  grčki  nadpis  na  penezu  (spo- 
menici?) stratelata  Sermona  nesmije  se  s  uma  smetnuti.  Grčki  jezik, 
grčke  uredbe,  grčki  običaji,  uvukoše  se  u  one  zemlje,  koje  su  sta- 
jale pod  uplivom  grčke  prosvjete.  To  se  je  pokazalo  i  u  Magjarskoj, 
u  koliko  je  grčka  crkva  ili  država  na  nju  utjecala.  Magjarski  ve- 
likaš Achtum,  pokrstivši  se  u  Bdinu  (Vidinu)  po  obredu  grčko- 
iztočne  crkve,  podignu  u  svojoj  stolici  na  Morišu  manastir  za 
grčke  kaludjere.^  Bugarska  pako  spadala  je  u  okvir  grčke  crkve 
i  grčke  prosvjete,  te  je  i  domaća  u  nju  uciepljena  bila.^  S  toga 
se  daje  sasma  lasno  protumačiti,  kako  je  Sermo,  ako  je  bugarski 
vlastodržac  bio,  rabio  grčki  jezik;  a  teže  bi  se  dalo  to  shvatiti, 
da  je  hrvatskim  vlastodržcem  bio.'^ 

Bio  medju  tim  Sriem  do  god.  1019  dielom  bugarske,  za  što  go- 
vore   sve    okolnosti,    ili    hrvatske    države,    te    godine    postade    on 


^  Vita  8.  Gerarđi  c.  10  ed.  Enđlicher:  Monum.  arpađiana  p.  214. 
8S.  Biidinger  op.  cit.   p.  .393. 

^  To  se  osim  u  književnosti,  u  kojoj  se  pretežno  iz  grčkoga  pre- 
vodilo, opaža  navlastito  u  državnih  uredbah,  koje  su  od  bizantinskih 
pozajmljene.  V.  Jireček :  Dejiny  narodu  bulharskeho.  Str.  342. 

^  Kazlog,  koj  Ljubić  proti  bugarštini  Sermona  iz  Cedrena  navodi 
(Rad  XLIII,  110),  da  Sermo  nije  mogao  biti  Bugarinom,  jer  da  Ceđren 
kaže,  da  je  poslije  pada  Bugarske  jedini  Ivac  „od  bugarskih  načel- 
nika ili  velemoža"  bio,  koj  nije  htjeo  pripoznati  Vasilijeve  vlasti  — 
taj  razlog  odpada,  ako  se  ona  tvrdnja  Cedrenova  motri  u  savezu  s  nje- 
govim pripovieđanjem  o  bugarsko-grčkom  ratu.  Po  smrti  na  ime  Joana 
Vladislava  (1018)  stvorile  su  se  dvie  stranke  medju  Bugari:  jedna, 
kojoj  je  na  čelu  stajao  patrijar  David,  htjela  se  uvjetno  Grkom  pre- 
dati, druga  htjela  nastaviti  rat.  Ovoj  su  na  čelu  stajali  Joana  Vladi- 
slava  sin  Fružin,  i  vojvode  Nikolica  i  Ivac.  Pomoćju  prve  stranke  pošlo 
je  Vasiliju  za  rukom  pokoriti  Macedoniju  i  osvojiti  priestolnicu  Ohrid. 
Stranka  ratoborna  j)ovukla  se  u  planine  srednje  Arbanije ;  ali  napokon 
videći  neuspješnost  odpora  preda  se  Fružin  i  Nikolica;  jedini  Ivac, 
koj  se  bio  svojom  vojskom  povukao  u  nepristupnu  goru  Vrohot  (Pro- 
ništa),  kod  Devola,  nebtjcdo  se  predati,  te  bude  izdajničkim  načinom 
usmrćen  fV.  Kad  XXIV,  144).  Ovdje  dakle  Cedren  ima  pred  očima 
razvoj  dogodjaja  u  zapadnoj  Bugarskoj,  gdje  se  bacala  kocka  o  sud- 
bini njezinoj ;  pa  kada  su  se  ti  dogodjaji  ondje  odlučili  proti  Bugarskoj, 
niesu  je  više  mogli  spasiti  pojedini  odaljeni  dielovi. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  65 

obla^ću  iztoČno-rimske  carevine,  koja  si  pridruži  sve  bugarske  zemlje 
od  Podunavlja  do  Ohrida,  a  od  strane  srbskih  i  hrvatskih  zemalja 
izhodi  si  priznanje  svoje  vrhovne  vlasti.  Zastupnikom  bizantinske 
vlasti  bijaše  ondje  pomenuti  Diogenes  u  svojstvu  „arhonta"  sriem- 
skoga.  Diogenes  bijaše  sve  do  god.  1028  „ap'/a)v  Stpar'ou" ;  onda 
ga  car  Konstantin  VIII  prenese  u  Bugarsku,  učinivši  ga  vojvodom 
Bugarske  (^oux.a  tt^c  Bou>;yapiac),  da  kano  prokušani  vojskovodja 
brani  tu  zemlju  od  Pečenega.^  Ali  Sriem  ostade  još  i  dalje  u 
vlasti  carevine,  dok  Ugarska,  prebolivši  nutarnje  rane  i  utvrdivši  za 
Andrije  I  s  Njemačkom  dobre  odnošaje  (1058),  opet  ne  obrati 
svoju  pažnju  na  iztočno-južne  granice,  a  to  tim  više,  što  su  onamo 
duž  Dunava  prodirale  divlje  pečenežke  čete.  1  ne  obazirući  se  na 
više  no  sumnjivu  viest,  da  je  već  za  kralja  Andrije  I  Sriem  po 
palatinu  Radu  zaposjednut  i  u  duhovnom  pogledu  pećujskoj  bisku- 
piji pridieljen  bio^;  i  ne  obazirući  se  na  dalje  na  domaće  potonje 
ugarske  spomenike,  koji  tvrde,  da  su  Magjari  za  osiguranje  svojih 
granica  proti  pečenežkim  provalam  carevini  god.  1068  pak  opet 
god.  1072  Biograd  („civitas  Bulgarorum,  Alba  Bulgarorum")  oteli' 
—  ne  obazirući  se,  velju,  na  ove  podatke,  ne  ima  sumnje,  kano 
što  i  bizantinski  povjestnici  priznaju,  da  su  Magjari,  upotriebivši 
neprilike  carevine  za  vladavine  nesposobnoga  Mihajla  VII  (1072 — 8) 
zaposjeli  Sriem  i  odanle  preko  Save  provaljivali  dolinom  morav- 
skom k  Nišu.*  Na  toj  strani  nije  mogao  prvašnjih  granica  carevini 
povratiti  ni  odlučniji  vladar  Aleksij  Komnen  (1081  — 1118),  budući 
zabavljen  opasnim  ratom  normanskim  na  zapadnih  granicah  ca- 
revine, nepouzdanim  susjedom  Bodinom,  a  do  skoro  i  križarskimi 
vojnami,  koje  su  carevu  pažnju  obratili  na  posvema  druge  strane. 
S  toga  nalazimo,  da  je  i  koncem  XI  vieka  Sava  kod  Biograda  i 
Dunav  u  dalnjem  tieku  bio  granicom  izmedju  Ugarske  i  Bugarske, 
odnosno  iztočno-rimske  carevine.  U  suvremenih  na  ime  opisih'^  pro- 
laza križarske  vojske  g.  1096  Ugarskom  uz  dozvolu  ugarskoga  kralja 
Kolomana  iztiču  se  na  granicah  dva  grada  „Maleviila"  i  „Bele- 
graua,  Belegrada".  O  drugom  se  veli,  da  je  „civitas  Bulgarorum*, 
i  da  bijaše  tada  ondje  »dux  Nichita,  princeps  Bulgarorum  et  praeses 


'  Documenta  p.  436. 

•^  Ibid.  p.  455. 

^  Thiirocz:  Chron.   Um^Rr.   II,    50.    V.  (Miron.   Poson.  ad.  a.    lOOH. 

ImI  Kndlichcr. 

*  Documenta  p.   45'J — 4. 

*  Ibid.  p.  465— y. 


G6  FR.    RAČKI, 

civitiitifl  Belegrnve".  O  Malevillc  položaju  izrickom  se  tvrdih  da 
je  bila  ondje,  j,ubi  terminantur  fincs  regni  Ungarornm".  Ovdje 
bijaše  „comes  regionis  illius  nomine  Guz,  unus  de  primatibus  regis 
Ungariae,  comes  et  piinceps  Malevillae".  Uz  ova  oba  pogranic^^na 
grada,  Malevillu  i  Belgrad,  tekla  je  jedna  te  ista  rieka,  Dunav. 
Nad  gradom  Malevillora  dizala  se  na  velikoj  strmini  tvrdjava  (ca- 
stellum),  u  kojoj  bijaše  ugarska  posada,  niz  nju  tekao  je  Dunav. 
Kada  je  došlo  izmedju  te  posade  i  križara  do  krvava  sukoba,  bi- 
jahu mnogi  u  Dunav  strmoglavljeni;  mnoga  je  trupla  „Dunav  na 
svojili  valovih  donio  u  Belgrad".  Od  Belgrada  bijaše  Malevilla 
samo  jednu  rimsku  (talijansku)  milju  daleko.  Ne  daleko  od  Male- 
ville  tekla  je  takodjer  rieka  Sava;  jer  kada  je  križarska  vojska 
lotrinžkoga  vojvode  Gotfrida  „prolazeća  kroz  Ugarku  došla  k 
Dravi  (Drowa)  rieci"  i  ovu  preplovila,  te  idući  dalje  došla  „k  mjestu, 
koje  se  Francavilla  zove",  napokon  prispjela  u  Malevillu,  utabo- 
rila se  je  ^na  obali  Save"  („in  littore  Sov^^a").  Ovdje  su  križari 
čuli,  da  će  jim  grčka  vojska  zabraniti  prielaz  i  dalji  put  „per  re- 
gnum  Bulgariae**.  Zaključeno  bi,  da  najprije  dio  vojske  priedje  rieku 
(Savu)  pod  oružjem,  koj  bi  imao  carevu  vojsku  odbiti,  pa  onda 
puk,  jer  su  na  rieci  samo  tri  ladje  za  prielaz  nadjene  bile.  Pre- 
šavši vojvoda  i  vojska  njegova,  prenoćiše  „in  villa  Belgrave^.  Ovaj 
opis  bjelodano  svjedoči,  da  je  Dunav  i  Sava  činila  tada  granicu 
izmedju  Ugarske  i  Bugarske  i  da  Belgrad  bijaše  bugarski  a  Ma- 
levilla ugarski  pogranični  grad.  Kako  se  položaj  grada  „Maleville" 
crta,  ne  može  biti  sumnje,  da  je  on  ležao  na  mjestu  staroga  Tau- 
runa,  potonjega  Zeugmina  (Zegme,  Zemun,  Zemlin),  o  kojem  se 
priča,  da  je  za  kakovih  30  godina  kašnje  sagradjen  od  kamena, 
koj  je  iz  razvalina  Biograda  onamo  prenesen  bio.^  Načelnikom 
grada  Malevile  i  županom  zemlje  izmedju  Dunava  i  Save  bijaše 
pomenuti  ugarski  velikaš  imenom  Guz.  U  tom  predielu  osim  Ma- 
leville spominje  se  još  grad  Francavilla,  koj  je  ležao  na  putu  od 
Drave  u  Malevillu  k  ušću  Save. 

Iz  ovih  razlaganja  o  sriemskoj  Panoniji  razabire  se  dosta  jasno, 
da  je  ona  po  savladanih  Obrih  uza  sav  IX  viek  bila  dio  franačke 
kneževine  medju  Savom  i  Dravom,  kojoj  je  dolazkom  Magjara  u 
one  krajeve  kraj  učinjen;  da  su  ju  na  dalje  polovicom  X  vieka 
t.  j.  u  vrieme  cara  Konstantina  zaposjednutu  držah  Magjari;  da 
je  početkom  XI   stoljeća   pripadala   po    svoj    prilici   Bugarskoj    (ili 


^  Cinnamus  op.  cit.  I,  4  p.  9. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIKKA.  67 

Hrvatskoj);  da  je  od  god.  1019  prešla  u  poHJed  iztočno-nmake  ca- 
revinC;  a  od  ove  napokon  poslije  1073  god.  Ugarskoj,  koja  je  još 
koncem  XI  stoljeća  ostala  u  njezinu  uživanju. 

Za  sriemsku  Panoniju  imademo  njekoliko  razgovietnih  svjedo- 
čanstva iz  IX;  X  i  XI  vieka,  i  to  različitih  razdobja,  odkle  se 
može  njezin  državopravni  odnošaj  njekom  izvjestnosti  ustanoviti. 
Manje  se  imade  podataka  za  ostali  veći  dio  zemlje,  poimence  za 
obalnU;  sisačku  Panoniju.  Medju  tiem  imade  i  za  taj  diel  Panonije 
toliko  bar  neizravnih  dokaza,  iz  kojih  se  izviestno  izvoditi  može, 
da  je  on  koncem  XI  vieka  pripadao  hrvatskoj  državi,  kojoj  je, 
bar  obšeg  sisačke  biskupije,  već  u  trećem  desetku  toga  vieka  pri- 
padao.  Sto  se  god  o  vjerodostojnosti  domaćega  izvora^  mislilo,  koj 
nam  sudbu  zemlje  izmedju  Save  i  Drave  med  god.  1030 — 64  crta, 
istini  se  približuje  glavna  misao  njegove  tvrdnje,  da  je  ta  zemlja, 
0  kojoj  se  priepor  vodio  med  Hrvatskom  i  Ugarskom,  hrvatska 
bila  i  ostala.  To  se  isto  razabire  za  četvrti  desetak  XI  vieka  iz 
one  suvremene  viesti^,  po  kojoj  se  je  koruški  vojvoda  Adalbero 
god.  1035  u  svojem  odporu  proti  njemačkoj  kraljevskoj  vlasti 
oslanjao  takodjer  na  podporu  Hrvata,  što  pokazuje,  da  je  Hrvatska 
bila  nedaleko  od  Koruške,  a  to  je  mogla  biti  samo  u  priedjelu 
medju  Savom  i  Dravom.  SHedeće  godine  (1036)  navaho  je  Adalbero 
na  Vilima,  grofa  marke  „Soune";  vjerna  kralju,  a  inače  podčinjena 
vojvodi  koruškomu ;  čim  se  takodjer  pokazuje,  gdje  su  mogle  biti 
koruško- hrvatske  granice.  Na  dalje,  da  je  posavska  Panonija  tada 
zbilja  spadala  pod  Hrvatsku,  i  nespominjući  vojna  izmedju  hrv. 
kralja  Svinimira  i  koruškoga  vojvode  Luitolfa  (^oko  1079 — 83),  o 
kojih  istinitosti  mogao  bi  tko  posumnjati^,  pokazuje  razvoj  dogo- 
djaja  u  Hrvatskoj  poslije  smrti  Svinimira.*  Tuj  se  svagdje  rieka 
Drava  predstavlja  kano  granica  izmedju  Hrvatske  i  Ugarske.  La- 
dislav  priedje  Dravu,  da  ondje  u  ime  svoje  sestre  a  Svinimirovc 
udove  poremećeni  red  uzpostavi;  zaposjcde  zemlju  od  Drave  do 
Gvozda,  osnova  u  Zagrebu  biskupiju.  Koloman,  nauman  nastaviti 
započeto  ali  nedovršeno  djelo  Ladislava,  povede  vojsku  i  zaustavi 
se  na  granici  kod  Drave.  Odavle  šalje  svoje  punomoćnike,  da  rade 
8  hrvatskimi  velemožami,  koji  su  se  n  četami    sakupili    na    obranu 


^  Documenta  p.   471  -473. 

2  Ibid.  p.  438. 

3  Ibid.  p.   474— r>. 

*  Ibid.  p.  476—83. 


68  PR.    KAČKI 


<;ranica    domovine,    o    trajnom    miru    i    prijateljstvu.    U    dotičnom 
ugovoru  Drava  se  priznaje  za  granicu  izmedju  obiju  kraljevina. 

Gdje  su  bile  iztočne  granice  Hrvatske  u  toj  zemlji  medju  Dra- 
vom i  Savom,  težko  je  potanko  ustanoviti.  Svakako  valja  po  gore 
navedenom  izključiti  Sriem ;  nu  dokle  je  taj  dopirao  prama  zapadu, 
i  to  je  težko  odsjeći.  Ali  dvie  su  okolnosti,  koje  ovdje  zaslužuju 
našu  pažnju.  0  spomenutom  prolazu  križarske  vojske  pod  Gott- 
friedom  kaže  se,  da  je  ona  „per  regnum  Ungariae  pertransiens 
ad  Drowa  fluvium"  prispjela,  pa  odavle  prebrodivši  rieku,  krenula 
na  Francavillu  u  Malevilu  do  ušća  Save.  Koloman  je  s  taoci  po 
strani  pratio  križare.  Ne  veli  se,  da  bi  vojska  igdje  prelazila  bila 
granice  Ugarske ;  zemlja  do  Drave,  pa  i  dalje  od  Drave  do  Ma- 
levile  smatra  se  ugarskom.^  Kada  je  vojska  iskala  od  Kolomana 
slobodan  prolaz,  čekaše  kod  Hollenburga  na  Dunavu  uspjeh  do- 
govaranja s  Kolomanom,  koje  je  Gotfried  s  njim  vodio  na  obali 
jezera  (Neusiedler,  Ferto)  kod  Šopruna  (Cjperon).  Prešavši  vojska 
preko  granica,  utabori  se  u  više  odjela  medju  jezerom,  Leitom 
(Litavora),  Dunavom  i  bakonjskom  šumom.  Odanle  je  pošla  u 
najboljem  redu  jamačno  starom  rimskom  cestom  preko  Arabona 
(Rabe)  rieke  u  provinciu  Valeriju,  pak  ovom  do  Drave  kod  nje 
zina  ušća  naprama  gradu  Mursi  (Osiek).  Ovdje  je  vojska  prešla 
rieku  i  nastavila  svoj  put  rimskom  cestom  uz  Dunav  na  Teuti- 
burgum  (Dalje),  Cucci  (Ilok),  Bononiu  (Bonostor)  u  Malevilu.  Ako 
je  tomu  tako,  onda  je  ušće  Drave  i  pomenuti  priedjel  medju  Du- 
navom i  Savom  tada  Ugarskoj  pripadao.  Ovaj  se  dakle  priedjel 
imade  svakako  odsjeći  od  Hrvatske  posavske.  Drugi  neizravni  do- 
kaz naći  ćemo  po  mojem  ranienju  u  sredovječnom  području  za- 
grebačke biskupije  u  pravcu  iztočnom.  U  Ugarskoj  izmedju  Du- 
nava i  Drave  postojale  su  do  vremena  kralja  Ladislava  I  tri  bisku- 
pije: gjurska,  vesprimska  i  pećujska.  Ove  biskupije  nicsu  presizale 
ovkraj  Drave,  do  koje  se  tada  prostirala  vlast  hrvatskoga  biskupa 
u  Kninu. ^  Zagrebačkomu  biskupu  bijaše  jamačno  odmah  po  osnutku 


*  Documenta  p.  469. 

^  Da  se  je  pećujska  biskupija  iza  osnutka  njezina  po  sv.  Stjepanu 
prostirala  do  Save,  pozivaju  se  raagjarski  pisci  na  izpravu  toga  kralja 
od  god.  1009  (P^ejćr:  cođ.  dipl.  I,  192),  u  kojoj  se  četvrta  granica 
označuje  riečmi :  „quartum  (terminum)  ut  dicitur  Kwarok  sicut  incipiens 
a  Danobyo  super  Zavum  fluvium  terminatur."  Granice  se  na  ime  opi- 
suju sa  sjevera:  prva  počima  od  sela  ^Zcmogny",  o  kojem  misle,  da 
se  je   tako  zvao    sadašnji  Foldwar    (Zemonj,  Zeme  =  magj.  Folđ)    na 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  69 

biskupije  podredjen  onaj  diel  kninske  biskupije,  koj  je  Ladislav 
zaposjeo  bio;  a  to  bijaše  zemlja  medju  Dravom  i  Gvozdom,  dakle 
njekadanja  Pannonia  Savia.  Ovomu  dielu  pridruženi  su  uzastopce 
drugi  priedjeli,  kada  je  Hrvatska  stupila  s  Ugarskom  u  savez  i 
kada  se  je  crkvena  i  državna  organizacija  zemlje  slobodnije  raz- 
vijati mogla.  Od  kotara  zagrebačke  biskupije  najdublje  su  u  pr- 
voj polovini  XIV  vieka  zasizali  na  istok  medju  Savom  i  Dravom : 
districtus  de  Zincze  et  de  Guescha,  obuhvaćajući  sadanje  kotare 
gradiškanski,  kapelski,  požežki  i  pakrački  što  podpuno  što  die- 
lomice,  za  tiem  arcidjakonat  de  Vaška  u  sadanjih  kotarih  viro- 
vitičkom i  našičkom.^  Ovi  kotari  spominju  se  i  prošlih  stoljeća, 
tako  se  Vaška  zemlja  i  naddjakonija  spominje  već  koncem  XII 
vieka ^ ;  pa  neima  sumnje,  da  su  oni  kotari  pripadali  zagr.  biskupiji 
mnogo  prije  početka   XIV    stoljeća.    Jednako    ne   ima   sumnje,    da 

Dunavu,  gdje  bi  opatovina  sv.  Jelene ;  ondje  dakle  bijaše  Dunav  kod 
Zemonja  granicom;  odavle  tekla  je  druga  granica  na  ^Ozoru"  (danas 
mjesto  Ozora  na  Sio  rieci) ;  onda  na  jug  i  jugo-zapad  treća  granica 
potoci  „Kopus'*  i  „Almas".  „Kwarok"  tumače  tako,  da  se  pod  njim 
može  razumievati  potočić,  koj  izvirući  kod  Kuvešdina  u  Fruškoj  gori, 
teče  na  jug  u  Savu ;  pa  misle,  da  je  granica  tekla  od  Dunava  kod 
Suseka  na  pomenuti  potočić  (Kwarok)  do  Save,  pa  Savom  k  Dunavu, 
a  ovim  do  Zemonja.  —  Ali  pitanje  je,  je  da  li  je  listina  od  g.  1009 
istinita,  pošto  je  došla  do  nas  u  priepisu  XV  vieka;  drugo  je,  da  li 
je  tumačenje  njezino,  koliko  se  južnih  granica  tiče,  osnovano.  Do  god. 
1019  bijaše,  kako  vidismo,  „Sermo"  gospodar  Srieraa,  pa  bio  on  za- 
stupnik vlasti  bugarske  ili  hrvatske,  magjarske  nije  bio  nikako :  s  toga 
kralj  ugarski  Stjepan  nije  mogao  svojoj  bisknpiji  pećujskoj  podvrći 
tudje  zemljište.  Već  to  probudjuje  temeljitu  sumnju  o  istinitosti  izprave ; 
a  postavimo,  da  je  ona  istinita :  tko  jamči,  da  je  nepromienjcna  do  nas 
došla V  Nije  li  baš  posljednje  mjesto  pokvareno?  ni  je  li  ondje  mjesto 
„Zavum'*  „Dravum"  stajalo,  u  kojem  slučaju  glasilo  bi:  „quartum  ut 
dicitur  Kvvarok,  sifut  incipiens  a  Danobyo  super  Dravum  fluviiim  tcr- 
minatur."  Tada  bi  granica  „Kwarok"  (Kovarok  V)  imala  so  tražiti  izpod 
Almasa  potoka  prama  Dravi.  Navedeno  tumačenje  je  svakako  samo- 
voljno i  bez  smisla,  jer  kada  bi  ostala  „Sava"  za  najjužniju  granicu, 
imao  bi  se  „Kwarok"  tražiti  ne  kod  Fruškc  gore,  ne  u  Sriemu,  nego 
preko  Drave  naprama  i  u  pravcu  potoka  Almasa.  Kako  se  vidi,  Stjo-. 
panova  listina  ne  može  služiti  n(!pric[)oruini  izvorom  za  južne  granice 
pećujskoj  biskupiji.  U  ostalom  o  gran'cah.  pcćujsko  biHku])ije  dobro  je 
pisao  i  Fejćra  oprovrgao  pokojni  biskup  Ože^ović :  l-iiius  c  Cioatis 
responsa.  Zagrabiae   1847.  p.   80  ss. 

^   Starine  IV,   205-8,   222 

*  Tkalčić:  Monuni.   Iiistor.  episcop.  zagrab.   I,  6.   15,  G5.   102.  103. 
104.    142.   152.    177.    182.   189.   207.   2'M.   2:32.   2:}8. 

6 


70  FR.    RAČKI, 

obzirom  oa  tiesne  odnošaje  medju  crkvom  i  državom  u  srednjem 
vieku  oni  kotari  zagr.  biskupije  ležalui  u  području  hrvatske  dr- 
žave. Kojim  su  pako  županijam  oni  tada  pripadali^  ne  može  se 
u  nedostatku  suvremenih  spomenika  znati ;  kano  što  je  i  to  ne 
izviestno,  je  da  li  su  županije  virovitička  i  požežka,  kojima  se 
trag  u  XIII  stoljeću  nalazi,  već  tada  postojale. 

Od  iztočnih  izvjestnije  su  zapadne  granice  posavske  Hrvatske: 
izvjestnije  su  i  za  to,  što  se  granice  susjedne  Koruške  i  Kranjske 
naprama  Hrvatskoj  po  sačuvanih  spomenicih  tačnije  ustanoviti  mogu. 
Ovdje  nas  dakako  zanimaju  samo  one  granice  tih  pokrajina  Nje- 
mačke, s  kojimi  su  se  doticale  Hrvatske,  dakle  glede  Koruške  prie- 
djela  medju  Dravom  i  Savom,  a  glede  Kranjske  iztočni  diel  njezin. 
U  jugo-iztočnom  priedjelu  Koruške  medju  Dravom  i  Savom,  a  ime- 
nito  na  Savi,  spominje  se  još  za  Karohnga  „marcha  iuxta  Sowam". 
U  darovnici  kr.  Arnulfa  od  g.  895  dne  29.  rujna  navode  se  u  toj 
marki  dva  mjesta:  „Richenburuch"  i  „Gurcheuelt"\  t.  j.  današnji 
Reichenburch  i  Gurkfeld  na  Savi,  od  kojih  prvi  danas  spada  na 
Štajersku,  drugi  na  Kranjsku.  Tada  bijaše  taj  priedjel  koruško  kra- 
jište  (marcha)  naprama  Braslavovoj  kneževini  izmedju  srednje  i 
dolnje  Save  i  Drave,  u  Panoniji.  Koncem  X  i  tečajem  XI  vieka  spo- 
minju se  medju  Dravom  i  Savom  „pagus  et  comitatus  Souna,  Souina" 
i  velik  dio  „comitatus  Zitilinesfeld".  Župa  (pagus,  Gau)  i  grofija 
„Souna;  Souina"  ležala  je  po  darovnicah^  cara  Otona,  Heinricha 
i  Konrada  izdanih  grofu  Vilimu  god.  980,  1016,  1025  i  1028  u 
porieČju  Savine  (vSouna,  Sann)  i  pritoka  njezinih  Koprivnice,  IIo- 
dinje  (Kottingbach)  i  Ogvanje  (Wogleinabach)  do  Save  i  Sutle 
prama  iztoku  i  iztok-jugu,  pa  donjekle  i  preko  Save  do  njezina 
desnoga  pritoka  Nirine  (Neiring).  Ovom  je  dakle  grofijom  tekla 
Savina  sa  pritoci  Sava  i  Sutla,  te  su  u  njoj  od  ostalih  ležala 
mjesta  Richenburch  (Reichenburg)  na  lievoj  obali  Save,  Trachendorf 
(Drachenberg)  i  Roas  (Rohitsch)  kod  Sutle  (Zoutla).  Od  krajišta, 
grofije,  župe  savinske  prama  sjeveru  k  Dravi  u  poriečju  Dravina 
pritoka  „Treune'*  (Drann),  pa  i  onkraj  Drave  skoro  do  Mure  pro- 
stirao se  spomenuti  ^pagus  Zitilinesfeld",  takodjer  „marchia  trans 
silvam,  marchia  Pitoviensis",  u  kojoj  je  ležao  i  njekadanji  panonski 

^  Zahn :  Urkundenbuch  des  Herzogthums  Steiermark.  Graz  1875. 
I,   15. 

'  Ibid.  p.  35,  44,  52,  54.  „inter  fluenta  Soimnae  (Sava)  et  Sounae 
(Savina,  Sanaj,  Zoutlae  (Sutla)  et  Mirinae  (Neiring)  in  pago  et  comi- 
tatu  Sounae  .  ." 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  7l 

grad  „Pettoue"  (Petoviuni,  Optuj)  s  cielim  priležećim  mu  poljem. 
Ovo  krajište  spadaj uće  u  poriečje  Drave  dopiralo  je  na  iztok  do 
gorja,  iz  kojega  teku  desni  pritoci  potoka  „Treune".^  A  granice 
izmedju  obiju  krajišta,  župa^  grofija,  savinske  na  ime  i  zagorske 
(trans  silvam),  tekle  su  razvodjem  Save  i  Drave.  Iztočne  indi 
granice  obiju  grofija  koruških,  savinske  i  zagorske,  tekle  su  iz- 
medju Save  i  Drave  k  sjeveru  od  Save  njezinim  pritokom  Sutlom, 
dalje  pako  gorjem,  iz  kojega  zapadne  strane  izviru  pritoci  potoka 
Dravine,  koja  se  s  desne  strane  u  Dravu  izlieva.^  Sve  ostalo  zem- 
ljište od  desne  obale  Save  uz  nju  do  pritoka  joj  Krke  (Gurk)  na 
jug  do  jadranskoga  mora  spadalo  je  u  ono  doba  na  druge  dvie 
njemačke  pokrajine,  na  ime  na  Krajnu  (Chreina,  Carniola  marcha, 
pagus)  i  na  Istru,  koje  su  podredjene  bile  od  god.  976  koruškomu 
vojvodi  uz  svoje  vlastite  krajiške  grofove  i  autonomnu  nutarnju 
upravu.  Krajna  obsizala  je  tada  uz  poriečje  gornje  Save,  gdje  se 
je  sticala  sa  savinskom  koruškom  grofijom,  i  poriečje  Ljubljanke 
u  cielom  toku  njezinom  pod  imeni  Pivke  i  Unca,  obsizala  je  dakle 
današnje  gorensko;  dočim  današnje  dolensko ,  u  koliko  nije  uz 
srednju  Savu  kod  pritoka  joj  Nirine  spadalo  na  rečenu  grofiju 
savinsku,  i  današnje  notransko  Kranjske  bijaše  pridruženo  za 
vrieme  krajištu  Istri.  U  to  doba  bijahu  krajišni  grofovi  Krajne 
(Chreina,  Carniola)  Waltilo  (989—1004),  Udalrich,  Eberhard  (1040), 
Istre  pako  s  onim  dielom  Kranjske  Udalrich  (1062 — 70).  Malo  za 
tiem  podieli  car  Hinko  IV  dne  11.  lipnja  1077  god.  svojemu  vjer- 
nomu pristaši  oglajskomu  patrijarhu  Sigehardu  i  Krajnu  i  „mar- 
chiu",  pod  kojim  imenom  dolazi  dolensko  i  notransko;  pa  tako 
dodje  pod  jednu  upravnu  vlast  sve  ono  zemljište  od  Save,  u  koliko 
nije  tuj  koruško  bilo.  do  Istre,  ali  se  u  spomenicih  još  uviek  raz- 
likuje kano  „Carniola  et  raarchia"  (=  \vindische  Mark).  Istra  bude 
tada  kano  grofija  po  rečenom  caru  podieljena  Heinrichu,  bratu 
Luitolda,  iz  roda  Eppensteinera,  za  kojimi  su  u  Istri  sliedili  te- 
čajem XI  vieka  grof  Papo  (1093)  i  brat  mu  Oudalrich  (1101). 
0(1  Save  dakle  kod  ušća  Krke  pak  prema  izvoru  Kupe  do  mor- 
skoga zalieva  na  iztočnoj    strani    istarskoga    poluotoka   pružale    su 

1  Ibiđ.  p.   13,  33,  36,  38,  G7,   73. 

2  0  tih  krajištih,  kano  i  o  (lru;,Mh  j^rofijali,  koju  su  se  na  zcnilji.stu 
današnje  Štajerske  prostirale,  razpravija  temeljito  Fclicotti :  Steiennark 
im  Zeitraunie  voin  VIII— XI  Jahrb.  (Hcitragc  zur  Kundc  stcicrm.  Gc- 
8chicht3quellen.  Jalirj,'.  X.  Graz   1873.   S.   98  —  115). 


72  FR.    RAČKT, 

se  jugo-iztoČne  granice  Njemačke  krajišti  njezinimi  Krajnom,  (slo- 
venskom) Markom  i  Istrom  uza  sav  XI  viek.^ 

Na  iztoku  koruškim  groHjam  zagorskoj  i  savinskoj,  za  tiem 
Krajni  i  (slovenskoj)  Marki  i  Istri  prostiraše  se  u  XI  stoljeću 
hrvatska  država;  kojoj  su  tiem  počam  od  Drave  pa  do  morskoga 
zalieva  na  iztočnoj  strani  istarskoga  poluotoka  granice  zapadne 
prilično  tačno  označene.  Ove  granice ,  kao  što  iz  dosadanjega 
razlaganja  sliedi,  tekle  su  izmedjii  Drave  i  Save  najprije  gorom 
danas  Mecelj  zvanom  onda  riekom  Sutlom,  izmedju  Save  pako  i 
poluotoka  istarskoga  od  ušća  Sutlina  i  blizke  Krke  prama  izvoru 
Kupe  do  kvarnerskoga  zalieva.  Na  ove  granice  prislanjale  su  se 
zapadne  granice  Hrvatske;  ali  kako  je  ova  bila  ondje  crkveno  i 
državno  ustrojena,  ne  imamo,  žali  božC;  podataka  za  X  i  XI  sto- 
ljeće. Znajući  ipak,  kako  su  glavne  uredbe  političkoga  i  crkvenoga 
ustrojstva  postojane  bile,  neće  se  pogriešiti,  ako  se  iz  neposredno 
potonjih  viekova  zaključi  na  predjašnje  vrieme.  U  XII — XIII  sto- 
ljeću spominju  se  u  Hrvatskoj  medju  Dravom  i  Kupom  županije 
varaždinska,  krapinska,  moravčanska,  zagrebačka,  gorska  i  pod- 
gorska,  za  tiem  iza  njih  prama  iztoku  kalnička,  križevačka,  čaz- 
manska  i  garićka.^  Kako  se  iz  toga  broja  županija  na  dosta  ma- 
lenom prostoru  vidi,  bile  su  one  plemenske,  što  jim  starodavnost 
potvrdjuje.  Ako  je  varaždinska  n.  p.  i  gorska  županija,  kao  što 
imena  njihovih  župana  Belca,  Mutimira  i  Gutimira  svjedoče,  već 
u  XII  stoljeću  postojala,  što  prieči  a  da  se  neUztvrdi,  da  su  one, 
a  tako  i  druge,  koje  se  tek  u  sporaenicih  XIII  vieka  spominju, 
već  u  XI  vieku  postojale?  Ako  tako,  onda  su  županije  hrvatske 
varaždinska,  krapinska  (u  XIV  vieku  zagorska),  zagrebačka,  gor- 
ska i  podgorska  bile  pogranične  naprama  njemačkim  krajištem 
(markgrofijam)  zagorskoj,  savinskoj  i  slovenskoj  marki.  Ovomu 
pohtičkomu  ustrojstvu  prilično  je  odgovarala  i  crkveno,  od  kako  je 
prema  koncu  XI  vieka  u  Zagrebu  ustrojena  biskupija,  premda  nije 
nevjerovatno,  da  su  i  prije  ondje  uredjene  bile  arcidjakonije  i  ko- 
tari, koje  je  ona  samo  preuzela.  Uza  spomenute  granice  prostirahu 


^  0  zemljišnih  promjenali  u  tih  krajištih  v.  Dimitz :  Geschichte 
Krains,  Laibach  1874,  Bd.  I,  S.  149 — 158.  Krones:  Umrisse  dcs  Ge- 
schichtslebens  der  dcutsch-osterr.  Ljinderf^ruppe  von  X — XVI  Jahrh. 
In.sbruck  1863.  S.  10.  41,  64,  ^^^  68,  114,  131.  Handbuch  der  Ge- 
schichte Oesterreichs  I,  337  —  340. 

^  V.  Tkalčić :  Monum.  histor.  episc.  zagrab.  I,  252,  gdje  se  pod 
„comitatua  croat."  navode. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  73 

se  arcidjakonati  varaždinski,  vrbovečki,  zagorski,  zagrebački  i  gorski. 
Od  župa  navesti  ću  samo  pogranične,  da  se  vidi,  dokle  su  zapadne 
granice  biskupije  dopirale.  U  varaždinskom  arcidjakonatu  navode 
se  župe^ :  Vinica^  Petrianec  (s.  Petri  in  Bruchina),  Križovljan  (s. 
crucis),  Voča;  u  zagorskom^:  Trakošćan,  Kostel,  Krapinske  To- 
plice, Krapina,  Pregrada  itd. ;  u  vrbovečkom^^ :  Desinić  (s.  Georgii 
de  Zothla),  Klenovec  (s.  Viti)  pod  Vrbovcem  (Tabor?),  Sela  (ec- 
clesia  s.  Katharine  in  metis)  na  Sutli  itd.;  u  zagrebačkom^:  Zaprešić 
(s.  Petri  de  Crapina),  Brdovec  (s.  Viti  de  Crapina),  Samobor,  Okić 
itd. ;  u  goričkom^  i  to  u  podgorskom  i  medjuriečkom  kotaru :  Ja- 
strebarsko,  Volavje,  Krašići,  Pribići,  Prilipje,  Trg,  Ozalj  itd.;  u 
kotaru  metličkom  (in  provincia  Methiike) :  Vivodina,  Zumberak 
(Sihembergh,  Sichelburg),  Metlika,  Crnom elj,  Semić,  Vinica.  Ovi 
arliidjakonati  dopiru  daleko  preko  XIV  stoljeća :  zagrebačkomu 
nalazimo  traga  u  XII,  vrbovečkomu  u  XIII  stoljeću^;  a  tako  će 
biti  i  s  drugimi.  Ova  razdjelba  zagreb.  biskupije  dopirat  će  u  bit- 
nosti do  postanka  njezina,  pače  biti  će  joj  traga  i  u  dobi,  kada 
su  ovi  priedjeli  spadali  pod  kninsku  biskupiju.  Tako  crkvena  kako 
i  politička  razdjelba  osnovana  je  na  zemljisnp),' odnošajih;  priedjeli, 
koji  po  naravi  čine  jednu  geografsku  cjelinu,  sastavljaju  omanje 
političke  i  crkvene  kotare.  A  tako  iz  pomenutih  hrvatskih  županija 
kao  i  iz  arhidjakonata  vidimo,  da  niesu  oni  zasizali  preko  gra- 
nica, koje  prama  iztoku  izmedju  Drave,  Save  i  Kupe  nadjosmo 
za  susjedne  pokrajine  njemačke  Korušku  i  Kranjsku.  Uz  granice 
koruških  grofija  zagorske  i  savinske  prostirahu  se  hrvatske  županije 
varaždinska  i  krapinska  (zagorska)  i  diel  zagrebačke,  tako  i  arci- 
djakonati varaždinski,  zagorski,  vrbovečki  i  diel  zagrebačkoga ;  uz 
Krajnu  i  (slovensko)  krajište  (marchia)  prostiraše  se  diel  županije 
zagrebačke,  i  županija  gorska  s  kotarom  podgorskim.  Ni  jedna  od 
županija  i  ni  jedan  od  arcidjakonata  raedju  Dravom  i  Savom  nije 
prelazio  rečene  gore  (Mecelj)  i  rieke  Sutle.  Ovdje  su  dakle  gra- 
nice Hrvatske  bile  u  XIV  vieku  i  prije  ono,  koje  su  i  sada  prema 


'  Starine  IV,   227—8. 

2  Ibid.   p.   205. 

3  Ibid.  p.  229. 

*  Ibid.   p.   200  —  10. 

■'  Iljid.  p.  2IH— rj.  ArridJMkonat  ^^orićki  di(!li<)  kc  u  Iri  kotara:  u 
gorički,  iiiedjurlcrki  i  podmorski,  te  rnetlieki.  Tkalrić :  monum.  liint. 
epiac.  za^rab.   II,  48. 

'*•  Tkalf'ir :   mon.   hist.   fpisc.   za^^rab.   I,   0.    110. 


FR.     RAČKI, 


Štajerskoj,  jer  se  iz  spomenika  odnosećili  se  na  dvie  spomenute 
koruške  grofije  vidi,  da  su  one  već  u  X  i  XI  vieku  na  iztok  dotle 
dopirale.  A  tako  je  isto  bilo  s  granicami  medju  Savom  i  izvorom 
Kupe.  Ovdje  čini  iznimku  samo  kotar  metlički,  koj  je  još  XIV 
vieka  spadao  na  biskupiju  zagrebačku,  brojeći  osim  Vivodine  i 
Zumberka,  koje  i  danas  na  nju  spadaju,  još  4  župe.  Je  da  li  je 
taj  kotar  od  njekada  spadao  ne  samo  na  biskupiju  nego  i  na  zemlju 
hrvatsku?  Ovdje  u  srednjem  Pokupju  bijahu,  kako  se  čini,  granice 
izmedju  Kranjske  i  Hrvatske  dugo  prieporne.  Metlika  s  okolinom 
kao  da  je  iz  početka  pripadala  priedjelu  na  desnoj  obali  Kupe, 
pa  se  misli,  da  su  ju  grofovi  bavarski  iz  plemena  Andechs-Meran, 
koji  su  god.  1173  Kranjsku  i  Istru  dobili  u  leno,  odtrgli  od  Hr- 
vatske i  Kranjskoj  utjelovili.^  Kod  Metlike  nastanile  se  takodjer 
vitezi  božjaci  iz  Ljubljane,  kamo  da  su  se  već  god.  1167  doselili.^ 
Tako  su  stali  arcidjakoni  ljubljanski,  kao  namjestnici  oglajskih 
patrijara,  upravljati  Methkom,  gdje  se  god.  1228  spominje  župnik 
„Ileinricus".^  S  druge  strane  nalazi  se  zabilježeno*,  da  je  kralj 
Bela  (IV)  osnovao  u  Semiću,  u  okolini  Metlike,  župu  na  čast  sv. 
kralja  Stjepana;  a  to  jamačno  prigodom,  kada  je  on  nasliedio  u 
Kranjskoj  baštinu  Friderika  ratobornoga,  ostavljenu  mu  od  supruge 
udove  Agnete,  predav  ju  sa  svoje  strane  svomu  hrvatskomu  banu 
Tomi  Bogudu  (1263).*  Znade  se  i  to,  da  se  je  upravo  radi  me- 
tličkoga  kotara,  na  ime  radi  desetina,  vodila  duga  parnica  medju 
črnomaljskimi  križari  i  zagrebačkom  biskupijom.^  Ele,  bio  metlički 
kotar  još  prije  XII  stoljeća  hrvatski  ili  kranjski,  granice  se  iz- 
medju Hrvatske  i  Kranjske  tiem  znamenito  ne  pomiču;  one  ostaju 
ondje  u  srednjem  Pokupju;  rieka  Kupa  u  velike  je  dielila  već 
tada  obje  susjedne  zemlje.  Od  izvora  Kupe  tekle  su  granice  gor- 
jem u  pravcu  zapadno  južnom  do  pokrajine  Istre.  Ovdje  se  je  za 
gospodstvo  stala  boriti  republika  mletačka  nastojeći  se  dočepati 
bar  primorja.  Kada  se  mletački  dužda  Petar  II  Orseoli  god.  997 
8  brodaricom  uputio  u  Dalmaciju,  primi  u  Poreču  i  Poli  počast 
od  biskupa,  svećenstva  i  puča.nstva.'^   Ali  tiem  ne  bijaše    prekinuta 


*  Dimitz:  Geschiclitc  Krains.  I,   150. 
2  Ihid.  p   165. 

'  Ibiđ.  p.   164. 

*  Starine  IV,   210. 

*  Dimitz  op.  cit.  p.   169. 

^  Krćelić:   Historia  eccl.  zaj^rab.  p.  26  ss. 
'  Documenta  p.  425. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  75 

odvisnost  Istre  od  Njemačke,  od  koje  bijaše,  kako  već  spomenusmo, 
pridieljena  vojvodini  Koruškoj  kao  što  i  susjedna  Krajna  i  Fur- 
lanska  (marca  veronensis),  a  upravljana  od  svojih  krajiških  grofova. 
Skrajne  granice  hrvatske  naprama  Istri  mogu  nam  označene  biti 
dvima  hrvatskima  biskupijama :  osorskom  i  krčkom.  Osorski  biskupi 
XI  vieka:  Gaudentius,  Lovro.  Petar,  BasiHj  navode  se  medju 
hrvatskimi  biskupi  i  podčinjeni  su  spljetskoj  metropoliji. '  Osor 
broji  se  medju  „dalmatinske  otoke".  Kada  je  biskup  Gaudentius 
ostavio  Osor  i  uputio  se  u  Itahju,  veli  se,  da  je  otišao  ^de  Scla- 
voniae  regno^^^  Osom  suprotna  obala  spadaše  pod  biskupije  u  Pićnu 
(Petena)  i  Poli,  koje  su  patrijaršiji  oglajskoj  podredjene  bile,  prem 
se  je  i  za  nje  patrijarha  u  Gradu  otimao.  Područje  biskupije 
osorske  bijaše  stegnuto  na  sam  otok  s  otočići  na  zapadnoj  strani, 
tako  da  već  dva  obližnja  otočića  Sansikovo  i  Nembo,  koji  leže 
Osoru  na  jugo-zapadu  i  jugu,  niesu  spadali  na  osorsku  nego  na 
rabsku  biskupiju.^  Susjedne  hrvatske  biskupije  krčka  i  rabska 
imale  su  osim  otoka  pod  sobom  još  i  na  kopnu  suprotni  diel  Hr- 
vatske. Na  rabsku  biskupiju  spadaše:  župa  podgorska,  koja  se  je 
u  velebitskom  podgorju  prostirala  duž  mora  od  Stinice  (kod  Ja- 
blanca)  do  potoka  Koprive  (kod  Obrovca  u  Dalmaciji) ;  spadahu 
na  dalje  iza  podgorske  ležeće  župe  bužka,  boćaćska  i  lička,  u 
obsegu  bivše  otočke  i  ličke  pukovine.^  Ostala  zemlja  k  sjevero-za- 
padu  od  rabske  biskupije  na  kopnu,  počam  od  župe  podgorske 
duž  mora  do  Istre,  pa  i  u  zaledju,  pripadaše  krčkoj  biskupiji,  dakle 
okolina  senjska  i  Vinodol  u  primorju  te  gatska  i  modruška  župa.* 
Biskupije  ninska,  rabska  i  krčka  zapremale  su  po  tom  svu  zapadnu 
hrvatsku  visočinu  do  Pokupja  i  do  Istre;  docira  se  kninska  do 
osnutka    zagrebačke   biskupije    širila    onim    biskupijam    na    iztok    i 


^  Ibiđ.  p.  439—443,   59,   7G,  448,  OG,   lOG,   210. 

2  Ibid.  p.  443. 

3  Ibid.  p.  89. 

*  Ibid.  p.  87  —  9.  U  biižkoj  se  župi  navode  kašnje  mjesta:  Kosinj, 
Novigrad,  Ostrovica,  Perušić,  u  boćaćskoj :  Psivići,  Hotuci,  Hanj  dvor, 
Srakovina  itd. 

•'  Ibid.  p.  199.  Kada  je  sliedećega  sloljeća  (1151)  iizpostavljeiia  u 
Senju  starodavna  bisknpija.  kojo  za  vladavino,  lirvatsko  narodno  dina- 
stije nije  bilo,  bjcse  njoj  pridružene  župe  senjska,  j^atska  i  \)o\  lieke ; 
a  novo  o.snovanoj  krI)avskoj  biskuj)iji  župa  pod-^ornka,  vinodolska,  Imžka 
i  niodrnska,  tako  da  su  l)isk ispije  rabska  i  kreka  izf,'ul>IIe  kotar«-  na 
kopnu.    Crneie:    najstarija   |)ovieHt   krekoj    itd.    str.   88,    91    slj. 


7G  KK.     KAČKI, 

sjever  do  Drave  čak  u  bivšu  savsku  Panoniju.^  Ali  iz  obsega 
ovih  hrvatskih  biskupija,  na  ime  kninske,  ninske,  rabske,  krčke  i 
osorske,  koje  su  zapremale  svu  sjevernu  i  zapadnu  Hrvatsku,  ra- 
zabire  se  dosta  jasno,  da  se  zapadne  granice  Hrvatske  prostirahu 
samo  do  Istre  i  do  iztočne  obale  jadranskoga  mora  s  obližnjimi 
otoci. 

Još  se  iraadem  obazrieti  na  dvie  izprave,  koje  stoje  u  njekom 
savezu  s  našim  pitanjem.  Prva  je  pripis  registru  samostana  sv. 
Petra  u  Selu,  koj  će  biti  iz  XII  vieka.  U  tom  se  pripisu^  govori 
o  hrvatskih  plemenih,  iz  kojih  su  bili  banovi  i  župani  hrvatski; 
banove  da  je  iz  šest  plemena  biralo  12  plemena,  a  banovi  opet 
birali  kralja,  kada  je  kralj  bez  odvjetka  umro.  Po  tom  pripisu 
bijaše  u  Hrvatskoj  („in  regno  Croatorum")  sedam  banova :  naime 
ban  Hrvatske,  Bosne,  Slavonije,  Požege,  Podrame,  Albanije  (biele 
Hrvatske)  i  Sriema.  Prema  tomu  bio  bi  obseg  hrvatske  države 
prostraniji  od  dojakošnjega  nacrta  našega,  koj  sastavismo  po  su- 
vremenih spomenicih,  izvodeći  ga  odanle  što  izravnim  što  neiz- 
ravnim putem ;  imenito  bila  bi  na  hrvatsku  državu  još  spadala 
Bosna  s  Podramom  i.  Sriem.  Ali  onaj  pripis,  ako  izuzmemo  tvrd- 
nju o  plemenih,  ne  predstavlja  u  obće  vjerno  javne  državne  od- 
nošaje  u  Hrvatskoj  do  konca  XI  vieka.  Jer  onoj  tvrdnji,  da  su 
banovi  birali  kralja,  u  slučaju  kada  je  vladalac  bez  odvjetka  umro, 
protivi  se  izbor  Dimitra  Svinimira  i  Stjepana  II.  Prvi  bijaše  izvan 
nasljedstvenoga  reda  uzvišen  na  priestol  „sjnodali  et  concordi  to- 
tius  cleri  et  populi  electione" ' ;  drugi,  pokle  se  jednom  odrekao 
bijaše  priestola,  bude  nanj  uzvišen  „omnibus  Chroacie  et  Dalmacie 
nobilibus  collaudantibus".*  O  tom  dakle  ne  ima  govora,  da  bi 
jedini  bani  kod  izbora  vladaoca  u  spomenutom  slučaju  utjecali'. 
Na  dalje  i  ne  upuštajuć  se  u  iztraživsnje  druge  tvrdnje ,  da  je 
banska  čast  na  njeka  plemena  privezana  bila,  nepouzdanost  pripisa 
proizlazi  takodjer  odanle ,  što  spominje  mcdju  hrvatskimi  kralji 
„Svetopelega",  kojemu  medju  njimi  neima  traga.  Ovo  ime  nalazi 
se  kod  popa  Dukljanina^  gdje   se   piše    ^Svetopelek".    Ovomu    se 


^  Kada  je  zagr.  biskupija  zasnovana,  a  sliedećega  vieka  još  krbavska 
i  senjska,  kninskoj  ostadoše  samo  župe  kninska,  vrhrečka  i  psetska. 
Cod.  dipl.  CSD.   II,   131. 

^  Dociimenta  p.   486. 

2  Ibid.   p.    103. 

*  Ibid.  p.   148, 

^  Kd.  Crnćić  p.   11  ss. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  77 

kralju  daje  ondje  veliko  znamenovanje;  pod  njim  bijaše  sva  dr- 
žava crkveno  i  politički  preustrojena,  te  se  uz  ostale  velike  re- 
forme navodi  i  ova:  „unaquaque  in  provincia  (Svetopelek)  banum 
ordinavit,  id  est  ducem^.^  Sravnimo  sada  ova  dva  podatka:  sa- 
stavljač pripisa  nastoji  popuniti  red  banova  „a  tempore  regis 
Suetopelegi  nsque  ad  tempus  regis  Croatorum*,  pop  pako  Duk- 
jjanin  pripovieda,  da  je  SvetopLlbk  postavio  za  svaku  pokrajinu 
po  jednoga  bana;  viest  o  kralju  Svetoplku  očevidno  je  sastavljač 
pripisa  crpio  iz  barskoga  spisa;  što  je  dakle  konsekventnije  no 
pomisliti,  da  je  sastavljač  pripisa  nastojao  popuniti  onu  prazninu, 
koja  mu  se  činila  u  barskom  spisu  u  tom,  što  ondje  ne  ima  ime- 
nice naznačenih  tih  „provincija",  za  koje  je  Svetoplk  odredio  bio 
banove?  Imena  tih  provincija  kraljevine  hrvatske  naveo  je  onako, 
kako  su  mu  za  dobe  njegove  poznata  bila,  s  toga  i  dolaze  medju 
njimi  takova,  za  koja  se  ne  može  dokazati,  da  pripadaju  već  XI 
vieku  ili  starijoj  dobi.  Banu  „Sclavoniae'*,  razumievajući  ovdje 
zemlju,  koja  je  njekada  pod  imenom  savske  Panonije  dolazila^  ne  ima 
traga  do  vremena  hrvatskih  vladalaca  iz  kuće  arpadovačke.  I  pod 
ovimi  uz  XII  stoljeća  nosio  je  ban  samo  naslov  ^Dalmacie  et 
Chroacie^",  kano  što  su  tada  i  kraljevi  ugarski  samo-  taj  naslov 
svomu  dodavali.  Ime  „Sclavonia"  dolazi  još  uviek  u  onoj  obćenitosti, 
0  kojoj  smo  govorili,  značeći  sada  Dalmaciju  i  Hrvatsku  ^  sada 
osobito  u  inostranaca  i  srbske  zemlje.  Tek  pod  konac  XII  stoljeća 
javlja  se  „ducatus  Sclavonie"*,  obuhvaćajući  i  ovdje  Dalmaciju  i 
Hrvatsku.  U  ovom  smislu  dolazi  „Sclavonia",  kada  se  to  ime  po- 
čelo sliedećega  vieka  rabiti  za  banovinu  Dalmacije  i  Hrvatske.'^ 
Sastavljač  dakle  onoga  pripisa  prenio  je  banovinu  Slavonije  iz 
svoje  dobe  u  dobu  izmedju  Svinimira  i  tobožnjega  Svetoplka.  Po- 
viest  ne  zna  bana  „Podrame".*^  Naslov  pokrajine  u  području  rieke 
Rame,  koja  odieljena    Vran-planinora    od    Duvna   teče    u    Neretvu, 

1  Ibid.  p.   18. 

2  Cod.  dipl.  CSD.  II,   12G. 

3  Ibid.  p.   90,    113,    114,   117,   126,    135. 

*  Ibid.  p.   185. 

^  Tkalčić:  Monum.  epigc.  zagr.  II,  04:  „Nos  Stepliaiius  baniis  tocius 
Srlavonie",  god.    1252, 

*  Ovamo  Kc  no  može  pritoj^^niiti  naslov  cctinsko^'a  kneza  Ivaniša: 
„ban,  knez  cetinski,  kliski  i  laninki  i  omiški"  ii  povelji  od  god.  MIO 
(Mikiosić:  monum.  serb.  p.  279),  jer  se  ovdje  m  razumicva  okolina 
rieke  Kame  u  Bosni,  i  negovoreći  sto  jo  povelja  sačuvana  tek  u  prie- 
pisu   XVI   V.  i  to  latinicom. 


78  PR.    RAČKI, 

umetnuo  je,  koliko  .^e  znade \  u  svoj  naslov  prvi  od  ugarsko-hr- 
vatskih  kraljeva  Bela  TI.  Odatle  je  mogao  sastavljač  pripisa  sa- 
staviti banovinu  podramsku,  bolje  poramsku  prema  Po-drinju,  po- 
drinski.  Jednako  nije  poznata  banovina  požežka  i  sriemska,  nego 
županija  požežka  i  županija  sriemska,  koje  dolaze  u  spomenicih 
XIII  stoljeća.^  Banovina  bosanska  mogla  je  po  predjašnjem  raz- 
laganju našem  doći  u  kakovu  takovu  kombinaciju  ,  u  koju  ju 
postavlja  sastavljač  pripisa,  tek  u  drugoj  polovici  XII  vieka,  kada 
je  ban  Bosne  priznavao  vrhovnu  vlast  kralja  ugarsko-hrvatskoga.^ 
Neumjestno  se  napokon  u  Hrvatsku  postavljaju  dvie  banovine:  ba- 
novina Hrvatske  u  užjem  smislu  i  banovina  biele  Hrvatske  (Alba- 
niae),  prem  su  inaČe  ova  dva  naziva  istovietna. 

Iz  ovih  se  primjetaba  vidi,  da  pomenuti  pripis  k  registru  samo 
stana  sv    Petra  ne    može  nam    služiti    za    izvor    u  pitanju    o  zem- 
ljišnom obsegu  države  hrvatske  prije  XII  vieka.* 

Kao  što  sastavljač  toga  pripisa  tako  i  vriedan  inače  povjestnik 
spljetski  arcidjakon  Toma,  kada  pribraja  Hum  državi  Hrvatskoj 
prije  XII  stoljeća'',  prenosi  mladje  u  staro  doba.  Vidismo,  da  je 
Hum  bio  posebnom  državicom  od  početka  pak  i  tečajem  XI  sto- 
ljeća. U  XII  takodjer  stoljeću  spominju  se  humski  banovi  Deša 
(1151),  Slavogost  (1154),  Borić  (1156— 59),  Miroslav  (1181,  1190) 
brat  srbskoga  velikoga  župana  Stjepana  Nemanje.^  Tek  vojvoda 
hrvatski  Andrija,  sin  kralja  Bele  III,  uze  si  „post  habitam  tam 
Chulme    quam  Rame    laudabilem    victoriam"    (1197/8)  u  naslov  ta 


1  Cođ.  đipl.  CSD.  II,  .31. 

2  Fejer:  Cod.  dipl.  Hung.  IV,   2.  p.  .318,  501  etc. 

^  Cod.  dipl.  (>SD.  II,  216:  „in  terra  regis  Ungarie,  videlicet  Bos- 
sina."  Tada  bijaše  banom  Kulin,  koj  je  inače  vršio  suverenska  prava 
u  Bosni. 

*  Tiem  izpravljam  svoje  tvrdnje  u  Radu  XXVII,  99,  101.  Ovaj  iz- 
pravak  jest  resultarom  pobližih  izpitivanja.  Sto  u  P  Krešimira  listini 
god.  1069  (Documenta  p.  72)  biva  govor  o  banih,  ne  smije  nas  sme- 
tati ;  jer  ondje  može  ta  rieč  značiti  višega  dostojanstvenika  u  obće, 
kao  što  se  razabire  iz  ovoga  poredjaja  rieči :  „cum  nostris  iupanis, 
comitibus  atque  banis,  capelanis  etiam  nostre  regalis  aule."  Ovo  drugo 
značenje  sačuvalo  se  je  i  u  kasnija  vremena  (v.  Daničić :  rječnik  hrv. 
ili  srp.  jezika  ad.  v.  ban).  0«im  toga  drugo  je  pitanje:  je  da  li  je 
prije  XII  v.  bivalo  u  Hrvatskoj  više  banova,  a  đrn^o  jeđa  li  jih  bilo 
upravo  sedam  i  u  onili  zemljali,  koje  navedeni  pripis  naznačuje;  ob 
ovom  se  pako  drugom  ovdje  poglavito  radi. 
■   ^  Histor.  salonit,  c.  XIII. 

«  Cod.  dipl.  CSD.  II,  45,  51,  56,   121,   137,   157—9. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  79 

kodjer  ime  zemlje  „Chulrae",  t^  se  prozv^  „Dalmacie  et  Chroacie, 
Chulmeque  dux^^',  što  je  da  kako  kratke  trajnosti  bilo.  Za  dobe 
Tome  arcidjakona  imaše  Hum  već  svojega  vojvodu  imenom  Petra^; 
dvie  tri  godine  prije  nego  se  spljetski  povjestnik  rodi,  steče  pome- 
nuti  vojvoda  Andrija  pobjedu  u  Humu. 

Druga  iz  prava,  na  koju  mi  se  je  u  tom  pitanju  obazrieti,  jest 
izprava  kralja  Petra  Krešimira,  izdana  god.  1069  u  Ninu,  kojom 
poklanja  zadarskomu  samostanu  sv.  Krševana  otok  Maon.^  Povod 
toj  darovini  navodi  sam  vladalac  u  tom,  što  mu  se  obdarivanje 
svetih  miesta  najprikladnijim  sredstvom  čini  za  sretno  vladanje  i 
za  spas  duše;  a  osim  toga  „quia  deus  omnipotens  —  tako  nastavlja 
on  u  uvodu  —  terra  marique  nostrum  prolougauit  regnum".  Odavle 
sliedi  neprieporno,  da  su  se  granice  hrvatske  kraljevine  pod  Petrom 
Krešimirom  prije  god.  1069  razširile;  ali  dokle  i  kamo?  to  se  iz 
same  listine  izvesti  nemože.  Uz  one  obćeuite  izraze  može  se  do- 
mišljaju i  mašti  otvoriti  široko  polje.  Ali  tko  je  tečaj  ove  raz- 
prave  pomnjivo  pratio,  taj  će  se  lasno  domisliti  pravomu  smislu 
onih  rieči.  Prije  svega  znamo,  da  je  Petar  Krešimir  utvrdio  go- 
spodstvo i  vlast  Hrvatske  u  njekadanjoj  Dalmaciji  bizantinskoj,  za 
koju  su  se  Mlečani  od  konca  X  vieka  boriH.  Malo  prije  nego  li 
je  Petar  Krešimir  zasio  djedovinski  priestol,  bio  je  dužd  Dominik 
Kontaren  (1050)  zaposjednuo  Zadar*.  Za  kraljevanja  P.  Krešimira 
ne  ima  nigdje  u  Dalmaciji  traga  Mlečanom;  protivno,  on  stupa 
u  Zadru,  Trogiru,  Spljetu,  na  otocih  kano  jedini  vladalac ;  more 
dalmatinsko  zove  „nostrum  dalmaticum  mare".  Na  dalje,  neodvi- 
snost  Neretvanske  od  Hrvatske  može  se  historički  pratiti  do  XI 
stoljeća.  Tada  nastaje  stanka.  Pod  P.  Krešimirom  javlja  se  nova 
župa  „morska"  i  župan  joj  Rusin'^,  predšastnik  Jakova,  koj  se  piše 
takodjer  „dux  Marianorum",  a  znamo  da  je  Maronia  isto  što  i  Ne- 
retva t.  j.  primorje  medju  Neretvom  i  Cetinom.  Odavle  se  može 
najprikladnije  izvoditi,  da  je  bivša  Neretvanska  kneževina  prvih 
godina  vladavine  Kresimirove  Hrvatskoj  utjelovljena.  Napokon  ne 
treba  metnuti    s  uma  ni  toga,    da  je  po  kasnijoj   do  duše  tradiciji* 

^  Ibid.   p.    101  — 3.   196    198.   U  Kukuljcvićevu  izdanju  p    192  stoji 
tam  Chulme  ((uam  Kasse"   krivo  mj.   „Harne". 

^  Ilistor.  salonit,  c.   XXIX    „Petrus  ,  .  dominus  Cliuimiae". 

^  Documenta  p.   72—  J 

*  Ibid.  p.  444. 

*  Ibid.   p.  9H,   135. 

*  Ibid.   p.   473. 


» 


80  FR.    RAĆKI, 

onomu  kolebanju  Posavine  izmedju  Hrvatske  i  Ugarske,  kojemu 
su  glavni  uzrok  bili  neuredjeni  odnošaji^  pod  P.  Krešimirom  konac 
učinjen,  t^  onaj  diel  zemlje  stalno  pridružen  Hrvatskoj,  bilo  sudje- 
lovanjem bilo  bez  sudjelovanja  Kresimirova  bana  Svinimira.  Ako 
je  tomu  tako,  a  sve  okolnosti  za  to  govore:  onda  je  P.  Krešimir 
utjelovivši  svojoj  državi  za  stalno  Dalmaciju  s  otoci  i  cielim  pri- 
morjem, utjelovivši  na  dalje  Neretvansku  do  rieke  Neretve,  učvr- 
stivši napokon  vlast  do  Drave  mogao  reći,  da  mu  je  „kraljevina 
na  kopnu  i  na  moru  proširena".^ 

To  je,  što  se  o  zemljištnom  obsegu  Hrvatske  od  VH  do  Xn 
vieka  po  sada  poznatih  spomenicih  većom  ili  manjom  izvjestnosti 
znati  i  utvrditi  može.  Zemljišni  obseg  Hrvatske  ne  bijaše  uviek 
jedan;  on  se  mienjao,  on  je  rasao.  Hrvatska  je  u  početku  zapre- 
mala zapadni  diel  Dalmacije  rimske  imajuć  za  južnu  granicu  kod 
mora  rieku  Cetinu.  Na  sjeveru  dopiraše  sve  do  u  X  stoljeće  do 
Panonije,  imajuć  tuj  za  susjede  sve  do  konca  VHI  stoljeća  Avare, 
a  do  konca  IX  stoljeća  franačku  kneževinu  dolnjo-panonsku.  Tek 
u  X  stoljeću  stala  se  ovamo  širiti,  ali  stalne  si  granice  na  Dravi 
utvrdi  tek  XI  vieka.  U  to  doba  proširi  se  takodjer  u  primorju  od 
Cetine  do  Neretve.  Iztočne  granice  izmedju  Save  i  Neretve  niesu 
se  za  sve  ovo  vrieme  bitno  mienjale  dopiruć  ondje  do  gorja, 
koje  dieli  s  jedne  strane  poriečje  Neretve  od  poriečja  Vrbasa, 
s  druge  strane  poriečje  Vrbasa  od  poriečja  Une,  ali  tako  da  su 
one  i  prvo  u  Posavini  obuhvatale.  Prema  tomu  hrvatsko  se  zem- 
ljište razpadalo  u  dva  u  mnogom  obziru  različita  diela,  kojih  je 
jedan  spadao  u  područje  jadranskoga  a  drugi  u  područje  crnoga 
mora,  odnosno  na  Podunavlje.  Ovaj  je  zemljištni  dualizam  imao 
važnih  posljedica  u  razvoju  državnoga  i  prosvjetnoga  života  hr- 
vatskoga naroda. 


»  V.  Kad  XXVir,  256  slj. 


II. 

Narod. 

Ime  naroda,  koj  je  onoj  zemlji,  kojoj  smo  obseg  do  sada  iztra- 
živali,  ime  dao,  dolazi  u  starih  spomenicih,  kano  što  i  ime  zemlje, 
ili  pod  osebnim  plemenskim  nazivom  ili  pod  obćenitim  nazivom 
one  velike  grane  arijske,  na  koju  ono  spada.  Osebno  plemensko 
ime  „Hrvat^  dolazi  u  spomenicih  latinskih  od  IX  do  XI  vicka  u 
obliku  mn.  „Chroati",  u  jednom  njemačkom  latinskom  „Chroati", 
u  grčkih  bizantinskih  obično  XpojJi!.iToi,  rjedje  ^XopJidĆTOi"  ili  „Kp^c- 
fiaTO'/,  u  iztočnih  naroda:  Araba  „Harvatin",  Zidova  „Krovati".^ 
Narodni  izgovor  toga  imena  za  onu  dobu  poznat  nam  je  iz  jednoga 
jedinoga  spomenika,  svetolucijskoga  na  ime  nadpisa  glagolskoga'^, 
gdje  se  čita  u  pridjevu  „hr'iivatT>sk7.**,  kojega  samostavnik  glasi 
„Hr'^bvath".^  Ovo  ime  ne  dolazi  u  spomenicih  prije  polovine  IX 
vieka.*  Starije  je  i  razširenije  ime  „Slavus",  „Sclavus",  „Scla- 
venus'*,  t.  j.  Slovenin,  za  hrvatski  narod  u  hrvatskoj  državi.  Kin- 
hardov  ljetopis  i  vita  llludovici  inip.  navode  pod  god.  SI 7  „Slavoa 
Dalmatiae".^  Ovo  indi  obćcnito  ime  za  narod  u   Hrvatskoj  jest  di- 


^  Vidi  pod  riečju  „Chroati"  u  Docuracnta  p.  511,    gdjo   se  iijniriijo 
na  dotične  H))omcnike, 
2  Ibid.   p.   488. 

'  Ob  oblijih  toga  imena  vidi  Safafika:  SIov.  staro/.it.  str.  OHl. 
*   t.  j.   u   liHtini   Trpimirovoj   od  god.   852.   Docuniciil.i   p.    1. 
^  Ibid.   p.   .{57. 

7 


H2  FR.    IIAČKI, 

ploniat^ki  za  35  godina  starije  od  onoga  osebnoga  plemenskoga. 
A  narod  hrvatski  bijaše  pod  onim  obćenitim  imenom  poznatiji  u 
inostranstvu  nego  li  pod  svojim  posebnim  plemenskim,  i  to  tako 
u  Italiji,  kako  n  Njemačkoj.  Dvoru  rimskomu  bijaše  Sedeslav 
^comes  Sclavorum"  a  ne  „Chroatorum"^;  mletački  Ijetopisac  iz 
početka  XI  vieka,  Ivan  djakon,  zove  Hrvate  redovito  imenom 
„Slovona  (Sclavi)  ili  „Croati  Sclavi"^;  a  tako  i  franački  Ijetopisci. 
Inostranstvo,  naviklo  na  velike  narodne  skupine,  nije  imalo  na 
umu  a  nije  ni  shvaćalo  onih  plemenskih  osebina,  u  koje  se,  osobito 
na  jugu,  razpadala  velika  grana  slovenska.  Ovim  obćenitim  ime- 
nom služili  su  se  pače  i  Romani  Dalmacije  za  svoje  sugradjane 
Hrvate.^  Jezik  hrvatski  ne  dolazi  pod  drugim  imenom  nego  pod 
ovim  obćenitim  „sclavonica  lingua".  Isti  kraljevi  hrvatski  ne  zovu 
inače  u  javnih  latinskih  izpravah  svoga  jezika;  tako  Petar  Krešimir 
tumači  „castrum  latine  Murula  vocitatum*  sa  „sclavonice  Stenice"*; 
otok  „Mauni,  que  in  uulgari  sclmionico  ueru  (sada  vir)  nuncu- 
patur"/*  Obćenito  indi  ime  slovensko  jest  starije  i  običajnije  od 
plemenskoga,  hrvatskoga.  Odavle  se  pako  razabire,  da  je  ne  samo 
romansko,  grčko  i  germansko  inostranstvo  smatralo  Hrvate  ple- 
menom, dielom  slovenskoga  svieta,  nego  da  su  se  i  sami  Hrvati 
već  u  ono  staro  doba  priznavali  za  ogranak  te  velike  narodne 
grane,  ako  se  ta  sviest  i  nije  očitovala  sadašnjim  načinom.  Ovo 
obćenito  ime  nadievalo  se  i  srodnikom  Hrvatž.  na  zapadu  i  iztoku 
t.  j.  i  koruškim  Slovcnom  i  Srbom®,  tako  da  je  ovo  ime  obuhva- 
ćalo plemena  jednoga  podrietla,  koja  su  bila  naselila  veliki  diel 
rimskoga  Norika,  Panoniju,  Dalmaciju,  Meziju  i  sjeverne  krajeve 
Macedonije  i  Tracije.  Osebine  tih  plemena  niesu  u  ono  doba  toliko 
udarale  u  oči ;  i  nariečja,  kojimi  su  govorila,  nosila  su  jedno  ime. 
Jezik  hrvat<^ki  bijaše  Petru  Krešimiru  ^uulgare  slavonicum",  a 
„litterae  sclauiniscae"  Ivanu  VIII  onaj  jezik,  na  koji  su  Ciril  i 
Metod  prevodili  crkvene  knjige  i  koj  se  ni  u  starih  slovenskih 
spomenicih  nikada  ne  zove  drugačije  nego  „c/\OKt.iihCK'i»,  ci\OKi;iihCK'Li. 
"^Faj  c>AOKi;iii»CKU  i*/'iJKT»",  koj  se  je  sa  službom  božjom  i  s  crkvenom 
knjigom  već  koncem  IX  stoljeća  udomio  u  Hrvatskoj,   zavladao  je 


'  Pismo  pape  Ivana  VIII.  ibid.  p.   7. 

2  Ibid.  p.  424. 

3  Il)id.  p.    101). 

*  Ibid.  p.  88. 
^  Ibid.   p.   6:i 

*  Za  Slovence  vidi  kod  Šafafika:  Slov.  starožit.  str.  702. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  83 

ondje  u  crkvenih  krugovih  književnih,  u  koliko  niesu  latinštini 
podani  bili,  čemu  imamo  svjedočanstvo  u  pomenutom  sv.  lucijskom 
nadpisu,  s  druge  strane  utjecao  je  i  na  „vulgare  sclavonicum*, 
kano  što  je  i  „pučki  jezik*  uplivao  i  na  „Ci\OKtiibCKTj  iA:5'WK'h" 
spomenika  pisanih  u  Hrvatskoj.  Za  ovo  drugo  imademo  najstarije 
svjedočanstvo  u  glagolskom  Mihanovićevom,  sada  akademijskom, 
odlomku  apostolara  iz  prve  polovine  XII  stoljeća^  i  u  drugih  starih 
glagolskih  spomenicih  hrvatskoga  roda.  Za  „vulgare  sclavonicum" 
ne  ima  se,  žali  bože,  iz  ove  dobe  drugih  spomenika  jezičnih,  do 
onih  rieči  hrvatskih,  koje  sa  raztresene  po  latinskih  Hstinah  do- 
maćih. Kohko  ovi  ostanci  jezika  od  IX  do  XII  vieka  daju  gradje 
za  poznavanje  narodnoga  govora  one  dobe  i  za  poznavanje  od- 
nošaja  njegova  naprama  susjednim  govorom  slovenskim,  to  proučiti 
ostavljam  na^im  jezikoslovcem;  pa  s  druge  strane  izpitivanje  toga 
predmeta  niti  ne  spada  u  okvir  ove  razprave. 

Budi  mi  ipak  dozvoljeno  njeke  primjetbe  dodati.  Prije  svega 
treba  držati  pred  očima,  da  spomenici,  koji  nam  sačuvaše  ostanke 
jezika  prije  XII  stoljeća,  polaze  iz  Dalmacije  primorske,  s  toga 
mogu  nam  oni  svjedočiti  koliko  toliko  samo  za  jezik  onoga  diela 
našega  naroda  Za  Posavinu  ne  imamo  ni  te  vrsti  spomenika, 
listina  na  ime  latinskih,  starijih  od  XII  stoljeća,  pa  i  ovih  dosta 
malo;  dočim  počimaju  s  XIII  stoljećem  znamenito  rasti.  Nego  i  iz 
tako  oskudnoga  vrela  može  se,  tako  mi  se  bar  čini,  crpsti  osvje- 
dočenje, da  govor  hrvatskoga  naroda  u  Dalmaciji  sadržavaše  već 
prije  XII  vieka  sva  ona  glasovna  obilježja,  koja  ga  čine  jezičnom 
osobinom  s  jedne  strane  naprama  staroj,  s  druge  naprama  novoj 
slovenštini ;  ali  da  naprama  pozdnijemu  jeziku,  koj  nam  predstav- 
ljaju pismeni  spomenici  iza  XV  vieka,  on  govor  predstavlja  stariju 
periodu  toga  jezika.  Evo  njekoliko  takovih  obilježja;  aj  nosnim 
samoglasom  a  i  Hi  bez  i  sa  jotacijoni  ne  ima  traga,  već  za  prvi 
dolazi  e,  za  drugi  u:  Vekemir,  Vekenega,  hisiz  (potok),  Rugota, 
Putalo,  Tugari,  Dubrovica  itd.  Jedina  se  čini  iznimka  n  imenu 
kneza  Muncimira,  uz  koje  dolazi  ipak  ime  ^hitimir,  ime  župana 
sidražkoga,  tako  da  onaj  jedini  primjer  uz  ujnozinu  drugili  }»ro- 
tivnih  izčezava.  Ono  obćenito  pravilo  za  lirvatski  jezik  polvr- 
djuju  i  drugi  pismeni  spomenitn  glagolski  iza  XII  vieka.  Naprama 
ovim  primjerom  iz  spomenika    dalmatinskih    vriedno   je    Hpoinenuli 


^  Izdao    ga  V.  Jagić    u  Radu  II,   1—:$').    Druge  sponumikc    \.   Knd 
Brčića:   Ulomci  sv.  liisma.   ZI.   l'ia;,^   IHOl — 71. 


84  FR.    RAČKI, 

ove  primjere  iz  spomenika  XII  i  XIII  stoljeća  tičućili  se  naše 
Posavine :  Dumbro(v)a,  Dumbouech,  te  Doboucli  (potok),  Gostowc 
(zemlja,  prema  slov.  ^ostečc,  brv.  gustelnica,  gusti  laz),  Gozna 
(zemlja  prema  srb.  gusin),  loky  i  lonca  (zemlja),  Lomka  (prema 
slov.  loka,  brv.  luka),  lokeu,  motnica  (potok,  prema  slov.  raotnica, 
brv.  srb.  mntnica),  tako  i  imena  Motbmer,  Motmerius  prema  brv. 
Mutimir,  Odolen  (zemlja)  prema  stslov.  adol  (i  u  Ceskoj  Oudol^n) ; 
odkle  se  vidi,  da  je  u  Posavini  staroslov  &  glasio  obično  6  a  ne 
u.  b)  Za  sadanji  drugotan  a  piše  se  u  latinskih  brvatsko-dalma- 
tinskib  listinab  e  ili  i]  a  pošto  se  samoglasi  a,  e,  i,  o,  u  u  njih 
tačno  i  redovito  pišu  ondje  gdje  jim  je  mjesto,  pa  se  odavle  može 
zaključiti,  da  bi  bio  i  onaj  drugotan  a  ondje  pisan,  da  se  je  tako 
izgovarao  :  to  se  smije  i  ima  zaključiti  i  to,  da  onaj  e  ili  i  zastupa 
na  onom  mjestu  poluglas  t>,  b,  kojega  ne  imajući  latinska  abeceda 
pisac  se  poslužio  najsrodnijom  njegovu  izgovoru  glasicom  e,  i. 
Tako  se  dosljedno  piše  sitnico,  setnico  prema  st.  si.  c'EThiiiiK'L,  Cir- 
nech  ili  Cerneca  prema  Ctrnek,  Malic  prema  MalBk,  Budizo  prema 
Budi.c,  Dal/zo  prema  Dalbc,  Prasfco  prema  Prastc,  lu^iz  (sjlvula) 
prema  lužhc  itd.  c)  I  samoglas  I  živio  je  još  tada  u  hrvatskom 
govoru,  te  je  u  sporaenicih  izražen  sa  U  ili  el  mj.  7>Ji,  jn>,  kano 
što  dokazuju  primjeri:  Vilcona  (Vi^lkona,  Vukonja),  Vilcan  (Vati- 
kan, Vukan),  St/lbiza  (Sti>lbica,  Stubica),  Tilstocossa  (Trblstocossa, 
Tustokosa)  itd.  Naprama  ovim  primjerom  iz  dalmatinskih  listina 
zanimivo  je  navesti  ove  primjere  iz  listina  posavskih:  Volcanus, 
Volche,  Volcheta,  Volcou  prema  nslov.  Volki,  Volče,  VolČji  potok 
(u  Kranjskoj),  d)  star.  i>  piše  se  sa  e  (ekavština) :  Belgrad,  stenize 
(muruUa),  Bosetech,  Vera,  Tessen,  ded,  Sekiriza  itd.  e)  Mukh  y, 
TJ  piše  se  u  X  i  XI  vieku  uviek  jednostavnim  i,  te  se  jamačno 
izgovarao  kano  čisti  i:  „IJisen,  Pribfdrug,  Pribislav,  Pribina;  samo 
u  IX  stoljeću  dolazi;  „Nemuslo,  Lutimuslo,  Nedamuslo,  Cresamuslo ; 
te  bi  se  odavle  moglo  zaključiti,  da  se  je  mukli  xi  u  IX  vieku  u 
govoru  još  čuo.  Napokon  f )  navodim  ovdje  još  sliedeće  rieči  iz 
listina:  bravar,  klučar,  kolnik  (via  grandis),  dvornik,  ded,  gradščik, 
mernik,  pissi  rit  (ri.t,  promontorium),  podžup,  postelnik,  potok, 
psar,  scitnik  i  scitonosa,  si.tnik,  sokolar,  star  (mensura),  ubrusar, 
vinotok,  vites,  vladika,  uulastelin,  volar,  vratar,  vreteno.  Toliko 
uzgredice  za  karakteristiku  jezika  od  IX — XII  vieka. 

Za  povjestnika  zanimivije  je  pitanje:  je  da  li  je  u  obsegu  Plr- 
vatske  uz  narod  hrvatski  živio  prije  XII  vieka  još  koji  drugi 
narod V  A  ovo  pitanje  poradja  još  druga:  koji  je  na  ime  narod  za- 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  85 

tekao  narod  hrvatski  u  onom  dielu  Dalmacije,  u  kojem  je  on 
svoju  državu  zasnovao  ?  kako  se  hrvatski  narod  po  tom  dieki  raz- 
seho,  i  kako  je  on  u  ethnoložkom  smjeru  djelovao  na  pražitelje 
zemlje? 

Prilično  jasno  možemo  odgovoriti  na  ova  pitanja,  u  koliko  se 
tiču  romanskoga  življa  u  Dalmaciji.  Suvremeni  na  ime  pisci  IX, 
X  i  XI  stoljeća  navode  i  priznavaju  u  Dalmaciji  dvie  narodnosti, 
slovensku  i  romansku.  Tako  Einhard,  prijatelj  i  savjetnik  Karla 
velikoga  i  sina  mu  Ljudevita,  spominjuć  u  svojem  ljetopisu  po- 
slanstvo cara  Lava  V.  k  Ljudevitu  u  Cahov,  navodi  mu  i  uzrok, 
da  se  na  ime  poravna  razmirica,  nastala  medju  Romani  i  Sloveni 
Dalmacije  radi  medja.^  Taj  isti  uzrok  navodi  i  suvremeni  životo- 
pisac  Ljudevitov^:  „Legatio  autem ,  excepta  amicitia  et  sotietate, 
erat  de  finibus  Dalmatorum  Romanorum  et  Slavorum".  Za  bolje 
razumievanje  toga  navoda  valja  se  sjetiti,  da  su  Romani  Dalma- 
cije tada  stajali  pod  vrhovnom  vlašću  bizantinskoga,  a  Hrvati 
Dalmacije  pod  vrhovnom  vlašću  njemačkoga  dvora.  Oba  indi  su- 
verena htjedoše  se  sporazumjeti  o  poravnanju  one  razmirice.  Na 
dalje  Konstantin  porphyrogeneta  iztiče  na  više  mjesta^,  da  su  sta- 
novnici Dubrovnika,  Zadra,  Trogira,  Spljeta,  Raba,  Krka  i  Osora 
Romani  i  da  se  Romani  (ol  Pco^žvol)  zovu.  Ivan  djakon,  kapelan 
i  poslanik  mtetačkoga  dužda  Petra  II  Orseola,  pripoviedajući  o 
vojni  toga  dužda  proti  Hrvatskoj,  kada  spomenu  dolazak  mletač- 
koga brodovlja  u  Osor,  dodaje:  „ubi  non  modo  cives  verum  omnes 
de  finitimis  tam  Romanorum  quam  Sclavorum  castellis  convenientes 
tanti  ospitis  adventum  se  praevenissc  gaudebant*.*  Vilhelmo  tyrski 
arcibiskup  opisujuć  križarski  vojeni  pohod  (lOOG)  toloskoga  grofa 
Raimunda  kroz  Dalmaciju  navodi  od  gradova  Zadar,  Spljet  i  Du- 
brovnik, te  razlikuje  Dalmatine  Slovene  od  Dalmatina  priraoraca, 
i  to  po  jeziku,  običajih,  izobraženju  i  ćudi ;  govoreći  o  drugih 
„qui  in  oris  maritirais  habitant,  fjui  ab  aliis  (se.  Sclavi.s  Dalmatiac) 
et  moribus  et  lingua  dissimiles  latiiuim  habent  idioma,  rcli(piirt 
sclavonico  sermone  utentibus  ct  liabitu  barbarorum".^  Ovdje  se 
indi  jasno  veli,  da  se  u  Dalmaciji  govore  dva  jezika:  latinski  (ta- 
lijanski) u  primorju,  i  slovenski  (hrvatski);    da  se  ondje  |)rika/uju 

*  Dokumenta  |).   .'517. 
2  Ibid. 

•''  Ibid.   p.    101. 

*  Ibid.    p.    J2«;. 
'^  Ibid.   p.    I<;2. 


80  FK.    KAĆKI, 

dva  naroda  različita  ne  samo  jezikom  nego  i  obieaji  i  naeinom 
življenja.  Čovjeku  uzobraženu  u  Parizu  bili  au  srodnici  Romani 
Dalmacije  ugladjeni,  Hrvati  pako  „liabitu  barbari".  Ali  ne  samo 
stranci  nego  i  domaći  razlučivali  su  u  Hrvatskoj  ove  dvie  narod- 
nosti. Zadrani,  Spljetjani,  Trogirani  itd.  niesu  se  smatrali  za  Hr- 
vate, za  Slovene,  već  za  Latine,  za  narodne  osebine,  različite  od 
hrvatske.  Ovaj  osjećaj  našao  je  izraz  čak  u  javnih  izpravah.  Evo 
dva  primjera!  Za  podkriepljenje  darovnice*  braće  iz  Nina,  imenom 
Zovine,  Desimira,  Petra,  Gromele  i  Slavica  god.  1072  u  vrieme 
Petra  Krešimira  bijahu  prizvani  sliedeći  svjedoci :  Družnik  ded, 
Pribidrug  posteljnik,  Dragana  ščitnik  kraljev  i  župani  Adamic,  De- 
sina  i  Prodan.  Već  imena  a  još  više  časti  tih  svjedoka  pokazuju, 
da  bjehu  Hrvati,  Uz  ove  svjedoke  navode  se  sliedeći :  „Drago  prior, 
Andreas  prior,  Maius  iudex,  Candidus,  Nikjforus,  Petrus  comer- 
ziarius,  et  Prestancius  frater  eius".  Ovi  svjedoci  bjehu  Zadrani,  kano 
što  i  darovnica  bješe  zadarskomu  benediktinskomu  samostanu  sv. 
Krisogona  podieljena ;  a  ovi  se  svjedoci  Zadrani  od  onih  hrvatskih 
častnika  razlikuju  opazkom :  „itera  testes  latini"  t.  j.  oni  su  svje- 
doci po  narodnosti  Latini,  Romani,  a  ne  Hrvati,  Sloveni,  kano  što 
oni  prvi.  U  drugom  se  primjeru  čini  razlika  izmedju  Spljećana  i 
Hrvata.  Spljećanin  na  ime  Petar  Crne  u  darovnici  svojoj^  samostanu 
sv.  Petra  u  Selu,  koj  je  on  sagradio,  govoreći  o  posvetbi  dogoto- 
vljene crkve  po  nadbiskupu  Lovri  veli:  „ad  cuius  (se  consecra- 
tionis)  solemnitatem  plurimi  Spalatinorum  Chroatorumque  virorum 
gratia  remissionis  seu  absolutionis  venerunt".  Ovdje  indi  „Spalatini" 
niesu  „Chroati",  kano  što  niesu  ni  za  pol  drugo  stoljeće  kašnje 
Spljećaninu  Tomi  arcidjakonu. 

Ovo  romansko  stanovničtvo  bijaše  u  svih  javnih  i  sukromnih  od- 
iiošajih  njokom  pregradom  odieljeno.  Ono  je  živilo  na  posebnom 
zemljištu,  pod  posebnom  upravom  i  posebnirai  uredbami. 

Kada  su  izza  VH  vieka  na  prostranom  zemljištu  rimske  Dalma- 
cije postale,  kano  što  je  poznato,  nove  hrvatske  i  srbske  državice, 
tada  je  ime  Dalmacije  ostalo  u  političkom  smislu  ograničeno  na 
onaj  primorski  diel  toga  zemljišta,  koj  je  ostao  u  vlasti  iztočno- 
rimske  monarhije.  Ovaj  diel  bijaše  „O-sj^.a  Z\£>.|7.aTia;*,  odkada  bi 
carevina  podieljena  u  vojničko-upravne  pokrajine  toga  imena.  Po- 
lovinom X   vieka,  a  jamačno  još  prije,  obuhvataše  Dalmacija  samo 

^  ^h'u\.  p  01. 

-   \\)\d    \).    127.  Darovnica  je  od  ^od.   1080. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VlEKA.  87 

ono  zemljište,  na  kojem  se  je  romansko  stanovničtvo  u  okupu  saču- 
valo, a  na  koje  spadahu  veći  liburnijski  otoci  Krk,  Hab  i  Osor 
(Cres)  i  gradovi  Zadar,  Trogir  i  Spljet.  Zastupnik  carske  vlasti 
bijaše  u  toj  Dalmaciji  carski  namjestnik,  imenom  „dux,  praefectus 
proconsul,  grč.  c>Tpa.T£Y6;,  /cocTX7:av6;",  a  obično  odlikovan  čašću 
protospathara  (-otoTO^Tra^apio;)  sa  sielom  u  Zadru.  Dok  je  do  VII 
stoljeća  exarhat  ravenski  pripadao  carevini,  strateg  Dalmacije,  koja 
se  smatrala  pokrajinom  Italije,  bijaše  podredjen  exarhu.  Iz  suvre- 
menih spomenika^  poznajemo  više  stratega  poČam  od  početka  IX 
pa  do  druge  polovine  XI  vieka.  Tako  god.  805  bijaše  Dalmacije 
„dux  Paulus",  god.  821  „praefectus  Johannes",  god.  986  „pro- 
consul Maius*,  god.  1036  stratico  protospatharius  Gregorius",  god. 
1060  „stratigo  Nicolaus",  napokon  god.  1067  i  1069  „catapanus 
protospatharius  Leo".  Ali  kako  je  upliv  iztočno-rimske  carevine  na 
zapadu  padao,  dok  početkom  XI  stoljeća  u  južnoj  Italiji  posvema 
neutrnu,  tako  je  i  vlast  stratega  Dalmp.cije,  u  koliko  je  Hrvatska 
jačala  i  sve  to  više  romansku  Dalmaciju  u  područje  svoje  moći 
povlačila,  sve  više  padala,  tako  da  su  tu  čast  u  drugoj  polovini 
X  stoljeća,  ako  ne  prije,  stali  obnašati  gradski  načelnici  zadarski. 
Dokle  je  god  carevina  imala  ikakvu  vlast  u  Dalmaciji,  dotle  je 
ona  branila  naprama  Hrvatskoj  probitke  romanskoga  žitelj  stva,  uzi- 
mala imenito  njegovo  zemljište  u  zaštitu,  braneći  tim  i  narodnost 
njegovu  i  svoje  posebne  interese,  koji  su  grčkomu  i  romanskonui 
življu  naprama  slovenskomu  od  vajkada  zajednički  bili.  Za  jedno 
i  drugo  imademo  dokaza  u  poviesti  one  dobe.  Kada  je  PIrvatska 
početkom  IX  stoljeća  bizantinsku  vrhovnu  vlast  zamienila  s  fra- 
načkom, p^  kada  su  se  i  Mlečani  i  Dalmatinci  našli  prinukani 
uteći  se  takodjer  god  805  pokroviteljstvu  Karla  velikoga:  prva 
bješe  briga  carigradskoga  dvora,  da  napusti vši  Hrvate  opet  Dal- 
maciju zadobije.  S  toga  je  car  Nikifor  odmah  sliodeće  godino 
(806)  poslao  patricia  Niketu  „ad  recuperandani  I)ahn:itiam".  Za- 
metnuše  se  i  dugotrajni  priegovori  izmedju  oba  carska  dvora,  kojih 
je  konačni  posljedak  bio  taj,  da  se  je  Karlo  god.  .Si 2  ugovorom 
odrekao  Dalmacije.^  Kako  je  na  dalje  carigradski  dvor  pet  godina 
kašnje  (817),  kada  su  razmirice  nastale  bilo  sbog  granica  izmedju 
Hrvatske  i  Dalmacije,  uzeo  bio  u  zaštitu  svoje  Komauc  »lahna- 
tinakc,    to  srno    iijesto    više    jiirve    spomenuli.     Rizintinska    politika 


^  Navode   vJdi   ibid.   p    50;^.    l);iliiia!i;H-   strntc^'i. 
2  O  tom   vidi   ibid.    \>.   .JIO  ss. 


SS  FR.    RAGKI, 

sklona  bješe  glede  Dalmacije  na  popustljivost  samo  ondje,  gdje  je 
nepopustljivost  mogla  gorjim  plodom  uroditi,  i  samo  onda,  kada  je 
Hrvate  našla  prama  sebi  popustljive.  Tako  je  car  Basilij  I,  posto 
se  Hrvatska  povratila  bila  pod  pokroviteljstvo  iztočno-rimskoga 
dvora,  pronašao  za  shodno  urediti,  da  dalmatinski  Romani  onaj 
godišnji  danak,  koj  su  dotle  davali  carskomu  narajestniku  (stra- 
tegu), u  buduće  plaćaju  Hrvatskoj;  a  razlog  navodi  se  taj,  da 
bude  mir  medju  njima.  ^  Kada  se  napokon  u  Carigradu  vidjelo,  da 
je  vlast  carevine  \i  Dalnulciji  uzdrmana,  pa  da  bi  ova  zemlja  mogla 
Hrvatskoj  pripasti :  voljelo  se  prenieti  tu  vlast  na  odanije  si  i  car- 
skoj politici  sklonije  Mletčane,  nego  li  ju  predati  u  ruke  susjednih 
Hrvata.  Tako  je  učinio  car  Basilij  II  i  sudrug  mu  Konstantin 
Vlil  imajući  posla  s  Bugari;  tako  je  učinio  car  Alexij  I  Komnen, 
prcnesav  prvi  svoje  pravo  na  Dalmaciju  na  dužda  Petra  I  Orseola, 
drugi  na  dužda  Vitala  Faledra.^ 

Dalmatinski  Romani  mogahu  dakle  računati  na  podporu  bizan- 
tinskoga dvora  u  svakom  sukobu  sa  susjednimi  Hrvati ;  s  toga 
bijaše  on  ne  malenim  i  ne  slabim  naslonom  njihovoj  narodnoj 
osebnosti.  Ali  ovoj  bijaše  ne  mala  zaštita  i  u  samoupravi,  koju 
uživahu  i  uz  carskoga  namjestnika,  i  koju  umješe  sačuvati  i  kašnje, 
kada  ili  nije  više  bilo  stratega  u  Zadru  ili  Dalmacija  dodje  u  užju 
svezu  8  Hrvatskom.  Carski  namjestnik  nadziraše  samo  obćcnite 
interese  monarkije.  Osim  ovih  nije  i  onako  bilo  u  Dalmaciji  drugih 
zajedničkih.  Carevina  ni  je  od  nje  ni  tražila  drugo,  nego  neznatan 
godišnji  danak  i  u  slučaju  nužde  vojenu  pomorsku  pripomoć.^  Sta 
se  nutarnjih  poslova  njezinih  tiče,  ostavi  jim  posvema  slobodne 
ruke  u  neograničenoj  slobodnoj  upravi,  koje  područje  bijaše  tako 
široko,  da  je  sveza  s  carevinom  nalazila  vanjski  izraz  samo  u  tom, 
sto  su  „acta"  njezina  nosila  na  čelu  ime  vladajućega  cara,  i  što 
je  glava  slobodne  obćine  kadšto  nosila  naslov  carskoga  namjestnika 
ili  dostojanstvenika. 

Nije  ovdje  mjesto  razpravljati  o  ustroju  samouprave  Dalmacije 
romanske.  Ali  na  jednu  okolnost  valja  pažnju  obratiti  —  a  ta  je, 
da  nosioci  ove  samouprave  bijahu  sami  gradjani  njezini,  i  to,  ko- 
liko imena  svjedoče,  malo  ne  izkljiičivo  narodnosti  romanske. 
Osebna  imena  za  ono  davno  doba  imadu  u  poviesti  mnogo  zamaš- 


^   Ibid.   p.   372. 

^  Ihid.   p.   '12.S,  451). 

■^  ibid.   p.   ;jl<s. 


HRVATSKA    PRTJE    XII    VIEKA.  89 

šnije  znamenovanje  i  mnogo  dalji  dohvat  nego  li  danab,  jer  obi- 
čaji i  predaje  naroduje  niesu  bile,  kano  što  su  danas,  izložene  to- 
likim mienam.  Nije  slučajno,  što  imena  žitelja  hrvatskih  priedjela 
glase  hrvaski  t.  j.  slovenski^;  što  od  svih  poznatih  nam  do  25 
imena  hrvatskih  vladalaca  samo  dva,  naime  Stjepan  i  Petar,  jesu 
obćenita,  kršćanska,  dočim  su  sva  ostala  slovenska^ :  nije  slučajno, 
što  su  svi  hrvatski  dostojanstvenici  dvorski,  kano  dvorski,  tepči, 
posteljnik,    vinotoč,    štitnik,    ubrusar,    volar,    sokoiar^  itd.  i  svi  žu- 

^  Kano  što :  Belica,  Belotica,  Belšo,  Benak,  Beneđa,  Beričin,  Beri- 
đrag,  Berivoj,  Bogdan,  Bogobojša,  Bojan,  Bolan,  Boledrag,  Bolemir, 
Boleslav,  Boleša,  Bolica,  Bolenega^  Boroje,  Boza,  Božeteli,  Brana,  Bra- 
niča, Branimir,  Brate,  Brataša,  Bratorad,  Biidić,  Budina,  Budimir,  Crni, 
Ćrnota,  Crneka,  Crvika,  Dabislav,  Dabra,  Dabraša,  Dabrovit,  Dadovit, 
Damanek,  Damarad,  Danko,  Deđ,  Deđaka,  Deđomir,  Deđohna,  Desko, 
Desilo,  Desimir,  Desina,  Dobraša,  Dobrogoj,  Dobrogost,  Dobromir,  Do- 
broslav,  Dobrovit,  Domogoj,  Dragana,  Draganek,  Dragiša,  Drago,  Dra- 
goljub, Dragomir,  Dragoslav,  Držiha,  Držislav,  Drugana,  Druže,  Druž- 
nik,  Godemir,  Gojko,  Gojslav,  Goretin,  Gostilo,  Gostiša,  Gostidrag, 
Gostimir,  Gradina,  Grbiša,  Gorbina,  Gromela,  Gruba,  Grubina,  Gru- 
biša ,  Hrvatin ,  Hval ,  Jaroslav,  Ježamoža,  Junača,  Kalina,  Krasan, 
Krasona,  Ladislav,  Lelidrag,  Lepa,  Lilie,  Luđevit,  Ludislav,  Ludimusl, 
Lube,  Lubidrag,  Lubimir,  Ludin,  Lutić,  Lutimir,  Lutimusl,  Lutistrali, 
Mališa,  Mihača,  Mileša,  Milo,  Milica,  Milodrag,  Milota,  Minidrag,  Mi- 
rogoj,  Miroslav,  Mislav,  Moj  mir,  Muncimir,  Nadeja,  Najezda,  Negoša, 
Negomir,  Negovan,  Negutin,  Nemusl,  Nosimir,  Ozrina,  Petrana,  Petrina, 
Petrica,  Prvo,  Prvana,  Prvanek  Podboj,  Potelian,  Prodan,  Prasic,  Preda, 
Prelut,  Pribin,  Pribil,  Pribidrug,  Pribigoj,  Pribimir,  Pribinega,  Prisbna, 
Prodan,  Piadana,  Radanica,  Rađanek,  Radomir,  Rađoslav,  Rudina,  Ru- 
gota,  Rusin,  Sebedrag,  Sedislav,  Selislav,  Semiđrag,  Semivit,  Slavena, 
Slavic,  Sfojbina,  Stana  Stanimir,  Strerad,  Strez,  Stczina,  Strietcli,  Stroil, 
Stroica,  Studec,  Svatoslav,  Svinidrag,  Svinimir,  Si.dina,  Si.dica,  Tehomila, 
Tehna,  Telina,  Tešina,  Tešen,  Tešimir,  Tolimir,  Trpimir,  Tomidrag, 
Tomislav,  Tugina,  Veća,  Većedrag,  Većemir,  Većenega,  Veljak,  Vlkan, 
Vlčina,  Vlkota,  Vikomir,  Vera,  Veranica,  Viša,  Višan,  Vitan ,  Vitaća, 
Vitck,  Vitko,  Vitodrag,  Vitomir,  Vitoslav,  Volen,  Volcša,  Vojil,  Vratina, 
Všemir,  Zdedrag,  Zelided,  Zelidrag,  Zclimir,  Zožan,  Zidimir,  Zidislav, 
Zovič,  Zovina,  Zrcmil.  Zulo,  Zuli.ko.  Vidi  Documenta  p.  VM  n.  gdje 
su  svi  navodi. 

2  Na  ime:  Borna,  Ladislav,  Mislav,  Trpimir,  Domogoj,  8<Mlcslav, 
Branimir,  Mutimir,  Višeslav,  Tomislav,  Trpimir  (kano  kralj)  I,  Kre- 
šimir I,  Miroslav,  Držislav,  Svctoslav,  Gojslav,  Krešimir  II,  Stjepan  I, 
Krešimir   III    INttar,   Slavic,   Svinimir,   Stjj-pan   II   i   IN^tar. 

^  Budimir,  IJoledrag  Krcsomisl.  /.(didcd,  Tugiiia,  Zelidrag  Prisna, 
Bndoc,  Pribidrug,  Matica,  Studec,  Dcdovit,  Dobnulrag  Dragana,  I)o- 
simić.  Viša,  Zović,  Tolimir.  Vitomir,  Slavica,  Krasona,  Domanek,  Dra- 
goncg.    Prodan,   Smole.    Ibid.    p.    f)!!     -12. 


90  FR.    RAČKI, 

pani  hrvatski \  dakle  svi  nosioci  državne  vlasti  u  Hrvatskoj,  no- 
sili s  neznatom  iznimkom  slovenska  imena.  I  u  imenih  izražavala 
se  narodnost  načinom  svakomu  jasnim  i  glasnim.  S  toga  neće  slu- 
čajno biti,  što  nalazimo,  da  imena  plemića,  koji  su  sjedili  u  vieću 
obćine,  imena  gradskili  priora,  tribuna  i  sudaca  u  Zadru,  Trogiru, 
Spljetu,  Krku,  Rabu,  Pagu  i  Osoru,  gdje  što  malo  ne  izključivo 
a  u  obće  pretežnom  većinom  jesu  romanska.  To  udara  u  oči  oso- 
bito kod  imena  Zadrana  i  Spljećana.  Ovi  gradjani  navode  se  u 
izpravah  ili  s  imenom  samim ,  kojemu  se  za  razliku  od  druge 
osobe  istoga  imena  dodaje  često  još  ime  otca,  ili  sa  samim  prezi- 
menom, ili  pako  s  imenom  i  prezimenom.  Imena  su  poznata  ro- 
manskoga zapada,  gdje  što  i  grčka;  ali  ima  jih,  koja  nas  sjećaju 
rimskih  imena  osobnih.  Izpustivši  obična,  kano  što  su  Andreas, 
Joannes,  Petrus  itd.,  navesti  ću  nekoliko  značajnijih,  i  to  kod  Za- 
drana: Barba  (sr.  rim.  Barbius,  Barbia),  Barbanus  (sr.  rim.  Bar- 
bunteius),  Candidus,  Fuscus,  Dauseta,  Forminus,  Gallus,  Gau- 
zuUus,  Madius,  Zanello  itd. ;  kod  Spljećana:  Audocus,  Aulucus, 
Anzulo,  Casta ,  Lampredius,  Domnius,  Florinus,  Gaudinus,  Lo- 
randus,  Zani,  Ernizo,  Ursus,  Ursana  itd.;  kod  Trogirana:  Sabau- 
dicus ;  kod  Krcana :  Bassus ;  kod  Osorana :  Danulo  ;  kod  Pažana  : 
Bardinus  —  nespominjući  ovdje  onih  imena,  koja  su  u  svih  ovih 
obćinah  bila  obična.  Još  se  više  iztiče  romansko  poreklo  u  prezi- 
menih.  Evo  njekoliko  primjera.  U  Zadru  spominju  se  ove  obitelji: 
Bonamuta,  Branza ,  Butirani,  Caltaroso ,  Cresconi,  Margastrona, 
jMazikyrne,  Panzella,  Pecce,  Prestabarba,  Saniveni,  Santase,  Sega, 
Speri,  Strincia,  Tichine,  Trudalata,  Trunzani,  Uncio.  U  Spljetu : 
Bacharinus,  Balla,  Barbazani,  Bipirella,  Boca,  Bussicce,  Calendulo, 
Calmon,  Caputac,  Caravia,  Carbon,  Cassanaga,  Casilina,  Ceculi, 
Cegaita,  Cimpli,  Cino,  Corvus,  Crebesoe,  Gurano,  Cjbriule,  Dra- 
culo,  Drunuzani,  Tafa,  Gatta,  Gattina,  Grando,  Grasso,  Graulu, 
Gravalana,  Grizina,  Lacarda,  Lagana,  Lampata,  Laudula,  Lucari, 
!Macica,  ^laraldo,  Marra,  Masitulo,    Mutalarius,   Mazzuola,  Mesaga- 


^  Bribirski :  Buđcc,  Crminik,  Strczina ;  Cetinski :  Dragomir  Pribin, 
Višcn;  drid.ski :  Ozrina,  DragosJav;  lijicvanski :  Zclimir,  Dobrilo;  klišl<i; 
Jjelcdra^;  krbavski:  l)c.sirnir,  ])<;silo;  hirki :  Prvaru^;^,  Vlćić,  Vcćcrnir, 
Pribincga;  morski:  KiiHiii ;  ninski:  Adarnić,  Desina;  poljićki :  Dalić, 
Višen,  Vratina;  sidražki :  .lunma,  Mutiniii'.  Jjibornir;  zagorski:  VIčina, 
Dragoslav  ;  zastobrski  :  Jakobić  ;  zatinski  :  VIT-ina  ;  onda  :  Ncgntin, 
Nenuisl,  Ozannl,  PoN^lian,  Picdil,  Zaicata  Zulo,  Prodan,  Slavic,  Zidi- 
mir,  Saruba,   Orne,  Bran.   Ibid.  p.   512 — 13. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  Ot 

lina,  Messana,  Muti,  Peripano,  Platnmissa,  Poludusa,  Forcarus, 
Porta,  Pucipani,  Pudichino,  Pundriilo,  Rivelli,  Sabati,  Salato,  Sasio, 
Scafiuli,  Scanacani,  Scarnizi,  Scorp.me,  Socalo,  Stasucco ,  Succo, 
Talina,  Tiberi,  Tigala,  Tortor,  Tribuchi,  Zalaca,  Zoppo.  U  Tro- 
giru: Calafato,  Chiudi,  Sepelato,  Staligato,  TriduUo.  Na  Rabu: 
Mazzo,  Mazzolini  itd.  Ovimi  se  imeni  dovoljno  potvrdjuju  druga 
svjedočanstva  o  romanskom  podrietlu  gradjanstva  tadanje  Dalma- 
cije. A  da  je  samouprava  obćine  bila  u  rukuh  ovih  plemićkih  obi- 
telji romanske  narodnosti,  potvrdjuju  imena  gradskih  častnika  i 
viećnika.  Uzmimo  Zadar.  Ovdje  su  na  stolici  načelničkoj  sjedili  od 
početka  X  do  konca  XI  vieka  gradjani  imena:  Andreas,  Fusculus, 
Madius  de  Columna,  Gregorius,  Andreas,  Maius,  Leo,  Nicolaus, 
Candidus;  samo  Grubiša,  Dabro,  Drago  i  Vitača  sjećali  bi  nas 
svojim  imenom  na  hrvatski  rod.  Kano  tribuni  spominju  se :  Ana- 
stasius,  Nicephorus,  Theodosius  itd.  sve  do  Madia  Trunzania.  Isti 
nam  se  pojav  prikazuje  u  onih  drugih  dalmatinskih  obćinah,  oso- 
bito u  gradovih  Spljetu  i  Trogiru.  Takova  samouprava,  koja  je 
skoro  neograničeno  po  zastupstvu  gradskom,  u  kojem  su  sami  gra- 
djani sjedih,  i  po  gradskom  poglavarstvu,  u  koje  su  opet  gradjani 
birani,  odlučivala  o  poslovih  obćine,  bijaše  dosta  jak  nasip  proti 
provali  susjednoga  hrvatskoga  življa.  Pače  kad  je  romanska  Dal- 
macija za  Petra  Krešimira  došla  u  tjesniji  odnošaj  naprama  Hr- 
vatskoj, ne  nalazimo  da  bi  se  s  ove  strane  zakinulo  bilo  u  samo- 
upravu njezinu.  Tada  je  valjda  samo  ta  promjena  nastala,  da  je 
hrvatski  živalj,  koj  je  za  cielo,  ako  ne  inače  a  to  kroz  obiteljske 
sveze,  stao  od  prije  prodirati  u  one  romanske  obćine,  došao  do 
većega  uvaženja.  To  se  dade,  nevaramo  li  se,  naslućivati  odanle, 
sto  od  dobe  Petra  Krešimira  nalazimo  n.  p.  raedju  priori  i  sudci 
u  Zadru  njekoliko  muževa  hrvatskoga  imena,  kano  što  Dabro, 
Drago,  Vitača,  Volen,  Desina;  i  što  od  tada  u  obće  nalazimo 
življi  saobraštaj  izmedju  gradjanstva  dalmatinskoga  i  žiteljstva  hr- 
vatskoga. 

Ne  manje  jak  naslon  nalazila  je  romanska  Dalmacija  za  svoju 
osebnost  u  samostalnom  crkvenom  ustrojstvu  svojem.  U  tom  po- 
gledu poznato  je,  kolika  je  sila,  kolika  li  vlast  ležala  u  doba  ono 
u  crkvi,  i  to  ne  samo  u  pitaujih  tičućih  se  svicsti  nego  i  u  <lr- 
žavnih  i  družtvenih  poslovih.  A  glava  cikvc;  no  samo  /a  Dalma- 
ciju nego  i  za  Hrvatsku  imaše  već  od  VII  vieka  svoje  siclo  u 
Suljetu;  ostali  pako  spljctskoinu  metropoliti  podrcdjeni  biskupi 
imahu   svoje  stolice  u   Zadru,   Trogiru.    Kal)ii,    Krku   i   Ohoru,  dakle 


92  FR-    RAČKI, 

upravo  u  obsegii  romanske  Dalmacije.  Vlast  tih  biskupa  protezala 
se  je  preko  granica  Dalmacije  i  na  Hrvatsku.  Tu  su  vlast  oni 
divnom  uztrajnošću  branili  i  tada,  kad  se  je  s  hrvatske  strane 
nastojalo  podići  posebne  biskupske  stolice  za  hrvatski  narod ;  a  do 
skrajnosti  se  opirahu  svakomu  pokušaju,  da  se  hrvatski  biskup 
iztrgne  izpod  jurisdikcije  dalmatinskoga  metropolita.  Budi  dovoljno 
sjetiti  na  ustanove  sabora  spljetskoga  god.  924,  od  kojih  su  ove 
dvie  osobito  značajne:  „neka  znade  biskup  Hrvata  —  govore 
dalmatinski  biskupi  —  da  se  imade  i  on,  kano  i  mi  svikolici,  pod- 
vrći našoj  metropolitskoj  crkvi.  Ako  bi  pako  kralj  i  velemože  hr- 
vatski sve  biskupije,  koje  leže  unutar  granica  naše  metropolitske 
crkve,  svojemu  biskupu  prisvojiti  htjeli:  tada  ni  jedan  od  naših 
nesmie  po  cieloj  zemlji  njihovoj  (hrvatskoj)  ni  krstiti,  ni  crkve  po- 
svetiti, ni  rediti".^  Ovakova  odlučnost  djelovaše  i  na  rimsku  sto- 
licu, koja  je  uslied  toga  jedinu  hrvatsku  biskupiju  u  Ninu  doki- 
nula ^  Tek  Petru  Krešimiru  i  njegovim  nasljednikom  pošlo  je  za 
rukom  ukinuti  biskupiju  u  Ninu  i  osnovati  novu  u  Kninu,  al  i 
ove  dvie  na  hrvatskom  zemljištu  podignute  biskupije  bijahu  pod- 
redjene  spljetskoj  metropohji.  Kako  su  se  pako  dalmatinski  biskupi 
strogo  držali  svih  predaja  romanskih  čak  u  obredih  i  bogoštovju, 
to  se  pokazalo  u  pitanju  o  crkvenom  jeziku,  koje  se  u  Hrvatskoj 
jurve  početkom  X  vieka  zametnulo.  Budi  dovoljno  ovdje  sjetiti 
na  onaj  dosljedan  odpor  dalmatinskih  biskupa  proti  slovenskoj 
službi  božjoj,  tako  oštro  izražen  u  rečenom  saboru  spljetskom  g. 
924,  za  tiem  u  drugom  saboru  držanom  god.  1059.  U  prvom  za- 
branjeno je  pače  biskupom  ikojega  zarediti,  koji  bi  se  htjeo  slu- 
žiti u  crkvi  „sclavinica  lingua".^  Ova  je  zabrana  u  drugom  sa- 
boru ponovljena  a  dodatkom,  „ut  nuUus  de  caetero  in  lingua  scla- 
vonica  praesumeret  divina  mysteria  celebrare".*  U  obće  dalma- 
tinski biskupi  pokazivali  su  se  u  tom  pitanju  nepopustljiviji  od 
same  rimske  stolice;  što  se  dade  razjasniti  uzevši  na  um  s  jedne 
strane  ono  skrupulozno  bdijenje  u  Dalmaciji  nad  osebinom  narod- 
nom i  nad  uvjeti  obrane  njezine,  s  druge  trvenja,  koja  su  neu- 
klonivo  nastajala  izmedju  njezina  romanskoga  i  susjednoga  hrvat- 
skoga življa.  Sve  se  to  i  tiem  potvrdjujc,  što  su  na  stolice  koli 
metropolitsku  toli  biskupske,  premda  se   s  njih  i  hrvatskim  pukom 

^  Ibid.  p.  102. 

2  Ibid.  p.  1!)5. 

3  Ibid.  p.  102. 
*  Ibid.  p.  204. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  93 

vladalo,  birani  izključivo  iirodjenici  Dalmatinci;  i  ako  ye  kakova 
iznimka,  što  je  u  ostalom  bivalo  preriedko,  dogodila,  posizalo  se 
ipak  u  krugove  talijanskoga  svećenstva,  kano  što  je  to  bilo  izbo- 
rom Ivana,  rodom  Rimljanina,  za  biskupa  trogirskoga,  i  imenova- 
njem Crescentia,  takodjer  Rimljanina,  za  spljetskoga  nadbiskupa.^  I 
za  redove  crkvene  bijaše  razsadnikom  romanska  Dalmacija  i  Italija. 
Za  ravnanje  prvoga  benediktinskoga  samostana  u  Dalmaciji,  naime 
u  Zadru,  zasnovana  pod  konac  X  vieka  uz  crkvu  sv.  Krizogona 
bijaše  pozvan  Madius,  prvi  opat  njegov,  iz  Italije,  od  glasovite 
matice  reda  na  monte  Cassinu.^  U  području  ili  na  dohvatu  ro- 
manske Dalmacije  bijahu  i  ostali  samostani  mužki  i  ženski,  naime 
u  Zadru,  Spljetu,  Trogiru,  Solinu,  Selu  kod  Solina,  Rabu,  Krku, 
te  na  otočićih  Nembu  (Neumi)  i  Sušaku  (Sansikovo)  kod  Osora.  Je- 
dini samostan  sa  značajem  više  hrvatskim  bijaše  onaj  od  kralja  Petra 
Krešimira  zasnovan  u  Rogova  kod  Belgrada^,  od  kojega  su  nam 
se  i  sačuvale  poznate  hrvatske  glagolicom  pisane  regule  sv.  Be- 
nedikta.* 

Sve  ove  državne  i  crkvene  uredbe  bijahu  čvrst  naslon  dalma- 
tinskomu gradjanstvu  za  očuvanje  i  njegovanje  narodne  osobnosti 
njegove.  One  niesu  prestale  moćno  djelovati  za  cielo  ono  vrieme, 
a  bijahu  podobne  odklanjati  pogibelj  narodne  assimilacije,  koja  je  iz- 
vana, tako  rekuć  izpred  vrata,  onoj  osebnosti  prietila.  Ali  uz  ove 
uredbe,  koje  su  neprekinuto  živile  i  djelovale,  nije  malo  podupi- 
rala istu  svrhu  ona  duševna  sveza,  koja  je  Dalmaciju  spajala 
s  rimskom  davninom,  i  to  ne  samo  u  jeziku  nego  takodjer  u  spo- 
menicih  rimske  veličine,  kojimi  ostade  Dalmacija  posijana.  Ovi  su 
spomenici  dnevice  romanskomu  gradjanstvu  progovarah,  sjećali  ga 
porekla  njegova,  djedova  njegovih  i  dogodja-ja  one  dobe,  kada  je 
Dalmacija  dielom  velikoga  rimskoga  carstva  bila.  Znamenit  je  u 
tom  pogledu  onaj  premda  kratki  opis^  gradova  dalmatinskih  za  prvu 
polovinu  X  vieka,  koj  nam  ostavi  car  Konstantin  VII.  Kod  sva- 
koga se  grada  natuca  rimska  tradicija.  O  Spljetu  veli  uz  ostalo: 
^Spljet  sagradi  car  Dioklecijan;  bijaše  mu  kano  vlastita  kuća, 
ondje  je  dvor  i  palače  sagradio ;  ali  što  je  od  toga  do  sada  preo- 
stalo, veoma  je  malo,  a  od  toga  episkopij  grada  i  hram  sv.  Dujma, 

*  Ibid.  p.  448  88. 
2  Ibid.  p.   21. 

'  Ibid.   )).   51. 

*  Izdane   po  nikopisn   XIV   v.   u   .St;iririali   VII,   72   ss. 
^  Docuraenta  p.    101. 


1)4  PR.    RAČKI, 

gdje  taj  svetac  bijaše  sahranjen,  a  koj  bijaše  njekada  spavaona 
(xoiT(ov)  cara  Dioklecijana.  Poda  dvorom  su  komore  na  svod,  prije 
za  stražare  odrcdjene,  u  koje  bi  mučenike  zatvarao.  U  istom  je 
gradu  i  sv.  Anastasij  pohranjen  bio.  Zidine  toga  grada  niesu  niti 
od  opeka  niti  od  ulitine  [olizo  kyyoprrfou]  nego  iz  kockastih  kamena, 
dugih  jedan  a  često  i  dva,  širokih  pako  jedan  lakat,  koji  su  medju 
sobom  sliepljeni  i  svezani  željezom  u  stopljeno  olovo  utvrdje- 
nim.  U  tom  se  gradu  vidi  takodjer  stupovlje  s  gredami  na  vršku. 
Ovdje  htjede  car  Dioklecijan  dvorane  na  svod  graditi  i  sav  grad 
nadkriti  i  sebi  palače  zidati  te  sve  sgrade  grada  nad  ovimi  svodovi 
providiti  gradjevinami  na  dva  i  tri  sprata,  tako  da  bi  ne  malen 
dio  grada  obuhvatale.  Zidine  grada  neimadu  niti  hodališta  (Tcepć- 
TT^TOv),  niti  kula,  nego  su  samo  visoke  zidine  s  luknjami  za  strie- 
Ijanje'*.  I  slavna  prošlost  bivšega  Solina  poznata  bi  tomu  piscu, 
koj  je  znao,  da  je  Solin  pod  Rimljani  bio  glavnim  gradom  Dal- 
macijC;  da  su  velikaši  u  njem  stanovali,  da  je  imao  mnogobrojno 
gradjanstvo  i  zauzimao  prostor  za  polovinu  Carigrada.^  Ako  se 
podrtine  Solina  još  sada  toliko  dojimaju  gledaoca,  koliko  niesu 
one  zahvaćale  i  potresale  čuvstva  Spljećana  i  Dalmatinaca  još  prije 
osam  sto  i  više  godina?  Već  onda  nastavljaše  ljudska  ruka  razo- 
rivanje,  koje  je  neprijatelj  započeo  bio.  Sjetimo  se,  da  je  koncem 
X  vieka  crkva  sv.  Mihovila  dozvolom  kralja  Držislava  iz  kamenja 
velebnoga  teatra  rimskoga  sagradjena  bila/'  A  osim  Spljeta  i  bli- 
žega Solina  imali  su  i  drugi  gradovi  dalmatinski,  osobito  Zadar  i 
Trogir,  rimskih  spomenika  i  više  i  bolje  od  danas  sačuvanih,  koji 
su  tradicionalnu  nit  romanske  tadašnosti  na  rimsku  davninu  na- 
dovezivali. 

K  tomu  netreba  zaboraviti  na  tO;  da  upravo  gradova  bizan- 
tinske Dalmacije,  izuzam  jedini  Solin,  ni  je  u  prolazu  iz  staroga 
u  srednje  dobe  snašla  tolika  katastrofa,  da  bi  jim  rimskoga  sta- 
novničtva  nestalo  bilo,  s  kojim  bi  i  rimske  tradicije  propale  bile* 
1  ona  promjena  s  gradjanstvom  solinskim  bješe  samo  mjestne  na- 
ravi, dočim  su  se  Solinjani,  pokle  jim  grad  početkom  VII  sto- 
ljeća bi  razoren,  koji  su  žive  glave  iznieli,  preselili  u  bližnji 
Spijet,  nalazeći  ondje  predbježno  utočište  u  velikom  i  utvrdjenom 
dvoru  Dioklecijanovom.  Ovamo  budu  pače  prenesene  i  vjerske  jim 
svetinje*,  te  se  tuj  nastanio  predjašnji  solinski  život.   Spljetska  ta- 

»  Ibid.  p.  265—69. 

«  Ibid.  p.   28. 

•'  Ibid.  p.  279  SS. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  95 

kodjer  crkva  smatrana  bješe  u  pravom  smislu  solinskom ;  a  spljetski 
nadbiskupi  nasljednici  prvoga  solinskoga  biskupa  sv.  Dujma.^  Malo 
prije  razseobe  solinskoga  gradjanstva  nalazimo  tečajem  posljednjega 
decenija  VI  stoljeća  u  tom  gradu  takove  državne  i  crkvene  odno- 
šaje,  kakove  su  rimski  gradovi  velikim  dielom  predstavljali  u  oči 
svojega  konačnoga  razsula  i  nastupaj ućega  novoga  poredka  stvari. 
Vlast  iztočno-riraskoga  cara  Mauricia  (582 — 602)  bijaše  bez  prie- 
pora  priznana.  Carskim  namjestnikom  u  Dalmaciji  nalazimo  god. 
598  proconsula  Marcellina^:  exarbi  pako  ravenski^  kojim  bješe 
^proconsul  Dalmatiae"  podredjen,  bijahu  iza  god.  584  Smaragdus 
(584 — 590),  Eomanus  (590 — 97)  i  Kalinik.  Sam  car  Mauricij  i 
organi  njegovi  koli  exarbi  toli  proconsul  uplitali  su  se  u  crkveni 
razdor,  kojega  je  pozorištem  Solin  bio.  Življenje  solinskih  biskupa 
Natala  i  Maxima,  kano  i  ostalih  drugova  njihovih  u  pokrajini, 
predstavlja  nam  se  u  slici  takovoj,  da  se  samo  iz  obćenite  razka- 
lašenosti,  koja  je  sve  slojeve  romanskoga  družtva  u  Dalmaciji  obu- 
zeti imala,  protumačiti  može.^  Razdor  u  crkvi  porodio  je  razdor 
u  gradjanstvu,  kod  kojega  je  često  i  krv  lievana  i  vojnička  sila 
upotrebljavana.  Niti  državne  vlasti  nemogoše  se  podići  nad  stran- 
čarstvom,  a  to  tim  manje,  što  se  organi  njezini  bicde  s  podmitlji- 
vosti, koja  je  čak  i  najbliže  krugove  exarliove  zarazila  bila. 

Ova  crna  slika  crkvenoga,  državnoga  i  družtvenoga  života,  samo  u 
glavnih  potezih  nacrtana,  potvrdjuje,  kako  se  gradjanstvo  glavnoga 
grada  Dalmacije  nije  dalo  s  kolotečine,  kojoj  bijaše  u  davnije  sretnije 
vrieme  naviklo,  svrnuti  niti  u  doba,  kada  su  mu  Sloveni,  kao  što 
se  u  srpnju  600  godine  pobojavalo*,  tako  rekuć  na  vrata  pokucali. 

Već  se  iz  toga  nacrta  razabire,  kako  je  romansko  žiteljstvo 
Dalmacije  IX — XI  stoljeća  neprekinutom  niti  na  daleko  starije 
doba  privezano  bilo.  AH  ovom  se  neprekidnošću  neizključiije  druga 
nepobitna  činjenica,  da  je  to  romanstvo  tečajem  predidućih  stoljeća 
bilo  u  svojem  biću  veoma  osjetljivim  mienarn  izloženo,  koje  su  u 
ostalom  sav  romanski  sviet  poslije  propasti  rimskoga  carstva  gdje 
više  gdje  manje  zahvatile.  Ovim  mienam  ncmugaše  se  oteti  ni 
sam  jezik.  Već  iz  starijih  pismenih  spomenika  latinskih,  od  kojih 
spominjemo  nadpisc    na  kamenu,  koji  u    Solinu,    koliko  jira  je  da- 


^  Ibid.  p.   :i— 4,   180,   187  ss. 

2  Ibid.  p.   255. 

'  Vidi  pi.srna  pape  (Jr^-urn    I   od   5*M)  — bO'J    ^^mI.    Ibi.l.    \).    2:3«    88. 

*  Ibid  p.    2.')H. 


9G  PR.    RAČKI, 

tiim  naznačen^  dopiru  do  polovine  V  stoljeća,  za  tiem  zanimivn 
trogirsku  olovnu  pločicu  iz  VI  po  prilici  stoljeća^,  proviruje  na 
sav  mah  „sermo  plebeius,  rusticus,  vulgaris".  Ovdje  se  već  čita 
„aiutor"  mj.  adiutor,  „defunto"  mj.  defuncto,  u  padežih  izpuštaju 
se  na  kraju  m  i  s:  accus.  „arca"  mj.  arcam,  „se  vivi"  mj.  vivis, 
dolaze  prema  latinstini  nepravilnosti,  kano  „vaso"  u  ablat.  mj. 
vaše,  acc.  plur.  „annus**  mj.  annos,  „liherti  libertasque"  mj.  liberti 
libertaeque,  „dibus"  dat.  plur.  mj.  diis,  „dum"  genit.  plur.  mj. 
duorom;  ili  se  umiću  i  dodavaju  glasovi  i  pismena,  gdjejim  ncima 
mjesta:  „domo  Aquileiam'*  mj.  Aquileia,  ^memoriem"  mj.  me- 
moriae;  zamjenjuju  se  glasiće  i  suglasice:  „donavet.  menestrabi, 
munimeni,  Aurilius,  extranius,  rifecit,  infelicissuma ,  cot  (quot), 
Quelie  (Coeliae),  quoui3,  zacconus  (diaconus),  im  memoriam,  sepu- 
livit;"  grieši  se  u  sklonitbi  i  sprezanju:  „Nicostratu"  mj.  Nico- 
strati,  „posit'*  mj.  posuit,  negovoreći  o  pogreškah  pravopisnih,  od 
kojih  budi  spomenuto  pisanje  dvoglasice  ae  mj.  e  u  primjerih 
„aeius,  paccavit"^  itd.  Još  se  bjelodanije  vidi  u  izpravah  dalma- 
tinskih IX,  X  i  XI  vieka,  kako  je  „sermo  rusticus",  koju  rieč 
upotrebljuje  i  Stjepan  zadarski  biskup  u  listini*  pisanoj  oko  god. 
10G9,  raztvarao  latinštinu.  Ovakova  borba  „pučkoga  govora"  s  tra- 
dicionalnim jezikom  opaža  se  u  svih  pismenih  spomenicih,  sastav- 
ljanih u  ono  doba  u  romanskih  zemljah,  t^  je  u  tom  pogledu  prispo- 
dabljanje  dalmatinskih  izprava  sa  suvremenimi  talijanskimi^  veoma 
poučno  i  zanimivo.  Ovdje  se  i  ondje  opaža  jednak  razvoj  jezika. 
Naprotiv  prispodobe  li  se  latinske  listine  one  dobe,  sastavljane  u 
Njemačkoj :  opaža  se  tuj  sustavan  studij  jezika ,  i  uslied  toga 
nesravnjivo  veća  pravilnost.  U  Njemačkoj  latinski  jezik  bijaše 
tudj ;  on  se  je  u  školah  učio  osobito  poslije  zamašnih  reforma 
Karla  velikoga;  ondje  nije,  „sermo  rusticus''  smetao.  Neka  se  pri- 


*  Sabrani  n  Corpus  inscriptioniim  lat.  III,  1  p.  28.3  ss.  III,  2  p. 
1020  SS.  Najmladji  nađpisi  pod  br.  2654  ss.  jesu  iz  dobe  kršćanske; 
onaj  pod  br.   26.59  jest  god.  448 ;  grčki  pače  pod  br.  istim  god.  535. 

^  Viestnik  nar.  zem.  muzeja  I,  147.  ss.  228.  Corp.  inscr.  III,  2  p. 
961. 

^  Ovi  su  primjeri  uzeti  iz  solinskili  nadpisa  u  „Corp.  inscript.  lat. 
Mogu  86  umnožiti  i  iz  nadpisa  na  pomenutoj  pločici:  „Jeso"  mj.  Jesu, 
^dcnontio,  immondissime,  spirete,  vinisti,  opteneres,  grandene,  ubiconqua, 
liab/as,  fin  vio,  corret,  ignefera,  cor^at,  per  domino  meum". 

^  Documenta  p.   72. 

^  V.  liepu  razpravu :  Primordii  della  lingua  italiana.  Cantii  Storia 
universale  III,   1259  ss.  cd.   VII  Torincso. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  9t 

mjerice  prispodobi  oporuka  zadarskoga  priora  Andrije  od  918  g.^ 
s  kojom  god  latinskom  listinom  sastavljenom  u  Njemačkoj  u  ono 
doba,  kano  što  n.  pr.  s  darovnicom^  kralja  Ljudevita  izdanom  14 
ožujka  904  god.  Arponu,  sinu  gr.  0 tokara.  Kolika  u  njih  razlika 
u  jeziku!  Ivan  djakon  pisac  zadarske  listine  nepoznavajući  pra- 
vila latinštine  pisao  ju  njekim  tradicionalnim  instinktom,  ali  na 
svakom  koraku  gonjen  i  svladan  „pučkim  jezikom;"  dočim  si 
pisac  Ljude  vito  ve  darovnice  kancelar  Ernust  sviestan  bio  slovničkih 
pravila  jezika.  Ovdje  se  neće  naći,  kano  što  u  zadarskoj  listini, 
ova  očevidna  obilježja  „sermonis  rustici"  :  „filio  meo  Andrea"  mj. 
filius  meus  Andreas,  „domum  que  fuit  de  Theodosio  tribuno*  mj. 
Theodosii  tribuni  prema  tal.  di  Teodosio  tribuno,  „et  alio  orto" 
mj.  alius  hortus,  „edificent  ipsa  domo"  mj.  ipsam  domum  itd.  itd. 
Gdje  nije  piscu  dotjecalo  znanje  latinštine  ili  gdje  ga  ova  izdala, 
utekao  se  svomu  „pučkomu  jeziku*.  Tako  se  n.  p.  u  spljetskoj 
listini^  od  god.  1069  čita:  „territoria  volumus  adesse  ab  humano 
cuncto  seruicio,  scilicet  ab  illo,  quod  vulgo  ziurum  dicitur".  Ta- 
kovih nelatinskih  pučkih  rieči  imade  sijaset  u  naših  dalmatinskih  iz- 
pravah,  koje  se  pojavljaju  takodjer  u  pismenih  spomeuicih  romanskih 
zemalja ;  kano  što  su :  banbaco,  bergata,  biata,  bracile,  bussedo, 
butte,  cabalus ,  calamito,  camisa,  capilectulus,  capitale,  časa,  ca- 
snastra,  cassare,  cauca,  ciminile,  comerzarius,  cuppa,  cortina,  cortis 
i  curtis,  cucuma,  culcitrina,  cupertura,  dacia,  dimitum,  feltrum,  ga- 
leta,  gusterna  (cisterna),  grippatores,  incambium,  investitura,  lenzo, 
macinasparium,  manicale,  manuale,  manupresus,  nastali,  paratinea, 
paratura,  pese,  zezze,  pulatoria,  savano,  seta,  stagniolum,  star, 
gtarea,  ziuro.*  Ovaj  novo-romanski  živalj  proviruje  osobito  iz  imena 
vlastitih,  koli  osobnih  toli  mjestnih,  romanske  Dalmacije,  kuno  što 
se  moglo  opaziti  kod  navedenih  imena  Zadrana  i  Spljećana,  n.  p. 
Barbazani,  Coltaroso,  Caravia,  Casano,  Firmariscus,  Gattina,  Gra- 
valano,  Maiano,  Margastrona,  Mazzuola,  Me.-sagulina,  I?uciparii,  Pu 
diaini,  Scanacani,   Stasucco  itd. 

Ali  taj  romanski  elemcnat,  koj  susretamo  u  gradovih  Zadru, 
Trogiru,  Spljetu  i  na  otocih  Rabu,  Krku  i  Osoru  u  IX  i  Hli(uli'rih 
stoljećih,   jest   samo    manji    ostanak   romanstva,    koje    ']v.    prije    sve 

*  Documonta  p.    17. 

'^  Matica  u   šfajcrskoni  zcm.   arkivu.    Izdao   Zaliii :    IrkiiiidciilMKli  dcH 
llerzogtli.   Steieniiark.   1,    H\. 
^  Documdita  p.   77. 

*  Ibid.   ind<;x. 


98  FR     RAČKT, 

znatnije  pozicije  rimske  Dalmficije  zauzimalo.  Poznato  je  naime, 
da  je  romanovanje  Dalmacije  za  više  stogodišnjega  rimskoga  go- 
spodf^tva  velik  napredak  učinilo  bilo.  Tomu  je  uz  upravu  i  voj- 
nictvo  mnogo  doprinielo  zasnovanje  rimskih  colonia  i  municipija. 
Prije  toga  bijaše  u  Dalmaciji  malo  gradskih  obćina,  jer  „conventus" 
niesu  sastavljeni  bili  iz  gradova  nego  iz  „gentes",  koje  su  u  nji- 
hovu području  stanovale,  a  koje  su  se  u  „decuriae"  dielile.  *  Ali 
do  skora  je  rimska  vlast  i  ondje  osnovala  colonie  i  municipia,  koje 
su  joj  8  jedne  strane  podporora,  s  druge  pako  strane  najpriklad- 
nijim sredstvom  bile  za  razširenje  vladajućega  jezika,  zakona  i 
običaja.  Takova  sjedišta  rimske  kulture  bijahu  u  Liburniji ,  iz- 
medju  Arse  i  Titusa,  municipium  Flavium  Scardona  i  colonia 
Jader;  izmedju  Titusa  i  Narona,  u  Dalmaciji  u  užjem  znameno- 
vanju,  colonia  Martia  Julia  Salonae,  colonia  Claudia  Aequum  i 
colonia  Narona  i  „municipium  Riditarum".  Ali  uz  ove  gradske  ob- 
ćine,  koje  su  bile  poput  colonia  i  municipia  carevine  uredjene,  bi- 
jaše drugih  ovećih  mjesta,  u  koja  su  rimske  uredbe  prodrle  a 
s  njimi  i  rimska  prosvjeta.  Takova  mjesta  bijahu  u  Liburniji,  uz 
more :  Tarsatica,  Senia,  Lopsica,  Aenona,  Corinium,  Nedinum,  Blan- 
dona ;  na  kopnu  na  cesti,  koja  je  iz  Senie  vodila  kroz  nutarnju 
zemlju  u  Salonu :  Avendo,  Arupium,  Epidotiura,  Ausancalio,  Clam- 
betae,  Hadrae,  Burnum ;  u  zemlji  izmedju  Krke  i  Neretve  ili  u 
Dalmaciji  u  užjem  zuamenovanju,  uz  more:  Tragurium,  Spalatum, 
Epetium,  Siculi,  Oneum,  Inaronia,  Bisto,  Miiccarura :  u  nutarnjosti 
pako  na  cesti  solinsko-naronskoj :  Promona,  Magnum,  Andetrium, 
Delminium,  ad  Novas.  Uz  ove  colonie  i  raunicipie  te  uz  ova  oveća 
mjesta  bilo  je  u  zemlji  množina  manjih  tako  uz  more  kako  i  na 
kopnu,  a  ležala  su  ponajviše  uz  ceste,  koje  je  vlast  križem  ciele 
zemlje  u  svrhe  vojničke,  državne  i  trgovinske  posagradila.^  Ovim 
se  mjestom  pribrojiti  mogu  u  Liburniji  uz  more  Ortopla  i  Pu- 
blisca,  na  cesti  izmedju  Burnuma  i  Nedina  Arberia,  u  Dalmaciji 
na  cesti,  koja  je  od  Burruma  zakrenula  na  iztok  pak  odavle  preko 
Aequuma  na  jug  u  Novae:  Varvaria,  Erona,  Synodium,  Trono, 
Bilubium.  Ovi  su  gradovi  i  tvrdjavice  ležali  u  primorskom  dielu 
rimske  Dalmacije  t.  j.  izmedju  mora  i  dinarske  planine;  ali  bilo 
je  većih  i  manjih  mjesta  i   onkraj    planine,    prerada  taj  dio  zemlje 

^  Plinius:   liistor.  natnr.  III,   142. 

^  Spominju  se  u  Liburniji:  Publi.sca,  Ortopla,  Vegia,  Asseria ;  u 
Dahnaciji:  Pfguntium,  Kataneum,  Setovia,  Seretium.  Sinotiura,  Tihirium 
itd.  Forbiger:  Ilandbuch  der  alten  Geographie.  Hamburg  1877.  II,  559. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  99 

nije  do  sada  tako  pomnjivo  izpitan  kano  što  primorski.  Ležala  su 
pako  ondje  duž  cesta,  koje  su  primorje  spajale  s  Posavinom,  gdje 
su  glavna  izhodišta  bila  Siscia  i  Sirmlum  u  Panoniji,  kano  što  u 
primorju  bijahu  Salonae  i  Narona.  Na  jednoj  od  tih  cesta,  koja  je 
u  sjeverozapadnom  pravcu  vodila  u  Pounje,  ležala  su  mjesta:  Per- 
setis,  Netabio,  Speridium,  Raetinium,  Brindia,  Clandate,  Bergenio, 
a  u  tom  su  kraju  ležala  takodjer  Assinone  i  Splauno.  Na  drugoj 
cesti,  koja  je  vodila  iz  Salone  preko  Aequuma  k  Vrbasu  i  u  Po- 
savinu gornju,  bijahu  Ludrum,  Silviae,  Sarnade,  Leusaba,  Aemate 
(Lamate)  s  jedue,  a  s  druge  strane  Seretio  (Sarite),  Baloie,  Castra, 
ad  Ladios,  ad  Fines,  odkle  je  cesta  tekla  k  Savi  u  Servitium  i 
Vrbate,  odavle  pako  u  Sisciu  i  u  Sirmium.  Od  ove  južnije  tekla 
je  cesta  do  gornje  Bosne  s  m jesti  ad  Libros,  Bulsinium,  Bistue- 
vetus,  ad  Matricem,  Bistue  nova^  Stanecli,  Arduba  i  Argentaria. 
Napokon  ona  cesta,  koja  je  iz  Salone  vodila  k  iztok-jugu  u  Na- 
ronu  i  na  kojoj  osim  Novae  ležale  su  Fusciana  i  Bigeste,  imala 
je  jedan  trak  u  nutarnju  zemlju  u  Neretavlje,  gdje  su  bili  gra- 
dovi i  mjesta  Emanio,  Sarsitero,  i  Orba,  onda  u  drugom  pravcu 
Naurtio  i  Epilentio.  Odavle  se  vidi,  da  je  Dalmacija  mjesti  dosta 
posuta  bila;  a  sva  ta  mjesta  bijahu  uporišta  rimske  vlasti. 

Kako  je  lat.  jezik  svakamo,  tako  rekuć  u  posljednje  kutove  zemlje, 
prodro,  svjedokom  su  nam  rimski  spomenici  s  latinskimi  nadpisi, 
koji  se  bez  prestanka  izkapaju  ne  samo  u  primorskih  sjedištih 
rimske  prosvjete  nego  i  u  nutarnjoj  Dalmaciji  čak  do  Drine. ^  Kako 
je  dalje  rimska  vlast  umjela  prvobitno  dalmatinsko  stanovništvo 
uredbami  svojimi  i  svojom  pretežnom  kulturom  raztvoriti  i  proba- 
viti, svjedoči  nam  uz  ostalo  i  to,  što  je  lagano  ncatalo  sa  javnosti 
dalmatinskih  plemena,  s  kojirai  se  imala  u  početku  boriti.  Plemena 
ova,  kaoo  što  bijahu  u  području  „conveutus  salonitaui"  :  Sardeates, 
Deurii,  Maezei,  Ditiones,  Ceraunii,  Dindarii  i  Daesitiates,  za  tieni 
u  području  „conventus  naronitani"  :  Vardaei,  Dauersi,  Narcsii,  Dc- 
retini,  Deramestae,  Melcomaui,  Docleatae,  Scirtari,  Sicolotac  i 
Glinditiones,  ova  plemena,  koja  su  zauzimala  svu  zemlju  od  ja- 
dranskoga mora  do  Drine  i  Save,  izgubila  hu  svako  političko  zna- 
menovanje,  te  se  gdjekojemu  sačuvala  uspomena  samo  u  pojedincu 


^  .Sahrani   su   u  Corp.  inscr.   lat.   vol.  IH.  1—2.   NaKtavijaju  se,  ol.jclo 
daiijivati   ii  linIU^timi   di   arclieolo/^ia  e  sloria  dalinata,    Kadu,   ViL-sLiiikii 
apkcoi.   družtva  itd. 


100  FR.    RAČKI, 

(^lanu,  koji  je  u  rimskoj  vojsci  služio  ^  I  ova  plemena  i  mjesta 
DJihova  dala  su  samo  graciju  za  novu  rimsku  tvorbu ;  ptl  kano  da 
su  se  pojedini  Dalmatinci  tiem  ponosili,  sto  se  „barbarska"  imena 
njihova  mogu  okititi  svjetovladnim  jezikom  latinskim,  koji  je  cie- 
lim  javnim  životom  domovine  njihove  zavladao  bio. 

Do  pol  tisuće  godina  dielila  je  Dalmacija  i  stanovničtvo  njezino 
sudbinu  carevine,  pače  ona  ostala  joj  vjerna  i  onda,  kada  joj  se  sre- 
dište rušilo.  Nepos  izagnan  iz  Italije  (475)  našao  je  utočište  u  Dal- 
maciji, u  carskom  dvoru  spljetskom^  gdje  je  takodjer  zaglavio  (480). 
Neprijatelji  carevine  pustošili  su  i  Dalmaciju,  koja  se  već  godine 
390  uz  Panoniju  i  Dardaniju  pribraja  onim  pokrajinam,  koje  su 
od  25  i  više  godina  pHenjene  bile.^  Od  ovih  neprijatelja  budi 
dovoljno  spomenuti  germanska  plemena  Sveve  i  Gote.  Prvi  pro- 
vališe  jurve  god.  468  pod  vojvodom  Hunimundom  u  Dalmaciju 
i  porobiše  ju.^  Ova  provala  bijaše  d^  kako  prolazna;  ali  trajnije 
su  posjeli  Dalmaciju  iztočni  Goti,  koji  su  poslije  Huna  Panoniju 
posjeli  bili.  Gotska  po  Teodorichu  (493 — 526)  zasnovana  država 
obsizala  je  na  iztoku  Panoniju  i  Dalmaciju,  kojih  se  kano  česti 
navode  pokrajine  sisačka,  posavska  i  sriemska,  za  tiem  Liburnija.* 
Uprava  tih  pokrajina  bi  povjerena  pojedinim  velmožam.  Rečeni 
Theodorich  povjeri  god.  504  upravu  sriemske  ili  druge  Panonije 
Koloseu,  upravu  posavske  Panonije  i  Dalmacije  Osuinu ;  tada  bi- 
jaše Epiphanius  „vir  senator  consularia  provinciae  Dalmatiae^,  a 
Simeon  upravljateijem  državn.h  dohodaka.  I  pod  Theodorichovim 
sinom  Athalarichom  (534)  bijaše  rečeni  Osuin  načelnikom  Dalma- 
cije i  posavske  Panonije  (Suavie).  Da  su  odličnija  u  zemlji  mjesta 
zauzimali  Goti  i  da  su  njim  povjerene  bile  sve  važnije  tačke  po- 
krajine, razumieva  se  po  sebi.  Ali  da  su  Romani  još  sveudilj  glav- 
nim življem  bili,  dade  se  naslućivati,  p^  to  sliedi  takodjer  iz  pro- 
glasa, koj  je  pomenuti  Athalarich  upravio  „universis  Romanis  per 
Italiam  et  Dalmatiam  constitutis",    i  u  kojem  jim  preporuČa  poda- 


^  Tako  Bisius  Scenobarba  Sard(eates),  Plator  Veneti  f.  Maezeius, 
Dassius  Dactoris  filius  Maeseius,  na(tione)  Ditio,  Bato  Dasantis  f.  na- 
tione  Ditio,  Nerva  Laidi  f.  Desidiatus,  Venetus  Diti  f.  Dauersus,  Aima- 
ius  Pravai  f.  Daverzens(is),  Madena  Plarentis  f.  Deramista,  Plassi  f. 
Docieas.  Corp.  1.  c.  Ovi  dakle  spadahu  na  plemena  Sardeata,  Maezeia, 
Ditiona,  Daesitiata,  Davosa,  Deramista,  Doklea. 

Hieronymus  ad  Ileliodorum.  opp.   I,  24.  Pariš   1643. 


2 


'  Jordanis  de  Getarum  origine  ed.  Clooss.  p.   183. 


4 


Procop.  de  bello  gothico  I,   15. 
^,o^e  of  r/.ccf/aet' 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  101 

ničku  vjernost.^  Osim  toga  izrično  se  veli,  da  su  solinski  gradjani 
bili  Romani^,  kano  što  i  to,  da  tada  bijaše  i  Gota  medju  žitelji 
Dalmacije.  Ali  i  pod  ovom  inostranom  vladom  imali  su  Romani 
Dalmacije  i  u  tom  veliku  priednost;  što  je  crkvena  vlast  u  nji- 
hovoj ruci  bila.  Koliki  je  pako  ta  vlast  imala  ugled  i  u  očima 
novih  gospodara,  može  se  donjekle  razabrati  iz  pisma  kralja  Theo- 
doricha,  upravljena  na  solinskoga  biskupa  Januara.  S  te  strane 
nebijaše  crkvena  vlast  ni  ograničena  ni  spriečena,  kano  što  za- 
ključci solinskih  sabora  od  god.  530  i  532  dovoljno  potvrdjuju.^ 
Ovi  su  zaključci  i  po  tom  znameniti  za  nas,  što  nas  obavješćuju 
o  sielih  biskupija  i  o  gradovih,  koji  su  u  četvrtoj  desetini  VI  sto- 
ljeća pod  nje  spadali.  Jadranskoga  mora  doticale  su  se  svojim 
zemljištem  biskupije:  arbensis,  jadertina,  scardonitana ^  salonitana, 
muccarrensis,  naronitana,  epidauritana ;  izza  ledja  tih  biskupija  pro- 
stirabu  se  biskupije :  ludroensis,  sarsenterensis,  martaritana*,  sar- 
niensis  (sarnadensis),  bestoensis  i  sisciensis.  Ove  biskupije  obuhva- 
tahu  svu  rimsku  Dalmaciju  i  od  Panonije  posavski  joj  diel;  a  sve 
podpadahu  pod  metropoli] u  u  Saloni,  sveudilj  glavnom  gradu  Dal- 
macije. Siela  tih  biskupija:  Arba,  Jader,  Scardona,  Salonae,  Naro, 
EpidauruS;  Siscia,  dovoljno  su  poznata  iz  starijih  rimskih  vremena. 
Siela  biskupija  Sarsentero,  Ludro,  Muccaro  bijahu  doduše  manje 
na  glasu,  ali  navode  se  dielomice  u  potonjih  rimskih  spomenicih ; 
pa  se  i  za  njihov  položaj  znade  iz  onih  mjesta,  koja  su  u  području 
njihovih  biskupija  ležale.  Tako  je  pod  biskupiju  u  Sarsenteru 
spadao  „municipium  novense",  a  za  nj  imademo  svjedočanstvo  i  u 
rimskih  nadpisih'^;  municipia  de  Lontino  i  Stantino  saborskih  iz- 
prava  bit  će  istovietni  sa  Nautio  i  Epilentio  ravenskoga  geografa. 
U  području  biskupije  u  Ludru^'  navode  se  municipia  niagnioticum, 
equitinum,  salviaticum,  sarciaticum,  u  kojih  nije  težko  razpoznati 
rimske  gradove  Magnum  medju  Andetriumom  i  Promonom,  Equum, 
Salvia,  Sarza  ili  Sarite  Napokon  u  područje  biskupije  u  Muccuru 
spadala  su  municipia  delminense,  redditicum,  onestinuni,  u  kojih   se 


^  Sve  to  po  Cassiodoru  epist.  var.  III,  23.  25.  20.  V,  24.  VIII,  4. 
IX,   8. 

^  Procop.  de  bcllo  ^'otli.   I,   7. 

'  Farlati:   Illyr.  sacr.   II.    1G2  ss.    17:J  sa. 

^  Ni  je  li  izkvarcno  mjesto  Malricitaiia  V  t.  j.  hiskupija  sa  siolom 
ad  Matricom. 

*  Corp.   in.scr.   lat.    III   iir.    l'JOO— P.M8. 

^  Valjda   izkvarcno    „ad    Libios"    u   lal).   ^cutin^^•♦' 


102  FR.    RAČKI, 

opet  odzivaju  rimska  mjesta  Delii)iniiim,  raunicipium  Riditamm  i 
Oneum,  'Ovaiov,  od  kojih  su  doprli  do  nas  i  pismeni  spomenici. 
Biskupija  bcstoensis  doziva  nam  u  pamet  grad  Bistue  ravenskoga 
geoj^rata.  Spisi  dakle  spljet^koga  sabora  svjedoče,  da  su  u  Dalma- 
ciji još  prema  polovini  VI  stoljeća  mnogi  davni  gradovi  rimski  sto- 
jali  netaknuti,  akoprem  je  rimske  državne  vlasti  ondje  nestalo  bilo, 
te  ju  je  tada  vlast  germanskih  Gota  zamieuila  bila.  Ove  gradove 
obasjavala  je  tada  mjesto  svjetske  crkvena  vlast.  ^  I  u  ratovih  iz- 
medju  Gota  i  Grka^  koji  su  odmah  poslije  solinskoga  sabora  bu- 
knuli (god.  535),  od  starih  rimskih  gradova  spominju  se:  Salona, 
Burnum,  Muicurum,  Laureata  i  Lissa.^  Tečajem  tih  dugotrajnih 
(535-  555)  i  krvavih  ratova,  u  kojih  je  pobjeda  naginjala  sad  na 
ovu  sad  na  onu  stranu,  bijaše  Dalmacija  često  pozorištem  vojne. 
Obje  stranke  upoznale  su  važnost  te  zemlje  radi  položaja  njezina 
u  sklopu  zapadne  rimske  carevine.  S  toga  i  jest  bizantinska  sila 
odmah  nnjprije  udarila  na  Dalmaciju  i  Siciliju,  pa  je  prvu  potu- 
kavši  Gote  kod  Salone  (535)  zadobila  u  vlast  svoju.  Pod  spomenu- 
timi  gradovi  njekoliko  se  puta  u  doba  ono  lomilo  koplje  bizan- 
tinsko i  gotsko  pod  Constantianom,  Germanusom,  Belisarom  i 
Narsesom,  pod  Uligisalom  i  Ilaufom. 

Od  više  spomenutih  gradova  rimske  dobe  napominju  se  dakle  u 
Dalmaciji  još  polovicom  VI  vieka  izriekom  sliedeća  mjesta:  u  pri- 
morju Salonae,  Jader,  Scardona,  Arbe,  Epitaurus,  Muicurum^  Lau- 
reata, Magnum,  Aequum,  Burnum,  Delminium,  Rider,  Novae;  u 
nutarnjosti,  poimence  onkraj  Dinare :  Sarnia  ili  Sarnade,  Ludrum, 
Sarsentero,  Salvia ,  Sarite,  (Seretio),  Nautio,  Epilentio.  Uz  ova 
j)reživjela  su  jaiiiačno  ono  burno  doba  još  i  druga,  kojih  se  spo- 
menici nesjećaju. 

Gotsko  gospodstvo  trajalo  je  u  Dalmaciji  prekratko  a  da  bi  uz- 
moglo  bilo  poremetiti  predjašnje  etnografske  odnošaje,  tiem  manje, 
što  se  po  broju  Gota^  zauzevših  Italiju  i  pripadajuće  joj  iztočne 
pokrajine  nemože  predpostaviti ,  da  bi  oni  zaposjeli  bili  druge 
zemlje  osim  gradova  i  tvrdjava,  postaviv  u  nje  svoje  čete  i  činov- 
nike. S  toga  i  nestade  toga  germanskoga  plemena  u  onih  pokrajinah. 


'*  V.   Bulletino  dl  arclieologia   e  storia  dalmata.  I,  .') — 4.  Delminium. 

2  Procop.  de  bello  gotli.   I,   7,    10,  111.  .'{5.  IV,   22,   35. 

"  \Viti(lii>  i  Totila  iinprcgniivši  sve  sile  niesu  mogli  više  ođ  150  do 
2()0.0()(>  vojnika  sal<iii)iti.  Odavle  se  zaključuje,  da  je  oko  250.000 
Gola  unišlo  izprvinc«'  u  Italiju.  Dalin :  Urgescliiclite  der  germaniscben 
iiiid   ronianiscleu  Vcilkcr.  Ikrlin   1881.   15(1.   I,  8.   238. 


HRVATSKA    l'RIJE    XII    VIEKA.  103 

Čim  mu  se  vlast  iz  ruku  iztrgla.  Uzpostavljena  u  Dalmaciji  po- 
lovinom VI  stoljeća  rimska  vlast  ostala  je  oua  za  sav  ostali  viek 
netaknuta,  ako  i  napadana,  buduć  zastupana  i  štićena  procon- 
sulom ,  koj  ]e  o  exarhi  u  Raveni  visio.  Dalmacija  bijaše  tada 
omedjašena  Praevalisom,  kojoj  glavni  grad  bijaše  Scodra  (Ska- 
dar), jadranskim  morem,  Istrom,  na  iztoku  kod  planina  Ilirikom. 
Pošto  Panonija  nije  povraćena  bila  carevini ,  već  je  zaposjed- 
nuta bila  Langobardi  i  Gepidi,  a  od  godine  568  uralo-altajskimi 
Obri  i  Sloveni:  to  su  provale  u  Dalmaciju  najviše  s  te  strane  na- 
perene,  jer  najlaglje  izvedive  bile.  Po  bilježkah  suvremenih  te  pro- 
vale učestale  su  od  god.  551  i  569;  a  izvodjene  bijahu  manjom  ili 
većom  vojenom  snagom,  manjim  ili  većim  uspjehom.  Tako  je  god. 
569  provalilo  iz  Panonije  prieko  Save  u  Dalmaciju  10.000  Kutur- 
gura,  koji  su  se  Obrom  pridružili  bili  Od  god.  579 — 584  Obri 
su  se  zabavljali  više  sa  sriemskim  dielom  Panonije  i  okolnim  Po- 
dunavljem, da  ondje  zataru  posljednji  trag  rimskomu  gospodstvu; 
a  čim  se  to  sbude,  ponoviše  se  provale  u  Dalmaciju.  Očita  bijaše 
jim  namjera,  i  ovu  pograničnu  zemlju  osvojiti ;  s  toga  su  i  na- 
stojali najprije  utvrdjena  mjesta  u  svoje  ruke  dobiti  ili  razoriti. 
A  kako  su  u  tih  ratnih  podhvatih  uspievali,  može  nam  donjekle 
posvjedočiti  provala  u  Dalmaciju  koncem  VI  stoljeća.  Godine  na 
ime  598  neprijatelj,  kako  bi  rimsku  silu  od  Singiduna  odvratio, 
prodre  odanle  u  Dalmaciju,  p^  obsjednuv  grad  Baloiu,  osvoji  ga 
i  još  do  40  tvrdjavica  pohara.  Dokle  je  po  tom  mogao  neprijatelj 
tada  prodrieti  u  Dalmaciju,  pokazuje  nam  donjekle  položaj  onoga 
mjesta,  koje  se  kod  pisaca  piše  BaY/-£'.^^  BxV/t7i;,  Balclia,  ali  ta- 
kodjer  Bdc>.fi'/)?  i  Balea.^  Ovo  posljednje  čitanje  upućuje  nas  na 
„Baloie*'  na  Peutingerovoj  tabuli,  gdje  se  to  mjesto  navodi  u  slie- 
dećem  redu:  „Seruitio.  XVI  ad  Fines.  XII  Castra.  XII  Lamatis. 
X  Leusabe.  XII  Baloie".  Ono  prvo  čitanje,  imenito  Ba^fisi;  moglo 
bi  se  smatrati  pokvareno  iz  iiaX[i£^,  Salviis,  te  bi  naznačilo  grad, 
koj  u  rečenoj  tabuli  dolazi  u  tom  redu:  „Lcusaba.  XVII  Sarnade. 
XXIV  Salviae.  XViri  Pelva.  XVII  AeqMo".  I  „Baloie"  i  „Sal- 
viae"  ležali  su  na  cesti,  koja  je  iz  „Scrvitia"  (sada  bos.  Gradiška, 
Berbir)  t.  j.  od  Savo  vodila  u  Salonu  najprije  u  južnom  onda  u 
jugo-zapadnom  smjeru.  Ova  cesta  dielila  se  kod  Leusabe  (kod  Po- 
dražnice)  u  dvie  prnge,  na  jednoj  od  njih,  koja  se  je  spuštala 
na  jug  k  ricci  Plivi  ,  ležalo  je  mjesto  Baloie;  na  drugoj  pako, 
koja  je  praraa  jugo-z;ipadu  krenula,  ležao  je  grad  Salviae,  Silviac. 
*  V.  Docum.   251. 


104  FR.    RAČKI, 

Baloie  bijaše  od  Leiisabe  daleko  12,  a  Salviae  42  rimske  milje. 
Sudeć  po  daljini  obiju  mjesta  od  Servitia,  ležala  su  ona  u  poriečju 
gornjega  Vrbasa  i  Unca,  pritoka  rieke  Une,  dakle  na  razvodju 
Save  i  pritoka  njezinih  Vrbasa  i  Une  s  jedne,  te  jadranskoga 
mora  i  Neretve  s  druge  strane.^  Dovle  je  dakle  neprijatelj  god. 
51)8  imao  prodrieti,  do  planina  na  ime,  koje  su  primorje  dalma- 
tinsko od  njegova  zaledja  dielile.  Ovih  planina  nije  još  tada  ne- 
prijatelj prevaho;  ali  doprvši  do  njih  zadao  je  straha  primorju, 
kojega  glavni  grad  Salona  bio  se  malo  kašnje  t.  j.  600  god.  na 
usta  popa  Veterana  pritužio  Rimu,  da  mu  se  „narod  Slovinski* 
veoma  približuje".^ 

Iz  svega  toga  se  vidi,  da  su  mjesta  zaplaninske  Dalmacije  naj- 
prije i  to  već  koncem  VI  vieka  postradala.  Ovim  gradovom,  od 
kojih  se,  kako  vidismo,  mnogi  još  polovicom  toga  stoljeća  spo- 
minju, neima  iza  toga  nikakova  traga.  Ne  samo  neima  više  stolica 
biskupskih  u  Ludru,  Sarsanteru,  Sarnadi  i  Bistui,  pod  koje  spa- 
daše Salviae,  Sarite  (Sarcia),  Nautio,  Epilentio  itd.,  nego  se  je  i 
tim  gradovom  spomen  zameo.  Sta  je  dakle  naravnije  od  zaključka, 
da  je  i  te  gradove  stigla  ona  sudbina,  koja  je  i  Baloie  s  drugimi 
god.  598  zadesila? 

Kakav  je  pako  udes  stigao  prigodom  neprijateljskih  provala  i 
osvajanja  stanovničtvo  i  davne  uredbe,  možemo  zaključiti  iz  dva 
tri  primjera,  koja  su  zabilježena  ostala.  Kada  je  grad  Sirmium 
god.  581  pao  u  ruke  neprijateljske,  izadjoše  iz  njega  i  praefectus 
Salamon  i  biskup  Sebastijan  i  gradjani  njegovi.  Biskup  uputi  se 
u  iztok,  gdje  mu  je  patrijarka  antiohijski  Anastasij  biskupsku  sto- 
licu u  svojem  području  nudio;  a  pošto  je  on  nehtje  primiti^  po- 
nudi mu  papa  Grgur  I  god.  505  drugu  u  Siciliji.^  Jednaka  sud- 
bina zadesila  je  i  druge  biskupe  u  onih  stranah :  s  toga  su  i  car 
Mauricio  Jobinu,  „praeposito  per  Illyricum",  i  pRpa  Grgur  I  bi- 
skupom u  Iliriku  naložili,  da  gostoljubivo  prime  one  biskupe,  „koje 
je  iz  mjesta  njihovih  bies  neprijatelja  izagnao".  Kada  uzmemo  na 
um,  da  je  Ilirik,  koj  je  tada  obuhvatao  Meziju,  obje  Dacije,  Dar- 
daniju,  Praevalis,  Macedoniju,  Tesaliju  i  Grčku,  medjašio  na  Drini 
a  Dalmacijom,  nadalje  da  je  Dalmacija  i  susjedna  Mezija  koncem 
VI  stoljeća   „biesu  neprijatelja"  najviše  izvržena  bila:  tada  će  nam 

'   IJaloie  moglo   je   ležati  kod  Varcar  Vaktifa,    gdje   iraade    i    danas 
jjB  lajfe",  a  Silviao  kod  (iHuvice  u  glamočkom  kotaru. 
"   i)ocurn.   p.   258 
'*  Docuni.   p    228  Hq.   237,   246. 


HBVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  105 

se  po  sebi  nametnuti  misao,  da  se  ona  zapoviest  vrhovne  crkvene 
i  državne  glave  ticala  velikim,  ako  ne  većim  dielom  upravo  onih 
biskupa  zaplaninske  Dalmacije,  koji  su  poput  drtiga  sriemskoga 
imali  pred  neprijateljem  uzmaknuti  u  susjednu  zemlju,  da  se  uklone 
pod  zaštitu  kršćanske  carske  vlasti.  Po  primjeru  dogodivšem  se  u 
Sriemu  možemo  na  dalje  zaključiti,  da  je  s  biskupi  i  s  državnimi 
vlastmi  znatan  diel  pučanstva  ostavio  svoja  siela,  nemogavSi  jih  od 
neprijatelja  obraniti.  To  se  isto  potvrdjuje  drugim  primjerom ; 
kano  što  su  naime  rimski  stanovnici  Sirmia  ostavili  pred  neprija- 
teljem svoj  zavičaj,  tako  su  ga  ostavili  pred  njim  i  stanovnici  bli- 
žega Niša  i  Sardike  i  drugih  gradova  Dacie  i  Dardanie,  te  se 
mnogi  njih  preseliše  čak  u  Solun.  ^  Koliko  je  osim  toga  žitelja  u 
onih  ratovih  izginulo,  koliko  jih  u  robstvo  odvedeno,  može  se 
opet  njekojimi  primjeri  razjasniti,  a  inače  može  se  nagovieštati, 
ako  se  pred  oči  postavi  tadanji  nečovječan  način  vojevanja.  Kada 
su  slovenske  čete  polovinom  VI  stoljeća  pljačkale  po  Iliriku, 
poubijale  bi  stanovnike,  koji  bi  u  ruke  njihove  pah,  ili  bi  jih  u 
robstvo  odvele.'^  U  drugoj  provali  odveli  su,  kako  se,  ako  i  pretje- 
rano kaže^,  „bezbrojne  tisuće"  žitelja  u  robstvo.  Drugom  opet  pri- 
likom tako  su  rimsko  stanovničtvo  poubijali,  da  su,  kano  što  se 
veli,  sve  ceste,  kuda  prolažahu,  mrtvimi  trupli  posute  bile. 

Ako  dakle  sve  ove  okolnosti  na  um  uzmemo ,  nećemo  se  čuditi, 
sto  je  rimski  živalj  u  zaplaninskoj  Dalmaciji  uslied  neprijateljskih 
provala,  koje  su  bile  u  drugoj  polovici,  a  osobito  na  koncu  VI  sto- 
ljeća, učestale,  haranjem  i  pustošenjem,  izselitbom  i  zarobljenjera 
tako  smalaksao  i  tako  proriedjen  bio,  da  su  ruševine  siela  njegovih 
i  opustošena  zemlja  lasno  u  vlast  neprijatelja  došle;  \)h.  da  je  ta 
zemlja  zadobila  novo  lice,  nepridržavši  ni  jednoga  znatnijega  siela 
rimske  kulture.  S  toga  se  je  u  tom  većem  dielu  rimske  Dalmacijo 
tako  lasno  udomio  nov  poredak  novih  narodnjih  i  državnih  odno- 
šaja,  nastalih  zaposjeduućem  tih  krajeva  po  narodu  hrvatskom. 

Nješto  se  je  teže  taj  preobražaj  izveo  u  primorskom  dielu  Dal- 
macije. Ovdje  je  bilo  više  znamenitijih  colonia  i  municipia  rimskih, 
ovdje  bijaše  sielo  državne  i  crkvene  vlasti  za  cielu  pokrajinu, 
ovdje  je  rimska  kultura,  budući  podupirana  timi  vlastmi  i   poniladji- 


^  Docurn.  p.   28.3—4. 

2  Ibid.   p.   217. 

3  Ibid.   I).   225. 


106  FR.    KAČKI, 

vana  i/.  Italije,  dulje  nezapricčeno  i  uspješnije  djelovala.  Ali  uz- 
prkos  svemu  tomu  i  ovdje  se  onaj  preobražaj  ako  i  polaganije  iz- 
vodio joduakim  načinom,  kano  što  se  on  izvodio  ne  samo  u  za- 
planinskoj  Dalmaciji  nego  i  u  drugih  odaljenili  pokrajinali  rimskih, 
koje  su  drugi  narodi,  učinivši  ondje  konac  rimskomu  gospodstvu, 
zaposjednuli,  kano  što  poimence  u  susjednoj  Panoniji,  u  Noriku  i 
doskora  u  Iliriku.  Ondje  seje  diel  rimskoga  stanovničtva  takodjer 
povukao  u  sigurnija  mjesta  iz  nutarnje  zemlje,  a  ta  su  sjegurnija 
mjesta  bila  oveći  i  utvrdjeni  gradovi  primorski  i  otoci  dalmatinski. 
Tako  je  gradjanstvo  glavnoga  grada  Salone,  ostavivši  razoren  i 
opustošen  grad,  preselilo  se  u  susjedni  Spljet  i  raztrkalo  se  po 
bližih  dalmatinskih  otocih,  imenito  po  Šolti,  Braču,  Hvaru,  Visu 
i  Korčuli;  tako  su  se  gradjani  Epidaura  povukli  u  sjegurnije 
mjesto  Ragusium;  tako  su  se  drugi,  imenito  iz  napadnutih  dolnjo- 
liburnijskih  mjesta  ,  utekli  u  tvrdji  Jader.^  Ako  je  istinita  po- 
tonja tradicija :  to  bi  pače  poznata  bila  imena  njekojih  vodja 
rimske  emigracije;  solinskom  bio  bi  upravljao  Severus,  epidaurij- 
skom  ili  odsele  ragusijskom  Gregorius,  Arsaphius,  Victorinus,  Vi- 
talius  i  Valentinus,  sve  sama  rimska  i  grčka  imena.  U  ovih  gradovih 
i  otocih,  0  kojih  je  jurve  obširnije  govoreno,  usredotočio  se  je 
rimski  živalj  Dalmacije,  laglje  ondje  štićen  i  državnom  vlašću,  i 
sgodnim  položajem,  koj  ga  je  sa  strane  mora  učinio  skoro  nepre- 
dobitnim.  Na  ovo  uzko  zemljište  stegnuto  bi  ime  stare  Dalmacije, 
koje  posljednjim  namjestnikom  carskim  imao  biti  „proconsul  Dal- 
niatiae  Marcellinus" .  ^ 

Ovi  tuj  navedeni  dogodjaji  mogu  nam  biti  putokazom  za  shva- 
ćanje preobražaja  rimske  u  slovjensku,  u  hrvatsku  Dalmaciju.  Taj 
preobražaj  započe  prvih  desetina  Vll  stoljeća;  a  jamačno  je  po- 
dulje trajao.  Do  IX  i  X  stoljeća  bješe  on  dovršen,  izuzam  na 
zemljištu  bizantinske  theme.  Predjašnji  rimski  gradovi,  u  koliko 
niesu  posvema  razoreni  pa  i  ne  uzpostavljeni  bili,  dali  su  najpri- 
kladniju gradju  za  novu  narodnu  i  državnu  tvorbu.  Ovdje  su  novi 
žitelji  našli  tako  rekav  gotovu  kuću,  ali  podpuno  ili  dielomice 
praznu,  t^  ju  samo  zapremiti  trebalo.  Tim  su  putem  njekadašnji 
rimski  gradovi :  Tarsatica,  Senia,  Aenona,  Nadinum,  Coriniura,  Scar- 
dona,  Muicurum,  došavši  u  vlast  hrvatsku,  postali  i  u  narodnom 
smislu  hrvatski  gradovi,  te  njeki  od  njih  postali  znamenitim  fakto- 


^  Ihid.  p.   2G4  88.   278  ss. 
2  Ibid.   p.   255. 


HRVATSKA    PRIJE    XII.    VIEKA.  107 

rom    u    životu  hrvatskoga    naroda.    Tako  je    Aenona^    n    kojoj    su 
njekada  bili  zastupnici    rimskih   uredaba  aedilis   duumuir    quinque- 
nalls   Apuleius    P.    f.    Fronto,  ujedno    pontifex    patronus    et   prae- 
fectus  urbis    L.  Volusius    L.    f.    Saturninus,    sexvir   au^ustalis  Tu- 
lius  Ursius,    u    kojoj    su    rimskim    bogovora    postavljali    spomenike 
L.  Cincius    Trophimus  i    Egnatia   C.  f.    Paulina   a    Cinius  Genialis 
uspostavio    „simulacrum   Jano    Augusto    pro    salute    ordinis    sui    et 
civium  suorum'^,  u  kojoj  su  L.  Barbius  Crapus,  A.  Barbius  Rufus, 
Julius  Fronto     C.  Licinius,    T.    Octavius   Capito    itd.^   njekada  ži- 
vili    —  taj  grad    postade  (bar    dielomice)    hrvatskom   priestolnicom 
s    kraljevskim    dvorcem,    sielom    županije,    kojoj   je   jedno    vrieme 
predstojao  Adamić  i  Desina,    sielom    gradske  samouprave,  kojoj  je 
stajao  na  čelu  Selislav,    sielom  biskupije,   koju    se  nastojalo  posta- 
viti na  čelo  ciele  zemlje,  sielom  tolikih  hrvatskih  odličnika,  medju 
kojimi  se    spominju  Radovan,    Prodan,    Rugota,    Desimir,    Slavic, 
satnik  Sovina   itd.    Od    ovih    njekada    rimskih    gradova    izrično    se 
polovicom  X    vieka    pribrajaju    hrvatskim :    Nona,    Scardona,  Cori- 
(nium).  Sudbina  je  tih  gradova  ostala   od  sada  tiesno  skopčana  sa 
životom  hrvatskoga  naroda.  Gradjani  trsatski  oprli  su  se  god.  799 
furlanskomu  vojvodi  Eriku ^  za  slobodu  ciele  zemlje.  Tiem  se  pako 
sbude,    da  su  takodjer  imena   tih    gradova   prema   hrvatskomu  go- 
voru promienjena  u  Trsat,  Senj,  Nin,  Nadin,  Karin,  Skradin,  Mo- 
krsko  ili  Makarsku.  Jednako  su  se  i  liburnijski  i  dalmatinski  otoci 
preobrazili,  dobivši  ili  posvema  ili  dielomice  stanovničtvo  hrvatsko, 
te    su    tako    otoci:    Apsyr-tides,    Crexi ,    Curic-ta.    Arba^    Primota, 
Gissa,  Malata,  Bavo,    Solenta,  Bratia,   Pharus,    Issa,  Corcyra,  Me- 
lita, Ladesta,  i  po  imenu  pretvorili  u  Osor,   Cres,  Krk,  Rab,   Pre- 
raudu,  Isto,    Meladu,    (Mulat),    Bua,    Šoltu,    Brač    (Brazza),    Hvar, 
Vis,  Korčulu,  Mljet,    Lagostu    (Lastovo).    Ali  i    ovi  otoci    naseljeni 
bijahu  samo  postu  piće  novim  stanovničtvom.  Jos  polovicom  X  sto- 
ljeća bijahu  nenaseljeni:  Premuda,    Gissa  (Isto)  i  Melada,  iz  kojili 
se  je  valjda  pučanstvo  u  ono  prevratno  doba  preselilo  bilo  na  vcć<; 
otoke.  Jednako  bijahu  tada  bez  žitelja  otoci:   Seluc  {^t^Uo),  Skarda 
(I/.£p^a|  ,    Skardica    i    Scstrun.'^    Svi    ovi    mali    otoci    niesu    pružali 
dosta  jamstva  za  sigurnost,    niti    se  je  mogao    na  njih  razviti  dru- 
štveni i  obćinski  život. 


*  V.    nadpise    rimske;    kod    Momscna :  Corp.    iiiscr.    lat.    III,    1.    ur. 
21)69  —  90. 

''  Docum.  p    200. 
3    Ibid.    j).     101. 


108  FB.    RAČKI, 

U  starodavnih  dakle  onih  gradovih  i  na  onih  starodavnih  otocih 
uhvatili  su  iza  VII  stoljeća  korien  novi  doseljenici  hrvatskoga 
porekla.  Mjesto  i  imena  onih  gradova  i  otoka  pokazuju  nam  dosta 
jasno  nutarnju  svezu  izmedju  propale  prošlosti  i  nastale  sadašnjosti. 
Ali  tu  nam  svezu  dozivaju  u  pamet  takodjer  gdjekoje  gradine, 
gdjekoja  mjestišta,  uz  koja  ostala  je  privezana  uspomena  na  pro- 
palo sielo  davne  kulture;  te  nas  sveze  sjećaju  i  gdjekoja  današnja 
imena  gradova  i  sela,  kojih  se  poviest  inače  nemože  kroz  spome- 
nike tako  jasno  prisloniti  na  starodavna  siela  rimskoga  života, 
kano  što  se  to  može  kod  onih  gore  spomenutih.  Ovako  bismo  pri- 
slonili u  Liburniji  Buccari,  Bakar  na  O06Xz£pa  (Bulkera,  Bukera), 
Lopar  podrtine  kod  Novoga  na  Lop-siku,  Ortoplu  luku  i  mirine 
kod  Starigrada  na  Ortopula,  "OpTOTr^a;  na  dalje  u  Dalmaciji  goru 
Promin,  Promona  na  istoimeni  na  podnožju  joj  (kod  Teplja)  bivši 
grad,  Sinj  na  Sin-otium  (SuvoSiov),  Drid  naših  sredovječnih  listina, 
kod  Trogira,  i  župa  Drid-ska  na  Drido  (Orido)  kod  ravenskoga 
geografa,  Trilj  na  (ponte)  Tiluri,  Dlbmno,  ako  i  ne  po  položaju  a 
to  po  imenu,  na  Delminiura,  Gate  na  G(ed)ate;  Bast  kod  Makarske 
na  Bisto,  Te-ninim  naših  sredovječnih  izprava,  sada  Knin,  na 
Strabonovu  Nma  (K-vivta),  itd.  Mnogo  se  manje  takovih  uspomena 
sačuvalo  u  zaplaninskoj  Dalmaciji.  Ovdje  mogli  bismo  dovesti  u 
svezu  staru  hrvatsku  župu  Pleva  (valjda  i  rieku  Plivu)  s  mjestom 
Pelva,  koje  je  ležalo  preko  Prologa  planine  izmedju  Aequuma 
(Čitluk  kod  Sinja)  i  Silviae  (Glavice  na  glamočkom  polju),  na 
dalje  Bulsinium  s  Bužanin-gradom  na  podnožju  Tušnice  planine, 
gdje  imade  i  starih  mirina.  Kano  što  su  imena  gradova  tako  su 
i  imena  rieka  baštinili  doseljenici  od  pražitelja :  Dravus  Drava, 
Savus  Sava,  Drlnus  Drina,  Colapis  Kupa  (Kli>pa),  Basaniiis,  Bosna, 
Vrhan-us  Vrbas,  Sama  Sana,  Arsla  Raša  (prema  Arba  Rab  i  Al- 
bona  Labin),  Bacuntiiis  Bosut  možebit  i  Oen-eus  Una  itd. 

Prema  tomu  obavljao  se  onaj  prielaz  iz  stare,  rimske,  u  novu, 
hrvatsku  dobu  i  na  zemljištu  rimske  Dalmacije  onim  putem,  ko- 
jim se  je  takav  prielaz  obavljao  i  u  drugih  zemljah  rimske  care- 
vine, koje  su  stranim  življem  poplavljene  bile.  Gdje  je  rimski 
živalj  proriedjen  bio  ili  gdje  je  strani  živalj  tako  silan  bio,  da  mu 
se  prvi  nije  mogao  na  dugo  protiviti:  ondje  je  proces  asimilacije 
i  prije  i  neopazeno  do  kraja  prispio.  Odavle  ćemo  si  protumačiti, 
za  što  je  hrvatski  živalj  u  primorskoj  Dalmaciji  naišao  na  jači  od- 
por,    zašto    se    ovdje   rimski    živalj    mogao    u    njckojib    gradovih  i 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  10^ 

okolinali  njihovih  dulje  održati,  a  zašto  ga  je  u  prekoplaninskoj 
Dalmaciji  nestalo  ili  bar  nije  na  površini  ostao. 

Na  zemljištu  rimske  Dalmacije  možemo  tiem  razlučiti  dvie  etno- 
grafske vrste:  dolnju,  starinsku,  koja  se  samo  mjestimice  na  povr- 
šinu proniela,  i  gornju,  koja  je  onu  starinsku  pokrila.  Nov  živalj 
naišao  je  mjestimice  na  stari,  koji  je  on  u  sebi  kano  gradju  pre- 
tvorio; za  takovu  gradju  služila  su  mu  ona  starinska  mjesta,  koja 
niesu  za  borbe  oko  gospodstva  u  zemlji  propala.  Ali  čim  je  no- 
vomu življu  vremenom  snaga  više  jačala,  tiem  se  staromu  trag 
više  zamitao.  Sve  ostalo  zemljište  bilo  mu  tek  naseliti. 

Izvan  spomenutih  prije  rimskih  gradova  hrvatski  si  živalj  malo 
je  drugih  stvorio.  Polovicom  X  vieka  navode  se^  kano  hrvatski 
gradovi:  Belgrad,  Belbčin,  Hlievno,  Stlpin^,  Klobuk.  I  svaka  žu- 
panija imala  je  po  ustrojstvu  državnom  slovjenskom  svoj  grad,  od 
kojega  su  i  njeke  županije  ime  nosile;  takovi  gradovi  bijahu: 
Bribir,  Drid,  Imotsko,  Hlievno,  Klisa,  Nin,  Sidraga,  Tbnin  (Knin), 
od  kojih  su  Hlievno,  Nin  i  Ttnin  jurve  spomenuti,  i  to  oba  po- 
sljednja kano  rimski  ostanci.  K  ovim  gradovom  može  se  dodati 
Sibinicura  ili  Subenico  castrum  i  oveće  mjesto  primorsko  Olrais 
(Omiš) ;  a  odkada  se  je  Hrvatska  na  jug  do  Neretve  protegnula, 
još  Mokrbsko,  Vrulja,  Oštrog  i  Labinac  (Lapčanj).^ 

Ali  gradsko  žitelj stvo  bilo  je  prema  župnom  u  daleko  manjem 
broju.  Snagu  države  hrvatske,  kano  što  i  drugih  slovjenskih  dr- 
žava u  staro  doba,  nije  sačinjavalo  gradsko  nego  župno  žiteljstvo. 
U  tom  se  je  bitno  razlikovala  hrvatska  od  rimske  Dalmacije.  Hr- 
vatsko družtvo  nije  bilo  usredotočeno  u  gradovih  nego  u  župi,  ili 
bolje,  bijaše  po  župah  razsijano.  Odavle  župe,  koje  su  zasnovane 
izvan  područja  rimskih  ostanaka,  koje  dakle  niesu  bile  na  nadjene 
tradicije  prislonjene,  nisu  po  gradovih  nego  po  svojem  naravnom 
položaju  prozvane  ,  tako  Gads^ka,  Krbavska,  Lička,  Cetinska  od 
dotičnih  rieka  —  morska,  lučka,  zagorska,  zatinska,  zastoborska 
od  položaja  kod  mora,  u  luci,  naprama  goram   itd. 

Način  razseobc  hrvatskoga  naroda  po  zaposjednutoj  Dalmaciji 
može  se  donjekle  razsvietliti,  ako  se  u  obzir  uzmu  prvobitni  druž- 
tveni  odnošaji  slovenskih  plemena,  koji  su  i  kod  nizscobo  odlučno 
uplivali  i  koje  nalazimo  i  za  hrvatski  narod  u  spomenicih  po- 
tvrdjene. 

*  Dofum.  p.   'UH). 

2  Ptolora.   (i(;of,'raph.   XV,    17   spominje  u   Liburniji   -TV/J:ri. 

3  Ibid.   j).   410. 


110  FR.     IIAČKI 


Slovjeni  zauzevši    novu  zemlju    pridržali  su  i  ovdje   svoje  staro- 
davne   plemenske    uredbe.    U    toj    novoj    zemlji    naselilo    se   jedno 
pleme  uz  drugo,    zauzevši  svako    odieljeno  zemljište.    »Središte  na- 
rodnoga i   vjerskoga   života   na    tom   zemljištu    bijaše   grad,    okolo 
kojega  su  se    razselili    rodovi    po    selili.    Grad  je    obično    prozvan 
imenom  plemena,    t.   j.  grad    nije  imao    svojega    posebnoga    imena 
nego  je  nosio  ime  plemena.    Ali  ako  je    pleme  bilo  veliko,  pa  je  i 
više  gradova  zasnovalo,    tada  su  ovi    dobili    ime  po    osnovateiju  ili 
po    čem  drugom.    Pleme  u  genetičkom  smislu  bijaše    skup  rodova. 
Rodovi  ti  stanovali  su  zajedno  u  selili,  te  su  imali  zajedničko  ime, 
zajedničku  imovinu  i    zajedničkoga   starješinu,    t.  j.    ovi  rodovi  ži- 
vili  su  u  zadruzi.    Pleme    obzirom    na    prostor,    koj    je    zauzimalo, 
sačinjavalo  je    župu,    kojoj  je    stajao  na  čelu    plemenski  starješina, 
župan. ^    Po  toj  starodavnoj  slovenskoj  uredbi,    koja  je  s  narodnim 
bićem  Slovjena  srasla,  razselili  su  se  jamačno  i  Hrvati  po  Dalma- 
ciji.   Ako  je  tradicija  X  stoljeća   istinita'^.    Hrvati    su   ethnografski 
sastavljali  samo  jedno  pleme;  a  to  pleme  ethnografski  jedno  dielilo 
se  genetički  u    pet   rodova.    Po  tom    hrvatski    narod    nije    se  ni  u 
početku  dielio    u   plemena    u    ethnografskom    smislu,    kano    što  je 
slovenski  narod  na  Dnjestru  i  limenu,    na    Visli  i    Labi  sastavljen 
bio  iz  više  plemena   ethnografski    ako  i    slabije  različitih,    koja  su 
se  tek    vremenom    slila    u    jedan  narod  ruski,    poljski,  češki.    Ova- 
kova  razdioba    nenalazi  potvrde    niti  u  poviesti  hrvatskoj.    Ali  na- 
lazi potvrdu  dioba  u  plemena  genetička.   Jur  onaj   neznatan  obseg 
starodavnih    hrvatskih  župa    upućuje  nas,    da  je    prvobitno    u    njih 
po  jedno  pleme  stanovalo.   Uzmimo  samo  to,  da  za  onaj  razmjerno 
malen  prostor    izmedju    Zrmanje  i    Cetine    nalazimo    u    spomenicih 
X  i  XI  stoljeća  ne  manje  od  12  župa;  a  ako  ne  više,  što  je  vje- 
rovatnije,    manje  nije  jih  imalo    biti  u    prošlih  stoljećih.    Na  onom 
uzkom    prostoru    medju  Cetinom  i  Neretvom  bile    su  polovicom  X 
vieka  tri  župe.    Za  prostor  pako  zemlje    s  ove  strane    Velebita  do 
Gatske    poznate  su    nam    četiri  župe,    a    moglo    jih   je  i    više    biti. 
Dakl«  izmedju  Gvozda  i  Neretve  poznato  nam  je  do  20  župa.   Po 
tom  su    pleme  i   župa    bila  i  u  Hrvatskoj   dva  pojma,    koja  se  po- 
krivaju,   kano  što  se  u  logici  veli.   To  znamenovanje  imade  pleme 
do  danas  u  Crnoj  gori,   u  kojoj   su  se  mnoge  starodavne  slovjenske 
uredbe  čišće    sačuvale.    Ondje  imade    zemljišni    značaj,    znamenuje 


*  V.  II.  Jireček:  Slovanske  pravo  I,  40  slj. 
2  Docum.  p.   270. 


HRVATSKA     PRIJE    XII    VIEKA.  111 

kotar,  okružje:  Njegusi,  Ceklići,  Ozrlnići^  gdje  su  njekada  stano- 
vali samo  jednoplemenici ;  ali  i  ovdje  se  je  tečajem  vremena^  do- 
seobom  obitelji  drugih  plemena  itd.,  prvi  značaj  izgubio,  te  je  te- 
ritorijalni pred  srodstvenim  mah  preoteo.  U  Crnojgori  pleme  je  sa- 
»stavljeno  iz  njekoliko  bratstava,  kojih  je  svako  skup  njekoliko  obi- 
telji;  što  no  od  jednoga  pradjeda  izlaze.  Svi  koji  pripadaju  je- 
dnomu bratstvu,  nose  i  jedno  prezime;  takova  su  bratstva  Kova- 
čevići,  Vukotići  itd;  pa  opet  obitelj  ima  svoje  prezime;  tako  u 
bratstvu  Kovačevića  imade  obitelji,  koje  se  zovu  Jankovići,  Milu- 
tinovi ći,  Perovići  itd  od  zajedničkoga  jim  djeda  Janka,  Milutina, 
Pera  itd.  Bratstvo  imade  svoga  starješinu,  glavara;  i  pleme  svoga 
starješinu,  vojvodu.^  Srodni  odnošaji  obstojali  su  i  u  starodavnoj 
Hrvatskoj:  prvobitno  obuhvatalo  je  župu  po  jedno  pleme,  kojega  ko- 
ljena, rodovi  (generationes)  stanovali  su  po  selih  i  zaselcih  te  župe. 
Ali  po  vremenu  uslied  nastaloga  većim  saobraštajem  izpremiešanja 
plemena  dobila  je  župa  i  u  Hrvatskoj  teritorijalni  značaj  ;  tada  niesu 
se  više  ova  dva  pojma,  župa  i  pleme,  pokrivala;  pošto  je  u  jednoj 
župi  bivalo  više  plemena.  U  tom  drugom  razdobju  pleme  znači  što 
u  Crnojgori  bratstvo;  pa  nara  ga  u  tom  značenju  predstavljaju 
spomenici  potonjih  stoljeća.  Za  razjašnjenje  navesti  ću  njekoliko 
primjera.^  U  župi  ličkoj  nalazimo  plemena:  Mogoroviće,  Jurjevce, 
Kovačiće,  Lapčane,  Paladiniće,  Petričeviće,  Podknežiniće,  Tugu- 
meriće,  Vladiće,  Vrhovljane;  u  župi  bužkoj  nalazimo  plemena  Kr- 
čelce,  Poletčiće,  Maglice,  Satničiće,  Stupice.  Ova  plemena  obuliva- 
tala  su  takodjer  više  koljena  (pleme  Nebljuško  sastojalo  se  je  po 
izričnom  svjedočanstvu  iz  četiri  koljena),  porodica  itd.  s  vlasti- 
timi  prezimeni.  Tako  u  plemenu  Mogorovića  bijahu  koljena  Sko- 
blići,  Zahumići,  Utišenići.  Budišići  itd. ;  na  pleme  Stupica  spa- 
dala 8u  koljena  Daroići,  Vukanići,  Vučkovići,  Nemanići,  Kosinski 
itd.;  u  pleme  Poletčića  Vukšići,  Filoići  itd.;  na  pleme  Subića  Ugri- 
nići,  Markovići,  Migalići  itd.  na  pleme  Slavkovića  Neljkovlći,  Piri- 
čići,  Sopčići  itd.  Pleme  imaše  glavno  sielo,  grad,  koji  je  obično 
nosio  ime  plemena;  ali  je  imao  i  drugo  ime;  ph^nenu  Lapčana 
bijaše  glavni  grad  Urnanj.  U  gradu  plemena  •  lyija^e  glavna  vlaat 
plemena,  stol.  'J'ržić,  kašnje  Peru^ić  bijaše  sielo  buzkoga  ntola, 
Rmanj  sielo  lapačkoga  stola,  Skurina  ličkoga  stola,  Vuk^ić  lučkoga 
stola  itd.  Ali   pleme  bijaše  kroz  svoje  porodice  raz.sijano  i  po  dru- 

*  Bogišić:    Zbornik    |)rn\iiili    običaja,    f,    511    slj.     Viikov    rječnik: 
bratstvo,  pleme. 

^  Uzeti   su   iz   'Ha;;,   listina.   Jviikiiljcvić :  Acta  croatica. 


112  FR.    RAČKI, 

gih  mjestih  župe ;  tako  je  pleme  Stupica  obitavalo  u  bužke  župe 
mjoatili  Kosinju,  ]\[ogliću,  Sćitaru,  jMazalcih.  S  toga  se  obično  po- 
rodičnomu  prezimenu  dodavalo  još  ime  onoga  mjesta:  Simun  Vu- 
kšić  s  Lučan  od  plemena  Poletčić  itd.  Imena  plemena  niesu  bila 
uviek  patronvmica,  već  često  apellativna,  tako  Karinani,  Kukari, 
LapČani,  Nebluški,  Okljušani,  Vrhovljani. 

Što  nam  potonji  spomenici  o  hrvatskih  plemenih,  njihovih  grana 
i  sielih  pripoviedaju :  to  se  može  prenieti  i  na  starija  vremena,  na 
dobu  prije  XII  stoljeća.  Iz  imena  župa  Bočači  i  Bužani  mogli 
bismo  zaključiti  na  dva  plemena,  koja  su  u  tih  župah  stanovala 
njekada  valjda  izključivo  i  kojima  su  ona  ime  dala-  Ostale  župe 
ili  nose  ime  od  grada,  od  kojih  gdjekoji,  kano  Nin,  Drid  i  Knin, 
polaze  čak  iz  rimskih  vremena,  drugi  pako,  kano  Bribir,  Imotsko, 
Hlievno,  Klisa,  Pset,  Sidraga,  Smina,  jesu  potonji  dobe;  ili  od  po- 
ložaja njihova,  kano  što  župa  cetinska,  gadska,  krbavska,  lička, 
lučka,  primorska,  plevska,  poljička,  zagorska,  zastoborska  i  zatinska, 
tako  da  nam  ova  imena  sama  ne  naznačuju  onih  plemena,  koja  su 
u  njih  stanovala.  Ali  za  veći  dio  onih  plemena,  koja  se  u  spome- 
nicih  potonjih  vremena  navode,  može  se  dokazati,  da  su  još  prije 
XIL  vieka  živjela  i  pojedini  članovi  njihovi  znatno  utjecali  u  sud- 
binu svoga  naroda.  Amo  spadaju  plemena  Kačića,  Kukara,  Šubića, 
Cudomerića,  Svačića,  Mogorovića^  Gušića,  Karinjana,  Lapčana,  Po- 
letčića,  Lačničića,  Jamometića  i  Tugomerića.^  Ova  plemena  sta- 
novala su  u  onih  župah  u  glavnom  mjestu  plemenskom    i    u    oko- 

V 

lisnih  selih  i  zaselcih.  Mjesta  Karin,  Lapac,  Mogorović,  Cudomerić 
i  Tugomerić  (Tugomer)  spominju  na  dotična  plemena.  Na  pleme 
Mogorovića  sjeća  nas  takodjer  „terra  Mogorouigi"  u  listini^  god. 
1069,  koja  je  ležala  kod  briega  Tinja,  sada  izmedju  Belgrada  i 
Nadina.  Gusići  imali  su  svoja  imanja  u  Sidražkoj  župi.^  Imena 
mjesta  Doljani,  Dračani,  Jelšani,  Hlmnjani,  Jagodinjani,  Kamenjani, 
Murovljani,  Pecani,  Poddupljani,  Sjekirani,  Srardučani,  prema  po- 
tonjim imenom  plemenskim  Humčani,  Lapčani,  Okljušani,  Vrhov- 
ljani, sjećaju  nas  takodjer,  da  su  ondje  bivale  rodstvene  zadruge, 
veće    ili    manje,    plemena    ili    njih    koljena.*    Po    potonjoj    predaji^, 


>  Docum.  p.  482.  486. 
2  Ibid.  p.   75. 


3  Ibid.   167.   171. 
*  Sr.  plemena  u  Ceskoj  do  konca  X  vieka :  Lučanć,  Dečane,  Lemuzi, 
'šovanć,  Dudlebi,  Netolici,  Sedličane  itd.  Jireček  op.  cit.  I,  49  ss. 
^  Dokumenta  p.  482,  486. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  113 

kojoj  se  trag  nalazi  već  koncem  XI  stoljeća,  bilo  je  u  Hrvatskoj 
dvanaest  plemena^  iz  kojih  su  potekla  sva  ostala  koljena  i  svi  ro- 
dovi, kojih  su  članovi  sačinjavah  stožer  hrvatske  aristokracije.  Ro- 
dovi, porodice  tih  plemena  zauzimali  su  u  zemlji,  u  narodu,  prvo 
mjesto.  Plemstvo  bijaše  u  njih  nasljedno.  K  ovomu  plemstvu  pri- 
kupljahu se  kašnje  članovi  drugih  obitelji,  kojim  su  tek  podieljene 
one  povlasti,  koje  su  po  rodu  i  članovi  onih  plemena  uživah.  Još 
u  XIV  vieku  razpravljalo  se  je  u  jednom  slučaju  pitanje:  jeda  li 
plemići  Ivan,  Lacko  i  Tvrdko  imadu  „de  nobilibus  duodecim  ge- 
nerationum  regni  Croatie  ortum  et  originem" ;  s  toga  je  da  li  oni 
„omni  eo  nobilitatis  titulo,  quo  nobiles  duodecim  generationum  re- 
gni Croacie  potirentur,  usi  semper  extitissent".^ 

Razgranjenjem  plemena  u  koljena  i  rodove,  ovih  pako  u  zadruge 
i  porodice  miešali  su  se  kadšto  i  ti  pojmovi ;  ali  plemenska  suvislost 
ostala  je  netaknuta  u  predaji  i  životu ;  baš  i  onda,  kada  su  koljena 
i  rodovi  zasnovali  si  posebna  siela  u  istoj  ili  drugoj  župi.  Kad  su 
se  na  ime  koljena  i  rodovi  jednoga  plemena  tečajem  vremena  u 
toliko  umnožila,  te  je  nastala  potreba,  da  se  odsele  od  svojega 
stožera :  bjehu  nova  siela  zasnovana,  kojim  je  trebalo  nadjenuti 
novo  ime.  Ovo  nije  uviek  nadjenuto  po  rodu  i  koljenu  (Mogorovići, 
Tugomerići  itd.),  nego  po  drugih  okolnostih,  koje  su  osnovači  no- 
voga siela  u  obzir  uzeli.  Kod  imenovanja  novih  sela  lebdile  su  i 
hrvatskim  zasnovačem  njihovim  one  predstave,  koje  opažamo  i  kod 
drugih  slovenskih  naroda  i  u  drugih  slovenskih  zeniljah.  Imena  su 
na  ime  selu  nadjenuta  po  zemljištu,  po  vodi,  po  biljkali,  po  živo- 
tinjah  po  bojali,  po  ogradi  i  stanu,  po  zanimanju,  po  orudju  ih 
po  državnih  uredbah  i  po  narodih.^  Po  zemljištu,  tvorbi,  sastavini, 
svojstvu  njegovu  prozvana  su  mjesta:  Gorica,  Brda,  Brižje,  Na- 
brežje,  Hlmnjani,  Grebeni,  Kamcnjani,  Pećice,  Pecani,  (Joniilja, 
Dražani,  Doljani,  Polog,  Poddupljani,  Ravna,  Rogove,  Huliikam, 
Zagorsko,  Dubravica,  Lesani,  Lazani,  J-'ustica,  Tribižet,  ild.  Po 
vodi  i  odnošaju  mjesta  naprama  njoj  :  Močava,  Blata,  Zal>laćc, 
Lužić,  Naslap,  Virovik,  Slivnik,  Sušalo,  iSuhovara,  Shmo,  Ra/so 
hatica,  Žrnoviiica  itd.  Po  bilju,  imenito  po  stablili,  šikari  itd.,  uz 
koje  je  selo  nastalo  ili  koje  je  trebalo  prije  i/krčiti :  liresti,  Bros- 
teni,  Jelšani,  Jcscnovo,  Jasenje,  Orehova,  Trstenik,    Vrbica,    I  )ra- 


'   Matica  od    1305,    1.   siečiija  u  z'tm.  aikivu.    Kiikiiljr\ić:  Jur;i  n'^nii 
CSl).   I,   43 -G. 

2  Miklosić:  Die  slav.   Ortsiiaincn  aus  y\])p(llalivcii  I,   H  lol-. 


114  Fil.    RAČKI, 

čani,  Moravljani,  Rcpiii^ina,  Smrdučani,  Jagodinjani,  Ličina,  Šibinik 
itd.  Od  životinja :  Kozica,  Konjuštiiia,  Sokolka,  Vrana,  Račnik  itd. 
Od  boja :  Belaj,  Bolgrad  itd.  Od  ograda,  stanova  za  čovjeka  i 
marvu :  Hlovno,  Kuća,  Obrovec,  Osik,  Mirani,  Mirić,  Stlbica,  ?t6- 
nica,  Strežača,  Straživica,  Tinj,  Zatinsko,  Zastoborsko,  Selo  itd. 
Od  zanimanja :  Kozinčani,  Kobiljaci,  Sekirani,  Tržići  itd.  Od  orii- 
dja  Sckirica  itd.^ 

Ova  mjesta  ležala  su  većinom  izmedju  Zrmanje,  Krke  i  Cetine, 
dakle  većim  dielom  na  zemljištu  predrimpke  Dalmacije.  Većina 
pače  tili  miesta  je  ležala  u  primorju,  samo  razdaleko  od  gradova 
rimskih  Jadera,  Traguria,  i  Spljeta.  A  to  nam  daje  svjedočanstvo, 
da  su  oni  klasički  priedjeli,  gdje  je  bilo  za  rimsko  doba  dosta  većih 
i  manjih  miesta,  kojim  se  spomen  kašnje  zatrla,  ostali  pusti,  dok 
jili  hrvatska  plemena  niesu  izuovice  naselila,  nadjenuvši  novim  na- 
gelbinam  hrvatska  imena,  koja  su  ona  stara  u  podpunu  zaborav 
bacila.  Da  su  nove  naselbine  hrvatske  nastale  mjestimice  i  u  pu- 
starah,  i  u  divljači,  svjedoče  nazivi  miesta:  Lesani,  Lazani,  Pu- 
stica,  Trebižet,  itd.  U  neposrednoj  okolici  davnih  rimskih  i  sveudilj 
romanskih  gradova  nalazimo  još  u  ono  doba  sela  i  zaselaka  s  ro- 
manskim imenom.  Tako  se  oko  Zadra  spominju :  Cabrona,  Capruli, 
Castrizza,  Ceprijlani,  Comareto,  Duculo,  Laucarani,  Lubricatum, 
Petrizani,  Posterula,  Pultago;  oko  Spljeta  i  Sohna:  Adrina,  Bello 
(Balio),  Calamito,  Calbaro,  Campisano,  Casaro,  Cassano,  Grasso, 
Laureto,  Mesabra,  Mucla,  Paludo,  Panisano,  Saline,  Satilia,  Spa- 
lazolo,  Spinuntum,  Torretta  itd.,  pače  i  kod  Belgrada:  Bassano, 
Roretum,  otok  Flaveyco  ili  Postimana  (odkle  Pazman)  itd.  I  sta- 
novnici ovih  po  imenu  romanskih  miesta  bijahu  za  cielo  njekada 
poreklom  Romani.  Ali  polagano  su  se  uvlačile  u  zemljište  njihovo 
i  naselbine  hrvatske,  p{\  su  zaposjeli  i  ta  romanska  mjesta  postu- 
pice  susjedni  ogranci  hrvatskih  plemena.  Odavle  su  njeka  mjesta 
dobila  takodjer  hrvatsko  ime  ili  prievodom  ili  formom,  tako  da  je 
romansko  po  vremenu  došlo  u  zaborav  ili  je  tako  preinačeno,  da 
mu  je  skoro  nestalo  traga.  Mjesto  Calamito  kod  Spljeta  dolazi  u 
listinah  već  u  staro  doba  i  pod  imenom  hrvatskim  „Trstenik" 
(talj.  calamo,  hrv.  trstica),  Saline  kod  Solina  „Slano"  itd.  1  tim 
je  takodjer  putem  hrvatski  živalj  polagano  otimao  zemljište  romar  ;' 
fikomu,  potiskivao  ga  sve  dalje,  raztvarao  i  pretakao,  dok  mu 
napokon  neoduze  svu  nutarnju  zemlju,    pače  i    svekoliko   primorje 


'  Ova  mjestna  imena  pocrpana  su  iz  listina  IX — XI  v.  Documenta. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  115 

stegnuv  ga  na  pomenute  gradove  i  njekoje  otoke ;  ali  i  tuj  ga  po- 
lagano slabio,  odkako  je  ondje  državna  vlast  hrvatska  u  XI  sto- 
ljeću zavladala. 

Kako  je  zemlja   izmedju    Zrmanje   i   Cetine,    za    koju    imademo 
spomenika  razjasnjujućih  to  pitanje,   naseljena  hrvatskimi  plemeni : 
tako  je  bio    naseljen    ostali   takodjer  dio  rimske  Dalmacije,    pak   i 
posavska    Panonija.    Ovdje   nisu    novi    doseljenici    niti    na    onolike 
ostanke  rimskoga  svieta  i  rimske  kulture  naišli,  na  kolike    su    na- 
išli u  primorskoj  Dalmaciji.  U  posavskoj  i  sriemskoj  Panoniji  niesu 
kolonie,  municipia,  castella  i    omanja   mjesta   preživjela  katastrofe, 
koja  je  seobom  naroda  zemlju  zadesila  bila.  Izza  toga  ne  spominju 
se  vise  mjesta,  koja  su  u   velikom    broju    na   cestah    duž    Drave  i 
Save  i  na  pobočnih  jim  putevih  njekada   bila,    kano  što   na   cesti, 
koja  je  od  Aemone  (Ljubljane)  na  Celeiu    i   Poetovium    vodila   uz 
Dravu  k  Mursi,  pak  onda  dalje  uz  Dunav  do  Tauruna  (Zemuna), 
kano  što  bijahu:  Aqua  viva,  Populi,  Jovia,  Sonista,    Piretis,    Leii- 
tulis,  Coconis,  Serota,  Bolentia,  Marinianis,  Seronis,    Vereis,    Mur- 
sella,  ad  Labores,  Teutiburgium,  Cornacum,  Cucci,  Bononia,    Cusi, 
Acimincum,  Ritium.  Na  dalje  na  cesti  od  Aemone  na  Neviodunum 
uz  Savu :  Andautonia,  Siscia,    Servitium,    Urbate,    Marsonia,    Leu- 
cono,  Saldis,    ad    Basante,    Sirmium,   Fossis,    Bassianis,    Noviciani, 
Altina ;  ili  na  pobočnih  cestah,  koje  su  u  one  dvie  glavne  izlazile, 
kano  što  izmedju  Siscie  i  Murse:  Varianis,  Aquae  Balissae,    Stra- 
vianis ;    izmedju    Siscie    i    Cibalis :    Menneianis,    Incero,    Pi«:entino, 
Cirtissa ;  napokon  na  cesti,    koja  je    preko    Cibalisa    spajala   Miirau 
sa  Sirmiumoni :  Celena,  Ulmus,    Spaneta,    Budalia.    Od    svih    ovih 
miesta  preživjela  je  Siscia  ona  vremena,  te   je    doživila    doscobom 
slovenskoga  naroda  onu  mjenu,  koju  su  u  Dalmaciji  Nona,    Scar- 
dona  itd.  doživjele.  Druga,  kano    što    Sirmium    i    Mursa,    dala    su 
svojimi  razvalinami  gradju  za  nove  naselbine;  njckili    se  je    samo 
ime,   ako  i  u  drugih   odnošajih,  sačuvalo  na  uspomenu;  tako    Mar- 
sonia (kod  slav.  ]5roda)  sačuva  se  u  potoku  Mrsunji,    koj    se    kod 
Broda  izlieva  u   Savu,   Marianci  u  Valpovštini  sjećaju  nas  na    Ma- 
rinianis,   BoHut    na    „ad    Basante"  ;    Jarak    n;i    putu    od    Rlitrovicc 
(Sirmium)  u  Petrovac  (Bassianac)  na  „ad  Fossas"  (fbssa  =  jarak). 
•  Na    tom    dakle    panonskom    zemljištu,    Tia    kojem   je    stogodišnja 
rimska  vladavina  svoju  prosvjetu,  potonjom  seobom  naroda  ruzorcnn, 
zasnovala  bila:   razsclili   su   se  slovc^nski   doseljenici  takodjer  po  |»h'. 
menih,  koja  su    se    postupice    u    koljcnih    i    rodovih    ra/grunda    po 
župah,  osnivajući  nova  siela    s    novimi    na/ivi.    .loš    »e    u    sliedcrdi 


IIG  FR.    RAČKI, 

stoljećili  nalazi  tra^,  kako  su  pojedina  plemena  u  pojedinih  kotarili 
i  priedjelih  zajednički  stanovala.  U  žnpi  gorskoj  stanovalo  je  po- 
četkom XIII  stoljeća,  za  cielo  od  davnije  dobe,  šest  plemena.^ 
Kod  BHnje  živili  su  „plemići"  toga  imena,  jamačno  jednoga  roda.^ 
Rod,  kojemu  je  župan  Vlčeta  pripadao,  imao  je  razgranjen  posjed 
u  Pokupju.*''  Imena  pojedinih  miesta  sjećaju  nas,  da  jih  je  jedan 
rod  zasnovao ;  kano  što  ime  sela  ^Chitamer",  Hotimir,  izmedju  Du- 
brave i  Garića.  Ako  i  ne  imamo  listina  iz  IX — XI  vieka  za  po- 
savsku Panoniju,  kano  što  jih  imademo  za  Dalmaciju,  iz  kojih  bi 
mogli  za  nju  crpsti  mjestopis  za  onu  dobu :  to  ga  možemo  do  nje- 
kle  neizravnim  načinom  uzpostaviti.  Mnoga  mjesta,  koja  se  navode 
u  listinah  XII  i  XIII  vieka,  daleko  su  starija.  Utemeljitelj  zagre- 
bačke biskupije  pokloni  joj  Dubravu  i  Česmu  (Čazma),  koja  su 
dakle  mjesta  uz  sielo  biskupije  Zagreb  bila  već  u  XI  vieku.*  Jur 
početkom  XII  v.  spominju^  se  Toplice  kod  Varaždina,  koje  su 
jamačno  starije,  i  postale  uz  rimsku  „aqua  viva".  U  onu  stariju 
dobu  spadaju  jamačno  i  druga  mjesta,  koja  se  u  spomenicih  XII 
V.  navode,  kano  što  :  Gorica,  Kamenik,  Podgorje,  Okić,  Reka,  Vo- 
dica, Glognica,  Krapina,  Modruš,  Selna  i  Selina,  Garić,  Osek  itd. 
U  okolini  zagrebačkoj  spominju  se  mjesta:  Cučerje,  Ugra,  Lupo- 
glav,  Rabuč,  Oborovec,  Kasina  itd.  U  prostranom  vlastelinstvu, 
koje  je  imao  rečeni  Vratislav  s  braćom  kod  potoka  Krapine  i  nje- 
zinih pritoka,  navode  se :  Dobra,  Poljanica,  Stubica,  Planina,  Du- 
bica,  Bistrica,  Pihina,  Horšovec  (?),  Plešivica,  Gtok,  Bistra,  Lipo- 
vce^; u  gorskoj  župi  spominju  se:  Toplica,  Kupa,  Trstenik,  Kre- 
ševo, Glogovica,  Golina,  Bović,  Peščenica,  Ilotina,  Mošćenice,  Vi- 
soka itd."  Imena  ova  nikla  su  iz  onih  istih  predstava,  koje  su 
djelovale  u  zemlji  preko  Gvozda  na  doseljenike  zasnivajuće  nove 
naselbine.  Gvdje  i  ondje  djelovala  je  jedna  narodna  tvorna  sila; 
ovdje  i  ondje  naišli  su  doseljenici  na  jednake  zemljištne  i  kulturne 
odnošaje. 

Tako  je  hrvatski  narod  zaposjednutu  zemlju  imao  polagano,  ve- 
likim trudom  i  naporom  osvojiti,  preobraziti  i  udariti  na  nju    svoj 


*  Tkalčić:  Monum.   Jiistor.   episcop.   za<^rab.   I,   25.   28. 
2  Ib'd.  p.  63. 

^  Ibid.  p.  61  —  2. 

*  Ibid.  p.  1,   15. 
••  Ibid.   4. 

'•  Ibid    p.  17. 

'  Ibid.  j).  21.   25. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  117 

pečat.  Imena  župa  i  miesta,  koja  su,  izuzam  tiesaii  rub  u  primorju, 
u  nutarnjoj  zemlji  nastala,  dovoljno  s\'jedoče,  da  je  baština,  koju 
je  ondje  hrvatski  narod  od  davnijih  vremena  preuzeo,  dosta  oskudna 
bila.  A  to  bijaše  za  očuvanje  bića  i  osebnosti  njegove  velika  sreća, 
kojih  bi  težko  obranio  bio,  da  je  preuzeo  bio  zemlju,  posutu  sta- 
rimi  gradovi,  sieli  davne  prosvjete,  napučenu  stanovničtvom  duševno 
razvijenijim.  Pa  ta  okolnost,  ako  se  ujedno  sjetimo  kako  je  ro- 
mansko žiteljstvo  u  gradovih  dalmatinskih  umjelo  sačuvati  svoje 
narodno  biće,  ujedno  nam  na  pol  daje  odgovor  na  pitanje:  u  ko- 
liko se  je  u  nutarnjoj  zemlji  sačuvalo  medju  hrvatskim  pučanstvom 
i  ostanaka  pra.^jedioca  tamošnjih? 

Cim  su  se  u  prvih  stoljećih  srednjega  vieka  državni  i  narodni 
odnošaji  poluotoka  jugo-iztočne  Europe,  koji  su  stvaranjem  novih 
slovenskih  država  poremećeni  bih,  njekoliko  ustalili:  izlaze  na  po- 
vršinu ostanci  rimskih  naselbina  u  različitih  priedjelih  grčko-bizan- 
tinske  carevine  i  na  zemljištu  onih  slovenskih  država,  ovdje  u  ve- 
ćem ondje  u  manjem  broju.  Ti  Romani  dolaze  kod  Bizantinaca 
i  Slovena  obično  pod  imemom  Vlaha  (BXa"/oc,  k^i^.vtO.^  Pojedini 
tragovi  Romanom  dopiru  čak  do  VI  vieka^ ;  ali  u  većoj  se  gro- 
madi  pojavljuju  od  X  stoljeća.  Kod  prvoga  bugarskoga  ustanka 
god.  976  pomaljuju  se  „Vlasi"  u  Macedoniji  medju  Kastoriom  i 
Prespom,  dočim  bi  ovdje  Samiielov  brat  David  usmrćen  „^rapa  t'.vojv 
Ba7.'/ojv  or^LToiv".^  Ime  „Ki[j/6x  ).6yyo?"  t.  j.  Cimpu  lungu  (campo 
lougo)  izmedju  Strume  i  Strumice  na  iztočnih  granicah  Bugarske, 
prama  bizantinskoj  carevini  sjeća,  da  je  stanovničtvo  ondješnje  bilo 
romanske,  vlaške  narodnosti.*  Vlasi  su  vojevaH  pod  grčkom  zastavom 
u  ratovih  proti  Saracenom  sicilskim  (1027),  proti  Normanom  (1082), 


^  Po  Miklošiću  (Slav.  Elemente  im  Rumunisclien.  Wien  1801.  S.  1. 
Lexicon  palaeoslov.  a.  li.  v.)  ime  polazi  od  Kelta,  od  kojih  prirdjo 
ka  Germanom,  a  od  ovih  k  Slovcaom,  od  kojih  ga  janiarno  priiniš(5 
r>yzantinci.  Staro-njera.  walh,  slov.  iMi.vi  znamemijc  čovjeka  roman- 
skoga porekla,   „homo  romanae  origiiiis". 

'^  Iz    rieći    jednoga    vojnika    j^rćkc    vojske,    koja  je  god.   571)     pn>ti 
Ohrom   u  Antici   stajala,   iz   ricči    „osTopva.,  Topva,  Topva  'ppaTpe"  (  riii'o 
phyl.   Samocatta   II,'    15.   Thcophan.   I,    397    ed.   Honn  ),    zakljnriije  hc, 
da  je  tada  u   ^TĆkoJ    vojsci    l>ilo   Konja  na,    koji    su    slanovali    na    zcin- 
Ijištii   l)izantinHke  carevine. 

3  Georg.   (Jedren.    lii-^tor     II,    l:;.'*.   rA.    IJonn     liad    \X1V,    11. 

*  Kad  ib.   p.    17. 


118  FR.    RAČKI, 

proti  Kumaiiom  (1091,  1095).'  Od  pokrajina  bješe  osobito  Tesalija 
napučena  vlaškim  narodom,  uslied  čega  bi  ona  prozvana  [Mol^icl  i 
^.z^^k'f]  \Mxyix.  Ondje  se  u  drugoj  polovici  XI  vieka  navode  u  oko- 
lici Exeve,  a  osobito  u  južnom  tesalskom  gorju  nad  zeitunskim 
zalievom.^  Odavle  imale  su  se  vlaške  naselbine  pružati  k  Solunu, 
u  kojega  blizini  spominje  se  u  XII  vieku  zemlja  „Flachia,  Vla- 
cbia".^  Tesalski  Vlasi  sastavljali  su  jezgru  kneževine,  odanle  „lUa- 
yia"  prozvane,  koja  bi  početkom  XIII  stoljeća  M.  Angelom  Kom- 
neuom  Dukom  osnovana.  Inače  Tesaliju  je,  kano  što  je  poznato, 
naselilo  bilo  takodjer  slovensko  pleme  Velesića  ili  Velegostića,  kojih 
se  pokrajina  („provincia  Belegezitiae'*)  spominje  još  koncem  XII 
vieka.  Uz  ovu  veliku  Vlašku  u  Tesaliji  spominje  se  mala  Vlaška 
(jjLLvtpa  B^a-^ia)  u  staroj  Aetolii  i  Akarnaniji  i  gornja  Vlaška  ('A.vw- 
'fi<oiyix)  u  jugoiztočnom  Epiru.  Prema  tomu  iztiču  se  u  srednjem 
vieku  vlaške  naselbine  na  zapadno-južnom  okrajku  poluotoka  jngo- 
iztočne  Europe  medju  jonskim  i  egejskim  morem  i  korintičkim 
zalievom.^ 

1  sjevernije  od  ovih  vlaških  naselbina  na  grčko-ilirskom  zem- 
ljištu pojavljuju  se  Vlasi  na  zemljištu,  kojom  je  Srbija  zavladala 
bila.  U  srbskih  spomenicih  XII — XIV  vieka^  spominju  se  Vlasi 
na  gornjem  Drinu,  oko  Skopja  (na  gornjem  Vardaru),  kod  Peći 
u  Hvosnu,  kod  Prištine  na  Sitnici,  na  Limu,  kod  zetskoga  Blata 
itd.,  dakle  na  onoj  gorskoj  visočini,  koja  se  od  izvora  iztočne  Mo- 
rave  i  od  Lima  stere  na  jug-zapad  prama  moru.  Na  tom  prostoru 
obitavalo  je  onih  do  800  vlaških  obitelji^  koje  su  sa  zemljami  po- 
klonjene samostanom  hilandarskomu,  -  žičkomu,  dečanskomu,  sv. 
nikoljskomu  u  PIvosnu,  graČaničkomu ,  arhangjelskomu  kod  Pri- 
zrena  i  crkvi  sv.  Nikole  u  Baniji.  Osim  ovih  jamačno  je  bilo  i 
drugih  mnogo,  koji  se  ne  navode,  te  si  možemo  predstaviti  dosta 
gusto  pučanstvo  vlaško  u  onih  priedjelih  stare  Dardanije  i  sjevero- 
zapadnoga diela  Macedonije.    U  dubrovačkih    na   dalje    spomenicih 

^  Annal.  Barons.  Mon.  Germ.  SS.  V,  53.  Anna  Comu.  Alex.  VIII, 
227.  X,   273—4.  ed.   Bonn. 

2  Tafel:  de  Thessalon.  p.   467. 

^  Ansbcrti  expeditio  Frider.  I    imp. 

*  I  sada  imade  Vlaha  (Uumuiija,  Cincara)  u  Tesaliji,  u  gorju  Pinda 
(oko  50.000  stan,),  u  Epiru  i  Arbariaskoj  (50.740  stan.),  u  Makedoniji 
(do  70. 000  stan.),  u  Gičkoj  (do  12.000  stan.).  Ovi  brojevi  niesu  da- 
kako zajamčeni. 

•'^  Miklošić:  Monum.  scrb.  (>,  12,  59,  71,  70,  88,  504.  Glasnik 
društva  srp.  !iU)v.  XV,  204  slj. 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  119 

XIII  i  XIV  vieka^  spominju  se  Vlasi  moraČkoga  samostana  u 
iztočnoj  Zeti  na  rieci  Morači  i  mileševskoga  samostana  u  Polimlju, 
za  tiem  Vlasi  iz  Trebinja^  Urma  (kod  Klobuka),  Nikšića,  Ba- 
njana,  Rudina,  Vrsinja,  Dračevice  (kod  Novoga  grada  u  Boci  ko- 
torskoj), iznad  Risna  (sada  Krivošije),  Konavlja,  Huma  i  Bosne. 
*  Vlasi  ovih  dvaju  posljednjih  priedjela  potiskavali  bi  se  k  primorju; 
Vlasi  iz  Huma  u  stonski  ili  pelješački  poluotok,  iz  Bosne  k  Ne- 
retvi. Njekoji  Vlasi  doselili  su  se  pače  i  u  Dubrovnik. 

Odavle  se  razabire,  da  je  ne  samo  po  jugo-zapadnih  nego  i  po 
sjevero-zapadnih  stranah  balkanskoga  poluotoka  živilo  Vlaha  u 
XII — XIV  stoljeću.  Ovi  Vlasi  živili  su  po  plemenih  i  rodovih  u 
selih  i  omanjih  kotarih,  koji  se  i  u  slov.  spomenicih'^  zovu  K.ATOviih 
od  rom.  cantone^,  a  koji  su  obično  imali  posebna  imena*  od  ro- 
dova i  plemena  njihovih.  Katuni  bijahu  ili  na  državnom  ili  na  vla- 
stelinskom zemljištu.^  Zanimahu  se  pako  Vlasi  pastirstvom  i  prie- 
nosom  robe  na  konjih  i  mazgah.  Pastirstvo  bijaše  glavno  zani- 
manje Vlaha  na  cielom  balkanskom  poluotoku;  odavle  nestalan 
život  njihov,  koj  se  u  svih  spomenicih  iztiče ;  dočim  je  samo 
jedan  dio  živio  u  katunih,  drugi  prelazio  s  blagom  i  marvom  pla- 
nine na  planinu  tražeći  izdašniju  pašu.  Sir,  koji  su  Vlasi  pravili, 
dodje  na  glas  i  u  promet  pod  imenom  lat.  „caseus  vlachescus, 
vlachiscus*,  pa  i  ime  njegovo  rom.  brTf>nzT>  priedje  medju  Slovene : 
„brenca,  brindza."  S  tim  glavnim  zanimanjem  Vlaha  bijaše  i  ono 
.  drugo  u  tiesnom  savezu,  budući  naučeni  na  nomadski  način  živ- 
ljenja i  gojeći  blago  i  marvu,  kojom  su  trgovcem  u  ovećih  dru- 
žinah  prenosili  („ponosnici")  robu  od  mjesta  do  mjesta,  od  kotara 

^  Sabrao  jih  dr.  K.  Jireček:  „Die  VVlaclien  und  Maiirowiaclien  iii 
den  Denkmalern  von  Kagusa"  u  Sitzungsbericlite  der  k<in.  b(iliin.  (ic- 
lelirtengesellsch.  27  Janner  1879.  V.  Monumenta  spect.  iiistor.  Slav. 
merid.  X,  133.  4,   158—9. 

^  V.  Daničić:  rječnik  iz  srp.  starina  a.  h.  v.  k^itoviih  regio  pastoria 
.K.  KaiovHa  KiAa.vH.   U  lat.  dubr.  spomcnicili   „catinic,  cathoni". 

'  Mikiošić:  Dio  Fremdvvortcr  in  dcn  slav.  .Sprachen  p.  25  navodi 
arbanasko  katuni;  ali  oboje  izvodi  Matzenauor  (Cizl  slova  vc  slov. 
fečech  I,   .'^7)  pravo  iz  rom.  cantone. 

*  Spominju  se  katimi    Hćioglavci,    Ćrnra,    MIrilovići,    Horniasi,    I  Nm! 
cernji,   Pliska,   iJobani,    Pibitovci,   Krizojeviri,   Ladovij-i,   Dobrili;   Dra^-o- 
bratići,   V^>jbni('i,   Pribinovići  itd. 

^  U  DušanovH  zakonu  (cd.  Aulank  p.  .'57)  navodi  so  „K"'-'*'',  i^"!'«'«, 
katun",  i;  dubrovac'kiii  spomcnifib  (kod  .Jirctka  op.  cit.)  ;<|»ominJii 
8C  Vlasi  bana  i  kralj:i  bosansko{,'a,  vojvode  Scnka,  Kadoslava  Pavlo- 
vica,   Sandalja,   Pavlii   JiacU'iKJvira  itd. 


120  FR.     RAĆKI, 

(lo  kotara     Ime  tih  družina  (karavana)   roni.  turraa  pricdje  i  u  je- 
zike susjednih  Slovena,  srb.-hrv.  turnia,  turmar. 

Kada  se  pita  za  narodnost  tih  Vlaha ,  treba  razlikovati  dvie 
dobe.  U  starijoj  dobi  pripadahu  Vh\si  za  cielo  romanskoj  narod- 
nosti. 0  tom  svjedoče  ne  samo  mnoga  imena  Vlaha,  koja  su  se 
u  sponienieih  sačuvala,  nego  i  druge  okolnosti.  Takova  imena 
Vlaha,  koja  se  u  srbskih  i  dubrovačkih  spomenicih  navode  jesu : 
Bukor,  Bun,  Fečor,  Singur,  Surdul,  Serban,  Ursul,  Dragul,  Dra- 
žul,  Negul,  Radul,  Rajul,  Stanul,  Vladul,  kojih  njeka,  kano  Bun 
(bonus),  Bukor  (pulcher),  Singur,  već  po  sebi  su  romanskoga  po- 
rekla; druga  su  slovenska,  ali  s  dodatkom  rom.  člana -ul  na  kraju 
rieči  (Radul)  itd.  Da  su  Vlasi  na  zemljištu  jugoslovenskom  bili 
poreklom  Romani,  imamo  jedno  svjedočanstvo  domaće  iz  polovine 
XII  vieka,  tvrdnju  na  ime  barskoga  pisca^ :  „Latini,  q«i  illo  tera- 
pore  Romani  vocabantur,  modo  vero  Moro-vlahi,  hoc  est  nigri  La- 
tini, vocantur."  Odavle  rieč  „vlah"  znamenuje  u  srbskih  spome- 
nicih njekoliko  puta  Romana  u  obće,  pa  s  toga  i  Dubrovčanina,  koji 
su  početkom  bili  velikim  dielom  romanske  narodnosti,  kano  što  i 
stanovnici  Zadra,  Spljeta  i  Trogira.  Ban  bosanski  Matej  Ninoslav 
potvrdjujući  (1234 — 1240)  povlasti,  koje  je  njegov  predšastnik  ban 
Kulin  podielio  bio  (1189)  Dubrovčanom  odredjuje:  „.iKO  K-Rfiove 
cpi.n.^iim*  KAAVJ,  ^.\  ce  iipii  npi;;^K  Kii6:;6Mh  (dubrovačkim);  iiKO  Kt»- 
pov«  li^^^h  c^hRMiu^,  ^^^  ce  iipii  iipiijuh  ranoivi"  (bosanskim).^  Ovdje 
znamenuje  „k-a^m*"  Dubrovčanina,  čovjeka  Romana,  Latina,  cpKni\iiiii> 
podanika  bosanskoga  bana,  porekla  slovinskoga;  što  se  potvrdjuje 
i  drugim  spomenikom.  U  listini  na  ime  srbskoga  velikoga  župana 
Stjepana,  potonjega  prvovjenčanoga  kralja,  izdanoj  god.  1215 — 19, 
čita  se:  „h  ;^:i  iie  kuak  cphKi\iiiii.  HMm  lifi^^i*  oovj^a"^,  a  to  se  la- 
tinski prevodi :  „Et  ut  Sclauus  non  apprehendat  Raguseum  sine 
iudicio".'^  I  u  Srbiji  se  po  spomenicih^  razlikuje  Srbin  od  Vlaha 
i  Arbanasa;  zabranjuje  se  pače  god.   1330  „cpkniiiih  jn«  ce  iie  jKeiiii 

Ali  polagano  su  se  Vlasi  po  narodnosti  pretočili  u  Slovene, 
medju  kujimi  su  živili  i  pod  kojih  su  državnu  vlast  podpadali.  Ime 


^  Presb    Diocl.  Ref^n.  Slav.  cd.  Crnčić  p.   8.    U    hrv.  textu    no  ima 
rieči   „Moro-vlasi"  nego  „crni  ]-.atini". 

2  Aliklošić:   Monum.  scrb    \).  25  cf.   p.   2!),   :K3. 

•"'   Kod   Jircčka  loc.   cit. 

'    Pricvod   priobćih   u  Kadu   I,    12H— 9. 

^'  V.   Danići(:(5V  rječnik  ad  v.   k/\ji,vi». 


HRVATSKA    PRIJE    XTI    VIEKA.  121 

i  tada  osta,  ali  ne  znaraenovaše  više  porekla  nego  čovjeka  onoga 
zanimanja,  koje  bijaše  glavno  Romanom  stanujiićim  medju  Slo- 
veni;  imena  „K.A;x,vh"  i  pastir,  pecuarius,  postaše  istovietna.  To  bi- 
jaše drugo,  mladje  doba,  u  koje  ime  K^^^h  nije  prikopčano  bilo 
narodnosti  već  načinu  življenja  seoskoga  puka ;  pa  je  moglo  zna- 
menovati  i  čovjeka  romanske  narodnosti  i  čovjeka  pastira,  ili  samo 
ovoga,  kako  se  je  na  ime  taj  prielaz  postupice  izvodio.  Taj  proces 
preobražaja  po  narodnosti  imao  je  rano  započeti;  Vlasi  poprimiše 
polagano  slovenski  jezik  (srbski,  bugarski);  pojedini  katuni  mogli 
su  jos  u  XIII  vieku  sačuvati  svoj  jezik  romanski,  pače  moglo  je 
i  kašnje  medju  pastiri  i  turmari  biti  Romana ;  ali  u  velike  se  onaj 
proces  preobražaja  dosta  rano  obavi  i  dovrši,  kano  što  svjedoče 
slovenska  imena  katuna  i  pojedinih  Vlaha ^  u  spomenicih  XIV  i 
XV  stoljeća.  Od  tada  je  vlah  i  pastir  i  turmar  jedno  te  isto;  pa 
mu  etnografsko  znamenovanje,  koliko  se  ime  odnosi  na  pomenute 
slovenske  zemlje,  sve  to  više  izčezava,  dok  ga  napokon  i  ne  nesta, 
ustupivši  mjesto  posve  onomu  drugomu  znamenovanju  po  glavnom 
zanimanju  njekadanjih  Romana,  Vlaha  u  onih  zemljah. 

U  dojakošnjem  nacrtu  osvrnusmo  se  na  Vlahe,  koji  se  u  srb- 
skih  i  dubrovačkih  spomenicih  navode  i  koji  su  stanovali  u  obsegu 
stare  Srbije  (Rase),  Zete,  Trebinja,  Huma  i  jugo-zapadne  Bosne, 
jer  se  oni  u  tih  zemljah  ranije  javljaju  i  odnošaji  su  jim  jasniji. 
Na  hrvatskom  zemljištu  pomaljaju  se  Vlasi  nešto  kasnije,  koliko 
se  bar  iz  priobćenih  spomenika  razabrati  može.  Počam  od  početka 
XIV  vieka  dolaze  Vlasi  na  vidik  u  različitih  pricdjelih  od  Cetine 
do  Velebita  i  na  oba  obronka  ovoga  gorja,  a  ponajviše  u  dahna- 
tinskom  zagorju.  Prikazuju  se  poimence  na  vlastehnstvih  hrvat- 
skoga i  bosanskoga  bana  bribirskoga  kneza  Mladena  Subića  (1312 
do  1322),  cetinskoga  kneza  Ivana  Nclepića,  krbavskih  Kurjakovića, 
knezova  krčkih,  na  kraljevskih  dobrih  kod  Trogira  (u  Bosiljini)  ; 
u  okolišu  sibeničkom,  na  Cetini,  u  Kotarih  kod  Ostrovice,  oko 
Knina,  u  Krbavi,  u  primorju  izpod  Velebita  kod  Baga  i  napokon 
na  otoku  Krku.'^    Vlasi    su    dakle    u    ono  doba  sUvnovaH   u  zaledjn 


^  Imena  katuna  navedena  su  više;  imena  njekih  V'lalia  XIII  i  XIV 
vicka:  Miroslav.  Vladimir  Gostinić,  Hranko  (127H),  Tolisiav,  .M(»JMlav 
(1284),  Vlad,  (;niboje,  Dru-ojc,  nranislav,  DohroHJav,  Iladomir,  I5c- 
rivoj,  Miioslav  (12H.^),  DiibravciC  (i;w;2),  Milal,  Uadojko  llnijan, 
I5()-0H  (1:597—8)   itd. 

'^  Michae  Madii  historia  cd.  Lucii  p.  .577.  Moniim.  liiHtor  Slav<.r. 
mcri«).    spc.ctanfi.i     II.     lM'.J  — 20.    III,     2;5(;      7.     IX,    2i:5-2;{!».    Lurii : 


122  FR.    RAČKI, 

primorja  od  Cetine  do  Istre,  pa  su  odanle  prodirali  n  primorje^ 
doselili  se  u  pojedine  mu  priedjele,  odavle  pače  preselili  se  i  na 
otok  Krk,  imenito  u  Dubašnicu  i  Poljicu  i  oniišaljsku  okolicu.  Ime 
piše  se  u  izpravah  hrvatskih  kano  u  srbskili  „vlah;  vlasi",  u  la- 
tinskih obično  „vlachus,  vlacus,  blacus",  ali  i  morovlachus",  tal. 
„morlaceo".  Ovo  posljednje  dolazi  već  polovicom  XII  vieka  u  bar- 
skom ljetopisu  popa  Dukljanina;  u  latinskih  izpravah  starijih  pre- 
vladjuje  ipak  jednostavno  ime  j, vlachus" ;  u  kasnijih  počam  od 
druge  polovice  XIV  vieka  upotrebljuju  se  oba  uzporedice,  dočim 
je  drugo  ime  „morovlachus"  posvema  prevladalo  kod  talijanski  go- 
vorećih  stanovnika  u  Dalmaciji  i  izvan  nje.  Odavle  je  i  hrvatsko 
podgorje  naprama  otokom  Rabu  i  Pagu,  gdje  se  mnogo  Vlaha  do- 
selilo bilo,  prozvano  „Murlachia"^,  pa  i  Velebit  „le  montagne  della 
Murlacca**  i  ondješnji  morski  zaliev  „canale  di  Murlacca".  Ovo 
ime  nestoji  u  nikakovu  odnošaju,  kano  što  se  prije  mishlo  s  mo- 
rem, kano  da  bi  znamenovalo  primorske  vlahe;  nego  dolazi  od 
polugrč.  rj.cLu^jp^xyoc,^  komu  odgovara  srb.  KapaBJiax,  i  koje  je  već 
Dukljanin  dobro  protumačio  „Latinus  niger"^  crni  Roman;  Latinac.^ 
Hrvatski  Vlasi  živili  su  inače  kano  što  oni  u  staroj  Srbiji,  Bosni, 
Humu,  Zeti  i  u  dubrovačkom  primorju.  Stanovali  su  na  ime  u 
katunih;  što  se  potvrdjuje  i  tiem,  jer  je  krbavski  knez  Grgur 
Kurjaković  osvojio  i  pridržao  bio  (1344)  dva  katuna  Vlaha  („ea- 
tunos  duos  Morlacorum")  pripadajuća  sinovcu  njegovu  knezu  Ivanu 
Nelipiću.  Ondje  bi  živjeh  u  šatorih  i  khetih  („tentoria  et  domun- 
culae").  Bavili  se  pastirstvom  i  turmarenjem,  o  čem  jedino  govore 
izprave,  u  kojih  se  vlasi  pominju.^   S  toga  su  tražili  planine  i  do- 


Meraor.  stor.  di  Traii  p.  279 — 80.  Kukuljević:  Jura  regn.  D.  S.  C. 
I,  126.  149—50.  157.  Listine  97,  102—5.  Theiner:  Monum.  Hung. 
I,   110.  Jireček  loc.  cit. 

1  Monum.  spect.  histor.  Slavor.  meriđ.  VIII,    206,    218.    222.    259. 

^  Miklošić :  Ueber  die  VVanderungen  der  Rumenen.  S.  3.  Srb.  Kapa- 
ijjiax  znači  inače  Rumunje  u  Vlaškoj,  koja  se  KapanjiamKa  zove,  kano 
što  Moldavska  =  Kapa6or/i,aHCKa.  Zašto  su  Rumunji  prozvani  crni  Ro- 
mani, pravi  uzrok  nije  poznat. 

^  Ban  Ivan  Babonić  pobiedivši  Mladenove  vlahe  ote  im  marvn.  Za- 
branjeno je  Vlahom  stanovati  u  Bosiljini,  planinskom  pri ed jelu  kod 
Trogira,  i  ondje;  pasti  svoja  stada  (1383).  Krbavski  knezovi  Nikola, 
Toma  i  Biitko  Budislavići  izdnjući  povelju  (1387)  Bagu  zabraniše  via- 
lioiii  iip()tri<;biti  iij<;^'^ovc  pašnjake.  Knez  Martin  Frankapan  daruje  nov- 
Ijanskomu  samostanu  sv.  Marije  „jednoga  vlaha  za  kmeta  .  .  i  za 
pastira"   itd. 


HRVATSKA    PRIJE    XII   VIEKA.  123 

line  s  dobrom  pašom,  pa  se  prema  potrebi  selili  iz  jednoga  mjesta 
na  drugo.  Iz  svega  toga  ne  može  biti  sumnje,  da  su  hrvatski 
Vlasi  bili  sa  srbskimi  i  bosanskimi  jednoga  porekla.  Ali  kada  se 
Vlasi  pojavljuju  na  hrvatskom  zemljištu,  imao  je  biti  dovršen  onaj 
proces  asimilacije,  t.  j.  hrvatski  Vlasi  niesu  više  u  velike  bili  po 
jeziku  i  narodnosti  Romani.  Najdulje  čine  iznimku  krčki  vlasi,  koje 
razlikuju  izprave  još  u  XV  vieku  od  tamošnjih  Hrvata',  i  kojih 
su  ostanci  sačuvali  bili  svoj  jezik  sve  do  nedavna.^ 

Iz  ovoga  se  kratkoga  osvrta  razabire,  da  se  počam  od  XII  sto- 
ljeća pojavljuje  na  srbskom,  bosanskom  i  hrvatskom  državnom 
zemljištu  seoski  romanski  živalj,  koliko  se  po  jezičnih  ostancih 
suditi  može,  istovietan  s  onim  na  grčko-bizantinskom  i  bugarskom 
državnom  zemljištu,  gdje  mu  se  jasni  tragovi  nalaze  u  dobi  još 
davnijoj,  čak  u  prvih  stoljećih  srednjega  vieka.  Svagdje  bijaše  tomu 
življu  glavno  zanimanje  pastirstvo  i  turmarenje  *,  svagdje,  kod  Grka 
i  Slovena,  jedno  ime  vlah,  (i"Xayoc,  vlachus.  Prema  tomu,  pošto  ne 
ima  nigdje  traga,  da  bi  se  taj  romanski  živalj  u  srednjem  vieku 
od  druguda  doselio  u  jugo-iztočnu  Evropu :  ne  može  biti  sumnje, 
da  su  ga  ondje  već  zatekle  nove  narodne  i  državne  tvorbe,  koje 
su  na  ruševinah  rimske  carevine  ondje  nastale.  Sredovječni  indi 
Vlasi  jesu  potomci  onih  rimskih  naselbina  iz  italijskih  pokrajina, 
koje  su  Rimljani  onamo,  osobito  mnogobrojno  u  zemlje  na  lievoj 
obali  Dunava,  doveli  bili,  i  koje  su  tamošnje  starosjedioce  uz  pod- 
poru  državne  vlasti  i  veću  prosvjeta  dosta  brzo  romanizovali,  upivsi 
same  dosta  njihova  narodnoga  bića.^    Sto    ovi  Romani,    kojih  veći 

^  U  jednoj  listini  1488 — 96  čita  se:  „che  el  primo  patron  della 
possession  sia  stato  Corvato  ci66  Schiavon  et  non  Murlaco".  „Mnrluchi 
pagavano  .  .  .  Crouati  pagavano"  .  .  .  Drugdje :  „con  tutti  H  Corvati 
e  Morlacchi  di  Dubasniza  et  Pogliza".  Kod  Miklošića:  Ueber  die  Wan- 
derungen  der  Riimunen.  S    4—5.    Crnčić:  Najstarija  poviost  str.    IIH. 

2  Poljičanin  Mate  Bajčić  molio  je  prije  njckoliko  g()(Hna  pred  kano- 
nikom Parčićem  „otče  naš"  i  „zdravu  mariju"  u  rumunjskom  ali  već 
hrvatskim  izpremiešanom  jeziku.  Bajčić  je  kazivao,  da  su  roditelji  nje- 
govi govorili  „po  vlašku".  Miklošić' op.  cit.  p.  5,  H.  Još  hu  se  na  hrv. 
zemljištu  do  danas  sačuvali  iCumunji  u  Istri  u  dolini  raškoj  od  l'ćke 
i  visa  boljunHkoj,'a  i  pićanskoga  do  Kozljaka  do  Sumbcrga,  imcnito  u 
Šušnjevici,  Novoj  vesi,  Jescnoviku,  Litaju  i  Brdu.  Imade  jili  do  .*{()()() 
duša.  8voj  jezik  zovu  vlaški,  o  kojom  govori  MikloAir :  l.)ie  Hlav.  Klc- 
mente  im   Jiuniuniselicn.   S.    5.0   lol^^    l'eber  die   VVandr.rimj^en.   8.   0. 

^  Miklošić:  Dio  elav.  Kh'mcnte  im  KumuniHehon  (S.  4):  „Kh  liegt 
in  der  Natur  der  Saelie,  dass  sicli  die  Korner  in  Dacien  mit  den  ein- 
f,'el)ornen    Dacier,    unrl    in   Moesit-n    mit   den   BesvoInHin   Morsicuv    den 


124  FR.    RAČKI. 

dio  bi  pod  Aiirelianom  (272  god.)  iz  zemlje  na  lievoj  obali  Du- 
nava ])reseljen  u  srednju  Moesiu,  javljaju  se  u  srednjem  vieku  kano 
pastiri  i  turmari :  tomu  se  neće  čuditi  nitko,  koji  uzme  na  ura,  da 
su  ostanci  davnih  rimskih  naselbina  zapremali  poslije  propasti  car- 
stva i  vlasti  njihove  kroz  stoljeća  planine,  pod  kojih  su  zaštitom 
i  očuvali  svoje  narodno  biće  a  tiem  usvojili  si  onaj  način  življenja, 
koj  je  za  sredovječne  Vlahe  upravo  značajnim. 

Ali  dočim  je  narodna  istovjetnost  sredovječnih  Vlaha  i  roman- 
skih kolonista  jugo-iztočne  Europe  izvan  svake  sumnje:  odavle  još 
ne  sliedi,  da  su  Vlasi,  gdje  se  god  pojavljuju,  ondje  i  prasjedioci. 
Odavle  imenito  ne  sliedi,  da  su  Vlasi  srbski  i  hrvatski  XII — XV 
vieka  oni  Romani,  koje  su  Srbi  i  Hrvati  posjednuvši  Dalmaciju, 
Dardaniju  itd.  ondje  zatekli.  Šta  se  poimence  hrvatskih  Vlaha  tiče, 
ne  samo  ne  ima  nikakova  dokaza,  da  bi  oni  neposredno  potekli 
bili  od  starih  Romana  Dalmacije,  koj  ili  je  jamačno  bilo  i  u  nutar- 
njoj zemlji,  nego  sve  okolnosti,  pod  kojimi  se  Vlasi  u  XIII  sto- 
ljeću ondje  pojavljuju,  svjedoče,  da  su  se  oni  onamo  doselili  iz  su- 
sjednih pokrajina,  imenito  iz  srbskih  i  bosanskih  zemalja.  Hrvatske 
Vlahe  i  dalmatinske  Romane  ne  veže  nikakova  tradicija,  osnovana 
budi  na  spomenicih  budi  na  ustmenoj  predaji.  Spomenici  do  XII 
stoljeća  poznaju  Romane  u  pomenutih  građo vh  dalmatinskoga  pri- 
morja, ali  ne  znadu  za  Romane  ili  Vlahe  u  njegovu  zaledju,  za- 
gorju, gdje  nam  jih  tek  spomenici  XIV  stoljeća  predstavljaju.  Osim 
toga  Romani  dalmatinskih  gradova  pripadaju  po  jeziku  talijanskim, 
dočim  Romani  u  zaledju  njihovu,  na  nutarnjem  zemljištu  hrvatskom 
i  na  zemljištu  srbskom  i  bosanskom,  pripadali  su,  sudeć  po  ostan- 
cih  njihova  jezika,  iztočnim  Romanom,  kojih  su  glavno  sielo  bile 
zemlje    oko  Balkana   a    južno    od  Dunava.^    Ovlavle    su    se  ti  Ro- 


Geten,  vermischten  .  .  .  Erst  durcli  jene  Colonisten  ist  die  Sprache  be- 
griindet  \vordeii,  welche  in  Forni  imd  Materie  romiscli,  durch  die  Sprache 
dcr  friilieren  lievvohner  jener  Liinder  modificirt,  eine  wahrliaf'ic  langue 
romane  ist."  U  iztočno-romanskom  jeziku  imadc  autoclitonskoga  življa 
(đačkoga,  koji  je  srodan  bio  ilirskomu),  latinskoga  i  slovenskoga,  s  ko- 
jim FU  romanizovani  Daći  u  VI  stoljeću  izpremicšani  bili. 

^  Poznato  je,  koliko  se  od  sto  godina  razpravlja  u  znanosti  pitanje 
0  postanku  iztočnih  Romana  (Rumunja),  o  njihovoj  postojbini,  o  raz- 
seobi  njihovoj  itd.  Sr.  Tliiinmann:  llntorsucliungcn  libcr  die  G(^schi(*htc 
der  ostli('hcn  cnropilisclicn  Volker.  ]>cipzig  1774.  Sulzer:  Geschiclite 
des  transalpinischen  Daciens.  Wicn  1781 — 2.  Engel :  Commentatio  de 
expediti«)nibus  Traiani  ad  Danubium  ot  ori;^ine  Valachonmi.  Vind.  171J1. 
Geschichtc  der  Moldau   und  Walacliei.  Halle  1804    Tomaschek:  Uebcr 


HRVATSKA    PRIJE    XII    VIEKA.  125 

mani  razselili  i  na  zapadni  diel  balkanskoga  poluotoka,  i  to  naj- 
prije na  zemljište  srbsko  i  bosansko,  pak  onda  hrvatsko,  kojih 
prvo  imalo  jih  u  svojem  obsegu  jurve  u  XII  stoljeću.  Ovamo  su 
se  oni  razselili  ne  u  velikih  gromadah  nego  kano  putujući  pastiri 
u  manjih  družinah;  s  toga  niesu  ni  pobudjivali  pažnje  Ijetopisaca 
i  povjestnika.  Skrajna  tačka  na  zapadu  bijaše  Krk  i  Istra,  Seoba 
na  zapad  mogla  je  započeti  u  XII  vieku,  koncem  kojega  je  ru- 
munjski živalj  u  Bugarskoj  stao  vehku  silu  razvijati,  trajaše  upor- 
nije kroz  XIII,  a  doče  u  XIV  vieku.  ^ 

Odavle  se  vidi,  da  ja  ne  držim,  da  bi  se  romansko  stanovničtvo 
nutarnje  Dalmacije  uzdržalo  bilo  do  dobe,  u  kojoj  stupaju  Vlasi 
na  pozorište,  pa  da  bi  ovi  bili  ostanci  onoga  romanskoga  stauov- 
ničtva.  Za  takovu  tvrdnju  ne  ima  upravo  nikakova  dokaza.  Na- 
vedeno je  na  svojem  mjestu,  da  je  romansko  stanovničtvo  u  za- 
ledju  dalmatinskoga  primorja  u  obće  riedko  bilo,  te  da  ono  nije 
moglo  preživjeti  one  katastrofe,  koja  je  Dalmaciju  snašla  posije 
propasti  rimske  u  njoj  vlasti  ^  Pa  ako  su  Hrvati  i  Srbi  našli 
ondje  slabih  ostanaka  rimskoga  življa,  oni  su  tečajem  sliedećih  sto- 
ljeća izčeznuli.  S  toga  držim,  da  se  ne  može  govoriti  o  kakovom 
romanskom  stanovničtvu  na  hrvatskom  zemljištu  do  XII  vieka, 
ako  se  dalmatinsko  primorje  u  označenom  obsegu  izuzme;  koja  se 
tvrdnja  nalazi  i  u  našem  jeziku  potvrdjena.  ^ 

Teži  je  odgovor  na  pitanje:  jesu  li  i  koliko  su  Hrvati  zatekli 
u  Dalmaciji  autochtona  življa?  ako  jesu,  kako  se  dugo  održao,  i 
je  da  li  je    u    biću    novih    doseljenika  ostavio    kakav  trag  svojega 

Brumalia  und  Rosalia:  Wien  1869.  11.  Ilossler :  Romlinisclu)  Stuđien. 
Leipzig  1871.  J.  Jung:  Homer  und  liomanen  in  den  Donau-Liiiidern. 
Iiisbruck  1877.  Od  slovenskih  učenjaka  Šaf'arik  (Sebrane  spi8y  II,  221), 
Miklošić  op.  cit  Palausov :  PjMbiHCKiH  rocy,'\apti'i'^5a  I]ajiaxiH  h  Moa- 
/\'dmn.  CiiCT.  1859.  J.  L.  Pič:  Ueber  die  Abstainiminj?  dcr  Kumiiiien, 
Leipzig   1880. 

^  Mnieiijc  Miklošićevo:  Uober  die  Wanderungen  dcr  Kiiminicii.  S.  0. 
Ovdje  ne  ulazim  u  druga  amo  ne  spadajuća  pricponia  i)il.'iiija,  kano 
sto  0  dobi,  u  kojoj   su  Komarii  posjcli  zemlje  ovkraj   Dunava  ild. 

2  V.  str.    125  sij. 

2  Koliko  je  u  hrvatskom  jeziku  romansko;;;!  življa,  tnj  ne  nosi  bi- 
ljega tolike  davnine,  kano  što  n.  p.  u  ailKinaskom  (ilirskonO  jeziku. 
Od  nimu))jski]i  rieći  Miklošić  (op.  cit.  p.  H)  nadjc  samo  njckolirinu, 
koje  sn  prešli  u  sibski  jezik.  Što  je  u  lirvatsk<»m  i  srbakom  jeziku 
romanskoga,  imenilo  latinskoga  /i\lja:  loje  uni.šlo  u  nj  tek  u  sred- 
njcni  ili  novom  vieku.  T  nj(Mn  n(^  inia  htinštine  klasickc,  kano  Ato  u 
arbanaskoni  jeziku.  Miklo.Šić:   Dic  slav.  Klemcnte  im  Uumimisclicn.  »S.  5. 


12C)  FR.    BAČKI, 

bićiiV  Taj  aiitochtoni  živalj  mogao  je  na  zemljištu,  koj  su  poajeli 
Hrvati,  biti  samo  narod  ilirski.  Iliri  i  Traci,  koji  su  svojimi  ple- 
meni  različitih  imena  zapremali  balkanski  poluotok,  prvi  zapadni, 
drugi  iztočni  mu  dio,  bijahu  po  resultatih  novih  iztraživanja  dvie 
srodne  narodne  skupine.  Traci  u  pokraj inah  Haemu  na  jugu  bijahu 
rano  raz tvoreni  uplivom  grčke  prosvjete^  dočim  su  plemena  nji- 
hova Haemu  na  sjeveru,  u  Podunavlju  dolnjem  (Gete  i  Daći),  pod 
uplivom  rimske  vlasti  i  kroz  rimske  naselbine  romanizovana.  Taj 
trački  živalj,  koj  je  u  romanstvu  utonuo,  proviruje  još  sveudilj  iz 
jezika  iztočnih  Romana.^  Premda  niesu  još  dotična  znanstvena  iztra- 
živanja dovršena,  u  koliko  imade  autochtona  ilirskoga  življa,  koj 
je  u  današnjoj  arbanštini  zastupan,  u  hrvatskom  i  srbskom  jeziku, 
odkle  bi  se  dalo  zaključiti,  kako  bijaše  jak,  kada  su  hrvatski  i 
srbski  narod  njekadanje  ilirsko  zemljište  zaposjeli:  to  se  ipak  već 
danas  utvrditi  može,  da  je  on  na  onom  zemljištu  morao  veoma 
slab  tada  biti,  jer  nije  skoro  nikako vih  tragova  ostavio  u  hrvat- 
štini  i  srbštini.^  Romanstvo  naidje  u  iztočnoj  polovini  balkanskoga 
poluotoka  na  kamo  jači  traČki  živalj,  nego  li  je  ilirski  mogao  biti 
u  zapadnoj  polovini,  kada  su  ovu  Hrvati  i  Srbi  naselili.  A  tomu 
nije  ni  čudo ;  jer  premda  je  Romanstvo  iztočnu  polovinu  uzastopce 
8  rimskim  orlom  poplavilo  :  nagazi  ondje  na  razmjerno  mnogo- 
brojno prastanovničtvo,  koje  se  dalo  samo  polagano  raztvoriti,  te 
je  uzvratno  i  na  svoje  gospodare  uplivalo,  dočim  je  od  rimskoga 
zavojevanja  ilirskih  zemalja  do  dielomičnoga  zaposjednuća  hrvat- 
skim i  srbskira  narodom  prohujilo  više  od  šest  vjekova,  koji  su 
tamošnje  prastanovničtvo,  lišeno  svake  vlasti  i  svakoga  upliva  u 
javne  poslove,  mogli  posvema  satrti. 

^  Taj  „alteinheimisches  Element"  navodi  Miklošić  op.  cit.  p.  6 — 10. 
Na  taj  elemenat  svadja  on  takodjer  postavljanje  articula  na  kraju 
imenice  u  arbanaskom  i  rumunjskom  jeziku,  odkle  da  priedje  i  na 
bugarski.  Ali  tomu  se  prigovara  s  druge  strane,  jer  da  se  i  u  drugih 
romanskili  jezicih  po  spomenicih  VI  vieka  zaime  „ihe"  postavljalo  sada 
pred  sada  poslije  imenice. 

^  Miklošić  (op.  cit.  p.  8 — 10)  navodi  rieći  jednake  u  rumunjskom 
i  arbanaskom  jeziku,  koje  on  izvodi  iz  traćko-ilirskoga ;  pa  ujedno  po- 
redjuje  jednake  rieći  našega  jezika,  kano  što :  vatra,  guša,  okolo,  ko- 
pile, katun,  leš,  stopanin.  Obratno  u  razpravi :  „Albanisclie  Forschungen" 
navodi  ^jSlavisclie  Elemente  im  albaiiischen",  kojih  ne  nalazi  u  glaso- 
slovju,  ali  u  tvorbi  rieći  i  u  lexikalnom  dielu  jezika.  Ali,  ćini  mi  se, 
ne  izjavljuje  se,  u  kojoj  je  dobi  ovo  uzajamno  djelovanje  tih  jezika 
započelo  i  dočelo.  Ovdje  so  treba  sjetiti,  da  je  Srbija  Nemanjića  obu- 
hvaćala veliki,   kadšto  veći  dio  arbanaskih  zemalja. 


HRVATSKA    PRIJE    Xn    VIEKA.  127 

Još  se  jedan  etnografski  živalj  nesmie  ovdje  mt\kom  mimoići. 
Konstantin  naime  bagro  rod  jeni  izpripovjedavši,  kako  su  Hrvati 
osvojivši  Dalmaciju  njeke  Obre  poubijali,  druge  sebi  pokorili,  do- 
daje: „imade  još  sada  Obara  u  Hrvatskoj,  i  poznaju  se,  da  su 
Obri."^  Po  ovih  dakle  riečih  bilo  je  još  polovicom  X  stoljeća  o sta- 
naka obarskih  u  Hrvatskoj,  Ove  ostanke  nazrievali  su  pače  njeki 
pisci  u  hrvatskih  Vlasih,  Moro-vlasih  ili  Morlacih,  te  je  mašta  nji- 
hova vidjela  u  tipu,  nošnji  i  običajih  tih  Vlaha  nješto  neslovin- 
skoga,  nješto  tatarsko-tursko-kalmućkoga.  Ovoga  mnienja  ne  treba 
nam  pobijati  poslije  onoga  razlaganja  o  hrvatskih  Vlasih.  Nije  su- 
višno pitanje:  je  da  li  je  car  Konstantin  pišući  onu  viest  dobro 
obaviešten  bio.  Kod  njega  igraju  Obri,  koje  on  mieša  sa  Sloveni, 
veliku  ulogu,  veću  glede  Dalmacije  nego  li  jim  se  po  drugih  su- 
vremenih spomenicih  pripisati  smije,  Al  i  predpostavivši,  da  su  Obri 
zaposjeli  bili  Dalmaciju,  njihovo  gospodstvo  moglo  je  ondje  samo 
Jcoj  decenij  trajati ;  jer  i  po  Konstantinu  Obri  su  za  carevanja  He- 
raklija  (610 — 41)  osvojili  Dalmaciju  i  Hrvati  jim  ju  oteli  za  istoga 
carevanja,  Zivalj  obarski  bio  bi  se  u  toj  zemlji  održao  još  uz 
tri  stoljeća,  dočim  ga  u  Panoniji,  koju  su  uz  pol  treće  stoljeće 
zaposjednutu  držah,  nestaje  još  u  IX  vieku,  t.  j.  čim  su  ondje  go- 
spodstvo izgubili.  Kano  za  potvrdu  izpremiešanja  toga  tursko-čud- 
skoga  plemena^  s  hrvatskim  narodom  navodi  se  rieč  „ban"^  koja 
da  je  iz  obarštine  u  hrvaštinu  unišla. "^  Ali  kad  bi  tomu  tako  bilo, 
nebi  trebalo  odavle  zaključiti,  da  su  Hrvati  tek  u  novoj  domovini 
svojoj,  u  Dalmaciji,  tu  rieč,    kojom  su  drugoga  dostojanstvenika  u 

^  Documenta  p.  271. 

'  Byzant.  pisci  (Theophyl.  Samoe.  VII,  7  p.  282  ed.  Bonu.  Evap^rii 
schol.  histor.  eccl.  V,  1.  p.  169  ed.  Pariš)  zovu  Avare  takodjer  „Toup/toi". 
Rieči,  koje  su  se  sačuvale  iz  avarskoga  jezika,  kano  :  kajran,  Katuna, 
Tarchan,  Tudun,  Jugur  itd.  odgovaraju  posvema  dotičniia^  tursko-ta- 
tarskim  istoga  značenja.  Ali  kako  su  Obri  duže  živjeli  uz  Oude,  usvo- 
jili su  takodjer  od  njih  dosta  elemenata,  tim  laglje,  što  oba  naroda 
spadaju  n  zajedničku  turansku  obitelj.  Cf.  Zeuss:  Die  Deutselien  und 
die  NaclibarstJimme.  S.  727  fl".  Neumann:  Volker  des  sudliclien  Ituss- 
lands.  S.  87.  M.   Hudin;;er:  Oesterr.  Gescbichte  I,  61   iY. 

'  Kod  Byzantinaea  piše  se  [iar/vo;,  tatarski  „l)ai"  znari  bajanje 
(incantatio).  Ima  i  u  perzijskom  jeziku  „ban'',  <lux,  cuntos,  ali  i  „J)An", 
koj  izvode  iz  korjona  „pa",  <ueri,  odkle  Kaii.skr.  pana,  obrana.  Ilrv. 
bana  piše  Konstantin  „(ioavo?,  [iosavo;".  I  jedan  dvorski  činovnik  cara 
Vasilija  II  zove  se  „baian"  (Tlieoplum.  contin.  p.  307).  0  rieči  v. 
Matzenaucra :  ('hi  slova  ve  HlovanHkycb  fečecli,  str.    W'\. 

*  Slov.  fltarož.  str.  673.  Gcschicbtc  der  sUdslav.  Littcratur  III,   155. 


128  FR      RAČ'Kr, 

državi  naznačiti  htjeli,  od  01  »ara  uzajmili;  dočim  su  Hrvati,  po 
našem  lunienju  o  njihovoj  seobi  iz  pradomovine,  u  Podunavlju 
duže  stojali  u  doticaju  s  njimi.  Ovdje  su  oni  stojali  u  njekoj  ovis- 
nosti od  kagana,  dočim  su  po  Konstantinovu  kazivanju  u  Dalma- 
ciji uništih  gospodstvo  njihovo ;  te  se  laglje  može  pozajmljenje  one 
rieči  protumačiti  za  boravka  njihova  u  Panoniji  ili  u  Podunavlju 
u  obće,  nego  li  u  Dalmaciji. 

I  tako  izpitujući  etnografske  odnošaje  u  hrvatskoj  državi  prije 
XII  vieka  mogosmo  na  temelju  historijskih  spomenika  naći  u  njoj 
samo  dvie  narodnosti :  hrvatsku  i  romansku,  i  to  ovu  drugu  samo 
u  tiesnom  obsegu  bizantinske  theme  Dalmacije.  Ako  se  i  jost  na 
hrvatskom  zemljištu  sačuvalo  što  god  autochtona  elementa  u  prvom 
početku,  čemu  ipak  ne  ima  u  spomenicih  traga:  to  ga  je  skoro  u 
gospodujućem  hrvatskom  nestati  moralo.  Prema  tomu  hrvaština  došla 
je  u  borbu  samo  s  romanštinoni;  koja  bijaše  u  Dalmaciji  svojim 
gospodstvom  od  više  stoljeća  pravo  gradjanstva,  a  svojom  pretežnom 
prosvjetom  prevagu  stekla  bila.  Ove  historijske  resultate  težko  će 
u  velike  promieniti  potanja  buduća  iztraživanja  hrvatskoga  jezika 
te  fiziologičkih  i  psihologičkih  odnošaja  hrvatskoga  naroda,  za  koja 
se,  osobito  posljednja  dva,  kod  nas  jedva  temelj  položio.  Medju 
tim  okolnost  ta,  što  je  hrvatski  narod,  razmjerno  malen,  zemlju 
po  rimskoj  kulturi  razvijenu,  zaposjednuo,  naselio  i  uredio ;  što  je 
u  njoj  ne  samo  svoje  biće  održao  nego  i  druge  življe  polagano 
probavio,  može  nam  etuoložku  snagu  njegovu  zasvjedočiti. 


/ 


DR  1548  R3  1881  IMS 

Racki,  Franjo, 

Hrvatska  prije  XII  vieka 


LIBRARV 

Po.ilil.l3l  ln.ltul-  cl  M.><i..ov.l  SUkJI«« 

na  ST.  JOSF.PH  STRCtT 
TORONTO,  ONT,  CANADA    M5S  U^ 


i 


^UMttt^'