Skip to main content

Full text of "Hrvatska prije XII vieka : glede na zemljini obseg i narod"

See other formats


c 



DigitizecLby the Internet Archive 
in 2011 with funding from 
hiversity of Toronto 



http://www.archive.org/details/hrvatskaprijexiiOOraki 



4^db' 



■^-•^-■^■■^-^^--^'^ '-^ 



HRVATSKA PRIJE XII MA 



GLEDE NA ZEMLJIŠNI OBSEG I NAROD. 

•IZ BTHLlOTEKfi* 
i|»1i^IVKA DRAGOVlCAl* 



NAPISAO 



DR. FR RACKI. 



(Freštampano iz LVI. knj. „Rađa"" jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.) 



U ZAGREBU 1881. 

TISAK DIONIČKK TISKARE. 



'iO,l>^ ' 



'fO./ Ln- 



>n 



c 



ac,r'Jt^^ 



'j~i"^<^^^ \ 




'5^....^ 



/ 



Zemljišni obseg. 

Glavna moć države, kano što je sada priznano i poznato, osniva 
se na njezinom zemljištu i pučanstvu. S toga* će se mnogi pojavi 
u životu države bistrije shvatiti i temeljitije razumjeti, kada se 
zemljište i pučanstvo njezino pobliže spozna. 

Do sada je hrvatska prošlost s te strane slabo izpitana. Zemlji- 
šni razmjeri Hrvatske samo su prigodice ovdje ili ondje napome- 
nuti. Još su manje izpitani narodni i družtveni odnošaji njezina 
stanovničtva. Ovu prazninu u povjesti našoj, koliko se tiče zem- 
ljišta i stanovničtva samostalne Hrvatske pod vladaoci domaćimi, 

V 

neka izpuni donjekle ova razprava. Sto se ograničujem na stariju 
dobu do Xn stoljeća, razlog je u tom, jer je ona još sveudilj 
glavnim predmetom mojega iztraživanja , i jer će razjašnjenje ovoga 
pitanja u mnogom razbistriti nutarnji uzrok onomu znamenitomu 
prevratu, koj je državni i družtveni život hrvatskoga naroda sveo 
do skora u posvema drugu kolotečinu. 

iVistupajući k prvomu dielu ovoga iztraživanja držim prije svega 
za nuždno navesti ona imena, pod kojimi se hrvatska zemlja u 
spomenicih one dobe spominje. 

Najstariji trag narod nonui imenu za hrvatsku zemlju nalazi se tek u 
domaćom spomeniku IX vicka; u Trpimirovoj naime listini od g. .sr)2, 
u kojoj se hrvatska zemlja zove „regnum Cliroatorum".' Ovdje „reg- 
num" ne znameiuijc! „kraljevine", nego znniljn, državu u obćc, kano što 



* Docunienta liistoriac clnoaticac perioiiiiiii aiili(|ii.im illiistrant'a p. 1 

1* 



4 PR. RAČKI, 

se U istom vicku zemlja, u kojoj je knez Braslav pod vrhovnom vla- 
šću franačkom vladao, a koja nije bila kraljevina, zove „regnum 
Brazlavonia".^ Ovaj naziv zemljo po narodu dolazi često u poto- 
njih domaćih spomenicih, te se on već od X vicka pojavlja i u 
ohliku „Chroacia"^, koj je takodjer u vladaočev nnslov unišao.'^ 
Ime iudi „Hrvatska, Chroatia" za državu hrvatskoga naroda bi- 
jaše u zemlji hrvatskoj ne samo narodno nego i službeno i diplo- 
matično. K ovomu imenu dodano bi za oznaku drugo ime, od pr- 
voga starije, na ime „Dalmatia'', od kako, navlastito izza polovine 
XI vieka, bizantinska Dalmacija dodje u državnu zajednicu s dr- 
žavom hrvatskom. 8 toga se ova^ navlastito od Petra Kriesimira, 
podpuno i službeno zove „Chroatia et Dalmatia* ili „Dalmatia et 
Chroatia"*, ili „Croatic Dalmaticque regnum".^ Od sada se samo 
ime „Chroacia" rjedje pojavlja, a veoma riedko u službenih izpra- 
vah hrvatskih/ Za hrvatsku indi državu i zemljište njezino upo- 
tr bljavalo se prije ime „Hrvatska*, kašnje Hrvatska i Dalma- 
cija ili Dalmacija i Hrvatska. 

Prednjim imenom zvao je i dvor carigradski hrvatsku državu, 
za što ima se najstarije svjedočanstvo iz prve polovine X vieka u 
tormulah bizantinske dvorske kancelarije.' Ostalo se inostranstvo 
rjcdje služilo tim imenom, izuzam ono, koje je obćilo s grčkim izto- 
kom. Tiera putem imalo je ime „Chroatia* doći u ljetopis dolnjo- 
talijanskoga grada Bara**, koj je još u XI vieku grčko-iztočnoj 
carevini pripadao. Rimski dvor pridržao je i za hrvatsku državu, 
koja je podignuti u granicah stare rimske Dalmacije, ovo potonje 
ime^, koje je i u Njemačkoj, bar za Karolinga, obljubljeno bilo za 
označivanje hrvatske zemlje.^'' Običnije u inostranstvu ime za hr- 
vatsku zemlju bijaše „Sclavenia, Sclavonia, sclavinica terra, scla- 
vonicum regnum*, i to navlastito u Rimu^^, u Mletcih'^, u Njemač- 

» Annal. Fuld. ibid. p. 380. 
^ A. 994. ibid. p. 23. 
' Ibid. p. 51, 5G etc. 

* Loc. cit. item p. GO, 67, 72, 73, HO, 103, 105, 118, 145. 

* Ibid. p. 56. 

« V ibid. p. 119. 

' Ibid. p. 416. 

« Ibid. p. 434. 

« V. ibid. p. 124. 

^•^ Iliil p. 322. Ii »rna j)išc se ^dux Dalmaciae* item p. 327^ 328. 

" II. id. p. I Hl), :ii;7, 113. 

'■^ ll.id p. .U 9. 335. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 5 

koj\ U Francezkoj^, i na zapadu u obće. Ovim imenom prozivao 
bi zapad različite zemlje velikoga slovinskoga roda obzirom na nji- 
hove narodne i bistoričke osebine; s toga, koliko se balkanskoga 
poluotoka tiče, romanski i germanski zapad nadjenuo bi ime „Scla- 
vonia" sada hrvatskim, sada srbskim^ zemljam. Ovo shvaćanje za- 
pada prodrlo je pače i u romansko stanovničtvo ih u romanski 
odgojene žitelje Dalmacije, koji su Hrvatsku, razlikujući ju od Dal- 
macije, rado prozivali Slavonijom*, a vladalac hrvatski bješe im 
vladalac slo vinski.^ 

Odavle se vidi, da je za zemlju samostalne hrvatske države ime 
Hrvatska, Chroatia, rabilo redovito samo u Hrvatskoj i u službe- 
nom slogu iztočno-rimske carevine; a da je u inostranstvu prevla- 
dalo ime Dalmacija i Slavonija. 

Prelazeći na izpitivanje zemljišnoga obsega hrvatske države 
imam prije svega spomenuti, što bi se inače samo po sebi razu- 
mievalo, da se ovdje ne radi o zemljah, u kojih je hrvatski narod 
stanovao, nego o zemlji, o granicah i obsegu hrvatske države u 
pomenuto doba. Je da li je i koliko je hrvatskoga naroda živilo 
izvan te političke Hrvatske, to nije predmetom ove razprave. 

Pošto ne ima za ono doba opisa hrvatske države : to se može 
obseg njezin ustanoviti samo neizravnim putem, i to izpitujući nje- 
zine granice naprama susjednim zemljam. Osim toga treba imati 
pred očima različite dobe, prema kojim i obseg države bijaše raz- 
ličit, sada manji sada veći, sada je padao sada pako rasao. Za 
izhodište uzimam polovicu X vieka, jer nam djela bagrorodjenoga 
cara Konstantina VH obzirom na to, što potiču iz službenoga 
vrela i što se obaziru ne samo na Hrvatsku nego i na susjedne 
srbske i bugarske zemlje, pružaju za naše pitanje, ako i oskudnu, 
ali razmjerno najobilatiju gradju. 

Konstantinu loži Hrvatska unutar granica stare Dalmacije, o 
koje obsegu piše sHedeće^: „u staro doba Dalmacija poče na gra- 
nicah Drača t. j. kod Bara, i dopiraše do istarskih planina; u ši- 
rinu pako protezala se do Dunava". Ove Dalmacije glavnini gra- 



^ Ibid. p. .362. 

* Ibid. p. 401. 

' Vidi bullu pape Alcxandra II od 1067 ^,'<)đ. ibid. p. 202. za (icm 
p. 211, 464. 

* Cf. p. 286. 
'' Cf. p. 109. 

* De adm. imp. c. .'iO. ibid. p. 267. 

2 



6 FR. RAČKI, 

dom da je Solin bio. Ovdje diikle imadc Konstantin pred očima 
Dalmaciju rimsku, kano što odmah izza toga izričuo iztiče. On joj 
pače iztočno-sjeverne graniee, rieku na ime Dunav^ postavlja, kako 
jih imaše u prvo doba Illjricum, kojega ime kašnje, i to odmah 
poslije Augusta, zamieni ime Dalmacija.^ Odavle možemo si po- 
puniti iztočne takodjer granice Konstantinove Dalmacije, kojih on 
izriekom ne spominje, ali opisivanjem natuca. A te bijahu, kano 
sto je poznato, rieka Drina, koja je Dalmaciju od Mezije dielila i 
koja je tek u dolnjem toku prestala biti njezinom granicom, jer 
je ova tuj tekla u porieČju njezinu izmedju same rieke i pritoka 
njezinih, pa se pram jug-zapadu skrenula k Drinu (starim j^Drilo") 
i k moru. Ako Konstantin i ne spominje izriekom ovih iztočnih 
granica Dalmacije : to jih on ipak razumieva, kada navodi ono slo- 
vinske zemlje, koje su postale u obsegu Dalmacije i koje su u 
doba njegovo njezino zemljište obuhvatale. On na ime pripovieda^, 
da Bu osim Hrvata posjeli i Srbi staru rimsku Dalmaciju, i da su 
na njezinom zemljištu postale zemlje Hrvatska, Srbska, Zahumska, 
Travunjska , Dukljanska i Neretvanska, koje su polovicom X 
vieka postale vise ili manje samostalne države. Uz ove slovinske 
zemlje postala je još na zemljištu rimske Dalmacije ovoga imena 
pokrajina iztočno-rimske carevine t. j. Dalmacija u užjem zname- 
novanju, u kojoj se sačuvalo ime daleko prostranije rimske pro- 
vincije, a koja je stajala tada u tjesnijem savezu sada s iztočno- 
rimskom sada s hrvatskom državom. Sve se ovo potvrdjuje, kada 
se na um uzme obseg pomenutih na zemljištu rimske Dalmacije 
postalih zemalja, koje su polagano ovo starodavno ime u zaborav 
bacile, i to uzprkos tomu, što se je romanski i grčki sviet žila-vo 
držao starih tradicija kano što u životu i nauci u obće tako u po- 
litičkoj geografiji napose. 

Pomenute slovinske zemlje obuhvatahu po Koustantinu u doba 
njegovo njekadanju rimsku Dalmaciju tako, da njezin zapadni diel 
zauzimaše Hrvatska uz pokrajinu Dalmaciju, za tiem na jugu Ne- 
retvanska, čestimice i Zahumje i Duklja, iztočni pako diel Srbija 
8 pokrajinom Bosnom, a čestimice i Zahumje i Duklja. Gdje su 
ove zemlje jedna drugu doticale, razabire se prilično jasno, kada 
se saberu i uzporede Konstantinovi podatci. 



* Cf. Mommsen : Corpiis inscriptionum lat. III, 278 ss. 415 as. 
^ De adm. irap. c. 32 — 3G. Docuraenta p. 273 ss. 



HRVATSKA PRIJE XII VIBKA. 



Obseg Hrvatske opisuje se^ u kratko ovako: „Od rieke Cetine 
počima Hrvatska te se proteže uz more do granica Istre ili do 
grada Labina, a u gorje teče nješto i prieko pokrajine (^£[jloc) Istre ; 
sa (župamij pako cetinskom i hlevnanskom približuje se zemlji 
spadajućoj Srbiji**. Ovdje su nješto jasnije označene, granice južno- 
zapadna, na ime rieka Cetina, i zapadno- sjeverna, na ime iztočna 
medja Istre. 

Ali rieka Cetina bijaše Hrvatskoj granicom samo u najdolnjem 
tieku njezinom, gdje se zavraća k moru ; dočim su i priedjeli na lie- 
voj obali rieke u gornjem i srednjem toku njezinom pripadali ta- 
kodjer Hrvatskoj. Ovo se potvrdjuje opisom granica susjedne ne- 
retvanske i zahumske zemlje i položajem onih župa hrvatskih, 
koje su na lievoj obah Cetine ležale. Rieka na ime Cetina dielila 
je u primorju Hrvatsku od neretvanske zemlje, koja se je od Ce- 
tine uz more do Neretve protkala. '^ Od triju župa njezinih dvie 
su, makar ska na ime i rastočka'', ležale u primorju, samo treća 
TO Aa).£v bješe dublje u nutarnjosti zemlje. U AaX£v-u nazirao 
je Banduri odziv rimskoga mjesta Dallun — ili Dilun-to u iti- 
neraru Antoninovu i Peutingerovoj tabuli, koje je ležalo na cesti od 
Epidaura (Cavtat kod Dubrovnika) u Naronu, te je od ove 25 r. 
milja daleko bilo. Prem su si imena AaAsv i Dalun-to dosta slična, 
to se ipak ovdje ne smiedu pomiešati, pošto je AaAsv ležao ne on- 
kraj nego ovkraj Neretve. Drugi* su pomišljali na Dalmin-ium te 
držali, da se pod Aa^iv = AxX(ul)£v razumieva ^i\hMhiio, ^vmho, da- 
našnje Duvno izpod Lievna u Hercegovini. Po samom imenu ne 
ima potežkoće, ali ima je u stvari. Rimski Delminium nije ležao, 
kako se po sličnosti imena prije uzimalo, na polju Duvnu, nego 
kod Garduna blizu Trilja na Cetini ricci.'*) Ali bez obzira na to 
župa Aa)iv, kada bi kod Duvna ležala, bila bi odviše daleko na 
sjevero-iztoku od ostalih dvaju primorskih župa, rastočke i mo- 
krske, i od njih odtrgnuta hrvatskimi župami imotskom i hlicvau- 

^ Ibid. p. 406. Latinski prie^^od dosta je netačan. 

^ Ibid. „Od rieko Neretve počima Pagania i proteže se do Cetine 
rieke ... i graniči na sjeveru s Hrvatskom a u gorju (fit; x.£9xXyiv = 
7:po; ^£ Ta opsiva) sa Srbijom." Ovako se imadc poredati ii izdanju 
izpremiesan tekst. 

' U okolini jezera Raztoka kod Vrgorca, koje se takodj«3r „Jezero" 
piše. Stoji u podzemnoj svezi 8 riekom Trebižatom. 

* »Safarik : SIov. starožitn. ()5('). 

^ Dokaze v. Mommsen ; ('orp. iiiscr. lat. III, 1. p. :i^i^. Hulietin«. 
di Archeologia e Storia dalmata lH7b p. 21, 'i^, f>l. 



* 



8 FR. BAČKI, 

skom ; pa su se prama Duvnii od srednje Neretve i zahumske 
župe uvlačile. S toga neima sumnje, da je župa /^oCkiv ležala u 
zagorju onkraj mokrskc i raztočke, a izmedju dolnje Neretve i 
hrvatske župe imotske, negdje u okolini rieke Trebižata. Ovim 
priedjelom je već u rimsko doba prolazila cesta od Salone na 
Novae (Ru-nović na Vrljiki) trebižatskom dolinom, gdje se sveudilj 
mnogo spomenika nalazi, u Naronu. Ovdje u tom pravcu ležala 
su mjesta ^ad Fusciana" i „Bigeste." Možebit su ovdje u X vieku 
ležali Doljani (Aa>.£vj, docira se sada zove tako mjesto izpod Ga- 
bele 8 one strane Neretve. Ali ako i ne nalazim ovaj čas spomena 
mjestu Aa^sv u okolini Trebižata, mislim, da se župa AaAiv ne ima 
nikako tražiti u odaljenom Duvnu, koje je svakako pripadalo tada 
Hrvatskoj (kano što će se niže vidjeti), i to po župi hlievanskoj. A 
kano što je Neretvanska župom mokrskom medjašila s Hrvatskom 
tako je sa župom tou Aa>^£v medjašila sa Zahumjem. Neretvanski 
gradovi Makarska (Mo/.pov) Vrulja (B£pouX>.ia), Oštrog ("( )'7Tp(ox,) i 
Labinica ( \a(ižv£T*:^a, sada Labčanj) ležali su u primorju medju Ceti- 
nom i Neretvom. Glavni otoci, ležeći naprama neretvanskoj obali, 
na ime Brač i Hvar, pače i južniji Krkar i Mljet, pripadali su 
takodjer Neretvanom, tako da je Neretvanska po svojem položaju 
i posjedu bila pomorskom oblašću. Naprotiv susjedno Neretvanskoj 
ZahumjeS prem je imalo primorja od Neretve do dubrovačkoga 
kotara gradskoga te obuhvaćalo iiepi stonski poluotok (Pelješac), 
s gradom Stonom (2Tayv6v, Stagno), prostiralo se glavno na kopnu, 
i to u poriečju srednje Neretve. Ovdje bijaše stožer kneževini, kod 
toga naime srednjega toka rieke i na pritoku njezinu. Buni. Ovdje 
imadu se tražiti i „Hlbm", od kojega zemlja zadobi ime, i oba 
„/.a'TTpa TO Ji6v7. x.a.l to X)^ou[7.", koja da su ležala na velikom 
briegu, izza kojega da teče rieka ^Bona". Ostali takodjer gradovi, 
osim Stona u primorju i 'Ioc7Xt,, sada Oslje, na sjevero-iztoku Stonu, 
ležali su u poriečju Neretve, imenito Mo/tpwx.i/C (Mok(>i»cko), kojemu 
se odziva ime u selu Mokru na zapadno-južnoj strani izpod hum- 
skoga ili mostarskoga blata; na dalje raXoi»[^.ar,vix, i Ao[iipW/ti>t, ko- 
jima se danas odazivaju sela Glamčevica (Fa^oua'j'/iui/. ?) i Dabrica 
u dubravskoj župi, koja se stere izmedju Bune, Neretve i Bre- 
gave.^ Od ovih miesta Mokrsko (Mokro) uvlačilo se najdublje 

* Documenta p. 405 — 7 : 

^ Ova mjesta nalaze se u djelu : Blau : Reisen in Bosnien und Her- 
cegovina. Berlin 1877. 8. 48. 197. 199. Blau drži, da je Hum kod 
Mostara, od kojega je zemlja ime zadobila, i da je ondje bio glavni 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 9 

k zapadu, te se okolina njegova (ako je središte bilo župe) po 
svoj prilici dodirnula hrvatskih župa imotske i hhevanske. Na jugu 
s desne strane Neretve dopiralo je Zahumje do Neretvanske, na 
sjevero-iztoku do Srbije, kano što se označuje riečmi: „Od Du- 
brovnika počima zahumska kneževina i prostire se do rieke Ne- 
retve, t^ graniči u primorju s Neretvanskom, prama goram pako 
sa Srbijom*.^ Iz navedenoga opisa granica neretvanske zemlje ra- 
zabire se jasno, da je s njom Zahumje medjašilo ne samo na Ne- 
retvi, nego pošto je neretvanska oblast zauzimala sa dviema žu- 
pama samo primorje od Neretve do Cetine te se samo s jednom 
župom nješto dublje u kopno prostirala, da je Zahumje i duž iz- 
točnih granica opasavalo neretvansku. Ostavivši na sjevero-iztoku 
neretvanske zemlje granice njezine Zahumje dopiralo je tuj u 
dalnjem smjeru do Hrvatske, i to do imotske župe njezine. Ova 
župa imala se prostirati jamačno u okolišu grada Imotskoga, od 
kojega ime dobi^, a jezgrom i središtem njezinim imalo biti sa- 
dašnje imotsko polje. Imotska župa bješe pogranična s jedne strane 
neretvanskoj zemlji, s druge strane Zahumju; te se k prvoj pro- 
stirala do makarske župe, od koje ju dielila po svoj prilici kosa, 
koja se danas Roško polje zove; naprama drugoj valjda do bližega 
gorja, koje čini razvodnicu neretvanske kothne. Da su Hrvatska 
i Zahumje bile dvie pogranične zemlje, sliedi takodjer, što je za- 
humski knez Mihajlo (god. 912), prijatelj bugarskoga cara Simeona, 
uhvatio Petra sina mletačkoga dužda Ursa, kada je vraćajući se 
iz Carigrada litjeo prieći granicu Hrvatske.^ 

Na imotsku župu hrvatsku prislanjale su se posredno ili nepo- 
sredno u sjevero iztočnom pravcu druge dvie pogranične župe hr- 
vatske, na ime cetinska i hlievanska. Položaj tih župa naznačuje 
nam od prilike ime njihovo. Cetinska župa (ZouTravta ■/) '("(svT^sva. 
T'(£VTivx) ležala je na rieci Cetini, i to sudeći po položaju naprama 
drugim susjednim župam, glavno na iztoku one rieke u gornjem 



grad „Umonc (Ilumone) in Musaro" (odkle kasnje Mos-[t|ar) rav. geo- 
grafa (\hu\. p. .35). Po opisu Konstaiitinovn i!;vnd Ifiini mogao je biti 
na Humu, gdje je Blagaj, u XIII — XV v. glavni grad zemljo, a Hona 
ondje blizu, na koj sjeća solo Huna na utoku r. Hune u Neretvu. 
Runa j/viro i teče izpod gore, na kojoj je Hlat^aj. 

^ Documenta p. 405. Gn'ki text je pobrkan, te se im.'ide ovako u 
savezu sa slicdećom stavkom poredati. 

2 Ihid. p. 400. 

» Ibid. p. :J8H. 



10 FR. RAČKI, 

i srednjem toku ujezinora. Župa „o \>.£,3ixvx, i K^^^sva dobi ime 
od grada to Klz^i^^, pod kojim može se razumievati samo KiitKhUO 
na^ih domaćih spomenika. ' Grad Hlievno s prostranom visokom 
ravnicom svojom bijaše jamačno jezgrom ove župe, koja je prama 
jugo-iztoku dopirati imala do bližnjega gorja, što no čini razvod- 
nicu granicu neretvanske kotline t. j. zahumske kneževine. 

Ali po navedenih riečih Konstantinovih Hrvatska je sa župami 
cetinskom i hlievanskom raedjasila sa Srbijom. On to isto tvrdi 
opisujući medjc Srbije: „Zemlja Srbija imade prama goram (u pro- 
čelju) sve ostale zemlje (t. j. Diokleu, Trebinje, Zahumje), prama 
sjeveru medjaši s Hrvatskom, a prama jugu a Bugarskom." 

Dioklea, ^hok.ahth,*^ naših spomenika, protezala se uz more od 
Bara t. j. od dračke strane iztoČno-rimske carevine do Kotora, 
prama gorju dopiraše do Srbije.' Pošto je Dioklea zapremala po- 
riečje zetsko, koje je ostalo jezgrom zemljišta i poznije Zete, 
to je izmedju nje i Srbije imalo biti granicom naravnom ono 
gorje, koje prama iztoku čini medju-razvodnicu zetske višave. Do 
toga gorja dopiraše Srbija, koja se u dalnjem pravcu s juga prama 
sjeveru doticala tako Trebinja kako i Zahumja. O položaju tre- 
binjske kneževine piše Konstantin u kratko ovo*: „Od Kotora 
počima trebinjska kneževina i prostire se do Dubrovnika, a prama 
gorju svomu približuje se Srbiji". Trebinjska indi kneževina, po- 
tlašnja Tp:iKOKOViiiii.'\ naših spomenika^, ležeća izmedju Dioklee i Za- 
humja, obuhvaćala je uzki rub primorja od Kotora do Dubrovnika 
t. j. starodavni zaljev risanski s gradom Risnom (P^sva) i Konavlje 
(KavaXYij a u nutarnjosti poriečje Trebinjščice s gradom Trebinjem 
{■fi Tep[iouvla), Vrmom ("Opao;), koj je ležao u susjedstvu Trebinja 



* V. Daničić: Rječnik a. h. v. U lat. izpravah piše se Cleuna, te 
se kano župa spominje već ii IX. vieku. God. 892 bijaše Zelimir župan 
„Cleune" (Docum. p. 26). U spisu spljetskoga sabora godine 1185 
(Cod. dipl. II, 131) navodi se: ,,Zmina, Zettina, tota Cleuna" u spljet- 
skoj nadbiskupiji ; koj red kano da potvrdjuje položaj cetinske župe 
naprama hlievanskoj. 

^ Daničić: rječnik ad h. v. 

' Documenta p 405 : „Dioklea medjaši s kasteU Dračom^ Lješom 
Olgnnom i Barom, proteže se do Kotora, a u gorju graniči sa Sr- 
bijom**. U poriečju Zete imadu se tražiti Dioklejski gradovi: rpa^ETai 
(sr. Gradina u riečkoj naliiji), Nou(l)yp'/^£ (sr. Gradac u Iješanskoj na- 
hiji), AovTo (sr. Ljuta), Ao/-Xa (grad kod utoka Zete u Moraču). 

* Ibid. 

* Danićić : Rječnik a. h. v. 




HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 11 

i Bileća\ napokon a Lukovicom (Xo\jy.x^zTs,) i Cvietlivora (Zst^tiI^s), 
kojih se prednji možebit odaziva u današnjoj Lukavici; hercego- 
vačkom selu na Gackom.^ S toga nećemo pogriešiti, uzmemo li, 
da se je trebinjska kneževina prama sjevero-iztoku prostirala do 
gorja, koje čini medju-razvodnicu izmedju zetskoga i drinskoga 
porieČja, kojih je drugo pripadalo Srbiji. Kako je trebinjska kne- 
ževina sa Zahumjem pripadala području jadranskoga mora, tvoreći 
svojim užjim zemljištem sastavni diel neretvanske kotline; tako je 
i Zahumje naprama iztoku čestimice dielilo od Srbije ono isto iz' 
pretrgano gorje, koje dieli neretvansko od drinskoga poriečja, i 
prema tomu jadransko od crno-morskoga područja. U nastavku 
dopirahu prama sjeveru zahumske granice do gorja, koje čini medju- 
razvodnicu izmedju gornjo-neretvanskoga i bosanskoga poriečja. 

Ovo drugo pripadaše tada Srbiji. To sliedi ne samo iz obćeni- 
toga Konstantinova opisa, po kojem je Srbija dopirala do granica 
trebinjske i zahumske kneževine, nego i iz one izriČno iztaknute 
sveze, u koju on „to ^^toptov B6cra)v:x" postavlja sa »^^pa Ssp^Tvia;". 
Evo tečaj njegovih misli : u gl. 30 de adm. imp. govori Konstantin 
„Tuepl ToO ^£[7.aTo; Ae^j^aTia;**, kako je na ime rimska Dalmacija za 
carstvo izgubljena bila, te prešla na Hrvate i Srbe. Ovdje za tiem 
navodi u obće one slovinske državice, koje su postale na zemljištu 
Dalmacije, te jim crta u kratko položaj jedne naprama drugoj 
uzevši Hrvatsku za izhodište. U glavi 31 govori „Trspi tcov Xpw- 
[iaToiv* i zemlji, koju obitavaju, crtajući u kratko vanjske od- 
nošaje Hrvatske, koje je već na kraju predjašnje glave spomenuo 
bio. U shedećoj glavi 32 govori „Tuepl t(ov S^p,3>^o)v" i ob odnosajih 
njihovili u prošlosti, osobito naprama Bugarskoj, Hrvatskoj i Bi- 
zanciju. Fk na kraju te glave spominje gradove srbske, i uzastopce 
nastavlja zaključujući tim glavu: „>cal sig to '/a)ptov Boacova to ka- 
Tspa /.al TO AsTvr;/.". Ovdje dakle stavlja Konstantin Bosnu sa Sr- 
bijom i knezom njezinim u tako tiesnu svezu, da ju smatra za 
kraj i'/ropiovi, za sastavni, ako i imenom različit, dicl njezin. A to 
se potvrdjuje i onim drugim, jurve pomenutim navodom, uslied ko- 
jega Hrvatska sa župom cetinskom i hlievanskom granici sa Sr- 
bijom, što ima smisla samo tada, ako je to '/(optov lUioiva držao 
za kraj srbske kneževine, inače Hlicvno bilo bi predaleko od Sr- 

* Ibiđ. KphML. C XV vi<;ku bijaše- župa K(»M.n; h ^-radmn Klobu- 
kom. V. Slovinac II. .59. 

2 Imade i Lukovr) u Nevcsiiijskom kotaru; ali taj je tada za cielo 
spadao pod Zahumje. 



12 FR RAČKI^ 

bije u znamenovanju užem, da bi se moglo tvrditi, da se kroza 
nj Hrvatska približuje Srbiji. Uzeti pako Bosnu za samostalnu 
zemlju nedopušta ni to, ^to Konstantin navodeći^ knezove hrvat- 
skoga, srbskoga, zaliuraskoga, trebinjskoga i dioklejskoga, s kojimi 
je carska kancelarija obćila, niti ne spominje bosanskoga. 

Bosna one dobe bijaše dj\ kako obsegom veoma različita od po- 
tonje Bosne, kako se je zemljište njezino (osobito za gospodstva 
turskoga) razvilo i razširilo. Prvobitno je krajinu Bosnu sačinja- 
valo poriječje rieke Bosne (rini. Basan-te) od koje je ona i ime 
svoje zadobila. Jezgrom pače i središtem ove krajine bijaše oko- 
lina gornje Bosne, počara od izvora te rieke. Tuj je bez sumnje 
ležalo i glavno mjesto to KaTspa, Kotor, kojemu se odziva selo 
Kotor, ili kako se drugdje piše Kotorac i Kotorica, zapad-južno 
Sarajevu ne daleko od potoka Zelje/snice, koji prolazeći kroz se- 
rajsko polje izlieva se u Bosnu ne daleko od izvora njezina. Kod 
Kotora vide se podrtine staroga grada. Tuj je ležala i stara župa 
Vrhbosna s gradom Brdom gdje je bila stolna crkva sv. Petra sa 
stolicom biskupskom.^ Taj diel Bosne uviek je nosio to ime i uviek 
bio smatran središtem i jezgrom zemlje, dočim su drugi priedjeli, koji 
su postupice pridruženi bosanskoj banovini i kraljevini, još posebna 
imena nosili i dolazili takodjcr u vladalački naslov. Takovi su 
dielovi Bosne : Soli, Usora, dolnji kraj, Završje, Glamoč, Duvno, 
zapadne strane. Primorje i Podrinje. Od ovih priedjel Soli s gra- 
dom toga imena (Soli, tur. Tuzla) u poriečju Spreče nije polo- 
vicom X vieka spadao pod to *^copiov IVj^ojva, nego pod Srbiju, jer 
se grad to SaVr.vs; (ad Salinas, sr. rieč. Sale), pod kojiin ne može 
se razumievati drugo mjesto nego Soh, navodi medju gradovi srb- 
skimi. Još početkom XV v. razlikuju se predjeli, Dlamoč i Duvno 
od prave Bosne^; oni su polovicom X vieka spadali pod Hrvatsku, 
te se imadu po svoj prilici razumievati pod zajedničkim geogra- 
fijskim imenom I^JtKfihiiiiiH t. j. za Vrhom ili Vrhovinom. Polo- 
vicom Xn vieka spominje se „iupania Drinae" s gradom Bru- 



'- Documenta p. 450. 

^ V. povelju Bele IV od 1244 god., koja se poziva na stariju po- 
velju brata mii Kolomana. Thciner: ^Monum. Slavor. meriđ. I, 298. 
Brdo sada Ban-Brdo. U namoj stvari ne mienja se, ako se uzme, da 
je TO KaTooa današnji Kotor na Vrbanji. 

•' Pučić: Spomenici srbski I, 50. Kralj Ostoja potvrdjuje (1404) 
vojvodi Pavlu Klešiću što je imao „ov ^t^hiiarjovii . . h ov Aoi\MMHH 
0Y Kochh". 



HRVATSKA PRIJE XH VIEKA. 13 

snom^, s kojim se po imenu i po položaju slaže mjestarce Brusna, 
u obćini Vikočkoj a kotaru fočanskom. Župa je indi ležala u oko- 
lini gornje Drine, gdje se u nju Piva, Tara, Cehotina i Lim iz- 
lievaju. Ova se okolina, po kojoj se je župa drinska prostirala, ra- 
zuraieva kašnje pod imenom „Podrinje", prem se to ime, ali rjedje, 
prenosi i na priedjel srednje Drine. Prije je drinska župa (Podrinje) 
bila sastavni diel Raške, te je tek kašnje pripala Bosni odnosno 
Humu (Hercegovini). Po Konstantinovu opisu iztočnih granica Za- 
humja ne može biti sumnje, da je ovo Podrinje tada spadala na 
Srbiju, -pk da su izmedju obiju zemalja činile ovdje granicu one 
gore, koje diele poriečje Neretve i njezinih desnih pritoka od po- 
riečja Drine i njezinih lievih pritoka. Ali pošto se medju srbskimi 
gradovi spominju i Soli, imao je i priedjel izmedju dolnje Drine 
i Spreče spadati takodjer na Srbiju; s toga je na ovu spadalo ne 
samo gornje nego i dolnje Podrinje. Bosna dakle nije prama iz- 
toku dopirala čak do Drine. U poriečju Bosne ima se takodjer 
tražiti drugi grad to Asgv'^z, bio to sadašnji Tešanj (Dešanj, Desnik) 
kod Usore ili nješto južnije od njega ležeći sredovječni grad Li- 
snica iLešnik. Astv/i/, mj. Asgv/i/, sbog sličnosti pismena A i A) 
na rieci toga imena. ^ Oba indi grada Bosanska, Kotor i Desnik 
ili Lesnik (Dešanj i Lešnica) ležala su u poriečju rieke Bosne, 
koje je bilo nepromjenljivo sastavnim dielom Bosne, dočim su 
okrajci pripadali što Srbiji što Hrvatskoj. 

Gdje je Hrvatska na iztoku medjašila s Bosnom i kroza nj sa 
Srbijom, naznačuje nam od prilike položaj županija hlievanske i 
plivanske. prvoj bi već govoreno. Župa 'h TlV/i^a ima se po 
jednoglasnom tumačenju^ tražiti u poriečju rieke Plive, koja izvi- 
rući na sjevernom podnožju Vitoroga teče sjevero-iztočnim pravcem 
kroz Jezero u Vrbas, u koj se kod Jajca izlieva. Ovdje je i sada 
obćina PHva, na koju spada 13 sela i zaselaka. Poriečje Plive je 
tako maleno, da je skoro suvišno pitanje : je da li ga župa cielo 
obuhvaćala; i s toga, je da li su ovdje hrvatske granice dopirale do 
Vrbasa, jer niesu mogle daleko odavle teći. Izza ove rieko proteže 



^ Presb. Dioclcas: roj,ni. Slavor. c. XVIII, XXXI. V. moju razpravii: 
Ocjena starijih izvora str. 5.5. Hrvatski prievod fkod Crnčića p. 'M)) 
zove jn „drinska županija". 

^ V. Danićić: Kjećnik ad v. i\t.iiii.iiiii)'i. 

^ V, Documcnta p. 413, nota 4. U/ifia. sjeća na rimski ;,'rad Polva, 
koj jfi na cesti od Salone na ('itliik kod Sinja (Aecpnim) prama Scr- 
vitin i svakako u današnjoj Bosni ležao, 



14 PR. RAČKI, 

se na iztoku gorje, koje dieli poriečje Vrbasa od poriečja Bosne. 
Ovo je druf^o pripadalo pokrajini Bosni a tiem srbskoj državi, 
tako da se župa plievanska može, kano i južnija hlievanska, sma- 
trati pograničnom naprama Srbiji župom hrvatskom. Treća takova 
pogranična župa, koja bi se na plivansku prislanjala, bila bi župa 
Konstantinova 'h Hs^rsvTa, kada bi opravdano bilo tumačenje, po 
kojem toj se župi odaziva „Vezenta", narodne pjesme visoka pla- 
nina", na sjeveru od Jajca.' Ali ime „lledšvTa" može se mnogo 
prikladnije staviti u sklad^ sa župom, koja se u spomenicih naših ^ 
„Pset^ piše i koja je sa župom kninskom i vrhriečkom sastavljala 
u XII vieku kninsku biskupiju. Gaspar Perušić, god. 1484 na- 
mjestnik bana Gerebi Matijasa, bijaše „iza Pseta". Rotnik Bartul 
Zbilić bijaše takodjer „sa Pseta".* Odkle se vidi, da „Pset", ime 
kraja i mjesta, bijaše poznato u Hrvatskoj još na koncu srednjega 
vieka. Župe psetska, tninska (t, TvTiva), lička [h ALT'(a), krbavska 
r, Kpi^aTa) i gatska (ri rouT^£)ta) jesu posljednje župe na sjeveru i 
sjevero-iztoku, koje Konstantin spominje. Posljednje tri su glavno 
obuhvatale poricčje Like, Krbave i Gatske; prama zapadu dopirale 
3u do nedalekih morskih obala; a dokle su dopirale na iztok, nije 
izviestno. Ali ako uzmemo na um, da su župe kninska, psetska, 
lička, krbavska i gatska još u potonje doba obuhvatale dobar dio 
Pounja, ih da je ovo naravni sastavni dicl one visočine, koju za- 
premaju one župe: tada nećemo sumnjati, daje i Pounje takodjer 
onda pripadalo Hrvatskoj. Pounje je samo popunjavalo sjevero-iztoČni 
kraj Hrvatske, te se pri-jlanjalo na krajeve Hlievna i Pleve. Prema 
tomu imale su ovdje teći granice od Plive bar gorjem, koje Čini 
medjašnicu izmedju unskoga i vrbaskoga poriečja. Priedjeli s ove 
strane toga gorja spadali su na Hrvatsku sve do turskih zavoje- 
vanja, koja su jih Bosni privalila. 

Sjeverne i sjeverno-zapadnc granice Hrvatske mogu se samo 
neizravno iz njekili izjava Konstantinovih izvoditi i donjekle 
ustanoviti manjom ili većom vjerovatnošću. Šta se Panonije tiče. 



* Šafarik: Slov. starož. str, 67G. 

^ Kano što je već Lučić (op. cit. p. 47) naslućivao. 
^ Documenta p. 41.3, nota 5. 

* Kukuljević: Acta croatic.a nr. 107. 167 p. 120, 182. Na oba 
mjesta krivo su razdieljcne ricči, naime „s Apseta" i „i — z-apsota". 
mj. sa Pscta^ iza J*seta. 



HRVATSKA PRIJB Xn VIBKA. 15 

Konatantin se sjeća^ njekadanje iztočno-rimske eparhije Pano- 
nije, kojom je upravljao '/iy£[7.cov i u kojoj bijahu dva znatna grada, 
kojih on izriekom ne spominje, ali navodi Hierocles u svojem sj- 
'nekdemu'^, Sirmium na ime i Basiana. Konstantinu bijaše grad 
Sirmium poznat, i znao je, da je od Belgrada dva dana hoda da- 
leko.' I etnografski i pohtički odnošaji u onom dielu Podunavlja 
ne bješe mu nepoznati. On znade za veliku Moravsku i za biv- 
šega joj vladaoca Svatopluka. On znade, da je velika Moravska 
dopirala do Sriema, da su ju Magjari razorili i posjeli, p^ da su 
oni ne samo u njoj nego i prama jug-iztoku u porieČju Tise, Te- 
meša, Maroša i Koroša obitavali, i da su jim ovdje uz Dunav do- 
pirale granice do Trajanova mosta t. j. do željeznih vrata. On 
znade, da su preko Dunava Magjarom susjedi bili Bugari, a on- 
kraj Dunava Pečenezi, koji su zauzimali zemlju s lieve obale ove 
rieke. Prema tomu Magjari su tada od stare Panonije držali dio 
medju Dunavom i Dravom i dio medju Dunavom i Savom (t. j. 
sriemsku Panoniju). Ali tko je u dalnjem dielu Panonije medju 
Savom i Dravom, imenito u posavskoj Panoniji (Pannonia savia), 
tada gospodovao , Konstantin nigdje izriekom ne spominje. Nu 
dočim Konstantin izrično samo Sriem pridjeljuje Magjarom ; dočim 
mu je poznato, da se je od Sriema t. j. onkraj tamošnjega Du- 
nava prostirala velika Moravska, s druge pako strane tvrdi, da su 
Magjari iza Svatopluka osvojili tu veliku Moravsku i da ondje gospo- 
duju: to on neizravno daje razumjeti, da se magjarsko gospodstvo ni je 
dalje na zapad od Sriema u Panoniju izmedju Save i Drave prostiralo. 
Na dalje Konstantin tvrdi, da je jedan diel hrvatskoga naroda naseho 
bio Panoniju i daje ondje zasnovao bio državu samostalnu naprama Hr- 
vatskoj u obsegu stare Dalmacije. Pod onom Panonijom mogaše razu- 
raievati, kano što se razabire kada se svi podatci usporede, samo diel Pa- 
nonije izmedju Save i Drave. toj hrvatskoj državi govori car kano 



^ De thematibus lib. II, p. 5G. ed. Bomn. 

^ Conatant, porph. opera. vol. III, p. 393. od. Bonu. 

' Documenta p. 411. 

* Ibld. p. 412: „Stanuju pako Turci (Ma^jarij preko Dunava riokc 
u zemlji Moravskoj, ali i odanle medju Dunavom i Savom rickora". 
Gdje je kod Dunava poeela Ma^jurska zemlja, vidi se iz ovih ricri : 
„U tom priedjelu (kod Dunava) preoHtaAo njeki stari spomenici, od 
kojili je prvi moHl cara 'J'iajana ;^dj('- j)(M-inia Tureija". Znade He pako, 
daje taj most, kojcf^a se ostanci i danas vide, bio izmedju Turnu-Scverina 
i Kladova na željeznih vratili. Ovcljc je i du'U'H ;^raniea nvnlju ll/jar- 
akora, .Srbijom i Kumunjskoni. 



16 FR. RAČKI, 

o bivšoj ; ali ne spominje ništa, kada i kako je propala, i komu 
je za doba njegovo zemlja njezina u dio pala. Ali dva su druga 
mjesta kod Konstantina, koja će nara ovo pitanje bar donjekle 
razjasniti. Konstantin na ime na poraenutom jurve mjestu, gdje 
natuca o sjeverno-zapadnili medjah Hrvatske, veli, da Hrvatska 
ovdje prama gorju teče nješto preko pokrajine Istrije. Za tiem 
na drugom mjestu^ veli, da je Francija izmedju Hrvatske i Mle- 
tačke. Konstantinu su samo iztočne granice Istre, i to uz more, 
nješto pobliže poznate ; ali i ovdje navodi samo onu crtu, grad na 
ime Albonu, koja je medjom bila rimskoj Istri naprama Iliriku, 
odnosno naprama Liburniji. Čemu se neće nitko čuditi, tko se do- 
sjeti, da je Istra već od god. 788 prestala biti pokrajinom iztočno- 
rimske carevine a od tada bila pokrajinom franačkom^ ; s toga 
nije više mogla toliko zanimati umnike u Carigradu. Pod Fran- 
ciom razumieva Konstantin sveukupnu državu franačku, kojom je 
njekada, u vrieme djeda mu Basilia I, vladao unuk Karla velikoga 
car Ljudevit^ a u doba njegovo Oto veliki iz saskoga roda; s toga 
mu je Francia takodjer Saksonia.* Ova država franačka, ili bolje 
njemačka, dopira.še tada svojom pokrajinom Istrom do jadranskoga 
mora. Kada indi Konstantin veli, da Francija leži izmedju Mle- 
tačke i Hrvatske, imao je pred očima taj južni dicl njezin, koj je 
sbilja Mletačku razstavljao od Hrvatske. Ali kada na dalje Kon- 
stantin tvrdi, da Hrvatska prama gorju teče ponješto preko po- 
krajine Istre: tada si je sjevero-zapadnc granice Hrvatske pred- 
stavljao potisnute prama Franciji preko one sjeverne crte, do koje 
dopiraše Istra. Na ovoj pako crti doticaše se druga franačka ili 
njemačka pokrajina, a ta je „Carniola, Creina marcha", Krajna, 
Kranjska. Ako dakle Konstantin i ne pominje te pokrajine, to se 
ima ona ipak razumievati, kada govori, da je Hrvatska prama 
gorju i preko theme Istre dopirala. Ako tako, onda bi Hrvatska 
svoje sjevero-zapadne granice pružala bila od kvarnerskoga za- 
lieva, gdje se Istre doticala, još prama Pokupju. Konstantinu bjehu 
u tom dielu Hrvatske poznate župe lička, krbavska i gatska^, 
kojim bjehu središta u poriečju potoka Like, Krbave i Gatske. 



^ Ibid. p. .'}97. 

^ Dlimmler : Ueber dic aelteste Geschichte dcr Slaven in Dalma- 
tien. S. .32. 

3 De thcmat. lib. II. p. 02. 

* De adm. imp. c. .30, p. 144. 

* Documenta p. 400. 




HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 17 

Tadanje granice tih župa niesu nam poznate ; ne možemo imenito 
ni naslućivanjem ustanoviti^ dokle je gatska župa praraa sjevera i 
sjevero-iztoku dopirala, je da li samo do Gvozda (Kapele) ili preko 
te gore u poriečje Kupe. Još je manje poznato, je da li se na ove 
župe prislanjala i druga, koja bi zahvatila bila staru Panoniju, a 
napose savski nje dio. Ali znamenito je ono što car pripovieda o 
upravi onih triju župa, da jim na ime ban hrvatski stoji na čelu. 
Ovdje su dakle tri župe proti obćenitomu običaju pribrane bile u 
jednoj ruci, i to u ruci prvoga dostojanstvenika zemlje. Ne nuka 
li nas ta okolnost na slutnju, da su ove župe pogranične bile, ili 
bar izložene takovoj pogibelji, da je sjegurnost države zahtie- 
vala, da se čvrstima rukama i usredotočenoj vlasti predadu? Sje- 
timo se čestih provala Magjara u susjedne njemačke pokrajine, od 
kada su oni posjeli Panoniju. Iztočna marka (Ost-mark) bješe oso- 
bito napastovana. God. 919 potukoše kod Ljubljane korušku voj- 
sku. Krvave bitke u iztočnoj marki god. 944, 948, 950 i 951, 
dakle upravo u doba cara Konstantina, jedva zajaziše njihove pro- 
vale i donjekle ohladiše ratobornost njihovu. Ako indi ne bješe 
poštedjena ni Koruška, ni Kranjska, pače ni Mletačka : zar da je 
posavska Panonija netaknuta ostala? Nisu li dakle i susjedne župe 
hrvatske imale biti sveudilj na odpor pripravne? Napokon kada 
Konstantin tvrdi, da je narod iz velike Moravske, pošto su ju Ma- 
gjari osvojili, pobjegao u Bugarsku i Hrvatsku, tiem hoće reći, da 
kano što je Bugarska tako je i Hrvatska pogranična velikoj Mo- 
ravskoj, odnosno Ugarskoj ; a mogla joj biti pogranična samo u 
posavskom dielu gornje Panonije, pošto je sriemski bio u vlasti 
Magjara. 

Dakle iz Konstantina dade se takodjer izvoditi, da se je Hr- 
vatska u doba njegovo na sjeveru prostirala u diel gornje Pano- 
nije izmedju Kupe, Save i Drave, prem on za taj dio ne navodi 
ni jedne posebne župe. Ali imade od te dobe jedan domaći spo- 
menik, kojim se izjave Konstantinovc popunjujii, prom nam i on 
daje za naše pitanje samo neizravno svjedočanstvo. 

Taj spomenik jesu akta spljetskoga sabora od god. 924—7, na- 
pose onaj diel, u kojem se radi o uredjenju biskupijskih odnošaja 
u spljetskoj metropoliji.^ Povod tim odred])am dao je liiskup nin- 
ski, koj kano hrvatski biskup (episc^opus Ooatoruni) stao si pri- 
svajati prava na hrvatski n.'irod })cz ol)/ir.'i na biskupijc; u kojih 



^ Documcnta p. 190 — 5. 



18 FR. RAČKl, 

je ovaj stanovao, te se nastojao izmaknuti izpod jurisdikcije spljetskoga 
metropolite. Odred j eno bi dakle, da su tomu metropoliti podvrgnuti 
svi biskupi, kojih su biskupije u obsegu starodavne metropolije 
spljetske i da nijedan biskup, dakle ni hrvatski, nesmije vršiti ju- 
risdikcije izvan svoje biskupije. Tuj se izbrajaju te biskupije u ob- 
segu spljetske metropolije, koja se u dvoje dieli: u zapadni i istočni 
diel, u prvi ubrajaju se biskupija zadarska, rabska, krčka i osor- 
ska, u drugi pako stonska, dubrovačka i kotorska. biskupu u 
Ninu veli se, da u Ninu nije u staro doba bilo biskupije, već da 
je ondje bilo samo sielo arhipresbitera ; s toga da si biskup Grgur 
neka izabere jednu od biskupija u starini postojalih, bilo skradin- 
sku, sisačku ili duvnansku (in delminensi ecclesia). Ovdje se indi 
razpolaže sa Siskom i Duvnom. Uza to valja dvoje uzeti na um: 
prvo, da je na saboru spljetskom sudjelovao ne samo hrvatski 
kralj Tomislav sa svojimi velikaši nego i zahumski knez Mihajlo 
sa srbskimi velikaši (cum Chroatorum atque Serborum proceribis). 
S toga i dieli se, drugo, spljetska metropolija, odnosno biskupije 
njezine, u dva diela : u hrvatski i zahumski t. j. zapadni i iztoČni, 
u prvom bijaše vladaocem hrvatski kralj, u drugom zahumski knez 
uz srbske velmože (valjda župane). U obsegu prvoga diela bijahu 
stolice biskupske u Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Spljetu, odprije u 
Skradinu, Duvnu i Sisku ; u obsegu pako drugoga diela u Stonu, 
Dubrovniku i Kotoru, Ako je tako, onda se Duvno i Sisak sma- 
traju na zemljištu Tomislavove hrvatske kraljevine, jer inače, ako i 
jesu crkvena i državna jurisdikcija različite, ne bi sabor bio mogao 
odredjivati sa Siskom; još manje mogao bi bio ustanoviti, da si 
hrvatski biskup izabere stolicu u Sisku ili Duvnu. Kano što je 
dakle „Stagnum" (Ston) bio u Zahumju, Dubrovnik na medji Za- 
humja i Trebinja, Kotor na medji Trebinja i Dioklie, kano što su 
u ime države ove biskupije na saboru zastupali zahumski knez 
Mihajlo i „Serborum proceres" : tako se imade hrvatski kralj To- 
mislav smatrati državnom glavom ne samo zemljišta biskupija za- 
darske, skradinske, rabske, krčke i osorske nego i zemljišta dav- 
nih biskupija u Duvnu i Sisku, i to glede prvih što kano hrvatski 
kralj u koliko su zasizale na zemljište hrvatske, što kano namje- 
stnik grčko-iztočnoga cara („consulatum peragente in provincia 
Chroatorum et Dalmatiarum finibus"), u koliko se njihova jurisdik- 
cija odnosila na bizantinsku temu Dalmaciju. Znamo pako, da se 
je jurisdikcija biskupa u Sisku njekada protezala na posavski dio 
gornje Panonije; odkle se može zaključiti, da si je Hrvatska u 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 19 

trećoj desetini X vieka prisvajala vlast na taj diel posavske Pa- 
nonije. U koliko je ona tu vlast ondje vršila obzirom na spome- 
nute nestalne odnošaje radi susjedstva Magjara, kod kojih nije još 
vladao državni poredak, to se ne može osjeći izviestno. 

Iz župa i gradova hi-vatskih, što no jih navodi Konstantin, dade 
se donjekle popuniti njegov opis Hrvatske^ koliko se tiČe područja 
jadranskoga mora, koje mu bješe pobliže poznato. Od 14 župa le- 
žale su izmedju Cetine i Velebita ter izmedju dinarskoga gorja i 
mora sliedeće: primorska (vi TrapaO-aAafTdLa), sminska, sidražka, bri- 
birska, ninska, imotska, cetinska, kninska i psetska, od kojih su če- 
tiri posljednje prelazile donjekle i dinarsko gorje, izza kojega su 
se prostirale župe hlievanska i plevanska. Ovkraj Velebita ležale 
8u župe: lička, krbavska i gatska. Od gradova ležali su u pri- 
morju: Belgrad, Nin i Skradin; u nutarnjosti: Karin, Hlievno i 
Knin, te po svojoj prilici i Bjelčin^, Stlpin i Klobuk, 

Ali sve primorje izmedju Istre i Cetine ne bijaše u Konstanti- 
novo doba cjelovitim dielom hrvatskoga zemljišta. Gradovi na ime 
Spljet, Trogir i Zadar, ujedno s Dubrovnikom i Kotorom, koji su 
na granicah Zahumja, Travunije i Diokleje ležali, za tiem otoci 
Krk, Osor i Rab sačinjavali su Dalmaciju, koja je bila pokrajinom 
iztočno-rimskoga carstva^, stojećom pod upravom bizantinskoga 
carskoga namjestnika, proconsula ili stratega, koji je u Zadru sta- 
novao, ali uživajućom najširju samoupravu u svih nutarnjih poslo- 
vih. Na one gradove spadao je samo najbliži okoliš, često tako 
uzak, da su n. p. dubrovački gradjani imali svoje vinograde već 
na zemljištu zahumskom i travunjskom. S toga su se već rano za- 
mitali tjesniji odnošaji izmedju Dalmacije i Hrvatske. Tako su sta- 
novnici Dalmacije vladaocem Hrvatske počeli već prema koncu 
IX vieka plaćati danak', zajamčivsi si tim zaštitu njihovu u svojem 
dnevnom obćenju s Hrvatskom, na koju su bih položajem svojim 
upućeni. Početkom X vieka bio je hrvatski vladalac, kano što malo 
prije spomenusmo , ondje namjestnikom iztočno-rimskoga cara, 
čašću i vlašću „consula'* od njih odlikovan. Ostah otoci naprama 
primorju hrvatskomu od Brača, koji je bio neretvanski, do Kaba, 
Osora i Krka ih su spadali na Hrvatsku ili su tada što podpu- 
noma što dielomice pusti bili, kano što I 'V/ (Gisaa, iz, Jiz), 



^ TO IkMT*(£'.v sr, HcHčić kod Glamoča. 
^ Documenta p. 401 — 405. 
» Ibiđ. p :i72. 



20 PR. RAČKI, 

w£X[i(o (Selve, Željva) , Sx.£pf^a (Skarda) , 'A*A(0Yi7r (Ulbo, Olib), 
^xipf^xxi'7(ja (Skardica), OupoTLij-a (Premuda), Me^STa (Melada), Ss- 
TTpouvri^ (Se3trun).^ Ovi otoci bijahu većim dielom neznatni, te 
stanovničtvo ne bi na njih u ono doba našlo bilo dosta jamstva 
niti za sigurnost svoju niti za življenje. Njeku iznimku medju 
omanjimi otoci činio je to Ao'jL/.[iptx,aTOv, Lubricata naših spome- 
niica'^ (sada Vergada), koj je i tada naseljen ostao. ^ 

Uzevši dakle u obzir koli obćeniti opis granica Hrvatske kod 
cara Konstantina, toli njegove navode o župah i gradovih hrvatskih, 
dobismo dosta jasnu sliku o prostoru i zemljištu hrvatske države po- 
lovinom X stoljeća. Po svem onom, sto do sada razložismo, ne može 
biti sumnje, da je tadanja Hrvatska obuzimala zemljište duž iz- 
točnih obala jadranskoga mora od ušća Cetine do Istre, izuzam 
okoliša gradova Spljeta, Trogira i Zadra, koj je spadao na Dal- 
maciju ; da je na dalje na sjeveru dopirala preko kvarnerskoga 
zalieva ka Kupi i u posavsku Panoniju ; odavle joj granica na jug* 
iztok imala teći gorjem, tvorećim razvodje medju Unom i Vrba- 
som, pa onda od Plive s iztok'a k zapadu do mora razvodjem ne- 
retvanske kotline, vraćajući se tiem uz imotsku župu k ušću Ce- 
tine. Ovako se mogu ustanoviti granice u velikih crtah, čim se 
dakako za pojedine manje pogranične priedjele jamčiti ne može. 
Dvojbene ostaju imenito sjeverno-iztočne granice u posavskoj Pa- 
noniji. 

Prema tomu obuhvatala je tadašnja Hrvatska južno-hrvatsku 
krašku visočinu, koju zatvara Velebit sa zapadne a Kapela s Ple- 
šivicom s iztočne strane ; a odavle je zasizala u Pokupje i Posavje 
obuhvaćajuć diel ogranaka južno-iztočnih Alpa, koje se tuj prisla- 
njaju na gorje balkanskoga poluotoka. Obuhvatala je na dalje sve 
do ušća Cetine dalmatinsku visočinu medju primorskom prolom- 
Ijenom kosom s jedne a dinarskimi planinami i Prologom s druge 
strane. Obuhvatala je napokon ovomu pogorju na iztoku steruće 
86 bosanske gorovine diel sjevero zapadni. Tadanja indi Hrvatska 
zapremaše sadanju Hrvatsku i valjda zapadni diel Slavonije iz- 
kljuČivši Sriem ; za tiem od Dalmacije kotare zadarski, benko- 
vački, kninski, šibenički, spljetski, sinjski i imotski, izuzam nave- 
dene gradove i otoke, koji su pripadali themi Dalmacije ; napokon 



> Ibid. 404. 
2 Ibid. p. 175. 
» Ibid. p. 404. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 21 

^ od Bosne bivše okružje bihačko te od travničkoga okružja kotare 
glamočki 1 hhevanski. Sav ovaj prostor iznosi po prilici 850-900D 
geogr. milja, a sastavlja jednoličnu i prilično zaokruženu zemljištnu 
cjelmu. Ovako omedjašena Hrvatska imaše za susjede na jugu i 
jug-]ztoku neretvansku i zahumsku kneževinu, na iztoku Srbiju, 
na sjeveru i sjev.-zapadu njem. vojvodinu Korušku, na zapadu ja- 
dransko more i njemačku pokrajinu Istru. A po položaju većine 
svojega zemljišta spadala je Hrvatska u područje jadranskoga mora, 
bijaše primorska oblast. 

^ I tiem zemljištnim obsegom bijaše Hrvatska ugledna medju su- 
sjednimi slovjenskimi zemljami. Njezine neposredne južne susjedke: 
Neretvanska, Zahumje, Trebinje i Dioklija, koje su takodjer pri- 
padale području jadranskoga mora, z.^premale su sve skupa pro- 
stor od kakovih 350n geogr. milja ^ dakle skoro za trećinu manji 
zemljištni obseg. Ali onaj zemljišni obseg Hrvatske, sravnan sa 
zemji^šnim obsegom susjedne prama iztoku Srbije, kano da nestoji u 
razmjerju s političkom snagom, kako ju sam" Konstantin u svojih 
političkih razmatranjih glede jedne i druge države označuje. Pri- 
poviedajući na ime o ratovih izmedju Bugarske i Srbije s jedne 
a Bugarske i Hrvatske s druge strane^ znade samo za poraze 
Srbije a pobjede Hrvatske. Razbijeni Srbi, kadšto sa svojim kne- 
zom, potražili bi utočište u Hrvatskoj. O vjerodostojnosti tih do- 
godjaja, u kohko nije opis gdješto pretjeran, ne može se u bit- 
nosti posumnjati, jer su se oni razvijali do god. 927, dakle do 
mladosti piščeve, i jer su dolazili u tiesni politički odnošaj s Ca- 
rigradom. Ali kod razsudjivanja tih dogodjaja valja uzeti na um 
vise okolnosti : Bugarska bijaše za Borisa i sina mu Simeona (844 
do 927) zaista velika država obuhvaćajuća veći diel balkanskoga 
poluotoka. Granice njezine išle su od ušća dunavskih uz crno more 
do Mesembrije pak odavle južno od Plovdiva k Rhodopu ; te na- 
dalje k Strumi i Vardaru dolnjem, tako, da je ovdje samo pri- 
morje ostalo u vlasti bizantinskoj (thema Macedonia, Strjnionis, 
Thessalonice) ; za tiem su u grčki poluotok zasizalc do Penea (do 
theme Helladis); prama jonskomu i jadranskomu moru do thenio 
nikopolske i dračke, koje su samo ondjcHnjc primorje obuhvaćale. 
Odavle su krenule na sjev -iztok Podrinjcm i Pomoravjrni k I)ii- 

^ Obuhvataliu naime jiro.stor sadanjo Hercegovino {2U)[J ni ), od 
Dalmacije kotar makarski i okružje diibrovaćko i kotorsko (4()D ni.) 
i (,'rnu goru (prije poHljednJe ))romjene 7[)[J m.) 

^ Documenta p. :i58, .'{(jo, .'^75, -JHO, ;jHlj— IM. 

3 



22 PR. RAČKI, 

navu, koj je dielio Bugarsku u cielora tieku od uticaja Save do 
crnoga mora od Magjarske i Pečenežke zemlje. Na ovoj sjevero- 
zapadnoj strani sticale su se granice izmedju Bugarske i Srbije. 
Ove granice označuje Konstantin samo obćenito riečmi, koje smo 
već naveli; a po kojih Srbija, dopirući u gorje do Dioklije, Tre- 
binja i Zahumja, graniči „sa sjevera s Hrvatskom, s juga s Bu- 
garskom", ili kako bismo danas tačnije rekli sa sjevero- zapada 
s Hrvatskom a s jug-iztoka sa Bugarskom. Gdje je ovdje bila gra- 
nica, dade se razabrati iz Konstantinova pripoviedanja o miru 
sklopljenom pod Borisom izmedju Srbije i Bugarske, iza kojega bi 
zasužnjen sin njegov Vladimir (Vlastimir) dopraćen do Rase i 
ovdje predan Bugarom. Kod Rase dakle t. j. u poriečju rieke toga 
imena (sada Haška) tekla je jugoiztočna granica izmedju obiju 
susjednih država. A to se potvrdjuje i drugimi spomenici sliedeće 
dobe. Početkom na ime XI vieka spadale su na bugarsku crkvu 
i potom na bugarsku državu eparhija u Prizrenu s okolinom pri- 
zrenskom i s Hvostnom (priedjel u kojem su Peć i Dečani), i 
eparhija u Lipljanu t. j. u poriečju Sitnice. S toga je na jug- 
iztoku granicom Srbije i Bugarske imao biti gornji Ibar s pritoci. 
Iz istoga izvora doznajemo, kako su tekle granice na iztoku u Po- 
dunavje. Dočim je naime na bugarsku crkvu i tim državu na dalje 
spadala i eparhija u Nišu s Toplicom i eparhija u Braničevu : to 
su poriečje Toplice, Niš s iztočnim Pomoravjem i Braničeve na Du- 
navu sa svojimi okolinami bile krajne bugarske tačke na sjevero- 
zapadu. Braničeve i Beograd bijahu dva glavna uporišta bugarske 
države naprama Magjarskoj onkraj Dunava.^ Prema tomu, ako se 
obazremo na ove granice bugarsko-srbske, onda na granice izmedju 
Srbije i Hrvatske s jedne a Srbije te Zahumja, Trebinja i Dio- 
klije s druge strane, Srbija je tada obuhvatala zemlje u poriečju 
Ibra, Drine i Bosne U tih zemljah ležali su gradovi to AefjTtvUov, 
TO T'^ćpva.lio'jT/.sr,, to \IsYupSTOu;, to ApSTVETi/t, TO AsGV'/i/t, TO SaV/iv£(;, 
i to izvan Bosne, u kojoj su ležali to KaTspa i to Ae^rv/iz.^ Prema 
tomu Konstantinova Srbija sastojala se iz dva diela: iz Srbije u 
pravom znamenovanju, na koju spadaše Rasa sa župom drinskom, 



* granicah liugarske n IX i X vieku obšimije sam razpravljao 
u Kadu XXIV 80 — 89 i drugdje, kamo upućujem čitatelja. 

^ Docnraonta p. 406 — 7 cum notis. Prvi od tih gradova nije ležao 
daleko od jugo-iztoćnih granica. Jedan od pritoka zapadne Morave kod 
izvora njezina na sjeveru Golji planini zove se „Medjureča", gdje je 
Konstantinov Ms^jpcTOu; mogao ležati. 



HRVATSKA PBIJE XII VIEKA. 25 

te zapadna čest sadanje Srbije u poriečju Ibra i zapadne Morave 
a prama Savi uz gorje, koje čini razvodje medju Moravom s jedne 
i Savom i Drinom s druge strane, onda iz Bosne do označene prama 
zapadu granice bosansko-hrvatske. Površina ovih dviju dielova iznosit 
će od prilike 950 — lOOOD m. Ovomu prostoru kano da neodgovara, 
kao što rekosmo, ona politička snaga, kako ju Konstantin, osobito 
obzirom na Hrvatsku prostorom nješto manju, iztiče u bugarsko- 
srbskih ratovih. Ali taj se prigovor oslabi, ako se svi dogodjaji u 
savezu motre. Prije svega valja uzeti na um, da je Srbija uslied 
nutarnjih razdora u vladajućoj obitelji oslabila. Prije toga je ona 
dva puta Bugarsku nadvladala. Nutarnji razdor dao je povoda i 
Bugarskoj i Carigradu, da se umiešaju u nutarnje poslove Srbije. 
Nadalje valja se sjetiti, da je u vrieme tih nutarnjih razdora i 
te slabosti Srbije sjedio na bugarskom priestolu silni Simeon. Ali 
čiem on zatvori oči (927), poimence čim novi knez Oaslav (934) 
uvede red u Srbiju i pridigne zemlju : prestao je ondje bugarski 
upliv. Sada se je moć Srbije tako brzo učvrstila, kano što je prije 
brzo pala bila. S druge strane sila Hrvatske, kano što je pod To- 
mislavom, Trpimirom II i Krešimirom rasla te u to doba odbi- 
jala Bugarsku, pade poslije smrti Krešimira uslied nutarnjega raz- 
dora, za kojega su i sinovi njegovi prigodom ustanka bana Pri- 
bine zaglavili.^ U to pako doba, kada se Srbija oporavljala i 
uglednijom postajala. Hrvatska pako u moći svojoj padala, pisao 
je car Konstantin svoje djelo, iz kojega predležeće podatke cr- 
pamo. Je da li je Hrvatska za tih nutarnjih prevrata štogod i od 
svojega zemljišta izgubila: to se dokazati ne može. Glede njezinih 
iztočnih granica sliedi ne samo iz opisa Konstantinova, nego ta- 
kodjer iz pričanja njegova o bugarsko-srbskih ratovih, da je Sr- 
bija graničila s jedne strane » Bugarskom s druge pako sa Hr- 
vatskom. Most pako, koj je spajao Hrvatsku i Srbiju bijaše „to 
yojpiov BoTdJVZ**. 

Pošto smo se tim putem po Konstantinovih podatcih upoznali 
8 obscgom Hrvatske polovinom X vieka, možemo na tom tvrdom 
temelju prieći na iztraživanje granica Hrvatske prije i poslije po- 
lovine X vieka. Ovo iztraživanje, koliko se starijega razdobja tiče, 
razjasnit će podjedno i popuniti gdjekojf. podatak Konstantinova 
opisa. 



^ Docnmenta p. .'J9H. 



24 FR. RAČKI, 

Vočimam s jugom. Ovdje je, kako znamo, polovicom X vieka 
neretvanska kneževina Hrvatskoj susjedom bila. Neretvansku zemlju, 
kano posebnu, od Hrvatske odieljcnu oblast, nalazimo još za 
jedno stoljeće natrag t. j. još n prvoj polovini IX vieka. Kano 
neodvisan puk Neretvani vode rat s Mletčani, šalju u Mletke po- 
slanike, ugovaraju i sklapaju mir. Oni stoje pod svojim knezom, 
koji se od hrvatskoga razlikuje. Godine 839 hrvatskim knezom 
bijaše ^lislav, neretvanskim pako ])ružak (Drosaicus). Mletački 
dužd Petar utanači mir najprije s hrvatskim knezom, onda prešav 
na otoke neretvanske s neretvanskim knezom.^ Ovdje se dakle u 
trećoj desetini IX vieka razlikuje zemlja neretvanska od hrvatske, 
glava zemlje hrvatske od glave zemlje neretvanske. Ja držim, da 
i Ljudislav, koj se već sliedeće god. 840 zarati s Mletčani i po- 
tnče jih, za tim Inko, koj oko 875 navali na mletačku Istru^, bi- 
jahu takodjer neretvanski knezovi, pošto u ono vrieme hrvatski 
knezovi bijahu rečeni Mislav, Trpimirov predšastnik, i Domogoj. 
Izričnih starijih podataka od IX vieka za neretvansku zemlju ne 
imamo. Nu sve nas okolnosti upućuju na to, da je ona, kano što 
car Konstantin tvrdi ^, zasnovana kao posebna oblast u prvom po- 
četku, kada je onaj diel theme Dalmacije, na ime medju Cetinom 
i Neretvom, po našem narodu iztrgnut iztočno-rimskoj carevini ; 
pa da je već od one dobe rieka Cetina u primorju granicom bila 
izmedju neretvanske i hrvatske zemlje. I mljetački Ijetopisac spo- 
minje* pod god. 887 neretvanski na kopnu grad ^Mucules" mj. 
„Mucures", koj nije drugi nego Prokopov „Mout)toupov'^, ravenskoga 
geografa „Mucru*', Konstantina „M6>tpov", sada selo „Makar" tik 
grada Makarske, koj je prednjega nasliedio. Iz mljetačkih takodjer 
Ijetopisaca sliedi, da je glavna sila Neretvana na otocih bila, 
s koje su oni i tadanjim Mletčanom i pomorskoj trgovini njihovoj 
opasni bili. Odatle toli česti sukobi tečajem IX i X stoljeća iz- 
medju Neretvana i Mletčana, dok ne podje poduzetnomu duždu 
Petru II Orseolu za rukom silu njihovu slomiti. Još i tada t. j. 
koncem X vieka razlikuju se „Croatorum ac Narentanorum prin- 
cipes", hrvatski glavar zove se „Croatorum rex*, neretvanski pako 
„Narentanorum princeps". Dužd Petar ugovara god. 998 s nere- 
tvanskim knezom mir na pose. Zemljište se neretvansko takodjer 

' Ibiđ. p. 334—330. 

2 Ibid. p. 330, :J60. 

3 Ibid. p. 409. 
* Ibid. p. 374. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 25 

razlikuje od hrvatskoga: od otoka spominju se kano Neretvanom 
pripadajući Krkar (Korčula), Lastovo (Lagosta, Ladestina insula) 
i Kaca (Caza); dočim Krkru i Hvaru na zapadu ležeći Vis (Issa) 
pripisuje se Hrvatom.^ Nu reć bi, da je ovdje na otocih izmedju 
neretvanskoga i hrvatskoga zemljišta tečajem druge polovine na- 
stala njeka promjena. Jer otok Kaca, ako se on razumieva pod 
„v'?i'7o; Ta X6apy." mj. X6y.^a, kao što se po položaju razumievati 
ima, nije u vrieme cara Konstantina spadao pod Neretvane, kano 
što nisu spadali niti Vis i Lastovo.^ Pošto Konstantin, govoreć 
ob otocih neretvanskih, izriekom veli, da Kaca, Vis i Lastovo 
niesu njihovi, a ne kaže čiji su, po svojem položaju pako i po 
tadanjih državnih odnošajih mogli su biti ili zahumski ili hrvatski, 
a budući da se Vis god. 997 izriekom pripisuje Hrvatskoj : to bih 
sudio, da su ovoj pripadali polovicom X stoljeća i otoci Kaca, Vis 
i Lastovo; pa da se tečajem druge polovine ovoga vieka dogodila 
ta promjena, te je Vis odpao od Neretvana k Hrvatskoj , Kaca 
i Lastovo pako od Hrvatske k Neretvanom. U obće sve su tje- 
sniji po vremenu postajali odnošaji izmedju ovih susjednih zemalja. 
Jer dočim je neretvanski knez početkom X vieka za vladavine 
srbskoga kneza Petra, koj je dinastičkim prevratom za vrieine 
kraj učinio i vladalačku moć uzpostavio bio, priznavao vrhovnu 
vlast njegovu^, nalazimo pod konac toga stoljeća neretvanskoga 
kneza u savezu s hrvatskim kraljem proti Mletčanom.'^ Cim se 
upliv mletački na iztočne obale jadranskoga mora od dobe reče- 
noga dužda Petra H Orseola u Hrvatskoj i Neretvanskoj više 
osjećao, pa tiem rasla opasnost za obje zemlje: izticala se luižda, 
da se Neretvanska, koja je na kopnu i onako zauzimala tiesan 
prostor izmedju Cetine i Neretve, na Hrvatsku sve to tjesuije pri- 
sloni. I sbilja poslije onoga vojenoga pohoda mletačkoga god. 998 
ne nalazimo u prvoj polovini XI stoljeća nigdje traga spomenu o 
posebnoj, samostalnoj neretvanskoj zemlji. Ali nalazimo tragova 
tomu, da je ona zemlja pod Hrvatsku kašnje spadala. Ncretvani 
zovu se u spomenicih po rieci Narenti, Neretvi: „Narrentani, Na- 
rantani, Arentani, Rentani", uza to kod Konstantina J\x'fx^rA'^, jer 
da su od jadranskih Slovena posljednji primili kršćanstvo, što se 



^ Ibiđ. p. 424—428. 

2 Ibid. p. 410. 

3 Ibid. p. 389. 
* Ibid. p. 425. 



2C^ PR. RAČKT, 

i U mljetačkom ljetopisu^ potvrdjuje, koj pripovieda, da je joa 
oko god. 830 poslanik neretvanski, dakle odlična osoba one zemlje, 
došavši u Mletke poganinom bio. Ali uz ime od potoka i od vjero- 
zakona uzeto daje se Neretvanom takodjer ime Marianorum, te se 
neretvanski spomenuti knez Družak zove „Marianorum iudex".^ 
Kano što se stanovnici priedjela od Cetine do Neretve po ovoj drugoj 
većoj i u prošlosti glasovitoj rieci zvahu Narentani, Neretvani, tako 
jim je po mojem tumačenju ono drugo ime nadjenuto od „mare", 
more, primorje, koj je naziv do danas sačuvao priedjel uz more 
izmedju Cetine, Blokova i morskoga žala. I današnje „primorje" 
stere se od Cetine do Neretve. S toga „Mariani" znači stanov- 
nike toga primorja, primorce per eKcellentiam^ a „Maronia", kako 
se još kod arcidjakona spljetskoga Tome čita"\ znamenuje krajinu 
toga primorja, primorje samo. OtT neretvanskoga primorja valja 
razlikovati hrvatsku primorsku župu, koja se kod cara Konstan- 
tina u grčkom prievodu „TuapaO-aT^aTTta" zove; jer je ona već po 
opisu granica Hrvatske ležala do a ne preko Cetine, i to za cielo 
u primorju negdje izmed Cetine i Krke* Kano što se indi knez 
neretvanski Družak u prvoj polovini IX vieka imenuje „Maria- 
norum iudcK'*, tako se u listini kralja Svinimira izdanoj god. 
1076 — 8 piše Jacobus „dux Marianorum" ^ Tomu pako Jakovu 
povjerava kralj hrvatski, da bude poslanikom njegovim i da u 
ime njegovo uvede spljetske duvne sv. Benedikta u posjed da- 

V 

rovane jim zemlje Pustice. U izpravi Petra Crneta od god. 1080 
piše se Jakob takodjer „Marianorum duK^*.^ Ali taj isti Jakob piše 
se u drugih one dobe izpravah uz ine hrvatske župane takodjer 
„morsticus""^ prema „cetinsticus, brebersticus, corbavisticus" itd., 
razumievaj „iupanus". Kano što dakle bijaše Pribina župan ce- 
tinski, Strezina bribirski, Desimir Krbavski itd., tako bijaše Jakov 
župan morski. Prema tomu ,,Marianorum dux" i „morsticus iu- 
panus" bijaše jedno te isto. Moguće je, da je naslov „dux" pri- 
držan bio „morskomu" županu na uspomenu njekadanje neod- 
visnosti neretvanskih poglavica; jer toga naslova ne nosi ni jedan 



1 Ibid. p. 334. 

2 Ibid. p. 336. 



3 Ibid. p. 200. 

* Safafik: slov. starož. str. 677. 

^ Documenta p. 113. 

6 Ibid. p. 128. 

' Ibid. p. 117, 132, 147; 149. 



HRVATSKA PEIJE XII VIEKA. 27 

drugi hrvatski župan; moguće je i to, da je „morski" župan ili 
knez imao u svojoj oblasti širji djelokrug od svakoga drugoga hr- 
vatskoga župana; ali sve to u samoj stvari, kako ju mi shvaćamo, 
ne mienja ništa, da je na ime njekadanja samosvojna neretvanska 
zemlja prestala biti takovom i da je god. 1076 ona već bila sa- 
stavnim dielom hrvatske kraljevine, župan pako ili knez njezin 
dostojanstvenikom njezinim. Ali Jakov imaše predšastnika u svo- 
jem položaju, a taj bijaše Rusin, koj se oko god. 1065 — 74 piše 
takodjer „morsticus" t. j. „iupanus".' Rusin bijaše županom pri- 
morja za vladavine Petra Krešimira tako da se odavle može za- 
ključiti, da je pod ovim kraljem neretvanska zemlja jurve pridru- 
žena bila Hrvatskoj. Sada već vrše hrvatski kraljevi i preko Ce- 
tine u primorju svoja vladalačka prava. Kralj Svinimir sudi stran- 
kam*^ sjedeć u Omišu („in Olmisi", Almisium), gradu u neretvan- 
skom primorju, na ušću rieke Cetine. Izmedju stanovnika ovkraj 
i onkraj Cetine zamiću se poslovi i ugovori. Petar Crne kupuje 
kmeta od Omišljana i od Radoslava iz Neretve.^ Da je priedjel 
primorski onkraj Cetine podpao pod Hrvatsku, imademo neizravni 
dokaz takodjer u listini prvoga hrvatskoga kralja iz Arpadova 
roda, Kolomana, izdanoj 15. lipnja 1103, dakle odmah po nastupu 
na hrvatski kraljevski priestol. TI toj se listini* potvrdjuju posjed 
i prava crkvi spljetskoj, pa od ostalih i desetine „Almisii usque 
Mucar" t. j. od Omiša do Makra ili Makarske. Ovakova potvrda 
ne bi imala smisla, da Omiš i Makarska niesu bili u kraljevoj 
vlasti, a pod nju niesu došli tek 1103 god., već su bili i pred Ko- 
lomanovimi predšastnici, jer se tuj ne radi o kakovu i/ nova 
podieljenu već o potvrdi staroga prava. Koliko se pako zemljište 
imade ondje razumievati pod „Almisium" i „Mucar", tumači nam 
slična potvrdnica papina'^ od godine 1191, koja navodeć dielove 
spljetske nadbiskupije navodi takodjer „parocliiam Almissi U8que 
ad Mucarum et U8qiie ad flumen Narente et totam Rastizam".^ 
Ovdje imademo dakle župu omišku, koja se do Makarske pro- 
stirala, onda makarsku do Neretve, i rastočku. Župa niakarnka 
i rastočka postajale su, kako znamo, već polovicom X vieka; 
ali tada su se obje prostirale u primorju. Sada se spominje nova 



^ Ibiđ. p. 98, 135. 

2 Ibid. p. 129. 

3 Ibid. p. 134. 

* Cod. diplora. C. 8. D. II, 8. 

"^ Ibid. p. 1G2. 



28 FR. RAČKT, 

Župa omiška, na koju je valjda prešao diel primorja makarske 
župe, dočim je ovu dopao diel primorja prije raztoČke župe do 
Neretve, a raztočkoj župi ostalo samo zaledje. Sta se neretvan- 
skoga posjeda na moru tiče, od otoka, koji su na neretvansku 
oblast polovicom X vieka spadali, nalazimo Mljet u XI vieku u 
vlasti zahumskih knezova. Oko god. 1025 daruje zahumski knez 
Ljutovit Petru, prvomu lokrumskomu opatu, crkvu sv. Pankracija 
na Babinom polju na Mljetu aa svimi zemljami, koje su njezine 
bile. ^ Ovu je darovnicu njekoliko godina kašnje potvrdio zahumski 
knez PTranko „cum omnibus suis iupanis Zacholmie'*^; pa onda 
opet zahumski biskup Gabriel, knez Miroslav, ban Ratimir „una 
cum omnibus Zachulmie nobilibus".^ Koncem XI vieka t. j. oko 
god. 1078 — 82 Radoslav kralj, koj je i Zahumjem vladao, odredi, 
da se na Mljetu samostan sagradi i predade redovnikom sv. Bene- 
dikta na Lokrumu"* ; ako je u ostalom odlomak izprave istinit. Ele 
ne ima sumnje, da je Mljet bio zahumski ne samo u XI nego i 
u sliedećem vieku, kako to potvrdjuju izprave zahumskoga kneza 
Dese od god. 1151 i banova Slavogosta i Borića^ tako, da je 
pravo na Mljet prešlo i na srbske vladaoce, kada su oni postali 
gospodari Zahumja, kano što od ostalih svjedoči listina Stjepana 
prvovjenčanoga kralja.^ Ovaj isti tečaj dogodjaja kano da u bit 
nosti vriedi i za drugi ali još veći bivši neretvanski otok, na ime 
Krkar (Corzula). Ovo se mnienje ne može doduše poduprti izpra- 
vami, osobito ne iz XI vieka, kano što za Mljet. Niti se ovdje 
osvrćem na dubrovačke pisce, koji umjedu pripoviedati, kako je 
Krkar sa Zahumjem prešao na srbske Nemanjiće. Ali to je u vjero- 
dostojnih spomenicih utvrdjeno, da je već veliki župan srbski Stje- 
pan Nemanja vladao u Zahumju, te da je on i za taj diel svoje 
države dne 27. rujna 1186 god. ugovor s Dubrovčani uglavio.' 
Stjepana Neraanje sin prvovjenčani kralj Stjepan kano gospodar 
ne samo Mljeta nego i Krkra daruje lokrumskomu samostanu „« AP^v- 

rOMb 0T0I|1; 0Y KphKpH IffthKhBk CKCTOrd BHJI^il 1;III1II0V H Ch nOIIOBOMh 

^ Cod. dipl. CSD. I, 105. Pisma u arkivu dubrov. Kukuljevićevo 
izdanje pogrjesno. 

2 Ibid. p. 109. 

3 Ibid. p. 109. 
* Ibid. p. 118. 

' Cod. diplora. CSD. II, 45, 46, 51, 56. 
^' Miklošić: Monumenta serbica p, 8 — 10. 

' Monumenta spectantia historiam Slavor. merid. I, 11. „Pit Sclavi 
de Chelmania ..." 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 29 

iiovKOii II cB€Tixro cie^iiHA H cB€TAro reoprH-E . . .^" S toga ne može 
biti sumnje, da su srbski vladaoci početkom XIII vieka bili go- 
spodari na Krkru ; a taj se čin može tumačiti samo tako, ako se 
uzme, da je na nje ta vlast preko Zaliumja prešla, s toga da je 
Krkar od Neretvana pripao Zahumju. Naprotiv ostala dva nere- 
tvanska velika otoka, Brač (Bracia) i Hvar (Lešina), priedjoše na 
Hrvatsku. Za Brač, neosvrćući se na podmetnutu po mojem mnienju 
Svinimirovu listinu^ od god. 1078, tobož Bračanom podieljenu, 
imademo neizravan dokaz iz početka XII vieka u bračkoj izpravi^ 
od 2. siečnja 1111 godine, izdanoj „regnante domino nostro sere- 
nissimo Colomano rege Hungarie et in spiritualibus dominante ve- 
nerabili viro Crescentio archiepiscopo Spalati, nec non gubernante 
glorioso Stephano comite Bracie . . . ," Već prvi indi hrvatski kralj 
iz Arprdova roda bijaše gospodarom Brača ; a pošto ne ima nigdje 
traga tomu, da bi Koloman prvi bio vlast svoju na taj otok pro- 
tegnuo, to sliedi, da je on s ostalom Dalmacijom i Hrvatskom 
na nj prešao pravom izbora za kralja hrvatskoga. 

Iz ovoga razlaganja o neretvanskoj zemlji razabire se dosta 
jasno, da je ona tečajem XI vieka prestala samostalnom biti; a 
da je tada kopno njezino t. j. primorje od Cetine do Neretve, 
ujedno sa dva naprama tomu kopnu ležeća otoka, Bracem na ime 
i Hvarom, pridruženo Hrvatskoj ; druga pako dva otoka njezina, 
ležeća naprama zahuraskomu primorju, na ime Krkar i Mljet, da 
8U Zahumju pripala. Tiem su se načinom južne granice Hrvatske 
duž mora najkašnje u drugoj polovini XI stoljeća prostirale do 
Neretve, koja je Hrvatsku dielila od Zahumja, dočim je na moru 
medjom jim bila crta od ušća Neretve tik sjeverno zapadnoga rta 
stonskoga poluotoka, iduća dalje užinom medju Hvarom i Krkrom 
k hrvatskomu otoku Visu. Ob ostalih granicah Hrvatske naprama 
Zahumju progovorit ću kašnje ; sada prelazim na zemljišne od- 
nošaje prama Dalmaciji. 

Ovdje mogu biti kraći, jer je to pitanje već pobliže razpravljano, 
a i ja sam ga razjasnio, osobito za XI stoljeće, u razpravi*: „Borba 
južnih Slovena za državnu neodvisnost u X vieku". S toga mopu 
smatrati za dokazano i utvrdjeno: a) da je Dalmacija, na gra- 
dove i otoke pomenute stegnuta, od kada je ostali diel spao pod 

^ Miklošić: Monum. serb. p. 10. 

^ Documenta p. 111. 

» Cod. dipl. CSI). U, IB. 

* Rad knj. XXIV, XXV, XXVII, XXVIII, XXX i XXXI. 



30 FR. RAČKI, 

vlast hrvatsku, odnosno zahumsku i dioklejsku, iz prvine bila po- 
krajina iztočno-rimske carevine, stojeća pod upravom carskoga na- 
mjestnika, koj je nosio naslov stratega ili proconsula; a da je taj 
namjestnik, pošto bi Dalmacija uviek smatrana dielom Italije, pod- 
činjen bio exarchu stanujućemu u Ravenni, dok nije gornja Italija 
od Longobarda i Franaka zaposjednuta bila. Nadalje b) da je od 
te dobe i vlast iztočno-rimske carevine malaksala takodjer u Dal- 
maciji, osobito od kada Istra i Panonija dodje pod vlast franačku 
za Karla velikoga. Godine 805 predaše se i dalmatinski gradovi 
tomu uzkrisitelju zapadne rimske cavevine; ali god. 812 ustupi 
opet Karlo Dalmaciju i Mletačku iztoČno-rimskomu caru. Vlast ipak 
njezina u Dalmaciji nije više nikada onako kano što prije čvrsta 
bila. Sada se više radilo o tom, imade li ona prieći na Hrvatsku 
ili na Mletačku. Iz početka nastojahu obje ove oblasti zadobiti 
vlast u Dalmaciji iz ruku iztočno-rimskih careva, dakle putem 
sporazumka i mira, tako da se vrhovna vlast careva nebi u sumnju 
dovela. U početku kano da su carevi skloniji bili Hrvatskoj. Kon- 
stantinov djed, car Vasilij I, pošto mu se hrvatski knez Sedeslav 
u Carigradu glavom poklonio, dopusti, da, kano što spomenusmo, 
dalmatinski gradovi i otoci hrvatskomu knezu danak plate, pridr- 
žavši za stratega manje podatke kano u znak, da ipak pravno 
pripadaju carevini. Za carevanja Vasilij eva unuka Konstantina VII 
i druga mu Romana hrvatski je vladalac Tomislav obnašao u 
Dalmaciji čast consula, što nam svjedoči, da je car svoju vlast na 
Dalmaciju prenio na hrvatskoga vladaoca. Ali do skora pronašlo 
se je u Carigradu za koristnije i zgodnije, da se Dalmacija, koja 
se nije mogla carevini sačuvati, povjeri Mletčanom, kojih je pri- 
jateljstvo, sbog naglo rastuće jim snage na moru, moglo biti ca- 
revini u njezinih vanjskih odnošajih veoma nuždno a neprijateljstvo 
dosta neprilično. S druge strane moć Hrvatske, do koje se pod 
Tomislavom uzdigla bila, počela do skora padati, osobito uslied 
nutarnjega prevrata, koj je polovicom X vieka poslije smrti Kre- 
šimira nastao. Tada je i pomorska sila hrvatska, koja je s Ne- 
retvani dosta jada Mletčanom, težećim za gospodstvom na jadran- 
skom moru zadavala, na polovicu i niže spala bila. Naprotiv mle- 
tačkoj su obćini upravo tada stajali na čelu mudri i odlučni kne- 
zovi, koji, dočim su s obima carevinama dobre odnošaje gojili, nu- 
tarnju su silu njezinu dizali. Svih je pako nadkrilio često spome- 
nuti Petar II Orseoli, od god. 976 nasljednik Petra Candiana IV. 
Ovomu razboritomu i podhvatnomu vladaocu išle su i vanjske 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 31 

okolnosti za rukom. Na Konstantinovu priestolu sjedjaše car Va- 
silij II (976 — 1025), zakleti neprijatelj samostalnosti državne južnih 
Slovena Mletčanom indi ne bijaše težko izhoditi u Carigradu, da 
se na nje prenese vlast na Dalmaciju. Ali sada ne mogaše se više 
izbjeći sukob izmedju Hrvatske i Mletačke, kojih prva imala pi- 
tanje dalmatinsko, osobito naprama Mletčanom, smatrati svojim 
životnim pitanjem. Na sreću za Hrvatsku Petru H Orseolu bijaše 
suvremenikom na hrvatskom priestolu kralj Držislav, koj ne htjede 
Mletčanom na laku ruku dozvoliti, da se ugnjezde i učvrste u 
Dalmaciji. Za kratko izgubiše Mletčani do skora sve pozicije u 
toj zemlji izuzam jedini Zadar; a da se i odavlje iztisnu, umjeo 
je kralj zadobiti i pripomoć smjelih Neretvana. Odavle nastali ve- 
liki rat god. 998 opet je Mletčanom donio Dalmaciju. Ni s hr- 
vatske strane nije se mirovalo, nije se smjelo mirovati. Držislavov 
sin kralj Krešimir H nastojaše oteti Mletčanom Dalmaciju. Nova 
vojna pod Petrovim sinom Otonom učvrsti god. 1018 mletačko 
gospodstvo u građo vih dalmatinskih i na otocih Rabu, Krku i 
Osoru. Ali učvrsti ga samo za kratko vrieme, jer šest godina 
kašnje (1024) lišen bude Oto priestola^ nasta nutarnji nemir i 
razdor u Mletcih, a sve to dade povod, da je iz Dalmacije vlast 
mletačka istisnuta. U gradovih bi do duše carska vlast uzpostav- 
Ijena, ali ona je više po imenu nego li u stvari postojati imala. 
S toga nalazimo, da je god. 1050 mletački dužd Dominik Con- 
tareno opet došao s vojskom pred Zadar, što nam svjedoči, da je 
tada taj glavni grad bizantinske Dalmacije u hrvatskoj vlasti bio. 
Mletački Ijetopisac tvrdi do duše, da je dužd osvojio Zadar ; ali 
ako i jest, nije mogao dugo ostati u mletačkoj vlasti, jer do skora 
je hrvatski kralj Petar Krešimir, koji se već početkom god. 1059 
piše „rex Chroatorum et Dalmatiarum", postao gospodarom Dal- 
macije, i to, kako mislim, u sporazumku i s privoljom iztočno- 
rimskoga cara, kojega je ime, kano vrhovnoga gospodara Dalmacije, 
još donjekle pridržano bilo na javnih izpravah, i kojega je još 
donjekle u Zadru zastupao (1067) carski katapan. Ah i tih je 
ostanaka njekadanjega u Dalmaciji bizantinskoga gospodstva ne- 
stalo za kraljevanja Dimitra Svinimira. Dakako, Mletčani se niesu 
ni sada odrekli svojih žudnja za iztočnom obalom jadranskoga 
mora, te su svaku nezgodu i nepriliku Hrvatske, kano Sto je to 
bilo god. 1075 za normanske provale, umjeli upotriebiti, da ondje 
svoje gospodstvo uzpostave. 



32 FR RAĆKI, 

Kada je indi Dalmacija trajnije pridružena bila Hrvatskoj, medje 
3U krvatske države na zapadu tekle neprekinuto od Neretve duž 
morske obale sve do Istre, obuhvativši okoliše grada Spljeta, Tro- 
gira i Zadra, te sve otoke od Hvara i Visa do Krka i Cresa. 

Razprostranivši Hrvatska južne granice svoje do Neretve i utje- 
lovivši si tiem jednu od četiriju susjednih primorskih kneževina, 
na ime Neretvansku ili Paganiju, tiem se ona uz duže granice 
sticala sa Zahumjem i više približila granicam Trebinja i Dioklije. 
Je da li je tiem Hrvatska kano veća država na one manje drža- 
vice kakovu privlačivu moć očitovala ? 

Na ovo je pitanje glede Zahumja nješto vise na pol odgovoreno. 
Zahumje je i na dalje ostalo samostalnom oblašću pod svojimi vla- 
daoci, nasljednici spomenutoga Mihalja, suvremenika hrvatskomu 
Tomislavu, i sa svojim vlastitim odieljenim zemljištem. Ono je u 
bitnosti dielilo sudbinu jednu s Trebinjem i Diokliom uz drugu 
polovicu X i uza sav XI viek, te je kadšto dolazilo u tjesniji 
savez sada s jednom sada s drugom a sada s objema od njih, u 
koliko je ili vladalac njegov postao gospodarom ujedno trebinjskim 
ili zetskim, ili pako vladalac jedne od obiju oblasti postao ujedno 
gospodarom zahumskim. Vladaoci tih državica borili su se nepre- 
stano za prvenstvo i za svemoć; sada bi se iztaknuo zahumski, 
sada opet dioklijski ili zetski, koje je ime kašnje preobladalo. Pod- 
uzetniji od njih zavladali bi i susjednom Rasom ili Srbijom.^ 
Obično se je vodila za prvenstvo borba izmedju Zahumja i Zete, 
dok ono na ovu u XI vieku sbilja ne priedje. Pokretačem bijaše 
Stjepan (Dobroslav) Vojslav [u četvrtoj desetini XI vieka, a djelo 
njegovo nastaviše odlični nasljednici njegovi Mihajlo i Bodin, pred- 
teče državne misli, koju kašnje Stjepan Nemanja i rod njegov 
izvede.^ Zahumje dakle nije tada spadalo u sustav državne tvorbe 
hrvatske; te se pače i od crkvene s njom zajednice, u koju je X 
vieka spadalo, odielilo, od kako je u Baru metropolija dioklejska 
uspostavljena, kojoj su podredjene biskupije kotorska, trebinjska, 



^ Evo njekoliko primjera iz listina: Ljutovit pisao se „stratigo Servie 
et Zachulmie". Hranko „cura omnibiia suis iupanis Zacholmie". Na- 
protiv Mihajlu dan je obćeuiti naslov „rex Sclavorum". Deša zvao se 
„Dioclie, Terbunie et Zachulmie đux". Cod. đipl. C. S, D. I, 105, 
109, 161, II,' 45. 

2 V. Rad. XXV, 222. slj. XXVII, 116 slj. XXX, 75 slj. XXXI 
217 slj. gdje su obširno razsvifitljeni ođnošaji izmedju Zahumja, Tre- 
binja, Zete i Srbije u XI stoljeću. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 33 

srbska, bosanska itd., a odkako se je i dubrovački biskup odciepio 
od spljetske metropolije, te sam za tim dostojanstvom idući pri- 
svojio si zahumsku biskupiju u Stonu. ^ Zahumje je pače, kako 
već gore spomenusmo, kada je nestajalo susjedne neretvanske 
oblasti, stupilo glede njezina zemljišta kano suparnik Hrvatskoj, 
dočim si prisvojilo otoke Mljet i Krkar; a pošto se iza toga samo 
obje primorske župe neretvanske, makarska na ime i raztoČka, 
navode kano Hrvatskoj spadajuće, to si je onom prilikom Zahumje 
imalo prisvojiti župu to Aa^ev, koja je u nutarnjosti na zahumskoj 
granici ležala, jer poriečje Trebižata nalazimo kašnje u posjedu te 
zemlje. Neupuštajući se ovdje u pitanje o vremenu kada su župe 
zahumske, a tako i trebinjske i podgorske i zetske nastale, koje 
pisac domaći Xn vieka^ prenosi u X viek i u starinu još davniju: 
tom neima sumnje, da su one veoma stare, da se donjekle 
slažu s opisom kod Konstantina, i kako su one na zemljišnoj 
osnovi onih priedjela zasnovane, da su veoma stare. Položaj pako 
zahumskih župa može nam dosta razbistriti, dokle se je Zahumje 
naprama Hrvatskoj u ono doba prostiralo; koje su dakle i gdje 
su bile granice zahumsko-hrvatske. Humske župe bijahu : stonska 
(adj. Stan, Ston-tania), Popovo (Papava), Gacko (Gabsco, Gadsco), 
Luka (Lucca), Velika, Gorimita (mj. Gor(ica), Imota), Vecenike (?), 
Dubrava i Debre. Od ovih župa doticale su se Hrvatske ili su 
njoj bliže bile : stonska, prozvana od grada Stona na Pelješcu, 
koja je dopirala do ušća Neretve.^ Za stonskom župom sliedile 
su na iztoku oko dolnjega Trebižata župa Popovo (sada Popovo 
polje), a od nje k Neretvi župa Luka, koja se prostirala „s obi 
strani Neretvi" kod utoka Bregane i gornjega Trebižata^ a nad 
njom župa Dubrava preko Bregave, na koju nas sjeća i planina 
i priedjel toga imena. Na desnoj strani Neretve prostirale su se 



' Documenta p. 199—202. 

2 Presb. Diocleas: regn. Slavor. ed. Crnčić, c. XXX, p. 38—40. 
Ocjena starijih izvora za hrv. i srb. poviest (Književnik I, 199 slj ) 
gdje sam razpravio o tom djelu i poimence o župali, koje ovdje po- 
pnnj'ijem. 

2 Potvrdjujc se i listinom zahumskoga kneza Ljutovita, iz koje slicdi, 
da su „Stagnenses" »padali na oblast njegovu 

* Sliedi, Hto su u toj župi hihi h<'Ih : „Ncrizi, (inilisća i Loznica", 
a i danas imade JiOzni(;a ondje izmcdju Jirc^^avc i Ttova hlalii na izj 
točnoj strani Neretve; za ticm što se je moglo „iz l>nkn u Olmis" 
voziti žito na ladji t. j. Neretvom do mora i)ak onda morem u Olmiš 
Miklosić: Monum". seri), p. 191. l'unr srp. spom. I, M. 



34 FR. RAČKI, 

Župe Velika i Gorica^ na koje nas sjećaju i danas imena miesta 
Veljači kod gornjega Trebižata izmedju Ljubuškoga i Tihaljine i 
Gorica izmedju Veljaka i Pošušja na granici hercegovačko-dalma- 
tinskoj. Župa Gorica graničila je s hrvatskom župom Imotskom, 
te je i sada mjesto Gorica ne daleko od Imotskoga prama iztok- 
jugu.^ Župe Velika i stonska graničile su s lirvatskimi župami 
makarskom i raztočkom, te je ovdje Neretva bila granicom iz- 
medju obiju zemalja. Dalje su hrvatske župe imotska i hlievanska 
s Dimnom prosliedile biti hrvatsko-zahumskimi župami. 

Iz svega toga vidi se, da se Hrvatska do konca XI vieka nije 
uz more prostrla dalje od Neretve, koja je ovdje činila granicu 
njezinu naprama Zahumju i da je ovo ostalo sa svojimi župami 
Lukom, Velikom i Goricom na jug-iztoku pograničnom joj zem- 
ljom sve do Imotskoga i Duvna. Hrvatskoj je dakle ostajalo ne- 
retvansko primorje izmedju (^etine i Neretve, a u kopnu do onkraj 
raztočkoga jezera, i to tako, da je trebižatska dolina pripadala 
Zahumju. Ovdje su dakle i tada onako po prilici tekle medje, 
kako teku i sada izmedju dalmatinskoga makarskoga i Ijuboškoga 
hercegovačkoga kotara. U zahumskom primorju počeo se sve to 
više izticati Dubrovnik, dočepav se do crkvene neodvisnosti. i 
do trgovinske važnosti. Cim je više u jadranskom primorju padala 
vlast iztočno-rimske carevine i čim se više grad osjećao od nje 
ostavljen, tim je više pristajao uz susjedne kneževine, a osobito 
zahumsku. Odatle i nalazimo u XI stoljeću tragove ugovorom iz- 
medju Dubrovnika i onih knezova, kojimi je na njeki način prostrt 
put razširenju dubrovačkoga u zahurasko zemljište u primorju. 

Desnim indi poriečjem Neretve osim najdolnjijega joj tieka gra- 
ničilo je Zahumje i nadalje s Hrvatskom. Sada se pita jesu li i 
dalnje iztočne granice naprama Bosni ostale one kano i prije? 

Ni jedne zemlje balkanskoga poluotoka poviest tečajem XI vieka 
nije tako tamna, jer u izvorih tako oskudna, kano što poviest 
Bosne. Za sav taj viek imamo samo jedan siguran podatak, i taj 
se tiče crkvene poviesti. Kada se na ime, kano što je već spome- 
nuto, radilo o razdiobi metropolije spljetske, koja je od davnih 
vremena obuhvatala cielu rimsku Dalmaciju, te je za gornju Dal- 
maciju uzpostavljena dioklcjska nadbiskupija u Baru: valjalo je 

* Ako se pokvareni text „Gorimita" dobro izpravlja u „Gori(ca), 
Imota" : tada su ondje bile u Zahumju đvie župe: Gorica i Imota; 
tada je uz Goricu bila druga župa jednakoga s hrvatskom imena; ili 
je dio hrvatske župo imotske u XII vieku pripadao Zahumju. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 35 

one zemlje podieliti medju dvie metropolije. Za Diokliju (Zetu), 
Trebinje, Zahumje i Srbiju nije se po njihovu položaju moglo 
skoro ni dvojiti, kojoj da se metropoliji privale. A ni glede Bosne 
nije moglo biti pitanje težko, kada bi se jedini položaj njezin na- 
prama Spljetu i Baru bio imao u obzir uzeti; jer su sve naravne 
sveze Bosnu više vezale na Spljet i dolnju Dalmaciju (Hrvatsku) 
u obće, nego li na Bar i gornju Dalmaciju u obće. Pa je ipak 
Bosna konačnom odlukom rimske stolice god. 1067 podvrgnuta dio- 
klijskoj metropoliji u Baru.^ Ako uzmemo na um, da su dalma- 
tinsko-hrvatske biskupije sve do Neretve ostale pod nadbiskupom 
spljetskim, da je dakle ovaj bio duhovnom glavom svekolike hr- 
vatske države; ako na dalje uzmemo na um, da su dioklijskomu 
nadbiskupu u Baru podčinjene crkve Dioklije^ Trebinja^ Zahumja, 
Srbije i Bosne: tada će nam se nametnuti misao, da Bosna nije 
tada spadala na hrvatsku državu, jer se ne može predmnievati, 
da bi u takovu slučaju podčinjena bila dioklijskoj nadbiskupiji u 
Baru. Ali odavle ne sliedi ni to, da je Bosna i politički sdružena 
bila s jednom od onih zemalja, s kojimi je jednoga metropolitu 
imala. Svaka od onih zemalja bijaše politički autonomna; a kako 
niesu dosta velike bile, da bude za svaku osnovana posebna nad- 
biskupija, pa se je tada i težko pristajalo na raztrganje davnih 
metropolija, sdružene su pod jednu nadbiskupiju u Diokleji, koja 
je starodavna bila. 

Ovu misao glede Bosne drugi će nam podatak prem daleko 
mladji što potvrditi što popuniti. Polovicom na ime XII stoljeća 
Bosna bijaše samostalna zemlja s posebnom uredbom državnom i 
8 posebnim vladaocem, bijaše poimence neodvisna od Srbije.^ Ako 
dakle ova dva podatka sravnimo, na ime 949 — 50 god., kada je 
Bosna po svjedočanstvu Konstantinovu spadala na Srbiju, i god. 
1154, kada je Bosna po svjedočanstvu Kinamovu samo.stalna bila : 
tada ćemo zaključiti, da se je Bosna izraedju 950-1154 god. do- 

^ V. izpravu pape Alcxandra II Documenta p. 201. Ovu listinu 
upotriebi takodjer presb. Diocleas: rcgn. Slav. c. IX p. 17 cd. Crnrić. 

2 Izrično potvrdjiijc suvremeni bizanlinaki povjcstnik Kinam, tajnik 
cara Manuela I Komnena, i)i.šući o ratu Ivana Konincna f^od. 1151 
proti Srbiji uz ostala i ovo: „Kada jo (car) došao k Savi, odatle jo 
krenuo k drugoj ricci imenom Drini, koja izlievajuri hc ^ore (u Savu) 
dieli Bosnu (iV^^fK'/v) od ostalo Srbije? W)SHa puko nije podhhia 
srhnhrmu velikomu županu (to) Ispjicov ap'/t'^oo-avc.)), nc^'o Je nurcul, 
koj imade i uredbe svojo i priznaje HVo;,'a kneza. (IliHtoriu p. 10 1 cd. 
Bon.j. 



36 FR. RAĆKI, 

vila aamoatalnosti. Ali tada ćemo onaj crkveni položaj Bosne p;od. 
10G7 tako tumačiti, da je već onda bila ona od Srbije neodvisna, 
p^ da je u granicali nadbiskupije u Baru zauzimala onakav polo- 
žaj kakav su zauzimale kneževine Dioklejska (Zeta), Trebinjska, 
Zabumska i Srbaka. Prema tomu izvodi se, da Bosna god. 1067 
nije pripadala ni Srbiji ni Hrvatskoj, već da je bila samostalna. 
Ovakav položaj daje Bosni i naš domaći izvor, pop Diikljanin, ko- 
jega se podatci, sve što se više primiču dobi njegovoj, dadu uz 
opreznost sve to sigurnije upotriebiti. Taj izvor priznaje Bosni po- 
sebno zemljište i posebna vladaoca, bana. Bosna mu je zemlja iz- 
medju Drine i Bor-planine, zemlja pako od gornje Drine do Laba 
jest Rasa; obje, Bosna i Rasa, je=5U mu Srbija.^ Našemu je dakle 
izvoru ona ista na iztoku granica Bosni koja i grčkomu povjestniku 
Kinamu, rieka na ime Drina. Soli su indi, koje su polovicom X vieka 
ležale u Srbiji, tada ležale u Bosni, u koje je dakle obsegu ležalo 
i dolnje Podrinje. S toga je na iztočnoj strani Bosna svoje granice 
proširila. Ali na jug-iztoku ostale su joj stare granice, pošto je 
gornje Podrinje i sada spadalo na Rasu, koje je ona župa drinska 
još uviek sastavnim dielom bila. Zapadne granice Bosne dopirale 
su do ^gore Borave". U kotaru lievanskom, na iztoku, imade i 
danas planina Borova glava, koja će biti za cielo istovjetna s „go- 
rom Boravom" ili Borovom (mons Pini). Po tom nije Hlievno le- 
žalo unutar granica Bosne. A tako isto i Duvno, jer se „Dalma* 
izrično pribraja k bieloj Hrvatskoj, kojoj se imade i Hlievno pri- 
brojiti. Po tom su na ovoj strani hrvatske medje iztočne prama 
Bosni ostale nepromienjene, te je župa hlievanska s Duvnom bila 
i sada pogranična naprama Bosni. Ovo isto potvrdjuje naš izvor 
pripoviedajuć o ratu hrvatsko-bosanskom pod kr. Krešimirom, ko- 
jega navodi plienećega „Uskoplje, Luku i Plevu".^ Skoplje, ili 

^ Loc. cit. „Surbiam autem , qnae et Transmontana dicitur , in 
duas divisit provincias: unam a magno flumine Drina contra occiden- 
talera plagam usque ad raontes Pini (hrv. prievod : do gore Borave), 
quam et Bosnam vocavit; alteram vero eodem fl. Drina contra 
orientalem plagam usqne ad Lapiani (hrv. Lipa) et Lab, quam Ras- 
sam (hrv. Raška zemlja) vocavit." 

^ C. XXIX. p. 37 : „Cresimirus autem, frater eius, cum avunculo 
pugnantes praedaverunt Uscople et Lucca et Preva. Banus autem Bo- 
snae . . fugit ad regem Ungariac . ." Preva bit će pogrješka mj. 
Pleva. Imade do dušo „ Preva- la" selo u župan jačkom kotaru u Duvnu, 
ali ovaj je i)riedjel spadao na Hrvatsku. 



HRVATSKA PEIJE Xn VIBKA. 37 

kako se još u XV vieku piše^ Uskoplje, gornje i dolnje, leži na 
gornjem Vrbasu. U taj se priedjel dolazi sa zapada, čiem se prie- 
dju Borova glava (gora Borova) i druge planine, koje se izmedju 
poriečja gornjega Vrbasa i hlievansko-duvnanske okoline steru. 
Ova okolina bijaše hrvatska, a skopljanska, u koju je Krešimir 
provalio, bosanska. Luka odazivlje se u današnjem priedjelu on- 
kraj Vrbasa, Jajcu na sjevero-iztoku, imenom „Dno-luka" ; pa će 
se i bližnja okolina oko „Jezera" i Jajca razumievati pod „Ple- 
vom" našega spomenika. Prema tomu bijaše po ovom spomeniku 
poriečje gornjega Vrbasa oko Skoplja, Luke i Jajca, bosansko, 
ali na granici hrvatskoj, te prvo izloženo neprijateljskoj provali sa 
strane hrvatske. Šta se političkoga položaja Bosne tiče, ona se 
smatra posebnom državnom osebinom pod svojim vladaocem, koji 
se banom naziva, te se navodi ili podpunoma samostalnom kano 
što Hrvatska i Srbija, ili u užoj zajednici s jednom ili drugom ili 
sa spomenutimi primorskimi kneževinami. Pod Hranimirom Bosna je 
s Rasom ujedinjena bila.^ Pod jednim od nasljednika njegovih, 
imenom Pribislavom, pobuniše se velikaši bosanski^; ali Bosna 
ostade u onoj zajednici, t^ ju Caslav imao braniti od Magjara, koji 
da su čak u drinsku župu provalili bili.* Red, koji je u onih zem- 
Ijah poslije Caalava bio zavladao, uzpostavi Pavhmir, t^ s Trebi- 
njem i primorskimi kneževinami sdruži opet Rasu i Bosnu, tako 
da se rieka Sava navodi granicom izmedju njegove države i Ugar- 
ske.^ Od ove državne zajednice bi Bosna na kratko vrieme od- 
trgnuta hrvatskim Krešimirom®, i pridružena Hrvatskoj. O^o se 
dogodilo za vladanja u Bugarskoj Simeonova sina Petra (927 — GS). 
Kada je malo kašnje Bugarska prestala biti samostalnom (971 — 70), 
bile su i susjedne slovjcnske zemlje izložene uplivu iztočno-rimskc 
carevine. Župan raški uteče u Podgorje. Uza to se je zajednica 
primorskih kneževina razpala, te ili je svaka dobila svojega vla- 
daoca ili po dvie njih jednoga. Početkom XI vieka navode se Dobro - 
slav kano knez Zete i Trebinja, Ljudevit, koj se i u listinah spo- 
minje, kano knez Zahumja. Rasa i Bosna bijahu samostalno, izza 
kako su bile na kratko j)odpale pod iztočno rimsku carevinu j»o 



^ Miklosić: Monum. serb. p. 410. ^ii ce-io ruiiLii n V*<:KiuiAV- 

2 Regn. Slav. cd. cit. c. XV. p. 21. 

» Ibiđ. c. XIX, p. 25. 

* Ibid. c. XXIII, p. 2!). 

•* Ibid. c. XXVI, XXVII, p. 3 1—35. 

'' Ibid. c. XXIX; p. ;37. 

4 



38 FR. RAČKI, 

slije dovršeiui pod Vasilijem II rata bnpjarskoga (1019). Rasa, 
Bosna i Zahumje bijahu posebnimi glavari upravljane^; kojih prvi 
zove se „iupanus", drugi „banus", treći „princeps." Polovicom 
onoga stoljeća bjehu Zeta, Trebinje i Zahumje opet ujedinjene, 
težnja za ujedinjenjem polazi, kako rekosmo, sa Zete; a nije se 
na same ove primorske kneževine protezala već i na susjednu 
Rasu i Bosnu. Ovo ujedinjenje izvede veliki vladalac Bodin, ko- 
jemu je i bugarski narod sudbinu svoju povjerio bio.^ Bodin za- 
vlada takodjer Rasom i Bosnom; ali upravu prve povjeri županu 
Vukanu, druge banu Stjepanu.^ Bodin bijaše suvremenik našemu 
Svinimiru, Stjepan II i Petru II t^ je vidio propast hrvatske sa- 
mostalnosti. 

Ovako je domaći pisac u Baru pobilježio sudbu Bosne do po- 
četka XII vieka. Sve pojedinosti, koje o Bosni, kano što i o dru- 
gih zemljah navodi, neće biti istinite ni tačne. Ali kada Bosnu, 
s malom iznimkom kratkoga razdobja, stavlja u svezu s onom dr- 
žavnom tvorbom, u koju su spadale Zeta, Trebinje i Zahumje, 
pak i Rasa, potvrdjuje tiem ono naslućivanje, kojemu pomenuta 
crkvena organizacija tih zemalja po bulli pape Aleksandra II od 
god. 1067 daje dosta jasan izraz. Bosna je prestala biti srbskom 
pokrajinom, kakovom ju predstavlja Konstantin ; ona se polagano 
domagala svoje samostalnosti. 

Uza svu pometnju dogodjaja, koja se na svakoj stranici barskoga 
spisa opazuje, primjećuje u njem bistro oko, kako su i u njem 
našle njeke velike miene u životu balkanskih država prilično čist 
izraz. Caslav predstavlja se kano vladalac, koj je one zemlje na 
okupu držao i zajednicu proti vanjskomu neprijatelju branio. Ova 
se zajednica poslije njega razpala, t^ su pojedine zemlje zauzele 
samostalni položaj. Ovamo idu osobito Rasa i Bosna. Ovomu nu- 
tarnjemu raztvaranju te zajednice dodje u susret prievlada iztočno- 
rimske carevine pod Vasilijem II iza pobjede nad Bugarskom ste- 
čene, što i pisac barski oštro iztiče Ako uzmemo na um, da car 
Konstantin takodjer predstavlja Caslava kano obnovitelja Srbije, 
da je njegov spis sastavljen za vladavine toga srbskoga kneza, ali 
da ne crta njegova rcorganizatornoga posla ; da nam ni jedan bi- 



1 Ibid. c. XXXVIII, 47—8. 
^ V. njem obširnijc u Kadu XXXI, 217 stj. 

^ Kegn. »Slavor. c. XLII, p. 54: „Deinde copit Bosnam, posuitque 
ibi Stephanum kticsum." 



HRVATSKA PRIJE XTI VIEKA . 39 

zantinski, p^ ni drugi koji strani spomenik ne ostavi zabilježeno, 
što se je sa Srbijom poslije Caslava dogodilo ; ako na dalje uz- 
memo na um, da po suvremenih piscih car Vasilij II, pobiedivši 
Bugarsku, nije naimao na jedinstvenu državu u poriečju Zete, Ne- 
retve, Ibra, Drine i Bosne : tada se nećemo oteti misli, da je uspo- 
mena na ona davna vremena ostala prilično vjerno sačuvana u 
Baru još polovicom XII vieka.^ Prema tomu nećemo se valjda o 
poviestnoj istini ogriešiti, uzmemo li, da je Bosna od Srbije odpala 
prema koncu X ili početkom XI vieka. Vjerovatno je, da je isti- 
nita i ona tradicija, po kojoj je Bosna izstupivša iz sveze sa Sr- 
bijom za vrieme osvojena bila Hrvatskom. 

Tiem načinom može se u poviesti Bosne razdobje izmedju po- 
lovine X i polovine XII vieka, za koje imademo sigurna svjedo- 
čanstva, bar donjekle popuniti. U našem je pitanju to izvjestno, 
da je Bosna na svojih zapadnih granicah prosliedila biti Hrvatskoj 
pograničnom zemljom; na dalje, da su te granice ostale u bitnosti 
nepromienjene, dočim su se iztočne bosanske granice proširile do 
Drine, koja je rieka i polovicom XII vieka dielila Bosnu od Sr- 
bije. Lievno i Duvno ostale su pogranične hrvatske župe, koje je po 
shvaćanju barskoga pisca od poriečja gornjega Vrbasa kod Skop- 
Ija dielila gora Borava od susjedne Bosne, a dalje na sjever-iztok 
medje su pošle k Plivi i Vrbasu tako, da je gornja Pliva i župa 
Luka (kod Jajca) bosanska bila. Prem za dalnje sjevero -iztočne 
granice u Pounju ne imamo svjedočanstva za to doba : to nećemo 
ipak pogriešiti, uztvrdimo li, da je Pounje i u XI vieku pripadalo 
Hrvatskoj, kada uzmemo na ura, da je taj priedjel njezin bio i 
sliedećih stoljeća, i to još i tada, kada su Duvno^ Illicvno', i Dla- 
moč (Glamoč)* s okolinami prešle iz hrvatske u vlast bosansku, 
te se bosanske zapadne granice na štetu hrvatskim iztočnim po- 
makle k Prologu i Dinari. Za to pako, da bi Pounje tek ka^nje 
odpalo bilo od Bosne i pripalo bilo Hrvatskoj, ne samo ne iina 
dokaza, nego bi se za protudokaz mogla navesti ona okolnost, da 



^ Na to je već llilferdin^^ (HncMa oCn* ucropiH Ce\)^H)\vi, ii \uk\- 
rap'i> CTp. 2'J5 — 0) pažnju obratio 

2 Dli.mno bijaše u XIV. v. bosansko, v. Miklošić: Moniim. scrb. p. 
226. 232. 

' God. 1400 H proH. bosanski kralj Stj('|);ui Osloja p(.ki..iii v-jNodi 
Ilrvoji „Hliviio, blivansku vrlioviini i žu))U.'^ ll>i<l p. 21H. 

* Vojvochi Pava«) Klcsić bio je 1104 vlaHt<dinoni ,Y A'''*-^"«'^" •' V 
Aymhy m V Kor.Mii." Pućić: srbski sponi. I, r)(). 



\ 



40 PR. RAČKI, 

je bosanska državna vlast nastojala i u l^ounju razširiti svoje gra- 
nice, kano što jih je sbilja prama Diivnu^ Hlievnn i Dlamoču raz- 
širila. U prvoj polovini XIV stoljeća spadali su dolnje Pounje sve 
do utoka rieke Une u Savu, pak onda priedjeli na desnoj obali 
Save sve do utoka Vrbasa na biskupiju zagrebačku, i to na nje- 
zine naddjakonije : goričku, gorsku i dubiČku. Na prve dvie nad- 
djakonije spadale su župe na lievoj; sada bosanskoj, obali Une iz- 
medju te rieke i potoka Gline, kano što: Kladuša, Kreščić (Pod- 

V V 

zvizd), Bojna, Stabanča, Caglić, Cava, Stiena; na dubičku nad- 
djakoniju spadale su župe izmedju Une i dolnjega Vrbasa. Ta 
naddjakonija obuhvaćaše tri kotara: dnbički uz Unu, u kojem bi- 
jaše uz ostale župa Strigova (Ztregomba) na potoku toga imena; 
za tiem kotar sanski (de Zana), u poriečju dolnje Sane, u kojem 
je bila 21 župa, kano ti Blagaj, Trgovišće (antiquum forum), Vo- 
dica, Pluliarje (Puharska), Podbrežje (Podbrieg), Oštraluka (Oztra 
Loka), čekić (Cecicbj, Vršušje (Wersusya), Kozara, Japra; napo- 
kon kotar vrbaski (de Vrbaz) sa 13 župa, od kojih: Vojska (Voj- 
skovo), Podgradac (sub Foro), Turjak, Ivanjska (s. Joannis bapt.); 
Polje (s. Elie de campo) i Glas na medji Usore.^ Po ovih dakle 
župah može se izviestno označiti i obseg zemljištni današnje Bosne, 
koj je spadao na zagrebačku biskupiju. Tomu zemljištu tekla je 
medja od dolnjega Vrbasa s poriečjem Vrbaske te ondje sterućim 
se Dugim i Lievčanskim poljem prama jug-zapadu izpod župe 
Ivanjske k rieci Gomjonici, pritoku rieke Sane, pa odanle u sred- 
nje poriečje Sane k sanskomu mostu, kod kojega su bile župe 

V 

Čekić i Podbriežje ; napokon odavle k Uni i desnim joj pritokom 
do Korane ili kupskoga poriečja. Ovo zemljište visilo je ne samo 
crkvenoj nego i o državnoj vlasti hrvatskoj, koje su obje sta- 
jale u najtjesnijoj svezi. Ono je dugo vremena pripadalo hrvatskim 
županijam vrbaskoj (de Vrbaz), glažkoj (de Glaas), sanskoj (de 
Sana), dubičkoj (de Dobicha) i gorskoj (de Gora).^ Tek postupice 



^ V. popis župa naddjakona Ivana goričkoga u Starinah IV, 203 
sq. Ja sam naveo samo one župe, kojih su se siela do danas sačuvala, 
da se izviestno uzmogne ustanoviti, dokle je zagr. biskupija tada u 
Bosnu dopirala. 

^ Za XII i XIII viek vidi dokaze kod Tkalčića : Monum. histor. episc. 
zagrab. I, 21. 25. 28. 33. 55. 86. 128. 138. 146. 159 207. 218. 
Iz poredjaja župa vidi se, da je „Glaaz" ležala sove strane Vrbasa; 
a ja mislim kod današnjega briega „Glas-nice", župi Ivanjskoj (s. Jo- 
annisj na sjcvero-iztoku. 



HRVATSKA PRIJE XU VIEKA. 41 

uvlačila se je bosanska vlast u ovo prije hrvatsko zemljište. Onaj 
kraj u poriečju Sane dolazi u spomenicih pod imenom „;^o>^hHHH 
KpaH'*, lat. partes inferiores, t^ je sačinjavao posebni diel bosanske 
države, koj je i u naslov bosanskih vladalaca napose unišao, koj 
je u podpimosti glasio: Kpanh Kociit, flpiiMopHio, XAhMhci|t seuAH, 

^0;\bllHI.!b K()aeMb, 3iin.lA"*Mb CTp;ilhlMh, \CcO(>t, COi\H, h noApHiiHio".' 

Dolnji indi krajevi bijahu upravo tako zasebno zemljište bosanske 
države, i od Bosne u užjem smislu tako odieljeno, kano što Hum, 
Primorje, Usora, Soli i Podrinje. Koncem XIII v. bijaše u tih 
dolnjih krajevih vlastelin knez Hrvatin, rodjak hrvatskoga bana 
Pavla Subića.^ Hrvatin bijaše djed glasovitomu vojvodi Hr- 
voju, koj je bio takodjer „©Tb ^Oi\biiH,xb lipdH", te se pisao i „Kiie3b 
^Oiiiit^b K()lTII, (O^b i^oi\ii'£,vb Kpt\€Bb".^ Od micita bosanskih u dolnjih 
krajevih spominju se koncem XIV v, Lušci*, koji neće biti drugi 
od mjesta sadanjega „Lušci^ na Rieci Sani izpod Sanskoga mosta. 
Malo više od toga mjesta nalazimo prije pol vieka dvie zagrebačke 
župe, Podbriežje i Čekić. Već je bosanska vlast stala potiskavati 
hrvatsku prama Uni. Prva je u tih stranah megdan održala, te u 
XV vieku bijahu već bosanski ne samo Ključ s okolinom, nego i 
Sana i župa „Glaž'* s gradom Glaškim, Podgradje itd.^ Manje je 
ustupala hrvatska vlast bosanskoj kod gornje i srednje Une. Ov- 
dje su kroz srednji viek postajale hrvatske župe : Poljanska (Pol- 
hana, Poljice), Paščenička (Pesachnuk, Peset), Humska; Cazinska 
itd.^ koje su konačno odpale od Hrvatske tek poshje padnuća 
glavne pounske tvrdjave, Bišća. 

Ne imajući za dobu prije XII stoljeća dokaza o bosansko-hr- 
vatskih granicah, bilo nam se poslužiti ovom induktivnom meto- 



^ V. Daničić: rječnik a. AO.\biiini ^Mi. 

2 Rad XVIII, 22. 

^ Miklcšić: Monum. scrb. 225, 250. Piičić: srh spora. I, 58. 

* Miklosič op. cit. p 222: ,.v AO.^biii;,v KfKMivb v Av""»M"^i'"- 

^ Ibid. p. 4.39. „Ghiž" h ^'radom toga imenu nalazim kod l)rio^'a 
„Glasnice", od kojega nedaleko kod Vrbasu leži danas selo Klasnica, 
valjda mj. Glusnica. Ovdje u okolini nalaze se i sada njeku selu, koju 
se spominju u pomenutoj listini kr. Stjepunu Tome od j^od. MIT); 
kano Lipovac, Vranić (Vranu), Gradinu (Gradišće), l'opovac, .Marko- 
vac (Maeakj, Kadoćajnik (Kadosuvj, Knjevica (liiljevuc). « to;,M držim, 
da je župu „(;iaž" Icžalu nu lievoj obali Vrbasa, južno od župe Vr- 
basice, koja je imala ležati izmedjn Vrbasa i Save, njoj mi zapad župa 
dubička, a ovoj na ju^ župu Hunska. 

« V. U. Lopašiel'Hihać Vienue 1H7'J br. 19. 



42 FR. RAČKI, 

dom, tražeći dokaze, kojimi bi se mogjle one granice za sliedeće 
viekove ustanoviti. Ova metoda može se u našem slučaju smatrati 
sigurnom već za to, što nam poviest tvrdi, da je Hrvatska tečajem 
vremena svoje zemljište naprama Bosni gubila a ne dobivala. Tako 
se Bosna dočepala Duvna, lllievna, Glamoča, koji po svojem po- 
ložaju čine prielaz iz dalmatinskoga primorja u Posavje i Pounje. 
Tako je ona svoje granice širila i u „dolnje kraje**, u poriečje 
Sane i od gornjega k dolnjemu Vrbasu. Ako je tomu tako, onda 
su hrvatske granice i prije XII vieka tekle od lllievna i Glamoča 
k Sani i Uni, pak od utoka te rieke obuhvaćale obje obale sve 
do Vrbasa, gdje nam njesto potonji spomenici navode županiji 
sansku, vrbasku i glašku, kod koje je započimao posebni Bosne 
kraj, naime „Usora", na koje medji bijaše zagrebačka župa „ecc- 
lesia sancti Nicolai (de Glaz) in metis W2ore". 

Pošto smo tiem koliko je moguće najtačnije označili iztočne 
granice hrvatske prama Zahumju i Bosni: prelazimo sada na sjever 
i sjevero-iztok, u staru Panoniju. Ovdje možemo pitanje podieliti 
u dvoje : dokle je dopirala Hrvatska na ovu stranu prije X sto- 
ljeća t. j. Konstantinove dobe, a dokle poslije, čiem će se raz- 
jasniti i ono pitanje, je da li je hrvatsko zemljište ondje raslo ili 
se umanjivalo. 

Za razjašnjenje prvoga diela toga pitanja budi mi dozvoljeno 
samo Ijetimice prikazati sudbu Panonije iza V vieka. U posljed- 
njoj dobi rimskoga gospodstva u zemljah srednjega Podunavlja, 
Panonija bijaše uz Noricum i Dalmaciju provincia Ilirika, nad 
kojim je višu vlast vršio poseban „praefectus praetorio Illyrici*. 
Upravno bijaše Panonija, pridržavši svoj davni zemljištni obseg, 
podieljena u četiri upravne oblasti, provincije, i to gornja Panonija 
u Panoniju prvu ili gornju u užem smislu (Pannonia prima, su- 
perior) i Panoniju savsku, obalnu, kadšto drugu (provincia Pan- 
nonia secunda, ripariensis, Savia) ; dolnja pako Panonija u Pano- 
niju Valeriu (Valeria) i Panoniju drugu, dolnju (Pannonia secunda, 
superior) u užjem smislu. Od ovih Panonija gornja i Valeria obu- 
hvaćale su prostor izmedju Dunava i Drave, dočim sav ostali diel 
Panonije s ovo strane Drave i Dunava pripadao je Panoniji sav- 
skoj i dolnjoj ili drugoj u užem smislu. Ove dvie Panonije zasi- 
zale su na jug, gdje su graničile s Dalmacijom, do Drine, a odatle 
8 Mezijora, i preko Save tako, da je na nje ciela Posavina s obiju 
obala Save do utoka Drine spadala. Glavni gradovi i siela oblastne 
uprave bijahu za savsku obalnu Panoniju Siscia, a za dolnju, 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 43 

drugu Panoniju Sirmium ; odavle prva dolazi takodjer pod imenom 
„Pannonia Siscia*, druga pod imenom „Sirmiensis". Granica izmedju 
savske i dolnje Panonije tekla je od Save nješto iztočnije od utoka Vr- 
basa pak k Dravi skoro ravnom crtom k potoku Karašici. ' Ime Pano- 
nije preživilo je Eimljane, od kojih su i potonji gospodari obaštinili sa 
zemljom deobu njezinu. Ali rimska provincija Panonija ostala je cjeli- 
nom, te je obično kano takova mienjala gospodare. Dozvolom car- 
skoga dvora rimskoga najprije su Panoniju posjeli germanski Vandali 
(346 — 406) i gornji dio njezin zapadni Goti (380 — 409); za tiem 
osvojiše ju turanski Huni ( — 454), onda iztočni Goti (454 — 535) 
i Langobardi. U kratko doba od dva stoljeća bijaše Panonija tr- 
kalištem naroda, koji su ju smatrali samo prolazištem u zapadne 
zemlje rimske carevine. Tek Obri, koji su iza odlazka Langobarda 
u Italiju (568) Panoniju posjeli, htjedoše si ondje stvoriti stalnu 
postojbinu. Panonija je postala jezgrom obarske države, koja se je 
od rieke Aniže (Enns) i iztočnoga sljemena Alpa širila iztočnim 
Norikom i Panonijom do Tise u Daciju Da su Obri i dolnjom 
Panonijom zavladali i da su ovaj diel smatrali prevažnom tačkom 
za obranu svojih stečevina proti iztočno-rimskoj carevini, razabire 
se iz onoga napora, kojim su nastojali Sriem oteti (579 — 581) i 
kojim su gledali privezati ga svojemu gospodstvu.^ Odanle, iz Pa 
nonije, napadali su Obri susjedne zemlje iztočno rimske, baiovarske, 
talijanske i franačke. Za avarskoga gospodstva širili su se Sloveni po 
Panoniji i po Noriku, tako da su na izmaku VI stoljeća dopirali do 
granica Baiovarie (592) i Italije (598). Obri bijahu gospodari u 
zemlji; ali snagu države sačinjavali su brojem pretežniji i u pro- 
svjeti napredniji Sloveni. Dielomični ustanci Slovena, imenito onaj 
pod Samom (623), vojeni neuspjeh pred Carigradom (()26), do- 
lazak Bugara na pozorište u Podunavlju, nutarnji razdor u državi, 
oslabili su u drugoj polovici VII vieka znamenito moć obarsku. 
AH kolika je ova moć još sveudilj bila, pokazali su krvavi ratovi 
vodjeni proti Obrom (790—803) Karlom velikim svom snagom ve- 
like mu carevine. Savladani Obri dielomice izseliše ac k Bugarom, 
svojim po krvi jednoplemenikom, dielomice ostaše u svojoj po- 
stojbini, gdje se skoro u većini slovenskoga plemena izgubile. Kano 
što i drugih turan'^kih plemena, tako nestade Obara mcflju yVnj<i, 
čim prestaše gospodovati. 

^ toj didbi i ^'ranicali vidi Mommscna: ('orp- '"^^'■•" '''^ ''^ ^• 
p. 416, 482. 

'^ Documenta p. 228 bs. 292. 



44 FR. RAČKI, 

U obsegii njekadašuje rimske Panonije ne ima za vladavine 
Obara nikakova traga drugoj samostalnoj državi. Jedino pošlo je 
za rukom panonskim Slovenom izhoditi kod kagana obarskoga, 
da jim je dao živiti pod posebnim knezom svojim, koji je da kako 
vrhovnu vlast kagana priznavao. Takav slovenski knez u Pano- 
niji bijaše onaj Kuber (sćp'/ov Kou[i£p), koj se je bio proti kaganu 
podigao, ali nadvladan s množinom puka g. 758 izselio u iztočno- 
rirasku carevinu.^ Gdje je, u kojem naime dielu Panonije, taj knez 
vladao, dade se razabrati iz okolnosti, sto se je on, nemogavši 
odoliti kaganu, prešavši Dunav utekao na zemljište iztočno-rimsko ; 
i što se veli, da se je puk u priedjelu kod Dunava, gdje je Sir- 
mium njekada bio glavnim gradom, umnožio bio i tiem, što je 
onamo kagan zarobljenike iz rečene carevine dovodio. Po tom 
imao je onaj Kuber biti knezom onim Slovenom, koji su u dol- 
njoj Panoniji stanovali. Ali da uza sve to ne može biti govora o 
samostalnih kneževinah u Panoniji za gospodovanja Avara, kaže 
se po sebi; p^ se takova tvrdnja ni jednim suvremenim spome- 
nikom ne može dokazati. I u ratovih franačko- obarskih predstavlja 
nam se Panonija u cielom obsegu svojem kano jedna cjelina, u 
kojoj Je Obar i kagan njegov jedinim gospodarom bio. A i tada imala 
je Panonija skoro one granice kano u rimsko doba. I tada bijaše 
Dunavom odieljena od Dacije^; pod Panoniju spadaše ne samo 
zemlja izmedju Dunava i Drave nego i zemlja izmedju Drave i 
Save sa Siskom, t^ se za to i govori o dvijuh Panonijah.^ Od Pa- 
nonije razlikuje se Liburnija i Dalmacija, do kojih su njezine gra- 
nice dopirale. Prama Noriku dosizale su granice Panonije do on- 
kraj Optuja (Poetovium) i potoka Labnice (Labenza, Lafnitz), tako 
da je oboje još na Panoniju spadalo.^ Sav taj prostor, koj se Pa- 
noniji pripisuje, valjalo je Obrom oteti. Franačke vojske prodirale 
su, što sa zapada iz Baiovarie što sa juga iz Italije, najprije u Ilirik 
(Liburniju) a odavle u Panoniju. Sielo kagana bijaše u ravnini 

^ Miracula s. Demetrii lib. 11^ c. .5 nr. 195 — 6. Documenta p. 
292—4. 

^ Vita Karoli M. c. 15 : „Karolus utramqiie Pannoniam et ađpo- 
sitam in altera Danubii ripa Datiani perdomuit'*. Annal. ad a. 824. 
„Daciam Danubio adiacentem". 

•^ V. Documenta p. 300, 315. 325. „Postquam utramque Pannoniam, 
et adpositam in altera Danubii ripa Datiam, Histriam quoque et Li- 
burniam atque Dalmatiam perdomuit". 

* Diimmler: Ueber die siidostlichen Marken đes frankischen Reiches. 
8. 11—12. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 45 

medju Dunavom i Tisom, p^ i ono bijaše osvojeno. U slavospjevu, 
što ga je oglajski patrijarha Panlin glavnomu junaku vojvodi Erichu 
izpjevao, veli se, da je on svladao zemlju, kojom teku Dunav, 
Tisa, Drava, Sava, Kupa, Mura, Krka; da je nadvladao barbarske 
puke izmedju Dunava i Drave, da smrt njegovu imade razloga 
oplakati „Sirmium* itd.^ Ovo i drugo svjedoči, da Franki niesu 
našli na zemljištu Panonije drugoga gospodara osim Obra i to u 
obih Panonijah. A on je gospodovao ondje sve od god. 568. 

Odavle se vidi, da je posvema neosnovana i navedenim okolno- 
stim protivna tvrdnja cara Konstantina porph. o hrvatskoj državi u 
Panoniji, koja da je imala svojega samostahioga kneza (^p'/ov auTS- 
^o'jTLo;) stajavšega s hrvatskim knezom u Dalmaciji samo u prija- 
teljskom odnošaju^, ako še ta tvrdnja odnosi na dobu predtVa- 
načku t. j. na dobu obarsku. Badava se je za podkrjepu te tvrdnje 
pozivati na sudjelovanje Vojomira s furlanskim vojvodom Heirichom 
(Erichom) u vojni god. 796 proti Obrom. Bez svakoga dokaza 
htjelo se toga Vojomira, o kom se samo primjećuje, da je rodom 
Slovenin bio, učiniti knezom one Konstantinove hrvatske države u 
Panoniji, dočim se iz pripoviedanja vidi, da je taj Vojomir bio 
podanik franački , s toga da je bio iz one slovenske zemlje, 
koja je godine 796 već pripadala franačkoj državi, p^ ako je 
knezom bio, da je mogao biti knez samo Slovena te zemlje, 
koja je Furlanskoj bliža bila. Vojomir je za cielo pripadao no- 
ričkim Slo venom, koji su gornjom Dravom iduć svu zemlju do 
pustriške doline (Pustrissa, Pusterthal) uključivo već do konca 
VI vieka posjeli bili, t^ se za obranu svoje nove postojbine boriti 
imali proti vojvodam susjedne Baiovarie i Furlanske. Na tom zem- 
ljištu bješe zasnovane slovenske oblasti: Grorutanska (Carantanum, 
Koruška) i Krajna (Chreine, Carniola), koje se već u prvoj polo- 
vini VIII stoljeća spominju. Ondje su vladali u to doba slovenski 
knezovi Borut, Hotimir, Waltunch, dok nije zemlja došla u od- 
visnost baiovarskih vladalaca (772), a malo kašnje, kada je Karlo 
vel. Baiovariu osvojio (778), pod vlast franačku.'* Tada je iz slo- 
venskih zemalja, na iztoku Baiovarii, sastavljena jedna upravna 
oblast, Carantanum (koja je osim Koruške obuhvatala još Krajnu 
i veći diel Štajerske), kojoj su neposredno prcdstajali domaći kne- 



^ Documenta p, 301. 

' De adm. imp. c. 30. Documenta p. 271. 

' V. DUmmler op. cit. 15—10, gdje se izvori navode. 



4(3 PR. IIAČKI, 

zovi, od kojili se prema koncu IX viekii apoiiiinje Ingo^ ali pod 
vrhovnom vlašću furlanskoga vojvode. Jednako je uprava poje- 
dinih župa (comitatus) propuštena većim dielom domaćim županom. 
Kada se indi kaže : „Heinrichus dux Foroiulensis, missis hominibus 
suis cum Wonomyro Sclavo in Pannonias", pokazuje se tiem, da 
je „Wonomyrus Sclavus" stajao s furlanskim vojvodom u njekom 
odnošaju , a taj odnošaj razsvjetljuje onodobna poviest. S toga 
Vojomir mogao je biti knezom ili županom, ako je bio knez ili 
župan, samo koruških Slovena; a panonskim knezom mogao je 
biti tim manje, što je trebalo Panoniju istom od Obra osloboditi. 
Upravo u onoj vojni, u kojoj je Vojomir sudjelovao, bijaše tek 
obarski „hring^ (tvrdjava) osvojen.^ 

S toga, ako je car Konstantin pišuć o hrvatskom knezu u Pa- 
noniji mislio na dobu predfranačku, pomiešao je vremena; takova 
mu se je pometnja često podkrala i u drugih tvrdnjah, ali za to 
se tvrdnji njegovoj ne smie dati priednost pred suvremenim spo- 
menikom. Upravne oblasti na zemljištu Panonije stvorene su i 
uredjene tek poslije oslobodjenja njezina od obarskoga jarma, tek 
za franačke vladavine. Ciela na ime Panonija bješe poslije svla- 
danih Obara pridružena velikoj državi Karla velikoga, te bi sma- 
trana njezinim sustavnim dielom. Ali upravno bješe podieljena u 
dvie upravne oblasti, na ime u gornju i u dolnju Panoniju. Odavle 
govore suvremeni franački ljetopisi o „Pannonia superior^^ i „Pan- 
nonia inferior", te razumievajuć obje „Pannonia utraque" i u pl. 
„Pannoniae'*.^ Gornja Panonija obuhvaćala je zemlju izmedju Du- 
nava i Drave, dolnja izmedju Drave i Save s glavnim gradom 
Siskom. Odatle se vidi, da je Karlo vol., taj uzkrisitelj zapadne 
rimske carevine i rimskih predaja, kod ustrojstva novo stečene 
zemlje u prednjem Podunavlju imao pred očima ustrojstveni obra- 
zac rimske države za posljednje dobe njezina u onoj zemlji go- 
spodstva. Karlova Panonija gornja obuhvaćala je rimsku Panoniju 

^ Diimmler (alt. Geschichte der Slaven in Dalmatien. S. 34) misli 
Vojomiru, kojega on ime čita Zvonimir, „er konnte Grossžupan von 
Croatien gewesen sein.'* Ljubić (Had XLIII, 113) se još uviek drži 
tvrdnje Konstantinove o lirvatskoj državi u Panoniji. Osim navedenih 
proti toj tvrdnji razloga pada u oči ono naivno shvaćanje Konstan- 
tinovo, da su se panonski Hrvati doselili iz Dalmacije, đočim se znade, 
da je selitba Slovena po balkanskom poluotoku pošla sa Podunavlja 
na jug i zapad; a ono Konstantinovo shvaćanje stoji u protuslovju 
8 ovom poviestno-izviestnom istinom. 

2 Uz ostale vidi Documenta p. 298, 315, 321—325 etc. 



HRVATSKA PKIJE Xn VIEKA. 47 

gornju s Valeriom, a tako i Karlova Panonija dolnja obuhvaćala 
je rimsku Panoniju dolnju sa savskom, obalnom. Da je i Sriem 
od Franaka osvojen i državi pridružen bio, svjedoči nam uz ostalo 
takodjer ime 4>paYyo^a)piov, koje je za onaj priedjel ostalo i kašnje 
kod Grka^, za tiem ondje grad Francavilla^, napokon naš naziv 
Fruška-gora^ za onu sriemsku goru. Svaka od obiju Panonija bi- 
jaše upravljana svojim posebnim knezom (dux) ; takovim knezom 
bijaše u dolnjoj Panoniji Ljudevit, Katimir, Mutimir i Braslav. 
Ljudevit se u franačkih Ijetopisih piše izriekom „dux Pannoniae 
inferioris".* Braslavu se izriekom veli, da god. 884 „regnum 
inter Dravum et Savum flumina tenuit"^, da je dakle Panonijom 
dolnjom, Saviom upravljao. U bojevih izmedju Ljudevita i Fra- 
naka bijaše ratište gornja Posavina. Franačka vojska imala pre- 
laziti Dravu, da dodje u Ljudevitovu kneževinu^; Ljudevit se desio 
kod Drave, kada ga je koruški knez Balderich napao.' Ljudevit 
je u Sisku boravio, kada je proti njemu dolazila franačka vojska 
iz Italije^, jamačno starom rimskom cestom iz Aquileie na Ae- 
monu (Ljubljanu) pa onda uz Savu u dolnju Panoniju. U Bra- 
slavljevoj kneževini (regnum) t. j. u dolnjoj Panoniji napominju 
se rieke Odagra (sada Odra), Kupa i Sava; pa tko seje vodenim 
putem htjeo poslužiti u svom putovanju kroz dolnja Panoniju u 
Bugarsku, kano što su god. 892 putovali Arnulfovi poslanici idući 
k bugarskomu kr. Vladimiru, mogao je po tih riekah na čamcu 
putovati.^ 

Svi ovi podatci potvrdjuju, da je dolnja Panonija pod Karolingi 
bila posebna upravna oblast s vlastitim knezom, za tiem, da je 
dolnja Panonija, u koju se ubraja grad Sisak i kroz koju su tekle 
Drava, Sava, Kupa i Odra, zapremala po prilici ono zemljište, 
koje je zapremala za rimske vladavine u posljednje doba rimskoga 
gospodstva. 

^ Nicetas Choniates ed. Bonn, p. 25, 122. 

2 Ansbertus: Historia de expeditione Friderici imp. cd. Dobrow8ki 
p. 28. 

2 (PfKivn. Francus, ^»povJKhCKMM Francorum. Tako u srpskih spo- 
menicih V. Daničić rječnik a. h. v. 

* Documcnta p. .'320. 

'^ Ibid. p. :)79. 

« Ibid. p. .321. 

' Ibid. p. :i22. 

« Ibid. p. .327. 

» Ibid. p. 3>50. 



48 KK. RACKI, 

Dolnja Pauouija bijaše kano upravna oblast posvema odieljena 
0(1 hrvatske kneževine. I za zemlje, koje je tada Hrvatska zapre- 
mala, bi pridržan u Franciji stari naziv. Ove zemlje dolaze pod 
imenom „Liburnia" i ,;Dalmatia". „Liburnia'* je ona zemlja uz 
iztočnu obalu jadranskoga mora, u kojoj je grad Trsat ležao^; 
dalje na jug Liburniji slicdila je Dalmacija, pod kojom Ijetopisci 
razumievaju ne samo priedjele hrvatske nego i gradove, koji su, 
kano što Zadar, priznavali iztočno-rimsku vlast. '^ Hrvatski knez 
zove se ondje^ „dux Dalmatiae atque Liburniae". Jur taj naslov 
naznačuje nam donjekle, dokle je tada Hrvatska prama sjeveru i 
sjevero-zapadu dopirala. Liburnija, koja je i davnu Japidiju obu- 
hvaćala, doticala se je dolnje Panonije na sjever-iztoku. Gdje su 
ovdje mogle biti granice obiju zemalja, dade se iz dva dogodjaja 
nagovieštati, koja su nam Ijetopisci zabilježili. U ratu god. 819 bi 
Ljudevit, knez dolnje Panonije, koruškim knezom Balderichom od 
Drave, dakle od sjeverne medje svoje kneževine potisnut. Ljudevit 
povuče se u Pokupje. Na Kupi naidje na hrvatskoga kneza Bornu. 
Ovoga ostave „Guduscani" vrativši se svojoj kući. Borna pomoću 
svojih tjelesnih stražara (praetoriaui) jedva uzmače. Ljudevit pro- 
vali u Dalmaciju.* Kupa se u onom slavospjevu spominje medju 
riekami panonskimi. I u rimsko doba Pokupje je spadalo na 
Panoniju Saviu ; ali ležalo je na granici panonsko- dalmatinskoj. 
Kod Topuskoga ležala je stacija „ad Fines" t. j. na medji pa- 
nonsko- dalmatinskoj, te je odanle na zapad tekla k rieci Kupi 
prama izvoru njezinu. Ljudevit krenuvši Kupi išao je na obranu 
svojih granica, koje je Borna već prevalio bio. Još jedno. „Gudu- 
scani" bijahu podanici hrvatskoga kneza; zemlja njihova ležala je 
unutar granica hrvatske. U svojem iz Pokupja povratku Borna 
je svoje nevjerne podanike pokorio. S toga se Borna zove takodjer 
„dux Guduscanorum'*^; jer su oni došli na glas sa svojega od- 
pora. A ne može biti dvojbe, da su „Guduscani'* mj. „Gaduscani" 
stanovnici Guduscae, Gaduscae t. j. „Gadbske", Konstantinove župe 
„Fo'jT^r.^a", župe na ime tako prozvane od rieke Gadske, Gatske, 
Gacke. Gacku dieli Gvozd od pritoka Kupe; ovdje dakle imala 
teći granica izinedju Bornine i Ljudevitove kneževine, izraedju 



^ Ibiđ. p. 300. ^iuxta Tarsaticairi Liburniae civitatem". 

2 Ibid. p. 310, 311, 312, 317, 326. 

3 Ibid. p. 325. 
' Ibid. p. 322. 

'' Ibid. p. 320. Vita Illudovici ibid. piše „Goduscani". 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 49 

dolnje Panonije i Dalmacije. Kako su dalje prama iztoku tekle 
granice izmedju Hrvatske i dolnje Panonije, neda se po onodobnih 
spomenicih tačno opredieliti. Oni nam medju tim zabilježiše jedan 
dogodjaj, iz kojega se daju te granice bar nagovieštati. Pripovieda 
se na ime\ da Ljudevit god. 822 čuvši o dolazku franačke vojske 
u Panoniju t. j. u svoju kneževinu „Siscia civitate relicta ad So- 
rabos^ quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur, fu- 
giendo se contulit" ; pripoviedaju na dalje^, da Ljudevit sliedeće 
godine (823) ;;relictis Sorabis, cum Dalmatiam ad Liudemuhslum, 
avunculum Bornae ducis, pervenisset, et aliquantulum temporis 
cum eo moratus fuisset, dolo ipsiu-5 esset interfectus". Prema tomu 
Dalmacija bijaše Sisku toliko na domaku, da je Ljudevit pred ne- 
prijateljem u nju utekao. Rimska Panonija obuhvaćala je, kako 
već spomenusmo, uz Pokupje obje Posavine do Drine t. j. ne 
samo lievu nego i desnu obalu Save. Dolrsja poriečja Une, Vrbasa 
i Bosne s dotičnimi priedjeli spadala su na Panoniju, te je onuda 
tekla granica panonsko-dalmatinska. Kada franački Ijetopisci vele, 
da je Borna „dux Liburniae atque Dalmatiae", p^ opet da narod 
„Sorabi" zaprema „veliki dio Dalmacije": tada uzimaju i oni Dal- 
maciju u rimskom znamenovanju, u rimskom obsegu, po kojem 
se ona sterala od jadranskoga mora do Drine i do Panonije. U 
tom davnom obsegu uzima Dalmaciju i car Konstantin, kako vi- 
dismo; p^ i on doznačuje u njoj mjesto ne samo Hrvatom nego 
i Srbom; a „Sorabi natio'' franačkoga Ijetopisca jesu po njema- 
čkom izgovoru Konstantinovi „S£p.3>;0L", Srbi. Promotrimo opisani 
bieg nesretnoga Ljudevita. Franačka vojska ulazi u Panoniju iz 
Italije, dakle putem uz Savu prama Sisku. Ljudevit predvidja, da 
neće sili odoljeti; ostavi svoj glavni grad Sisak, i uteče: kamoV Iz 
Siska preko Save u Bosnu najsigurniji je put prema neprijatelju 
dolazećemu sa ledja. Sjetimo se što rekosmo o Bosni (to '/(op'-ov 
IVkcova) Konstantinovoj, pa ćemo onda lasno razumjeti, što Kinhard 
pripovieda o biegu Ljudevita „ad Sorabos . . Dalmatiae". Ako se 
na dalje dosjetimo, što rekosmo o iztočnili granicah Hrvatske na- 
prama Bosni, oflnosno Srbiji: razumjet ćemo, što se pripovieda, 
kako je Ljudevit ostavivši zemlju srbsku odišao u I)alm:i(MJu k Lju 
dcmislu, ujaku pokojnoga Borne, mjesto k<>j«;ga jo tada u Hr- 
vatskoj vladao sinovac funukVj njegov l/idiflluv.* 

^ Ibid. p. :i27. 

2 Ibid. p. 328. 

3 Ibid. p. :i2.5. 



50 FR. RAČKI, 

Odavle dade se izvesti, da su granice hrvatske prania dolnjoj 
Panoniji početkom IX vieka tekle i dalje onim pravcem, kojim su 
njekda tekle dalmatinsko panonske granice ; obišavši naime Pokupje 
dosegle su Po u nje u poriečju Sane rieke, pak su ondje dopirale do 
više označenih granica hrvatsko bosanskih, do gorja na ime, koje 
čini razvodje medju Unom i Vrbasom. S one strane toga gorja 
imade se iskati sielo „Soraba", „quae natio magnam Dalmatiae 
partera obtinere dicitur". Odatle sliedi, da iztočne granice Hrvatske 
niesu imale biti god. 822 i 949 — 951 bitno različite. 

Došle smo dosta tačno na^li granice dolnje Panonije sa strane 
gornje Panonije i Dalmacije iliti Hrvatske. Da vidimo sada, koje 
su joj bile ostale granice. 

Uz Ljudevita, kneza dolnje Panonije, bili su pristali takodjer 
stanovnici Krajne i jedan diel stanovnika Karantanije. O postoj- 
bini prvih veli Ijetopisac^: „Carniolenses, qui circa Savum fluvium 
habitant et Foroiuliensibus paene contigui sunt". Uz ove imala je 
stanovati i ona „pars Carantanorum", koja se je za tiera predala 
Balderichu, kano i oni „Carniolenses". Ovih su se indi postojbine 
prostirale od Save pak na zapad „skoro" do Furlanske, do koje su 
prama zapadu i granice Istre dopirale. Sava je tekla takodjer dol- 
njom Panonijom, zemljom Ljudevitovom ; pak na njoj u gornjem 
toku sticahu se granice dolnje Panonije, Krajne i Koruške. Sje- 
timo 36; da je u rimsko doba granica izmedju Panonije i Norika 
na Savi tekla s ove strane Aemone (Ljubljane) : tada ćemo one 
rieči Ijetopisca tako shvatiti, da se je Krajna protezala od gornje 
Save k Furlanskoj t. j. k gornjemu Isontiu (Sontiu, Soči) ; a da 
je na drugoj, lievoj obali Save stanovala ona čest „Karantana", 
koja je takodjer uz Ljudevita pristajala. Ovdje naprama Krajni 
na lievoj obali Save nalazi se malo kašnje, kano što ćemo vidjeti, 
župa i krajište „iuxta Souvam", „Souna" ; a oko g. 838 upravljao 
je na Savi „comes Salacho**'^; to je pako zemljište tada spa- 
dalo na „Carantanum". Dotle dakle do „Carantana", imenito do 
ove župe „iuxta Souvam", pak do „Carniolie circa fluvium Savum" 
dopirale su granice dolnje Panonije u gornjem Posavju. 

U dol njem Posavju obuhvaćala je dolnja Panonija jamačno 
^Frankochorion" t. j. davnu Panoniju sriemsku. Na toj iztočnoj 
Btrani udarale su se granice Panonije, a tiem i karolinžke države 



' Ih'id. p. ;^25. 
'' Ibid. p. 337. 



HRVATSKA PBUE Xn VIBKA. 51 

s Bugarskom. To nam potvrdjnju suvremeni spomenici u obilju. 
Bivši knez nitranski Privina, izagnan od moravskoga kneza Moj- 
mira; priedje k Ratbodu, markgrofu gornje Panonije (ok6 830 — 855) ; 
od njega uteče ujedno sa sinom svojim Kocelom „in regionem 
Vulgarum" ; a malo kašnje „de Vulgariis Ratimiri adiit regionem** ; 
nu kada je god. 838 Ratbod po nalogu kralja Ljudevita udario na 
Ratimira, tada „praedictus Privina substitit^ et cum suis pertran- 
sivit fluvium Sawa, ibique susceptus a Salachone comite pacificatus 
est cum Ratbodo**.^ Ovdje nam se dakle predstavljaju zemlje 
Panonija, u kojoj je vladao Ratimir, za tiem Bugarska i župa Sa- 
lachova kano pogranične zemlje, u kojih je Privina prelazio iz 
jedne u drugu. To nam potvrdjuju i razjasnjuju razprave, koje 
su počam od god. 824 vodjene izmedju franačkoga i bugarskoga 
dvora o granicah na Dunavu. Spomenuto je na me, da je Karlo 
vel. svladavši Obre^ koji su izvan Panonije vladali još u su- 
sjednoj Daciji, kojih je pače „hringus" bio izmedju Dunava i 
Tise, razširio granice svoje države u Potisje. Ali ne ima dokaza, 
da bi on bio ovaj priedjel uredio, jer je valjda veoma opustošen i 
riedko napučen bio. U onom dielu Dacije, koj je ležao uz Dunav, 
nalazimo početkom IX stoljeća slovensko pleme Bodrica. Ovdje 
je Bodrice Dunav dielio od Bugara; a kako je bugarska država 
od Kruma (o. 802—815) počamši granice svoje potiskivala u Po- 
dunavlje, dodje pod Krumovim nasljednikom Mortagom u sukob 
8 Bodrici. S toga Bodrici napadani („iniqua infestatione") od Bu- 
gara poslaše god. 824 poslanike u Njemačku tražeći pomoć proti 
Bugarom.2 Odkle se vidi, da su siela Bodrica dopirala s jedne 
strane do franačke a s druge do bugarske države; od prve dieho 
jih Dunav kod utoka Tise, koja je rieka tekla Daciom, od druge 
Dunav niže ušća Save Bodrici su dakle bili susjedi dobije Pano- 
nije onkraj Frankochoria (Sriema). Ali oni su imali svojimi sieli 
presizati i na desnu obalu Dunava; jer se tako samo može tuma- 
čiti ono drugo ime, koje jini franački Ijctopisac daje, vcleći da ho 



' Ibiđ. 

» Einhardi annalcs (cd. IVrtzj ud a. H21: „Lcj^atos Ahodntorum, 
qui vulgo Praedenecenti vocantur, ct contcnniiii HiilKans Daciam U:i- 
nubio adiaccntcm incolunt . . illico vonir« pcrmisit". Ovi A-lM.dnli zovu 
se u popisu HV. cmcrauHko^'a rukopisu (Zcuh: Dic. Dcutsclicii. S. bOO) 
takodjer „OHtor-ab(o;trczi" t. j. iztoćui IJodrici /a razliku (m1 Nort 
abfojtrezi'* t. j. od sjevernih Bodrica, koji hu stanovali nn-dju Lalnun 
i iztočnim morem. .Safarik : hIov. starož. str. 012. 



52 FR. RAĆKI, 

obično zovu „Praedenecenti". Ovo ime predpostavlja drugo: ^Pre- 
denec", kojemu se odziva kod potonjih zapadnih pisaca ime grada 
^Brandic" (Prandic, Predenec), a kod grčkih pisaca ^RpaviT^o^a**, 
naše „Kp.iiiHveKo".^ Ovaj grad je ležao na desnoj obali Dtmava 
kod utoka Mlave rieke, te se pod tim imenom razumieva u sred- 
njem vieku sva okolina med ju Moravom i Dunavom. Braničevcem 
na jugo-iztoku u poriečju Timoka stanovali su „Timociani", Ti- 
močani, koji su se takodjer bili proti Bugarom utekli pod zaštitu 
franačke državC; te su g. 818 poslali bili svoje poslanike k kralju 
Ljudevitu ^ Kada se sliedeće godine knez dolnje Panonije Ljudevit 
digao na oružje proti Frankom, odvratio je TimoČane od njihova 
nauma i bješe jih za sebe predobio.' Sto opet potvrdjuje, da jLi- 
močani, kano i Bodrici i Braničevci, niesu daleko od dolnje Pano- 
nije stanovali. A upravo taj dogodjaj, što su Timočani i Brani- 
čeve! tražili kod Franaka pomoć proti Bugarom, izazvao je ove, 
da su zahtievali, neka se ustanove granice izmedju obiju država, 
nehteći dopustiti da se Franci, primajući poslanike Timočana i 
Braničevaca ili Bodrica , koje su smatrali za svoje podanike, 
miešaju u poslove njihove. tom se je razprava god. 825 i 826 
vukla, 8 jedne i s druge strane pošiljani su izaslanici*; ali ni je 
došlo do uspjeha. Kada se u Njemačkoj Čulo, da je Mortag ili 
ubijen ili otjeran, marilo se mnogo manje za uredjenje granica. 
Ali ni Bugari niesu se dali zavoditi; s toga su oni odmah slie- 
deće godine prodrli na ladjah Dravom u doljnju Panoniju, ovu 
plienili, tamošnje slovenske. Frankom podvržene, poglavare iztjerali 
i svoje postavili. Vojvoda Baldrich bijaše nemaran u obrani zemlje 
svojoj vrhovnoj vlasti podvrženoj; s toga bijaše skinut sa časti. 
Ali Bugari su i god. 829 doploviU Dravom, te »njeke gradove uz 



^ Brandiz kod Arnolda ed. Leibniz II, 631, 678, 684, Ansbert : 
bistor. de expeditione Friderici imp. ed. Dobrovsky p. 23, 28, 29, 
35, 40. Bpy.v(T'(o[i7. kod Cinnama ed. Pariš p. 75 i Nicete Chon. p. 
12. Zeuas op. cit. p. 615. RpaiiHVCKO v. Daničić rječnik h. v. 

^ Documenta p. 322. 

^ Documenta p. 320. „Guduscanc", koji se tuj uz Timočane spo- 
minju, drži Šafarik (loc. cit.) za „Ručane, Kučevane", žitelje oko gore 
Kucaj kod Kavanice u Srbiji. Ali Šafarik bi zaveden krivom inter- 
punkcijom (v. Documenta ibid); pa se rieč ^Gunđuscanorum" ima spo- 
jiti sa „ducis Bornae", i ovdje razumievati „Gadsčani". 

* Einhardi annalcs ad a. 825, 826. Vita llludovici ap. Pertz SS. 
Oerm. II, 628 — 9 Documenta p. 330 ss. Ostali Ijetopisci povadili su 
podatke iz ova dva izvora; s toga ne treba jih navesti. 



HKVATSKA PRIJE XII VIEKA. 53 

rieku popalili".^ U ovih suvremenih viestih istina je, da su Bugari 
god. 827—9 napadali dolnju Panoniju; a tim se potvrdjuje, da je 
ona pogranič?^.a bila zemljam Bugarskim. Ako je Ijetopisac tačno 
zabilježio voden put, kojim su svoju vojsku Bugari vozili^ onda 
si imamo taj napadaj s jugo-ižtočne strane predstaviti, i to ili iz 
zemlje Bodrica, odavle Dunavom i Dravom^ hoteće tim dublje pro- 
drieti u zemlju, pa možebit osvojiti obje Panonije, koje je Drava 
dielila, ili Dunavom od ušća Save gore u Dravu. Ali vjerovatno 
je, da je Ijetopisac Savu zamienio Dravom, pk da su Bugari Sa- 
vom ploviH, Sriem plienili, gradove ili mjesta uz Savu palili i 
ondje na vrieme svoje oblasti namjestili. Sjetimo se, da su se ove 
provale dogodile samo tri godine iza Ljudevita i da si je ovaj 
bio predobio Timočane; onda ćemo si uspjeh Bugara u dolnjoj Pa- 
noniji, koja se franačkomu gospodstvu otimala, laglje protumačiti. 
Kako je ondje franačko gospodstvo zazorno bilo, svjedoči nam i 
to, da je god. 838, dakle samo njekoliko godina poslije, bajovarska 
vojska udarila na kneza Ratimira; razlog se doduše ne navodi, 
ali i taj knez je valjda sliedio stope Ljudevita, pa po svoj pri- 
lici sporazuman bio s Bugari , koj je valjda sporazumak posre- 
dovao rečeni Privina, o kojem se izrično kaže, da je iz Bugarske 
došao k Ratimiru. 

Ove dogodjaje navodimo tuj samo za to, što nam jasno tvrde, 
da je dolnja Panonija na iztoku kod Dunava graničila s Bugar- 
skom. S one strane Dunava u Daciji sjedili su Bodrici, koji su 
preko Dunava zasizali u Braničevo; ovdje i uz desnu obalu Du- 
nava prostirala se vlast Bugarske. Razmirice izmedju obiju država 
do skora su se stišale. Poslije Mortaga sliedio je na bugarskom 
priestolju Presiam a za njim do skora Boris (ok. 844). Oba su, pu- 
stivši na miru Njemačku, njoj se pače g. 832 približi vši^, gledali na 
drugu stranu granice državu proširiti. Ta strana bijaše Srbija i 
Hrvatska. „Sve do vremena srb. kneza Vlastiniira lUigari su u 
miru živili sa Srbi, ljubeći se medju sobom kano susjedi i pogia- 
nični ... Ali za vladavine Vla^timira zarati se h& Srbi Presjara, 



* Documenta p. 333 — 4 Na jednom mjestu piše se „liulffarornm 
exercitUR terminos Pannoiiia(3 supcrioris", očevidna po^^rjc^ska mj. „ni 
ferioris", jer Baldc.ricli kano vojvoda forojiilicJisiH i „nistoi limitiH jki- 
nonici" nije bio prcdpo.stavljciii gornjoj, koju je spadala pod Havar 
skoga vojvodu, nego dolnjoj I^moniji. 

2 Ilcrimanni chronicon ad a. h:J2 (Portz VI, 571): „I.cK-'iti i^nlR"- 
rorum cum muncribuH venenmt (ad Ludovicum imprratonsm)." 

5 



54 l^R RAČKI, 

knez biip^arski, lioteći jili podjarmiti. Ali vojnjiići tri godine ne 
samo ne obavi ništa, nego i mnogo svoje vojske izgnbi.^" Sretnije 
nije prošao ni Presjamov sin Boris, bivši prisiljen na mir, kada 
mu f^in Vladimir dopane n rnke srbske.'^ Jednako je prošao Boris 
i n ratu proti Hrvatskoj, nemogavši je svladati uglavi mir.^ Bu- 
garom nije dakle za rukom pošlo razširiti granice države svoje 
praraa zapadu u srbske i hrvatske zemlje. Nu gdje bijaše ratište 
za Presjama i Borisa, to se iz onih obćenitih i mršavih podataka 
nikako ne može razabrati ; samo sliedi, da bijaše na srbskom i hr- 
vatskom zemljištu, posto se Bugari kano napadači predstavljaju. 
Niti se to zemljište glede Srbije dade potanje ustanoviti onom 
okolnošću, što je Boris kroz Srbiju od kneževića Borene i Stje- 
pana praćen doveden bio u Rasu. Odavle izvedosmo samo to, da 
je Rasa imala na srbsko-bugarskoj medji ležati 5 a može se i to 
izvoditi, da je ratište bilo negdje sjeverno od Rase^ u Pomoravju, 
jer inače nebi ona bila ležala na kraćem i ravnijem putu iz Srbije 
u Bugarsku. Ako je tako, onda je veoma vjerovatno, da su Bu- 
gari provalili u Srbiju iz pomenutih dunavskih priedjela izmedju 
Braničeva i Belgrada ili iz južno-iztočne strane, iz postojbine Ti- 
močana. Još se teže dade opredieliti hrvatsko ratište. Po drugih 
geografskih oznaka, kojih smo se dielomice dotakli, izmedju Hr- 
vatske i Bugarske ležale su na iztoku zemlje srbske. Srbija po- 
sljednjih 20 godina IX vieka dolazi u saobraštaj s jedne strane 
s Bugarskom s druge s Hrvatskom. Knez Muntimir braću svoju 
Stroj mira i Gojnika izgoni u Bugarsku, sinovac mu Petar, sin 
Gojnikov, bježi u Hrvatsku.* Pribislav, rečenim Petrom s priestolja 
sbačen, uteče u Hrvatsku^; ali proti Petru provali iz Bugarske 
Klonimir i unidje u grad „tt.v ^ofJTivuT.^^ . Bugarski car Simeon 
navali najprije na Srbiju, njezin knez uteče u Hrvatsku, mnogi 
Srbi bješe u plien odvedeni u Bugarsku, drugi pobjegoše u Hr- 
vatsku, Srbija ostade opustošena; tada se Simeon zarati s Hr- 
vatskom." S toga za ustanovljenje hrvatskoga ratišta pod Borisom 
valja uzeti jedno od dvoga: ili je bugarska vojska prešla u Hr- 
vatsku tudjom zemljom, n. p. Srbijom ili kroz dolnju Panoniju, 



^ Ovako car Konstantin porpli. Documenta p. 340-1. 
2 Ibid. p. 358. 



3 Ibid. p. 360. 

' UM. p. 375—76, 

^ Ibid. p. 386. 

« Ibid. p. 390—1. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 55 

budući da su Bugari tada živili s Franačkom u dobrom spora- 
zumku, ili je Hrvatska polovicom IX vieka proširila svoje iztočne 
granice do Bugarske, a to bi jedino moglo biti u Bosni. 

Granice Bugarske naprama dolnjoj Panoniji, odnosno naprama 
sriemskom joj dielu; ostale su jednake i sliedećih desetaka, dok 
je ondje Franačka preko domaćih knezova vladala. Dunav ostao 
je granicom izmedju obiju država. Ali i desno ušće Save bijaše 
bugarsko, za što imademo svjedočanstvo u onom dogodjaju, da 
kada su učenici sv. Metoda poslije smrti njegove (885) prisiljeni 
bili ostaviti Moravsku, oni, koji su se uputili u Bugarsku, bješe u 
Belgradu ( B£XaYpa6ov ) „najplemenitijem gradu izmedju svih na 
Dunavu ležećih", dočekani od bugarskoga gradskoga poglavara 
Borita-kana, liepo ondje primljeni i odaslani samomu knezu Borisu.* 
Belgrad dakle, koj je iz podrtina staroga Singiduna niknuo, bijaše 
tada u bugarskoj vlasti. To se isto razabire iz one franačkoga 
ljetopisa pripoviesti^, po kojoj su njemački poslanici „Savom rie- 
kom na ladji dovedeni u Bugarsku" (892). 

Mislim, da je ovimi navodi dosta utvrdjeno, da je dolnja Pano- 
nija i za karolinžko doba imala na iztoku one granice, koje je 
rimska Panonija njekada ondje imala, a te granice bijahu Dunav 
od ušća Drave do ušća Save s jednim dielom te rieke u onom 
toku njezinom, gdje hrli u Dunav. Rimska Panonija graničila je 
ondje s Moesiom, karolinžka pako Panonija bar od trećega desetka 
IX vieka s Bugarskom, koja je imala u svojoj vlasti davnu Moesiu 
i ključ za Panoniju, Beograd. Imajući to pred očima, jasan će nam 
biti sadržaj pisma, koje je papa Ivan VIII upravio „Montemero 
duci Sclauinicae.''" Odlomak toga pisma glasi: „Opominjemo te, 
da sliedeći primjer svojih praroditelja nastojiš, koliko je moguće, 
vratiti se k panonskoj diecezi ; a pošto je ondje već, hvala bogu, 
postavljen od stolice sv. Petra biskup, uteći se pod njegovu pa- 
stirsku brigu." Smisao je toga odlomka jasan svakomu, koji znade, 
da je papa Hadrian II uzkrisio za panonske i moravske Slovene 
davnu sriemsku biskupiju, ali da je to djelo njegovo naišlo na 
velik odpor u Njemačkoj, pošto se je ta papina odredba protivila 
crkvenomu urcdjcnju Karla vel. i državnim njemačkim interesom. 

^ Vita 8. Clemcntis. ed. Miklošić c. XV-XVI V. moje djelo: Viek i 
djelovanje sv. Cirila i Metoda str. 371. 

2 Doćumenta p. :i«(): „dcin pcr fiiicnte Savi HuminiH navi^'i(» iii 
Bulgaria perducti'*. 

» Ibid. p. 367. 



56 FR. RAČKI 



Prerada nas sva sadržina upućuje^ koje zemlje slovenske knezom 
nio^ao je biti onaj Mutimir : to su se dosta mučili o osobi kneza 
i zemlji njegovoj. ]\Iislilo se na hrvatskoga kneza Mutimira, od 
kojega nam se sačuvala listina god. 892.^ Ali to se mnienje po- 
bija već tiem, što za vladavine Ivana VITI sjedjahu na hrvatskom 
priestolju poslije Domogoja knezovi Scdeslav i Branimir. Mislilo se 
i na srbskoga kneza Mutimira^; ali kako bi ga papa mogao nago- 
varati^ da se, sliedeći svojih praroditelja primjer, podvrgne panon- 
skoj biskupiji, kada Srbija nije prije spadala pod panonsku diecezuV 
Sta je dakle naravnije, nego u Mutimiru nazirati kneza dolnje 
Panonije, nasljednika Ljudevita i Ratimira, koj budući ovisan od 
franačkoga dvora ustručavao se podpasti pod panonsku diecezu, 
proti kojoj se tolika vika digla bila u Njemačkoj.^ Ne ima ni 
jednoga temeljita razloga proti takovu shvaćanju, a sve za nj go- 
vori. Ovdje možemo nadovezati jednu izjavu Trpimirove listine, 
koja je takodjer dala povoda krivu tumačenju. Taj hrvatski knez 
veli obsegu jurisdikcije metropolije spljetske glede na zemljišni 
prostor ovo: „(juae est metropolis usque ripam Danubii ct pene 
per totum regnum Chroatorum.*" Ovdje se dakle o zemljišnom ob- 
segu spljetske metropolije tvrdi dvoje, prvo : da se jurisdikcija 
njezina proteže sve do obale Dunava, i drugo, ^pene per totura 
regnum Chroatorum." Ova povelja izdana je 4. ožujka 852 god., 
u vrieme dakle kada je Panonija odvisna bila od Karolinga i kada 
je sam hrvatski knez, kano što na čelu svoje listine iztiče, pri- 
znavao njihovu vrhovnu vlast. Karlo veliki osvojivši zemlje Baio- 
varie na iztoku do Dunava i Tise a brinući se oko razširenja kr- 
šćanstva uredi i njihove crkvene odnošaje. Pošto su o pokršćenju 
noričkih Slovena nastojah svećenici solnogradski i oglajski, te se 
izmedju oglajskoga patrijarha, kojemu je Istra podčinjena bila, i 
solnogradskoga biskupa, koj je pokršćenje karantanskih Slovena 
bio u svoje ruke uzeo, razpra porodila bila o jurisdikciji u tih 
zemijah : odredi Karlo ustanovom od 14. lipnja 810 rieku Dravu 
za granicu izmedju solnogradske i oglajske crkve, koja odredba 
bi i po Karlovu sinu i nasljedniku Ljudevitu god. 819 potvrdjena. 
Solnogradskomu biskupu bješe takodjer podredjena Panonija iz- 

1 Ibid. p. 14. 

^ Diiraraler: Uebcr die alteate Geschichte der Slaven in Dalraatien. 
S. 57. 

^ Documenta p. .368. 
* Ibid. p. 4. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 57 

medju Rabe, Dunava i Drave, te je on u tom dielu vlast biskupsku 
sbilja vršio. Dvie godine prije izdanja Trpimirove listine posvetio 
je solnogradski biskup Liutpram u kneževskom gradu Mosbi^rgu 
na Sali kod blatna jezera (Balatona) crkvu na čast bogorodice. 
Nove su crkve podignute u Optuju, Pećubu, Salapiugu (Salabug, 
Szalaber) itd. i u drugih mjestih prekodravske Panonije.^ Ali nigdje 
ne nalazimo stalne viesti, kojoj biskupiji bi povjerena dolnja Pa- 
nonija izmedju Save i Drave, kneževina na ime Ljudevitova i Ka- 
timirova. Ne ima traga, da bi solnogradski biskup brigu duševne 
pastve ondje preuzeo bio. Pomenuta ustanova o granicah na Dravi 
izmedju solnogradske i oglajske crkve tiče se Karantana, kojega 
diel počam od desne obale Drave pripao je drugoj, a onaj od lieve 
obale prvoj crkvi. Moguće je, da su oglajski patrijarhi nastojali 
svoju vlast protegnuti i u Panoniju dolnju ; ali za to ne ima dokaza. 
Takmac oglajskih patrijarha u Istriji, patrijarha u Gradu Fortunato, 
bio je obtužen, da je sporazuman bio s knezom Ljudevitom^; ali 
da bi on bio vršio kakovu vlatft u dolnjoj Panoniji, tomu ne ima 
traga. S toga bit će bila dolnja Panonija propuštena metropoliji 
spljetskoj ; ako i ne ima dokaza, da je ona obavljala jurisdikciju 
ondje polovinom IX stoljeća. Ali dočim je Panonija gornja, od- 
nosno Panonija izmedju Kabe, Dunava i Drave, podredjena bila 
solnogradskoj crkvi, ne može se pod „obalom Dunava**, koja se 
u Trpimirovoj listini spominje, razumievati druga nego sricmska. 
Dovle si je spljetska metropolija prisvajala pravo; a je da li ga 
ondje i vršila, ne zna se. Odavle će se razjasniti i ona druga 
oznaka. Dolnja Panonija bijaše u Trpimirovo doba od Hrvatske 
neodvisna, sačinjavajući posebnu kneževinu pod vrhovnom vlašću 
franačkom. S toga riečca „paene'^ ne ima ondje onoga prvoga 
značenja t j. nestoji mjesto „fere" , skoro; nego imade drugo 
značenje t. j. stoji mj. prorsus, skroz; te se ciela izreka iinade 
tako prevesti: „koja (spljetska crkva) jest metropolija do obale 
Dunava i skroz po cieloj državi Hrvatskoj", t. j. jest mctro- 
politska crkva za cielu Hrvatsku i dalje do Dunava. Kada bi 
„paene** imalo prvo značenje, onda bi izreka znamenovala, da 
je obseg Hrvatske veći od obsega nietropolijc spljctske, što bi u 
protuslovju bilo s liintoričkom istinom; a takovo protu8h)vje ne 
smije se podmetati listini, oa'un ;iko bi se htjelo tvrdili, da nam 

* Dlimmlcr: Ceber dio aUdoHtIirlicn .Markeii. S. 2(» IV. \J fV. I'. Ilun- 
rHlvy: Ktlniof,'rapliie vun L'n^arn. IJiulapcst 1^77. 8. 112 — 115. 
^ Documenta p .'525. 



58 FR. RAČKI, 

prvobitan text nije nepokvaren sačuvan u priepisu od god. 1333. 
Ovakovo tumačenje, jurve slovnički opravdano, opravdava se još 
više latinštinom, kojom je listina sastavljena. 

Osnutkom panonske metropolije (870/1) imao je ovoj pripasti i 
onaj diel Panonije „do obale Dunava**, na koj si je spljetska me- 
tropolija svojatala davno pravo. Odavle i ona opomena na kneza 
Mutimira, premda je imala pred očima više njemačku nego li. spljet- 
sku crkvu, iza koje nije za onaj diel Panonije stajala vlast dr- 
žavna. 

Kneževina dolnjo-panonska nije nikada prekoračila desne obale 
Drave. S one strane Drave gornja Panonija bijaše posebna upravna 
oblast. Ovdje je prema polovini IX vieka nastala nova slovenska 
kneževina sa središtem kod njekadanjega jezera „Pelso" (lacus 
Pelissa), kod tamošnjih Slovena „Blato", odavle i „KiiASh Ki^aihiihCKi*", 
s glavnim gradom „Mosaburgom" (urbs paludarum) na ušću rieke 
Sale (Salavar). Prvi knez bijaše spomenuti Privina a za njim nje- 
gov sin Kocel. Na zapad prostirala se ova kneževina do onkraj 
Optuja, na iztok do Dunava a na jug do Drave. Poslije smrti 
Kocela (873 — 4) odieljena bi od kneževine samo župa Dudlebska 
8 Optujom i pridružena Koruškoj ; a ostali diel posjede veliko mo- 
ravski knez Svatopluk. Sada bjehu Velika Moravska i dolnja Pa- 
nonija dvie slovenske pogranične zemlje, ali ne samo veličinom 
nego i smjerom svojim posvema različite. Svatopluk je stvarao 
neodvisnu državu, te za neodvisnost njezinu vodio proti Njemačkoj 
upornu borbu; doČim susjed njegov knez Braslav bijaše njezin 
vjeran vasal. S toga kada se poslije smrti Svatopluka (894) stade 
razpadati država njegova, a Panonija, povraćena njemačkoj vlasti, 
bude izvrgnuta provalam Magjara, koji su nova siela u Daciji za- 
uzeli, dade (896) car Arnulf „Moosburg" a Panonijom dolnjo-pa- 
nonskomu knezu Braslavu na obranu.' 

Sa zemljišnim obsegom dolnje Panonije bavili smo se podulje 
i pobHže, i to iz dva razloga: prvo, što je dolnja Panonija skoro 
uz Čitavo IX stoljeće bila na jednoj strani pogranična Hrvatskoj 
zemlji; pa se za to sjeverne granice Hrvatske za ono doba laglje 
ustanoviti mogu, ako se dotične granice dolnje Panonije na čistac 
izvedu; onda drugo, što je to pitanje kod nas dosta zamršeno po- 
stalo, pa se iz krivih premisa izvode takodjer krivi zaključci. Jednu 
takovu krivu premisu iztakosmo, na ime da je još prije IX stoljeća 



^ Documenta p. :}H1. 



HRVATSKA PBIJE Xn VIEKA. 59 

postajala u Panoniji med Savom i Dravom posebna samostalna dr- 
žava, tako zvana posavska Hrvatska; dočim je taj priedjel Panonije 
zaposjednut bio od Avara i pod vlašću njihova chagana, dokle 
god jim ga Karlo veliki ne iztrgnu iz ruku. Tek onda bješe ondje 
ustrojena posebna upravna oblast pod domaćimi knezovi, od kojih 
su nam poznati Ljudevit, Ratimir, Mutimir i Braclav, koji su bili 
suvremenici hrvatskim knezovom Borni, Ladislavu, Mislavu, Do- 
magoju, Branimiru i Mutimiru. Granice kneževine Ljudevita i na- 
sljednika njegovih podudarale su se u bitnosti s granicami Panonije 
savske i sriemske za posljednje doba rimskoga gospodstva. One 
su naime od zapada tekle Dravom, počam od medje Karantana, 
imenito marke „iuxta Souvam*^, do njezina ušća, odavle dalje Du- 
navom do ušća Save, obuhvaćajući ovdje ^^Frankochorion" i dopi- 
rući ovdje do Bugarske, kojoj je Belgrad pripadao. Ako su gra- 
nice na dolnjoj Savi prekoračile tu rieku; niesu tuj zasizalc preko 
desne Posavine. Na srednjoj Savi u području njezina glavnoga pri- 
toka Kupe, Pokupje imalo je činiti granicu naprama Hrvatskoj, 
koja je s liburnijskom visočinom i sa Pounjem imala graničiti 
s dolnjom Panonijom.^ 



* Prof. S. Ljubić litjeo bi tako zvanoj Hrvatskoj posavskoj izhoditi 
mnogo veći obseg, na ime „iztočni dio sadašnje provincialne Hrvatske, 
Slavoniju i Sriem medju Dravom, Dnnajem i Savom a prieko Save u 
Hirskoj svu Bosnu do granice Bugarske i srbske na Drini*, i misli, 
„da su ove zemlje sastavljale jednu neodvisnu državu, tako zvanu po- 
savsku Hrvatsku". (Rad KLHI, 117). Ljubić svojata dakle dolnjoj 
Panoniji i Bosnu, odstupajući tiem od onoga pojma, koj se s Pano- 
nijom ovkraj Drave spajao u vrieme rimsko i u doba Karolinžko. Za 
dokaz navodi ^iznevirenje bugarskih Gudušana (mj. Giidušćana) i Ti- 
močana", što da dokazuje, „da su ovi graničili na Drini sa Posav- 
skom Hrvatskom". Ali „Gudušćani" odpadajii, jer su oni bili poda- 
nici Borne i stanovali na Gadskoj u Hrvatskoj ; Timoćani pako u po- 
riećju Timoka. A osim toga izvicstno je, da su na ušću Save Husari 
susjedi bili sriemskomu diclu Panonije; pa se Bosna, o kojoj je pric- 
por, nije širila od desne obale Drine k ušću Save i Dunava. Navodi 
se na dalje putovanj<: njemar-kih poslanika Savom u liu^'arsku ; ali laj 
navod ne može drugo utvrditi nego da je i desna obala Save pripa- 
dala Bra3lavu i dolnjoj Panoniji, kojoj je ona i u vricme rimsko pri- 
padala. Ali odavle ne sliedi, daje „sva liosna'* spadala na (loliijo 
})aTionsku kneževinu. Onaj nef,'ativan razlog', crpljen „ox silontio" kod 
Konstantina, ne vriedi ništa; jer „posavska Hrvatska" nijo ni mo^la 
doći u odnošaj s Cari^'radom, pošto je do Karla vel. bila diel Avari.jc, 
a onda franaćke države. Da Bosna t. j. zemlja u porierju Jiosne nije 
spadala na kneževinu Ljudevita i Braslava, o tom m- može ni piiO- 



60 FK. RAČKI, 

Tiem odgovorismo na prvi diel pitanja: dokle je Hrvatska do- 
pirala prama Panoniji prije Konstantinove dobe t. j. prije X vieka. 
Dopirase na ime prije IX stoljeća do Panonije obarske, a od tada 
do Panonije franačke, imenito do kneževine Ljudevita, Katimira, 
Mutimira i Braslava. Glede granica Hrvatske prama Panoniji u 
Konstantinovo doba t. j. oko polovice X vieka izjavismo takodjer 
svoje mnieuje^ na ime da su po dosta jasnom opisu Magjari osim 
Dacije, koju su presiecale rieke Temeš, Moriš, Koros i Tisa, dakle 
osim Potisja, posjeli bili Panoniju izmedju Dunava i Drave, koja 
je pod Svatoplukom pripadala Velikoj Moravskoj, a od dolnje Pa- 
nonije, kneževine Braslavove, skrajni iztočni joj dio izmedju Du- 
nava i Save.'^ 



pora biti. Prije može biti prieporno, je da li je Bosna u IX vieku 
pripadala dalmatinskoj Hrvatskoj ili Srbiji. Ali da Konstantin dovodi 
za svoje doba „to '^(copiov Boaojva" u svezu sa Srbijom, uvidjeti će 
napokon svaki, koji c. 32 de adm. imp. u savezu i pomnjivo pročita. 
Tvrdnja Ljubićeva, da je grad to KaTspa^ koj navodi Konstantin u 
Bosni, primorski Kotor, jest sasvim neosnovana, jer on taj Kotor u 
Boci zove ^to "/cdĆTToov tcov A£x.xT£pwv" i navodi ga medju primor- 
skimi gradovi uz Rausion, Aspalathon, Tetranguris, Diadora (de adm. 
imp. c. 29). Neosnovana je takodjer, kako već navedosmo, tvrdnja, 
da je „Vonomyrus Sclavus** knezom bio posavske Hrvatske, koja bi 
u tom slučaju god. 796 već ustrojena bila. Ta bludnja potiče odanle, 
što se tvrdi, da su PIrvati odmah poslije svoga dolazka zasnovali drugu 
državu u Panoniji ; a to bi istom dokazati trebalo. Ljubić ni danas 
neće da priznaje, da je Konstantinov „Porin" postao od „Borne" fra- 
načkih ijetopisaca, i da Konstantin, pisac preko jednoga vieka od đo- 
gođjaja mladji, osobe mieša. (Documenta p. 328). S toga Porinu ne 
iraa u Posavini mjesta. Isto tako niesu ni Privina ni Kocel bili na- 
sljednici Ljudevita, nego knezovi u prekodravskoj Panoniji. Za prvu 
tvrdnju ne ima upravo nikakova dokaza, pače protivno. Ljubićev na- 
vod iz pisma kralja Ljudevita na cara Basilia (str. 122) baš protivno 
tiče se primorskih Slovjena, koje je jedino mogao „Niceta quidam 
patricius, Hadriani loci servatore ciim classihus destinato", pomorskom 
silom napasti ; što pogledom na Panoniju ne ima smisla. Navodeći 
Ljubić (L34) Abodrite s kraljem njihovim Gostomislom opet je po- 
miešao sjeverne Bodrice u Polabju s Bodrici u Podunavlju. 

1 V. str. 13. 

'^ Badava se prof. Ljubić (Jlad XLni, 146) trudi dati drugo zna- 
menovanje jasnim riečim Konstantinovim : „aX>>a /.7.1 svDsv [astov tou 
Ay.vo'yi£o>; x.al to'j i^a.[ia 7:oTa;;//j" t. j. ali i odanle medju Dunavom 
i Savom riekom." Neposredno prije toga veli Konstantin: „I stanuju 
Turci (Magjari) preko Dunava rieke u zemlji Moravskoj"; onda raz- 
širuje svoju izreku t. j. ne samo „preko Dunava (u zemlji Moravskoj), 
„nego i odanle medju Savom i Dunavom." Svako drugo tumačenje 
čini nasilje jeziku. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 61 

Sada možemo prieći na drugi diel toga pitanja, na ime, koje 
su bile granice Hrvatske naprama Panoniji poslije Konstantina 
t. j. poslije polovice X stoljeća? 

U tom pogledu sačuvani su nam glede iztočnoga diela dolnje 
Panonije t. j. glede sriemske Panonije sliedeći vjerodostojni po- 
datci. God. 1019 bijaše gospodarom Sriema (6 toO Sipt^iou /.paTwv) 
Sermon, brat Nestonga, o kojem nije inače ništa poznato. Pošto 
je netom Bugarska poslije dugotrajna rata pobiedjena i iztočno- 
rimskoj carevini pridružena; pošto su se i „susjedni narod hrvatski 
i njegovi knezovi, dva brata" predali caru Vasiliju II; pošto bi i 
Sermon zasjedom smaknut : bješe i Sriem utjelovljen carevini, a 
načelnikom ondje postavljen Diogenes.^ Odavle se vidi, daje Sriem 
izmedju god. 950 i 1019 prestao biti magjarskim, jer nitko neće 
u Sermonu nazirati zastupnika magjarske državne vlasti. Magjari 
su imali u onom prvom zaletu svojem, kojim su Daciju i Panoniju 
izmedju Dunava i Drave osvojili, posjesti takodjer bližnji diel Pa- 
nonije medju Dunavom i Savom, gdje niesu mogli naići na veliki 
odpor, osobito kako su dne 28. lipnja god. 907 velikom pobjedom, 
stečenom nad vojskom njemačkom, državu njemačku u obranbeni 
položaj potisnuli i prisilili, da svoje tvorbe na srednjem Dunavu 
i na Savi napusti.^ Ali poslije velikoga poraza na leškom polju 
(10. kolov. 955) i poslije vojenih neuspjeha na balkanskom polu- 
otoku (962, 970), vojena sila Magjara znamenito je smalaksala; 
oni su postali pristupniji kršćanskoj civilizaciji, koja je počela kon- 
cem X vieka u sve slojeve toga naroda prodirati. U ono doba i u 
onih okolnostih imali su Magjari svoj privremeni položaj medju 
Dunavom i Savom izgubiti. Ali da bi gospodstvo Magjara u onom 
dielu Panonije zamienila bila neodvisna kneževina, ili da bi kne- 
ževina Braslavova preživjela bila katastrofu, kojoj je Velika Mo- 
ravska i vlast franačka dolazkom Magjara podlegla, pa da bi te 
panonske kneževine Braslavove (regnum Brazlavonis) početkom 
XI vieka vladarom i Braslavovim nasljednikom bio rečeni Scrmo 
— tomu se mnienju protivi skfip dogodjaja i okolnosti, te hc 
nijednim historijskim dokazom podkriepiti ne može.^ S tuga mozo 



' Dofiimcnta p. 4:i2. 

'^ Diimmlcr: L^f^ber dio siidoHtliclicn Markcn S. H2 — H.5. 

^ To^'a je mnienja prof. Ljubić (Kad XLIII, ll.'O, komu Sormo 
bijaše „ne samo Hrvat ne^o i Kamostalan Kam(»di'žac tako zvanili Po- 
savskih Hrvata u svom prcstoliiom ;^'Ta(lu Sirmiiimii, odakl«- mu i naziv, 
jer ono 6 toj ^'.cjJ/j'j /,07.t<->v značilo bi . . ne župan ili ban da li du- 



62 FR. RAĆKI, 

se samo pitati, koje državne vlasti, bugarske, hrvatske, srbske li za- 

V 

stupnikoni u Sriemu bijaše onaj SermoV Sto navodim ovdje i Sr- 
biju, premda se izrično ne spominje, tomu se neće nitko čuditi, koji 
znade, da Ivan Scylitzes, koj je živio u prvoj polovini XI stoljeća, 
na što sam već drugdje pažnju obratio', upotrebljuje ime iispttoi i 
XpoJiaToi sada za Srbe, sada za Hrvate, te pod imenom XpofiaTot 
razumieva i Srbe; koj na dalje znade, da je Scjlitzesovo djelo 
„'KTriToar, l'iTopKov", u kojem se ta imena tako upotrebljuju, pocrpao 
mladji mu suvremenik Kedren za svoju „i^uvo^t; i<7Topuov". Ondje 
dakle, gdje se kaže, da se je, poslije savladane Bugarske, caru Va- 
siliju II predala „toč oaopoc e^vvi tcov Kop^^Toiv**, samo ime neodlučuje. 
A još manje sliedi iz contexta, da je sriemski vojvoda pripadao 
tomu, recimo, hrvatskomu narodu. Jer što je ondje pisac htjeo 
reći, ako se on izvod stavi u savez s čitavim nizom pripoviedanja 
i misli? Dovršivši pripoviedanje o ratu grčko-bugarskom i podjarm- 
Ijenju Bugarske , nastavlja u kratko , kako je i ostali susjedni 
diel balkanskoga poluotoka opet pod vlast carevu došao, da se na 
ime poslije Bugarske preda ^Ta otj.opa š^vri tcov Xop[iiaT(ov" ; ali da 



minus, gospodar, knez, samodržavni vladalac u Sirmiiimu" . . . „Po 
smrti Braslava opet nam sasvim ponestaju viesti o Posavskoj Hrvat- 
skoj i njezinih viađarih do Serma" (str. 127). — „Sermonova dr- 
žava t. j. Posavska Hrvatska zauzimala sve zemlje, koje se šire međju 
Dravom, Dunavom, Drinom i Dalmatinskom Hrvatskom" (str. 148). 
Ovomu se Sermonu pripisuje penez s nađpisom na zadku : ^^^i^^j.o <7Tpa- 
TY,AaT(7,:)". Ovaj naslov pokazuje, da se ne ima nazivu zpaTcov dati 
onolika važnost, jer se njim ne naznačuje samo samostalan vladalac 
nego i drugi vlastodržac ; te neće ovdje drugo znamenovati nego na 
onom penezu, na ime ^T^v.zrrfoc^ 'r\'ziJA<iw^ ^P7^->'^? kako se kod By- 
zantinaca zovu načelnici pojedinih pokrajina i visoki dostojanstvenici 
(Krause : Die Byzantiner des Mittelalters. S. 207). Kod Scylitza, od 
kojega je Cedrenus onu viest o Sermonu crpio, zove se taj pc lat. 
prievodu „princeps" (ap'/o)v). Niti to, što imade penez od Sermona, 
neodlučuje u našem pitanju ništa, jer imade u slovjenskoj poviesti, a 
i drugdje primjera, da su i drugi velikaši kovali peneze, tako kod 
Srba kr. Marko i Andrija, Joan Olivier, Konstantin, župan Branko itd., 
kod Bošnjaka Hrvoja vojvoda, ne spominjući tOga, da se pravo ne zna, 
koju je svrhu onaj penez (što li ?) Sermonov imao. Ova je sumnja 
opravdanija, što početkom XI vieka nije vlastit penez kovan ni u Hr- 
vatskoj, ni u Bugarskoj, ni u Srbiji. Ali „dato non concesso^, da je 
Scrmon bio „samodržavni vladalac Sriema", odavle ne sliedi, da je 
pod njega spadala svakolika tako zvana posavska Hrvatska. To bi se 
tek dokazati imalo. 
' Rad LI, 166—171. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 63 

za dokončanje pokorenja ]oš je trebalo Sriem pokoriti, a tomu 
se nehtjede podati ;,6 toO Sippiou xpaTćov . . Sspacov", „Sermii prin- 
ceps Sermon", kako se u lat. prievodu Scylitza čita. Tiem se pako 
iztiče sveza Sriema sa susjednimi jurve pokorenimi zemljami. Po 
geografskom položaju Srieai se je doticao bugarske države i to 
podunavskoga joj diela. Na desnoj obali Save, kod ušća njezina, 
ležao je bugarski grad Belgrad, koj je ne samo u Borisovo doba 
bio bugarski, nego je i kašnje u doba Konstantina cara (949 — 50) 
i za velike bugarsko-grčke vojne početkom XI vieka bio bugarski, 
kano što svjedoči hrisovulja cara Vasilija II od 1020 god., kojom 
se crkveni odnošaji u podjarmljenoj Bugarskoj uredjuju.^ Ako je 
Bugarska dopirala do Dunava i do Save, pa ako Sriem nije više 
pripadao ni dolnjo-panonskoj kneževini, kojoj poslije Braslava ne- 
ima traga, ni Magjarom : ni je li najvjerovatnije, da je spadao na 
Bugarsku? Ovo će nam se prikazati još vjerovatnije, ako se sje- 
timo, kako su Bugari, dočepavši se desne obale Dunava i u Bio- 
gradu čvrste tačke za dolnju Posavinu, nastojali još za franačke 
vladavine posjesti prekodunavsku Daciju i obližnju Panoniju. Kada 
bi smjeli kasnijoj predaji magjarskoj dati historičku važnost, Ma- 
gjari bi bili u postojbini Bodrica, u njekadanjoj Daciji , naišli 
na bugarsku vlast, koju su imali najprije odanle iztisnuti.'^ Ncda 
nam se ni iz tvrdnje franačkoga ljetopisa^, da je njemački kralj 
Arnulf god. 892 zamolio bugarskoga kneza Vladimira, neka Mo- 
ravljanom, s kojimi se zaratio bio, uzkrati svoje solane — to izvoditi, 
da su ove solane bile bud u Marmarošu*, bud u sadanjem Erdelju, 
pa da je uslied toga tada bila Daći ja u vlasti bugarskoj.^ Ali kada 
bi tako bilo, bili bi Bugari odanle iztisnuti početkom X vieka; a 
obratno bili bi oni Magjare iz diela Panonije izmedju Save i Du- 



' Priobći ju Gohibinski : KpaTKiii onepiri. H(;TO))iii iipauocMammvi, 
HepKiJCM oojirapcKOH . . . MocKua 1871. U bugarskom prievodu s raz- 
jašnjenji M. Drinov : Ue\mo,\vi^iecK<) cnHcaHie na jVi>.Ai^ap. KiunK. 
Apy*/KecTno I, 7 — 8 str. 17 — 25. Uz ejnskopa srcdičkoga, niško^M, 
vranićkoga u Podunavlju spominje se takodjer „bclKnidski episkop u 
Bclf^radu, (iradcu. Omči, Glav(;ntinu i Bieloj crkvi." 

2 Hilferdiu^' op. cit. p. 120—7. 

^ Documonta p. '.\Hi). 

■* Kako je mislio Snfarik : slov. starož. str. (»Oti. 

^ 0(1 njem. hi.storika Diimmlcr (Sild/istl. Markcn. 8. 10. Goscliichtc 
des ostfrjink. Kciclies I, ;i.'j) i Hiidinp'r (oHtcr. (IcHcliiclite I, I/H) 
misle takodjer, da su Husari zavladali zemljom ua lievoj (»bali Du- 
nava. 'i\jmu se mnienju opire Ito.sslcr: Koman Studjen S. 201-^ 1. 



64 PB. RAČKI, 

uava iztisnuli u drugoj polovini toga stoljeća, valjda pod carem 
iSamuelom (976 — 1014), koj je iz zapada bugarskih zemalja, iz 
Macedonije, širio vlast prama iztoku u Podunavlje. Upravo tada 
rasla je snaga bugarskoga naroda divnim načinom, naprotiv sila 
Magjara bijaše slomljena, te se je iz vana povukla unutar djelujući 
nutarnjem prieporodu naroda. Ni grčki nadpis na penezu (spo- 
menici?) stratelata Sermona nesmije se s uma smetnuti. Grčki jezik, 
grčke uredbe, grčki običaji, uvukoše se u one zemlje, koje su sta- 
jale pod uplivom grčke prosvjete. To se je pokazalo i u Magjarskoj, 
u koliko je grčka crkva ili država na nju utjecala. Magjarski ve- 
likaš Achtum, pokrstivši se u Bdinu (Vidinu) po obredu grčko- 
iztočne crkve, podignu u svojoj stolici na Morišu manastir za 
grčke kaludjere.^ Bugarska pako spadala je u okvir grčke crkve 
i grčke prosvjete, te je i domaća u nju uciepljena bila.^ S toga 
se daje sasma lasno protumačiti, kako je Sermo, ako je bugarski 
vlastodržac bio, rabio grčki jezik; a teže bi se dalo to shvatiti, 
da je hrvatskim vlastodržcem bio.'^ 

Bio medju tim Sriem do god. 1019 dielom bugarske, za što go- 
vore sve okolnosti, ili hrvatske države, te godine postade on 



^ Vita 8. Gerarđi c. 10 ed. Enđlicher: Monum. arpađiana p. 214. 
8S. Biidinger op. cit. p. .393. 

^ To se osim u književnosti, u kojoj se pretežno iz grčkoga pre- 
vodilo, opaža navlastito u državnih uredbah, koje su od bizantinskih 
pozajmljene. V. Jireček : Dejiny narodu bulharskeho. Str. 342. 

^ Kazlog, koj Ljubić proti bugarštini Sermona iz Cedrena navodi 
(Rad XLIII, 110), da Sermo nije mogao biti Bugarinom, jer da Ceđren 
kaže, da je poslije pada Bugarske jedini Ivac „od bugarskih načel- 
nika ili velemoža" bio, koj nije htjeo pripoznati Vasilijeve vlasti — 
taj razlog odpada, ako se ona tvrdnja Cedrenova motri u savezu s nje- 
govim pripovieđanjem o bugarsko-grčkom ratu. Po smrti na ime Joana 
Vladislava (1018) stvorile su se dvie stranke medju Bugari: jedna, 
kojoj je na čelu stajao patrijar David, htjela se uvjetno Grkom pre- 
dati, druga htjela nastaviti rat. Ovoj su na čelu stajali Joana Vladi- 
slava sin Fružin, i vojvode Nikolica i Ivac. Pomoćju prve stranke pošlo 
je Vasiliju za rukom pokoriti Macedoniju i osvojiti priestolnicu Ohrid. 
Stranka ratoborna j)ovukla se u planine srednje Arbanije ; ali napokon 
videći neuspješnost odpora preda se Fružin i Nikolica; jedini Ivac, 
koj se bio svojom vojskom povukao u nepristupnu goru Vrohot (Pro- 
ništa), kod Devola, nebtjcdo se predati, te bude izdajničkim načinom 
usmrćen fV. Kad XXIV, 144). Ovdje dakle Cedren ima pred očima 
razvoj dogodjaja u zapadnoj Bugarskoj, gdje se bacala kocka o sud- 
bini njezinoj ; pa kada su se ti dogodjaji ondje odlučili proti Bugarskoj, 
niesu je više mogli spasiti pojedini odaljeni dielovi. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 65 

obla^ću iztoČno-rimske carevine, koja si pridruži sve bugarske zemlje 
od Podunavlja do Ohrida, a od strane srbskih i hrvatskih zemalja 
izhodi si priznanje svoje vrhovne vlasti. Zastupnikom bizantinske 
vlasti bijaše ondje pomenuti Diogenes u svojstvu „arhonta" sriem- 
skoga. Diogenes bijaše sve do god. 1028 „ap'/a)v Stpar'ou" ; onda 
ga car Konstantin VIII prenese u Bugarsku, učinivši ga vojvodom 
Bugarske (^oux.a tt^c Bou>;yapiac), da kano prokušani vojskovodja 
brani tu zemlju od Pečenega.^ Ali Sriem ostade još i dalje u 
vlasti carevine, dok Ugarska, prebolivši nutarnje rane i utvrdivši za 
Andrije I s Njemačkom dobre odnošaje (1058), opet ne obrati 
svoju pažnju na iztočno-južne granice, a to tim više, što su onamo 
duž Dunava prodirale divlje pečenežke čete. 1 ne obazirući se na 
više no sumnjivu viest, da je već za kralja Andrije I Sriem po 
palatinu Radu zaposjednut i u duhovnom pogledu pećujskoj bisku- 
piji pridieljen bio^; i ne obazirući se na dalje na domaće potonje 
ugarske spomenike, koji tvrde, da su Magjari za osiguranje svojih 
granica proti pečenežkim provalam carevini god. 1068 pak opet 
god. 1072 Biograd („civitas Bulgarorum, Alba Bulgarorum") oteli' 
— ne obazirući se, velju, na ove podatke, ne ima sumnje, kano 
što i bizantinski povjestnici priznaju, da su Magjari, upotriebivši 
neprilike carevine za vladavine nesposobnoga Mihajla VII (1072 — 8) 
zaposjeli Sriem i odanle preko Save provaljivali dolinom morav- 
skom k Nišu.* Na toj strani nije mogao prvašnjih granica carevini 
povratiti ni odlučniji vladar Aleksij Komnen (1081 — 1118), budući 
zabavljen opasnim ratom normanskim na zapadnih granicah ca- 
revine, nepouzdanim susjedom Bodinom, a do skoro i križarskimi 
vojnami, koje su carevu pažnju obratili na posvema druge strane. 
S toga nalazimo, da je i koncem XI vieka Sava kod Biograda i 
Dunav u dalnjem tieku bio granicom izmedju Ugarske i Bugarske, 
odnosno iztočno-rimske carevine. U suvremenih na ime opisih'^ pro- 
laza križarske vojske g. 1096 Ugarskom uz dozvolu ugarskoga kralja 
Kolomana iztiču se na granicah dva grada „Maleviila" i „Bele- 
graua, Belegrada". O drugom se veli, da je „civitas Bulgarorum*, 
i da bijaše tada ondje »dux Nichita, princeps Bulgarorum et praeses 



' Documenta p. 436. 

•^ Ibid. p. 455. 

^ Thiirocz: Chron. Um^Rr. II, 50. V. (Miron. Poson. ad. a. lOOH. 

ImI Kndlichcr. 

* Documenta p. 45'J — 4. 

* Ibid. p. 465— y. 



G6 FR. RAČKI, 

civitiitifl Belegrnve". O Malevillc položaju izrickom se tvrdih da 
je bila ondje, j,ubi terminantur fincs regni Ungarornm". Ovdje 
bijaše „comes regionis illius nomine Guz, unus de primatibus regis 
Ungariae, comes et piinceps Malevillae". Uz ova oba pogranic^^na 
grada, Malevillu i Belgrad, tekla je jedna te ista rieka, Dunav. 
Nad gradom Malevillora dizala se na velikoj strmini tvrdjava (ca- 
stellum), u kojoj bijaše ugarska posada, niz nju tekao je Dunav. 
Kada je došlo izmedju te posade i križara do krvava sukoba, bi- 
jahu mnogi u Dunav strmoglavljeni; mnoga je trupla „Dunav na 
svojili valovih donio u Belgrad". Od Belgrada bijaše Malevilla 
samo jednu rimsku (talijansku) milju daleko. Ne daleko od Male- 
ville tekla je takodjer rieka Sava; jer kada je križarska vojska 
lotrinžkoga vojvode Gotfrida „prolazeća kroz Ugarku došla k 
Dravi (Drowa) rieci" i ovu preplovila, te idući dalje došla „k mjestu, 
koje se Francavilla zove", napokon prispjela u Malevillu, utabo- 
rila se je ^na obali Save" („in littore Sov^^a"). Ovdje su križari 
čuli, da će jim grčka vojska zabraniti prielaz i dalji put „per re- 
gnum Bulgariae**. Zaključeno bi, da najprije dio vojske priedje rieku 
(Savu) pod oružjem, koj bi imao carevu vojsku odbiti, pa onda 
puk, jer su na rieci samo tri ladje za prielaz nadjene bile. Pre- 
šavši vojvoda i vojska njegova, prenoćiše „in villa Belgrave^. Ovaj 
opis bjelodano svjedoči, da je Dunav i Sava činila tada granicu 
izmedju Ugarske i Bugarske i da Belgrad bijaše bugarski a Ma- 
levilla ugarski pogranični grad. Kako se položaj grada „Maleville" 
crta, ne može biti sumnje, da je on ležao na mjestu staroga Tau- 
runa, potonjega Zeugmina (Zegme, Zemun, Zemlin), o kojem se 
priča, da je za kakovih 30 godina kašnje sagradjen od kamena, 
koj je iz razvalina Biograda onamo prenesen bio.^ Načelnikom 
grada Malevile i županom zemlje izmedju Dunava i Save bijaše 
pomenuti ugarski velikaš imenom Guz. U tom predielu osim Ma- 
leville spominje se još grad Francavilla, koj je ležao na putu od 
Drave u Malevillu k ušću Save. 

Iz ovih razlaganja o sriemskoj Panoniji razabire se dosta jasno, 
da je ona po savladanih Obrih uza sav IX viek bila dio franačke 
kneževine medju Savom i Dravom, kojoj je dolazkom Magjara u 
one krajeve kraj učinjen; da su ju na dalje polovicom X vieka 
t. j. u vrieme cara Konstantina zaposjednutu držah Magjari; da 
je početkom XI stoljeća pripadala po svoj prilici Bugarskoj (ili 



^ Cinnamus op. cit. I, 4 p. 9. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIKKA. 67 

Hrvatskoj); da je od god. 1019 prešla u poHJed iztočno-nmake ca- 
revinC; a od ove napokon poslije 1073 god. Ugarskoj, koja je još 
koncem XI stoljeća ostala u njezinu uživanju. 

Za sriemsku Panoniju imademo njekoliko razgovietnih svjedo- 
čanstva iz IX; X i XI vieka, i to različitih razdobja, odkle se 
može njezin državopravni odnošaj njekom izvjestnosti ustanoviti. 
Manje se imade podataka za ostali veći dio zemlje, poimence za 
obalnU; sisačku Panoniju. Medju tiem imade i za taj diel Panonije 
toliko bar neizravnih dokaza, iz kojih se izviestno izvoditi može, 
da je on koncem XI vieka pripadao hrvatskoj državi, kojoj je, 
bar obšeg sisačke biskupije, već u trećem desetku toga vieka pri- 
padao. Sto se god o vjerodostojnosti domaćega izvora^ mislilo, koj 
nam sudbu zemlje izmedju Save i Drave med god. 1030 — 64 crta, 
istini se približuje glavna misao njegove tvrdnje, da je ta zemlja, 
kojoj se priepor vodio med Hrvatskom i Ugarskom, hrvatska 
bila i ostala. To se isto razabire za četvrti desetak XI vieka iz 
one suvremene viesti^, po kojoj se je koruški vojvoda Adalbero 
god. 1035 u svojem odporu proti njemačkoj kraljevskoj vlasti 
oslanjao takodjer na podporu Hrvata, što pokazuje, da je Hrvatska 
bila nedaleko od Koruške, a to je mogla biti samo u priedjelu 
medju Savom i Dravom. SHedeće godine (1036) navaho je Adalbero 
na Vilima, grofa marke „Soune"; vjerna kralju, a inače podčinjena 
vojvodi koruškomu ; čim se takodjer pokazuje, gdje su mogle biti 
koruško- hrvatske granice. Na dalje, da je posavska Panonija tada 
zbilja spadala pod Hrvatsku, i nespominjući vojna izmedju hrv. 
kralja Svinimira i koruškoga vojvode Luitolfa (^oko 1079 — 83), o 
kojih istinitosti mogao bi tko posumnjati^, pokazuje razvoj dogo- 
djaja u Hrvatskoj poslije smrti Svinimira.* Tuj se svagdje rieka 
Drava predstavlja kano granica izmedju Hrvatske i Ugarske. La- 
dislav priedje Dravu, da ondje u ime svoje sestre a Svinimirovc 
udove poremećeni red uzpostavi; zaposjcde zemlju od Drave do 
Gvozda, osnova u Zagrebu biskupiju. Koloman, nauman nastaviti 
započeto ali nedovršeno djelo Ladislava, povede vojsku i zaustavi 
se na granici kod Drave. Odavle šalje svoje punomoćnike, da rade 
8 hrvatskimi velemožami, koji su se n četami sakupili na obranu 



^ Documenta p. 471 -473. 

2 Ibid. p. 438. 

3 Ibid. p. 474— r>. 

* Ibid. p. 476—83. 



68 PR. KAČKI 



<;ranica domovine, o trajnom miru i prijateljstvu. U dotičnom 
ugovoru Drava se priznaje za granicu izmedju obiju kraljevina. 

Gdje su bile iztočne granice Hrvatske u toj zemlji medju Dra- 
vom i Savom, težko je potanko ustanoviti. Svakako valja po gore 
navedenom izključiti Sriem ; nu dokle je taj dopirao prama zapadu, 
i to je težko odsjeći. Ali dvie su okolnosti, koje ovdje zaslužuju 
našu pažnju. spomenutom prolazu križarske vojske pod Gott- 
friedom kaže se, da je ona „per regnum Ungariae pertransiens 
ad Drowa fluvium" prispjela, pa odavle prebrodivši rieku, krenula 
na Francavillu u Malevilu do ušća Save. Koloman je s taoci po 
strani pratio križare. Ne veli se, da bi vojska igdje prelazila bila 
granice Ugarske ; zemlja do Drave, pa i dalje od Drave do Ma- 
levile smatra se ugarskom.^ Kada je vojska iskala od Kolomana 
slobodan prolaz, čekaše kod Hollenburga na Dunavu uspjeh do- 
govaranja s Kolomanom, koje je Gotfried s njim vodio na obali 
jezera (Neusiedler, Ferto) kod Šopruna (Cjperon). Prešavši vojska 
preko granica, utabori se u više odjela medju jezerom, Leitom 
(Litavora), Dunavom i bakonjskom šumom. Odanle je pošla u 
najboljem redu jamačno starom rimskom cestom preko Arabona 
(Rabe) rieke u provinciu Valeriju, pak ovom do Drave kod nje 
zina ušća naprama gradu Mursi (Osiek). Ovdje je vojska prešla 
rieku i nastavila svoj put rimskom cestom uz Dunav na Teuti- 
burgum (Dalje), Cucci (Ilok), Bononiu (Bonostor) u Malevilu. Ako 
je tomu tako, onda je ušće Drave i pomenuti priedjel medju Du- 
navom i Savom tada Ugarskoj pripadao. Ovaj se dakle priedjel 
imade svakako odsjeći od Hrvatske posavske. Drugi neizravni do- 
kaz naći ćemo po mojem ranienju u sredovječnom području za- 
grebačke biskupije u pravcu iztočnom. U Ugarskoj izmedju Du- 
nava i Drave postojale su do vremena kralja Ladislava I tri bisku- 
pije: gjurska, vesprimska i pećujska. Ove biskupije nicsu presizale 
ovkraj Drave, do koje se tada prostirala vlast hrvatskoga biskupa 
u Kninu. ^ Zagrebačkomu biskupu bijaše jamačno odmah po osnutku 



* Documenta p. 469. 

^ Da se je pećujska biskupija iza osnutka njezina po sv. Stjepanu 
prostirala do Save, pozivaju se raagjarski pisci na izpravu toga kralja 
od god. 1009 (P^ejćr: cođ. dipl. I, 192), u kojoj se četvrta granica 
označuje riečmi : „quartum (terminum) ut dicitur Kwarok sicut incipiens 
a Danobyo super Zavum fluvium terminatur." Granice se na ime opi- 
suju sa sjevera: prva počima od sela ^Zcmogny", o kojem misle, da 
se je tako zvao sadašnji Foldwar (Zemonj, Zeme = magj. Folđ) na 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 69 

biskupije podredjen onaj diel kninske biskupije, koj je Ladislav 
zaposjeo bio; a to bijaše zemlja medju Dravom i Gvozdom, dakle 
njekadanja Pannonia Savia. Ovomu dielu pridruženi su uzastopce 
drugi priedjeli, kada je Hrvatska stupila s Ugarskom u savez i 
kada se je crkvena i državna organizacija zemlje slobodnije raz- 
vijati mogla. Od kotara zagrebačke biskupije najdublje su u pr- 
voj polovini XIV vieka zasizali na istok medju Savom i Dravom : 
districtus de Zincze et de Guescha, obuhvaćajući sadanje kotare 
gradiškanski, kapelski, požežki i pakrački što podpuno što die- 
lomice, za tiem arcidjakonat de Vaška u sadanjih kotarih viro- 
vitičkom i našičkom.^ Ovi kotari spominju se i prošlih stoljeća, 
tako se Vaška zemlja i naddjakonija spominje već koncem XII 
vieka ^ ; pa neima sumnje, da su oni kotari pripadali zagr. biskupiji 
mnogo prije početka XIV stoljeća. Jednako ne ima sumnje, da 

Dunavu, gdje bi opatovina sv. Jelene ; ondje dakle bijaše Dunav kod 
Zemonja granicom; odavle tekla je druga granica na ^Ozoru" (danas 
mjesto Ozora na Sio rieci) ; onda na jug i jugo-zapad treća granica 
potoci „Kopus'* i „Almas". „Kwarok" tumače tako, da se pod njim 
može razumievati potočić, koj izvirući kod Kuvešdina u Fruškoj gori, 
teče na jug u Savu ; pa misle, da je granica tekla od Dunava kod 
Suseka na pomenuti potočić (Kwarok) do Save, pa Savom k Dunavu, 
a ovim do Zemonja. — Ali pitanje je, je da li je listina od g. 1009 
istinita, pošto je došla do nas u priepisu XV vieka; drugo je, da li 
je tumačenje njezino, koliko se južnih granica tiče, osnovano. Do god. 
1019 bijaše, kako vidismo, „Sermo" gospodar Srieraa, pa bio on za- 
stupnik vlasti bugarske ili hrvatske, magjarske nije bio nikako : s toga 
kralj ugarski Stjepan nije mogao svojoj bisknpiji pećujskoj podvrći 
tudje zemljište. Već to probudjuje temeljitu sumnju o istinitosti izprave ; 
a postavimo, da je ona istinita : tko jamči, da je nepromienjcna do nas 
došla V Nije li baš posljednje mjesto pokvareno? ni je li ondje mjesto 
„Zavum'* „Dravum" stajalo, u kojem slučaju glasilo bi: „quartum ut 
dicitur Kvvarok, sifut incipiens a Danobyo super Dravum fluviiim tcr- 
minatur." Tada bi granica „Kwarok" (Kovarok V) imala so tražiti izpod 
Almasa potoka prama Dravi. Navedeno tumačenje je svakako samo- 
voljno i bez smisla, jer kada bi ostala „Sava" za najjužniju granicu, 
imao bi se „Kwarok" tražiti ne kod Fruškc gore, ne u Sriemu, nego 
preko Drave naprama i u pravcu potoka Almasa. Kako se vidi, Stjo-. 
panova listina ne može služiti n(!pric[)oruini izvorom za južne granice 
pećujskoj biskupiji. U ostalom o gran'cah. pcćujsko biHku])ije dobro je 
pisao i Fejćra oprovrgao pokojni biskup Ože^ović : l-iiius c Cioatis 
responsa. Zagrabiae 1847. p. 80 ss. 

^ Starine IV, 205-8, 222 

* Tkalčić: Monuni. Iiistor. episcop. zagrab. I, 6. 15, G5. 102. 103. 
104. 142. 152. 177. 182. 189. 207. 2'M. 2:32. 2:}8. 

6 



70 FR. RAČKI, 

obzirom oa tiesne odnošaje medju crkvom i državom u srednjem 
vieku oni kotari zagr. biskupije ležalui u području hrvatske dr- 
žave. Kojim su pako županijam oni tada pripadali^ ne može se 
u nedostatku suvremenih spomenika znati ; kano što je i to ne 
izviestno, je da li su županije virovitička i požežka, kojima se 
trag u XIII stoljeću nalazi, već tada postojale. 

Od iztočnih izvjestnije su zapadne granice posavske Hrvatske: 
izvjestnije su i za to, što se granice susjedne Koruške i Kranjske 
naprama Hrvatskoj po sačuvanih spomenicih tačnije ustanoviti mogu. 
Ovdje nas dakako zanimaju samo one granice tih pokrajina Nje- 
mačke, s kojimi su se doticale Hrvatske, dakle glede Koruške prie- 
djela medju Dravom i Savom, a glede Kranjske iztočni diel njezin. 
U jugo-iztočnom priedjelu Koruške medju Dravom i Savom, a ime- 
nito na Savi, spominje se još za Karohnga „marcha iuxta Sowam". 
U darovnici kr. Arnulfa od g. 895 dne 29. rujna navode se u toj 
marki dva mjesta: „Richenburuch" i „Gurcheuelt"\ t. j. današnji 
Reichenburch i Gurkfeld na Savi, od kojih prvi danas spada na 
Štajersku, drugi na Kranjsku. Tada bijaše taj priedjel koruško kra- 
jište (marcha) naprama Braslavovoj kneževini izmedju srednje i 
dolnje Save i Drave, u Panoniji. Koncem X i tečajem XI vieka spo- 
minju se medju Dravom i Savom „pagus et comitatus Souna, Souina" 
i velik dio „comitatus Zitilinesfeld". Župa (pagus, Gau) i grofija 
„Souna; Souina" ležala je po darovnicah^ cara Otona, Heinricha 
i Konrada izdanih grofu Vilimu god. 980, 1016, 1025 i 1028 u 
porieČju Savine (vSouna, Sann) i pritoka njezinih Koprivnice, IIo- 
dinje (Kottingbach) i Ogvanje (Wogleinabach) do Save i Sutle 
prama iztoku i iztok-jugu, pa donjekle i preko Save do njezina 
desnoga pritoka Nirine (Neiring). Ovom je dakle grofijom tekla 
Savina sa pritoci Sava i Sutla, te su u njoj od ostalih ležala 
mjesta Richenburch (Reichenburg) na lievoj obali Save, Trachendorf 
(Drachenberg) i Roas (Rohitsch) kod Sutle (Zoutla). Od krajišta, 
grofije, župe savinske prama sjeveru k Dravi u poriečju Dravina 
pritoka „Treune'* (Drann), pa i onkraj Drave skoro do Mure pro- 
stirao se spomenuti ^pagus Zitilinesfeld", takodjer „marchia trans 
silvam, marchia Pitoviensis", u kojoj je ležao i njekadanji panonski 

^ Zahn : Urkundenbuch des Herzogthums Steiermark. Graz 1875. 
I, 15. 

' Ibid. p. 35, 44, 52, 54. „inter fluenta Soimnae (Sava) et Sounae 
(Savina, Sanaj, Zoutlae (Sutla) et Mirinae (Neiring) in pago et comi- 
tatu Sounae . ." 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 7l 

grad „Pettoue" (Petoviuni, Optuj) s cielim priležećim mu poljem. 
Ovo krajište spadaj uće u poriečje Drave dopiralo je na iztok do 
gorja, iz kojega teku desni pritoci potoka „Treune".^ A granice 
izmedju obiju krajišta, župa^ grofija, savinske na ime i zagorske 
(trans silvam), tekle su razvodjem Save i Drave. Iztočne indi 
granice obiju grofija koruških, savinske i zagorske, tekle su iz- 
medju Save i Drave k sjeveru od Save njezinim pritokom Sutlom, 
dalje pako gorjem, iz kojega zapadne strane izviru pritoci potoka 
Dravine, koja se s desne strane u Dravu izlieva.^ Sve ostalo zem- 
ljište od desne obale Save uz nju do pritoka joj Krke (Gurk) na 
jug do jadranskoga mora spadalo je u ono doba na druge dvie 
njemačke pokrajine, na ime na Krajnu (Chreina, Carniola marcha, 
pagus) i na Istru, koje su podredjene bile od god. 976 koruškomu 
vojvodi uz svoje vlastite krajiške grofove i autonomnu nutarnju 
upravu. Krajna obsizala je tada uz poriečje gornje Save, gdje se 
je sticala sa savinskom koruškom grofijom, i poriečje Ljubljanke 
u cielom toku njezinom pod imeni Pivke i Unca, obsizala je dakle 
današnje gorensko; dočim današnje dolensko , u koliko nije uz 
srednju Savu kod pritoka joj Nirine spadalo na rečenu grofiju 
savinsku, i današnje notransko Kranjske bijaše pridruženo za 
vrieme krajištu Istri. U to doba bijahu krajišni grofovi Krajne 
(Chreina, Carniola) Waltilo (989—1004), Udalrich, Eberhard (1040), 
Istre pako s onim dielom Kranjske Udalrich (1062 — 70). Malo za 
tiem podieli car Hinko IV dne 11. lipnja 1077 god. svojemu vjer- 
nomu pristaši oglajskomu patrijarhu Sigehardu i Krajnu i „mar- 
chiu", pod kojim imenom dolazi dolensko i notransko; pa tako 
dodje pod jednu upravnu vlast sve ono zemljište od Save, u koliko 
nije tuj koruško bilo. do Istre, ali se u spomenicih još uviek raz- 
likuje kano „Carniola et raarchia" (= \vindische Mark). Istra bude 
tada kano grofija po rečenom caru podieljena Heinrichu, bratu 
Luitolda, iz roda Eppensteinera, za kojimi su u Istri sliedili te- 
čajem XI vieka grof Papo (1093) i brat mu Oudalrich (1101). 
0(1 Save dakle kod ušća Krke pak prema izvoru Kupe do mor- 
skoga zalieva na iztočnoj strani istarskoga poluotoka pružale su 

1 Ibiđ. p. 13, 33, 36, 38, G7, 73. 

2 tih krajištih, kano i o (lru;,Mh j^rofijali, koju su se na zcnilji.stu 
današnje Štajerske prostirale, razpravija temeljito Fclicotti : Steiennark 
im Zeitraunie voin VIII— XI Jahrb. (Hcitragc zur Kundc stcicrm. Gc- 
8chicht3quellen. Jalirj,'. X. Graz 1873. S. 98 — 115). 



72 FR. RAČKT, 

se jugo-iztoČne granice Njemačke krajišti njezinimi Krajnom, (slo- 
venskom) Markom i Istrom uza sav XI viek.^ 

Na iztoku koruškim groHjam zagorskoj i savinskoj, za tiem 
Krajni i (slovenskoj) Marki i Istri prostiraše se u XI stoljeću 
hrvatska država; kojoj su tiem počam od Drave pa do morskoga 
zalieva na iztočnoj strani istarskoga poluotoka granice zapadne 
prilično tačno označene. Ove granice , kao što iz dosadanjega 
razlaganja sliedi, tekle su izmedjii Drave i Save najprije gorom 
danas Mecelj zvanom onda riekom Sutlom, izmedju Save pako i 
poluotoka istarskoga od ušća Sutlina i blizke Krke prama izvoru 
Kupe do kvarnerskoga zalieva. Na ove granice prislanjale su se 
zapadne granice Hrvatske; ali kako je ova bila ondje crkveno i 
državno ustrojena, ne imamo, žali božC; podataka za X i XI sto- 
ljeće. Znajući ipak, kako su glavne uredbe političkoga i crkvenoga 
ustrojstva postojane bile, neće se pogriešiti, ako se iz neposredno 
potonjih viekova zaključi na predjašnje vrieme. U XII — XIII sto- 
ljeću spominju se u Hrvatskoj medju Dravom i Kupom županije 
varaždinska, krapinska, moravčanska, zagrebačka, gorska i pod- 
gorska, za tiem iza njih prama iztoku kalnička, križevačka, čaz- 
manska i garićka.^ Kako se iz toga broja županija na dosta ma- 
lenom prostoru vidi, bile su one plemenske, što jim starodavnost 
potvrdjuje. Ako je varaždinska n. p. i gorska županija, kao što 
imena njihovih župana Belca, Mutimira i Gutimira svjedoče, već 
u XII stoljeću postojala, što prieči a da se neUztvrdi, da su one, 
a tako i druge, koje se tek u sporaenicih XIII vieka spominju, 
već u XI vieku postojale? Ako tako, onda su županije hrvatske 
varaždinska, krapinska (u XIV vieku zagorska), zagrebačka, gor- 
ska i podgorska bile pogranične naprama njemačkim krajištem 
(markgrofijam) zagorskoj, savinskoj i slovenskoj marki. Ovomu 
pohtičkomu ustrojstvu prilično je odgovarala i crkveno, od kako je 
prema koncu XI vieka u Zagrebu ustrojena biskupija, premda nije 
nevjerovatno, da su i prije ondje uredjene bile arcidjakonije i ko- 
tari, koje je ona samo preuzela. Uza spomenute granice prostirahu 



^ zemljišnih promjenali u tih krajištih v. Dimitz : Geschichte 
Krains, Laibach 1874, Bd. I, S. 149 — 158. Krones: Umrisse dcs Ge- 
schichtslebens der dcutsch-osterr. Ljinderf^ruppe von X — XVI Jahrh. 
In.sbruck 1863. S. 10. 41, 64, ^^^ 68, 114, 131. Handbuch der Ge- 
schichte Oesterreichs I, 337 — 340. 

^ V. Tkalčić : Monum. histor. episc. zagrab. I, 252, gdje se pod 
„comitatua croat." navode. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 73 

se arcidjakonati varaždinski, vrbovečki, zagorski, zagrebački i gorski. 
Od župa navesti ću samo pogranične, da se vidi, dokle su zapadne 
granice biskupije dopirale. U varaždinskom arcidjakonatu navode 
se župe^ : Vinica^ Petrianec (s. Petri in Bruchina), Križovljan (s. 
crucis), Voča; u zagorskom^: Trakošćan, Kostel, Krapinske To- 
plice, Krapina, Pregrada itd. ; u vrbovečkom^^ : Desinić (s. Georgii 
de Zothla), Klenovec (s. Viti) pod Vrbovcem (Tabor?), Sela (ec- 
clesia s. Katharine in metis) na Sutli itd.; u zagrebačkom^: Zaprešić 
(s. Petri de Crapina), Brdovec (s. Viti de Crapina), Samobor, Okić 
itd. ; u goričkom^ i to u podgorskom i medjuriečkom kotaru : Ja- 
strebarsko, Volavje, Krašići, Pribići, Prilipje, Trg, Ozalj itd.; u 
kotaru metličkom (in provincia Methiike) : Vivodina, Zumberak 
(Sihembergh, Sichelburg), Metlika, Crnom elj, Semić, Vinica. Ovi 
arliidjakonati dopiru daleko preko XIV stoljeća : zagrebačkomu 
nalazimo traga u XII, vrbovečkomu u XIII stoljeću^; a tako će 
biti i s drugimi. Ova razdjelba zagreb. biskupije dopirat će u bit- 
nosti do postanka njezina, pače biti će joj traga i u dobi, kada 
su ovi priedjeli spadali pod kninsku biskupiju. Tako crkvena kako 
i politička razdjelba osnovana je na zemljisnp),' odnošajih; priedjeli, 
koji po naravi čine jednu geografsku cjelinu, sastavljaju omanje 
političke i crkvene kotare. A tako iz pomenutih hrvatskih županija 
kao i iz arhidjakonata vidimo, da niesu oni zasizali preko gra- 
nica, koje prama iztoku izmedju Drave, Save i Kupe nadjosmo 
za susjedne pokrajine njemačke Korušku i Kranjsku. Uz granice 
koruških grofija zagorske i savinske prostirahu se hrvatske županije 
varaždinska i krapinska (zagorska) i diel zagrebačke, tako i arci- 
djakonati varaždinski, zagorski, vrbovečki i diel zagrebačkoga ; uz 
Krajnu i (slovensko) krajište (marchia) prostiraše se diel županije 
zagrebačke, i županija gorska s kotarom podgorskim. Ni jedna od 
županija i ni jedan od arcidjakonata raedju Dravom i Savom nije 
prelazio rečene gore (Mecelj) i rieke Sutle. Ovdje su dakle gra- 
nice Hrvatske bile u XIV vieku i prije ono, koje su i sada prema 



' Starine IV, 227—8. 

2 Ibid. p. 205. 

3 Ibid. p. 229. 

* Ibid. p. 200 — 10. 

■' Iljid. p. 2IH— rj. ArridJMkonat ^^orićki di(!li<) kc u Iri kotara: u 
gorički, iiiedjurlcrki i podmorski, te rnetlieki. Tkalrić : monum. liint. 
epiac. za^rab. II, 48. 

'*• Tkalf'ir : mon. hist. fpisc. za^^rab. I, 0. 110. 



FR. RAČKI, 



Štajerskoj, jer se iz spomenika odnosećili se na dvie spomenute 
koruške grofije vidi, da su one već u X i XI vieku na iztok dotle 
dopirale. A tako je isto bilo s granicami medju Savom i izvorom 
Kupe. Ovdje čini iznimku samo kotar metlički, koj je još XIV 
vieka spadao na biskupiju zagrebačku, brojeći osim Vivodine i 
Zumberka, koje i danas na nju spadaju, još 4 župe. Je da li je 
taj kotar od njekada spadao ne samo na biskupiju nego i na zemlju 
hrvatsku? Ovdje u srednjem Pokupju bijahu, kako se čini, granice 
izmedju Kranjske i Hrvatske dugo prieporne. Metlika s okolinom 
kao da je iz početka pripadala priedjelu na desnoj obali Kupe, 
pa se misli, da su ju grofovi bavarski iz plemena Andechs-Meran, 
koji su god. 1173 Kranjsku i Istru dobili u leno, odtrgli od Hr- 
vatske i Kranjskoj utjelovili.^ Kod Metlike nastanile se takodjer 
vitezi božjaci iz Ljubljane, kamo da su se već god. 1167 doselili.^ 
Tako su stali arcidjakoni ljubljanski, kao namjestnici oglajskih 
patrijara, upravljati Methkom, gdje se god. 1228 spominje župnik 
„Ileinricus".^ S druge strane nalazi se zabilježeno*, da je kralj 
Bela (IV) osnovao u Semiću, u okolini Metlike, župu na čast sv. 
kralja Stjepana; a to jamačno prigodom, kada je on nasliedio u 
Kranjskoj baštinu Friderika ratobornoga, ostavljenu mu od supruge 
udove Agnete, predav ju sa svoje strane svomu hrvatskomu banu 
Tomi Bogudu (1263).* Znade se i to, da se je upravo radi me- 
tličkoga kotara, na ime radi desetina, vodila duga parnica medju 
črnomaljskimi križari i zagrebačkom biskupijom.^ Ele, bio metlički 
kotar još prije XII stoljeća hrvatski ili kranjski, granice se iz- 
medju Hrvatske i Kranjske tiem znamenito ne pomiču; one ostaju 
ondje u srednjem Pokupju; rieka Kupa u velike je dielila već 
tada obje susjedne zemlje. Od izvora Kupe tekle su granice gor- 
jem u pravcu zapadno južnom do pokrajine Istre. Ovdje se je za 
gospodstvo stala boriti republika mletačka nastojeći se dočepati 
bar primorja. Kada se mletački dužda Petar II Orseoli god. 997 
8 brodaricom uputio u Dalmaciju, primi u Poreču i Poli počast 
od biskupa, svećenstva i puča.nstva.'^ Ali tiem ne bijaše prekinuta 



* Dimitz: Geschiclitc Krains. I, 150. 
2 Ihid. p 165. 

' Ibiđ. p. 164. 

* Starine IV, 210. 

* Dimitz op. cit. p. 169. 

^ Krćelić: Historia eccl. zaj^rab. p. 26 ss. 
' Documenta p. 425. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 75 

odvisnost Istre od Njemačke, od koje bijaše, kako već spomenusmo, 
pridieljena vojvodini Koruškoj kao što i susjedna Krajna i Fur- 
lanska (marca veronensis), a upravljana od svojih krajiških grofova. 
Skrajne granice hrvatske naprama Istri mogu nam označene biti 
dvima hrvatskima biskupijama : osorskom i krčkom. Osorski biskupi 
XI vieka: Gaudentius, Lovro. Petar, BasiHj navode se medju 
hrvatskimi biskupi i podčinjeni su spljetskoj metropoliji. ' Osor 
broji se medju „dalmatinske otoke". Kada je biskup Gaudentius 
ostavio Osor i uputio se u Itahju, veli se, da je otišao ^de Scla- 
voniae regno^^^ Osom suprotna obala spadaše pod biskupije u Pićnu 
(Petena) i Poli, koje su patrijaršiji oglajskoj podredjene bile, prem 
se je i za nje patrijarha u Gradu otimao. Područje biskupije 
osorske bijaše stegnuto na sam otok s otočići na zapadnoj strani, 
tako da već dva obližnja otočića Sansikovo i Nembo, koji leže 
Osoru na jugo-zapadu i jugu, niesu spadali na osorsku nego na 
rabsku biskupiju.^ Susjedne hrvatske biskupije krčka i rabska 
imale su osim otoka pod sobom još i na kopnu suprotni diel Hr- 
vatske. Na rabsku biskupiju spadaše: župa podgorska, koja se je 
u velebitskom podgorju prostirala duž mora od Stinice (kod Ja- 
blanca) do potoka Koprive (kod Obrovca u Dalmaciji) ; spadahu 
na dalje iza podgorske ležeće župe bužka, boćaćska i lička, u 
obsegu bivše otočke i ličke pukovine.^ Ostala zemlja k sjevero-za- 
padu od rabske biskupije na kopnu, počam od župe podgorske 
duž mora do Istre, pa i u zaledju, pripadaše krčkoj biskupiji, dakle 
okolina senjska i Vinodol u primorju te gatska i modruška župa.* 
Biskupije ninska, rabska i krčka zapremale su po tom svu zapadnu 
hrvatsku visočinu do Pokupja i do Istre; docira se kninska do 
osnutka zagrebačke biskupije širila onim biskupijam na iztok i 



^ Ibiđ. p. 439—443, 59, 7G, 448, OG, lOG, 210. 

2 Ibid. p. 443. 

3 Ibid. p. 89. 

* Ibid. p. 87 — 9. U biižkoj se župi navode kašnje mjesta: Kosinj, 
Novigrad, Ostrovica, Perušić, u boćaćskoj : Psivići, Hotuci, Hanj dvor, 
Srakovina itd. 

•' Ibid. p. 199. Kada je sliedećega sloljeća (1151) iizpostavljeiia u 
Senju starodavna bisknpija. kojo za vladavino, lirvatsko narodno dina- 
stije nije bilo, bjcse njoj pridružene župe senjska, j^atska i \)o\ lieke ; 
a novo o.snovanoj krI)avskoj biskuj)iji župa pod-^ornka, vinodolska, Imžka 
i niodrnska, tako da su l)isk ispije rabska i kreka izf,'ul>IIe kotar«- na 
kopnu. Crneie: najstarija |)ovieHt krekoj itd. str. 88, 91 slj. 



7G KK. KAČKI, 

sjever do Drave čak u bivšu savsku Panoniju.^ Ali iz obsega 
ovih hrvatskih biskupija, na ime kninske, ninske, rabske, krčke i 
osorske, koje su zapremale svu sjevernu i zapadnu Hrvatsku, ra- 
zabire se dosta jasno, da se zapadne granice Hrvatske prostirahu 
samo do Istre i do iztočne obale jadranskoga mora s obližnjimi 
otoci. 

Još se iraadem obazrieti na dvie izprave, koje stoje u njekom 
savezu s našim pitanjem. Prva je pripis registru samostana sv. 
Petra u Selu, koj će biti iz XII vieka. U tom se pripisu^ govori 
o hrvatskih plemenih, iz kojih su bili banovi i župani hrvatski; 
banove da je iz šest plemena biralo 12 plemena, a banovi opet 
birali kralja, kada je kralj bez odvjetka umro. Po tom pripisu 
bijaše u Hrvatskoj („in regno Croatorum") sedam banova : naime 
ban Hrvatske, Bosne, Slavonije, Požege, Podrame, Albanije (biele 
Hrvatske) i Sriema. Prema tomu bio bi obseg hrvatske države 
prostraniji od dojakošnjega nacrta našega, koj sastavismo po su- 
vremenih spomenicih, izvodeći ga odanle što izravnim što neiz- 
ravnim putem ; imenito bila bi na hrvatsku državu još spadala 
Bosna s Podramom i. Sriem. Ali onaj pripis, ako izuzmemo tvrd- 
nju o plemenih, ne predstavlja u obće vjerno javne državne od- 
nošaje u Hrvatskoj do konca XI vieka. Jer onoj tvrdnji, da su 
banovi birali kralja, u slučaju kada je vladalac bez odvjetka umro, 
protivi se izbor Dimitra Svinimira i Stjepana II. Prvi bijaše izvan 
nasljedstvenoga reda uzvišen na priestol „sjnodali et concordi to- 
tius cleri et populi electione" ' ; drugi, pokle se jednom odrekao 
bijaše priestola, bude nanj uzvišen „omnibus Chroacie et Dalmacie 
nobilibus collaudantibus".* O tom dakle ne ima govora, da bi 
jedini bani kod izbora vladaoca u spomenutom slučaju utjecali'. 
Na dalje i ne upuštajuć se u iztraživsnje druge tvrdnje , da je 
banska čast na njeka plemena privezana bila, nepouzdanost pripisa 
proizlazi takodjer odanle , što spominje mcdju hrvatskimi kralji 
„Svetopelega", kojemu medju njimi neima traga. Ovo ime nalazi 
se kod popa Dukljanina^ gdje se piše ^Svetopelek". Ovomu se 



^ Kada je zagr. biskupija zasnovana, a sliedećega vieka još krbavska 
i senjska, kninskoj ostadoše samo župe kninska, vrhrečka i psetska. 
Cod. dipl. CSD. II, 131. 

^ Dociimenta p. 486. 

2 Ibid. p. 103. 

* Ibid. p. 148, 

^ Kd. Crnćić p. 11 ss. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 77 

kralju daje ondje veliko znamenovanje; pod njim bijaše sva dr- 
žava crkveno i politički preustrojena, te se uz ostale velike re- 
forme navodi i ova: „unaquaque in provincia (Svetopelek) banum 
ordinavit, id est ducem^.^ Sravnimo sada ova dva podatka: sa- 
stavljač pripisa nastoji popuniti red banova „a tempore regis 
Suetopelegi nsque ad tempus regis Croatorum*, pop pako Duk- 
jjanin pripovieda, da je SvetopLlbk postavio za svaku pokrajinu 
po jednoga bana; viest o kralju Svetoplku očevidno je sastavljač 
pripisa crpio iz barskoga spisa; što je dakle konsekventnije no 
pomisliti, da je sastavljač pripisa nastojao popuniti onu prazninu, 
koja mu se činila u barskom spisu u tom, što ondje ne ima ime- 
nice naznačenih tih „provincija", za koje je Svetoplk odredio bio 
banove? Imena tih provincija kraljevine hrvatske naveo je onako, 
kako su mu za dobe njegove poznata bila, s toga i dolaze medju 
njimi takova, za koja se ne može dokazati, da pripadaju već XI 
vieku ili starijoj dobi. Banu „Sclavoniae'*, razumievajući ovdje 
zemlju, koja je njekada pod imenom savske Panonije dolazila^ ne ima 
traga do vremena hrvatskih vladalaca iz kuće arpadovačke. I pod 
ovimi uz XII stoljeća nosio je ban samo naslov ^Dalmacie et 
Chroacie^", kano što su tada i kraljevi ugarski samo- taj naslov 
svomu dodavali. Ime „Sclavonia" dolazi još uviek u onoj obćenitosti, 
kojoj smo govorili, značeći sada Dalmaciju i Hrvatsku ^ sada 
osobito u inostranaca i srbske zemlje. Tek pod konac XII stoljeća 
javlja se „ducatus Sclavonie"*, obuhvaćajući i ovdje Dalmaciju i 
Hrvatsku. U ovom smislu dolazi „Sclavonia", kada se to ime po- 
čelo sliedećega vieka rabiti za banovinu Dalmacije i Hrvatske.'^ 
Sastavljač dakle onoga pripisa prenio je banovinu Slavonije iz 
svoje dobe u dobu izmedju Svinimira i tobožnjega Svetoplka. Po- 
viest ne zna bana „Podrame".*^ Naslov pokrajine u području rieke 
Rame, koja odieljena Vran-planinora od Duvna teče u Neretvu, 

1 Ibid. p. 18. 

2 Cod. dipl. CSD. II, 12G. 

3 Ibid. p. 90, 113, 114, 117, 126, 135. 

* Ibid. p. 185. 

^ Tkalčić: Monum. epigc. zagr. II, 04: „Nos Stepliaiius baniis tocius 
Srlavonie", god. 1252, 

* Ovamo Kc no može pritoj^^niiti naslov cctinsko^'a kneza Ivaniša: 
„ban, knez cetinski, kliski i laninki i omiški" ii povelji od god. MIO 
(Mikiosić: monum. serb. p. 279), jer se ovdje m razumicva okolina 
rieke Kame u Bosni, i negovoreći sto jo povelja sačuvana tek u prie- 
pisu XVI V. i to latinicom. 



78 PR. RAČKI, 

umetnuo je, koliko .^e znade \ u svoj naslov prvi od ugarsko-hr- 
vatskih kraljeva Bela TI. Odatle je mogao sastavljač pripisa sa- 
staviti banovinu podramsku, bolje poramsku prema Po-drinju, po- 
drinski. Jednako nije poznata banovina požežka i sriemska, nego 
županija požežka i županija sriemska, koje dolaze u spomenicih 
XIII stoljeća.^ Banovina bosanska mogla je po predjašnjem raz- 
laganju našem doći u kakovu takovu kombinaciju , u koju ju 
postavlja sastavljač pripisa, tek u drugoj polovici XII vieka, kada 
je ban Bosne priznavao vrhovnu vlast kralja ugarsko-hrvatskoga.^ 
Neumjestno se napokon u Hrvatsku postavljaju dvie banovine: ba- 
novina Hrvatske u užjem smislu i banovina biele Hrvatske (Alba- 
niae), prem su inaČe ova dva naziva istovietna. 

Iz ovih se primjetaba vidi, da pomenuti pripis k registru samo 
stana sv Petra ne može nam služiti za izvor u pitanju o zem- 
ljišnom obsegu države hrvatske prije XII vieka.* 

Kao što sastavljač toga pripisa tako i vriedan inače povjestnik 
spljetski arcidjakon Toma, kada pribraja Hum državi Hrvatskoj 
prije XII stoljeća'', prenosi mladje u staro doba. Vidismo, da je 
Hum bio posebnom državicom od početka pak i tečajem XI sto- 
ljeća. U XII takodjer stoljeću spominju se humski banovi Deša 
(1151), Slavogost (1154), Borić (1156— 59), Miroslav (1181, 1190) 
brat srbskoga velikoga župana Stjepana Nemanje.^ Tek vojvoda 
hrvatski Andrija, sin kralja Bele III, uze si „post habitam tam 
Chulme quam Rame laudabilem victoriam" (1197/8) u naslov ta 



1 Cođ. đipl. CSD. II, .31. 

2 Fejer: Cod. dipl. Hung. IV, 2. p. .318, 501 etc. 

^ Cod. dipl. (>SD. II, 216: „in terra regis Ungarie, videlicet Bos- 
sina." Tada bijaše banom Kulin, koj je inače vršio suverenska prava 
u Bosni. 

* Tiem izpravljam svoje tvrdnje u Radu XXVII, 99, 101. Ovaj iz- 
pravak jest resultarom pobližih izpitivanja. Sto u P Krešimira listini 
god. 1069 (Documenta p. 72) biva govor o banih, ne smije nas sme- 
tati ; jer ondje može ta rieč značiti višega dostojanstvenika u obće, 
kao što se razabire iz ovoga poredjaja rieči : „cum nostris iupanis, 
comitibus atque banis, capelanis etiam nostre regalis aule." Ovo drugo 
značenje sačuvalo se je i u kasnija vremena (v. Daničić : rječnik hrv. 
ili srp. jezika ad. v. ban). 0«im toga drugo je pitanje: je da li je 
prije XII v. bivalo u Hrvatskoj više banova, a đrn^o jeđa li jih bilo 
upravo sedam i u onili zemljali, koje navedeni pripis naznačuje; ob 
ovom se pako drugom ovdje poglavito radi. 
■ ^ Histor. salonit, c. XIII. 

« Cod. dipl. CSD. II, 45, 51, 56, 121, 137, 157—9. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 79 

kodjer ime zemlje „Chulrae", t^ se prozv^ „Dalmacie et Chroacie, 
Chulmeque dux^^', što je da kako kratke trajnosti bilo. Za dobe 
Tome arcidjakona imaše Hum već svojega vojvodu imenom Petra^; 
dvie tri godine prije nego se spljetski povjestnik rodi, steče pome- 
nuti vojvoda Andrija pobjedu u Humu. 

Druga iz prava, na koju mi se je u tom pitanju obazrieti, jest 
izprava kralja Petra Krešimira, izdana god. 1069 u Ninu, kojom 
poklanja zadarskomu samostanu sv. Krševana otok Maon.^ Povod 
toj darovini navodi sam vladalac u tom, što mu se obdarivanje 
svetih miesta najprikladnijim sredstvom čini za sretno vladanje i 
za spas duše; a osim toga „quia deus omnipotens — tako nastavlja 
on u uvodu — terra marique nostrum prolougauit regnum". Odavle 
sliedi neprieporno, da su se granice hrvatske kraljevine pod Petrom 
Krešimirom prije god. 1069 razširile; ali dokle i kamo? to se iz 
same listine izvesti nemože. Uz one obćeuite izraze može se do- 
mišljaju i mašti otvoriti široko polje. Ali tko je tečaj ove raz- 
prave pomnjivo pratio, taj će se lasno domisliti pravomu smislu 
onih rieči. Prije svega znamo, da je Petar Krešimir utvrdio go- 
spodstvo i vlast Hrvatske u njekadanjoj Dalmaciji bizantinskoj, za 
koju su se Mlečani od konca X vieka boriH. Malo prije nego li 
je Petar Krešimir zasio djedovinski priestol, bio je dužd Dominik 
Kontaren (1050) zaposjednuo Zadar*. Za kraljevanja P. Krešimira 
ne ima nigdje u Dalmaciji traga Mlečanom; protivno, on stupa 
u Zadru, Trogiru, Spljetu, na otocih kano jedini vladalac ; more 
dalmatinsko zove „nostrum dalmaticum mare". Na dalje, neodvi- 
snost Neretvanske od Hrvatske može se historički pratiti do XI 
stoljeća. Tada nastaje stanka. Pod P. Krešimirom javlja se nova 
župa „morska" i župan joj Rusin'^, predšastnik Jakova, koj se piše 
takodjer „dux Marianorum", a znamo da je Maronia isto što i Ne- 
retva t. j. primorje medju Neretvom i Cetinom. Odavle se može 
najprikladnije izvoditi, da je bivša Neretvanska kneževina prvih 
godina vladavine Kresimirove Hrvatskoj utjelovljena. Napokon ne 
treba metnuti s uma ni toga, da je po kasnijoj do duše tradiciji* 

^ Ibid. p. 101 — 3. 196 198. U Kukuljcvićevu izdanju p 192 stoji 
tam Chulme ((uam Kasse" krivo mj. „Harne". 

^ Ilistor. salonit, c. XXIX „Petrus , . dominus Cliuimiae". 

^ Documenta p. 72— J 

* Ibid. p. 444. 

* Ibid. p. 9H, 135. 

* Ibid. p. 473. 



» 



80 FR. RAĆKI, 

onomu kolebanju Posavine izmedju Hrvatske i Ugarske, kojemu 
su glavni uzrok bili neuredjeni odnošaji^ pod P. Krešimirom konac 
učinjen, t^ onaj diel zemlje stalno pridružen Hrvatskoj, bilo sudje- 
lovanjem bilo bez sudjelovanja Kresimirova bana Svinimira. Ako 
je tomu tako, a sve okolnosti za to govore: onda je P. Krešimir 
utjelovivši svojoj državi za stalno Dalmaciju s otoci i cielim pri- 
morjem, utjelovivši na dalje Neretvansku do rieke Neretve, učvr- 
stivši napokon vlast do Drave mogao reći, da mu je „kraljevina 
na kopnu i na moru proširena".^ 

To je, što se o zemljištnom obsegu Hrvatske od VH do Xn 
vieka po sada poznatih spomenicih većom ili manjom izvjestnosti 
znati i utvrditi može. Zemljišni obseg Hrvatske ne bijaše uviek 
jedan; on se mienjao, on je rasao. Hrvatska je u početku zapre- 
mala zapadni diel Dalmacije rimske imajuć za južnu granicu kod 
mora rieku Cetinu. Na sjeveru dopiraše sve do u X stoljeće do 
Panonije, imajuć tuj za susjede sve do konca VHI stoljeća Avare, 
a do konca IX stoljeća franačku kneževinu dolnjo-panonsku. Tek 
u X stoljeću stala se ovamo širiti, ali stalne si granice na Dravi 
utvrdi tek XI vieka. U to doba proširi se takodjer u primorju od 
Cetine do Neretve. Iztočne granice izmedju Save i Neretve niesu 
se za sve ovo vrieme bitno mienjale dopiruć ondje do gorja, 
koje dieli s jedne strane poriečje Neretve od poriečja Vrbasa, 
s druge strane poriečje Vrbasa od poriečja Une, ali tako da su 
one i prvo u Posavini obuhvatale. Prema tomu hrvatsko se zem- 
ljište razpadalo u dva u mnogom obziru različita diela, kojih je 
jedan spadao u područje jadranskoga a drugi u područje crnoga 
mora, odnosno na Podunavlje. Ovaj je zemljištni dualizam imao 
važnih posljedica u razvoju državnoga i prosvjetnoga života hr- 
vatskoga naroda. 



» V. Kad XXVir, 256 slj. 



II. 

Narod. 

Ime naroda, koj je onoj zemlji, kojoj smo obseg do sada iztra- 
živali, ime dao, dolazi u starih spomenicih, kano što i ime zemlje, 
ili pod osebnim plemenskim nazivom ili pod obćenitim nazivom 
one velike grane arijske, na koju ono spada. Osebno plemensko 
ime „Hrvat^ dolazi u spomenicih latinskih od IX do XI vicka u 
obliku mn. „Chroati", u jednom njemačkom latinskom „Chroati", 
u grčkih bizantinskih obično XpojJi!.iToi, rjedje ^XopJidĆTOi" ili „Kp^c- 
fiaTO'/, u iztočnih naroda: Araba „Harvatin", Zidova „Krovati".^ 
Narodni izgovor toga imena za onu dobu poznat nam je iz jednoga 
jedinoga spomenika, svetolucijskoga na ime nadpisa glagolskoga'^, 
gdje se čita u pridjevu „hr'iivatT>sk7.**, kojega samostavnik glasi 
„Hr'^bvath".^ Ovo ime ne dolazi u spomenicih prije polovine IX 
vieka.* Starije je i razširenije ime „Slavus", „Sclavus", „Scla- 
venus'*, t. j. Slovenin, za hrvatski narod u hrvatskoj državi. Kin- 
hardov ljetopis i vita llludovici inip. navode pod god. SI 7 „Slavoa 
Dalmatiae".^ Ovo indi obćcnito ime za narod u Hrvatskoj jest di- 



^ Vidi pod riečju „Chroati" u Docuracnta p. 511, gdjo se iijniriijo 
na dotične H))omcnike, 
2 Ibid. p. 488. 

' Ob oblijih toga imena vidi Safafika: SIov. staro/.it. str. OHl. 
* t. j. u liHtini Trpimirovoj od god. 852. Docuniciil.i p. 1. 
^ Ibid. p. .{57. 

7 



H2 FR. IIAČKI, 

ploniat^ki za 35 godina starije od onoga osebnoga plemenskoga. 
A narod hrvatski bijaše pod onim obćenitim imenom poznatiji u 
inostranstvu nego li pod svojim posebnim plemenskim, i to tako 
u Italiji, kako n Njemačkoj. Dvoru rimskomu bijaše Sedeslav 
^comes Sclavorum" a ne „Chroatorum"^; mletački Ijetopisac iz 
početka XI vieka, Ivan djakon, zove Hrvate redovito imenom 
„Slovona (Sclavi) ili „Croati Sclavi"^; a tako i franački Ijetopisci. 
Inostranstvo, naviklo na velike narodne skupine, nije imalo na 
umu a nije ni shvaćalo onih plemenskih osebina, u koje se, osobito 
na jugu, razpadala velika grana slovenska. Ovim obćenitim ime- 
nom služili su se pače i Romani Dalmacije za svoje sugradjane 
Hrvate.^ Jezik hrvatski ne dolazi pod drugim imenom nego pod 
ovim obćenitim „sclavonica lingua". Isti kraljevi hrvatski ne zovu 
inače u javnih latinskih izpravah svoga jezika; tako Petar Krešimir 
tumači „castrum latine Murula vocitatum* sa „sclavonice Stenice"*; 
otok „Mauni, que in uulgari sclmionico ueru (sada vir) nuncu- 
patur"/* Obćenito indi ime slovensko jest starije i običajnije od 
plemenskoga, hrvatskoga. Odavle se pako razabire, da je ne samo 
romansko, grčko i germansko inostranstvo smatralo Hrvate ple- 
menom, dielom slovenskoga svieta, nego da su se i sami Hrvati 
već u ono staro doba priznavali za ogranak te velike narodne 
grane, ako se ta sviest i nije očitovala sadašnjim načinom. Ovo 
obćenito ime nadievalo se i srodnikom Hrvatž. na zapadu i iztoku 
t. j. i koruškim Slovcnom i Srbom®, tako da je ovo ime obuhva- 
ćalo plemena jednoga podrietla, koja su bila naselila veliki diel 
rimskoga Norika, Panoniju, Dalmaciju, Meziju i sjeverne krajeve 
Macedonije i Tracije. Osebine tih plemena niesu u ono doba toliko 
udarale u oči ; i nariečja, kojimi su govorila, nosila su jedno ime. 
Jezik hrvat<^ki bijaše Petru Krešimiru ^uulgare slavonicum", a 
„litterae sclauiniscae" Ivanu VIII onaj jezik, na koji su Ciril i 
Metod prevodili crkvene knjige i koj se ni u starih slovenskih 
spomenicih nikada ne zove drugačije nego „c/\OKt.iihCK'i», ci\OKi;iihCK'Li. 
"^Faj c>AOKi;iii»CKU i*/'iJKT»", koj se je sa službom božjom i s crkvenom 
knjigom već koncem IX stoljeća udomio u Hrvatskoj, zavladao je 



' Pismo pape Ivana VIII. ibid. p. 7. 

2 Ibid. p. 424. 

3 Il)id. p. 101). 

* Ibid. p. 88. 
^ Ibid. p. 6:i 

* Za Slovence vidi kod Šafafika: Slov. starožit. str. 702. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 83 

ondje u crkvenih krugovih književnih, u koliko niesu latinštini 
podani bili, čemu imamo svjedočanstvo u pomenutom sv. lucijskom 
nadpisu, s druge strane utjecao je i na „vulgare sclavonicum*, 
kano što je i „pučki jezik* uplivao i na „Ci\OKtiibCKTj iA:5'WK'h" 
spomenika pisanih u Hrvatskoj. Za ovo drugo imademo najstarije 
svjedočanstvo u glagolskom Mihanovićevom, sada akademijskom, 
odlomku apostolara iz prve polovine XII stoljeća^ i u drugih starih 
glagolskih spomenicih hrvatskoga roda. Za „vulgare sclavonicum" 
ne ima se, žali bože, iz ove dobe drugih spomenika jezičnih, do 
onih rieči hrvatskih, koje sa raztresene po latinskih Hstinah do- 
maćih. Kohko ovi ostanci jezika od IX do XII vieka daju gradje 
za poznavanje narodnoga govora one dobe i za poznavanje od- 
nošaja njegova naprama susjednim govorom slovenskim, to proučiti 
ostavljam na^im jezikoslovcem; pa s druge strane izpitivanje toga 
predmeta niti ne spada u okvir ove razprave. 

Budi mi ipak dozvoljeno njeke primjetbe dodati. Prije svega 
treba držati pred očima, da spomenici, koji nam sačuvaše ostanke 
jezika prije XII stoljeća, polaze iz Dalmacije primorske, s toga 
mogu nam oni svjedočiti koliko toliko samo za jezik onoga diela 
našega naroda Za Posavinu ne imamo ni te vrsti spomenika, 
listina na ime latinskih, starijih od XII stoljeća, pa i ovih dosta 
malo; dočim počimaju s XIII stoljećem znamenito rasti. Nego i iz 
tako oskudnoga vrela može se, tako mi se bar čini, crpsti osvje- 
dočenje, da govor hrvatskoga naroda u Dalmaciji sadržavaše već 
prije XII vieka sva ona glasovna obilježja, koja ga čine jezičnom 
osobinom s jedne strane naprama staroj, s druge naprama novoj 
slovenštini ; ali da naprama pozdnijemu jeziku, koj nam predstav- 
ljaju pismeni spomenici iza XV vieka, on govor predstavlja stariju 
periodu toga jezika. Evo njekoliko takovih obilježja; aj nosnim 
samoglasom a i Hi bez i sa jotacijoni ne ima traga, već za prvi 
dolazi e, za drugi u: Vekemir, Vekenega, hisiz (potok), Rugota, 
Putalo, Tugari, Dubrovica itd. Jedina se čini iznimka n imenu 
kneza Muncimira, uz koje dolazi ipak ime ^hitimir, ime župana 
sidražkoga, tako da onaj jedini primjer uz ujnozinu drugili }»ro- 
tivnih izčezava. Ono obćenito pravilo za lirvatski jezik polvr- 
djuju i drugi pismeni spomenitn glagolski iza XII vieka. Naprama 
ovim primjerom iz spomenika dalmatinskih vriedno je Hpoinenuli 



^ Izdao ga V. Jagić u Radu II, 1—:$'). Druge sponumikc \. Knd 
Brčića: Ulomci sv. liisma. ZI. l'ia;,^ IHOl — 71. 



84 FR. RAČKI, 

ove primjere iz spomenika XII i XIII stoljeća tičućili se naše 
Posavine : Dumbro(v)a, Dumbouech, te Doboucli (potok), Gostowc 
(zemlja, prema slov. ^ostečc, brv. gustelnica, gusti laz), Gozna 
(zemlja prema srb. gusin), loky i lonca (zemlja), Lomka (prema 
slov. loka, brv. luka), lokeu, motnica (potok, prema slov. raotnica, 
brv. srb. mntnica), tako i imena Motbmer, Motmerius prema brv. 
Mutimir, Odolen (zemlja) prema stslov. adol (i u Ceskoj Oudol^n) ; 
odkle se vidi, da je u Posavini staroslov & glasio obično 6 a ne 
u. b) Za sadanji drugotan a piše se u latinskih brvatsko-dalma- 
tinskib listinab e ili i] a pošto se samoglasi a, e, i, o, u u njih 
tačno i redovito pišu ondje gdje jim je mjesto, pa se odavle može 
zaključiti, da bi bio i onaj drugotan a ondje pisan, da se je tako 
izgovarao : to se smije i ima zaključiti i to, da onaj e ili i zastupa 
na onom mjestu poluglas t>, b, kojega ne imajući latinska abeceda 
pisac se poslužio najsrodnijom njegovu izgovoru glasicom e, i. 
Tako se dosljedno piše sitnico, setnico prema st. si. c'EThiiiiK'L, Cir- 
nech ili Cerneca prema Ctrnek, Malic prema MalBk, Budizo prema 
Budi.c, Dal/zo prema Dalbc, Prasfco prema Prastc, lu^iz (sjlvula) 
prema lužhc itd. c) I samoglas I živio je još tada u hrvatskom 
govoru, te je u sporaenicih izražen sa U ili el mj. 7>Ji, jn>, kano 
što dokazuju primjeri: Vilcona (Vi^lkona, Vukonja), Vilcan (Vati- 
kan, Vukan), St/lbiza (Sti>lbica, Stubica), Tilstocossa (Trblstocossa, 
Tustokosa) itd. Naprama ovim primjerom iz dalmatinskih listina 
zanimivo je navesti ove primjere iz listina posavskih: Volcanus, 
Volche, Volcheta, Volcou prema nslov. Volki, Volče, VolČji potok 
(u Kranjskoj), d) star. i> piše se sa e (ekavština) : Belgrad, stenize 
(muruUa), Bosetech, Vera, Tessen, ded, Sekiriza itd. e) Mukh y, 
TJ piše se u X i XI vieku uviek jednostavnim i, te se jamačno 
izgovarao kano čisti i: „IJisen, Pribfdrug, Pribislav, Pribina; samo 
u IX stoljeću dolazi; „Nemuslo, Lutimuslo, Nedamuslo, Cresamuslo ; 
te bi se odavle moglo zaključiti, da se je mukli xi u IX vieku u 
govoru još čuo. Napokon f ) navodim ovdje još sliedeće rieči iz 
listina: bravar, klučar, kolnik (via grandis), dvornik, ded, gradščik, 
mernik, pissi rit (ri.t, promontorium), podžup, postelnik, potok, 
psar, scitnik i scitonosa, si.tnik, sokolar, star (mensura), ubrusar, 
vinotok, vites, vladika, uulastelin, volar, vratar, vreteno. Toliko 
uzgredice za karakteristiku jezika od IX — XII vieka. 

Za povjestnika zanimivije je pitanje: je da li je u obsegu Plr- 
vatske uz narod hrvatski živio prije XII vieka još koji drugi 
narod V A ovo pitanje poradja još druga: koji je na ime narod za- 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 85 

tekao narod hrvatski u onom dielu Dalmacije, u kojem je on 
svoju državu zasnovao ? kako se hrvatski narod po tom dieki raz- 
seho, i kako je on u ethnoložkom smjeru djelovao na pražitelje 
zemlje? 

Prilično jasno možemo odgovoriti na ova pitanja, u koliko se 
tiču romanskoga življa u Dalmaciji. Suvremeni na ime pisci IX, 
X i XI stoljeća navode i priznavaju u Dalmaciji dvie narodnosti, 
slovensku i romansku. Tako Einhard, prijatelj i savjetnik Karla 
velikoga i sina mu Ljudevita, spominjuć u svojem ljetopisu po- 
slanstvo cara Lava V. k Ljudevitu u Cahov, navodi mu i uzrok, 
da se na ime poravna razmirica, nastala medju Romani i Sloveni 
Dalmacije radi medja.^ Taj isti uzrok navodi i suvremeni životo- 
pisac Ljudevitov^: „Legatio autem , excepta amicitia et sotietate, 
erat de finibus Dalmatorum Romanorum et Slavorum". Za bolje 
razumievanje toga navoda valja se sjetiti, da su Romani Dalma- 
cije tada stajali pod vrhovnom vlašću bizantinskoga, a Hrvati 
Dalmacije pod vrhovnom vlašću njemačkoga dvora. Oba indi su- 
verena htjedoše se sporazumjeti o poravnanju one razmirice. Na 
dalje Konstantin porphyrogeneta iztiče na više mjesta^, da su sta- 
novnici Dubrovnika, Zadra, Trogira, Spljeta, Raba, Krka i Osora 
Romani i da se Romani (ol Pco^žvol) zovu. Ivan djakon, kapelan 
i poslanik mtetačkoga dužda Petra II Orseola, pripoviedajući o 
vojni toga dužda proti Hrvatskoj, kada spomenu dolazak mletač- 
koga brodovlja u Osor, dodaje: „ubi non modo cives verum omnes 
de finitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis convenientes 
tanti ospitis adventum se praevenissc gaudebant*.* Vilhelmo tyrski 
arcibiskup opisujuć križarski vojeni pohod (lOOG) toloskoga grofa 
Raimunda kroz Dalmaciju navodi od gradova Zadar, Spljet i Du- 
brovnik, te razlikuje Dalmatine Slovene od Dalmatina priraoraca, 
i to po jeziku, običajih, izobraženju i ćudi ; govoreći o drugih 
„qui in oris maritirais habitant, fjui ab aliis (se. Sclavi.s Dalmatiac) 
et moribus et lingua dissimiles latiiuim habent idioma, rcli(piirt 
sclavonico sermone utentibus ct liabitu barbarorum".^ Ovdje se 
indi jasno veli, da se u Dalmaciji govore dva jezika: latinski (ta- 
lijanski) u primorju, i slovenski (hrvatski); da se ondje |)rika/uju 

* Dokumenta |). .'517. 
2 Ibid. 

•'' Ibid. p. 101. 

* Ibid. p. J2«;. 
'^ Ibid. p. I<;2. 



80 FK. KAĆKI, 

dva naroda različita ne samo jezikom nego i obieaji i naeinom 
življenja. Čovjeku uzobraženu u Parizu bili au srodnici Romani 
Dalmacije ugladjeni, Hrvati pako „liabitu barbari". Ali ne samo 
stranci nego i domaći razlučivali su u Hrvatskoj ove dvie narod- 
nosti. Zadrani, Spljetjani, Trogirani itd. niesu se smatrali za Hr- 
vate, za Slovene, već za Latine, za narodne osebine, različite od 
hrvatske. Ovaj osjećaj našao je izraz čak u javnih izpravah. Evo 
dva primjera! Za podkriepljenje darovnice* braće iz Nina, imenom 
Zovine, Desimira, Petra, Gromele i Slavica god. 1072 u vrieme 
Petra Krešimira bijahu prizvani sliedeći svjedoci : Družnik ded, 
Pribidrug posteljnik, Dragana ščitnik kraljev i župani Adamic, De- 
sina i Prodan. Već imena a još više časti tih svjedoka pokazuju, 
da bjehu Hrvati, Uz ove svjedoke navode se sliedeći : „Drago prior, 
Andreas prior, Maius iudex, Candidus, Nikjforus, Petrus comer- 
ziarius, et Prestancius frater eius". Ovi svjedoci bjehu Zadrani, kano 
što i darovnica bješe zadarskomu benediktinskomu samostanu sv. 
Krisogona podieljena ; a ovi se svjedoci Zadrani od onih hrvatskih 
častnika razlikuju opazkom : „itera testes latini" t. j. oni su svje- 
doci po narodnosti Latini, Romani, a ne Hrvati, Sloveni, kano što 
oni prvi. U drugom se primjeru čini razlika izmedju Spljećana i 
Hrvata. Spljećanin na ime Petar Crne u darovnici svojoj^ samostanu 
sv. Petra u Selu, koj je on sagradio, govoreći o posvetbi dogoto- 
vljene crkve po nadbiskupu Lovri veli: „ad cuius (se consecra- 
tionis) solemnitatem plurimi Spalatinorum Chroatorumque virorum 
gratia remissionis seu absolutionis venerunt". Ovdje indi „Spalatini" 
niesu „Chroati", kano što niesu ni za pol drugo stoljeće kašnje 
Spljećaninu Tomi arcidjakonu. 

Ovo romansko stanovničtvo bijaše u svih javnih i sukromnih od- 
iiošajih njokom pregradom odieljeno. Ono je živilo na posebnom 
zemljištu, pod posebnom upravom i posebnirai uredbami. 

Kada su izza VH vieka na prostranom zemljištu rimske Dalma- 
cije postale, kano što je poznato, nove hrvatske i srbske državice, 
tada je ime Dalmacije ostalo u političkom smislu ograničeno na 
onaj primorski diel toga zemljišta, koj je ostao u vlasti iztočno- 
rimske monarhije. Ovaj diel bijaše „O-sj^.a Z\£>.|7.aTia;*, odkada bi 
carevina podieljena u vojničko-upravne pokrajine toga imena. Po- 
lovinom X vieka, a jamačno još prije, obuhvataše Dalmacija samo 

^ ^h'u\. p 01. 

- \\)\d \). 127. Darovnica je od ^od. 1080. 




HRVATSKA PRIJE XII VlEKA. 87 

ono zemljište, na kojem se je romansko stanovničtvo u okupu saču- 
valo, a na koje spadahu veći liburnijski otoci Krk, Hab i Osor 
(Cres) i gradovi Zadar, Trogir i Spljet. Zastupnik carske vlasti 
bijaše u toj Dalmaciji carski namjestnik, imenom „dux, praefectus 
proconsul, grč. c>Tpa.T£Y6;, /cocTX7:av6;", a obično odlikovan čašću 
protospathara (-otoTO^Tra^apio;) sa sielom u Zadru. Dok je do VII 
stoljeća exarhat ravenski pripadao carevini, strateg Dalmacije, koja 
se smatrala pokrajinom Italije, bijaše podredjen exarhu. Iz suvre- 
menih spomenika^ poznajemo više stratega poČam od početka IX 
pa do druge polovine XI vieka. Tako god. 805 bijaše Dalmacije 
„dux Paulus", god. 821 „praefectus Johannes", god. 986 „pro- 
consul Maius*, god. 1036 stratico protospatharius Gregorius", god. 
1060 „stratigo Nicolaus", napokon god. 1067 i 1069 „catapanus 
protospatharius Leo". Ali kako je upliv iztočno-rimske carevine na 
zapadu padao, dok početkom XI stoljeća u južnoj Italiji posvema 
neutrnu, tako je i vlast stratega Dalmp.cije, u koliko je Hrvatska 
jačala i sve to više romansku Dalmaciju u područje svoje moći 
povlačila, sve više padala, tako da su tu čast u drugoj polovini 
X stoljeća, ako ne prije, stali obnašati gradski načelnici zadarski. 
Dokle je god carevina imala ikakvu vlast u Dalmaciji, dotle je 
ona branila naprama Hrvatskoj probitke romanskoga žitelj stva, uzi- 
mala imenito njegovo zemljište u zaštitu, braneći tim i narodnost 
njegovu i svoje posebne interese, koji su grčkomu i romanskonui 
življu naprama slovenskomu od vajkada zajednički bili. Za jedno 
i drugo imademo dokaza u poviesti one dobe. Kada je PIrvatska 
početkom IX stoljeća bizantinsku vrhovnu vlast zamienila s fra- 
načkom, p^ kada su se i Mlečani i Dalmatinci našli prinukani 
uteći se takodjer god 805 pokroviteljstvu Karla velikoga: prva 
bješe briga carigradskoga dvora, da napusti vši Hrvate opet Dal- 
maciju zadobije. S toga je car Nikifor odmah sliodeće godino 
(806) poslao patricia Niketu „ad recuperandani I)ahn:itiam". Za- 
metnuše se i dugotrajni priegovori izmedju oba carska dvora, kojih 
je konačni posljedak bio taj, da se je Karlo god. .Si 2 ugovorom 
odrekao Dalmacije.^ Kako je na dalje carigradski dvor pet godina 
kašnje (817), kada su razmirice nastale bilo sbog granica izmedju 
Hrvatske i Dalmacije, uzeo bio u zaštitu svoje Komauc »lahna- 
tinakc, to srno iijesto više jiirve spomenuli. Rizintinska politika 



^ Navode vJdi ibid. p 50;^. l);iliiia!i;H- strntc^'i. 
2 O tom vidi ibid. \>. .JIO ss. 



SS FR. RAGKI, 

sklona bješe glede Dalmacije na popustljivost samo ondje, gdje je 
nepopustljivost mogla gorjim plodom uroditi, i samo onda, kada je 
Hrvate našla prama sebi popustljive. Tako je car Basilij I, posto 
se Hrvatska povratila bila pod pokroviteljstvo iztočno-rimskoga 
dvora, pronašao za shodno urediti, da dalmatinski Romani onaj 
godišnji danak, koj su dotle davali carskomu narajestniku (stra- 
tegu), u buduće plaćaju Hrvatskoj; a razlog navodi se taj, da 
bude mir medju njima. ^ Kada se napokon u Carigradu vidjelo, da 
je vlast carevine \i Dalnulciji uzdrmana, pa da bi ova zemlja mogla 
Hrvatskoj pripasti : voljelo se prenieti tu vlast na odanije si i car- 
skoj politici sklonije Mletčane, nego li ju predati u ruke susjednih 
Hrvata. Tako je učinio car Basilij II i sudrug mu Konstantin 
Vlil imajući posla s Bugari; tako je učinio car Alexij I Komnen, 
prcnesav prvi svoje pravo na Dalmaciju na dužda Petra I Orseola, 
drugi na dužda Vitala Faledra.^ 

Dalmatinski Romani mogahu dakle računati na podporu bizan- 
tinskoga dvora u svakom sukobu sa susjednimi Hrvati ; s toga 
bijaše on ne malenim i ne slabim naslonom njihovoj narodnoj 
osebnosti. Ali ovoj bijaše ne mala zaštita i u samoupravi, koju 
uživahu i uz carskoga namjestnika, i koju umješe sačuvati i kašnje, 
kada ili nije više bilo stratega u Zadru ili Dalmacija dodje u užju 
svezu 8 Hrvatskom. Carski namjestnik nadziraše samo obćcnite 
interese monarkije. Osim ovih nije i onako bilo u Dalmaciji drugih 
zajedničkih. Carevina ni je od nje ni tražila drugo, nego neznatan 
godišnji danak i u slučaju nužde vojenu pomorsku pripomoć.^ Sta 
se nutarnjih poslova njezinih tiče, ostavi jim posvema slobodne 
ruke u neograničenoj slobodnoj upravi, koje područje bijaše tako 
široko, da je sveza s carevinom nalazila vanjski izraz samo u tom, 
sto su „acta" njezina nosila na čelu ime vladajućega cara, i što 
je glava slobodne obćine kadšto nosila naslov carskoga namjestnika 
ili dostojanstvenika. 

Nije ovdje mjesto razpravljati o ustroju samouprave Dalmacije 
romanske. Ali na jednu okolnost valja pažnju obratiti — a ta je, 
da nosioci ove samouprave bijahu sami gradjani njezini, i to, ko- 
liko imena svjedoče, malo ne izkljiičivo narodnosti romanske. 
Osebna imena za ono davno doba imadu u poviesti mnogo zamaš- 



^ Ibid. p. 372. 

^ Ihid. p. '12.S, 451). 

■^ ibid. p. ;jl<s. 



HRVATSKA PRTJE XII VIEKA. 89 

šnije znamenovanje i mnogo dalji dohvat nego li danab, jer obi- 
čaji i predaje naroduje niesu bile, kano što su danas, izložene to- 
likim mienam. Nije slučajno, što imena žitelja hrvatskih priedjela 
glase hrvaski t. j. slovenski^; što od svih poznatih nam do 25 
imena hrvatskih vladalaca samo dva, naime Stjepan i Petar, jesu 
obćenita, kršćanska, dočim su sva ostala slovenska^ : nije slučajno, 
što su svi hrvatski dostojanstvenici dvorski, kano dvorski, tepči, 
posteljnik, vinotoč, štitnik, ubrusar, volar, sokoiar^ itd. i svi žu- 

^ Kano što : Belica, Belotica, Belšo, Benak, Beneđa, Beričin, Beri- 
đrag, Berivoj, Bogdan, Bogobojša, Bojan, Bolan, Boledrag, Bolemir, 
Boleslav, Boleša, Bolica, Bolenega^ Boroje, Boza, Božeteli, Brana, Bra- 
niča, Branimir, Brate, Brataša, Bratorad, Biidić, Budina, Budimir, Crni, 
Ćrnota, Crneka, Crvika, Dabislav, Dabra, Dabraša, Dabrovit, Dadovit, 
Damanek, Damarad, Danko, Deđ, Deđaka, Deđomir, Deđohna, Desko, 
Desilo, Desimir, Desina, Dobraša, Dobrogoj, Dobrogost, Dobromir, Do- 
broslav, Dobrovit, Domogoj, Dragana, Draganek, Dragiša, Drago, Dra- 
goljub, Dragomir, Dragoslav, Držiha, Držislav, Drugana, Druže, Druž- 
nik, Godemir, Gojko, Gojslav, Goretin, Gostilo, Gostiša, Gostidrag, 
Gostimir, Gradina, Grbiša, Gorbina, Gromela, Gruba, Grubina, Gru- 
biša , Hrvatin , Hval , Jaroslav, Ježamoža, Junača, Kalina, Krasan, 
Krasona, Ladislav, Lelidrag, Lepa, Lilie, Luđevit, Ludislav, Ludimusl, 
Lube, Lubidrag, Lubimir, Ludin, Lutić, Lutimir, Lutimusl, Lutistrali, 
Mališa, Mihača, Mileša, Milo, Milica, Milodrag, Milota, Minidrag, Mi- 
rogoj, Miroslav, Mislav, Moj mir, Muncimir, Nadeja, Najezda, Negoša, 
Negomir, Negovan, Negutin, Nemusl, Nosimir, Ozrina, Petrana, Petrina, 
Petrica, Prvo, Prvana, Prvanek Podboj, Potelian, Prodan, Prasic, Preda, 
Prelut, Pribin, Pribil, Pribidrug, Pribigoj, Pribimir, Pribinega, Prisbna, 
Prodan, Piadana, Radanica, Rađanek, Radomir, Rađoslav, Rudina, Ru- 
gota, Rusin, Sebedrag, Sedislav, Selislav, Semiđrag, Semivit, Slavena, 
Slavic, Sfojbina, Stana Stanimir, Strerad, Strez, Stczina, Strietcli, Stroil, 
Stroica, Studec, Svatoslav, Svinidrag, Svinimir, Si.dina, Si.dica, Tehomila, 
Tehna, Telina, Tešina, Tešen, Tešimir, Tolimir, Trpimir, Tomidrag, 
Tomislav, Tugina, Veća, Većedrag, Većemir, Većenega, Veljak, Vlkan, 
Vlčina, Vlkota, Vikomir, Vera, Veranica, Viša, Višan, Vitan , Vitaća, 
Vitck, Vitko, Vitodrag, Vitomir, Vitoslav, Volen, Volcša, Vojil, Vratina, 
Všemir, Zdedrag, Zelided, Zelidrag, Zclimir, Zožan, Zidimir, Zidislav, 
Zovič, Zovina, Zrcmil. Zulo, Zuli.ko. Vidi Documenta p. VM n. gdje 
su svi navodi. 

2 Na ime: Borna, Ladislav, Mislav, Trpimir, Domogoj, 8<Mlcslav, 
Branimir, Mutimir, Višeslav, Tomislav, Trpimir (kano kralj) I, Kre- 
šimir I, Miroslav, Držislav, Svctoslav, Gojslav, Krešimir II, Stjepan I, 
Krešimir III INttar, Slavic, Svinimir, Stjj-pan II i IN^tar. 

^ Budimir, IJoledrag Krcsomisl. /.(didcd, Tugiiia, Zelidrag Prisna, 
Bndoc, Pribidrug, Matica, Studec, Dcdovit, Dobnulrag Dragana, I)o- 
simić. Viša, Zović, Tolimir. Vitomir, Slavica, Krasona, Domanek, Dra- 
goncg. Prodan, Smole. Ibid. p. f)!! -12. 



90 FR. RAČKI, 

pani hrvatski \ dakle svi nosioci državne vlasti u Hrvatskoj, no- 
sili s neznatom iznimkom slovenska imena. I u imenih izražavala 
se narodnost načinom svakomu jasnim i glasnim. S toga neće slu- 
čajno biti, što nalazimo, da imena plemića, koji su sjedili u vieću 
obćine, imena gradskili priora, tribuna i sudaca u Zadru, Trogiru, 
Spljetu, Krku, Rabu, Pagu i Osoru, gdje što malo ne izključivo 
a u obće pretežnom većinom jesu romanska. To udara u oči oso- 
bito kod imena Zadrana i Spljećana. Ovi gradjani navode se u 
izpravah ili s imenom samim , kojemu se za razliku od druge 
osobe istoga imena dodaje često još ime otca, ili sa samim prezi- 
menom, ili pako s imenom i prezimenom. Imena su poznata ro- 
manskoga zapada, gdje što i grčka; ali ima jih, koja nas sjećaju 
rimskih imena osobnih. Izpustivši obična, kano što su Andreas, 
Joannes, Petrus itd., navesti ću nekoliko značajnijih, i to kod Za- 
drana: Barba (sr. rim. Barbius, Barbia), Barbanus (sr. rim. Bar- 
bunteius), Candidus, Fuscus, Dauseta, Forminus, Gallus, Gau- 
zuUus, Madius, Zanello itd. ; kod Spljećana: Audocus, Aulucus, 
Anzulo, Casta , Lampredius, Domnius, Florinus, Gaudinus, Lo- 
randus, Zani, Ernizo, Ursus, Ursana itd.; kod Trogirana: Sabau- 
dicus ; kod Krcana : Bassus ; kod Osorana : Danulo ; kod Pažana : 
Bardinus — nespominjući ovdje onih imena, koja su u svih ovih 
obćinah bila obična. Još se više iztiče romansko poreklo u prezi- 
menih. Evo njekoliko primjera. U Zadru spominju se ove obitelji: 
Bonamuta, Branza , Butirani, Caltaroso , Cresconi, Margastrona, 
jMazikyrne, Panzella, Pecce, Prestabarba, Saniveni, Santase, Sega, 
Speri, Strincia, Tichine, Trudalata, Trunzani, Uncio. U Spljetu : 
Bacharinus, Balla, Barbazani, Bipirella, Boca, Bussicce, Calendulo, 
Calmon, Caputac, Caravia, Carbon, Cassanaga, Casilina, Ceculi, 
Cegaita, Cimpli, Cino, Corvus, Crebesoe, Gurano, Cjbriule, Dra- 
culo, Drunuzani, Tafa, Gatta, Gattina, Grando, Grasso, Graulu, 
Gravalana, Grizina, Lacarda, Lagana, Lampata, Laudula, Lucari, 
!Macica, ^laraldo, Marra, Masitulo, Mutalarius, Mazzuola, Mesaga- 



^ Bribirski : Buđcc, Crminik, Strczina ; Cetinski : Dragomir Pribin, 
Višcn; drid.ski : Ozrina, DragosJav; lijicvanski : Zclimir, Dobrilo; klišl<i; 
Jjelcdra^; krbavski: l)c.sirnir, ])<;silo; hirki : Prvaru^;^, Vlćić, Vcćcrnir, 
Pribincga; morski: KiiHiii ; ninski: Adarnić, Desina; poljićki : Dalić, 
Višen, Vratina; sidražki : .lunma, Mutiniii'. Jjibornir; zagorski: VIčina, 
Dragoslav ; zastobrski : Jakobić ; zatinski : VIT-ina ; onda : Ncgntin, 
Nenuisl, Ozannl, PoN^lian, Picdil, Zaicata Zulo, Prodan, Slavic, Zidi- 
mir, Saruba, Orne, Bran. Ibid. p. 512 — 13. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. Ot 

lina, Messana, Muti, Peripano, Platnmissa, Poludusa, Forcarus, 
Porta, Pucipani, Pudichino, Pundriilo, Rivelli, Sabati, Salato, Sasio, 
Scafiuli, Scanacani, Scarnizi, Scorp.me, Socalo, Stasucco , Succo, 
Talina, Tiberi, Tigala, Tortor, Tribuchi, Zalaca, Zoppo. U Tro- 
giru: Calafato, Chiudi, Sepelato, Staligato, TriduUo. Na Rabu: 
Mazzo, Mazzolini itd. Ovimi se imeni dovoljno potvrdjuju druga 
svjedočanstva o romanskom podrietlu gradjanstva tadanje Dalma- 
cije. A da je samouprava obćine bila u rukuh ovih plemićkih obi- 
telji romanske narodnosti, potvrdjuju imena gradskih častnika i 
viećnika. Uzmimo Zadar. Ovdje su na stolici načelničkoj sjedili od 
početka X do konca XI vieka gradjani imena: Andreas, Fusculus, 
Madius de Columna, Gregorius, Andreas, Maius, Leo, Nicolaus, 
Candidus; samo Grubiša, Dabro, Drago i Vitača sjećali bi nas 
svojim imenom na hrvatski rod. Kano tribuni spominju se : Ana- 
stasius, Nicephorus, Theodosius itd. sve do Madia Trunzania. Isti 
nam se pojav prikazuje u onih drugih dalmatinskih obćinah, oso- 
bito u gradovih Spljetu i Trogiru. Takova samouprava, koja je 
skoro neograničeno po zastupstvu gradskom, u kojem su sami gra- 
djani sjedih, i po gradskom poglavarstvu, u koje su opet gradjani 
birani, odlučivala o poslovih obćine, bijaše dosta jak nasip proti 
provali susjednoga hrvatskoga življa. Pače kad je romanska Dal- 
macija za Petra Krešimira došla u tjesniji odnošaj naprama Hr- 
vatskoj, ne nalazimo da bi se s ove strane zakinulo bilo u samo- 
upravu njezinu. Tada je valjda samo ta promjena nastala, da je 
hrvatski živalj, koj je za cielo, ako ne inače a to kroz obiteljske 
sveze, stao od prije prodirati u one romanske obćine, došao do 
većega uvaženja. To se dade, nevaramo li se, naslućivati odanle, 
sto od dobe Petra Krešimira nalazimo n. p. raedju priori i sudci 
u Zadru njekoliko muževa hrvatskoga imena, kano što Dabro, 
Drago, Vitača, Volen, Desina; i što od tada u obće nalazimo 
življi saobraštaj izmedju gradjanstva dalmatinskoga i žiteljstva hr- 
vatskoga. 

Ne manje jak naslon nalazila je romanska Dalmacija za svoju 
osebnost u samostalnom crkvenom ustrojstvu svojem. U tom po- 
gledu poznato je, kolika je sila, kolika li vlast ležala u doba ono 
u crkvi, i to ne samo u pitaujih tičućih se svicsti nego i u <lr- 
žavnih i družtvenih poslovih. A glava cikvc; no samo /a Dalma- 
ciju nego i za Hrvatsku imaše već od VII vieka svoje siclo u 
Suljetu; ostali pako spljctskoinu metropoliti podrcdjeni biskupi 
imahu svoje stolice u Zadru, Trogiru. Kal)ii, Krku i Ohoru, dakle 



92 FR- RAČKI, 

upravo u obsegii romanske Dalmacije. Vlast tih biskupa protezala 
se je preko granica Dalmacije i na Hrvatsku. Tu su vlast oni 
divnom uztrajnošću branili i tada, kad se je s hrvatske strane 
nastojalo podići posebne biskupske stolice za hrvatski narod ; a do 
skrajnosti se opirahu svakomu pokušaju, da se hrvatski biskup 
iztrgne izpod jurisdikcije dalmatinskoga metropolita. Budi dovoljno 
sjetiti na ustanove sabora spljetskoga god. 924, od kojih su ove 
dvie osobito značajne: „neka znade biskup Hrvata — govore 
dalmatinski biskupi — da se imade i on, kano i mi svikolici, pod- 
vrći našoj metropolitskoj crkvi. Ako bi pako kralj i velemože hr- 
vatski sve biskupije, koje leže unutar granica naše metropolitske 
crkve, svojemu biskupu prisvojiti htjeli: tada ni jedan od naših 
nesmie po cieloj zemlji njihovoj (hrvatskoj) ni krstiti, ni crkve po- 
svetiti, ni rediti".^ Ovakova odlučnost djelovaše i na rimsku sto- 
licu, koja je uslied toga jedinu hrvatsku biskupiju u Ninu doki- 
nula ^ Tek Petru Krešimiru i njegovim nasljednikom pošlo je za 
rukom ukinuti biskupiju u Ninu i osnovati novu u Kninu, al i 
ove dvie na hrvatskom zemljištu podignute biskupije bijahu pod- 
redjene spljetskoj metropohji. Kako su se pako dalmatinski biskupi 
strogo držali svih predaja romanskih čak u obredih i bogoštovju, 
to se pokazalo u pitanju o crkvenom jeziku, koje se u Hrvatskoj 
jurve početkom X vieka zametnulo. Budi dovoljno ovdje sjetiti 
na onaj dosljedan odpor dalmatinskih biskupa proti slovenskoj 
službi božjoj, tako oštro izražen u rečenom saboru spljetskom g. 
924, za tiem u drugom saboru držanom god. 1059. U prvom za- 
branjeno je pače biskupom ikojega zarediti, koji bi se htjeo slu- 
žiti u crkvi „sclavinica lingua".^ Ova je zabrana u drugom sa- 
boru ponovljena a dodatkom, „ut nuUus de caetero in lingua scla- 
vonica praesumeret divina mysteria celebrare".* U obće dalma- 
tinski biskupi pokazivali su se u tom pitanju nepopustljiviji od 
same rimske stolice; što se dade razjasniti uzevši na um s jedne 
strane ono skrupulozno bdijenje u Dalmaciji nad osebinom narod- 
nom i nad uvjeti obrane njezine, s druge trvenja, koja su neu- 
klonivo nastajala izmedju njezina romanskoga i susjednoga hrvat- 
skoga življa. Sve se to i tiem potvrdjujc, što su na stolice koli 
metropolitsku toli biskupske, premda se s njih i hrvatskim pukom 

^ Ibid. p. 102. 

2 Ibid. p. 1!)5. 

3 Ibid. p. 102. 
* Ibid. p. 204. 




HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 93 

vladalo, birani izključivo iirodjenici Dalmatinci; i ako ye kakova 
iznimka, što je u ostalom bivalo preriedko, dogodila, posizalo se 
ipak u krugove talijanskoga svećenstva, kano što je to bilo izbo- 
rom Ivana, rodom Rimljanina, za biskupa trogirskoga, i imenova- 
njem Crescentia, takodjer Rimljanina, za spljetskoga nadbiskupa.^ I 
za redove crkvene bijaše razsadnikom romanska Dalmacija i Italija. 
Za ravnanje prvoga benediktinskoga samostana u Dalmaciji, naime 
u Zadru, zasnovana pod konac X vieka uz crkvu sv. Krizogona 
bijaše pozvan Madius, prvi opat njegov, iz Italije, od glasovite 
matice reda na monte Cassinu.^ U području ili na dohvatu ro- 
manske Dalmacije bijahu i ostali samostani mužki i ženski, naime 
u Zadru, Spljetu, Trogiru, Solinu, Selu kod Solina, Rabu, Krku, 
te na otočićih Nembu (Neumi) i Sušaku (Sansikovo) kod Osora. Je- 
dini samostan sa značajem više hrvatskim bijaše onaj od kralja Petra 
Krešimira zasnovan u Rogova kod Belgrada^, od kojega su nam 
se i sačuvale poznate hrvatske glagolicom pisane regule sv. Be- 
nedikta.* 

Sve ove državne i crkvene uredbe bijahu čvrst naslon dalma- 
tinskomu gradjanstvu za očuvanje i njegovanje narodne osobnosti 
njegove. One niesu prestale moćno djelovati za cielo ono vrieme, 
a bijahu podobne odklanjati pogibelj narodne assimilacije, koja je iz- 
vana, tako rekuć izpred vrata, onoj osebnosti prietila. Ali uz ove 
uredbe, koje su neprekinuto živile i djelovale, nije malo podupi- 
rala istu svrhu ona duševna sveza, koja je Dalmaciju spajala 
s rimskom davninom, i to ne samo u jeziku nego takodjer u spo- 
menicih rimske veličine, kojimi ostade Dalmacija posijana. Ovi su 
spomenici dnevice romanskomu gradjanstvu progovarah, sjećali ga 
porekla njegova, djedova njegovih i dogodja-ja one dobe, kada je 
Dalmacija dielom velikoga rimskoga carstva bila. Znamenit je u 
tom pogledu onaj premda kratki opis^ gradova dalmatinskih za prvu 
polovinu X vieka, koj nam ostavi car Konstantin VII. Kod sva- 
koga se grada natuca rimska tradicija. O Spljetu veli uz ostalo: 
^Spljet sagradi car Dioklecijan; bijaše mu kano vlastita kuća, 
ondje je dvor i palače sagradio ; ali što je od toga do sada preo- 
stalo, veoma je malo, a od toga episkopij grada i hram sv. Dujma, 

* Ibid. p. 448 88. 
2 Ibid. p. 21. 

' Ibid. )). 51. 

* Izdane po nikopisn XIV v. u .St;iririali VII, 72 ss. 
^ Docuraenta p. 101. 



1)4 PR. RAČKI, 

gdje taj svetac bijaše sahranjen, a koj bijaše njekada spavaona 
(xoiT(ov) cara Dioklecijana. Poda dvorom su komore na svod, prije 
za stražare odrcdjene, u koje bi mučenike zatvarao. U istom je 
gradu i sv. Anastasij pohranjen bio. Zidine toga grada niesu niti 
od opeka niti od ulitine [olizo kyyoprrfou] nego iz kockastih kamena, 
dugih jedan a često i dva, širokih pako jedan lakat, koji su medju 
sobom sliepljeni i svezani željezom u stopljeno olovo utvrdje- 
nim. U tom se gradu vidi takodjer stupovlje s gredami na vršku. 
Ovdje htjede car Dioklecijan dvorane na svod graditi i sav grad 
nadkriti i sebi palače zidati te sve sgrade grada nad ovimi svodovi 
providiti gradjevinami na dva i tri sprata, tako da bi ne malen 
dio grada obuhvatale. Zidine grada neimadu niti hodališta (Tcepć- 
TT^TOv), niti kula, nego su samo visoke zidine s luknjami za strie- 
Ijanje'*. I slavna prošlost bivšega Solina poznata bi tomu piscu, 
koj je znao, da je Solin pod Rimljani bio glavnim gradom Dal- 
macijC; da su velikaši u njem stanovali, da je imao mnogobrojno 
gradjanstvo i zauzimao prostor za polovinu Carigrada.^ Ako se 
podrtine Solina još sada toliko dojimaju gledaoca, koliko niesu 
one zahvaćale i potresale čuvstva Spljećana i Dalmatinaca još prije 
osam sto i više godina? Već onda nastavljaše ljudska ruka razo- 
rivanje, koje je neprijatelj započeo bio. Sjetimo se, da je koncem 
X vieka crkva sv. Mihovila dozvolom kralja Držislava iz kamenja 
velebnoga teatra rimskoga sagradjena bila/' A osim Spljeta i bli- 
žega Solina imali su i drugi gradovi dalmatinski, osobito Zadar i 
Trogir, rimskih spomenika i više i bolje od danas sačuvanih, koji 
su tradicionalnu nit romanske tadašnosti na rimsku davninu na- 
dovezivali. 

K tomu netreba zaboraviti na tO; da upravo gradova bizan- 
tinske Dalmacije, izuzam jedini Solin, ni je u prolazu iz staroga 
u srednje dobe snašla tolika katastrofa, da bi jim rimskoga sta- 
novničtva nestalo bilo, s kojim bi i rimske tradicije propale bile* 
1 ona promjena s gradjanstvom solinskim bješe samo mjestne na- 
ravi, dočim su se Solinjani, pokle jim grad početkom VII sto- 
ljeća bi razoren, koji su žive glave iznieli, preselili u bližnji 
Spijet, nalazeći ondje predbježno utočište u velikom i utvrdjenom 
dvoru Dioklecijanovom. Ovamo budu pače prenesene i vjerske jim 
svetinje*, te se tuj nastanio predjašnji solinski život. Spljetska ta- 

» Ibid. p. 265—69. 

« Ibid. p. 28. 

•' Ibid. p. 279 SS. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 95 

kodjer crkva smatrana bješe u pravom smislu solinskom ; a spljetski 
nadbiskupi nasljednici prvoga solinskoga biskupa sv. Dujma.^ Malo 
prije razseobe solinskoga gradjanstva nalazimo tečajem posljednjega 
decenija VI stoljeća u tom gradu takove državne i crkvene odno- 
šaje, kakove su rimski gradovi velikim dielom predstavljali u oči 
svojega konačnoga razsula i nastupaj ućega novoga poredka stvari. 
Vlast iztočno-riraskoga cara Mauricia (582 — 602) bijaše bez prie- 
pora priznana. Carskim namjestnikom u Dalmaciji nalazimo god. 
598 proconsula Marcellina^: exarbi pako ravenski^ kojim bješe 
^proconsul Dalmatiae" podredjen, bijahu iza god. 584 Smaragdus 
(584 — 590), Eomanus (590 — 97) i Kalinik. Sam car Mauricij i 
organi njegovi koli exarbi toli proconsul uplitali su se u crkveni 
razdor, kojega je pozorištem Solin bio. Življenje solinskih biskupa 
Natala i Maxima, kano i ostalih drugova njihovih u pokrajini, 
predstavlja nam se u slici takovoj, da se samo iz obćenite razka- 
lašenosti, koja je sve slojeve romanskoga družtva u Dalmaciji obu- 
zeti imala, protumačiti može.^ Razdor u crkvi porodio je razdor 
u gradjanstvu, kod kojega je često i krv lievana i vojnička sila 
upotrebljavana. Niti državne vlasti nemogoše se podići nad stran- 
čarstvom, a to tim manje, što se organi njezini bicde s podmitlji- 
vosti, koja je čak i najbliže krugove exarliove zarazila bila. 

Ova crna slika crkvenoga, državnoga i družtvenoga života, samo u 
glavnih potezih nacrtana, potvrdjuje, kako se gradjanstvo glavnoga 
grada Dalmacije nije dalo s kolotečine, kojoj bijaše u davnije sretnije 
vrieme naviklo, svrnuti niti u doba, kada su mu Sloveni, kao što 
se u srpnju 600 godine pobojavalo*, tako rekuć na vrata pokucali. 

Već se iz toga nacrta razabire, kako je romansko žiteljstvo 
Dalmacije IX — XI stoljeća neprekinutom niti na daleko starije 
doba privezano bilo. AH ovom se neprekidnošću neizključiije druga 
nepobitna činjenica, da je to romanstvo tečajem predidućih stoljeća 
bilo u svojem biću veoma osjetljivim mienarn izloženo, koje su u 
ostalom sav romanski sviet poslije propasti rimskoga carstva gdje 
više gdje manje zahvatile. Ovim mienam ncmugaše se oteti ni 
sam jezik. Već iz starijih pismenih spomenika latinskih, od kojih 
spominjemo nadpisc na kamenu, koji u Solinu, koliko jira je da- 



^ Ibid. p. :i— 4, 180, 187 ss. 

2 Ibid. p. 255. 

' Vidi pi.srna pape (Jr^-urn I od 5*M) — bO'J ^^mI. Ibi.l. \). 2:3« 88. 

* Ibid p. 2.')H. 



9G PR. RAČKI, 

tiim naznačen^ dopiru do polovine V stoljeća, za tiem zanimivn 
trogirsku olovnu pločicu iz VI po prilici stoljeća^, proviruje na 
sav mah „sermo plebeius, rusticus, vulgaris". Ovdje se već čita 
„aiutor" mj. adiutor, „defunto" mj. defuncto, u padežih izpuštaju 
se na kraju m i s: accus. „arca" mj. arcam, „se vivi" mj. vivis, 
dolaze prema latinstini nepravilnosti, kano „vaso" u ablat. mj. 
vaše, acc. plur. „annus** mj. annos, „liherti libertasque" mj. liberti 
libertaeque, „dibus" dat. plur. mj. diis, „dum" genit. plur. mj. 
duorom; ili se umiću i dodavaju glasovi i pismena, gdjejim ncima 
mjesta: „domo Aquileiam'* mj. Aquileia, ^memoriem" mj. me- 
moriae; zamjenjuju se glasiće i suglasice: „donavet. menestrabi, 
munimeni, Aurilius, extranius, rifecit, infelicissuma , cot (quot), 
Quelie (Coeliae), quoui3, zacconus (diaconus), im memoriam, sepu- 
livit;" grieši se u sklonitbi i sprezanju: „Nicostratu" mj. Nico- 
strati, „posit'* mj. posuit, negovoreći o pogreškah pravopisnih, od 
kojih budi spomenuto pisanje dvoglasice ae mj. e u primjerih 
„aeius, paccavit"^ itd. Još se bjelodanije vidi u izpravah dalma- 
tinskih IX, X i XI vieka, kako je „sermo rusticus", koju rieč 
upotrebljuje i Stjepan zadarski biskup u listini* pisanoj oko god. 
10G9, raztvarao latinštinu. Ovakova borba „pučkoga govora" s tra- 
dicionalnim jezikom opaža se u svih pismenih spomenicih, sastav- 
ljanih u ono doba u romanskih zemljah, t^ je u tom pogledu prispo- 
dabljanje dalmatinskih izprava sa suvremenimi talijanskimi^ veoma 
poučno i zanimivo. Ovdje se i ondje opaža jednak razvoj jezika. 
Naprotiv prispodobe li se latinske listine one dobe, sastavljane u 
Njemačkoj : opaža se tuj sustavan studij jezika , i uslied toga 
nesravnjivo veća pravilnost. U Njemačkoj latinski jezik bijaše 
tudj ; on se je u školah učio osobito poslije zamašnih reforma 
Karla velikoga; ondje nije, „sermo rusticus'' smetao. Neka se pri- 



* Sabrani n Corpus inscriptioniim lat. III, 1 p. 28.3 ss. III, 2 p. 
1020 SS. Najmladji nađpisi pod br. 2654 ss. jesu iz dobe kršćanske; 
onaj pod br. 26.59 jest god. 448 ; grčki pače pod br. istim god. 535. 

^ Viestnik nar. zem. muzeja I, 147. ss. 228. Corp. inscr. III, 2 p. 
961. 

^ Ovi su primjeri uzeti iz solinskili nadpisa u „Corp. inscript. lat. 
Mogu 86 umnožiti i iz nadpisa na pomenutoj pločici: „Jeso" mj. Jesu, 
^dcnontio, immondissime, spirete, vinisti, opteneres, grandene, ubiconqua, 
liab/as, fin vio, corret, ignefera, cor^at, per domino meum". 

^ Documenta p. 72. 

^ V. liepu razpravu : Primordii della lingua italiana. Cantii Storia 
universale III, 1259 ss. cd. VII Torincso. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 9t 

mjerice prispodobi oporuka zadarskoga priora Andrije od 918 g.^ 
s kojom god latinskom listinom sastavljenom u Njemačkoj u ono 
doba, kano što n. pr. s darovnicom^ kralja Ljudevita izdanom 14 
ožujka 904 god. Arponu, sinu gr. tokara. Kolika u njih razlika 
u jeziku! Ivan djakon pisac zadarske listine nepoznavajući pra- 
vila latinštine pisao ju njekim tradicionalnim instinktom, ali na 
svakom koraku gonjen i svladan „pučkim jezikom;" dočim si 
pisac Ljude vito ve darovnice kancelar Ernust sviestan bio slovničkih 
pravila jezika. Ovdje se neće naći, kano što u zadarskoj listini, 
ova očevidna obilježja „sermonis rustici" : „filio meo Andrea" mj. 
filius meus Andreas, „domum que fuit de Theodosio tribuno* mj. 
Theodosii tribuni prema tal. di Teodosio tribuno, „et alio orto" 
mj. alius hortus, „edificent ipsa domo" mj. ipsam domum itd. itd. 
Gdje nije piscu dotjecalo znanje latinštine ili gdje ga ova izdala, 
utekao se svomu „pučkomu jeziku*. Tako se n. p. u spljetskoj 
listini^ od god. 1069 čita: „territoria volumus adesse ab humano 
cuncto seruicio, scilicet ab illo, quod vulgo ziurum dicitur". Ta- 
kovih nelatinskih pučkih rieči imade sijaset u naših dalmatinskih iz- 
pravah, koje se pojavljaju takodjer u pismenih spomeuicih romanskih 
zemalja ; kano što su : banbaco, bergata, biata, bracile, bussedo, 
butte, cabalus , calamito, camisa, capilectulus, capitale, časa, ca- 
snastra, cassare, cauca, ciminile, comerzarius, cuppa, cortina, cortis 
i curtis, cucuma, culcitrina, cupertura, dacia, dimitum, feltrum, ga- 
leta, gusterna (cisterna), grippatores, incambium, investitura, lenzo, 
macinasparium, manicale, manuale, manupresus, nastali, paratinea, 
paratura, pese, zezze, pulatoria, savano, seta, stagniolum, star, 
gtarea, ziuro.* Ovaj novo-romanski živalj proviruje osobito iz imena 
vlastitih, koli osobnih toli mjestnih, romanske Dalmacije, kuno što 
se moglo opaziti kod navedenih imena Zadrana i Spljećana, n. p. 
Barbazani, Coltaroso, Caravia, Casano, Firmariscus, Gattina, Gra- 
valano, Maiano, Margastrona, Mazzuola, Me.-sagulina, I?uciparii, Pu 
diaini, Scanacani, Stasucco itd. 

Ali taj romanski elemcnat, koj susretamo u gradovih Zadru, 
Trogiru, Spljetu i na otocih Rabu, Krku i Osoru u IX i Hli(uli'rih 
stoljećih, jest samo manji ostanak romanstva, koje ']v. prije sve 

* Documonta p. 17. 

'^ Matica u šfajcrskoni zcm. arkivu. Izdao Zaliii : IrkiiiidciilMKli dcH 
llerzogtli. Steieniiark. 1, H\. 
^ Documdita p. 77. 

* Ibid. ind<;x. 



98 FR RAČKT, 

znatnije pozicije rimske Dalmficije zauzimalo. Poznato je naime, 
da je romanovanje Dalmacije za više stogodišnjega rimskoga go- 
spodf^tva velik napredak učinilo bilo. Tomu je uz upravu i voj- 
nictvo mnogo doprinielo zasnovanje rimskih colonia i municipija. 
Prije toga bijaše u Dalmaciji malo gradskih obćina, jer „conventus" 
niesu sastavljeni bili iz gradova nego iz „gentes", koje su u nji- 
hovu području stanovale, a koje su se u „decuriae" dielile. * Ali 
do skora je rimska vlast i ondje osnovala colonie i municipia, koje 
su joj 8 jedne strane podporora, s druge pako strane najpriklad- 
nijim sredstvom bile za razširenje vladajućega jezika, zakona i 
običaja. Takova sjedišta rimske kulture bijahu u Liburniji , iz- 
medju Arse i Titusa, municipium Flavium Scardona i colonia 
Jader; izmedju Titusa i Narona, u Dalmaciji u užjem znameno- 
vanju, colonia Martia Julia Salonae, colonia Claudia Aequum i 
colonia Narona i „municipium Riditarum". Ali uz ove gradske ob- 
ćine, koje su bile poput colonia i municipia carevine uredjene, bi- 
jaše drugih ovećih mjesta, u koja su rimske uredbe prodrle a 
s njimi i rimska prosvjeta. Takova mjesta bijahu u Liburniji, uz 
more : Tarsatica, Senia, Lopsica, Aenona, Corinium, Nedinum, Blan- 
dona ; na kopnu na cesti, koja je iz Senie vodila kroz nutarnju 
zemlju u Salonu : Avendo, Arupium, Epidotiura, Ausancalio, Clam- 
betae, Hadrae, Burnum ; u zemlji izmedju Krke i Neretve ili u 
Dalmaciji u užjem zuamenovanju, uz more: Tragurium, Spalatum, 
Epetium, Siculi, Oneum, Inaronia, Bisto, Miiccarura : u nutarnjosti 
pako na cesti solinsko-naronskoj : Promona, Magnum, Andetrium, 
Delminium, ad Novas. Uz ove colonie i raunicipie te uz ova oveća 
mjesta bilo je u zemlji množina manjih tako uz more kako i na 
kopnu, a ležala su ponajviše uz ceste, koje je vlast križem ciele 
zemlje u svrhe vojničke, državne i trgovinske posagradila.^ Ovim 
se mjestom pribrojiti mogu u Liburniji uz more Ortopla i Pu- 
blisca, na cesti izmedju Burnuma i Nedina Arberia, u Dalmaciji 
na cesti, koja je od Burruma zakrenula na iztok pak odavle preko 
Aequuma na jug u Novae: Varvaria, Erona, Synodium, Trono, 
Bilubium. Ovi su gradovi i tvrdjavice ležali u primorskom dielu 
rimske Dalmacije t. j. izmedju mora i dinarske planine; ali bilo 
je većih i manjih mjesta i onkraj planine, prerada taj dio zemlje 

^ Plinius: liistor. natnr. III, 142. 

^ Spominju se u Liburniji: Publi.sca, Ortopla, Vegia, Asseria ; u 
Dahnaciji: Pfguntium, Kataneum, Setovia, Seretium. Sinotiura, Tihirium 
itd. Forbiger: Ilandbuch der alten Geographie. Hamburg 1877. II, 559. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 99 

nije do sada tako pomnjivo izpitan kano što primorski. Ležala su 
pako ondje duž cesta, koje su primorje spajale s Posavinom, gdje 
su glavna izhodišta bila Siscia i Sirmlum u Panoniji, kano što u 
primorju bijahu Salonae i Narona. Na jednoj od tih cesta, koja je 
u sjeverozapadnom pravcu vodila u Pounje, ležala su mjesta: Per- 
setis, Netabio, Speridium, Raetinium, Brindia, Clandate, Bergenio, 
a u tom su kraju ležala takodjer Assinone i Splauno. Na drugoj 
cesti, koja je vodila iz Salone preko Aequuma k Vrbasu i u Po- 
savinu gornju, bijahu Ludrum, Silviae, Sarnade, Leusaba, Aemate 
(Lamate) s jedue, a s druge strane Seretio (Sarite), Baloie, Castra, 
ad Ladios, ad Fines, odkle je cesta tekla k Savi u Servitium i 
Vrbate, odavle pako u Sisciu i u Sirmium. Od ove južnije tekla 
je cesta do gornje Bosne s m jesti ad Libros, Bulsinium, Bistue- 
vetus, ad Matricem, Bistue nova^ Stanecli, Arduba i Argentaria. 
Napokon ona cesta, koja je iz Salone vodila k iztok-jugu u Na- 
ronu i na kojoj osim Novae ležale su Fusciana i Bigeste, imala 
je jedan trak u nutarnju zemlju u Neretavlje, gdje su bili gra- 
dovi i mjesta Emanio, Sarsitero, i Orba, onda u drugom pravcu 
Naurtio i Epilentio. Odavle se vidi, da je Dalmacija mjesti dosta 
posuta bila; a sva ta mjesta bijahu uporišta rimske vlasti. 

Kako je lat. jezik svakamo, tako rekuć u posljednje kutove zemlje, 
prodro, svjedokom su nam rimski spomenici s latinskimi nadpisi, 
koji se bez prestanka izkapaju ne samo u primorskih sjedištih 
rimske prosvjete nego i u nutarnjoj Dalmaciji čak do Drine. ^ Kako 
je dalje rimska vlast umjela prvobitno dalmatinsko stanovništvo 
uredbami svojimi i svojom pretežnom kulturom raztvoriti i proba- 
viti, svjedoči nam uz ostalo i to, što je lagano ncatalo sa javnosti 
dalmatinskih plemena, s kojirai se imala u početku boriti. Plemena 
ova, kaoo što bijahu u području „conveutus salonitaui" : Sardeates, 
Deurii, Maezei, Ditiones, Ceraunii, Dindarii i Daesitiates, za tieni 
u području „conventus naronitani" : Vardaei, Dauersi, Narcsii, Dc- 
retini, Deramestae, Melcomaui, Docleatae, Scirtari, Sicolotac i 
Glinditiones, ova plemena, koja su zauzimala svu zemlju od ja- 
dranskoga mora do Drine i Save, izgubila hu svako političko zna- 
menovanje, te se gdjekojemu sačuvala uspomena samo u pojedincu 



^ .Sahrani su u Corp. inscr. lat. vol. IH. 1—2. NaKtavijaju se, ol.jclo 
daiijivati ii linIU^timi di arclieolo/^ia e sloria dalinata, Kadu, ViL-sLiiikii 
apkcoi. družtva itd. 



100 FR. RAČKI, 

(^lanu, koji je u rimskoj vojsci služio ^ I ova plemena i mjesta 
DJihova dala su samo graciju za novu rimsku tvorbu ; ptl kano da 
su se pojedini Dalmatinci tiem ponosili, sto se „barbarska" imena 
njihova mogu okititi svjetovladnim jezikom latinskim, koji je cie- 
lim javnim životom domovine njihove zavladao bio. 

Do pol tisuće godina dielila je Dalmacija i stanovničtvo njezino 
sudbinu carevine, pače ona ostala joj vjerna i onda, kada joj se sre- 
dište rušilo. Nepos izagnan iz Italije (475) našao je utočište u Dal- 
maciji, u carskom dvoru spljetskom^ gdje je takodjer zaglavio (480). 
Neprijatelji carevine pustošili su i Dalmaciju, koja se već godine 
390 uz Panoniju i Dardaniju pribraja onim pokrajinam, koje su 
od 25 i više godina pHenjene bile.^ Od ovih neprijatelja budi 
dovoljno spomenuti germanska plemena Sveve i Gote. Prvi pro- 
vališe jurve god. 468 pod vojvodom Hunimundom u Dalmaciju 
i porobiše ju.^ Ova provala bijaše d^ kako prolazna; ali trajnije 
su posjeli Dalmaciju iztočni Goti, koji su poslije Huna Panoniju 
posjeli bili. Gotska po Teodorichu (493 — 526) zasnovana država 
obsizala je na iztoku Panoniju i Dalmaciju, kojih se kano česti 
navode pokrajine sisačka, posavska i sriemska, za tiem Liburnija.* 
Uprava tih pokrajina bi povjerena pojedinim velmožam. Rečeni 
Theodorich povjeri god. 504 upravu sriemske ili druge Panonije 
Koloseu, upravu posavske Panonije i Dalmacije Osuinu ; tada bi- 
jaše Epiphanius „vir senator consularia provinciae Dalmatiae^, a 
Simeon upravljateijem državn.h dohodaka. I pod Theodorichovim 
sinom Athalarichom (534) bijaše rečeni Osuin načelnikom Dalma- 
cije i posavske Panonije (Suavie). Da su odličnija u zemlji mjesta 
zauzimali Goti i da su njim povjerene bile sve važnije tačke po- 
krajine, razumieva se po sebi. Ali da su Romani još sveudilj glav- 
nim življem bili, dade se naslućivati, p^ to sliedi takodjer iz pro- 
glasa, koj je pomenuti Athalarich upravio „universis Romanis per 
Italiam et Dalmatiam constitutis", i u kojem jim preporuČa poda- 



^ Tako Bisius Scenobarba Sard(eates), Plator Veneti f. Maezeius, 
Dassius Dactoris filius Maeseius, na(tione) Ditio, Bato Dasantis f. na- 
tione Ditio, Nerva Laidi f. Desidiatus, Venetus Diti f. Dauersus, Aima- 
ius Pravai f. Daverzens(is), Madena Plarentis f. Deramista, Plassi f. 
Docieas. Corp. 1. c. Ovi dakle spadahu na plemena Sardeata, Maezeia, 
Ditiona, Daesitiata, Davosa, Deramista, Doklea. 

Hieronymus ad Ileliodorum. opp. I, 24. Pariš 1643. 



2 



' Jordanis de Getarum origine ed. Clooss. p. 183. 



4 



Procop. de bello gothico I, 15. 
^,o^e of r/.ccf/aet' 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 101 

ničku vjernost.^ Osim toga izrično se veli, da su solinski gradjani 
bili Romani^, kano što i to, da tada bijaše i Gota medju žitelji 
Dalmacije. Ali i pod ovom inostranom vladom imali su Romani 
Dalmacije i u tom veliku priednost; što je crkvena vlast u nji- 
hovoj ruci bila. Koliki je pako ta vlast imala ugled i u očima 
novih gospodara, može se donjekle razabrati iz pisma kralja Theo- 
doricha, upravljena na solinskoga biskupa Januara. S te strane 
nebijaše crkvena vlast ni ograničena ni spriečena, kano što za- 
ključci solinskih sabora od god. 530 i 532 dovoljno potvrdjuju.^ 
Ovi su zaključci i po tom znameniti za nas, što nas obavješćuju 
o sielih biskupija i o gradovih, koji su u četvrtoj desetini VI sto- 
ljeća pod nje spadali. Jadranskoga mora doticale su se svojim 
zemljištem biskupije: arbensis, jadertina, scardonitana ^ salonitana, 
muccarrensis, naronitana, epidauritana ; izza ledja tih biskupija pro- 
stirabu se biskupije : ludroensis, sarsenterensis, martaritana*, sar- 
niensis (sarnadensis), bestoensis i sisciensis. Ove biskupije obuhva- 
tahu svu rimsku Dalmaciju i od Panonije posavski joj diel; a sve 
podpadahu pod metropoli] u u Saloni, sveudilj glavnom gradu Dal- 
macije. Siela tih biskupija: Arba, Jader, Scardona, Salonae, Naro, 
EpidauruS; Siscia, dovoljno su poznata iz starijih rimskih vremena. 
Siela biskupija Sarsentero, Ludro, Muccaro bijahu doduše manje 
na glasu, ali navode se dielomice u potonjih rimskih spomenicih ; 
pa se i za njihov položaj znade iz onih mjesta, koja su u području 
njihovih biskupija ležale. Tako je pod biskupiju u Sarsenteru 
spadao „municipium novense", a za nj imademo svjedočanstvo i u 
rimskih nadpisih'^; municipia de Lontino i Stantino saborskih iz- 
prava bit će istovietni sa Nautio i Epilentio ravenskoga geografa. 
U području biskupije u Ludru^' navode se municipia niagnioticum, 
equitinum, salviaticum, sarciaticum, u kojih nije težko razpoznati 
rimske gradove Magnum medju Andetriumom i Promonom, Equum, 
Salvia, Sarza ili Sarite Napokon u područje biskupije u Muccuru 
spadala su municipia delminense, redditicum, onestinuni, u kojih se 



^ Sve to po Cassiodoru epist. var. III, 23. 25. 20. V, 24. VIII, 4. 
IX, 8. 

^ Procop. de bcllo ^'otli. I, 7. 

' Farlati: Illyr. sacr. II. 1G2 ss. 17:J sa. 

^ Ni je li izkvarcno mjesto Malricitaiia V t. j. hiskupija sa siolom 
ad Matricom. 

* Corp. in.scr. lat. III iir. l'JOO— P.M8. 

^ Valjda izkvarcno „ad Libios" u lal). ^cutin^^•♦' 



102 FR. RAČKI, 

opet odzivaju rimska mjesta Delii)iniiim, raunicipium Riditamm i 
Oneum, 'Ovaiov, od kojih su doprli do nas i pismeni spomenici. 
Biskupija bcstoensis doziva nam u pamet grad Bistue ravenskoga 
geoj^rata. Spisi dakle spljet^koga sabora svjedoče, da su u Dalma- 
ciji još prema polovini VI stoljeća mnogi davni gradovi rimski sto- 
jali netaknuti, akoprem je rimske državne vlasti ondje nestalo bilo, 
te ju je tada vlast germanskih Gota zamieuila bila. Ove gradove 
obasjavala je tada mjesto svjetske crkvena vlast. ^ I u ratovih iz- 
medju Gota i Grka^ koji su odmah poslije solinskoga sabora bu- 
knuli (god. 535), od starih rimskih gradova spominju se: Salona, 
Burnum, Muicurum, Laureata i Lissa.^ Tečajem tih dugotrajnih 
(535- 555) i krvavih ratova, u kojih je pobjeda naginjala sad na 
ovu sad na onu stranu, bijaše Dalmacija često pozorištem vojne. 
Obje stranke upoznale su važnost te zemlje radi položaja njezina 
u sklopu zapadne rimske carevine. S toga i jest bizantinska sila 
odmah nnjprije udarila na Dalmaciju i Siciliju, pa je prvu potu- 
kavši Gote kod Salone (535) zadobila u vlast svoju. Pod spomenu- 
timi gradovi njekoliko se puta u doba ono lomilo koplje bizan- 
tinsko i gotsko pod Constantianom, Germanusom, Belisarom i 
Narsesom, pod Uligisalom i Ilaufom. 

Od više spomenutih gradova rimske dobe napominju se dakle u 
Dalmaciji još polovicom VI vieka izriekom sliedeća mjesta: u pri- 
morju Salonae, Jader, Scardona, Arbe, Epitaurus, Muicurum^ Lau- 
reata, Magnum, Aequum, Burnum, Delminium, Rider, Novae; u 
nutarnjosti, poimence onkraj Dinare : Sarnia ili Sarnade, Ludrum, 
Sarsentero, Salvia , Sarite, (Seretio), Nautio, Epilentio. Uz ova 
j)reživjela su jaiiiačno ono burno doba još i druga, kojih se spo- 
menici nesjećaju. 

Gotsko gospodstvo trajalo je u Dalmaciji prekratko a da bi uz- 
moglo bilo poremetiti predjašnje etnografske odnošaje, tiem manje, 
što se po broju Gota^ zauzevših Italiju i pripadajuće joj iztočne 
pokrajine nemože predpostaviti , da bi oni zaposjeli bili druge 
zemlje osim gradova i tvrdjava, postaviv u nje svoje čete i činov- 
nike. S toga i nestade toga germanskoga plemena u onih pokrajinah. 



'* V. Bulletino dl arclieologia e storia dalmata. I, .') — 4. Delminium. 

2 Procop. de bello gotli. I, 7, 10, 111. .'{5. IV, 22, 35. 

" \Viti(lii> i Totila iinprcgniivši sve sile niesu mogli više ođ 150 do 
2()0.0()(> vojnika sal<iii)iti. Odavle se zaključuje, da je oko 250.000 
Gola unišlo izprvinc«' u Italiju. Dalin : Urgescliiclite der germaniscben 
iiiid ronianiscleu Vcilkcr. Ikrlin 1881. 15(1. I, 8. 238. 



HRVATSKA l'RIJE XII VIEKA. 103 

Čim mu se vlast iz ruku iztrgla. Uzpostavljena u Dalmaciji po- 
lovinom VI stoljeća rimska vlast ostala je oua za sav ostali viek 
netaknuta, ako i napadana, buduć zastupana i štićena procon- 
sulom , koj ]e o exarhi u Raveni visio. Dalmacija bijaše tada 
omedjašena Praevalisom, kojoj glavni grad bijaše Scodra (Ska- 
dar), jadranskim morem, Istrom, na iztoku kod planina Ilirikom. 
Pošto Panonija nije povraćena bila carevini , već je zaposjed- 
nuta bila Langobardi i Gepidi, a od godine 568 uralo-altajskimi 
Obri i Sloveni: to su provale u Dalmaciju najviše s te strane na- 
perene, jer najlaglje izvedive bile. Po bilježkah suvremenih te pro- 
vale učestale su od god. 551 i 569; a izvodjene bijahu manjom ili 
većom vojenom snagom, manjim ili većim uspjehom. Tako je god. 
569 provalilo iz Panonije prieko Save u Dalmaciju 10.000 Kutur- 
gura, koji su se Obrom pridružili bili Od god. 579 — 584 Obri 
su se zabavljali više sa sriemskim dielom Panonije i okolnim Po- 
dunavljem, da ondje zataru posljednji trag rimskomu gospodstvu; 
a čim se to sbude, ponoviše se provale u Dalmaciju. Očita bijaše 
jim namjera, i ovu pograničnu zemlju osvojiti ; s toga su i na- 
stojali najprije utvrdjena mjesta u svoje ruke dobiti ili razoriti. 
A kako su u tih ratnih podhvatih uspievali, može nam donjekle 
posvjedočiti provala u Dalmaciju koncem VI stoljeća. Godine na 
ime 598 neprijatelj, kako bi rimsku silu od Singiduna odvratio, 
prodre odanle u Dalmaciju, p^ obsjednuv grad Baloiu, osvoji ga 
i još do 40 tvrdjavica pohara. Dokle je po tom mogao neprijatelj 
tada prodrieti u Dalmaciju, pokazuje nam donjekle položaj onoga 
mjesta, koje se kod pisaca piše BaY/-£'.^^ BxV/t7i;, Balclia, ali ta- 
kodjer Bdc>.fi'/)? i Balea.^ Ovo posljednje čitanje upućuje nas na 
„Baloie*' na Peutingerovoj tabuli, gdje se to mjesto navodi u slie- 
dećem redu: „Seruitio. XVI ad Fines. XII Castra. XII Lamatis. 
X Leusabe. XII Baloie". Ono prvo čitanje, imenito Ba^fisi; moglo 
bi se smatrati pokvareno iz iiaX[i£^, Salviis, te bi naznačilo grad, 
koj u rečenoj tabuli dolazi u tom redu: „Lcusaba. XVII Sarnade. 
XXIV Salviae. XViri Pelva. XVII AeqMo". I „Baloie" i „Sal- 
viae" ležali su na cesti, koja je iz „Scrvitia" (sada bos. Gradiška, 
Berbir) t. j. od Savo vodila u Salonu najprije u južnom onda u 
jugo-zapadnom smjeru. Ova cesta dielila se kod Leusabe (kod Po- 
dražnice) u dvie prnge, na jednoj od njih, koja se je spuštala 
na jug k ricci Plivi , ležalo je mjesto Baloie; na drugoj pako, 
koja je praraa jugo-z;ipadu krenula, ležao je grad Salviae, Silviac. 
* V. Docum. 251. 



104 FR. RAČKI, 

Baloie bijaše od Leiisabe daleko 12, a Salviae 42 rimske milje. 
Sudeć po daljini obiju mjesta od Servitia, ležala su ona u poriečju 
gornjega Vrbasa i Unca, pritoka rieke Une, dakle na razvodju 
Save i pritoka njezinih Vrbasa i Une s jedne, te jadranskoga 
mora i Neretve s druge strane.^ Dovle je dakle neprijatelj god. 
51)8 imao prodrieti, do planina na ime, koje su primorje dalma- 
tinsko od njegova zaledja dielile. Ovih planina nije još tada ne- 
prijatelj prevaho; ali doprvši do njih zadao je straha primorju, 
kojega glavni grad Salona bio se malo kašnje t. j. 600 god. na 
usta popa Veterana pritužio Rimu, da mu se „narod Slovinski* 
veoma približuje".^ 

Iz svega toga se vidi, da su mjesta zaplaninske Dalmacije naj- 
prije i to već koncem VI vieka postradala. Ovim gradovom, od 
kojih se, kako vidismo, mnogi još polovicom toga stoljeća spo- 
minju, neima iza toga nikakova traga. Ne samo neima više stolica 
biskupskih u Ludru, Sarsanteru, Sarnadi i Bistui, pod koje spa- 
daše Salviae, Sarite (Sarcia), Nautio, Epilentio itd., nego se je i 
tim gradovom spomen zameo. Sta je dakle naravnije od zaključka, 
da je i te gradove stigla ona sudbina, koja je i Baloie s drugimi 
god. 598 zadesila? 

Kakav je pako udes stigao prigodom neprijateljskih provala i 
osvajanja stanovničtvo i davne uredbe, možemo zaključiti iz dva 
tri primjera, koja su zabilježena ostala. Kada je grad Sirmium 
god. 581 pao u ruke neprijateljske, izadjoše iz njega i praefectus 
Salamon i biskup Sebastijan i gradjani njegovi. Biskup uputi se 
u iztok, gdje mu je patrijarka antiohijski Anastasij biskupsku sto- 
licu u svojem području nudio; a pošto je on nehtje primiti^ po- 
nudi mu papa Grgur I god. 505 drugu u Siciliji.^ Jednaka sud- 
bina zadesila je i druge biskupe u onih stranah : s toga su i car 
Mauricio Jobinu, „praeposito per Illyricum", i pRpa Grgur I bi- 
skupom u Iliriku naložili, da gostoljubivo prime one biskupe, „koje 
je iz mjesta njihovih bies neprijatelja izagnao". Kada uzmemo na 
um, da je Ilirik, koj je tada obuhvatao Meziju, obje Dacije, Dar- 
daniju, Praevalis, Macedoniju, Tesaliju i Grčku, medjašio na Drini 
a Dalmacijom, nadalje da je Dalmacija i susjedna Mezija koncem 
VI stoljeća „biesu neprijatelja" najviše izvržena bila: tada će nam 

' IJaloie moglo je ležati kod Varcar Vaktifa, gdje iraade i danas 
jjB lajfe", a Silviao kod (iHuvice u glamočkom kotaru. 
" i)ocurn. p. 258 
'* Docuni. p 228 Hq. 237, 246. 



HBVATSKA PRIJE XII VIEKA. 105 

se po sebi nametnuti misao, da se ona zapoviest vrhovne crkvene 
i državne glave ticala velikim, ako ne većim dielom upravo onih 
biskupa zaplaninske Dalmacije, koji su poput drtiga sriemskoga 
imali pred neprijateljem uzmaknuti u susjednu zemlju, da se uklone 
pod zaštitu kršćanske carske vlasti. Po primjeru dogodivšem se u 
Sriemu možemo na dalje zaključiti, da je s biskupi i s državnimi 
vlastmi znatan diel pučanstva ostavio svoja siela, nemogavSi jih od 
neprijatelja obraniti. To se isto potvrdjuje drugim primjerom ; 
kano što su naime rimski stanovnici Sirmia ostavili pred neprija- 
teljem svoj zavičaj, tako su ga ostavili pred njim i stanovnici bli- 
žega Niša i Sardike i drugih gradova Dacie i Dardanie, te se 
mnogi njih preseliše čak u Solun. ^ Koliko je osim toga žitelja u 
onih ratovih izginulo, koliko jih u robstvo odvedeno, može se 
opet njekojimi primjeri razjasniti, a inače može se nagovieštati, 
ako se pred oči postavi tadanji nečovječan način vojevanja. Kada 
su slovenske čete polovinom VI stoljeća pljačkale po Iliriku, 
poubijale bi stanovnike, koji bi u ruke njihove pah, ili bi jih u 
robstvo odvele.'^ U drugoj provali odveli su, kako se, ako i pretje- 
rano kaže^, „bezbrojne tisuće" žitelja u robstvo. Drugom opet pri- 
likom tako su rimsko stanovničtvo poubijali, da su, kano što se 
veli, sve ceste, kuda prolažahu, mrtvimi trupli posute bile. 

Ako dakle sve ove okolnosti na um uzmemo , nećemo se čuditi, 
sto je rimski živalj u zaplaninskoj Dalmaciji uslied neprijateljskih 
provala, koje su bile u drugoj polovici, a osobito na koncu VI sto- 
ljeća, učestale, haranjem i pustošenjem, izselitbom i zarobljenjera 
tako smalaksao i tako proriedjen bio, da su ruševine siela njegovih 
i opustošena zemlja lasno u vlast neprijatelja došle; \)h. da je ta 
zemlja zadobila novo lice, nepridržavši ni jednoga znatnijega siela 
rimske kulture. S toga se je u tom većem dielu rimske Dalmacijo 
tako lasno udomio nov poredak novih narodnjih i državnih odno- 
šaja, nastalih zaposjeduućem tih krajeva po narodu hrvatskom. 

Nješto se je teže taj preobražaj izveo u primorskom dielu Dal- 
macije. Ovdje je bilo više znamenitijih colonia i municipia rimskih, 
ovdje bijaše sielo državne i crkvene vlasti za cielu pokrajinu, 
ovdje je rimska kultura, budući podupirana timi vlastmi i poniladji- 



^ Docurn. p. 28.3—4. 

2 Ibid. p. 217. 

3 Ibid. I). 225. 



106 FR. KAČKI, 

vana i/. Italije, dulje nezapricčeno i uspješnije djelovala. Ali uz- 
prkos svemu tomu i ovdje se onaj preobražaj ako i polaganije iz- 
vodio joduakim načinom, kano što se on izvodio ne samo u za- 
planinskoj Dalmaciji nego i u drugih odaljenili pokrajinali rimskih, 
koje su drugi narodi, učinivši ondje konac rimskomu gospodstvu, 
zaposjednuli, kano što poimence u susjednoj Panoniji, u Noriku i 
doskora u Iliriku. Ondje seje diel rimskoga stanovničtva takodjer 
povukao u sigurnija mjesta iz nutarnje zemlje, a ta su sjegurnija 
mjesta bila oveći i utvrdjeni gradovi primorski i otoci dalmatinski. 
Tako je gradjanstvo glavnoga grada Salone, ostavivši razoren i 
opustošen grad, preselilo se u susjedni Spljet i raztrkalo se po 
bližih dalmatinskih otocih, imenito po Šolti, Braču, Hvaru, Visu 
i Korčuli; tako su se gradjani Epidaura povukli u sjegurnije 
mjesto Ragusium; tako su se drugi, imenito iz napadnutih dolnjo- 
liburnijskih mjesta , utekli u tvrdji Jader.^ Ako je istinita po- 
tonja tradicija : to bi pače poznata bila imena njekojih vodja 
rimske emigracije; solinskom bio bi upravljao Severus, epidaurij- 
skom ili odsele ragusijskom Gregorius, Arsaphius, Victorinus, Vi- 
talius i Valentinus, sve sama rimska i grčka imena. U ovih gradovih 
i otocih, kojih je jurve obširnije govoreno, usredotočio se je 
rimski živalj Dalmacije, laglje ondje štićen i državnom vlašću, i 
sgodnim položajem, koj ga je sa strane mora učinio skoro nepre- 
dobitnim. Na ovo uzko zemljište stegnuto bi ime stare Dalmacije, 
koje posljednjim namjestnikom carskim imao biti „proconsul Dal- 
niatiae Marcellinus" . ^ 

Ovi tuj navedeni dogodjaji mogu nam biti putokazom za shva- 
ćanje preobražaja rimske u slovjensku, u hrvatsku Dalmaciju. Taj 
preobražaj započe prvih desetina Vll stoljeća; a jamačno je po- 
dulje trajao. Do IX i X stoljeća bješe on dovršen, izuzam na 
zemljištu bizantinske theme. Predjašnji rimski gradovi, u koliko 
niesu posvema razoreni pa i ne uzpostavljeni bili, dali su najpri- 
kladniju gradju za novu narodnu i državnu tvorbu. Ovdje su novi 
žitelji našli tako rekav gotovu kuću, ali podpuno ili dielomice 
praznu, t^ ju samo zapremiti trebalo. Tim su putem njekadašnji 
rimski gradovi : Tarsatica, Senia, Aenona, Nadinum, Coriniura, Scar- 
dona, Muicurum, došavši u vlast hrvatsku, postali i u narodnom 
smislu hrvatski gradovi, te njeki od njih postali znamenitim fakto- 



^ Ihid. p. 2G4 88. 278 ss. 
2 Ibid. p. 255. 



HRVATSKA PRIJE XII. VIEKA. 107 

rom u životu hrvatskoga naroda. Tako je Aenona^ n kojoj su 
njekada bili zastupnici rimskih uredaba aedilis duumuir quinque- 
nalls Apuleius P. f. Fronto, ujedno pontifex patronus et prae- 
fectus urbis L. Volusius L. f. Saturninus, sexvir au^ustalis Tu- 
lius Ursius, u kojoj su rimskim bogovora postavljali spomenike 
L. Cincius Trophimus i Egnatia C. f. Paulina a Cinius Genialis 
uspostavio „simulacrum Jano Augusto pro salute ordinis sui et 
civium suorum'^, u kojoj su L. Barbius Crapus, A. Barbius Rufus, 
Julius Fronto C. Licinius, T. Octavius Capito itd.^ njekada ži- 
vili — taj grad postade (bar dielomice) hrvatskom priestolnicom 
s kraljevskim dvorcem, sielom županije, kojoj je jedno vrieme 
predstojao Adamić i Desina, sielom gradske samouprave, kojoj je 
stajao na čelu Selislav, sielom biskupije, koju se nastojalo posta- 
viti na čelo ciele zemlje, sielom tolikih hrvatskih odličnika, medju 
kojimi se spominju Radovan, Prodan, Rugota, Desimir, Slavic, 
satnik Sovina itd. Od ovih njekada rimskih gradova izrično se 
polovicom X vieka pribrajaju hrvatskim : Nona, Scardona, Cori- 
(nium). Sudbina je tih gradova ostala od sada tiesno skopčana sa 
životom hrvatskoga naroda. Gradjani trsatski oprli su se god. 799 
furlanskomu vojvodi Eriku ^ za slobodu ciele zemlje. Tiem se pako 
sbude, da su takodjer imena tih gradova prema hrvatskomu go- 
voru promienjena u Trsat, Senj, Nin, Nadin, Karin, Skradin, Mo- 
krsko ili Makarsku. Jednako su se i liburnijski i dalmatinski otoci 
preobrazili, dobivši ili posvema ili dielomice stanovničtvo hrvatsko, 
te su tako otoci: Apsyr-tides, Crexi , Curic-ta. Arba^ Primota, 
Gissa, Malata, Bavo, Solenta, Bratia, Pharus, Issa, Corcyra, Me- 
lita, Ladesta, i po imenu pretvorili u Osor, Cres, Krk, Rab, Pre- 
raudu, Isto, Meladu, (Mulat), Bua, Šoltu, Brač (Brazza), Hvar, 
Vis, Korčulu, Mljet, Lagostu (Lastovo). Ali i ovi otoci naseljeni 
bijahu samo postu piće novim stanovničtvom. Jos polovicom X sto- 
ljeća bijahu nenaseljeni: Premuda, Gissa (Isto) i Melada, iz kojili 
se je valjda pučanstvo u ono prevratno doba preselilo bilo na vcć<; 
otoke. Jednako bijahu tada bez žitelja otoci: Seluc {^t^Uo), Skarda 
(I/.£p^a| , Skardica i Scstrun.'^ Svi ovi mali otoci niesu pružali 
dosta jamstva za sigurnost, niti se je mogao na njih razviti dru- 
štveni i obćinski život. 



* V. nadpise rimske; kod Momscna : Corp. iiiscr. lat. III, 1. ur. 
21)69 — 90. 

'' Docum. p 200. 
3 Ibid. j). 101. 



108 FB. RAČKI, 

U starodavnih dakle onih gradovih i na onih starodavnih otocih 
uhvatili su iza VII stoljeća korien novi doseljenici hrvatskoga 
porekla. Mjesto i imena onih gradova i otoka pokazuju nam dosta 
jasno nutarnju svezu izmedju propale prošlosti i nastale sadašnjosti. 
Ali tu nam svezu dozivaju u pamet takodjer gdjekoje gradine, 
gdjekoja mjestišta, uz koja ostala je privezana uspomena na pro- 
palo sielo davne kulture; te nas sveze sjećaju i gdjekoja današnja 
imena gradova i sela, kojih se poviest inače nemože kroz spome- 
nike tako jasno prisloniti na starodavna siela rimskoga života, 
kano što se to može kod onih gore spomenutih. Ovako bismo pri- 
slonili u Liburniji Buccari, Bakar na O06Xz£pa (Bulkera, Bukera), 
Lopar podrtine kod Novoga na Lop-siku, Ortoplu luku i mirine 
kod Starigrada na Ortopula, "OpTOTr^a; na dalje u Dalmaciji goru 
Promin, Promona na istoimeni na podnožju joj (kod Teplja) bivši 
grad, Sinj na Sin-otium (SuvoSiov), Drid naših sredovječnih listina, 
kod Trogira, i župa Drid-ska na Drido (Orido) kod ravenskoga 
geografa, Trilj na (ponte) Tiluri, Dlbmno, ako i ne po položaju a 
to po imenu, na Delminiura, Gate na G(ed)ate; Bast kod Makarske 
na Bisto, Te-ninim naših sredovječnih izprava, sada Knin, na 
Strabonovu Nma (K-vivta), itd. Mnogo se manje takovih uspomena 
sačuvalo u zaplaninskoj Dalmaciji. Ovdje mogli bismo dovesti u 
svezu staru hrvatsku župu Pleva (valjda i rieku Plivu) s mjestom 
Pelva, koje je ležalo preko Prologa planine izmedju Aequuma 
(Čitluk kod Sinja) i Silviae (Glavice na glamočkom polju), na 
dalje Bulsinium s Bužanin-gradom na podnožju Tušnice planine, 
gdje imade i starih mirina. Kano što su imena gradova tako su 
i imena rieka baštinili doseljenici od pražitelja : Dravus Drava, 
Savus Sava, Drlnus Drina, Colapis Kupa (Kli>pa), Basaniiis, Bosna, 
Vrhan-us Vrbas, Sama Sana, Arsla Raša (prema Arba Rab i Al- 
bona Labin), Bacuntiiis Bosut možebit i Oen-eus Una itd. 

Prema tomu obavljao se onaj prielaz iz stare, rimske, u novu, 
hrvatsku dobu i na zemljištu rimske Dalmacije onim putem, ko- 
jim se je takav prielaz obavljao i u drugih zemljah rimske care- 
vine, koje su stranim življem poplavljene bile. Gdje je rimski 
živalj proriedjen bio ili gdje je strani živalj tako silan bio, da mu 
se prvi nije mogao na dugo protiviti: ondje je proces asimilacije 
i prije i neopazeno do kraja prispio. Odavle ćemo si protumačiti, 
za što je hrvatski živalj u primorskoj Dalmaciji naišao na jači od- 
por, zašto se ovdje rimski živalj mogao u njckojib gradovih i 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 10^ 

okolinali njihovih dulje održati, a zašto ga je u prekoplaninskoj 
Dalmaciji nestalo ili bar nije na površini ostao. 

Na zemljištu rimske Dalmacije možemo tiem razlučiti dvie etno- 
grafske vrste: dolnju, starinsku, koja se samo mjestimice na povr- 
šinu proniela, i gornju, koja je onu starinsku pokrila. Nov živalj 
naišao je mjestimice na stari, koji je on u sebi kano gradju pre- 
tvorio; za takovu gradju služila su mu ona starinska mjesta, koja 
niesu za borbe oko gospodstva u zemlji propala. Ali čim je no- 
vomu življu vremenom snaga više jačala, tiem se staromu trag 
više zamitao. Sve ostalo zemljište bilo mu tek naseliti. 

Izvan spomenutih prije rimskih gradova hrvatski si živalj malo 
je drugih stvorio. Polovicom X vieka navode se^ kano hrvatski 
gradovi: Belgrad, Belbčin, Hlievno, Stlpin^, Klobuk. I svaka žu- 
panija imala je po ustrojstvu državnom slovjenskom svoj grad, od 
kojega su i njeke županije ime nosile; takovi gradovi bijahu: 
Bribir, Drid, Imotsko, Hlievno, Klisa, Nin, Sidraga, Tbnin (Knin), 
od kojih su Hlievno, Nin i Ttnin jurve spomenuti, i to oba po- 
sljednja kano rimski ostanci. K ovim gradovom može se dodati 
Sibinicura ili Subenico castrum i oveće mjesto primorsko Olrais 
(Omiš) ; a odkada se je Hrvatska na jug do Neretve protegnula, 
još Mokrbsko, Vrulja, Oštrog i Labinac (Lapčanj).^ 

Ali gradsko žitelj stvo bilo je prema župnom u daleko manjem 
broju. Snagu države hrvatske, kano što i drugih slovjenskih dr- 
žava u staro doba, nije sačinjavalo gradsko nego župno žiteljstvo. 
U tom se je bitno razlikovala hrvatska od rimske Dalmacije. Hr- 
vatsko družtvo nije bilo usredotočeno u gradovih nego u župi, ili 
bolje, bijaše po župah razsijano. Odavle župe, koje su zasnovane 
izvan područja rimskih ostanaka, koje dakle niesu bile na nadjene 
tradicije prislonjene, nisu po gradovih nego po svojem naravnom 
položaju prozvane , tako Gads^ka, Krbavska, Lička, Cetinska od 
dotičnih rieka — morska, lučka, zagorska, zatinska, zastoborska 
od položaja kod mora, u luci, naprama goram itd. 

Način razseobc hrvatskoga naroda po zaposjednutoj Dalmaciji 
može se donjekle razsvietliti, ako se u obzir uzmu prvobitni druž- 
tveni odnošaji slovenskih plemena, koji su i kod nizscobo odlučno 
uplivali i koje nalazimo i za hrvatski narod u spomenicih po- 
tvrdjene. 

* Dofum. p. 'UH). 

2 Ptolora. (i(;of,'raph. XV, 17 spominje u Liburniji -TV/J:ri. 

3 Ibid. j). 410. 



110 FR. IIAČKI 



Slovjeni zauzevši novu zemlju pridržali su i ovdje svoje staro- 
davne plemenske uredbe. U toj novoj zemlji naselilo se jedno 
pleme uz drugo, zauzevši svako odieljeno zemljište. »Središte na- 
rodnoga i vjerskoga života na tom zemljištu bijaše grad, okolo 
kojega su se razselili rodovi po selili. Grad je obično prozvan 
imenom plemena, t. j. grad nije imao svojega posebnoga imena 
nego je nosio ime plemena. Ali ako je pleme bilo veliko, pa je i 
više gradova zasnovalo, tada su ovi dobili ime po osnovateiju ili 
po čem drugom. Pleme u genetičkom smislu bijaše skup rodova. 
Rodovi ti stanovali su zajedno u selili, te su imali zajedničko ime, 
zajedničku imovinu i zajedničkoga starješinu, t. j. ovi rodovi ži- 
vili su u zadruzi. Pleme obzirom na prostor, koj je zauzimalo, 
sačinjavalo je župu, kojoj je stajao na čelu plemenski starješina, 
župan. ^ Po toj starodavnoj slovenskoj uredbi, koja je s narodnim 
bićem Slovjena srasla, razselili su se jamačno i Hrvati po Dalma- 
ciji. Ako je tradicija X stoljeća istinita'^. Hrvati su ethnografski 
sastavljali samo jedno pleme; a to pleme ethnografski jedno dielilo 
se genetički u pet rodova. Po tom hrvatski narod nije se ni u 
početku dielio u plemena u ethnografskom smislu, kano što je 
slovenski narod na Dnjestru i limenu, na Visli i Labi sastavljen 
bio iz više plemena ethnografski ako i slabije različitih, koja su 
se tek vremenom slila u jedan narod ruski, poljski, češki. Ova- 
kova razdioba nenalazi potvrde niti u poviesti hrvatskoj. Ali na- 
lazi potvrdu dioba u plemena genetička. Jur onaj neznatan obseg 
starodavnih hrvatskih župa upućuje nas, da je prvobitno u njih 
po jedno pleme stanovalo. Uzmimo samo to, da za onaj razmjerno 
malen prostor izmedju Zrmanje i Cetine nalazimo u spomenicih 
X i XI stoljeća ne manje od 12 župa; a ako ne više, što je vje- 
rovatnije, manje nije jih imalo biti u prošlih stoljećih. Na onom 
uzkom prostoru medju Cetinom i Neretvom bile su polovicom X 
vieka tri župe. Za prostor pako zemlje s ove strane Velebita do 
Gatske poznate su nam četiri župe, a moglo jih je i više biti. 
Dakl« izmedju Gvozda i Neretve poznato nam je do 20 župa. Po 
tom su pleme i župa bila i u Hrvatskoj dva pojma, koja se po- 
krivaju, kano što se u logici veli. To znamenovanje imade pleme 
do danas u Crnoj gori, u kojoj su se mnoge starodavne slovjenske 
uredbe čišće sačuvale. Ondje imade zemljišni značaj, znamenuje 



* V. II. Jireček: Slovanske pravo I, 40 slj. 
2 Docum. p. 270. 




HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 111 

kotar, okružje: Njegusi, Ceklići, Ozrlnići^ gdje su njekada stano- 
vali samo jednoplemenici ; ali i ovdje se je tečajem vremena^ do- 
seobom obitelji drugih plemena itd., prvi značaj izgubio, te je te- 
ritorijalni pred srodstvenim mah preoteo. U Crnojgori pleme je sa- 
»stavljeno iz njekoliko bratstava, kojih je svako skup njekoliko obi- 
telji; što no od jednoga pradjeda izlaze. Svi koji pripadaju je- 
dnomu bratstvu, nose i jedno prezime; takova su bratstva Kova- 
čevići, Vukotići itd; pa opet obitelj ima svoje prezime; tako u 
bratstvu Kovačevića imade obitelji, koje se zovu Jankovići, Milu- 
tinovi ći, Perovići itd od zajedničkoga jim djeda Janka, Milutina, 
Pera itd. Bratstvo imade svoga starješinu, glavara; i pleme svoga 
starješinu, vojvodu.^ Srodni odnošaji obstojali su i u starodavnoj 
Hrvatskoj: prvobitno obuhvatalo je župu po jedno pleme, kojega ko- 
ljena, rodovi (generationes) stanovali su po selih i zaselcih te župe. 
Ali po vremenu uslied nastaloga većim saobraštajem izpremiešanja 
plemena dobila je župa i u Hrvatskoj teritorijalni značaj ; tada niesu 
se više ova dva pojma, župa i pleme, pokrivala; pošto je u jednoj 
župi bivalo više plemena. U tom drugom razdobju pleme znači što 
u Crnojgori bratstvo; pa nara ga u tom značenju predstavljaju 
spomenici potonjih stoljeća. Za razjašnjenje navesti ću njekoliko 
primjera.^ U župi ličkoj nalazimo plemena: Mogoroviće, Jurjevce, 
Kovačiće, Lapčane, Paladiniće, Petričeviće, Podknežiniće, Tugu- 
meriće, Vladiće, Vrhovljane; u župi bužkoj nalazimo plemena Kr- 
čelce, Poletčiće, Maglice, Satničiće, Stupice. Ova plemena obuliva- 
tala su takodjer više koljena (pleme Nebljuško sastojalo se je po 
izričnom svjedočanstvu iz četiri koljena), porodica itd. s vlasti- 
timi prezimeni. Tako u plemenu Mogorovića bijahu koljena Sko- 
blići, Zahumići, Utišenići. Budišići itd. ; na pleme Stupica spa- 
dala 8u koljena Daroići, Vukanići, Vučkovići, Nemanići, Kosinski 
itd.; u pleme Poletčića Vukšići, Filoići itd.; na pleme Subića Ugri- 
nići, Markovići, Migalići itd. na pleme Slavkovića Neljkovlći, Piri- 
čići, Sopčići itd. Pleme imaše glavno sielo, grad, koji je obično 
nosio ime plemena; ali je imao i drugo ime; ph^nenu Lapčana 
bijaše glavni grad Urnanj. U gradu plemena • lyija^e glavna vlaat 
plemena, stol. 'J'ržić, kašnje Peru^ić bijaše sielo buzkoga ntola, 
Rmanj sielo lapačkoga stola, Skurina ličkoga stola, Vuk^ić lučkoga 
stola itd. Ali pleme bijaše kroz svoje porodice raz.sijano i po dru- 

* Bogišić: Zbornik |)rn\iiili običaja, f, 511 slj. Viikov rječnik: 
bratstvo, pleme. 

^ Uzeti su iz 'Ha;;, listina. Jviikiiljcvić : Acta croatica. 



112 FR. RAČKI, 

gih mjestih župe ; tako je pleme Stupica obitavalo u bužke župe 
mjoatili Kosinju, ]\[ogliću, Sćitaru, jMazalcih. S toga se obično po- 
rodičnomu prezimenu dodavalo još ime onoga mjesta: Simun Vu- 
kšić s Lučan od plemena Poletčić itd. Imena plemena niesu bila 
uviek patronvmica, već često apellativna, tako Karinani, Kukari, 
LapČani, Nebluški, Okljušani, Vrhovljani. 

Što nam potonji spomenici o hrvatskih plemenih, njihovih grana 
i sielih pripoviedaju : to se može prenieti i na starija vremena, na 
dobu prije XII stoljeća. Iz imena župa Bočači i Bužani mogli 
bismo zaključiti na dva plemena, koja su u tih župah stanovala 
njekada valjda izključivo i kojima su ona ime dala- Ostale župe 
ili nose ime od grada, od kojih gdjekoji, kano Nin, Drid i Knin, 
polaze čak iz rimskih vremena, drugi pako, kano Bribir, Imotsko, 
Hlievno, Klisa, Pset, Sidraga, Smina, jesu potonji dobe; ili od po- 
ložaja njihova, kano što župa cetinska, gadska, krbavska, lička, 
lučka, primorska, plevska, poljička, zagorska, zastoborska i zatinska, 
tako da nam ova imena sama ne naznačuju onih plemena, koja su 
u njih stanovala. Ali za veći dio onih plemena, koja se u spome- 
nicih potonjih vremena navode, može se dokazati, da su još prije 
XIL vieka živjela i pojedini članovi njihovi znatno utjecali u sud- 
binu svoga naroda. Amo spadaju plemena Kačića, Kukara, Šubića, 
Cudomerića, Svačića, Mogorovića^ Gušića, Karinjana, Lapčana, Po- 
letčića, Lačničića, Jamometića i Tugomerića.^ Ova plemena sta- 
novala su u onih župah u glavnom mjestu plemenskom i u oko- 

V 

lisnih selih i zaselcih. Mjesta Karin, Lapac, Mogorović, Cudomerić 
i Tugomerić (Tugomer) spominju na dotična plemena. Na pleme 
Mogorovića sjeća nas takodjer „terra Mogorouigi" u listini^ god. 
1069, koja je ležala kod briega Tinja, sada izmedju Belgrada i 
Nadina. Gusići imali su svoja imanja u Sidražkoj župi.^ Imena 
mjesta Doljani, Dračani, Jelšani, Hlmnjani, Jagodinjani, Kamenjani, 
Murovljani, Pecani, Poddupljani, Sjekirani, Srardučani, prema po- 
tonjim imenom plemenskim Humčani, Lapčani, Okljušani, Vrhov- 
ljani, sjećaju nas takodjer, da su ondje bivale rodstvene zadruge, 
veće ili manje, plemena ili njih koljena.* Po potonjoj predaji^, 



> Docum. p. 482. 486. 
2 Ibid. p. 75. 



3 Ibid. 167. 171. 
* Sr. plemena u Ceskoj do konca X vieka : Lučanć, Dečane, Lemuzi, 
'šovanć, Dudlebi, Netolici, Sedličane itd. Jireček op. cit. I, 49 ss. 
^ Dokumenta p. 482, 486. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 113 

kojoj se trag nalazi već koncem XI stoljeća, bilo je u Hrvatskoj 
dvanaest plemena^ iz kojih su potekla sva ostala koljena i svi ro- 
dovi, kojih su članovi sačinjavah stožer hrvatske aristokracije. Ro- 
dovi, porodice tih plemena zauzimali su u zemlji, u narodu, prvo 
mjesto. Plemstvo bijaše u njih nasljedno. K ovomu plemstvu pri- 
kupljahu se kašnje članovi drugih obitelji, kojim su tek podieljene 
one povlasti, koje su po rodu i članovi onih plemena uživah. Još 
u XIV vieku razpravljalo se je u jednom slučaju pitanje: jeda li 
plemići Ivan, Lacko i Tvrdko imadu „de nobilibus duodecim ge- 
nerationum regni Croatie ortum et originem" ; s toga je da li oni 
„omni eo nobilitatis titulo, quo nobiles duodecim generationum re- 
gni Croacie potirentur, usi semper extitissent".^ 

Razgranjenjem plemena u koljena i rodove, ovih pako u zadruge 
i porodice miešali su se kadšto i ti pojmovi ; ali plemenska suvislost 
ostala je netaknuta u predaji i životu ; baš i onda, kada su koljena 
i rodovi zasnovali si posebna siela u istoj ili drugoj župi. Kad su 
se na ime koljena i rodovi jednoga plemena tečajem vremena u 
toliko umnožila, te je nastala potreba, da se odsele od svojega 
stožera : bjehu nova siela zasnovana, kojim je trebalo nadjenuti 
novo ime. Ovo nije uviek nadjenuto po rodu i koljenu (Mogorovići, 
Tugomerići itd.), nego po drugih okolnostih, koje su osnovači no- 
voga siela u obzir uzeli. Kod imenovanja novih sela lebdile su i 
hrvatskim zasnovačem njihovim one predstave, koje opažamo i kod 
drugih slovenskih naroda i u drugih slovenskih zeniljah. Imena su 
na ime selu nadjenuta po zemljištu, po vodi, po biljkali, po živo- 
tinjah po bojali, po ogradi i stanu, po zanimanju, po orudju ih 
po državnih uredbah i po narodih.^ Po zemljištu, tvorbi, sastavini, 
svojstvu njegovu prozvana su mjesta: Gorica, Brda, Brižje, Na- 
brežje, Hlmnjani, Grebeni, Kamcnjani, Pećice, Pecani, (Joniilja, 
Dražani, Doljani, Polog, Poddupljani, Ravna, Rogove, Huliikam, 
Zagorsko, Dubravica, Lesani, Lazani, J-'ustica, Tribižet, ild. Po 
vodi i odnošaju mjesta naprama njoj : Močava, Blata, Zal>laćc, 
Lužić, Naslap, Virovik, Slivnik, Sušalo, iSuhovara, Shmo, Ra/so 
hatica, Žrnoviiica itd. Po bilju, imenito po stablili, šikari itd., uz 
koje je selo nastalo ili koje je trebalo prije i/krčiti : liresti, Bros- 
teni, Jelšani, Jcscnovo, Jasenje, Orehova, Trstenik, Vrbica, I )ra- 



' Matica od 1305, 1. siečiija u z'tm. aikivu. Kiikiiljr\ić: Jur;i n'^nii 
CSl). I, 43 -G. 

2 Miklosić: Die slav. Ortsiiaincn aus y\])p(llalivcii I, H lol-. 



114 Fil. RAČKI, 

čani, Moravljani, Rcpiii^ina, Smrdučani, Jagodinjani, Ličina, Šibinik 
itd. Od životinja : Kozica, Konjuštiiia, Sokolka, Vrana, Račnik itd. 
Od boja : Belaj, Bolgrad itd. Od ograda, stanova za čovjeka i 
marvu : Hlovno, Kuća, Obrovec, Osik, Mirani, Mirić, Stlbica, ?t6- 
nica, Strežača, Straživica, Tinj, Zatinsko, Zastoborsko, Selo itd. 
Od zanimanja : Kozinčani, Kobiljaci, Sekirani, Tržići itd. Od orii- 
dja Sckirica itd.^ 

Ova mjesta ležala su većinom izmedju Zrmanje, Krke i Cetine, 
dakle većim dielom na zemljištu predrimpke Dalmacije. Većina 
pače tili miesta je ležala u primorju, samo razdaleko od gradova 
rimskih Jadera, Traguria, i Spljeta. A to nam daje svjedočanstvo, 
da su oni klasički priedjeli, gdje je bilo za rimsko doba dosta većih 
i manjih miesta, kojim se spomen kašnje zatrla, ostali pusti, dok 
jili hrvatska plemena niesu izuovice naselila, nadjenuvši novim na- 
gelbinam hrvatska imena, koja su ona stara u podpunu zaborav 
bacila. Da su nove naselbine hrvatske nastale mjestimice i u pu- 
starah, i u divljači, svjedoče nazivi miesta: Lesani, Lazani, Pu- 
stica, Trebižet, itd. U neposrednoj okolici davnih rimskih i sveudilj 
romanskih gradova nalazimo još u ono doba sela i zaselaka s ro- 
manskim imenom. Tako se oko Zadra spominju : Cabrona, Capruli, 
Castrizza, Ceprijlani, Comareto, Duculo, Laucarani, Lubricatum, 
Petrizani, Posterula, Pultago; oko Spljeta i Sohna: Adrina, Bello 
(Balio), Calamito, Calbaro, Campisano, Casaro, Cassano, Grasso, 
Laureto, Mesabra, Mucla, Paludo, Panisano, Saline, Satilia, Spa- 
lazolo, Spinuntum, Torretta itd., pače i kod Belgrada: Bassano, 
Roretum, otok Flaveyco ili Postimana (odkle Pazman) itd. I sta- 
novnici ovih po imenu romanskih miesta bijahu za cielo njekada 
poreklom Romani. Ali polagano su se uvlačile u zemljište njihovo 
i naselbine hrvatske, p{\ su zaposjeli i ta romanska mjesta postu- 
pice susjedni ogranci hrvatskih plemena. Odavle su njeka mjesta 
dobila takodjer hrvatsko ime ili prievodom ili formom, tako da je 
romansko po vremenu došlo u zaborav ili je tako preinačeno, da 
mu je skoro nestalo traga. Mjesto Calamito kod Spljeta dolazi u 
listinah već u staro doba i pod imenom hrvatskim „Trstenik" 
(talj. calamo, hrv. trstica), Saline kod Solina „Slano" itd. 1 tim 
je takodjer putem hrvatski živalj polagano otimao zemljište romar ;' 
fikomu, potiskivao ga sve dalje, raztvarao i pretakao, dok mu 
napokon neoduze svu nutarnju zemlju, pače i svekoliko primorje 



' Ova mjestna imena pocrpana su iz listina IX — XI v. Documenta. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 115 

stegnuv ga na pomenute gradove i njekoje otoke ; ali i tuj ga po- 
lagano slabio, odkako je ondje državna vlast hrvatska u XI sto- 
ljeću zavladala. 

Kako je zemlja izmedju Zrmanje i Cetine, za koju imademo 
spomenika razjasnjujućih to pitanje, naseljena hrvatskimi plemeni : 
tako je bio naseljen ostali takodjer dio rimske Dalmacije, pak i 
posavska Panonija. Ovdje nisu novi doseljenici niti na onolike 
ostanke rimskoga svieta i rimske kulture naišli, na kolike su na- 
išli u primorskoj Dalmaciji. U posavskoj i sriemskoj Panoniji niesu 
kolonie, municipia, castella i omanja mjesta preživjela katastrofe, 
koja je seobom naroda zemlju zadesila bila. Izza toga ne spominju 
se vise mjesta, koja su u velikom broju na cestah duž Drave i 
Save i na pobočnih jim putevih njekada bila, kano što na cesti, 
koja je od Aemone (Ljubljane) na Celeiu i Poetovium vodila uz 
Dravu k Mursi, pak onda dalje uz Dunav do Tauruna (Zemuna), 
kano što bijahu: Aqua viva, Populi, Jovia, Sonista, Piretis, Leii- 
tulis, Coconis, Serota, Bolentia, Marinianis, Seronis, Vereis, Mur- 
sella, ad Labores, Teutiburgium, Cornacum, Cucci, Bononia, Cusi, 
Acimincum, Ritium. Na dalje na cesti od Aemone na Neviodunum 
uz Savu : Andautonia, Siscia, Servitium, Urbate, Marsonia, Leu- 
cono, Saldis, ad Basante, Sirmium, Fossis, Bassianis, Noviciani, 
Altina ; ili na pobočnih cestah, koje su u one dvie glavne izlazile, 
kano što izmedju Siscie i Murse: Varianis, Aquae Balissae, Stra- 
vianis ; izmedju Siscie i Cibalis : Menneianis, Incero, Pi«:entino, 
Cirtissa ; napokon na cesti, koja je preko Cibalisa spajala Miirau 
sa Sirmiumoni : Celena, Ulmus, Spaneta, Budalia. Od svih ovih 
miesta preživjela je Siscia ona vremena, te je doživila doscobom 
slovenskoga naroda onu mjenu, koju su u Dalmaciji Nona, Scar- 
dona itd. doživjele. Druga, kano što Sirmium i Mursa, dala su 
svojimi razvalinami gradju za nove naselbine; njckili se je samo 
ime, ako i u drugih odnošajih, sačuvalo na uspomenu; tako Mar- 
sonia (kod slav. ]5roda) sačuva se u potoku Mrsunji, koj se kod 
Broda izlieva u Savu, Marianci u Valpovštini sjećaju nas na Ma- 
rinianis, BoHut na „ad Basante" ; Jarak n;i putu od Rlitrovicc 
(Sirmium) u Petrovac (Bassianac) na „ad Fossas" (fbssa = jarak). 
• Na tom dakle panonskom zemljištu, Tia kojem je stogodišnja 
rimska vladavina svoju prosvjetu, potonjom seobom naroda ruzorcnn, 
zasnovala bila: razsclili su se slovc^nski doseljenici takodjer po |»h'. 
menih, koja su se postupice u koljcnih i rodovih ra/grunda po 
župah, osnivajući nova siela s novimi na/ivi. .loš »e u sliedcrdi 



IIG FR. RAČKI, 

stoljećili nalazi tra^, kako su pojedina plemena u pojedinih kotarili 
i priedjelih zajednički stanovala. U žnpi gorskoj stanovalo je po- 
četkom XIII stoljeća, za cielo od davnije dobe, šest plemena.^ 
Kod BHnje živili su „plemići" toga imena, jamačno jednoga roda.^ 
Rod, kojemu je župan Vlčeta pripadao, imao je razgranjen posjed 
u Pokupju.*'' Imena pojedinih miesta sjećaju nas, da jih je jedan 
rod zasnovao ; kano što ime sela ^Chitamer", Hotimir, izmedju Du- 
brave i Garića. Ako i ne imamo listina iz IX — XI vieka za po- 
savsku Panoniju, kano što jih imademo za Dalmaciju, iz kojih bi 
mogli za nju crpsti mjestopis za onu dobu : to ga možemo do nje- 
kle neizravnim načinom uzpostaviti. Mnoga mjesta, koja se navode 
u listinah XII i XIII vieka, daleko su starija. Utemeljitelj zagre- 
bačke biskupije pokloni joj Dubravu i Česmu (Čazma), koja su 
dakle mjesta uz sielo biskupije Zagreb bila već u XI vieku.* Jur 
početkom XII v. spominju^ se Toplice kod Varaždina, koje su 
jamačno starije, i postale uz rimsku „aqua viva". U onu stariju 
dobu spadaju jamačno i druga mjesta, koja se u spomenicih XII 
V. navode, kano što : Gorica, Kamenik, Podgorje, Okić, Reka, Vo- 
dica, Glognica, Krapina, Modruš, Selna i Selina, Garić, Osek itd. 
U okolini zagrebačkoj spominju se mjesta: Cučerje, Ugra, Lupo- 
glav, Rabuč, Oborovec, Kasina itd. U prostranom vlastelinstvu, 
koje je imao rečeni Vratislav s braćom kod potoka Krapine i nje- 
zinih pritoka, navode se : Dobra, Poljanica, Stubica, Planina, Du- 
bica, Bistrica, Pihina, Horšovec (?), Plešivica, Gtok, Bistra, Lipo- 
vce^; u gorskoj župi spominju se: Toplica, Kupa, Trstenik, Kre- 
ševo, Glogovica, Golina, Bović, Peščenica, Ilotina, Mošćenice, Vi- 
soka itd." Imena ova nikla su iz onih istih predstava, koje su 
djelovale u zemlji preko Gvozda na doseljenike zasnivajuće nove 
naselbine. Gvdje i ondje djelovala je jedna narodna tvorna sila; 
ovdje i ondje naišli su doseljenici na jednake zemljištne i kulturne 
odnošaje. 

Tako je hrvatski narod zaposjednutu zemlju imao polagano, ve- 
likim trudom i naporom osvojiti, preobraziti i udariti na nju svoj 



* Tkalčić: Monum. Jiistor. episcop. za<^rab. I, 25. 28. 
2 Ib'd. p. 63. 

^ Ibid. p. 61 — 2. 

* Ibid. p. 1, 15. 
•• Ibid. 4. 

'• Ibid p. 17. 

' Ibid. j). 21. 25. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 117 

pečat. Imena župa i miesta, koja su, izuzam tiesaii rub u primorju, 
u nutarnjoj zemlji nastala, dovoljno s\'jedoče, da je baština, koju 
je ondje hrvatski narod od davnijih vremena preuzeo, dosta oskudna 
bila. A to bijaše za očuvanje bića i osebnosti njegove velika sreća, 
kojih bi težko obranio bio, da je preuzeo bio zemlju, posutu sta- 
rimi gradovi, sieli davne prosvjete, napučenu stanovničtvom duševno 
razvijenijim. Pa ta okolnost, ako se ujedno sjetimo kako je ro- 
mansko žiteljstvo u gradovih dalmatinskih umjelo sačuvati svoje 
narodno biće, ujedno nam na pol daje odgovor na pitanje: u ko- 
liko se je u nutarnjoj zemlji sačuvalo medju hrvatskim pučanstvom 
i ostanaka pra.^jedioca tamošnjih? 

Cim su se u prvih stoljećih srednjega vieka državni i narodni 
odnošaji poluotoka jugo-iztočne Europe, koji su stvaranjem novih 
slovenskih država poremećeni bih, njekoliko ustalili: izlaze na po- 
vršinu ostanci rimskih naselbina u različitih priedjelih grčko-bizan- 
tinske carevine i na zemljištu onih slovenskih država, ovdje u ve- 
ćem ondje u manjem broju. Ti Romani dolaze kod Bizantinaca 
i Slovena obično pod imemom Vlaha (BXa"/oc, k^i^.vtO.^ Pojedini 
tragovi Romanom dopiru čak do VI vieka^ ; ali u većoj se gro- 
madi pojavljuju od X stoljeća. Kod prvoga bugarskoga ustanka 
god. 976 pomaljuju se „Vlasi" u Macedoniji medju Kastoriom i 
Prespom, dočim bi ovdje Samiielov brat David usmrćen „^rapa t'.vojv 
Ba7.'/ojv or^LToiv".^ Ime „Ki[j/6x ).6yyo?" t. j. Cimpu lungu (campo 
lougo) izmedju Strume i Strumice na iztočnih granicah Bugarske, 
prama bizantinskoj carevini sjeća, da je stanovničtvo ondješnje bilo 
romanske, vlaške narodnosti.* Vlasi su vojevaH pod grčkom zastavom 
u ratovih proti Saracenom sicilskim (1027), proti Normanom (1082), 



^ Po Miklošiću (Slav. Elemente im Rumunisclien. Wien 1801. S. 1. 
Lexicon palaeoslov. a. li. v.) ime polazi od Kelta, od kojih prirdjo 
ka Germanom, a od ovih k Slovcaom, od kojih ga janiarno priiniš(5 
r>yzantinci. Staro-njera. walh, slov. iMi.vi znamemijc čovjeka roman- 
skoga porekla, „homo romanae origiiiis". 

'^ Iz rieći jednoga vojnika j^rćkc vojske, koja je god. 571) pn>ti 
Ohrom u Antici stajala, iz ricči „osTopva., Topva, Topva 'ppaTpe" ( riii'o 
phyl. Samocatta II,' 15. Thcophan. I, 397 ed. Honn ), zakljnriije hc, 
da je tada u ^TĆkoJ vojsci l>ilo Konja na, koji su slanovali na zcin- 
Ijištii l)izantinHke carevine. 

3 Georg. (Jedren. lii-^tor II, l:;.'*. rA. IJonn liad \X1V, 11. 

* Kad ib. p. 17. 



118 FR. RAČKI, 

proti Kumaiiom (1091, 1095).' Od pokrajina bješe osobito Tesalija 
napučena vlaškim narodom, uslied čega bi ona prozvana [Mol^icl i 
^.z^^k'f] \Mxyix. Ondje se u drugoj polovici XI vieka navode u oko- 
lici Exeve, a osobito u južnom tesalskom gorju nad zeitunskim 
zalievom.^ Odavle imale su se vlaške naselbine pružati k Solunu, 
u kojega blizini spominje se u XII vieku zemlja „Flachia, Vla- 
cbia".^ Tesalski Vlasi sastavljali su jezgru kneževine, odanle „lUa- 
yia" prozvane, koja bi početkom XIII stoljeća M. Angelom Kom- 
neuom Dukom osnovana. Inače Tesaliju je, kano što je poznato, 
naselilo bilo takodjer slovensko pleme Velesića ili Velegostića, kojih 
se pokrajina („provincia Belegezitiae'*) spominje još koncem XII 
vieka. Uz ovu veliku Vlašku u Tesaliji spominje se mala Vlaška 
(jjLLvtpa B^a-^ia) u staroj Aetolii i Akarnaniji i gornja Vlaška ('A.vw- 
'fi<oiyix) u jugoiztočnom Epiru. Prema tomu iztiču se u srednjem 
vieku vlaške naselbine na zapadno-južnom okrajku poluotoka jngo- 
iztočne Europe medju jonskim i egejskim morem i korintičkim 
zalievom.^ 

1 sjevernije od ovih vlaških naselbina na grčko-ilirskom zem- 
ljištu pojavljuju se Vlasi na zemljištu, kojom je Srbija zavladala 
bila. U srbskih spomenicih XII — XIV vieka^ spominju se Vlasi 
na gornjem Drinu, oko Skopja (na gornjem Vardaru), kod Peći 
u Hvosnu, kod Prištine na Sitnici, na Limu, kod zetskoga Blata 
itd., dakle na onoj gorskoj visočini, koja se od izvora iztočne Mo- 
rave i od Lima stere na jug-zapad prama moru. Na tom prostoru 
obitavalo je onih do 800 vlaških obitelji^ koje su sa zemljami po- 
klonjene samostanom hilandarskomu, - žičkomu, dečanskomu, sv. 
nikoljskomu u PIvosnu, graČaničkomu , arhangjelskomu kod Pri- 
zrena i crkvi sv. Nikole u Baniji. Osim ovih jamačno je bilo i 
drugih mnogo, koji se ne navode, te si možemo predstaviti dosta 
gusto pučanstvo vlaško u onih priedjelih stare Dardanije i sjevero- 
zapadnoga diela Macedonije. U dubrovačkih na dalje spomenicih 

^ Annal. Barons. Mon. Germ. SS. V, 53. Anna Comu. Alex. VIII, 
227. X, 273—4. ed. Bonn. 

2 Tafel: de Thessalon. p. 467. 

^ Ansbcrti expeditio Frider. I imp. 

* I sada imade Vlaha (Uumuiija, Cincara) u Tesaliji, u gorju Pinda 
(oko 50.000 stan,), u Epiru i Arbariaskoj (50.740 stan.), u Makedoniji 
(do 70. 000 stan.), u Gičkoj (do 12.000 stan.). Ovi brojevi niesu da- 
kako zajamčeni. 

•'^ Miklošić: Monum. scrb. (>, 12, 59, 71, 70, 88, 504. Glasnik 
društva srp. !iU)v. XV, 204 slj. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 119 

XIII i XIV vieka^ spominju se Vlasi moraČkoga samostana u 
iztočnoj Zeti na rieci Morači i mileševskoga samostana u Polimlju, 
za tiem Vlasi iz Trebinja^ Urma (kod Klobuka), Nikšića, Ba- 
njana, Rudina, Vrsinja, Dračevice (kod Novoga grada u Boci ko- 
torskoj), iznad Risna (sada Krivošije), Konavlja, Huma i Bosne. 
* Vlasi ovih dvaju posljednjih priedjela potiskavali bi se k primorju; 
Vlasi iz Huma u stonski ili pelješački poluotok, iz Bosne k Ne- 
retvi. Njekoji Vlasi doselili su se pače i u Dubrovnik. 

Odavle se razabire, da je ne samo po jugo-zapadnih nego i po 
sjevero-zapadnih stranah balkanskoga poluotoka živilo Vlaha u 
XII — XIV stoljeću. Ovi Vlasi živili su po plemenih i rodovih u 
selih i omanjih kotarih, koji se i u slov. spomenicih'^ zovu K.ATOviih 
od rom. cantone^, a koji su obično imali posebna imena* od ro- 
dova i plemena njihovih. Katuni bijahu ili na državnom ili na vla- 
stelinskom zemljištu.^ Zanimahu se pako Vlasi pastirstvom i prie- 
nosom robe na konjih i mazgah. Pastirstvo bijaše glavno zani- 
manje Vlaha na cielom balkanskom poluotoku; odavle nestalan 
život njihov, koj se u svih spomenicih iztiče ; dočim je samo 
jedan dio živio u katunih, drugi prelazio s blagom i marvom pla- 
nine na planinu tražeći izdašniju pašu. Sir, koji su Vlasi pravili, 
dodje na glas i u promet pod imenom lat. „caseus vlachescus, 
vlachiscus*, pa i ime njegovo rom. brTf>nzT> priedje medju Slovene : 
„brenca, brindza." S tim glavnim zanimanjem Vlaha bijaše i ono 
. drugo u tiesnom savezu, budući naučeni na nomadski način živ- 
ljenja i gojeći blago i marvu, kojom su trgovcem u ovećih dru- 
žinah prenosili („ponosnici") robu od mjesta do mjesta, od kotara 

^ Sabrao jih dr. K. Jireček: „Die VVlaclien und Maiirowiaclien iii 
den Denkmalern von Kagusa" u Sitzungsbericlite der k<in. b(iliin. (ic- 
lelirtengesellsch. 27 Janner 1879. V. Monumenta spect. iiistor. Slav. 
merid. X, 133. 4, 158—9. 

^ V. Daničić: rječnik iz srp. starina a. h. v. k^itoviih regio pastoria 
.K. KaiovHa KiAa.vH. U lat. dubr. spomcnicili „catinic, cathoni". 

' Mikiošić: Dio Fremdvvortcr in dcn slav. .Sprachen p. 25 navodi 
arbanasko katuni; ali oboje izvodi Matzenauor (Cizl slova vc slov. 
fečech I, .'^7) pravo iz rom. cantone. 

* Spominju se katimi Hćioglavci, Ćrnra, MIrilovići, Horniasi, I Nm! 
cernji, Pliska, iJobani, Pibitovci, Krizojeviri, Ladovij-i, Dobrili; Dra^-o- 
bratići, V^>jbni('i, Pribinovići itd. 

^ U DušanovH zakonu (cd. Aulank p. .'57) navodi so „K"'-'*'', i^"!'«'«, 
katun", i; dubrovac'kiii spomcnifib (kod .Jirctka op. cit.) ;<|»ominJii 
8C Vlasi bana i kralj:i bosansko{,'a, vojvode Scnka, Kadoslava Pavlo- 
vica, Sandalja, Pavlii JiacU'iKJvira itd. 



120 FR. RAĆKI, 

(lo kotara Ime tih družina (karavana) roni. turraa pricdje i u je- 
zike susjednih Slovena, srb.-hrv. turnia, turmar. 

Kada se pita za narodnost tih Vlaha , treba razlikovati dvie 
dobe. U starijoj dobi pripadahu Vh\si za cielo romanskoj narod- 
nosti. tom svjedoče ne samo mnoga imena Vlaha, koja su se 
u sponienieih sačuvala, nego i druge okolnosti. Takova imena 
Vlaha, koja se u srbskih i dubrovačkih spomenicih navode jesu : 
Bukor, Bun, Fečor, Singur, Surdul, Serban, Ursul, Dragul, Dra- 
žul, Negul, Radul, Rajul, Stanul, Vladul, kojih njeka, kano Bun 
(bonus), Bukor (pulcher), Singur, već po sebi su romanskoga po- 
rekla; druga su slovenska, ali s dodatkom rom. člana -ul na kraju 
rieči (Radul) itd. Da su Vlasi na zemljištu jugoslovenskom bili 
poreklom Romani, imamo jedno svjedočanstvo domaće iz polovine 
XII vieka, tvrdnju na ime barskoga pisca^ : „Latini, q«i illo tera- 
pore Romani vocabantur, modo vero Moro-vlahi, hoc est nigri La- 
tini, vocantur." Odavle rieč „vlah" znamenuje u srbskih spome- 
nicih njekoliko puta Romana u obće, pa s toga i Dubrovčanina, koji 
su početkom bili velikim dielom romanske narodnosti, kano što i 
stanovnici Zadra, Spljeta i Trogira. Ban bosanski Matej Ninoslav 
potvrdjujući (1234 — 1240) povlasti, koje je njegov predšastnik ban 
Kulin podielio bio (1189) Dubrovčanom odredjuje: „.iKO K-Rfiove 
cpi.n.^iim* KAAVJ, ^.\ ce iipii npi;;^K Kii6:;6Mh (dubrovačkim); iiKO Kt»- 
pov« li^^^h c^hRMiu^, ^^^ ce iipii iipiijuh ranoivi" (bosanskim).^ Ovdje 
znamenuje „k-a^m*" Dubrovčanina, čovjeka Romana, Latina, cpKni\iiiii> 
podanika bosanskoga bana, porekla slovinskoga; što se potvrdjuje 
i drugim spomenikom. U listini na ime srbskoga velikoga župana 
Stjepana, potonjega prvovjenčanoga kralja, izdanoj god. 1215 — 19, 
čita se: „h ;^:i iie kuak cphKi\iiiii. HMm lifi^^i* oovj^a"^, a to se la- 
tinski prevodi : „Et ut Sclauus non apprehendat Raguseum sine 
iudicio".'^ I u Srbiji se po spomenicih^ razlikuje Srbin od Vlaha 
i Arbanasa; zabranjuje se pače god. 1330 „cpkniiiih jn« ce iie jKeiiii 

Ali polagano su se Vlasi po narodnosti pretočili u Slovene, 
medju kujimi su živili i pod kojih su državnu vlast podpadali. Ime 



^ Presb Diocl. Ref^n. Slav. cd. Crnčić p. 8. U hrv. textu no ima 
rieči „Moro-vlasi" nego „crni ]-.atini". 

2 Aliklošić: Monum. scrb \). 25 cf. p. 2!), :K3. 

•"' Kod Jircčka loc. cit. 

' Pricvod priobćih u Kadu I, 12H— 9. 

^' V. Danići(:(5V rječnik ad v. k/\ji,vi». 



HRVATSKA PRIJE XTI VIEKA. 121 

i tada osta, ali ne znaraenovaše više porekla nego čovjeka onoga 
zanimanja, koje bijaše glavno Romanom stanujiićim medju Slo- 
veni; imena „K.A;x,vh" i pastir, pecuarius, postaše istovietna. To bi- 
jaše drugo, mladje doba, u koje ime K^^^h nije prikopčano bilo 
narodnosti već načinu življenja seoskoga puka ; pa je moglo zna- 
menovati i čovjeka romanske narodnosti i čovjeka pastira, ili samo 
ovoga, kako se je na ime taj prielaz postupice izvodio. Taj proces 
preobražaja po narodnosti imao je rano započeti; Vlasi poprimiše 
polagano slovenski jezik (srbski, bugarski); pojedini katuni mogli 
su jos u XIII vieku sačuvati svoj jezik romanski, pače moglo je 
i kašnje medju pastiri i turmari biti Romana ; ali u velike se onaj 
proces preobražaja dosta rano obavi i dovrši, kano što svjedoče 
slovenska imena katuna i pojedinih Vlaha ^ u spomenicih XIV i 
XV stoljeća. Od tada je vlah i pastir i turmar jedno te isto; pa 
mu etnografsko znamenovanje, koliko se ime odnosi na pomenute 
slovenske zemlje, sve to više izčezava, dok ga napokon i ne nesta, 
ustupivši mjesto posve onomu drugomu znamenovanju po glavnom 
zanimanju njekadanjih Romana, Vlaha u onih zemljah. 

U dojakošnjem nacrtu osvrnusmo se na Vlahe, koji se u srb- 
skih i dubrovačkih spomenicih navode i koji su stanovali u obsegu 
stare Srbije (Rase), Zete, Trebinja, Huma i jugo-zapadne Bosne, 
jer se oni u tih zemljah ranije javljaju i odnošaji su jim jasniji. 
Na hrvatskom zemljištu pomaljaju se Vlasi nešto kasnije, koliko 
se bar iz priobćenih spomenika razabrati može. Počam od početka 
XIV vieka dolaze Vlasi na vidik u različitih pricdjelih od Cetine 
do Velebita i na oba obronka ovoga gorja, a ponajviše u dahna- 
tinskom zagorju. Prikazuju se poimence na vlastehnstvih hrvat- 
skoga i bosanskoga bana bribirskoga kneza Mladena Subića (1312 
do 1322), cetinskoga kneza Ivana Nclepića, krbavskih Kurjakovića, 
knezova krčkih, na kraljevskih dobrih kod Trogira (u Bosiljini) ; 
u okolišu sibeničkom, na Cetini, u Kotarih kod Ostrovice, oko 
Knina, u Krbavi, u primorju izpod Velebita kod Baga i napokon 
na otoku Krku.'^ Vlasi su dakle u ono doba sUvnovaH u zaledjn 



^ Imena katuna navedena su više; imena njekih V'lalia XIII i XIV 
vicka: Miroslav. Vladimir Gostinić, Hranko (127H), Tolisiav, .M(»JMlav 
(1284), Vlad, (;niboje, Dru-ojc, nranislav, DohroHJav, Iladomir, I5c- 
rivoj, Miioslav (12H.^), DiibravciC (i;w;2), Milal, Uadojko llnijan, 
I5()-0H (1:597—8) itd. 

'^ Michae Madii historia cd. Lucii p. .577. Moniim. liiHtor Slav<.r. 
mcri«). spc.ctanfi.i II. lM'.J — 20. III, 2;5(; 7. IX, 2i:5-2;{!». Lurii : 



122 FR. RAČKI, 

primorja od Cetine do Istre, pa su odanle prodirali n primorje^ 
doselili se u pojedine mu priedjele, odavle pače preselili se i na 
otok Krk, imenito u Dubašnicu i Poljicu i oniišaljsku okolicu. Ime 
piše se u izpravah hrvatskih kano u srbskili „vlah; vlasi", u la- 
tinskih obično „vlachus, vlacus, blacus", ali i morovlachus", tal. 
„morlaceo". Ovo posljednje dolazi već polovicom XII vieka u bar- 
skom ljetopisu popa Dukljanina; u latinskih izpravah starijih pre- 
vladjuje ipak jednostavno ime j, vlachus" ; u kasnijih počam od 
druge polovice XIV vieka upotrebljuju se oba uzporedice, dočim 
je drugo ime „morovlachus" posvema prevladalo kod talijanski go- 
vorećih stanovnika u Dalmaciji i izvan nje. Odavle je i hrvatsko 
podgorje naprama otokom Rabu i Pagu, gdje se mnogo Vlaha do- 
selilo bilo, prozvano „Murlachia"^, pa i Velebit „le montagne della 
Murlacca** i ondješnji morski zaliev „canale di Murlacca". Ovo 
ime nestoji u nikakovu odnošaju, kano što se prije mishlo s mo- 
rem, kano da bi znamenovalo primorske vlahe; nego dolazi od 
polugrč. rj.cLu^jp^xyoc,^ komu odgovara srb. KapaBJiax, i koje je već 
Dukljanin dobro protumačio „Latinus niger"^ crni Roman; Latinac.^ 
Hrvatski Vlasi živili su inače kano što oni u staroj Srbiji, Bosni, 
Humu, Zeti i u dubrovačkom primorju. Stanovali su na ime u 
katunih; što se potvrdjuje i tiem, jer je krbavski knez Grgur 
Kurjaković osvojio i pridržao bio (1344) dva katuna Vlaha („ea- 
tunos duos Morlacorum") pripadajuća sinovcu njegovu knezu Ivanu 
Nelipiću. Ondje bi živjeh u šatorih i khetih („tentoria et domun- 
culae"). Bavili se pastirstvom i turmarenjem, o čem jedino govore 
izprave, u kojih se vlasi pominju.^ S toga su tražili planine i do- 



Meraor. stor. di Traii p. 279 — 80. Kukuljević: Jura regn. D. S. C. 
I, 126. 149—50. 157. Listine 97, 102—5. Theiner: Monum. Hung. 
I, 110. Jireček loc. cit. 

1 Monum. spect. histor. Slavor. meriđ. VIII, 206, 218. 222. 259. 

^ Miklošić : Ueber die VVanderungen der Rumenen. S. 3. Srb. Kapa- 
ijjiax znači inače Rumunje u Vlaškoj, koja se KapanjiamKa zove, kano 
što Moldavska = Kapa6or/i,aHCKa. Zašto su Rumunji prozvani crni Ro- 
mani, pravi uzrok nije poznat. 

^ Ban Ivan Babonić pobiedivši Mladenove vlahe ote im marvn. Za- 
branjeno je Vlahom stanovati u Bosiljini, planinskom pri ed jelu kod 
Trogira, i ondje; pasti svoja stada (1383). Krbavski knezovi Nikola, 
Toma i Biitko Budislavići izdnjući povelju (1387) Bagu zabraniše via- 
lioiii iip()tri<;biti iij<;^'^ovc pašnjake. Knez Martin Frankapan daruje nov- 
Ijanskomu samostanu sv. Marije „jednoga vlaha za kmeta . . i za 
pastira" itd. 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 123 

line s dobrom pašom, pa se prema potrebi selili iz jednoga mjesta 
na drugo. Iz svega toga ne može biti sumnje, da su hrvatski 
Vlasi bili sa srbskimi i bosanskimi jednoga porekla. Ali kada se 
Vlasi pojavljuju na hrvatskom zemljištu, imao je biti dovršen onaj 
proces asimilacije, t. j. hrvatski Vlasi niesu više u velike bili po 
jeziku i narodnosti Romani. Najdulje čine iznimku krčki vlasi, koje 
razlikuju izprave još u XV vieku od tamošnjih Hrvata', i kojih 
su ostanci sačuvali bili svoj jezik sve do nedavna.^ 

Iz ovoga se kratkoga osvrta razabire, da se počam od XII sto- 
ljeća pojavljuje na srbskom, bosanskom i hrvatskom državnom 
zemljištu seoski romanski živalj, koliko se po jezičnih ostancih 
suditi može, istovietan s onim na grčko-bizantinskom i bugarskom 
državnom zemljištu, gdje mu se jasni tragovi nalaze u dobi još 
davnijoj, čak u prvih stoljećih srednjega vieka. Svagdje bijaše tomu 
življu glavno zanimanje pastirstvo i turmarenje *, svagdje, kod Grka 
i Slovena, jedno ime vlah, (i"Xayoc, vlachus. Prema tomu, pošto ne 
ima nigdje traga, da bi se taj romanski živalj u srednjem vieku 
od druguda doselio u jugo-iztočnu Evropu : ne može biti sumnje, 
da su ga ondje već zatekle nove narodne i državne tvorbe, koje 
su na ruševinah rimske carevine ondje nastale. Sredovječni indi 
Vlasi jesu potomci onih rimskih naselbina iz italijskih pokrajina, 
koje su Rimljani onamo, osobito mnogobrojno u zemlje na lievoj 
obali Dunava, doveli bili, i koje su tamošnje starosjedioce uz pod- 
poru državne vlasti i veću prosvjeta dosta brzo romanizovali, upivsi 
same dosta njihova narodnoga bića.^ Sto ovi Romani, kojih veći 

^ U jednoj listini 1488 — 96 čita se: „che el primo patron della 
possession sia stato Corvato ci66 Schiavon et non Murlaco". „Mnrluchi 
pagavano . . . Crouati pagavano" . . . Drugdje : „con tutti H Corvati 
e Morlacchi di Dubasniza et Pogliza". Kod Miklošića: Ueber die Wan- 
derungen der Riimunen. S 4—5. Crnčić: Najstarija poviost str. IIH. 

2 Poljičanin Mate Bajčić molio je prije njckoliko g()(Hna pred kano- 
nikom Parčićem „otče naš" i „zdravu mariju" u rumunjskom ali već 
hrvatskim izpremiešanom jeziku. Bajčić je kazivao, da su roditelji nje- 
govi govorili „po vlašku". Miklošić' op. cit. p. 5, H. Još hu se na hrv. 
zemljištu do danas sačuvali iCumunji u Istri u dolini raškoj od l'ćke 
i visa boljunHkoj,'a i pićanskoga do Kozljaka do Sumbcrga, imcnito u 
Šušnjevici, Novoj vesi, Jescnoviku, Litaju i Brdu. Imade jili do .*{()()() 
duša. 8voj jezik zovu vlaški, o kojom govori MikloAir : l.)ie Hlav. Klc- 
mente im Jiuniuniselicn. S. 5.0 lol^^ l'eber die VVandr.rimj^en. 8. 0. 

^ Miklošić: Dio elav. Kh'mcnte im KumuniHehon (S. 4): „Kh liegt 
in der Natur der Saelie, dass sicli die Korner in Dacien mit den ein- 
f,'el)ornen Dacier, unrl in Moesit-n mit den BesvoInHin Morsicuv den 



124 FR. RAČKI. 

dio bi pod Aiirelianom (272 god.) iz zemlje na lievoj obali Du- 
nava ])reseljen u srednju Moesiu, javljaju se u srednjem vieku kano 
pastiri i turmari : tomu se neće čuditi nitko, koji uzme na ura, da 
su ostanci davnih rimskih naselbina zapremali poslije propasti car- 
stva i vlasti njihove kroz stoljeća planine, pod kojih su zaštitom 
i očuvali svoje narodno biće a tiem usvojili si onaj način življenja, 
koj je za sredovječne Vlahe upravo značajnim. 

Ali dočim je narodna istovjetnost sredovječnih Vlaha i roman- 
skih kolonista jugo-iztočne Europe izvan svake sumnje: odavle još 
ne sliedi, da su Vlasi, gdje se god pojavljuju, ondje i prasjedioci. 
Odavle imenito ne sliedi, da su Vlasi srbski i hrvatski XII — XV 
vieka oni Romani, koje su Srbi i Hrvati posjednuvši Dalmaciju, 
Dardaniju itd. ondje zatekli. Šta se poimence hrvatskih Vlaha tiče, 
ne samo ne ima nikakova dokaza, da bi oni neposredno potekli 
bili od starih Romana Dalmacije, koj ili je jamačno bilo i u nutar- 
njoj zemlji, nego sve okolnosti, pod kojimi se Vlasi u XIII sto- 
ljeću ondje pojavljuju, svjedoče, da su se oni onamo doselili iz su- 
sjednih pokrajina, imenito iz srbskih i bosanskih zemalja. Hrvatske 
Vlahe i dalmatinske Romane ne veže nikakova tradicija, osnovana 
budi na spomenicih budi na ustmenoj predaji. Spomenici do XII 
stoljeća poznaju Romane u pomenutih građo vh dalmatinskoga pri- 
morja, ali ne znadu za Romane ili Vlahe u njegovu zaledju, za- 
gorju, gdje nam jih tek spomenici XIV stoljeća predstavljaju. Osim 
toga Romani dalmatinskih gradova pripadaju po jeziku talijanskim, 
dočim Romani u zaledju njihovu, na nutarnjem zemljištu hrvatskom 
i na zemljištu srbskom i bosanskom, pripadali su, sudeć po ostan- 
cih njihova jezika, iztočnim Romanom, kojih su glavno sielo bile 
zemlje oko Balkana a južno od Dunava.^ Ovlavle su se ti Ro- 



Geten, vermischten . . . Erst durcli jene Colonisten ist die Sprache be- 
griindet \vordeii, welche in Forni imd Materie romiscli, durch die Sprache 
dcr friilieren lievvohner jener Liinder modificirt, eine wahrliaf'ic langue 
romane ist." U iztočno-romanskom jeziku imadc autoclitonskoga življa 
(đačkoga, koji je srodan bio ilirskomu), latinskoga i slovenskoga, s ko- 
jim FU romanizovani Daći u VI stoljeću izpremicšani bili. 

^ Poznato je, koliko se od sto godina razpravlja u znanosti pitanje 
postanku iztočnih Romana (Rumunja), o njihovoj postojbini, o raz- 
seobi njihovoj itd. Sr. Tliiinmann: llntorsucliungcn libcr die G(^schi(*htc 
der ostli('hcn cnropilisclicn Volker. ]>cipzig 1774. Sulzer: Geschiclite 
des transalpinischen Daciens. Wicn 1781 — 2. Engel : Commentatio de 
expediti«)nibus Traiani ad Danubium ot ori;^ine Valachonmi. Vind. 171J1. 
Geschichtc der Moldau und Walacliei. Halle 1804 Tomaschek: Uebcr 



HRVATSKA PRIJE XII VIEKA. 125 

mani razselili i na zapadni diel balkanskoga poluotoka, i to naj- 
prije na zemljište srbsko i bosansko, pak onda hrvatsko, kojih 
prvo imalo jih u svojem obsegu jurve u XII stoljeću. Ovamo su 
se oni razselili ne u velikih gromadah nego kano putujući pastiri 
u manjih družinah; s toga niesu ni pobudjivali pažnje Ijetopisaca 
i povjestnika. Skrajna tačka na zapadu bijaše Krk i Istra, Seoba 
na zapad mogla je započeti u XII vieku, koncem kojega je ru- 
munjski živalj u Bugarskoj stao vehku silu razvijati, trajaše upor- 
nije kroz XIII, a doče u XIV vieku. ^ 

Odavle se vidi, da ja ne držim, da bi se romansko stanovničtvo 
nutarnje Dalmacije uzdržalo bilo do dobe, u kojoj stupaju Vlasi 
na pozorište, pa da bi ovi bili ostanci onoga romanskoga stauov- 
ničtva. Za takovu tvrdnju ne ima upravo nikakova dokaza. Na- 
vedeno je na svojem mjestu, da je romansko stanovničtvo u za- 
ledju dalmatinskoga primorja u obće riedko bilo, te da ono nije 
moglo preživjeti one katastrofe, koja je Dalmaciju snašla posije 
propasti rimske u njoj vlasti ^ Pa ako su Hrvati i Srbi našli 
ondje slabih ostanaka rimskoga življa, oni su tečajem sliedećih sto- 
ljeća izčeznuli. S toga držim, da se ne može govoriti o kakovom 
romanskom stanovničtvu na hrvatskom zemljištu do XII vieka, 
ako se dalmatinsko primorje u označenom obsegu izuzme; koja se 
tvrdnja nalazi i u našem jeziku potvrdjena. ^ 

Teži je odgovor na pitanje: jesu li i koliko su Hrvati zatekli 
u Dalmaciji autochtona življa? ako jesu, kako se dugo održao, i 
je da li je u biću novih doseljenika ostavio kakav trag svojega 

Brumalia und Rosalia: Wien 1869. 11. Ilossler : Romlinisclu) Stuđien. 
Leipzig 1871. J. Jung: Homer und liomanen in den Donau-Liiiidern. 
Iiisbruck 1877. Od slovenskih učenjaka Šaf'arik (Sebrane spi8y II, 221), 
Miklošić op. cit Palausov : PjMbiHCKiH rocy,'\apti'i'^5a I]ajiaxiH h Moa- 
/\'dmn. CiiCT. 1859. J. L. Pič: Ueber die Abstainiminj? dcr Kumiiiien, 
Leipzig 1880. 

^ Mnieiijc Miklošićevo: Uober die Wanderungen dcr Kiiminicii. S. 0. 
Ovdje ne ulazim u druga amo ne spadajuća pricponia i)il.'iiija, kano 
sto dobi, u kojoj su Komarii posjcli zemlje ovkraj Dunava ild. 

2 V. str. 125 sij. 

2 Koliko je u hrvatskom jeziku romansko;;;! življa, tnj ne nosi bi- 
ljega tolike davnine, kano što n. p. u ailKinaskom (ilirskonO jeziku. 
Od nimu))jski]i rieći Miklošić (op. cit. p. H) nadjc samo njckolirinu, 
koje sn prešli u sibski jezik. Što je u lirvatsk<»m i srbakom jeziku 
romanskoga, imenilo latinskoga /i\lja: loje uni.šlo u nj tek u sred- 
njcni ili novom vieku. T nj(Mn n(^ inia htinštine klasickc, kano Ato u 
arbanaskoni jeziku. Miklo.Šić: Dic slav. Klemcnte im Uumimisclicn. »S. 5. 



12C) FR. BAČKI, 

bićiiV Taj aiitochtoni živalj mogao je na zemljištu, koj su poajeli 
Hrvati, biti samo narod ilirski. Iliri i Traci, koji su svojimi ple- 
meni različitih imena zapremali balkanski poluotok, prvi zapadni, 
drugi iztočni mu dio, bijahu po resultatih novih iztraživanja dvie 
srodne narodne skupine. Traci u pokraj inah Haemu na jugu bijahu 
rano raz tvoreni uplivom grčke prosvjete^ dočim su plemena nji- 
hova Haemu na sjeveru, u Podunavlju dolnjem (Gete i Daći), pod 
uplivom rimske vlasti i kroz rimske naselbine romanizovana. Taj 
trački živalj, koj je u romanstvu utonuo, proviruje još sveudilj iz 
jezika iztočnih Romana.^ Premda niesu još dotična znanstvena iztra- 
živanja dovršena, u koliko imade autochtona ilirskoga življa, koj 
je u današnjoj arbanštini zastupan, u hrvatskom i srbskom jeziku, 
odkle bi se dalo zaključiti, kako bijaše jak, kada su hrvatski i 
srbski narod njekadanje ilirsko zemljište zaposjeli: to se ipak već 
danas utvrditi može, da je on na onom zemljištu morao veoma 
slab tada biti, jer nije skoro nikako vih tragova ostavio u hrvat- 
štini i srbštini.^ Romanstvo naidje u iztočnoj polovini balkanskoga 
poluotoka na kamo jači traČki živalj, nego li je ilirski mogao biti 
u zapadnoj polovini, kada su ovu Hrvati i Srbi naselili. A tomu 
nije ni čudo ; jer premda je Romanstvo iztočnu polovinu uzastopce 
8 rimskim orlom poplavilo : nagazi ondje na razmjerno mnogo- 
brojno prastanovničtvo, koje se dalo samo polagano raztvoriti, te 
je uzvratno i na svoje gospodare uplivalo, dočim je od rimskoga 
zavojevanja ilirskih zemalja do dielomičnoga zaposjednuća hrvat- 
skim i srbskira narodom prohujilo više od šest vjekova, koji su 
tamošnje prastanovničtvo, lišeno svake vlasti i svakoga upliva u 
javne poslove, mogli posvema satrti. 

^ Taj „alteinheimisches Element" navodi Miklošić op. cit. p. 6 — 10. 
Na taj elemenat svadja on takodjer postavljanje articula na kraju 
imenice u arbanaskom i rumunjskom jeziku, odkle da priedje i na 
bugarski. Ali tomu se prigovara s druge strane, jer da se i u drugih 
romanskili jezicih po spomenicih VI vieka zaime „ihe" postavljalo sada 
pred sada poslije imenice. 

^ Miklošić (op. cit. p. 8 — 10) navodi rieći jednake u rumunjskom 
i arbanaskom jeziku, koje on izvodi iz traćko-ilirskoga ; pa ujedno po- 
redjuje jednake rieći našega jezika, kano što : vatra, guša, okolo, ko- 
pile, katun, leš, stopanin. Obratno u razpravi : „Albanisclie Forschungen" 
navodi ^jSlavisclie Elemente im albaiiischen", kojih ne nalazi u glaso- 
slovju, ali u tvorbi rieći i u lexikalnom dielu jezika. Ali, ćini mi se, 
ne izjavljuje se, u kojoj je dobi ovo uzajamno djelovanje tih jezika 
započelo i dočelo. Ovdje so treba sjetiti, da je Srbija Nemanjića obu- 
hvaćala veliki, kadšto veći dio arbanaskih zemalja. 



HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. 127 

Još se jedan etnografski živalj nesmie ovdje mt\kom mimoići. 
Konstantin naime bagro rod jeni izpripovjedavši, kako su Hrvati 
osvojivši Dalmaciju njeke Obre poubijali, druge sebi pokorili, do- 
daje: „imade još sada Obara u Hrvatskoj, i poznaju se, da su 
Obri."^ Po ovih dakle riečih bilo je još polovicom X stoljeća o sta- 
naka obarskih u Hrvatskoj, Ove ostanke nazrievali su pače njeki 
pisci u hrvatskih Vlasih, Moro-vlasih ili Morlacih, te je mašta nji- 
hova vidjela u tipu, nošnji i običajih tih Vlaha nješto neslovin- 
skoga, nješto tatarsko-tursko-kalmućkoga. Ovoga mnienja ne treba 
nam pobijati poslije onoga razlaganja o hrvatskih Vlasih. Nije su- 
višno pitanje: je da li je car Konstantin pišući onu viest dobro 
obaviešten bio. Kod njega igraju Obri, koje on mieša sa Sloveni, 
veliku ulogu, veću glede Dalmacije nego li jim se po drugih su- 
vremenih spomenicih pripisati smije, Al i predpostavivši, da su Obri 
zaposjeli bili Dalmaciju, njihovo gospodstvo moglo je ondje samo 
Jcoj decenij trajati ; jer i po Konstantinu Obri su za carevanja He- 
raklija (610 — 41) osvojili Dalmaciju i Hrvati jim ju oteli za istoga 
carevanja, Zivalj obarski bio bi se u toj zemlji održao još uz 
tri stoljeća, dočim ga u Panoniji, koju su uz pol treće stoljeće 
zaposjednutu držah, nestaje još u IX vieku, t. j. čim su ondje go- 
spodstvo izgubili. Kano za potvrdu izpremiešanja toga tursko-čud- 
skoga plemena^ s hrvatskim narodom navodi se rieč „ban"^ koja 
da je iz obarštine u hrvaštinu unišla. "^ Ali kad bi tomu tako bilo, 
nebi trebalo odavle zaključiti, da su Hrvati tek u novoj domovini 
svojoj, u Dalmaciji, tu rieč, kojom su drugoga dostojanstvenika u 

^ Documenta p. 271. 

' Byzant. pisci (Theophyl. Samoe. VII, 7 p. 282 ed. Bonu. Evap^rii 
schol. histor. eccl. V, 1. p. 169 ed. Pariš) zovu Avare takodjer „Toup/toi". 
Rieči, koje su se sačuvale iz avarskoga jezika, kano : kajran, Katuna, 
Tarchan, Tudun, Jugur itd. odgovaraju posvema dotičniia^ tursko-ta- 
tarskim istoga značenja. Ali kako su Obri duže živjeli uz Oude, usvo- 
jili su takodjer od njih dosta elemenata, tim laglje, što oba naroda 
spadaju n zajedničku turansku obitelj. Cf. Zeuss: Die Deutselien und 
die NaclibarstJimme. S. 727 fl". Neumann: Volker des sudliclien Ituss- 
lands. S. 87. M. Hudin;;er: Oesterr. Gescbichte I, 61 iY. 

' Kod Byzantinaea piše se [iar/vo;, tatarski „l)ai" znari bajanje 
(incantatio). Ima i u perzijskom jeziku „ban'', <lux, cuntos, ali i „J)An", 
koj izvode iz korjona „pa", <ueri, odkle Kaii.skr. pana, obrana. Ilrv. 
bana piše Konstantin „(ioavo?, [iosavo;". I jedan dvorski činovnik cara 
Vasilija II zove se „baian" (Tlieoplum. contin. p. 307). rieči v. 
Matzenaucra : ('hi slova ve HlovanHkycb fečecli, str. W'\. 

* Slov. fltarož. str. 673. Gcschicbtc der sUdslav. Littcratur III, 155. 



128 FR RAČ'Kr, 

državi naznačiti htjeli, od 01 »ara uzajmili; dočim su Hrvati, po 
našem lunienju o njihovoj seobi iz pradomovine, u Podunavlju 
duže stojali u doticaju s njimi. Ovdje su oni stojali u njekoj ovis- 
nosti od kagana, dočim su po Konstantinovu kazivanju u Dalma- 
ciji uništih gospodstvo njihovo ; te se laglje može pozajmljenje one 
rieči protumačiti za boravka njihova u Panoniji ili u Podunavlju 
u obće, nego li u Dalmaciji. 

I tako izpitujući etnografske odnošaje u hrvatskoj državi prije 
XII vieka mogosmo na temelju historijskih spomenika naći u njoj 
samo dvie narodnosti : hrvatsku i romansku, i to ovu drugu samo 
u tiesnom obsegu bizantinske theme Dalmacije. Ako se i jost na 
hrvatskom zemljištu sačuvalo što god autochtona elementa u prvom 
početku, čemu ipak ne ima u spomenicih traga: to ga je skoro u 
gospodujućem hrvatskom nestati moralo. Prema tomu hrvaština došla 
je u borbu samo s romanštinoni; koja bijaše u Dalmaciji svojim 
gospodstvom od više stoljeća pravo gradjanstva, a svojom pretežnom 
prosvjetom prevagu stekla bila. Ove historijske resultate težko će 
u velike promieniti potanja buduća iztraživanja hrvatskoga jezika 
te fiziologičkih i psihologičkih odnošaja hrvatskoga naroda, za koja 
se, osobito posljednja dva, kod nas jedva temelj položio. Medju 
tim okolnost ta, što je hrvatski narod, razmjerno malen, zemlju 
po rimskoj kulturi razvijenu, zaposjednuo, naselio i uredio ; što je 
u njoj ne samo svoje biće održao nego i druge življe polagano 
probavio, može nam etuoložku snagu njegovu zasvjedočiti. 



/ 



DR 1548 R3 1881 IMS 

Racki, Franjo, 

Hrvatska prije XII vieka 



LIBRARV 

Po.ilil.l3l ln.ltul- cl M.><i..ov.l SUkJI«« 

na ST. JOSF.PH STRCtT 
TORONTO, ONT, CANADA M5S U^ 



i 




^UMttt^'