Skip to main content

Full text of "Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892; spomen-knjiga"

See other formats


iCO 






:^y. 



^i. £ 



■M- 



^ 



■I^K^B"^ 


iS'^'^ 




Sl^ 


■4 










w^if. 



ftflBWfJOVHWi,..,,,,^,^^ 



•\\x 






9 






(^^^M^^^U-UL^-f^^ 





SPOMEN-KNJIGA 



MATICE HRVATSKE 



Digitized by the Internet Archive 

in 2011 with funding from 

University of Toronto 



http://www.archive.org/details/maticahrvatskaodOOsnnii 






MATICA HRVATSKA 

OD GODINE 1842. DO GODINE i8g2, 



SPOMEN-KNJIGA. 



NAPISALI 

TADE SMICIKLAS i FRANJO MARKOVIC. 

■-/ 



( SA DVANAEST SLIKA I JEDNIM SNIMKOM RUKOPISA, 



^ ^^ 



U ZAGREBU 1892. 

I z D A N J e: ,.m a T I C E HRVATSKE' 
TISAK KARLA ALBRECHTA. 




SPOMENI 



SVOJIH 

ZACETNIKA * ZAKLADNIKA « UZORNIKA 

HARNO POSVKCUJE 



CUVARICA NJIHOVIH ZAVJETA 

Matica Hrvatska. 




ad se je u odboru «Matice Hrvatske» stalo razgovarati 
proslavi «Maticine» pedesetgodisnjice, prihvatismo 
svi jednodusno, da se izdade knjiga-spomenica. Na- 
ravno je, da smo opet svi bill toga mnijenja, da u toj knjizi na 
prvom ir.jestu bude povijest nasega drustva. Razlicito se mislilo 
o ostalom sadrzaju, dok se opet svi ne slozismo, da se fiapisu 
zivotopisi najznamenitijih pokojnih clanova «Maticine» uprave i 
onih dobrotvora «Maticinih», koji su osnovali zaklade pod svojim 
imenom. Odbor «Matice» povjeri meni, da ovii knjigu sastavim^ 
a ja umolih prijatelja i sudruga u odboru «Matice» prof. dra. Franju 
Markovica, da i on preuzme njekoliko zivotopisa napisati, sto 
on drage volje i ucini. 

Velika bi to knjiga bila, koja bi primila u sebe sve zivo- 
topise «Maticinih» mnogih vele vrijednih upravnika. Mnogi se 
izmed njih odlikovase u raznim strukama nasega narodnoga 
zivota. Al gospodarstvena snaga nasega drustva nije tako jaka, 
da podademo spomen-knjigu u dva i tri svezka. Imade «Matica» 
i dobrotvora sa znatnim darovima, ali s istih razloga ne poda- 
jemo njihovih zivotopisa. Svima se pak pokazasmo zahvalni u 
povijesti «Matice» toliko, koliko se rijecima zahvalnost izreci 



— VIII — 

moze, a u srcima nasim ostat ce dublja i nerecena, i predat 
cemo ju i nasim nasljednicima, neka ne umre, dok bude zivjela 
cista i narodnim postenjem prodahnuta «Matica Hrvatska». 

Zivotopisi u ovoj knjizi jesu koji kraci koji obsirniji. Za 
njeke ne imadosmo vise gradiva, drugi su vec drugdje dobro 
opisani. Ivan Mazuranic i August Senoa nisu imali njihove 
znamenitosti dostojnih zivotopisa, zato su njihovi zivotopisi raz- 
mjerno u ovoj knjizi najveci. Za izradbu ovih zivotopisa dobismo 
znatne pomoci od gg. Vladimira Mazuranic a, Bozidara Ku- 
kuljevica, Stjepana Kranjcica, Ferde Saja i Gustava Ba- 
rabasa, i od gospodja Milke Von cine, Slave wSenoe i sina 
joj Mi Ian a. Svima njima za Ijubav najsrdacnije zahvaljujemo. 

U Zagreb u, koncem mjeseca studenoga god. IcS92. 



Tade Smiciklas. 



GDJE JE STO. 



Pripomenak 



St ran a 
VII 



Povijest Matice Hrvatske. Napisao i govorio u glavnoj skup- 
stini «Matice Hrvatske » dana 19. lipnja god. 1892. Tade 
Smiciklas. 

I. Priprave «Matici ilirskoj» (od god. 1836. do god. 1842.). — Nasto- 
janje oko osnutka «drustva za uzgajanje narodnoga jezika i literature u 
Zagrebu;>). — Osnutak «narodne Citaonice» u Zagrebu (god. 1838.). — Pra- 
vila «drustva za jezik ilirski i slovesnost («uceno drustvo») u Zagrebu» 
ili za «Maticu ilirsku» (f^od. 1839.). — Sabiranje prinosa za «]VIaticu 
ilirsku» i Muzej 

II. «Matica ilirska» pod okriljem «Citaonice» (od god. 1842. do god. 
1850.). — «Citaonica» radi o osnutku «knjizevnoga drustva". — God. 1842. 
1(\ februara osniva glavnicu pod imenom : «Matica ilirska» i zakljucuje, 
da se stampa Gundulicev «Osman». — Vlada zabrani (god. 1843.). ime 
«ilirsko» ; grof Janko Draskovic prodje na dvor radi «Citaonice» i «Matice». 

— God. 1844 «Osman» dostampan i izdan. — Tiska se Demetrova «Teuta». 

— «Citaonica» obnavlja (god. 1845). svoju molbu radi «ucenoga drustva». 

— «Narodni dom». — God. 1846. preuzima «Citaonica» o trosku »Matice» 
izdavanje «Kola». — Izdanje Gundulicevih «razlicitih piesni». — God. 1847. 
potvrdjuje se «uceno drustvo» (in thesi) pod imenom: „hrvatsko-slavonsko 
knjizevno drustvo». — Godina 1848. i 1849. zaustavlja «Maticin» rad ; 
stampa se «Drobnicev rijecnik» 

III. «Matica ilirska» (od god. 1850. do god. 1858.). — Absolutizam i 
progon hrvatskih knjizevnika. — «Citaonica» prestaje u mjesecu junu god. 
1850.; «Matica ilirska» postaje samostalna i dobiva nova pravila. — Nove 
zadac'e «Matice» i nov odbor. — «Matica ilirska» bez stalna programa; 
poziva pisce, da prinose radnje. — Stampa se Gjorgjicev «Saltje^ 



— X — 

Strana 
Slovinski* i «Uzdasi Mandaljene». — «Matica» razpisuje (god. 1851.) 

nagradu za «najbolju pucku povjestnicu naroda jugoslavenskoga»; razpis 

ostaje bez uspjeha, — Stupa u svezu sa slavenskim «Maticama» i predlaze 

slavenski knjizevni „kongres ; ukor ministra Bacha zbog predloga o «koii- 

gresu». — Podupire (god. 1852.) izdanje »Nevena«, stampa Palmoticevu 

«Kristiadu», pruza pomoc <'Pravdono.si» u Zadru i izdaje Banov «Dubrovnik». 

— Razpisi nagrada za dobre prijevode. — God. 1854, drugo izdanje Gun- 

duliceva «Osmana» sa predgovorom Ad. Vebera. — Nehajstvo u knjizevnim 

poslovima, absolutizam u cvijetu; «Neven» prelazi posve u «Maticine» ruke; 

razvitak «Nevena» i njegova sudbina. — «Maticiiie» financijalne i gospo- 

darske neprilike; smutnje radi «Hrvatsko-slavonskog knjizevnog drustva».. 19 

IV. «Matica ilirska» (od god. 1858. do god. 1874.). — «Matica» bira novi 
odbor i uvadja red u poremeceno gospodarstvo; novi odbor nastoji, da sva 
drustva dobiju jednoga tajnika, al ni on nema programa, — Izdanje djela 
Vrazovih ; Sulekova «Cvjetana»; Jukicev «Bosanski prijatelj». — Osnutak 
(god. 1859.) drustva ,.za pucku knjigu'. — God 1860 izdaje «Matica» u 
slavu slavenskih apostola «Tisucnicu.» — Odnosaji «Matice ilirske» prema 
novomu drustvu: akademiji jugoslavenskoj ; misao, da se oba drustva 
spoje. — «Matica» izdaje «Knjizevnik.» — God. 1866. u slavu tristago- 
disnjice Nik. Zrinskoga izdaje *Matica» «Zrinjsku zviezdu». — God. 1868 
(29. juna) «Matica ilirska* predaje knjizevni svoj rad jugoslavenskoj aka- 
demiji, koja od «Mati(:inih» prihoda osniva (god. 1869.) «Vienac» ; za- 
sluge «Vienca». — Zaklada grofa Ivana Nep. Draskovica. — God 1872. 
akademija zeli povratiti «Matici» njen knjizevni rad; god. 1873. (2. febru- 
ara) „Matica^' opet biva samostalna, bira novi odbor i prima se predlog o 
preustrojstvu dru.stva. ■ — «Vienac» se predaje «Dionickoj tiskari», prihva- 
caju se nova pravila (marta god. 1873.) i «Matica ilirska» se prozva «.Ma- 
ticom Hrvatskom.» — Osvrt na rad «Matice ilirske» 33 

V. «Matica Hrvatska» (od <^-od. 1874. do god. 1892.). — Razlog promjeni 
imena «Matice». — Senoina «.Antologija hrvatskoga pjesnictva* i Jules Ver- 
neova djela. — Nove zadac'e «Matice Hrvatske» uz akademiju znanosti i drustvo 
sv. Jeronima; njezin ustroj i program, nacin poslovanja. — Clanovi-prino- 
snici i dru.stveni povjerenici ; dobrotvori i darovatelji; knjizevni radnici «Matice 
Hrvatske». — Stalna osnova za «Maticinv knjizevni rad: «poucna» i «zaba- 
vna» knjiznica. — Trud «Matice» oko hrvatskih narodnih pjesama; sabi- 
raci narodnih pjesama. — Lijepa knjizevnost i «Matica Hrvatska» 44 

Prilog I. Gospodarsko poslovanje «Matice Hrvatske* od god. 1877. do god. 

1892 60 

Prilog II. Povjerenici «Matice Hrvatske» od god. 1876. do ukljucivo god. 1891. 64 



— XI — 

Strana 

£namenifi clonooi 

upravc ,,Maticc Hrvatske". 

Janko grof Draskovic, osnovatelj i prvi predsjednik «Matice 
ilirske» od god. 1842. do god. 1850. (Sa slikom). Napisao 
Tade Smiciklas. 

Rodio se grof Janko u Zagrebu 20. oktobra i^od. 1770., gdje uci prve 
nauke, a filozofiju i pravo u Been. — Kao konjanicki castnik vojuje god. 1789. 
pod Biogradom. postaje komornik i kao major ostavlja vojsku; jos uce- 
stvuje kao pukovnikkod hrvatskog ustanka god. 1809. — Polazi u Pariz i tu 
boravi dulje vremenai prijateljuje sa knezom Sorkocevicem i Savom Tekelijom. 
— God. 1832. stupa pred narod kao preporoditelj s novim ideama: nao- 
brazba naroda ima biti na narodnom jeziku. — U oci sabora ugarskoga 
god. 1832. napisa prvu hrvatsku brosuru : «disertatiu» poklisarima hrvatskim 
na istom saboru ; pet tocaka njegova narodnoga programa. — Draskovic 
ide na zajednicki sabor (god. 1833. do god. 1836.) i brani prava hr- 
vatska. — Njegove hrvatske pjesme prije god. 1835. — God. 1838. 
izdaje knjizicu: «Ii!in Wort an Illyriens hochherzige Tochter» ; upliv 
ove knjizice. — Osniva «Citaonicu ilirsku» u Zagrebu ; izrice vec god. 
1839. osnutak «Matice ilirske», snuje oko «Narodnoga Doma», brine se 
za kazaliste, muzej i. t. d. i biva narodni politicki vodja. — God. 1843, 
sabire oko sebe odlicne domorodce i savjetuje, kako se imadu vladati 
hrvatski poslanici na ugarskom saboru; vodi deputaciju pred kralja, kad 
je ime «ilirsko» zabranjeno. — Godina 1848. zatece ga u visokoj starosti, 
pomaze mladjima svojim savjetom ; narodna i njegova osobna nesreca 
ogorcuje mu posljednje dane zivota; umrije u Radgoni 14. januara god. 
1856. — Njegova ostavina i nemar narodni 83 

Ivan Mazuranic, predsjednik «Matice ilirske» od god. 1858. do 
god. 1872. (Sa slikom i jednim snimkom iz rukopisa «Cengic- 
Age» na str. 128.). Napisao Tade Smiciklas. 

I. Obitelj Mazuranica. — Ivan se rodio u Novom Vinod. 14. augusta 
godine 1814.; njegova prva naobrazba, polazi u gimnaziju na Rieku, u 
filozofiju u Zagreb i Subotin. — Prva njegova pjesma god. 1835. u 
«Danici»; pjesma u slavu Gaju i druge pjesme. — Vraca se u domovinu 
i uci pravo u Zagrebu. — God. 1836. ostavlja u pjesmi klasicizam i pjeva 
na narodnu; god. 1837. nasljeduje Dubrovcane: primjeri toga nastojanja. — 
Tri elementa njegova pjesnictva; njegovi nauci i zivotne prilike. — II. God. 
1838. Ivan Mazuranic u odvjetnickoj pisarni; pjesma «Vekovi Ilirije.» — 
Namjestni ucitelj na zagrebackoj gimnaziji; s Uzarevicem izradi «nemacko 
• — ilirski Slovar.» — God. 1840. poluci advokalsku diplomu; odvjetuje 
B Karlovcu, ozeni se i od god. 1841. do god. 18-18. biva karloyackisirotinjski 
kurator. — Pjesme iz toga doba; god. 1842. dopunjuje Gunduliceva »0s- 



— XII — 

Strana 
mana» uz tumac i rijecnik. — Njegovi soneti ; misli o izdavaiiju Gundu- 

lica i dopuna «Osmana.» — Kako je postao «Cengic-Aga»? — Proglas 
na Evropu (god. 1842.) radi raje u «Augsb. Allg. Zietung-u», putopis po 
Bosni o stradanju raje, poznavanje Crnegore i uzdanje Ilira unju:podloga 
su Mazuranicevu epu. — Izvorni rukopis «Cengic-age» i njegovi izpravci. 
— III. Od svoje 32. godine Mazuranic vise ne pjeva: odgonetka tomu po- 
javu. — Spis «Hrvati Mag-jarom» (god, 1848.) program Hrvatske. — Ma- 
zuranic na saboru god. 184 8. — Za absolutizma u drzavnoj sluzbi i od 
god. 1858. predsjednik «Matice ilirske». — God. 1860. u banskoj konfe- 
renciji; njegova predstavka radi obnove ustava uznese ga na hrvatsko 
kancelarstvo. — God. 1873. do god 1880, ban hrvatski; umrije 4. augusta 
god. 1890. — Dvije njegove posljednje izjave 96 

Matija Mesic, podpredsjednik (od god. 1858. do god. 1872.) i 
predsjednik «Matice ilirske» od god. 1772. do god. 1874. (Sa 
slikom). Napisao Tade Smiciklas. 

Mesic se rodio 19. februara god. 1826. u Brodu ; njegovi roditelji ; dolazi 
u Zagreb u gimnaziju, predje u sjemeni.ste, zatim u bogosloviju u Bee. — 
God. 1849. zaredjen kapelanuje u sv. Brcku, zatim suplira na zagrebackoj 
gimnaziji; god. 1850. polazi na sveuciliste u Bee, — Iz Beca polazi u 
Prag: njegovi profesori i naobrazba. — God. 1853. vraca se u Zagreb, ucite- 
Ijuje najprije na gimnaziji kroz tri godine, a zatim na pravoslovnoj akade- 
miji. — Pise skolske knjige; god. 1858. podpredsjednik «Matice ilirske». — 
Radnje u «Arkivu» i ina djela; radnje u «Knjizevniku.» — God. 1866. 
napisao «Zivot Nikola Zrinjskoga»; radnje u akademijskom «Radu.» — 
Predsjednik «Matice ilirske» od god. 1872. do god. 1874.; njegovo mno- 
gostrucno zanimanje. — Prvi rektor hrvatskog sveucilista; karakteristika 
njegova bica. — Umrije 6. decembra god. 1878 138 

Ivan Kukuljevic Sakcinski, podpredsjednik «Matice ilirske» 
(od god. 1851. do god. 1858.) i predsjednik «Matice Hrvatske » 
od god. 1874. do god. 1889. (Sa slikom). Napisao Tade 
Smiciklas. 

I. Kukuljevic je potomak stare plemicke obitelji, a rodio se u 
Zagrebu 29. maja god. 1816.; prvi nauci. — Iz filozofije ode god. 1833. 
u kadete; njegov zivot u to doba; prva njegova pjesma (njemacka) god. 
1834.; castnik kod garde u Becu god. 1836. spoznaje se sa znamenitim 
Ijudima nasega naroda. — Prva pjesma u »Danici« (god. 1837.); prva 
pripovijest; razlicita djela; dramaticki pokusi. — Premjesten u Milan, 
osvoji za knjigu hrvatsku Petra Preradovica; odluka, da ostavi vojnicki 
stalls: pismo na otca. — II. God. 1842. ostavlja vojsku i vraca se u 
domovinu; njegov knjizevni i politick! rad: borba za hrvatski jezik na 
saboru god. 1843. i 1845. — »Slavjanke«, »sabrane pjesme«j gradja za 
povijest umjetnosti; izdanje Menceticeve: »Trublje Slovinske«. — Kuku- 



~ XIII — 

St ran a 
Ijevicev rad ^od. 1848.: 17. marta na celu gradjanstva zagrebackog 
pred zastupstvom, u triumviratu sa Ambr. Vranyczanyem i Ljud. Ga- 
jem ; polazi u Karlovce i Biograd, da uglavi savez sa Srbima, u Milan 
k Radeckomu po novce i puske; postaje arkivarom i polazi u Budim 
po zaklade i pisma. — Predstavka (god. 1849.) na kralja radi ustava; Ku- 
kuljevic nosi ju u Bee, njegovo pismo banu Jelacicu. — III. Od god. 1850. 
posveti se posve nauci; osniva „Drustvo za povjestnicu jiigoslavensku". — 
Njegova putoyanja; prijateljske sveze s odlicnim Slayenima i s prijate- 
Ijima knjige u domovini. — „Arkiv za povjestnicu jugoslavensku'* (od god. 
1851. do god 1875.); „Monumenta Slavorum meridionalinm"; ,.Jura Regni 
C. D. S."; ,.Bibliografija hrvatska". — Izdaje „Stare pjesnike hrvatske" i 
„Slovnik umjetnika jugoslavenskih;" druge radnje. — IV. God. 1861. 
stupa na politicko polje i biva veliki zupan zagrebacki. — Rasprava nje- 
gova „Borba Hrvata s Tatari i Mongoli"; „Tisucnica'^. — Jedan od vodja 
samostalne stranke (do god. 1867.). — Njegov obilni raznostruki knjizevni 
rad: ^Arkiv," „Codex diplomaticus," „Nadpisi sredovjecni i novovjeki u 
Hrvatskoj,'* ^Zivoti glasovitih Hrvata," ,.Povijest gradova" i t, d. — 
Kukuljevicevi politicki spisi; rasprave u akademijskom „Radu," radnje u 
epskom i dramatskom pjesnictvu. — Kukuljevic kao predsjednik „Matice 
Hrvatske" ; iimrije 1. augusta god. 1889 148 

August Senoa, podpredsjednik «Matice Hrvatske » od god. 1877. 
do god. 1881. (Sa slikom). Napisao Franjo Markovic. 

I. Porodicno ime „Senoa" izvorno cesko ; roditelji Augustovi. — Rodio se 
u Zagrebu 14. studenoga god. 1838. ; svrsi prve nauke i gimnaziju u Zagrebu: 
njegovo zanimanje za hrvatsku knjigu. — Senoin put u Kranjsku i Mletke, 
prve njegove pjesme; posvecuje se pravnim naukom. — H. God. 1859. polazi 
u Frag, da nastavi pravne nauke. — Rad za »Pozor« : prvi feuilletoni hr- 
vatski; u »Nase gore listu« pjesme epskeilirske ; komedija »Ljiibica« : dojmovi 
Senoina prazkoga boravka. — III. God. 1865. polazi Senoa u Bee i tuuredjuje 
»Glasonosu« i »Slavische Blatter« ; prva njegova pripoviest: »Turopoljski 
top«. — God. 1866. vraca se u Zagreb; suradnik »Pozora« : feuilletoni 
»Zagrebulje« i kazalistne kritike. — IV. U »Dragoljubu« god. 1867. pjesme 
»Slavici« ; god. 1868. zagrebacki gradski biljeznik, vjencanje i obiteljski zivot. 
— God. 1868. do god. 1873. artisticki ravnatelj i dramaturgnar. kazalista: dra- 
maticki prievodi i »Hrvatski repertoir«; od god. 1873. gr. viecnik i clan 
odbora kazalistnog. — Rad za »Vienac« pocevsi od god. 1869.: epske i 
lirske pjesme, prvi hrvatski historicki roman: »Zlatarovo zlato« i prva hr- 
vatska pjesnicka »Antologija«, — V. Urednik »Vienca« od god. 1874.; pri- 
biranje mladih pisaca. — Mnogobrojne radnje u »Viencu« po godistih: 
pjesme epske i lirske, pripoviesti, kazalistne i knjizevne kritike, poviestne 
crtice, feuilletoni »Zagrebulje«. — Radnje za „Maticu Hrvatsku«, kojoj je 
od god. 1877. podpredsjednikom : velika pjesnicka »Antologija« (god. 1876.) 
i pripoviesti u „zabavnoj knjiznici" »Matice«. — Posljednje Senoine radnje: 
veliki historicki roman »Kletva« i pripoviest »Branka« ; umre 13. pro- 
sinca god. 1881. — VI. Mladez hrvatska podize mu nadgrobni spomenik; 



— XIV — 

Strana 
izdanja njegovih pjesama i pripoviesti ; njegove neizvedene pjesnicke 

osnove. — Prievodi njegovih pripoviesti na strane jezike ; obiljezje Se- 

noina knjizeynoga rada 175 

Janko Jurkovic, podpredsjednik «Matice Hrvatske» od god. 1882. 
do god. 1889. (Sa slikom). Napisao Franjo Markovic. 

I. Jurkovic rodj. 21. studenoga god. 1827. u Pozegi; prvi nauci; 
bogoslov u Zagrebu. — Prvienac Smidovo »Janjesce«; suradnik »Katolickoga 
Lista* i »Narodnih Novina«. — Polaze pravoslovne izpite i biva upravni 
cinovnik; god. 1852. posvecuje se gimnaz. uciteljstvu i radi oko »Danice«. — 
Polazi god. 1853. na sveuciliste u Bee i usposobljuje se za gimnaz. ucitelja; 
njegov knjizevni rad za vrieme boravka u Becu. — II. God. 1855. dolazi kao 
pravi ucitelj na gimnaziju u Osiek; radi za »Neven« i »Narodne Novine«. — 
God. 1860. dolazi na zagrebacki gimnazij i radi za »Pozor« i »Nase gore 
list«; god. 1862. polazi u Bee kao cinovnik hrvatske dvorske kancelarije: 
njegove beletristicke radnje. — God. 1365. vrada se u Zagreb kao skolski 
nadzornik; rad za kazaliste; od god. 1867. clan akademije — Jurkoviceve raz- 
prave u »Radu« i »Viencu«. — III. God. 1874. radi o novom ustrojstvu 
puckih uciona; postaje vladin odjelni savjetnik i nadzornik skola. — Rad 
u kazalistnom odboru ; akademicke razprave. — Izdanja »dramaticnih djela« 
i »sabranih pripoviesti* u »Matici«; god. 1882. podpredsjednik »Matice«. 

— Knjizevna Jurkoviceya rukopisna ostavstina; njegovo sluzbovanje. — 
Umre 20. ozujka god. 1889.; obiljezje njegova rada 227 

Vjekoslav Babukic, prvi tajnik «Matice ilirske» od god. 1842. 
do god. 1846. (Sa slikom). Napisao Tade Smiciklas. 

Babukic rodio se u Pozegi 16.juna god. 1812., gdje je ucio i svoje prve 
nauke; polazi u Pecuh na gimnaziju, u Segedin u filozofiju. — God. 1830. do- 
lazi u Zagreb ; kolo mladih Ijudi i priprave idei ilirskoj. — Babukic medju pr- 
vim suradnicima »Novina« i »Danice«: prva i posljednja njegova pjesma. — 
Njegova »Slovnica ilirskoga jezika« (god. 1836.); tajnik »Citaonice ilirske« 
i »Matice ilirske«; glavni knjizar. — »Misli o pravopisu« ; njegova prepirka 
s Vukom. — God. 1846. profesor hrvatskoga jezika na akademiji; radi 
na Drobnicevu rijecniku i oko izdanja Palmoticevih i Gjorgjicevih djela. 

— Dolazi (god. 1850.) s akademije na gimnaziju kao profesor; god. 1855. 
izdaje »Veliku slovnicu ilirskoga jezika«. — Posljednje njegove knjizevne 
radnje: o postanku glagolskih pismena (god, 1859.) i predgovor o jeziku 
Jer. Kavanjina (god. 1861.). — Umrije 20. decembra god. 1875.; osvrt na 
njegov zivot i rad 245 

Stanko Vraz, tajnik «Matice ilirske» od god. 1846. do god. 1851. 
(Sa slikom). Napisao Franjo Markovic. 

I. Vraz rodom (30. lipnja g. 1810.) iz Cerovca u juznoj Stajerskoj; 
gimnaziju uci u Mariboru, prava u Gradcu, gdje izucava slavenske i strane 



— XV — 

Strana 
knjizevnosti. — God. 1835. dolazi prvi put u Hrvatsku; prva njegova hrvatska 
pjesma u »Danici« god. 1835., a god. 1837. odlomci »Djulabija« ; god, 1838. 
preselio se posve u Hrvatsku, — Razlozi, zasto je pristao u ilirsko kolo; ta- 
danji pristaise i protivnici ilirske ideje u slovenskih zemljah. — II. God. 
1839. izdaje »slovenske narodne pjesme«, a »Djulabije« (tri diela) god. 
1840.; putuje po slovenskih zemljah (god. 1841.) i odkrije Rezijane. — 
»Glasi iz Duhrave Zeravinske« ; god. 1842. pokrece »Kolo«, pribavlja su- 
radnike i osnuje hrvatsku knjizevnu kritiku — God. 1845. boravi u Pragu i 
izdaje »Gusle i tainbure;<; god. 1846, postaje tajnik »Matice ilirske* i ure- 
djuje »Kolo«. — God. 1848. i 1849. sudjeluje u narodnom pokretu; umre 
26. svibnja god. 1851. — »Matica< izdaje Vrazova ^,Sabrana djela" (od 
god. 1863. do god. 1877.); god. 1880. slavi njegovu sedamdesetgodisnjicu 
i izdaje njegove: »Izahrane pjesme«. — Obiljezje Vrazova knjizevnoga rada. 257 



-^-^ 



2naineniti dobt^otvor^i 

„Matice Hrvatske". 

Ivan Nep. grof Draskovic, svecenik i vlastelin u Bozjakovini. 
(Sa slikom). Napisao Tade Smiciklas. 

Rodio se grof Ivan u Zagrebu 17. septembra god. 1805., gdje je ucio 
i prve nauke; stupa u svecenicki stalez i uci bogosloviju u Pesti; bude 
knjiznicarom u Trnavi a zatim zupnikom u Giirtu. — Radi slaba zdravlja 
napusti zupnikovanje i ode najprije u Peszer, a zatim na svoje imanje u Bozja- 
kovinu, gdje zivi u miru, podupire svaku narodnu stvar i cini dobro narodu. — 
Osniva svojim troskom pucku skolu u Bozjakovini i oporukom ucini mnogo 
zapisa u dobrotvorne svrhe, a »Matici ilirskoj« ostavi pod svojim imenom 
zakladu »za dobre i koristne knjige« od 10.000 for. — Od god. 1869. do 
god. 1891. od »Matice« iz zaklade Dra.skoviceve nagradjene knjige. — 
Draskovicevi posljednji dani; umrije 14. januara god. 1856 273 

Dusan'^Kotur, doktorand prava u Zagrebu. (Sa slikom). Napisao 
Tade Smiciklas. 

Kuca Kotur u Sisku; Dusan rodio se 14. februara god. 1853., polazi 
skolu u Karlovcu, god. 1864. gimnaziju u Zagrebu. — Prve Koturove djacke 
knjizevne radnje, upoznaje se sa Cirakijem, uci pravo na akademiji u Zagrebu 
a kasnije u Pragu. — Njegove vrline i njekoji njegovi »propisi zivota«; 
radi slaba zdravlja putuje u Ilaliju ; putne Dusanove biljezke o talijanskoj 
umjetnosti. — Dovrsi zivot 12. aprila god. 1878., ostavi »Matici Hrvatskoj« 
zakladu pod svojim imenom; knjige iz te zaklade dosele izdane 278 



— XVI — 

Strana 
Antun Mazuranic, umir. gimnazijalni ravnatelj u Zagrebu. (Sa 

slikom). Napisao Tade Smiciklas. 

I. Rodio se Antun u Novom Vinod. 13. juna god. 1805. ; digao u skolu 
brata Ivana i predobio g-a knjizi hrvatskoj; sam svrsio skole na Rijeci i 
u Zagrebu. — Kuca Demetrova; pristaje s Gajem i Babukicem, ucini ispit za 
ucitelja a god. 1834. dobije odvjetnicki diplom. — God. 1836. uredjuje »Da- 
nicu«, postaje profesor na gimnaziji i predaje prvi hrvatski jeziki knjizevnost. 

— Njegovi clanci u »Danici« i u »Novinama«; »Temelji ilirskoga i latin- 
skoga jezika« (god. 1839. i god. 1842.) — »Zakon Vinodolski« (god. 1842.) 
i izdanja dubrovackih pjesnika. — II. God 1848. banski povjerenik u Pri- 
morju; njegova strogost prema samomu sebi. — Knjizevni njegov rad: »Ci- 
tanka ilirska» (god. 1856 ), «Slovnica hervatska» (god. 1859.) sa naukom o 
naglasu; »0 vaznosti accenta za historiju Slavjana« (god. I860.). — God. 
1861. ravnatelj gimnazije na Rijeci; od god. 1868. zivi u miru u Zagrebu. 

— Njegov odnosaj prema »Matici Hrvatskoj«; umrije 18. decembra god. 
1888,; »Mazuraniceva zaklada« u »Matici Hrvatskoj« 289 

Adolfo Veber-Tkalcevic, kanonik prvostolne crkve u Zagrebu. 
(Sa slikom). Napisao Franjo Markovid. 

I. Rodio se Veber u Bakru (11. svibnja g. 1825), polazi gimnazij na 
Rieci, licej u Zagrebu a bogosloviju u Pesti. — Zaredjen god. 1847. bivakan- 
celista u pisarni biskupa zagrebackoga; njegovi prvi clanci u »Danici« i nNar. 
Novinah«. — Kapelan u Dubovcu: prvi beletristicni prievodi; sfod. 1849. 
namjestni ucitelj u gimnaziju zagrebackom: clanci u «Katol. Listu*. — 
II. God. 1851. polazi u Bee na sveuciliste, gdje za godinu dana polozi uci- 
teljski izpit ; njegova programska razprava (god. 1852.): »Korist i nacin 
predavanja latinskih klasika«, — Latinska slovnica i citanka (god. 1853.); novo 
izdanje Gunduliceva »Osmana« (g. 1854.); njegove pripoviesti u »Nevenu;< ; 
ocjena »Mejrime« i programska radnja »Ustroj ilirskoga jezika« (god, 1856.), 

— Njegove jezikoslovne ocjene ; »Skladnja hrvatskoga jezika« (god. 1859.); 
prievod iz Cicerona i »Put na Plitvice«; borba proti germanizaciji. — III. 
Ravnatelj zagrebackoga gimnazija (god. 1860. do god. 1867); »Listo^i iz 
Italije«, saborski govori i politicki novinski clanci (god. 1861.). — »Juna- 
kinja Mila« i pravila za deseterac; pravila za heksametar (god. 1864.); 
prievodi poljskih pjesnickih djela i ocjene novihhrvatskih pjesnickih djela; je- 
zikoslovne razpre. — IV. Veber u sluzbi kod nastavnog vladinog odjela; god. 
1870. kanonik zagrebacki. — Izvorne pripoviesti, mjestni opisi i putopisi; 
prievodi beletristicki i putopisni, iz Sallustija i Cicerona; clanci o skolskih 
pitanjih. — Propoviedi, ocjena duhovnih besjeda Cucerovih ; clanci o skolskih 
pitanjih. — Veberov jezikoslovni rad od god. 1867. do god. 1888.; esteticke 
ocjene i clanci; njegova ukupna djela. — Umre 6. kolovoza god. 1889.; 
zapis „Matici Hrvatskoj". — Priegled Veberova ukupna knjizevnoga rada. 304 



POVIJEST 



cc<j^ 





-a>V<^)^^)^o^)^o^)^^)V(^.g g2 



ATICE HRVATSKE. 



(js^ 






-^^^y^'^y^^y^<^)^d'^y^^^( 



^A3 



v^ 




I. 
Priprave „Matici ilirskoj''. 

(Od god. 1836. do god. i842.) 



ve godine minulo je pedeset godina, sto je zapocelo zivjeti 
ovo nase drustvo. Vrijedno je i duznost nam je, da se 

^ obazremo na ovih pedeset godina castnoga njegova zivota. 

mi^^-..^^^^ Nijedno drustvo ne radja se u jedan mah. Najprije javi 
misao koji umnik, zatim se misao siri i gleda da osvoji sto vise Ijudi, 
napokon se i drustvo rodi. Tako je bivalo i pri porodu nase Matice. Kada 
mlad covjek godine 1841. pise svomu drugu : «Iliri sagradit ce na Harmici 
— danasnjem Jelacicevom trgu — veliku palacu, u kojoj ce biti narodni 
muzej», onda se i radilo torn, samo sto taj mladi covjek vec kao 
da gleda palacu, koja se je onda tek zamisljala.^ Dr. Ljudevit Gaj sam 
pripovijeda, da je u srcu svome nosio « misao potreboci narod- 
noga ilirskoga drustva vec od godine 1829.», koju tada Ivanu 
Kollaru ocitova.*'* Mladic taj ucio je u Gradcu i u Pesti. Vidio je Joanneum 
osnovan u Gradcu od nadvojvode Ivana, vidio je i u Pesti osnutak aka- 
demije i muzeja, za koji su i hrvatske zupanije tada doprinosile. Kao 
plameni i neumorni budilac naroda sirio je on i ovu misao tako brzo, da 
su god. 1836. poslanici zupanije varasdinske i zagrebacke dobili instruk- 
ciju, da ovo drustvo na saboru zagovaraju. Gaj predade svoju molbu na 
sabor nadajuci se za stalno, da ce ju stalisi hrvatski saslusati. On veli, 
da svoju osnovu «slavnim stalisem i redom kraljevina Hrvatske, Slavonske 

• Hrvatski Dom. God. 1880. Knj. IV. str. 271. 

^ «Danica ilirska» g. 1836. br. 33. Njegov clanak pod naslovom: «Druztvo 
priateljah narodne i z o b r az eno sti ilirske» str. 130 — 135. 



— 4 — 

i Dalmatinske s onim domorodnim ufanjem predlaze, da ce ju oni kao 
mudri zakonose pretresti i kralju na dozvoljenje predstaviti». 

Sabor to i ucini. Zakonskim clankom XV. od g. 1836. prihvati: da se 
osnuje drustvo za uzgajanje narodnoga jezika i literature 
u Zagreb u.' Daleki su joste putevi do potvrde ovoga clanka. Tek za 
dvije godine (god. 1838.) mogli su vrijedni nosioci novoga narodnoga 
zivota osnovati «narodnu Citaonicu», koja je postala za malo godina 
majka svih kulturnih zavoda hrvatskih. «S utemeljenjem narodne Citaonice 
— veil prvi tajnik njezin Babukic iza sestnaest godina (god. 1854.) — 
u glavnom gradu ovih kraljevina pocimlje nova doba zivota nasega 
narodnoga, jer su se po svih gradovih i glavnih mjestih nasih slicna drustva 
utemeljila, koja su se za onda smatrala kao ona ognjista, na kojih se 
smrzla srca sunarodnika nasih grijahu.»^ Ova su ognjista omogucivala, 
da su se u «Citaonici narodnoj» u Zagrebu snovala i osnovala tolika 
drustva, za koja je trebalo prinosa od svega naroda. U Citaonici osnovan 
je narodni teatar (god. 1840.), gospodarsko drustvo (god. 1841.) i pocetak 
narodnoga muzeja, napokon «Matica ilirska» (god. 1842.). Nas zanima za 
sada samo porod i pocetak zivota nase «Matice». 

Prolazile godine, a da potvrde onoga clanka o ucenom drustvu ne 
ima. Citaonicu je pak moglo dozvoliti i dozvolilo je poglavarstvo grada 
Zagreba pod uvjetom, da gradski sudac prisustvuje skupstinama drustva. ■' 

* Cl. XV. g. 1836.: «De promovenda Cultura Linguae nationalis». Vidi Kuku- 
Ijevic: Jura Regni C. D. et SI. Knj. II. str. 289—290. 

2 U spisu: «Osnova i pravila knjizevnoga druztva. Zagreb 1854.» str. 3. — 
Dobismo u ruke prvi poziv na upisivanje u <'^Citaonicu», pak ga evo ovdje priob- 
cujemo. «Gospodine! Buduc da je citanje knjigah i novinah u danasnje doba u 
celoj prosvetljenoj Europi obce sredstvo narodnoga izobrazenja, nas pako glavni varos 
Zagreb jos nijedne obcinstvu otvorene knjiznice ili druge podobne prilike neima; zato 
mi zdola podpisani s mnogobrojnom domorodnom gospodom spoznavsi neobhodnu 
potrebu slozili smo po izgledu drugih znamenitih varosah druztvo citanja ili citaonicu, 
koje plemenita sverha iz prilozene osnove razvideti se moze. (Stampana je na slije- 
decem listu: «Osnova Citaonice»). Takojer je druztvo ovo jur odmah u postanku bitje 
svoje putem ovdesnjega slavnoga varoskoga poglavarstva najvisem vladarstvu sluzbeno 
objavilo i takovim se nacinom sada za ocito derzati ima. Usudjujemo se i t. d. Zagreb 
4. kolovoza 1838. Podpisani: Gr. Janko Draskovic, Josip Stajdaher, Stjepan Pogledic, 
Valentin Vrancic i Vekoslav Babukic. » — Prva skupstina ima biti 22. kolovoza o. g. 

^ Odpis poglavarstva glasi : «Coalitionem virorum litteratorum in scopum excul- 
tivandae propagandaeque linguae Illyricae, sensu regulative hac vice Magistratui indi- 
gitato — in quantum id activitatis Magistratus hujus esset — ea tamen subintellecta 
lege, ut ubi banc in rem insinuati sociales congresses servarentur, his ex parte Juris- 
dictionis Uominus Civitatis J^dex Josephus Stajdacher interveniat». Prepis ove odluke 



— :> — 

Da su pod skromnim imenom «Citaonica» i pod okriljem plemenitoga 
sudca zagrebackoga Josipa Stajdahera smjeli i mogli odmah misliti, kako 
ce u Citaonici pripraviti druga veca narodna driistva, kojima je trebala 
kraljeva potvrda, da su tu zivu i bistru svijest odmah u pocetku Citao- 
nice imali, to nam jasno kaze grof Janko Draskovic vec u prvom svom 
pozdravnom govoru, kad su se sastali tek za to, da ucine Citaonicu. 
«Korist presladkoga nasega naroda i domovine privesti cemo — veli on — 
ako n a s j e z i k t e m e 1 j i t o i s a v r s e n o n a u c i m o. Ako zatim 
koristne knjige drugih izobrazenih naroda u nas jezik prevedemo 
ili sami takove osnujemo. Ako trgovacku i p o 1 j o d j el sku v r st izbi- 
strimo, najvise pako ako primjerno odhranjenje naroda nasega i prido- 
bavljanje vecega imetka njemu pripravimo» ', Evo vec misli o «Matici» i 
« gospodarskom drustvu » . 

Kako su si oni mislili, da ce podici napredak gospodarski svoga 
naroda, to pokazuju vec za njekoliko mjeseci (24. januara god. 1839.). 
Razpisuju nagradu od dvadeset dukata za najbolju knjigu, kako bi se 
nase vino izvozilo, jer sada, «sto se ne moze izvoziti u susjedne 
pokrajine, na puk necudoredno djeluje, koji ga prekomjerno tako rekuc 
trositi mora». Cetrdeset dukata dati ce za knjigu, koja ce pokazati, kako 
bi se u nas podigla suknara i kozara, jer te «dvije grane odjece i obuce 
obcenito se traze i uvijek su potrebne». Koze ima dosta u nasoj zemlji, a 
vunu mozemo iz vana dobiti, dok je «slabo u nas odgojenje ovaca». 
Petnaest dukata dati ce za knjigu o «papirani», «kojoj bi se potrebi tim 
laglje odoliti moglo, cim se mnozina prnjaka u domovini nasoj nalazi, 
koji se u inostrane zemlje izvazaju». Sa sestnaest dukata nadarit ce 
onoga, «koji prikladnu prirucnu knjigu sastavi, koja bi sve moguce pred- 
mete na gospodarstvo spadajuce sadrzavala i u selskih ucionicah upotre- 
biti se mogla». Za sve ove nagrade jamci osobno grof Janko Draskovic.^ 

Jedva su ove misli .prosle preko «Ilirskih narodnih novina» u bijeli svijet, 
vec su oni u Citaonici nastavljali svoj rad i za druge svrhe. Dne 7. marta 
g. 1839. zakljucuju, «da se sa ovim drustvom Citao nica, koj ega 
je vendar najglavnija svrha citanje novina i knjiga 
i poradi toga clanovi vecom stranom samo u mjestu biti 
mogu, joste jedan novi sbor pod im^enom «Matica Ilirska» 

nalazi se u I. knjizi: «Protokol si. druzt va C it a on i c e il i rsk e z a p o c e t g. 1838.» 
koji nam je glavno vrelo. Str. 119. 

^ Protokol Citaonice I. str. 2. g. 1838. 14. jula. 

^ Ibidem str. 14—17. 



— 6 — 

skopca. Ovo novo drustvo imalo bi se na spodobu « Matice 
ceske» u Pragu i «srbo-ilirske» uPesti ustanoviti. Cilj «Matice 
Ilirske» bio bi taj, da se svakojake koristne knjige u 
ilirskom jeziku na obcinske drustva troskove utiskati dadu.»^ 

Ovo drustvo nije se moglo osnovati bez' potvrde kraljeve. Pred- 
stavkom obrate se na kralja i predloze pravila «Drustva za jezik 
ilirski i slovesnost u Zagrebu».^ Svrha je drustva obrazovanje 
ilirskoga jezika i knjizevnosti (§. 1.). Glavnicu ce si uciniti dobrovoljnim 
prinosima Ijubitelja narodne knjige (§. 2.). Drustvo ce skrbiti, da se 
narodne novine sa tiskarom netom osnovane uzdrze i podignu, 
one ce biti organ drustva. Drustvo ce «izdavati naucne, poucne i 
beletristicke knjige» i starat ce se, kad mu porastu glavnice, da 
sagradi primjerenu sgradu, u koju bi se namjestio malo po malo osnivajuci 
se muzeum i narodna biblioteka (§. 3.). Sve Citaonice u nasoj 
zemlji, koje su osnovane s dozvolom mjestnih oblasti ili ce se jos osnovati, 
dospijevaju pod okrilje ovoga od kralja potvrdjenoga drustva. Dok se to 
sbudne, upravljat ce sa zakladama, koje za ovo drustvo budu prispje- 
vale, zagrebacka Citaonica (§. 4.). Darovi se primaju i najmanji, a tko 
polozi na jedan put ili u pet godina 50 for., postaje utemeljitelj ovoga 
drustva (§. 5.). Utemeljitelj i dobivaju badava knjige izdane od drustva 
(§. 6.). Samo pisci ilirski, koji su si knjizevnim radom taj castni naslov 
zasluzili, mogu biti pravi clanovi, zacastni mogu biti, koji su se osobito 
odlikovali za kralja i za narod, dopisujuci mogu biti i strani ucenjaci (§. 7.). 
Upravu drustva vodi odbor, koji ce izabrati glavna skupstina najkasnije za 
sest mjeseci, iza kako je kralj potvrdio ova pravila. Pravi, zacastni i dopi- 
sujuci clanovi biraju dva protektora. Ovdje se sjecamo cl. XV. sabora 
hrvatskoga od g. 1836.,'^ gdje se imenuju protektori ban i biskup zagre- 
backi. Zatim ima biti literarni odbor od sest lica, u koji se biraju samo 
pravi clanovi, to jest zasluzni knjizevnici, u gospodarski opet sest, ali 
samo utemeljitelji. Svaki odbor ima svoga podpredsjednika, svaki ima 
svoje sjednice, ali mogu se sastati i u skupne sjednice pod predsje- 
danjem drustvenoga predsjednika. Svi se biraju na tri godine. Drustvo ima 
jednoga tajnika, blagajnika (§. 8. i 9.). Drustveni organ imadu biti 
«uvijek» Narodne ilirske Novine (§. 10.). 

* Protokol Citaonice I. str. 21. 

- Ova pravila imademo i u latinskom i u njemackom jeziku. U latinskim pravi- 
lima daju drustvu naslov : «Druztvo za knjizestvo ilirsko». 
^ Kukuljevic: Jura Regni. Knj. II. str. 290. 



Ovo su prva pravila ucenoga drustva ili Matice ilirske, predlozena 
kralju na potvrdu. Gotovo ih doslovno priobcismo, jer su ona temelj svim 
pravilima nase Matice. U ovim pravilima najjasnije se vide misli o buducem 
Narodnom domu, gdje bi se sva narodna drustva imala sabrati. Vidi se 
u ovim pravilima i nastojanje Ljudevita Gaja, da se uzdrze njegove novine i 
tiskara. Njegov predlog od g. 1836. o ucenom drustvu izcezao je iz nasega 
zemaljskoga arkiva, ne mogosmo ga zaliboze naci. Mislimo, da je doslovno 
sadrzan u ovim pravilima,' jer se u predstavci na kralja Citaonica pozivlje 
na cl. XV. g. 1836. sabora hrvatskoga, koji je Gajevu osnovu prihvatio i 
kralju preporucio na potvrdu. God. 1839. 4. aprila opet se sastaje odbor 
Citaonice u sjednicu, u kojoj zakljucuje: «da prosnju na kralja za «Maticu 
ilirsku)) iliti «dr ustvo j ezika i pismenstva ilirskoga» podpisu 
znameniti rodoljubi, da se povjeri prosnja i pravila «pouzdanom muzu, 
koji ce ih u ime dom.orodaca Nj. Velicanstvu najpokornije izruciti».^ To 
preuzme na sebe Ljudevit Gaj.^ Ove godine nije vise Citaonica nista 
uradila za Maticu. Nije ni mogla. Navalila si veliku brigu, da osnuje na- 
rodni teatar, komu je pocetak osnovala vec slijedece godine (g. 1840.). 

Sada nastaje sabiranje najprije dakako za teatar, onda za gospodarsko 
drustvo, onda za muzej, onda za knjiznicu, onda za Maticu, onda za 
Narodni dom, sabiranje za brodarsko drustvo na Savi, neprestano sabi- 
ranje predbrojnika na knjige i t. d. Sabiralo se na forinte i na krajcare. 
Uveli su bili i sabiranje na dva krajcara. Srce ti dira, kada se oglasuje, 
da se je ovdje i ondje po dva krajcara sabralo sto forinti. Dodijalo napokon 
plemenitim Ijudima, da uvijek prose na sve strane. «Prositi dakle treba — 
pise jednom Vukotinovic (g. 1847.) — i vavijek prositi ; u svakoj skupstini, 
kod svake gostbe, u svakom spravistu, tako da najbolji domorodac dosaditi 
mora drugomu najboljemu domorodcu ; i vec se Ijudi iz daleka boje, kad 
vide, da stanoviti domorodci k'njim dolaze. Ovaj nacin bio je za pocetak 
dobar i posten, ali sada ne valja vise, sad valja muzevno i krepko raditi. 
Pokazimo cinom, da smo vrijedni, da nas svijet narodom zove.*"^ Pravo je 
imao da se srdi, sto velikasi i drzava stoje skrstenih ruku prema svakomu 
narodnomu nastojanju za prosvjetne zavode. Ne daje drzava nista, a veli- 

^ Pravila ova nalaze se u «Matici Hrvatskoj» medju pismima njekadanjega «Narod- 
noga Doma». Latinski nose naslov: Statuta fundamentalia, a njemacki: Fundamental- 
Statuten. 

^ Protokol Citaonice I. str. 20. 

^ Protokol Citaonice I. str. 162. 

"^ «Novine hrv. dalm. slav.» god. 1847. 10. srpnja br. 55. u clanku : Narodni 
museum. 



— 8 — 

kasi tek gdjekoji. Sirotinja daje sve. Dokle dosizu valovi narodne svijesti 
i narodnoga gibanja, dotle dosize i vjecno sabiranje. Upravo tim malim 
darovima danim od srca sirila se i tvrdila ideja narodna na daleko i siroko. 
Prinosima ovim vezala se dusa uz dusu; prinosima i pjesmama radjao se 
iznova narod hrvatski. 

Godine 1840. sabiralo se najprije s najljepsim uspjehom za teatar i 
skupila se oko toga sva briga narodna. Godine 1841. osniva se gospo- 
darsko drustvo i prima pod svoje okrilje narodni muzej. Potvrde pravila 
Maticinih ne ima, te ne ima. Vidi se, da su znali plemeniti Iliri, da zapinje 
o torn, sto ne mogose u prosnji dokazati, da imadu kakovu glavnicu. 
Zato se rodi misao, da se sabire po svem narodu, «da se u nasem 
glavnom gradu podigne palaca, koja ce u sebe primiti sve 
zavode, koji uzdrzaju i unapredjuju nas slaveno-ilirski 
narod». Dr. Ljudevitu Gaju dadu vjerovni list, u kojem stoji uz ove 
spomenute rijeci, da prodje kao «covjek znamenit i poznat i u stranom 
svijetu», da kupi u ovu slavnu svrhu.' Ovu je misao odobravao i Ivan Kollar, 
slavni pjesnik »Slavy Dcery». On veli : «U drustvu prijatelja bila rijec, 
da se kupi ili podigne nov narodni teatar u Zagrebu. Premda sam ja 
uvjeren, da teatar mnogo moze uciniti za narodnu svijest, opet sam 
svjetovao, da bi te novce radje upotrebili za ^laticu i 
Muzej. Buduci pak da je tomu potrebita glavnica jos prevec malena, 
odluci se Ljudevit Gaj, da ce proci po cijeloj Hrvatskoj, da kupi u tu 
plemenitu svrhu»." Gaj nije dospio da podje kupiti. Citaonicari ipak 
poslusaju i ovaj put Kollara. 

Priprave Matici najbolje cemo citatelju predociti, kada navedemo, sto 
pisa u jesen god. 1841. ruski profesor Preis iz Zagreba svomu prijatelju 
Kutorgi : «U Hrvatskoj prije sedam godina nije bilo nista. Sada u samom 
Zagrebu rade dvije tiskare bez prestanka. Izlaze dvoje novine — politicke 
i literarne — na ilirskom jeziku. novoj godini to ce se podvostruciti. 
U svakom isto znatnijem gradicu osnovane su Citaonice. Doskora osnovat 
ce se u Zagrebu Muzej i pored njega uceno — literarno 
drustvo. U Zagrebu osnovan je stalan ilirski teatar. Po gradovima idu 
putujuca drustva. Mladez je probudjena za zivo patrioticko djelovanje. Ako 
to sve mjerite evropskim laktom, to nije Bog zna sto. No za Boga moze 

^ Preda mnom je njemacko takovo pismo od 7. septembra g. 1841., u kojem 
se pri vrhu veli: »Beinah wortlich ubersetzt». Pismo je ovo u zbirci »jugoslavenske 
akademije.» 

* Spisy Jana Kollara: Di'l III. Cestopis. V Praze 1862. str. 48. 



— 9 — 

li se uciniti vise u sedam godina? Ne zaboravi joste, da sve to rade 
s velikim naporom p o j e d i n i Ijudi i Ijudi ne bogati ; da ne-rade bez borbe 
sa starim pokoljenjem i s neprijateljima raznoga zvanja i porijetla.»^ 



II. 

„Matica ilirska'' pod okriljem „Citaonice". 

(Od god. i842. do god. i85o.) 

Vec II pocetku godine 1841. (20. januara) goni nuzda pjesnika Stanka 
Vraza, «odkad se pridignuo od posljednje velike bolesti, da na vrat na 
1108 uredjuje, sto je do sada nakupio». Sabire svoje narodne pjesme i 
preporuca ih u pismu na predsjednika narodne Citaonice. «Uticem se 
— pise on — pod Vase krilo i zastitii, ne bi li Vi, vedri gospodine, u 
dojducem saboru Citaonice ilirske jedan predlozak ucinili, polag kojeg bi 
slavni sabor odlucio, da ce naplatu mojih trOvSkova pri izdavanju narodnih 
od mene sabranih pjesama jamciti, ili s odlukom, da svaki clan Citaonice 
na jedan eksemplar ovih knjiga predbroji i ako bi se taj predlozak primio, 
da se odluka takodjer i ostalim Citaonicam na poziv priobci.»" 

Citaonica je molbu Vrazovu doista prihvatila. U prvom svom «narednom 
saboru » (2. februara) predlozi predsjednik, «da se svaki od gospode clanova 
obveze, da ce za podporu domorodnoga spisateljstva barem jedan eksemplar 
svake novo izisavse ilirske knjige, koju ravnateljstvo druztva preporuci, od- 
kupiti». To bude «i primljeno i potvrdjeno time, da se takovo djelo 
svakomu clanu prije ujavi».'^ Ne ima dvojbe, da je bilo vec onda razgovora, 
kako bi Citaonica izdavala knjige. Vidi se po tom, sto odmah iza ovoga 
zakljucka pozivlju sve duhovne i svjetovne vlasti i svu gospodu domo- 
rodce okruznicom, koja ce kolati po cijeloj zemlji, neka ovome drustvu 
pristupe, da ovo drustvo moze i vece ciljeve dostignuti. 

Goruce potrebe prisilise napokon Citaonicu, da radi o osnutku knji- 
zevnoga drustva, kada potvrdu onih pravila ucenoga drustva docekati 
nije mogla. Napokon ih nevolja umudrila, da tih potvrdjenih pravila ni 
ne treba. Neka se u samoj Citaonici od svega naroda prilozi glavnica, 

1 aCHBEH CxapHHa. C. HeTepCypr. T. 1891. Sv. III. str. 41. 

2 Dela Stanka Vraza. Sv. V. str. 208—209. 
^ Protokol Citaonice I. str. 52. 



— 10 — 

kojoj neka bude ime «Matica ilirska», pak s torn glavnicom neka Citao- 
nica izdaje knjige. Ne osniva se dakle knjizevno drustvo «Matica ilirska», 
vec samo glavnica ovoga imena, a poslove knjizevne imade rukovoditi 
odbor Citaonice. 

Dne 10. februara g. 1842. otvori predsjednik grof Janko Draskovic 
redoviti sabor Citaonice svecanim govorom, u kojem rece : «Najpogla- 
vitija svrha drustva nasegajest: nauku i knjizevstvo 
u nasem narodnom jeziku razprostranjivati i priliku 
mladezi nasoj dati, da se domorodno izobrazi. Ovamo 
najvise spada utistenje vrstnih knjiga za prilicnu 
cijenu. Mi imademo mnogo starih i glasovitih djela iz 16. 
i 1 7. V i j e k a, — k a d j o s n j e m a c k a li t e r a t u r a u z i b ci b i ja s e — 
Cubranovica, Ranjinu, Zlatarica, Gundulica, Palmotica, 
Gjorgjica i mnoge ine. Ove dakle nasim organickim 
(glasoshodnim) pravopisom prestampati zeljajejedno- 
glasna svih onih, kojim su ove stare klasicke po duhu 
i ukusnoj krasoti jednako dicne knjige poznate. Ovim 
putem bi ne samo sJavu u knjizevnom svijetu postigli 
nego bi takodjer i nasim domacim spisateljem, koji 
vrstno kakovo djelo sastave, znatnu pomoc dali». 
Predsjednik u istom govoru javlja, da je biskup djakovacki Josip Kukovic 
vec cetiri stotine forinti srebra prilozio u to ime. Odmah iza govora 
predsjednikova stvori skupstina Citaonice slijedeci zakljucak: 

6lanak 3. 

«Gledec predlozenje, da se za izdavanje starih klasika ilirskih, 
osobito dubrovackih, organickim pravopisom i inih koristnih knjiga od 
najnovijih spisatelja, koji za izdanje koje knjige troskova ne imadu — 
glavnica pod imenom «Matica ilirska» utemelji, — bi zakljuceno, da se 
sva poglavarstva domovine nase ponizno umole, da okruznimi listi (cirku- 
lari) gospodu domorodce na taj plemeniti cin pozovu. U svakom pozivu 
da se priklopi ugled i osnova sastojeca u tom : Tko u Maticu 50 for. 
srebra ili na jednoc polozi ili se obveze, da ce na pet rokova kroz pet 
godina, svake godine stanovitom roku 10 for. srebra tocno platiti, 
zvat ce se utemeljiteljem «Matice ilirske» i dobivat ce sve 
manje knjige, koje se troskom Matice ilirske izdadu, badava, a vece, koje 
vise troskova iziskuju, za pol cijene.» — «Za odbor, koji ce svekolike brige 
nositi: «koje i kakove ce se knjige izdavati, kako se imadu urediti i za 
koju cijenu», izabrani su gg. dr. Ljudevit Gaj kao predsjednik, dr. Di- 



— 11 — 

mitrija De meter, Pavao Stoos, Antun Mazuranic, Ljudevit Vuko- 
tinovic i tajnik Vjekoslav Babukic; za blagajnika «Matice ilirske» dr. 
Aleksa Vancas». ' 

To je pocetak nase Matice prije pedeset godina. Nije ona joste 
drUvStvo knjizevno ; Matica je tek glavnica, kojom upravlja Citaonica narodna 
u Zagrebu. Nije ni onaj Jzabrani odbor bio samostalan. Na prediog 
samoga mu predsjednika dra. Gaja sklopljen je onaj odbor u odbor Citao- 
nrce.- Odbor Citaonice upravlja knjizevni rad i imetak Matice. Ovo je bio 
jedini nacin, da se ipak knjige izdaju, ako i ne ima potvrde kraljevske 
«Drustva za jezik i knjizevnost ilirsku«. Knjizevnici su vec diigo gonili, 
neka se Citaonica prihvati izdavanja knjiga. Citaonica se boji za svoj 
obstanak, da joj vise oblasti ne zakrenu vratom, jer da prelazi granice 
svojih pravila. Svjedok nam je knjizevnik Stanko Vraz. On pise prijatelju : 
«I nasa Citaonica moral a je (htjela ne htjela) podpisati 
kapitulaciju, da ce izdavati Dubrovacke klasike. Nu 
opet seja — pamtite dobro — nista dobra ne nadam od 
te odluke; jerbo je nasa gospodicna Citaonica to uci- 
nila preko volje; jer imade kojekakvih lukavih asik- 
dzija, koji ce ako neunistiti sasvimtuodluku, opet 
j u o d g a d j a t i do M i h o 1 j a, o d M i h o 1 j a do G j u r g j e v a d a n a 
i tako dalje, Nu opet bi mi bilo drago, da lazem danas.))"*^ 

Stanko Vraz se ipak varao. Citaonica pocela snazno raditi, da 
nakupi giavnicu Matice i da zapocne knjizevni rad. Vec prve godine 
javilo se do sto pedeset utemeljitelja, a preko cetiri stotine darovatelja. 
Glavnica Matice iznesla skoro pet hiljada forinti. Sve su to prinosi iz 
Hrvatske i Slavonije; tek dva tri prinesose iz bliznjega Stajera.* Od 
Srba prinese na veliku radost tadanjih rodoljuba Milos Obrenovic, bivsi 
vladalac Srbije, sto carskih dukata priznavajuci «revnostni trud vitezkih 
Horvata na prostranom polju slovesnosti ka ustrojeniju i utvrdeniju 
narodnosti».'' Nije zaostajala Citaonica niti s knjizevnim poslom, jer je 
pametno uredila bila, da se od skupljene glavnice odmah hiljadu forinti 

^ Protokol Citaonice I. str. 63—64 i 67—68. 

"^ Protokol Citaonice I. str. 108. 

3 Dela Stanka Vraza. Sv. V. str. 282. 

^ Racun Matice za narodno knjizestvo g. 1842. 

•^ «Ilirske Narodne Novine» g. 1842. br. 53. dne 2. srpnja. — Stanko Vraz pise o 
torn Ivanu Kukuljevicu: «Javljam Ti, da nam je serbski stari Dionyz poslao 100 svetlih 
cekinah s torzestvenim jednim p i s a n i j e m, nad kojim se darom ovde sve uzra- 
dovalo», Vrazova dela, Sv. V. str. 302. 



— 12 — 

upotrebi za stampanje, a poslije da se od prodanih knjiga po mogucnosti ta 
svota u glavnicu povrati. Svoje «obcenite sabore» drzala je Citaonica svake 
godine dva puta : u pocetku februara i u pocetku juna mjeseca. Vec u 
prvom svom «saboru» iza februara donosi «sabor» zakljucak: «da se 
Osman, spjevan od Ivana Gundulica, koji je vec i u 
talijanski jezik preveden i sada se u njemacki prevodi, 
prvi u kolo izdavanja knjiga na troskove «M a t i c e 
i 1 i r s k e » p o d u z m e » . * 

Dok se je «Osman» stampao, javljali su se jos njeki pisci, koji su 
nudjali svoje radnje Matici. Vrijedno je spomenuti, da je c. k. nadporucnik 
Leopoldove regimente Ilija Rukavina ponudio svoju ilirsku gramatiku, 
da ju Matica izda, a on ne trazi druge nagrade, nego da mu dadu njeko- 
liko primjeraka. Matica mu dakako zahvali na rodoljubivu trudu, a da je 
«za sada odlucila najprije klasike dubrovacke» izdati, zato njegovo djelo 
ne moze prihvatiti.^ Od nepoznata pisca prinese Nikola Zdencaj, tadanji 
veliki zupan zagrebacki, djelo : «Kucnik ilirski», koji taj umni covjek 
nazivlje «dragocjenim», ali ne znamo dalje, sto se s njime dogodilo.'^ 

Jos prije nego sto je troskom Matice izasla prva knjiga «Osman», 
imala je Citaonica da odgovara tadanjem konziliju (vijecu) ugarskomu: kakva 
je to Matica? Lijepo je Citaonica po redu vjerno pripovjedila, kako ne ima 
nikakova samostalna drustva Matice, vec tek glavnica pod upravom zakonito 
priznate Citaonice, kako se svi prinosi saiju na ravnateljstvo Citaonice ilirske 
zagrebacke."^ One godine (g. 1843.) zabranila je vlada ime «ilirsko.» Gajeve 
novine morale su izlaziti samo pod imenom «Narodne Novino)/"* Grof 
Janko Draskovic prodje na dvor i upotrebi sav svoj upliv, da ne zadave 
vec cvatucu Citaonicu i Maticu. Upravo je fino diplomaticki izrekao svojim 
prijateljima na povratku poruku od dvora : «Kralj je otac svim 
svojim narodom i ne dajednoga po drugom potlaciti, 
a i one, koji se tuze proti imenu ilirskomu, zelio je 
umirivati». Citaonica se spasi, a s njome i Matica. 

Medjutim se marljivo radilo o G u n d u 1 i c e v u s m a n u. Ljudi 

^ Protokol Citaonice I. str. 76. 

^ Djelo je ovo nosilo naslov: Illyrische Abanderungs- und Abwandlungs-Formeii 
nebst den Regeln der Aussprache und Rechtschreibung; — dakle je pisano njemacki. 
Protokol Citaonice I. str. 82. i 87—88. 

3 Protokol Citaonice I. str. 95. «Ilirske narodne novine» g. 1842. br. 93. imadu 
pismo Zdencajevo. 

^ Protokol Citaonice I. str. 126—130. 

^ Br. 5. ima joste ime «ilirsko», a br. 6. nosi ime samo «Narodne Novine». 



— 13 — 

su bivali nestrpljivi, sto vec tece i godina 1843., a ^<Osmana» joste ne 
ima. Tajiiik Babukic morao je miriti rodoljubivi svijet posebnim oglasom u 
«Narodnim Novinama».^ «Osman» bude gotov do konca godine. Tek 
pocetkom g. 1844.- poceo je lijetati u bijeli svijet. Najvise se zadrzalo 
ovo izdanje radi rijecnika, koji je radio Ivan Mazuranic. Rijecnik sam 
obuzimlje sitno tiskan u dvije pole na svakoj strani punih 137 strana. Zar 
je trebalo tako obilni rijecnik? Zar je trebalo tumacenje svake rijeci na 
jeziku njemackom i talijanskom? To ce danas pitati svi oni, koji zabo- 
ravljaju, da su ono bili pocetci knjizevnoga zivota. Neka ipak ne zabo- 
rave, da imade ovdje i stvarnih i historijskih tumacenja veoma mnogo. 
Vrijedno je spomenuti, da je Ivan Mazuranic za 14. i 15. pjevanje primio 
nagrade 60 for., a prema tomu razmjerju i za rijecnik 170 for. Obadvije 
radnje bile su jednako nagradjene po pogodbi svaki stampani arak sa 20 for.'^ 

Sada bi trebalo da izkazemo pjesme spjevane u slavu Gundulicevu, 
da spomenemo zanosne govore. Svega toga ne ima. Kao od cuda svijet 
je zanijemio. Evo tesko ocekivanoga najvecega pjesnika hrvatskoga iz 
proslih vjekova. Evo prvoga i najznamenitijega «klasika d u b r o- 
vackoga». Za njime slijede ostali. Poeziji ilirskoj oni su doista «klasici». 
«Kako Vam je poznato — pise Stanko Vraz Erbenu — z a g r e- 
backa se je skola podigla na temelju stare dubro- 
vacke». On nije s time posve sporazuman. Novi radnici imali bi mjesto 
onih starinskih nakita «graditi po duhu i ukusu novoga vremena». On se 
boji, »da ce upliv — Dubrovcana — jos dalje i silnije nasarati lice knjizev- 
nosti nase krupnim rumenilom onoga vremena — nenaravnoga uresivanja». 
Zato on sudi, «da ce biti od velike koristi za zdrav razvitak literature 
nase, ako se uz dubrovacke klasike izdaju i narodne pjesme, koje ce uliti 
u nju zdrav, cvrst zivalj narodan, metnuti na lice poezije nase rumen 
naravskoga zdravlja i tako upliv Dubrovcana spasonosnim nacinom 
paralizirati».^ 

Ovo su zdrave misli nasega pjesnika, koje ipak vecina njegovih 
suvremenika pjesnika nije rado slusala. Preporoditelji naroda hrvatskoga 
trazili su u proslosti slavu svoga naroda, da slabe i malodusne pridignu. 
«Kada je njemacka knjiga u povoju bila, mi imadosmo nase slavne pje- 

* «Nar. Novine» (g. 1843. br. 40.) javljaju, da se tiskanje nalazi vec na 21 arku 
i da ce biti do konca godine gotovo. 

^ Diela Ivana Gundulica. Knjiga parva. Osman. Izdano troskom narodne 
Matice. U Zagrebu 1844. 8-a. 

^ Protokol Citaonice I. str. 99. — Gl. i Racune Matice ilirske za g. 1843. str. 8. 

^ Dela Stanka Vraza. Sv. V. str. 342. 



— 14 — 

snike» — veli sa zanosom grof Janko Draskovic. Za njime to ponavlja 
stotina Ijudi. Vikli na latinstinu, kojoj je u ono doba najveci sjaj bio u 
premnogim prenatrpanim nakitima, a malo sposobni da u svom jeziku 
narodnom nasljeduju te nakite latinske, snebivahu se od cuda mladi 
pjesnici ilirski pred Dubrovcanima, koji su predrazestnim uresima nakitili 
i nedostizivom lakocom izpjevali svoja pjesnicka djela. Svi mladi pocet- 
nici najprije pocimlju pjevati po nacinu Cubranovicevu i Gundulicevu. 
Mladez uci cijela pjevanja Gunduliceva na izust. Ideje Stanka Vraza ipak 
pobjedjuju. Sam divni dopunitelj Gunduliceva Osmana izvadi iz srca 
narodne pjesme svoga Cengijic-Agu u kratkom casu iza svoje radnje oko 
Osmana. 

Matica je u istoj sjednici, kada je bio gotov Osman, primila od 
dra. Demetra njegovu krasnu «Teutu». Demeter bio je sam odbornik u 
«Citaonici». Upitan, bi li ovo svoje djelo Matici odstupio, rece, da bi, ako 
mu se dade «za svaki stampani arak po 10 for. srebra», 
cijelo pako djelo da ce po prilici 12 stampanih araka iznesti i da je vec u 
Becu cenzuru proslo.^ Neka se znade i to, da je «Teuta» morala pobjeci 
u Bee, jer se bojala, da joj zagrebacka cenzura ne ce dati da prodje na 
svijet. Za malo mjeseci bude i «Teuta» dostampana.^ Djelo je svakako naj- 
sjajnija glorifikacija starog ilirskog doba. Ziva vjera, da se pjevaju pradjedovi 
Hrvata, nadahnjivala je pjesnika, da je mogao spjevati najznamenitije 
dramatsko djelo u ono prvo doba hrvatskoga narodnoga preporoda. 

Citaonica zagrebacka radila je i dalje marljivo s glavnicom, koja se 
zvala «Matica ilirska». Ali jos nije Matica posebno drustvo, vec je tek 
onda imala da postane, kada kralj potvrdi «u c e n o drustvo», kojega 
je pravila vec pred sest godina odnesao bio kralju Ljudevit Gaj. Vec su njeki 
poceli dvojiti o tom, da li je Gaj zbilja tu molbu u ruke Nj. Velicanstvu 
predao. Uvjerise se, da jest, jer je ta molba joste godine 1839. odputo- 
vala iz Beca u Budim. Sest godina lezala je dakle kod ugarskogja konzi- 
lija u Budimu. Citaonica obnovi svoju molbu (dne 1. maja g. 1845.) i 
povjeri ju svomu predsjedniku grofu Janku Draskovicu, koji ju glavom 
odnese pred kralja. Osim toga dade uciniti prepis ove molbe i svih pri- 
loga i posalje ih svim zupanijama u domovini, neka sve dadu svojim 
poslanicima naputak, da se opet sabor hrvatski radi toga obrati na kralja.^ 

^ Protokol Citaonice I. str. 136—137. 

2 Dr. D. Demetra Dramaticka pokuseiija. Dio II. Teuta. Tragedia u pet cinah. 
U Becu 1844. 8-a, — Drugo izdanje priredila je prosle godine «Matica Hrvatska». 

^ Protokol Citaonice I. str. i53. 



— 15 - 

Zupanije tako ucinise i sabor ucini zakljucak, «d a se ban p o b r i n e, 
da uceno drustvo sto prije dobije kraljevu potvrdu».^ 
Sada su se za stalno nadali, da ce jednodusna volja svega naroda napokon 
prevladati, da ce « uceno drustvo » dobiti kraljevu potvrdu. U ovom oce- 
kivanju a i u burnim i krvavim zgodama ove godine 1845. kao da je 
jenjala u narodu volja za Maticu. «Opazujem s velikom zaloscu — veli 
Stanko Vraz — da su gospoda domorodci nasi od vremena posljednje 
restauracije sasvim zaboravili na Maticu. Do ono doba nije gotovo nijedan 
broj novi naizasao, gdje se ne bi citalo : «za narodnu Maticu prilo- 
zise i t. d.». A poslije ni zive duse vise. Ta gdje su za Boga nasi Iliri? 
Gdje su priatelji knjizevstva? Zar je svijet nas izumro?»*'^ Nije izumro, ako 
i jest prolivena krvca na trgu sv. Marka dne 29. jula o. g. gorko potresla 
dusom narodnom, I u saboru malo poslije te zgode javlja se svjeziji i 
krepciji duh, iz koga odsijeva krasna svijest narodna. Upravo u ovaj cas 
toboznjega mrtvila spremala se nova misao, da se za sva drustva, koja su 
se rodila u krilu Citaonice zagrebacke, dobije jedan «Narodni Dom». 
Opet se stalo u velike sabirati, da se kupi kuca na akcije, sto ju tekar 
bio sagradio grof Dragutin Draskovic. Sa hiljadu i dvije stotine akcija 
sabrana je cijela svota od 28.000 for. U programu veli se : «Moci ce se 
nastaniti unju drzavni hrvatsko-slavonski muzeum, 
kao stoidruga njeka najpotrebitija narodna zave- 
denja, kano narodna Citaonica, hrvatsko-slavonsko- 
gospodarsko drustvo i narodni kasino».'^ Ne veli se naro- 
cito, da ce ovdje biti Matica. Ona i nije bila joste samostalno drustvo, 
vec samo jedan dio Citaonice. Sa Citaonicom naravno dolazi i Matica u 
Narodni Dom. Drugi dan, kako je kupljen Narodni Dom napisa zanosno 
Ljudevit Vukotinovic : «Ova kuca biti ce nam «b i j e 1 i d v o r i», biti ce nam 
zrtvenik pokazujuci trude, brige, djela, vjernost, pouzdanost i Ijubav nasu 
prema miloj domovini»."^ Za malo vremena bori se proti onima, koji bi 
htjeli ovdje naciniti kazino. «Narodni Dom je sveti dom — veli on. 
U njemu je mjesto za muze i to prvo mjesto. Ja cu reci, da nam — za 

* Protokol Citaonice I. str. 162. i 169. — Kukuljevic: Jura Regni. Knj. II. CI. XV. 
g. 1845. str. 301. 

2 Dela Stanka Vraza. Sv. V. str. 381. Pismo Ivanii Kukuljevicu iz Gradca od 
15. listopada g. 1845. 

3 Spomenica odbora o preustrojstvu narodnoga muzeja od god. 1864. Rukopis 
medju spisima «Matice». 

^ «Narodne Novine» br. 18. od 14. ozujka g. 1846. str. 75. Clanak pod naslovom: 
Narodni Dom, 



— 16 — 

nas muzej — 50 soba ne ce biti dosta ni za deset godina, ako nas Bog 
pozivi — to jest nas i duh nas».^ 

Usred brige za Narodni Dom i sto je upravo te godine neumorni 
tajnik Citaonice i Matice Vjekoslav Babukic postao profesorom hrvatskoga 
jezika na tadanjoj akademiji, kao da je zaspala i Citaonica i Matica. Od 
maja god. 1845. do oktobra god. 1846. uz sav trud nas ne nadjosmo ni 
jednoga zapisnika. Nastade borba, tko ce biti tajnik. Zelio je to dostici 
pjesnik Stanko V r a z, a imao je svojih pristasa i dr. Jakov U z a- 
r e V i c. Radilo se o torn, da Matica pod svoje krilo uzme «Kolo», po 
nagovoru Safarikovu vec god. 1844.^ Sada se i opet stalo o torn raditi. 
Odlucilo se, da obadvojica budu tajnici, Vraz da uredjuje i nadalje «Kolo» 
a Uzarevic da vodi druge poslove. "* 

Matica je sada imala da preuzme «Kolo». I evo nas opet kod 
knjizevnoga rada Matice. Vec godine 1842. zapocese Stanko Vraz, Dra- 
gutin Rakovac i Ljudevit Vukotinovic izdavati ovaj «casopis». Ali da, nije 
to bio «casopis», vec samo — «Kolo» — «clanci za literaturu, 
umjetnosti narodni zivot». U ono doba trebalo bi bilo prositi 
u vise oblasti «privilegium» za izdavanje casopisa, a taj se sigurno ne bi 
dobio. Vrijedno je upravo cuti, kako govori zapisnik Citaonice od 6. listo- 
pada god. 1846. o «casopisu», koji bi imala izdavati Citaonica o trosku 
Matice». «§. 4. Povede se govor o torn, kako bi se imao nazvati casopis, 
koji je drustvo Citaonica o trosku Maticinom izdavati naumilo. I tu, da 
se ne bi od strane slavne kraljevske cenzure namjeravanomu 
tomu izdavanju zapreke kakove stavile, kad bi se 
proglasilo, da ce upravo periodic no djelo s osobitim 
novim imenom i pridjevkom « casopisa* na ustanovljene 
roke izlaziti, — zato staresinstvoslozi se u torn, neka 
se nastavi «Kolo», kojeje i on ako bez svake zapreke, 
da bogme ne pod imenom « Casopisa » nego samo «sasta- 
vaka za knjizevnost i t. d.» vec u tri puta izislo, zatim pako iz 
raznih izdateljem poznatih uzroka izlaziti prestalo. Sto njekoji od gospode 
staresina predlozise, da bi se odmah privilegium iskao na izdavanje 
casopisa, na to vecina sakupljenih staresina ne mogase pristati jedno 
zato, da se ne bi time izdavanje do bog zna kada odgodilo, drugo pako 
zato, da ne bi visja vlast prigovorila, kako drustvo Citaonice, koje jos 

* «Narodne Novine» g. 1846. br. 38. str. 167. clanak: Nesto o narodnom domu 
2 Dela Stanka Vraza. Sv. V. str. 345. Veliko Vrazovo pismo Erbenu. 
^ Ibidem. Pismo Kukuljevicu str. 388—390. 



— 17 — 

visjega potvrdjenja ne ima, urednoga casopisa izdavati moze. Iz svega 
slijedio je rezultat : da ce staresinstvo potrpiti se ionda 
stopram moliti za privilegium «Casopisa»,dok nam se 
od previsnjega mjesta dozvoli utemeljenje ucenoga 
drustva, cemu se do skora nadamo; dotlepako neka se 
izdavanje «Kola» pod prvasnjim naslovom bez nazna- 
cenja «Casopisa» nastavi». 

Ovako oprezno obilazeci stotinu prepreka, samo da korak za korakom 
uzmognu napredovati, radili su vrijedni Citaonicari. Citaonica prihvati 
«Kolo». Urednik mu je tajnik Citaonice i Matice, pjesnik i knjizevnik 
Stanko Vraz. Po osnovi njegovoj od prvoga pocetka imalo bi «Kolo» 
izlaziti svake godine u cetiri svezka, imalo je da prati suvremenu domacu 
knjizevnost i slavensku, imalo je biti i bilo je donjekle ono, vSto su danas 
u Evropi «revue». Ovoj francuzkoj rijeci odgovara i sama rijec «Kolo». 
Jos bolje ovu misao potvrdjuje razdioba svake knjige «Kola». Prvi dio 
samostalnih pjesnickih i prozaickih radnja nazivlju : «Ogledalo»; drugi dio 
zovu «Pregled», gdje se nalaze pisma o suvremenom knjizevnom napredku 
kod pojedinih slavenskih naroda i to od odlicnih Ceha, Slovaka, Poljaka, 
Rusa, Slovenaca, svaki o svom plemenu. ogledalu prvih triju knjiga 
spominjemo samo to, da pocimlje prvi svezak sa divnim «Grobnickim 
poljem» od Demetra, a treci svrsava sa krasnom radnjom «Vinodolskoga 
zakona» od Antuna M a z u r a n i c a. Osnova je «Kola» tako krasna, da mi 
danas iza pedeset godina tek zaliti moramo, da se nitko ne usudjuje zapoceti 
« revue » slican «Kolu». «Kolo» imalo je biti preteca i pripravnik «ucenom 
drustvu za jezik i knjizevnost», kojega su potvrdu tadanji plemeniti Ijudi 
tesko ocekivali ; «Kolo» imalo je biti odsele glasilo Matice, koja se 
smatrala pretecom ucenoga drustva. 

Godine 1846. nije Matica jos nijednoga djela bila izdala. Ljudi se 
tuze na sve strane. Sam predsjednik izpovijeda, da je i u Becu, odakle 
upravo dolazi, zlovolja medju rodoljubima radi nerada Maticina. Najprije 
neka se izdadu «Gunduliceve: razlicite piesni», koje su 
vec stampane, ali jos im nije gotov rijecnik; neka se izdadu i bez rijec- 
nika.^ Tako i budne.^ Ali neka tajnik Stanko Vraz sto prije uredi cetvrti 
svezak «Kola». I to budne. Slijedeca godina 1847. urodi jednu za drugom sa 

* Protokol Citaonice II. str. 1. 
- Protokol Citaonice II. str. 5. 

^Diela Ivan a Gundulica. Knjiga druga, Razlicite piesni, Troskom 
narodne Matice. U Zagrebu 1847. 8-a. 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 2 



— 18 — 

tri svezke «Kola».* Najvise je u njima radio sam urednik Stanko Vraz. 
Od domacih pisaca spominjemo : Vuka Stefanovica Karadzica, Vjekoslava 
Babukica, Petra Preradovica, Fr. Jukica, Ljubomira Martica, Petrovica 
Njegosa, a od drugih slavenskih : Slovenca Matiju Majera, Slovaka Ljudevita 
Stura, Cehe dra. Lambla i Vladislava Zapa. Osim dobrih prinosa za 
narodni zivot imade krasnih pregleda siivremenih literatura slavenskih. 

Kada je ovako Matica sa svojim «Kolom» bila upravo u poletu svoga 
rada, stigne napokon tako zeljno ocekivana potvrda ucenoga 
drustva kraljevom odlukom od 10. jula g. 1847. Citaonica je dobila 
kraljevu odluku njegdje u polovici mjeseca oktobra. U nacelu («iii thesi») 
odobrava se drustvo, ali prije valja da pokaze, da ima dovoljnu glavnicu. 
Mijenjaju se njeki clanci pravila. Ime drustva ne smije biti «ilirsko», vec 
se ima z vati : «Hrvatsko-slavonsko knjizevno drustvo)).'-^ Ne 
cudimo se, sto se drustvo nije smjelo zvati «ilirsko». Ovo ime toliko se 
onda progonilo, da na primjer Citaonica racune g. 1845. o Matici stampa 
u Becu, samo da moze nastampati Matice «ilirske», jer u Zagrebu cenzura 
to ne bi bila dopustila. 

Prije nego vSto je Citaonica mogla nastaviti svoj rad, da napokon 
uvede u zivot uceno drustvo, grune sa svom snagom svojom burna godina 
1848. Dne 16. marta sastao se joste odbor Matice, dakle na isti dan, 
kada je posta donesla u Zagreb vijest, da je u Becu buknula revolucija. 
Na istom listu protokola Citaonice na drugoj strani biljezi se slijedeca 
sjednica od 28. decembra g. 1848. — dakle tek pri kraju godine. «Presvi- 
jetli gospodin predsjednik — veli doslovce zapisnik — pozdravi nakon 
dugoga vremena opet jedanput u sjednici ovoj sakupljenu bivsu gospodu 
staresine i razlozi u kratko, zasto se do sada sjednice drzati nisu mogle 
radi burnih tezkih vremena, koja su i u n a s o j d o m o v i n i z a v 1 a- 
dala bila na toliko, da gotovo nije ni moguce bilo 
naista drugoipomisliti, nego naratiobranu domo- 
vine i poradi mnogih drzavnih posala, kojima su 
gotovo za sve prosasto Ijeto imnogi od gospode sta- 
resina neprestano zabavljeni bill. Sada gdje se je kole- 
banje podobro vec utazilo i pogibelj od domovine nase sretno odvratila, 
duznost nam je povrnut se prijasnjemu nasem poslovanju».^ Valjda nije 

^ Kolo. — Clanci za literaturu, umjetnost i narodni zivot. Urednik: Stanko Vraz. 
Knjiga IV. V. VI. U Zagrebu 1847. 8-a. 

2 Prepis kraljevske potvrde sa podpisom biskupa Schotta od 10. oktobra g. 1847. 
nalazi se u pismohrani «Matice Hrvatske» medju spisima bivsega «Narodnoga Doma». 

^ Protokol Citaonice II. str. 22. 



— 19 — 

slutio plemeniti grof, da ce smutnje u Hrvatskoj jos potrajati, da ce doci 
novi ustav, koji ce brisati stare ustaviie institucije u Hrvatskoj. I opet 
iza ove sjednice nestaje traga zivotu Citaonice i Matice sve do g. 1850. 
Ta zar se u ovo vrijeme nije bas nista radilo? Ipak se radilo. 

Od godine 1846. zapoceo se stampati rijecnik Drobnicev,' 
i to u Becu, jer u Zagrebu nije bilo za rijecnik potrebitih sitnih pis- 
mena. Sa sto neprilika imao se boriti ovaj mali rijecnik, koje nam vjerno 
i posteno pripovijeda sam glavni suradnik Vjekoslav Babukic. Trebalo 
je cio rijecnik preraditi. To dovrsi Babukic s Antunom iMazuranicem tek u 
novembru g. 1848., radeci «po tri ure vecerom, jer danju svaki svoje tekuce 
pDslove obavljase». «Ne mogu pri kraju — veli Babukic — ni to zamuknuti, 
da je preradjivanje i stampanje ovoga rijecnika uprav u najnesgodnije za 
nas doba doslo. Treba samo dobro na um uzeti, da od godista 1845. pa 
sve do dana danasnjega politicki pokreti milom domovinom nasom nemilice 
drmaju, a to dusu svakoga iskrenoga domorodca veoma uznemiruje i bistru 
mu svijest, koja je pri izradjivanju ovakovih osbiljnih djela osobito potre- 
bita, i nehotice vrlo smucuje. Pomislite samo, molim Vas, kako nam je 
kao i svakomu pri dusi bilo, kad je g. 1848. revolucija gotovo citavu 
Evropu uzkolebala: pomislite, kakove znini (trnci) nas prolazahu, kad je 
nasa vojska Dravu prekoracila i proti Pesti primicala, a osobito pomislite, 
Bog a dusa Yam, kako nam je bilo cuvsi, da na Bee lumbardami udaraju, 
pa na sve strane gori — a rijecnik nas u plamenu — i kako nam je 
odlanulo razumjevsi, da je nas rijecnik u Becu zdrav i citav ostao». Ovako 
pisa mjeseca rujna god. 1849. nas vrijedni Babukic. Njegovim rijecima 
pocesmo, pa valja i da svrsimo prvo doba Matice ilirske. 



III. 

Matica ilirska. 

(Od god. i85o. do god. i858.) 

Minule su burne i ratne godine 1848. i 1849., u kojima je bila zamrla 
radnja knjizevna nase Matice. Rat je prestao, mir zavlada po cijelom 
carstvu. Sada bi knjizevnici hrvatski, zabavljeni do sada ratom i obranom 

^ D r o b n i c Josip : Ilirsko-nemacko-talianski mali recnik sa osnovom grama- 
tike ilirske protumacenom i nemacki i talijanski od Vekoslava B a b u k i c a. U Becu 
1846—1849. 8-a. 



— 20 — 

svoje domovine, imali sladko pocinuti iza sretno svrsena posla i veselo 
poletjeti opet na knjizevno polje, na krasno polje srece, napredka i mira. 
Ali nije tako bilo. U mjesto mira razdirao ih dusevni nemir i zlovolja. 
U mjesto konstitucije stare dolazi im absolutizam ; na mjesto starih 
zakona, koje sii si sami stvarati pomagali, dolaze novi njemacki patenti. 
Na mjesto domacih sinova u sluzbama i castima zemlje, poplavljuje vojska 
stranaca hrvatsku zemlju. Kao od cuda zanijemise patrioti hrvatski pod 
pritiskom dolazecega Bachova absolutizma. Lijepo nam karakterise tadanju 
situaciju smucenih patriota hrvatskih Ivan Filipovic u pjesmi, radi koje 
je bio odsudjen na dvije godine teske tamnice. On procvili: 

«Domorodci, sto ste tuzni, 
Sto ste duhom svi klonuli, 
Sto ste mukom umuknuli, 
S koje tuge i nevolje? 

Zato, sto se nalazimo 
Na ogromnih razvalina' 
Prosastnieh od godina 
Krasnih sanka, krasnih zelja? 

Da smo bili pametnii 

Pa k torn' da smo manje snili, 

Vise mudro pak radili, 

Sad bi bili cilju blize.» 

Pjesnik se nada boljoj sreci, zato svatko nek se posla lati : 

«Jer jedino tim mrtvilom 
Vjecni ce nas poraz stici, 
A trudom se dadu did 
Opet s praha razvaline.»* 

Medju razvaline ide narodna Citaonica zagrebacka, ta 
prava majka rodilica narodnoga teatra, gospodarskoga drustva, narodnoga 
muzeja, Matice ilirske i Narodnoga Doma. Zazorna novomu sustavu, 
prestade zivjeti u mjesecujunu g, 1850. Do tada bila je nasa 
Matica pod njezinim krilom, sada je imala da postane samostalna. Sastavi 
se staresinstvo ili odbor « Matice ilirske » pod predsjedanjem bivsega pod- 
predsjednika Citaonice kanonika Matije Vukovica 9. septembra g. 1850. 
u odborskoj sjednici. Ivan Kukuljevic i Vjekoslav Babukic preuzmu na sebe, 

* «Neven» god. 1852. I, tec. br. 38. Osim Filipovica bio je odsudjen i tadanji 
urednik «Nevena» Mirko B o g o v i c na tezku tamnicu u verigama. Srecom budu pri- 
godom sretne zgode u carskoj obitelji iza pol godine pomilovani. 



— 21 — 

da ce izraditi pravila. Tekar u glavnoj skupstini od 9. februar a g. 1851. 
b u d u nova pravila p r i h v a c e n a. Po ovim pravilima sastoji se 
odbor «Matice ilirske5> od predsjednika i dvaju podpredsjednika, jedan je 
knjizevnoga odbora glava, drugi gospodarskoga, a u svakom odboru imade 
sest odbornika. Glavna je promjena od onih starih pravila, da sada nije 
Matici glavna i prva zadaca: «izdavanje klasika dubrovackih», vec najprije : 
«i z d a V a n j e o b c e k o r i s t n i h k n j i g a» , a tek u drugom redu 
je izdavanje starih klasika, kada se veli : «a uz to izdavanje kla- 
sika dubrovackih u koliko je moguce i u koliko to 
sile Matici ne dopustile budu».* U slijedecoj skupstini (27. 
februara) bude izabran odbor, komu bude predsjednik Ambroz V r a n i- 
c a n i, a podpredsjednik knjizevnoga odbora Ivan K u k u 1 j e v i c, a odbor- 
nici knjizevnoga odbora: Mirko B o g o v i c, Stjepan 1 1 i j a s e v i c, Ivan 
M a z u r a n i c, Petar P r e r a d o v i c, Bogoslav S u 1 e k i Stanko V r a z. 
Moze se reci, da je ovo bio cvijet tadanjih knjizevnika hrvatskih u Za- 
grebu. Gospodarskomu odboru je podpredsjednik Naum Mall in. Ako se 
uzme na um, da je glasovao 81 utemeljitelj, onda se vidi, da je osjecanje 
za napredak samostalne Matice bilo jako i veliko u Zagrebu.^ Tajnikom 
si izabere odbor Andriju Torkvata B r 1 i c a. 

Matica pocne raditi. Stanko Vraz vec bolestan i iznemogao dovrsio 
je «Kolo» svezak VII., "^ u kojem on sam donosi prijevod Mickievicevih «Tre- 
bina», a nastavljaju se krasni clanci iz prvanjih svezaka o Ijubavi domo- 
vine i o poljskoj knjizevnosti. Nov je lijepi prinos jednoga castnika o 
dogadjajima iz godine 1848. Vrijedno je spomenuti, kako se slavljeni 
pjesnik brani, sto tek sada iza dvije godine nastavlja «Kolo». Ovo su 
posljednji redci, sto ih je on napisao. Pripovijeda nam svoje muke. «Tre- 
balo pisati i da se skupi gradiva, da ne bude posao jednolican . . . Nije 
svaki clanak vec gotovo djelo, nego treba tu urednikova ruka i glava, da 
ga dotjera . . . Trebalo zatim tezacki posao obaviti razasiljanja na uteme- 
Ijitelje, a posto si radio dva mjeseca, i opet dolaze knjige za knjigom iz 
svih strana nasega carstva, da je taj ovamo onaj onamo premjesten osobito 
izmed castnika. Eto na pomol i g. 1848. Pozornost citajuce svjetine sva 
se jednom okrenula u novine politicne, pohlepno iz njih srkajuci o noviem 
drzavniem dogodjajima.» 

* Pravila druztva «Matice ilirske» u Zagrebu izradjena po osnovi iste Matice 
od g. 1842. U Zagrebu 9. veljace 1851. izdano po Andrii Torkvatu Berlicu privremenom 
tajniku. — Protokol Citaonice II. str. 33 — 38. 

^ Protokol Citaonice a kasnije Matice ilirske II. str. 39 — 42. 

3 Kolo. Knjiga VII. Urednik: Stanko Vraz. U Zagrebu 1850. 8-a. 



22 

Staiiko Vraz spremio dosta materijala i za osmu knjigu «Kola», ali ga 
pretekla smrt i onda ju uredi tadanji tajnik Andrija T. Brlic. Osim Vrazove 
ostavine pokusao je Brlic da biide i samostalan, te se pokusao radnjom iz 
historije hrvatske.* Ovo je posljednji syezak «Kola», sto ga je izdala 
Matica. Da je odbor mislio ovo djelo nastaviti, to pokazuju zakljucci 
iijegovi, da se pozovu knjizevnici, neka doprinose clanaka u hrvatskom i 
ma kojem slavenskom, dapace i na latinskom jeziku, a Matica da ce 
ih nagraditi : 10 — 20 for. po tiskaiiom arku. Jos su mislila gospoda odbor- 
nici, «d a n i t i n e t r e b a r e d a k t o r a p o s e b ii o g a» , vec da to 
tajnik uredi, sto dodje gradiva." Dosao tek jedan clancic filologijski od 
Mane Sladovica. Spomenusmo sve po imeiiu odbornike, iimiie Ijude, pisce 
i pjesnike, ogledasmo redak po redak sve zapisnike njihovih odborskih 
sjednica, nigdje ne nadjosmo razgovora o kakovoj osnovi, da se stalaii 
rad ma u kojem smjeru ocituje, koji bi mogao vrijediti za vise godiiia. 
Tek jedno nadjosmo : «D r u s t v o j e p o z v a 1 o sve k n j i z e v n i k e, 
koji i m a d e k a k o v o g o t o v o djelo, neka g a vS a 1 j e, a 
^I a t i c a c e g a s t a m p a t i i n a g r a d i t i. » '* v o j e j e d i n o i t e- 
m e 1 j n n a c e I o, k o j e k r o z g o d i n e s m a 1 o m i z n i m k o m 
\^ 1 a d a, d k o b s t o j i Matica i 1 i r s k a. Ovo n e p 1 o d n o n a c e 1 o 
m r a 1 j e r o d i t i s a m o n e p 1 o d o m. Ova neplodnost rodila se sa 

V 

samim pravilima Matice ilirske. Stara Matica pod okriljem Citaonice odmah 
pri osnutku svome god. 1842. postavila si jasan program, da ce izdavati 
prije svega « stare klasike dubrovacke» ; nova Matica ilirska kao samostalno 
drustvo to mijenja i veli, da ce «i z d a v a t i o b c e k o r i s t n e k n j i g e 
s m j e r a j u c e n a i z o b r a z e n j e n a r o d a. » U drugi red postavlja 

1 Kolo. Urednik: A. T. Brlic. Knjiga VIII. U Zagrebu 1851. 8-a. 

- Zakljucak odbora o buducem redaktoru «Kola» glasi: «Po zrelom razmotrenju 
ovoga pitanja bi odiuceno, da Kolo posebnoga redaktora imati netreba, nego da se 
clanci, koji se s torn namjerom na Maticu posalju, da u Kolu izadju ili koje ravna- 
teljstvo u Kolu izdati odredi, po valjanosti i knjizevnoj vriednosti svojoj, koju knjizevni 
odbor pronadje, tako nagrade, da se za tiskani arak od deset do dvaest forinti srebra 
pisatelju clanka dosudi. Clanci ovakovi imadu se tada tajniku predati, da se on po 
duznosti svojoj za njihovo tocno izdanje u Kolu pobrini.» — Protokol Matice II. 
(31. listopada g. 1851.) str. 41. — 

^ Evo doslovce zakljucka odbora: «Da se pozovu sva gospoda, koji su 
kakva dela spisali pak im na tisak pripravni leze rukopisi, ili koji 
se spisanjem kakvog dela bave, ako zele poradi izdavanja svojih 
delah u kakovo odnosenje k druztvu Matice ilirske stupiti: da ovomu 
odboru svoje predloge i uvjete priobce». Protokol Matice III. (24. marta g. 1851.) 
str. 1. — Tiskan je i «Poziv na knj iz e vn ik e». (Medju spisima Matice g. 1851. br, 85.) 



— 23 — 

oiicij stari program, kada veli : «a uz to i koliko to sile Maticine dopuste da 
ce takodjer izdavati stare klasike». Ovako je ALitica ilirska bez stainoga pro- 
grama, te je moraia zivjeti od slucaja do slucaja. Imala je cekati, dok joj koji 
pisac svoje djelo ponudi. Sretnije zivjelo je tad osnovano historicko druztvo, 
jer ima svoj casopis :<Arkiv», a i gospodarsko drustvo ima svoj «Gospo- 
darski list». Matica pozove sve pisce. Po broju odzivnika sudeci nije 
bilo niti to tako loso. Sime Ljubic, zupnik u Dalmaciji, pise, da ce posiati 
Kanaveliceva Ivana Trogirskoga, da ima gotovu historiju dalmatinske na- 
rodne knjizevnosti, da ce dogotoviti svoje zivotopise slavnih Dalmatinaca. 
Igiijatija Vjekoslav Brlic salje svoj «Zabavnik» — «djelo raznog sa- 
drzaja». Vjekoslav Kozjak, kapelan u Rumi, nudi svoje propovijedi, 
koje bi mogle iznesti 45 — 50 tiskanih araka. Matija Majer nudi svoju 
gramatiku sveslavenskoga jezika. Kapetan Ignjat Civic nudi svoje basne. 
Krunoslav V e s e 1 i c salje svoju «jestestvenicu». Ivan W a c u n nudi svoju 
«antologiju ilirskoga pjesnictva» u pet svezaka. Mijat S t o j a n o v i c vsalje 
preko historickoga drustva svoje pripovijesti. Jerko A n d r i c zupnik salje 
gotovo «pastiroslovje», koje je jednom predavao kao profesor. Franjo 
J u k i c stampa vec drugi svezak svoga «Bosanskoga prijatelja», a nastavak 
nudja, to jest treci svezak, da bi uzela Matica. Dragojla Jarneviceva 
salje svoje pripovijesti i dramu «Veronika Desinic». Mane Sladovic 
salje svoju «uputu u pjesmenu umjetnost» i clanak o «jeku jugoslaven- 
skom». Bogoslov Sulek priredio bi basne Obradoviceve, a Vatroslav 
Lisinski nudja svoje glasbotvorine. Sime Starcevic salje svoja 
djela: «0 desnodunavskih Slavjanah govoru» i «o pravom pisanju».' 

Ovo je g. 1851. uspjeh Mati£ina poziva na knjizevnike. Sladoviceve ' 
Jukiceve stvari Matica je doista stampala. Ljubic je svoje stvari sam kasnije 
stampao. Druge nisu bile prilicne za Maticu. Odbor je primio vec od staroga 
odbora pocetak stampanih djela Gjorgjicevih i tako ove godine izadju 
na svjetlo sva pjesnicka djela ovoga veleumnoga pjesnika: «UzdasiMa- 
d a 1 j e n e»- i «S a 1 1 j e r s 1 o v i n s k i)).'"^ Za Saltjer dobila je Matica lijepe 
podpore od vise biskupa hrvatskih i dalmatinskih. Do mjeseca augusta 
stizali su takovi rukopisi, da ih Matica nije mogla prihvatiti. U zapisniku 
od 10. augusta veli se : «Premda je odbor Matice oglasio, da zeli, da 
p s m i s 1 u §. 2. p r a V i 1 a s p i s a n e o b c e k o r i s t n e o s o- 
b i t o n a i z o b r a z e n j e n a r o d a . n a s e g a s m j e r a j u c e k n j i g e,, 

^ Protokol Matice II. g. 1851. 

2 Gjorgjie Ign. Uzdasi Mandaljene. U Zagrebu 1851. 8-a. 

^ Gjorgjie Ign. Saltjer slovinski. U Zagrebu 1851. 8-a. 



— 24 — 

od nasih spisatelja sastavljene, Matici na izdavanje poslane budu : ipak 
dosele djela ovim vlastitostim iole odgovarajucega 
d b i 1 i n i s m 0. Da indi zadovoljimo drugom odsjeku §. 2. pravila i 
da se novae i vrijeme bezkoristno ne propusta, buduc da ima g. Zupau na 
tisak posve priredjenu Kristiadu Palmoticevu, — da se od njega prekupi.»* 

Ovo je vec prve godine rezultat onoga cekanja, neka posalju knji- 
zevnici djela, ako imadu gotova. Drustvo s ovakovim programom, da ce 
izdavati koristne knjige za narodno obrazovanje, moralo se drugim putem 
probijati k svomu cilju. Moglo je i razpisivati nagrade i naru- 
civati djela kod pouzdanih vjestaka. Nije moguce ni pomisliti, da 
umni odbornici ne bi bill dowsli na ovu misao. I dosli su. 

Prvu nagradu razpisa Matica (24. marta g. 1851.) «z a najbolju 
pucku povjestnicu naroda jugoslavenskoga» od 300 for.^ 
U propisu veil se : «To ima da bude historija pragmaticka. Kriticnim nu 
rodoljubnim perom ima opisivati pisac slavna djela pradjedova, da probudi 
narodni ponos u njihovu potomstvu i krasne kreposti, s kojih su slovili, da 
se sadasnji narastaj za njimi povede. Ali ce zajedno vjerno pripovijedati 
i crna djela nasih praotaca i smjelom rukom skidati zastor s posljedica, 
kojimi bijahu urodila; iskreno ce odkrivati mahne njihove, koje su zadale 
tako Ijute rane nasemu narodu, te i mi s njih stradamo.»^ Ovo doista 
tesko onda i neizvedivo djelo imalo bi se predati za godinu dana. Zaliboze 
toga nije bilo. I za dugo ne javlja se vise misao, da se razpise nagrada 
ma za kakvo djelo. 

Mogla je Matica koje djelo i naruciti u poznatih knjizevnika. 
Ta znade se, da veliki knjizevni nakladnici prema potrebi i svojoj koristi 
takova djela narucuju, koja ce mod dobro protrziti. Veliki dio knjiga 
nastao je ovim nacinom na pr. u Njemackoj. U istoj sjednici, kada se 
tuze u odboru, da nisu dobili svojim proglasom na knjizevnike, nijednoga 
djela prikladnoga za stampu, cine ovaj zakljucak: «Neka se pozovu 
gospoda Vjekoslav Babukic i Antun M a z u r a n i c, da iz starih spo- 
menika nasega jezika sastave sbirku najboljih jeziko- 
slovnih komada, po kojih bi seduh, razvitak, pra- 
vilnost i Ijepota nasega jezika mogla razpoznati, te da Matica 
tad to djelo uz prilicnu pogodbu preuzme i izdade».* Iz ovoga predloga 

^ - Protokol Matice III. str. 1—2. 

^ «Narodne Novine» g. 1851. 15. svibnja br. 112. Ovaj «propis» sastavio je po 
odluci odbora Bogoslav Sulek. 

4 Protokol Matice III. str. 17—18. 



— 'io — 

V 

rodila se kasnije poznata «Citanka za vise gimnazije», koja je kroz dva 
decenija bila najvaznija knjiga za obuku u jeziku i povijesti knjizevnosti na 
svim hrvatskim srednjim skolama, a sluzila je i ucenomu svijetu. Zaliboze 
nije Matica ovim putem cesce polazila, o kojem mi mislimo, da je dobar. 
Neka nam se ne prigovori, da se narucbom obicno dobivaju proizvodi 
srednje ruke : bolji su i takovi nego nikakvi ! 

Matica je odmah ove godine stupila u knjizevne sveze sa slavenskim 
Maticama i to : Maticom ceskom u Pragu, Ustavom Osolinskih u Lavovu, 
Maticom luzickom u Budisinu, Maticom rusinskom u Lavovu, drustvom 
Slovenija u Ljubljani, drustvom srbske slovesnosti u Biogradu i Maticom 
srbskom u Novom Sadu. Sva se drustva veselo odazivlju i salju svoje knjige. 
Dapace osokolio se je odbor Matice ilirske, da «pozove sva slavenska 
knjizevn a drustva, da odaberu po dvailitrivjestamuza, 
koji bi se sastali u kojem slave nskom gradu, po nasem 
mnienju u \^arsavi ili Beogradu, te bi viecali o torn, kako 
da se razni nacini pisanja kod Sla\'jana jedan drugomu 
p r i b 1 i z e i p o s t a v i 1 i u d u h u p r a v e s 1 a v e n s k e u z a j e m n o s t i 
pravila, po kojih bi se imala si avj ansk a narj e cj a obraz o- 
vati, da se u napredak jos vise ne razilaze. Ako nam nije 
sudjeno imati jedan knjizevni jezik, a ono nam je duznost, da ugledajuc 
se u stare Grke nastojimo oko toga, da nam se jezici sto vise primicu.» 
Badava se odbor pozivlje i na ministra Bacha, koji je onomlane sazvao 
slavenske filologe i pravnike, da rade «oko jednolicne slavenske pravo- 
slovne terminologije».- Malo da nije time Matica nastradala. Gospodin 
ministar Bach bogme ostro pita: «kako se usudilo drustvo Matica bez 
znanja i ovlascenja ministarsva formalni kongres sazvati i na udionictvo 
u istom i inostrane korporacije i zavode pozvati», te iste preko banske vlade 
razjasnjenje : da li je ovo drustvo konstituirano, iste ocitovanje banske 
vlade, da mu se za osam dana pisma i statuta Matice ilirske priobce.^ 
Trebalo je da se upre junacki banska vlada, da spasi Maticu. Njeka su 

^ Suradnik kod ove Citanke prof. Matija Mesic pripovijedao mi je, da je Antun 
Mazuranic u ovu svrhu najprije skupljao gradivo. 

- Proglas izdan je u Zagrebu mjeseca juna g. 1851. cirilicom i latinicom. Bio je 
poslan: drustvu poljske knjizevnosti u Krakovu, drustvu poljske knjizevnosti u Lavovu, 
rusinskoj Matici u Lavovu, Matici srbskoj u Budisinu, Slovenskom drustvu u Ljubljani, 
Ceskomu Muzeu u Prag, poljskomu knjizevnomu drustvu u Poznanj, drustvu Cirila i 
Metoda u Brno, slavjanskomu drustvu u Parizu, druztvu poljskih prijatelja u Londonu, 
■ poljskom knjizevnom drustvu u Varsavu i drustvu srpske slovesnosti ii Biogradu. 

^ Protokol Matice IL str. 59. i str. 62. 



— 26 — 

od pozvanih drustava odgovorila i pozdravila taj predlog Maticin, te 
predlazu,da Matica izdaje casopis, koji bi ovoj dobroj misli put krcio.* 

Najplodonosniji predlog ove godine jest, da Matica izdaje beletri- 
sticni casopis «Ne ve n». Dne 10. augusta g. 1851. razlozi podpredsjednik 
Ivan Kukuljevic potrebu beletristickoga lista. Potreba je velika takova 
lista mladezi nasoj, u kojoj ce se biiditi volja za citanje samo listom 
takovim, koji cesto izlazi. Takav list budit ce mladez, da pocne i sama 
knjizevno raditi. Valja da stvaramo mladji narastaj. Potreba je takova 
lista i nasim zenama, koje ne imajuci na svojem jeziku lijepe knjige 
hvataju za tudjinskom na veliku stetu nase narodne stvari.- Ove misli svoga 
podpredsjednika priznade odbor jednodusno i pocne odmah raditi o torn, 
da se takav list osniije. 

Vec 2. novembra odlucuje odbor, da se objavi odluka Matice, da 
prima pod svoje okrilje ovaj list, koji ce izlaziti svakoga tjedna u jednom 
arku velike osmine. Cijena ima mu biti 5 for. Podpredsjednik ima se 
pobrinuti za urednika.'^ Kukuljevic najprije zadje u pogodbu s drom. Dimi- 
trijom Demetrom, koji i proglas napisa, a odbor ga odobri."* Ali se opet 
s njime razbije i prihvati povoljnije pogodbe ]\Iirka Bogovica. On ce se 
«Nevenu» podpisati za urednika, dok list bude izlazio, uz godisnjih 400 for.; 
od cistoga dobitka dobije 25*^ •> za svoju nagradu a 25'7o za nagradu 
pisaca. List ce imati cisto beletristicki pravac : najprije pjesme i pripo- 
vijesti, onda knjizevnost i umjetnost i nauku, zatim domace i slavjanske 
vijesti, druge razlicite vijesti, napokon smjesice. Matica ce mu pribaviti 
potrebite casopise, koje ne bi mogao dobivati u zamjenu.""" Po jednoj osnovi 
imao bi biti list po mogucnosti ilustriran. «Za privabljenje zenskoga 
spola — veli predlozitelj Sulek — trebalo bi, ako ikako bude moguce, 
dodavati modne slike, jer je poznato, da mnoga samo radi toga drzi tudje 
casopise»." To nije prihvaceno. 

^ Casopis predlaze Janez Bleiweiss pismom od 15. septembra god. 1851. u ime 
Slovenaca i «Moravska jednota» pismom od 17. jula o. g. (Spisi Matice Hrvatske.) 

2 protokol Matice III. str. 9—11. 

3 Protokol Matice II. str. 34 — 55. 

4 Protokol Matice II. str. 57 — 58. 

^ Dopis Bogovica od 13. decembra g. 1851. i njegova primjetba medju spisima 
Matice god. 1851. br. 130. Formalni ugovor podpisaii od obiju strana dne 14. januara 
god. 1852. medju- spisima Matice br. 56. god. 1852. 

^ Osnova, po kojoj bi se mogao izdavati casopis c<Neven». Veoma zanimiva ova 
osnova nalazi se medju spisima Matice g. 1851. br. 88. Imalo bi se na akcije od 10 for. 
sastaviti 2.000 for. i tim bi se list osigurao. 



— 27 — 

D n e 1 . j a n 11 a r a g. 1852. i z a d j e v e c p r v i b r o j « N e v e n a » 
pod urednictvom Mirka B o ^ o v i c a. List je dobio sedam stotina predbroj- 
nika. Racunalo se, da bi mu bilo dosta da namiri troskove do cetiri sto- 
tine. Svi su bill zadovoljni s tim sretnim pocetkom. Neveii mogao se sam 
uzdrzati, zato na predion samoga odbora vec 3. broj nosi na celu : «Ovaj 
list i z 1 a z i p o s r e d o v a n j e m M a t i c e i 1 i r s k e » , dok je u prva 
dva broja bilo: «trOvSkom Matice ilirske». To je znamenovalo, da ga ne 
imaju Litemeljitelji dobivati badava, kako su mnogi mislili. Ogledamo li se 
jos jednom na prvu godinu (g. 1851.) Matice ilirske, priznati nam, je da 
se je odbor njezin dosta trudio i dosta okretan bio. 

Nije tako sretan bio slijedecih godina, koje bismo mogli nazvati godine 
briga i neprilika gospodarskih Matice. Matica je g 1852. izdala Kristiadu 
P a 1 m t i c e V u/ a osnovavsi Neven mislila opet na «K o 1 o», da dobije 
c i s t z n a n s t V e n i organ. Podpredsjednik Kukuljevic smio je to izjaviti 
u glavnoj skupstini (24. aprila g. 1852.). Rekao je, da ce biti urednik Makso 
P r i c a. «Do skora ce — veli on — novi urednik putem novina svoj oglas 
dati. Kolo ce biti od sada strogo znanstveni casopis, formom i sadrzajem 
razlican od prvasnjega «Kola».*'^ «Po mom umu — veli Prica — imalo bi 
biti «Kolo» organ znanstveni ucevni citavoga juznoga Slavenstva.))'*^ Ali cemu 
da predemo dalje o programu gospodina Price, kada se sve razbilo, prije 
nego sto se zapocelo. Razbilo se isto tako i sa drom. Demetrom, koji je 
opet razvio drugi program i trazio vecu nagradu.* Odbor zalostnim 
izkustvom ozlovoljen napokon zapusti misao, da nastavi «Kolo». Pod konac 
godine 1852. predade ga sasvim Mirku Bogovicu i ono gradiva, sto ga je 
bilo prispjelo.-"^ On zbilja izdade «Kolo» ali samo svezak IX. god. 1852- 
«Kolo» s tom knjigom umre. 

Ove godine pogibao je u Zadru krasni «Pravdonosa», pun i nakrcan 
osobito gradivom pravnim iz narodnoga zivota. Odbor ^latice sve moguce 
uradi, da ga spasi. Knjizevni odbor najprije odluci, da Matica ima uzimati 
pedeset primjeraka toga casopisa. Na to mu odbor gospodarski odgovori, 
da to ne moze biti, da se po pravilima novci Matice ne smiju trositi za 
nabavljanje casopisa. Odbor se obrati i na banski stol, neka zapovjedi 

^ P a 1 m t i c Gj. Kristiada. u Zagrebu 1852. 8-a. 
- Protokol Matice II. str. 79. 

•** U spisima Matice nalazi se program M. Price pod br. 1. g. 1852. 
* Protokol Matice II. str. 84 — 85. 

•' Ibidem str. 103. Medju spisima Matice ima i pismo od'20. decembra g. 1852. 
M. Bogovica, gdje moli, da mu se «K:o1o» «sasvim ustupi», sto Matica i ucinila. 



— 28 — 

sudcima po zemlji, da se predbroje na ovaj list, kome je tako plemenita 
svrha, «da sudacki cinovnici u Dalmaciji nauce nas jezik». I tu nije uspio. 
Kada ovim putem nije uspio, odluci poput Nevena osnovati list «Pravnik». 
Izabrao si vec urednika, al to se razbilo.' 

I ove godine dolazile su jos ponude na onaj proglas na knjizevnike. 
Dosla je i dobra ponuda od Matije Ban a iz Beograda. On je izdao 
vec dva svezka «Dubrovnika», a sada nudja treci svezak Matici uz 
jedini uvjet, da njemu dade 50 iztisaka, i da «Dubrovnik» uzdrzi dvije 
tri godine. Matica ne ce stetovati. «A najposlije — nastavlja on — 
Zagreb srediste Trojedne kraljevine mora se naravno 
brinuti za promicanje narodnih interesa iste. To je 
zadatak njegov, a osobito bit ce piemen it o, da Zagreb 
Dubrovniku, novo srediste staromu sredistu, pomoc pruzi 
i vrati davni zajam». Djelo ovo ima stampati djela nestampana 
Dubrovcana, pruziti zivucim dubrovackim spisateljima polje knjizevne radnje 
i rasvjetljivati povijest i zivot Dubrovnika».^ Matica prihvaca «Dubrovnik» 
i nastavit ce njegovo izdavanje/' 

Matica je stampala ove godine «Dubrovnik».* Inace nije nista bilo 
spremno ni za ovu ni za slijedecu godinu. Sam podpredsjednik Kuku- 
Ijevic predlozi : kada ne ima originalnih djela, da dadu prevesti njeka 
prirodoslovna djela. Razpisali dvije nagrade, jednu od tri sta forinti, drugu 
od sto forinti za dobre prijevode dviju dobrih prirodoslovnih djela: Poppeov 
Gewerbelehre i Litrowa popularnu geometriju.""* Joste stupise u dogovor 
s Antom Kuzmanicem, da im prevede Schoedlerovo djelo: Buch der Natur. 
Sve medjutim padne u vodu. Tko je umio, nije se hvatao posla, da prevodi, 
a tko nije umio, posao mu nije bio vrijedan nagrade. Misao odbora razu- 
mijemo, da se u knjizi hrvatskoj pomole i prirodne nauke, koje u velikom 
svijetu stvaraju nove svjetove. U nas evo radi negotovosti jezika nije 
moguce ni dobrih prevoditelja naci. Nasi knjizevnici cinili si ovu teskocu 
jos tezu, jer su po primjeru brace Ceha svom snagom narodnoga uvje- 
renja prihvatili purizam, da svaku tudju rijec prevode u svoj jezik. Nisu 
prastali ni onim pojmovima, koji imadu gradjansko pravo i kod nas i 
kod svih naroda svijeta. 

^ Protokol Matice II. str. 90. — Medju spisima Matice g. 1852. br. 23. i 26. 
^ Pismo Matije Bana iz Biograda g. 1852. 26. maja medju spisima Matice. 
3 Odgovor Matice 4. augusta g. 1852. medju spisima Matice br. 25. 
'' Dubrovnik. — Cviet narodnoga knjizestva za god. 1851. Urednik Matija Ban. 
U Zagrebu 1852. 8-a. 

•'* Neven g. 1852. br. 51. str. 810. ima »Razpis nagrade. » 



— 29 — 

Pod konac godine (1852.) predlozi Antun Mazuranic, da se opet za 
mladez stampa Gundulicev Osman, buduci da je prvo izdanje vec 
razprodano. Antun Mazuranic i x\dolfo V e b e r preuzmu, da ce na- 
pisati komentar ovomu djelu. To je ucinio u velikom predgovoru sam 
Adolfo Veber.^ 

Izvjescujuc podpredsjednik Ivan Kukuljevic glavnu skupstinu (9. juna 
g. 1854.) radu Matice u godini 1853. veli : «Jedino djelo, koje je ove 
godine trudom i troskom Matice na svjetlo izaslo, jest drugo izdanje 
Ivana Gundulica Osmana s kritickim uvodom g. prof. Vebera. Jedini 
rukopis, koji je ove godine knjizevnom odboru na izdanje podnesen bio, 
jest prijevod Anakreontovih zacinaka od g. dra. Antuna Starcevica. Nu buduci 
da je isti gospodin svoj rukopis prije natrag uzeo, nego sto ga je osobiti u 
tu svrhu odredjeni odbor prosudio, nije se moglo u torn poslu nista uraditi.» 

Ako itko od tadanjih knjizevnika, on je imao pravo da se tuzi na 
mrtvilo, on je imao pravo da opomene i knjizevnike i narod, da se otmu 
ovomu mrtvilu. «Uzrok je ovomu mrtvilu — veli on — poznato nehajstvo 
i malodusje, koje je od njekoliko godina naprama na- 
rodjnim stvarim mah preotelo. Zalostno ovo pojavljenje 
moralo bi svu nasu nadu Ijepse buducnosti oboriti, kad 
ne bi slutili, daje doslo vrijeme, gdje ce se svi plemeniti 
i domorodni dusi u knjizevnosti opet potraziti i cuvati 
utoSiste i jedini hram narodnosti nase, da ce ne samo 
mnogi spisatelji nasi, koji su u narod u toli krasne nade 
probudili, te su poslije svoje rodoljubno zvanje drugim 
obzirom zapostavili, da ce i domace nase obcinstvo na 
skorom uvidjeti, da je knjizevnost u sadanje doba glavno 
porucanstvo svetinje narodnosti i da bi nas nehajstvo za 
nasu knjizevnost lisilo posljednjega i jedinog jamstva 
narodnoga razvitka.»^ 

U ono doba bio vec absolutizam u cvijetu. Njemacki je jezik bio uveden 
u sve urede i u skole i u sve struke zivota. U same familije uvlacio se 
sve jace njemackifjezik. Nije ipak odbor Matice zdvajao, cim je odlucio, 
da ce «Neven»;od 1. januara g. 1854. sasvim preuzeti u svoje ruke i 
svojim ga utemeljiteljima davati u pol cijene. Najvise se moglo raditi 
Ne venom, da mladez uvijek budna ostane oko svetoga zrtvenika narodne 
knjige. 

* Gundulica Ivana: Osman. U Zagrebu 1854. 8-a. 

^ Izvjestaj o glavnoj skupstini Matice ilirske za g. 1853. u «Nevenu» g. 1854. 
br. 28. str. 446. 



— 30 — 

Ogledajmo u velikim crtama razvitak «Nevena». Prve godine 1852. 
uredjuje ga Mirko Bogovic. On mu je i glavni pisac. Pjesama mu ne 
manjka. Ima ih za svaki broj od raznih pjesnika, koji su pjevali u ilirsko 
doba. Ne manjka ih ni njegovim nasljednicima. I pomanjih poucnih cla- 
naka nabiralo se. Snagu beletristickoga lista svatko pita u izvornim roma- 
nima i novelama. Bogovic napisa tek tri izvorne pripovijesti. Kroz svu 
godinu nitko vise do pod konac godine, kada se javi prvom originalnom 
svojom pripovijesti Janko Tomb or. Slijedeca godina 1853. neplodnija je od 
prve. Redaktorom je Ivan Perkovac. Njega nevolja stigla, jer je izgubio 
svoga hranitelja, pak mora proci u drugi posao, da si kruha nadje. Sada 
odluce preuzeti Neven odbornici Adolfo V e b e r i Vjekoslav G o 1 u b. 
«Jest — veli Veber u pismu Mesicu — ali imena ne ce nitko 
da dade, jer se boji apsa, te ti najposlije s tezkom mukom nadjosmo 

V 

Vojka S a b 1 j i c a, Gajeva urednika. U nase drustvo stupi S u 1 e k, 
Torbar, Zana (Jurkovic) ai Tebe izabrasmo hoces ne ces. Sabljic 
je samo figurant. »^ Prva pripovijest ili bolje pokus izvorne pripovijesti od 
Vilima Svarca, druga je od Dragojle Jar ne vice ve i to je sve izvorno 
cijele one godine. I pjesnici kao da izceznuse, odkad sjede u verigama u 
teskoj tamnici Mirko Bogovic i Ivan Filipovic radi jedne sasvim neduzne 
pjesmice, koju vec spominjasmo. Od domacih tolikih poznatih pjesnika 
javi se u cijeloj ovoj godini jedini Ivan Trnski sa tri pjesme i njesto 
prijevoda iz kraljodvorskoga rukopisa. Tko prevrce Danicu ilirsku i Nevene 
prije i poslije god. 1853., nauci se vec na celu lista pjesmi. Koliko je u 
godini tjedana, toliko je barem u ovim starijim hrvatskim listovima pjesama. 
Sada evo puste godine bez pjesama i pjevanja. 

Matica, kako rekosmo, uzme Neven u svoje ruke za godinu 1854. i 
predade urednictvo svomu tajniku, umnomu Josipu Prausu, rodjenom Cehu, 
koji si je kao publicista u njemackim novinama za nasu narodnu stvar veiike 
zasluge stekao. Vec g. 1846. 25. listopada odlikova ga Citaonica narodna za- 
grebacka : «uvazavajuci mnoge one zasluge, koje je on smjelo i neustrasivo 
braneci u njemackih listovih narodnost i narodne nase interese proti 
opadanju i opakim namjeram protivnika nasih sebi steko, i zeleci mu 
pokazati, da rijedke njegove zasluge cijeniti umije, uvrscuje ga, kad nije 
u stanju drugim jasnim mu nacinom priznanje svoje ocitovati, medju prave 
utemeljitelje narodne Matice ilirske, podjeljujuc mu time ujedno sva 

^ Ta redakcija traje pol godine. Pismo Veberovo Mesicu u Prag, gdje je upravo 
tada svrsio profesorski izpit od 4. jula god. 1853. — Pisma Mesiceva u zbirci jugosla- 
venske akademije. 



— ^1 — 



prava i dobrocinstva, koja i ostali utemeljitelji Matice uzivaju.» ' Nije dakle 
odbor Matice tek kakvoga novajliju uveo u urednictvo Nevena. S pouzdanjem 
polijecu opet pjesnici kao junaci, kada se otvori novo bojno polje. Od 
mnogih spomeiiut cemo Luku Botica, koji ove godine izlazi sa svojim 
«Pobratimstvom» i sa vise manjih pjesama. Medju pripovjedaocima prvi 
put se javlja Janko Jurkovic sa iiajljepsim svojim humoristickim pri- 
povijestima, zatim Janko T o m b o r , Mijat S t o j a n o v i c , Ferdo F i 1 i- 
povic, Luka Botic, Mirko Bo go vie, Dragojla Jarneviceva, Ilija 
Okrugic, tako da gotovo ne ima broja, u kojem ne bi bilo izvorne 
pripovijesti. Godina 1855. Nevena nije manje sretna. Poezija je obilna. 
Medju pripovjedaocima javlja se Adolfo Veb er-Tk al ce v i c, a opet rade 
dalje Janko Jurkovic, Ilija Okrugic i drugi. Krasnih prinosa iz stare litera- 
ture donosi Ivan Kukuljevic. Moze se reci, da je «Neven» u ove dvije 
godine bio upravo u cvijetu. Slijedece godine 1856. vec tako pada, da 
imade samo jednu izvornu pripovijest od vrijednoga Mirka Bo go vie a. 

U poucnom dijelu nije zaostajao «Neven» za svojim prednjacima, samo 
su mu clanci predugi. Ovo je jamacno bio razlog, da je Praus nakanio godine 
1857. uciniti znamenite promjene u «Nevenu». «Odlucio je — kako sam 
biljezi — razdijeliti «Neven» na dvije strane : na p o u c n u i z a b a v n u 
stranu, koje ce svaka ove godine napose izlaziti i to poucna strana 
(clanci historicni, prirodoslovni, putopisi, zivotopisi, knjizevne razprave itd.) 
u cetiri knjige na godinu, po jedan svezak svake cetvrt godine pod 
poznatim vec naslovom «Kolo» kao nastavljenje prijasnjega «Kola» i istom 
njegovom prijasnjem obliku. Clanci pako cisto zabavni, pripovijedke i t. d. 
da ce izaci svrsetkom godine u «zabavniku» pod naslovom «Neven». Ovo 
je prijedlog Prausov. Na to zakljucuje odbor Matice, da ce za svoje ute- 
meljitelje uzimati samo «Kolo» i davati ga bezplatno." 

Sam Praus promijeni ovu osnovu i pocne izdavati «N e v e n» kao 
tromjesecnik, u kojem je poglavito gradivo za povijest pjesnictva od 
Ivana Kukuljevica. Imade i izabranih pripovijesti. Imade krasnih 
prinosa za povijest i narodni zivot. Casopis taj svrsio u Zagrebu svoj 
zivot sa drugim svezkom (u 4-i — do str. 88. dospio). Praus predade 
«Neven» Citaonici rijeckoj, da ga ona izdaje, a kada ne bi mogla, da 
ga opet vrati Matici. To napokon i odbor Matice odobri.'^ 

Ovako se dovrsuje zivot « Nevena » pod okriljem Matice. U tesko ono 

^ Protokol Citaonice II. str. 3—4. 

2 Protokol Matice II. (11. januara g. 1857.) str. 179—180. 

3 Ibidem (29. decembra g. 1857.) str. 191. 



— 32 — 

vrijeme podavao je on pocetnicima lijepu priliku, da pokusaju svoju snagu 
na knjizevnom polju. Mladezi nasoj, koja je svoj mladi zivot morala spro- 
voditi u sutnji poput mramora kamena, koja niti jednoga glaska svoga 
narodnoga osjecanja nije smjela oglasiti, bio je on velika utjeha. Kako su 
padale onda cisto hrvatske obitelji, vidi se po torn, kako je padao broj 
Nevenovih predplatnika. Matici je velika zasluga, sto ga je u ono vrijeme 
podrzavala. 

Matica ilirska se oko izdavanja Nevena financijalno okrvavila. Mnogo je 
stete imala i sa drugim izdanjem Gunduliceva Osmana, koga je stampala 
dvije hiljade istisaka. Bio je namijenjen za citanje u gimnazijama. Medju- 
tim izasla Citanka za vise gimnazije, a Maticin Gundulic ostade u velikom 
broju na skladistu. Evo ga ima koncem god. 1857. komada 1387.'' Osim 
ovih steta vladale su kroz vise godina i druge ekonomne neprilike, kojih 
su puni protokoli drustva. Godine 1854. pojavi se njeko : «Hrvatsko- 
slavonsko knjizevno drustvo», komu je sijelo bilo u Narodnom 
Domu ili tako zvanoj «Dvorani». Mi smo vec spominjali, kako se od 
pocetka narodnoga preporoda radilo o «ucenom drustvu», kako je to 
drustvo napokon potvrdjeno kao «hrvatsko-slavonsko knjizevno drustvo» 
godine 1847. Spominjasmo, kako je bansko vijece poput ceskoga muzeja 
predlagalo, da se osnuje veliko «drustvo prosvjete». Nije uspjelo. Sada 
se u Narodnom domu na jednom konstituiralo «hrvatsko-slavonsko knjizevno 
drustvo», koje si prisvaja: 1. «Narodni Dom» — kucu u postarskoj ulici br. 60. 
2. Maticinu glavnicu. 3. Zakladu Haramincicevu od 4.000 for. Dade stampati 
«osnovu i pravila».^ Predsjednikom bude izabran kanonik Mato Vukovic, 
tajnikom Vjekoslav B a b u k i c, izaberu si knjizevni odbor, a gospodarski odbor 
Matice ilirske naprosto sa blagajnom Matice predje tomu drustvu.^ Matica 
bila je prisiljena zagroziti se svom gospodarskom odboru, da ce sudbeno pod- 
predsjednika i blagajnika dati progoniti. Matica je pristala samo na to, 
da se jedan blagajnik imenuje za Maticu, historicko drustvo, gospodarsko 
drustvo i za narodni muzej. Mnogo se puta birao takov blagajnik, ope- 
tovano bio izabran i zahvalio se. Te smutnje svrsavaju se tek koncem 
god. 1857. Gospodarski nered puno je smetao redoviti napredak knjizev- 
noga rada Matice. 

^ Izvjestaj stanju Matice g. 1854—1857. str. 17. 

2 Osnova i pravila knjizevnoga druztva hrvatsko-slavonskoga u Zagrebu g. 1854. 

3 Izvjesce o glavnoj skupstini Matice ilirske od 9. juna god. 1854. stampano u 
Nevenu god. 1854. br. 28. str. 447-448. 



— 33 — 
IV. 

Matica ilirska. 

(Od god. i858. do god. 1874.) 

Smutnje su se svrsile. U pocetku godine 1858. izabere glavna 
skupstina (3. marta) novi odbor, komu je predsjednik Ivan Mazuranic, 
podpredsjednik knjizevnoga odbora Matija M e s i c, podpredsjednik go- 
spodarski Mijo Kresic, tajnik Adolfo Veber. Ovaj odbor smatrao 
se sam reformnim. Zadaca da mu je obnoviti red u gospodarstvu i 
sto veci napredak u knjizevnom radu drustva. Odkad su bile nastale 
eno gospodarske smutnje, nije drustvo proglasilo svojih racuna clanovima. 
Sada ovaj odbor proglasuje racune od 1. januara g. 1854. do 31. de- 
cembra g. 1857. i izvjescuje u glavnim crtama radu drustva u ovo 
doba. «Pravednost i duznost prema utemeljiteljem — veli odbor — 
pa i zelje njihove ocitovane u raznih casopisih nasih zahtijevaju, da 
ravnateljstvo Maticino nacrtav u kratko postupanje svoje posljednjih 
ovih njekoliko godina, pokaze obcinstvu, da Matica ne samo zive, vec 
da se i bujnijemu zivotu cvrsto nada. Uvjereno buduci novo ravna- 
teljstvo, da bez tocnoga i jasnoga rukovodjenja racuna ne moze nijedno 
drustvo napredovati, a uvjerivsi se s druge strane, da su njeke tocke 
racuna Maticinih ponjesto zamrsene, to opunovlasti u sjednici od 17. 
ozujka t. g. dvojicu od odbornika, «da potrazivsi sve Mati- 
cine stvari, gdje god se nalaze, kano: pisma, knjige i po- 
kuctvo, o njih tocan inventar sastave» i upre raditi oko razja- 
snjenja onih zamrsenih glede na racune tocaka. Dotjerav u torn do 
ovakove izvjestnosti, kakova se u priklopljenih racunih vidi, stade se 
dogovarati knjigah, koje bi imala Matica svojim troskom izdati, da pocmu 
utemeljitelji opet dobivati kamate od svojih ulozenih novaca.»^ 

I ovaj odbor bori se i nadalje, da sva nasa drustva dobiju jednoga 
blagajnika. U tu slogu pozivlju se opetovano historicko i gospodarsko 
drustvo. Jos bi se imalo i kazaliste sdruziti, da svi zajedno uzmognu 
uzdrzavati vrijedna i pouzdana covjeka. «Da uzmemo potanko opisivati, 
— veli tajnik Matice Vatroslav Jagic, cetiri godine poslije onoga malo 
vise spomenutoga izvjesca (g. 1862.), — sve promjene, koje se medjutim 

* Izvjesce o stanju Matice ilirske od 1. siecnja g-. 1854. do 31. prosinca g. 1857. 
U Zagrebu 1858. 8-a. 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 3 



— 34 - 

zgodise, narasla bi citava knjizurina»J Velika je nevolja za gospodarstvo 
od prvoga pocetka, da nasa drustva, a napose Matica, svoje glavnice 
ulozise na hipoteke kod privatnih Ijudi. Time je prisiljena prizivati si na 
pomoc odvjetnike, voditi parnice i bacati se u razne troskove. Svi odbori 
od pocetka bijele si glavu, kako ce se glavnice i kod koga uloziti. Kad 
su ulozene, opet nikada ne prestaju nove brige radi neuplacenih kamata. 
Gorki prigovori teku opet kroz zapisnike, da su glavnice na nesigurnim 
mjestima. Gospodarske ove neprilike tako su napunile protokole i pismo- 
hrane drustva, da bi se neopreznomu izucavatelju moglo priciniti, da ima 
pred sobom zapisnike kakova vjeresijskoga zavoda, koji kadgod u dobro- 
tvorne svrhe izdade i po koju knjizicu. Cini mi se jos, da su njeki trgovacki 
teoretici odmah od pocetka preustrojene Matice cijelu ovu stvar zapleli od 
prevelike brige za ono malo glavnice, oko 20.000 for., sto je Matica tada imala. 
Tako se u sjednici svojoj od 20. marta g. 1851., dakle odmah pri osnutku, 
odlucilo : «da se imadu naruciti i tocno voditi sliedece knjige : 1. Dnevnik. 
2. Dohodnik. 3. Razhodnik. 4. Glavni racun. 5. Obracunik. 6. Zapisnik o 
primljenih, razdijeljenih i prodanih knjigah. 7. knjigah razdijeljenih ute- 
meljiteljem. 8. Imenik utemeljitelja Maticinih. 9. Zapisnik mjesovitih 
sjednica. 10. Zapisnik gospodarstvenoga odbora. 11. Zapisnik knjizevnoga 
odbora.»- Iz ovih konaca zapletenih odmah u pocetku trsi se ravnateljstvo 
Matice da se izplete gotovo kroz deset godina. Napokon je odbor birao 
samo za Maticu blagajnika (25. oktobra g. 1859.), kada su propale sve 
nade, da sva drustva dobiju jednoga blagajnika. 

Vratimo se knjizevnomu radu. Novi odbor ne ima nikakva 
program a. I on ostaje pri onom starom, da ceka, hoce li 
koji pisac poslati koju knjigu. Najprije se ipak odlucno primi 
pitanja o izdavanju djela Stanka Vraza. Odmah poslije smrti obljublje- 
noga pjesnika odluci tadanji odbor, da ce izdati sabrana djela njegova. 
«Odavna je bila vruca zelja ravnateljstva — veli predsjednik glavne 
skupstine Ivan Kukuljevic pocetkom godine 1854. — , da se cim prije troskom 
Matice na svjetlo izda neprecjenjiva ostavstina pokojnoga Stanka Vraza, 
nezaboravnoga Ijubimca nasega naroda, kojim ce se on kao ponajprvim 
svojim pjesnikom vazda ponositi. Nu buduci da na prijasnje opetovane 
ponude sestri pokojnika od strane ravnateljstva Matice ucinjene nije stigao 
nikakov odgovor, to je knjizevni odbor u zadnjoj svojoj sjednici na novo 
odlucio pozvati pomenutu gospoju — jer su Vrazovi rukopisi njezini — 

^ Izvjesce Matice za godinu 1862. s uvodom. — Spisi Matice za g. 1862. br. 16. 
2 Protokol Matice II. str. 47. 



— 35 — 

da sama izjavi, pod kojom bi pogodbom htjela odstupiti rukopise pokoj- 
noga svoga brata, a ravnateljstvo ce oiida, ako bude ikako moguce, svakako 
nastojati, da ukupna djela Vrazova svojim troskom izda. Netemeljiti su 
dakle oni glasi, koji su se po njekojih novinah razsuli, te ravnateljstvo 
Matice nemarnoscu prema ostavini Vrazovoj kore.» Jos se pripovijeda, 
kako je pokojnik zapisom umolio vrijednu bracu oba Mazuranica, da njegova 
djeki urede i izdadu. Digla se u novinama njeka sumnjicenja, radi kojih 
braca to odbijaju.' Novi odbor napokon ne bez neprilika odkupi ostavinu 
i predade redakciju Vrazovih djela podpredsjedniku svomu Matiji Mesicu i 
tajniku Adolfu Veberu, koji se odmah primise posla.^ 

All sto ce dati Matica za godinu 1858.? Bogoslav Sulek bio im odmah 
u pocetku njihova odborovanja ponudio svoju «Cvjetanu». To je drugi 
svezak botanike, koju je prije sest godina bila narucila banska vlada. Ban 
Jelacic stao onda dapace i prevode placati po pedeset forinti po arkii, samo 
da sto prije dobije knjige za gimnazije, da mu u gimnazije ne iiarinn 
njemacki jezik. Tada je i Sulek imao napisati botaniku. Prvi dio bio je i 
stampan (g. 1856.). Ban Jelacic nije spasio hrvatskoga jezika. Uveden je 
za sve predmete u skole njemacki jezik, a Sulekova botanika drugi dio 
ostade u rukopisu. Predajuci Sulek svoju «Cvjetanu»- Matici preporuca 
ju odboru Matice ovim za ono doba znacajnim rijecima: «Biljarstvo 
j e p g t V j e d i n a z n a n o s t, koju m o z e m 1 a d e z n a s a 
samoucice u svom materinskomjeziku nauciti, posto 
s e sve s t a 1 e n a u k e u t u d j e m j e z i k u p r e d a j u » . •' Odbor 
odluci, da ce stampati ovo djelo, ali da ce kupiti i od prvoga svezka 
toliko, koliko treba za clanove. Tako dobise clanovi za godinu 1858. 
Sulekovu botaniku u dva svezka."* 

Sada opet ne ima spremljena nista za stampu, jer se Vrazova djela 
tek spremaju. I opet se javise njeki s negotovim stvarima. Ali javi se i 
jedno posmrtno djelo, koje je pisac nudjao Matici vec god. 1851.: Fr. 
Jukica «Bosanski prijatelj», koji napokon iza mnogih pretresa 
svijet ugledao god. 1861. '^ Vrijedno je spomenuti se ovdje, kako je deset 

^ Neven g. 1854. br. 28. str. 446. — Glavna skupstina Matice ilirske za g. 1853. 

- Krasan izvjestaj o god. 1858. od tajnika Vebera. Medju spisima Matice od 
god. 1859. br. 13. 

^ Pismo Sulekovo od 3. marta god. 1858. medju spisima Matice od ove godine 
br. 8. 

^ Sulek: Biljarstvo. I. dio u Becu god. 1856. II. dio u Zagrebu god. 1859. Sr. 
predgovor Sulekov. 

•^ J. F. Jukic: Bosanski prijatelj. Svezak III. U Zagrebu 1861. 8-a. 



— 36 — 

godina prije, nego sto je evo izasao «Bosanski prijatelj», Matija Ban prepo- 
rucao Matici i svoj «Dubrovnik» i Jukicev «Prijatelj»: «Ja Vam podnosim, rodo- 
Ijubiva i razborita gospodo, ovo prosenje onim pouzdanjem, kojim Vam je i 
svoje podneo nas nesrecni Jukic. Promislite, molim Vas, da ako za «Prijateljem 
bosanskim» prestane i «Dubrovnik», tim u mjesto sto bi napredovali, mi 
cemo na jugu upravo nazadovati, od cega nek nas Bog i vase rodoljublje 
sacuva.»^ I sada opet preplicu se u Matici «Bosanski prijatelj» sa «Du- 
brovnikom». «Grof Orsat Pucic nudi se (4. aprila god. 1859.) za urednika 
«Dubrovnika», koji bi imala Matica o svom trosku izdavati i to pod pogodbu, 
da mu se za trud dade 50 iztisaka istoga djela. Ravnateljstvo nije na ovu 
ponudu nista ucinilo, sto je stvar ovazna, pa treba jos bistra razmatranja.»^ 
Ova biljezka tadanjega tajnika Vebera stoji upravo pored one o Bosanskom 
prijatelju, koji da nudja fratar Kunic iza pokojnoga Jukica za 50 for. 
Matica ga prima. Onda je primila «Dubrovnik», a pustila pasti «Prijatelja». 
Zaliboze vece su bile nade i zelje u najplemenitijih sinova Bosne i 
Dubrovnika u Maticu, nego sto je bilo snage u nje. 

Nova misao dobra i plodonosna skoci u pomoc neplodnom odboru 
Matice od jedne zene. Gospodja Jelisava Prasnicka poziva u novi- 
nama dne 24. novembra g. 1859. na sabiranje prinosa, da se osnuje drustvo 
za pucku knjigu. «Pozivljem vrijedne rodoljube — veli gospodja — da 
se slozimo u drustvo, pa makar svake godine barem po jednu knjigu 
med prosti narod nas bezplatno, a njekoliko za malo novcica poda- 
demo. Godisnjim prinescima moze se dosta znatna svota pribaviti, kojom 
bi se namirivali troskovi za izdavanje knjiga. U nas ima hvala Bogu 
dosta valjanih spisatelja, koji bi drage volje svoje literarne proizvode na 
ovu literarnu svrhu predali. Na ovaj bi se nacin postigla dvostruka svrha ; 
prvo bi mogli nasi spisatelji svoje radnje svijetu predati ne kubureci se 
s izdavatelji; a druge koristi narod bi iz toga crpio. Da pako poziv svoj 
cinom podkrijepim, evo mene odmah sa dvadeset forinti 
godisnjega prineska.»^ 

Vrijedna zena pogodila je upravo u srce mnogim plemenitim Ijudima. 
Ta godine su prosle, da se u ovakove svrhe u Hrvata nije sabiralo. Tek 
starija generacija mogla je pripovijedati, kako sabiranje u narodne svrhe 
nikad nije prestajalo. Sirotnih krajcara bilo je i sada najvise, ali ti su 

^ Pismo Matije Bana u Beogradu 26. maja god. 1851. 

^ Vidi spomenuti vec izvjestaj tajnika Vebera. 

3 Narodne Novine g. 1859. br. 269. u podlistku clanak pod naslovom: «Glas 
jedne domorodkinje.» 



— 37 — 

blagoslovljeni. Za malo sabralo se toliko, da je Matica preuzela poslove 
novoga drustva, koje bi se pod njezinim okriljem imalo osnovati. U prvoj 
glavnoj skupstini upita predsjednik Ivan Mazuranic: « Prima li se, da Ma- 
tica primi na sebe izdavanje puckih knjiga, i da postane organom pomisli 
Prasnickove.» Svi pristaju i zakljucuje se, da se i nadalje sabire.^ Cim je 
taj predlog prihvacen, uzme rijec predsjednik, da govori o potrebama 
naroda hrvatskoga. Izmedju svih potreba prva je, da dobije popularnu 
h i s t o r i j u h r v a t s k u. «To mu je tako potrebno — rece on — kano 
svakomu pojedinomu poznanje roditelja, zavicaja i domovine, bez cega je 
svaki covjek izgubljen u svijetu.» Skupstina prihvati jednodusno, neka bude 
rok za dvije godine, a svaki stampani arak neka se plati po pedeset forinti. 

Po starom obicaju «zakljuci se pozvati sve nase pisce, ako imadu 
rukopisa kakovih vec gotovih puckih spisa, neka ih namah podnesu 
ravnateljstvu Matice ilirske, koja ce odatle izabrati najshodnije komade, pa 
ih namah pod tisak dati, pa ce ih namah platiti 20 for. za tiskani tabak uz 
pogodbu, da knjiga postane imovinom Matice u ime glavnice pucke knjige.» 
Na ovo se javi Ivan Perkovac s knjizicom : P o j a v i u z r a k u, gdje se 
tumace takovi pojavi, o kojima vlada u puku svakojako praznovjerje. Ova 
se knjizica stampala u osam hiljada iztisaka, a prodavala se puku po 
pet novcica. Drugi se nije javio nitko. 

Srecom sto je ove godine (g. 1860.) slavio vas narod stogodisnjicu 
puckoga pjesnika Andrije K a c i c a. Vec u oci godine bila je odlucila 
Matica, da ce nastojati dostojno proslaviti ovu zgodu u slozi s historickim 
drustvom.^ Zatim se je odlucilo, da se izdade narodu toli mila Kaci ce va 
pjesmarica u 4.000 iztisaka, da se prosiri i u ovim stranama, gdje je 
manje poznata, zato da joj se udari cijena najniza sto ikako moguce. U 
isto vrijeme prijavise se dva mlada covjeka Bozidar Budinjacki 
i Tade S m i c i k 1 a s,'"' da su preveli : «Kampeovo Odkrice Ame- 
rike» (god. 1862.). Matica prihvati tu ponudu za pucku knjiznicu. Joste je 
dobila ova zaklada na poklon od biskupa Strosmajera «Osvetnike 
M a rti c e V e» I. i II. svezak, a III. svezak izdan je troskom te zaklade. Vise 
niti je tkogod nudio, niti je Matica izdala iz zaklade za pucku knjigu. 

Napokon iza mnogih neprilika, koje se vijaju kroz zapisnike Maticine 
punih deset godina, doslo je do toga da prodju pod stampu djela 

^ Protokol Matice II. str. 247. 

^ Ovo je bilo odluceno u odborskoj sjednici od 23. decembra g. 1859. Protokol 
Matice II. str. 239. 

^ U sjednici dne 5. veljace g. 1860. Protokol Matice II. str. 241. 



— 38 — 

Stanka V r a z a, od kojih je prvi svezak izasao god. 1863. a cetvrti 
tekar godine 1868. Spremila je Matica ilirska gradivo i za peti svezak, u 
kojem bi bila biografija slavljeiioga pjesnika i iijegova korespondencija. 
Izdavatelji djela njegovih ne dospijevaju, da to obrade. Traze i nalaze 
opetovano vrijedne knjizevnike, ali i ti ne dospijevaju. Tako ostade ta 
radnja Matici Hrvatskoj, da jii dovrsi i podigne spomenik pjesniku rodjenu 
Slovencu, koji je prvi i jedini izmed Slovenaca svom dusom i svom snagom 
svojom prigrlio ideju ilirsku, koji je u torn nalazio spas svomu slovenskomu 
plemeiiu, da prigrli jezik hrvatski za knjizevni, kojemu je zato njegov 
zemljak pjesnik Preserii zagrmio, da je on za Sloveiice : «Na robe Katon.» 

Cijeli slavenski svijet slavio je g. 1863. tisucgodisnjicu, sto su sveti 
apostoli slavenski Ciril i Metod stupili na slavensku zemlju. I hrvatski narod 
proslavi to djelom: «Tisucnica», ii kojoj doprinesose svoje krasne radiije 
Ivan Kukuljevic, Franjo Racki, Vatroslav Jagic, Matija Me sic i pje- 
snici Ivan Trnski i Petar Preradovic. Ovo vazno djelo za nauku sla- 
vensku i za pocetke i razvitak hrvatske sluzbe bozje pomogla je iznijeti na 
svjetlo nasa Matica. 

Odsele unaprijed jedna misao zabavlja Maticu, kakov ce joj biti 
zivot i odnosaji pre ma pomaljajucem se novomu naj- 
znamenitijem knjizevnom drustvu — prema akademiji 
jugoslavenskoj. Vec god. 1861. (14. jula) sastala se glavna skupstina 
Matice, kojoj je bio jedini predmet vijecanja, kako ce se «spojiti Matica 
ilirska sa utemeljiti se imajucom akademijom jugo- 
slavenskom.» Priznade, daje svrha obiju zavoda, ako 
ne istovjetna, a onobaremsrodna. Dase koncentriraju 
kiijizevne sile i novcana sredstva. pristaju u nacelu 
na sdruzenje. Potanje ce se ustanoviti, kad akademija 
jugoslavenska bude potvrdjena. ' 

Kako se znade, cekalo se njekoliko godina, dok je akademija potvr- 
djena. Moze se red, da je Matica odsele svaki svoj korak opetovano 
odmjerila, da ne podje predaleko, da si ne pokvari ovoga glavnoga cilja. 
Da se priprave Ijudi na stroge znanstvene radove u buducoj akademiji, 
zamisli Franjo Racki, da ce izdavati casopis za jezikoslovje, historiju 
i prirodne nauke. Oko ovoga casopisa imali bi se sabrati buduci aka- 
demici. Dne 25. decembra g. 1863. prihvati Matica ugovor sa redakcijom 
«Knjizevnika», da ga Matica podupire, kako je njekada «Neven» primajuci 
250 komada casopisa za svoje utemeljitelje.- Ovaj krasni casopis pomagala 

1 Protokol Matice II. str. 272—3. 

2 Ibidem str. 312 i 318. 



— 39 — 

je Matica kroz tri godine, dok nije napokon potvrdjena toli zeljno ocekivana 
akademija. Ovaj casopis pod vjestom redakcijom Franje R a c k o g a, 
Vatroslava J a g i c a i Josipa T o r b a r a utjesio je i one malodusne 
Hrvate, koji nisu vjerovali, da ima medju nama Ijudi vrijednih, da budu 
akademici. S hrvatskim piscima hvata se prvi put u kolo prevrijedn^ 
Gjuro D a n i c i c, a prinose svoje radnje i Hermenegild J i r e c e k i 
Martin H a t a 1 a. Ima i odlicnih Ijudi, koji su ovdje prvi put kusali svoju 
srecu u naucnom radu. U ovo doba pada i prva hrvatska izlozba (g. 1864.). 
Matica dobije u njoj s r e b r n u k o 1 a j n u «k a o prva p r o m i c a- 
teljica nase knjige, te'jos za sad a kao stozer naseg 
k n j i z e V n g z i v o t a : p r a v a i j e d i n a n a k 1 a d a t e 1 j i c a. » ' 

Godine 1866. slavio ie narod hrvatski rijedku narodnu slavu trista- 
godisnjicu smrti Leonide hrvatskoga Nikole Subica Zrinskoga. 
Matica odluci dostojno proslaviti ovu narodnu slavu. Podpredsjednik Ma- 
tija ^[ e s i c napisa u kratko vrijeme s velikim trudom krasno djelo pod 
naslovom: «Zrinjska zviezda», zivot i djelovanje slavljenog junaka. Ovo 
je prvo veliko samostalno uceno djelo, kakova do sada nije izdala Matica 
ilirska. Pravo je, da je odbor hvalama obsipao svoga podpredsjednika radi 
neumornoga njegova truda. Odbor je pozvao i pjesnike, da proslave ovu 
svecanu zgodu. U drugom dijelu podadu na svjetlo : «S i e v a k Z r i n s k e 
zviezde» dva krasna pjesmotvora VI. Vezic i Ivan Trnski. Ako se uzme, 
da je ove godine izasla i jedna knjiga pjesama Stanka Vraza, onda se moze 
da je ovo najplodnija godina Matice ilirske Na ovu plodnu godinu rado 
se pozivlju tadanji upravitelji Matice. xObicna je u nas riec — pravda se 
podpredsjednik Matija Me sic u svojem govoru pred glavnom skupstinom (25. 
aprila g. 1868.) — da Matica nista ne radi: ne radi i ne moze raditi onoliko, 
koliko bi trebalo, jerbo ne ima dovoljnih sredstava. Da li se moze o nasem 
drustvu reci, da nista ne radi, kad se znade, da je g. 1866. izdalo na pro- 
slavljenje velikoga narodnoga junaka s velikim svojim troskom dva djela^ 
i da je iste te godine izdala trecu knjigu Vrazovih djela i osim toga pru- 
zilo znatnu podporu urednictvu «Knjizevnika» ; godine pak 1867. da je 
izdalo cetvrtu knjigu Vrazovih spisa i da je opet pruzilo pomoc «Knjizevniku», 
a tako isto i piscu «Mjestopisnoga rjecnika» M. Sabljaru, Napokon ne mogu 
premucati ni zakladu za izdavanje puckih knjiga, koja uz pomoc nasega 
drustva narodu skoro poklanja knjige. » «Ukupna troskovna svota, — na- 
dopunjuje podpredsjednika tajnik Vatroslav Jagic — koju je Matica u 
stampanje i vezanje, nagradjivanje i odkupljivanje ovieh knjiga ulozila,, 

1 Protokol Matice III. str. 242-343. 



— 40 — 

iznosi preko 3500 for. — svota doista vrlo znatna za drustvo, koje ne 
razpolaze za sada glavnicom vecom od 25.000 for.»^ 

Ovo su posljednji plodovi Matice ilirske. U ovoj istoj skupstini radilo 
se sjedinjenju s akademijom, a radilo se o torn i pretresalo vec dosta 
dugo. Glavno je nacelo : «Akademija duzna je ici za istom svrhom, za 
kojom ide Matica, nestaje dakle onoga plemenitoga razloga, zbog koga je 
Matica ilirska osnovana. Bolje je i za cijelu knjizevnost naprednije, da se 
sile ne dijele, vec da se u akademiji usredotoce. Valja raditi da se 
zdruze i materijalna sredstva.»^ Ovako doslovce pisa tek rodjena akade- 
mija Matici (7. juna 1867.). Vecina odbora Matice pristajala je na ove 
misli, dapace ih je izricala vec od godina. Akademija neka vodi 
knjizevni rad Matice, samo glavnicu nekaMatica napose 
upravlja. Ovo je prodrlo ; akademija je preuzela poslove Maticine. 

Vrijedno je spomenuti, kako se bori manjina u ^latici proti zdruzenju. 
«Nije dobro centralizovati knjizevna drustva. U akademiji ce biti sabrane 
sve znanstvene sile, ali nije dobro, da se druge literarne sile raztepu bez 
kakva sredista. Udruzivanjem digla se novovjeka kultura, dobro je cuvati, 
a ne rusiti vec gotovo drustvo. Akademija je tek u pocetku svoga rada, 
pak ima sama ogromna posla, pa da si prti jos novi posao. Akademicka 
zaklada udobno je namjestena u normalnim okolnostima, a neka nastanu 
kakve izvanredne okolnosti, pak zasto da se izvrgnu pogibli imetak i 
jednoga i drugoga drustva? Oni misle, da je glavno za procvat Matice, da 
joj se dadu bolja materijalna sredstva. To bi se postiglo da se : 1. uzimlju i 
godisnji clanovi sa 2 for. 2. Sav prinesak uplatnika da se obrati u knji- 
zevne svrhe. 3. Redoviti uplatnici dobivat ce za onu godinu, za koju su 
platili prinosak sve drustvom izdane knjige kao i Maticini clanovi. 4. Odbor 
neka gleda samo na moralnu dobit i neka pusti svoje knjige u narod sto 
jeftinije. 5) Polovicu razpolozivog novca neka upotrebi za nov poucno- 
zabavni list za srednje stalise, a s drugom polovicom neka izdaje i na- 
gradjuje popularno-znanstvene i ine koristne narodne spise.»*^ Pod ovim 
krasnim spisom . pravim pretecom pravila «Matice Hrvatske» podpisani su 
Petar Z o r i c i c i Ivan F i 1 i p o v i c — dva vrijedna ucitelja. 

Manjina je dakako propala, a vecina prihvatila osnovu, da akademija 
vodi knjizevne poslove Maticine. Konacni jednoglasno u odboru Matice 
primljeni zakljucak glasi : 

^ Izvjestaj stanju Matice ilirske za g. 1866—1867. U Zagrebu 1868. 8a. Str. 1-2. 

- Pismo od 7. lipnja 1867. podpisao predsjednik: Dr. Fr. Racki i tajnik Gjuro 

Danicic. Ibidem str. 6. 

3 Izvjestaj o Matici za g. 1866 — 1869. str. 7—8. 



— 41 — 

«a) da Matica ilirska hoce da preda svekoliko 
k n j i z e V n d j e 1 o v a n j e s v o j e ii a z n a c e n o u n j e z i n i h p r a- 
vilih Jugoslav enskoj akademiji, neka ga izvadja sasvim 
samostalno i neodgovorno, to ce reciibez ikakva uti- 
canja sa strane Matice; 

b) da glavnica Maticeilirskekaoisnjom zdruzenih 
zaklada zajedno s upravom tog imetka ima nadalje 
ostati u rukama same Matice, koja ce 

c) svojim imetkom upravljati tako, da bude vezana 
savsvoj godisnji iiovcani prihod odbivsi trovskove 
u p r a V n e i o n a j d i o, k o j i s e ima p o p r a v i 1 i h p r i b i j a t i 
g 1 a V n i c i, s t a v 1 j a t i n a d i s p o z i c i j u j u g o s 1 a v e n s k e a k a- 
demije, koja ce taj dohodak novcani trositi na svrhe 
n a z n a c e n e u M a t i c i n i h p r a v i 1 i h. » ' Ovako zakljuceno u glavnoj 
skupstini 29. juna god. 1868. 

Ova kapitulacija Matice pred akademijom prilicna je ugovoru mira 
jedne drzave, koja iza najkrvavijega poraza podpisuje smrt svojoj samo- 
stalnosti. Danasnja mladja generacija jedva ju moze razumjeti Tek stariji 
Ijudi znadu, kolikim je carom djelovalo samo ime akademije na tadanji 
hrvatski svijet. Osjecalo je svacije patrioticno srce, da se u ovom naj- 
visem zavodu nauke i umjetnosti predstavlja narod sa najvisim ciljevima 
svoga zivota. Vjera je bila velika, koje akademija nije prema zeljama 
Maticara opravdala, niti je opravdati mogla. « Akademija ima sama sa 
sobom u pocetku svoga rada i previse posla», rekose razborito gospoda 
manjine, kako spominjasmo. 

Akademiji je prvi posao bio, da na ime Matice i njezinih prihoda 
osigura dobro uredjen beletristicki list. Tako postade ((Vienao). Evo sto 
zabiljezi KS. decembra o. g. tadanji tajnik Matice i podjedno akademik 
Vatroslav Jagic: «Podpredsjednik Mesic javlja, kako je u akademickom odboru 
za Maticine poslove zakljuceno, da se izdaje o trosku Matice 
ilirske kao izdavateljice no v beletristicki casopis 
«V i e n a c», kojemu bi bio odgovoran urednik g. Gjuro Deze lie. Taj bi list 
clanovi Matice ilirske bezplatno dobivali; samo sto bi 
Matica u to ime pridonasala^/.sod odredjene predplate 
kao subvenciju, aunajgorem slucaju imetkom svojim, 
t. j . c i e 1 i m g o d i s n j i m svojim d o h o d k o m, j a m c i 1 a z a 
troskove.»^ 

* Protokol Matice III. str. 412. 
2 Protokol Matice III. str. 419. 



— 42 — 

Ovaj je najgori slucaj bivao redovito. Oko Vienca stall se skupljati 
svi knjizevnici, koji su stajali izvan akademije. U Viencu rodili su se svi 
pjesnici i pisci novijega doba. I stari se oglasuju, od kojih vec duze vremena 
nije bilo glasa. Dosta je spomenuti Petra Preradovica. Vienac stao davati 
redovite nagrade za svaki i najmanji prinos, da moze uzdrzati dobre pisce 
za sebe i da uzmogne birati gradivo. Vienac je cvao u svojem proljecu tako 
milo i liepo, da je mogao i moriio mamiti mladje sile na knjizevno polje. 
Ovo je zasluga Vienca. Vienac je opet bio jedina radnja akademije za 
knjizevnost, koja se razumijevala po pravilima Matice. Nije ni mogla, 
kad je Vienac pozobao redovito sve prihode Maticine. Utemeljitelji Ma- 
ticini bili su zadovoljni, jer nisu jos nikada toliko dobivali knjizevnoga 
dara Maticina. Manje su bili zadovoljni knjizevnici hrvatski, cim se je 
Vienac predbrojnicima utvrdio, da bi mogao biti samostalan.^ Pa zasto 
ne bi bila i Matica samostalna? Ovo se pitanje moglo roditi i radjalo, 
kad je zaklada grofa Ivana Nep. Draskovica koncem godine 1869. pri- 
spjela Matici — do 15.000 for." Tom zakladom imala je Matica nagradji- 
vati koristna za napredak naroda djela, ali djelo ne m.ora biti svojina 
Matice, a literarni odbor njezin dobiva novo ako i malo polje djelatnosti, 
da ocjenjuje i po mogucnosti unapredjuje narodnu hrvatsku knjigu. Ali i 
taj posao obavljao odbor akademije za Maticu. Prvu nagradu dobio je 
prijevod gospodje Fabkovicke Mace-ov : Komad hljeba, (g. 1869), a za 

V 

god. 1870.: Dezmanov spis : Covjek prema Ijepoti i zdravlju. 

Misao samostalnosti Matice i beletristickoga lista dozrievala je i 
time, sto je napokon i akademija bila nezadovoljna, sto je na svoja ledja na- 
prtila Maticu. U glavnoj skupstini Matice od 17. marta g. 1872. citao se dopis 
akademije, da Matica opet primi svoj knjizevni rad u svoje ruke. Pitanje 
sada se ne rijesava. Radili su medjutim o tom mladji knjizevnici, koji sada 
pristupise kao utemeljitelji u Maticu, da uzmognu raditi o samostalnoj Ma- 
tici i o preustrojstvu njezinu. U slijedecoj glavnoj skupstini (2. februara god. 
1873.) stavise predlog, da se Matica « prema potrebama danasnjega vremena 
preustroji». Izabere se odbor, koji ce u buducoj glavnoj skupstini predloziti 
nova pravila. Prima se odreka akademije i Matica bude samostalna. 

Matija Mesic bude izabran predsjednikom Matice. Tek sto je Matica 
postala samostalna, odluci se i o Viencu, da se predaje Dionickoj knjizari (26. 

^ U skupstini Matice od 19. decembra god. 1869., vec dakle za godinu dana iza 
zdruzenja, ucini Antuii Mazuranic predlog: «da se izdavanje takova lista privatnim Iju- 
dima ostavi». Protokol Matice III, str. 436. 

- U sjednici odbora Matice od 11. decembra god. 1869. javlja se, da je vlada 
potvrdila zakladnicu. Protokol Matice III. str. 431—2. 



— 43 — 

februara g. 1873.). Koncem marta budu nova pravila u novoj glavnoj skupstini 
pretresana i prihvaceiia pored jedinoga protesta iiajstarijega clana Matice, 
nioze se reci od prvoga dana njezina zivota, g. Antuna Mazuranica. ' Starac 
se bojao pak to i izrekao, da ce se razsuti ono, sto su oni u staro doba 
tezko i krvavo sabrali. Kako je poslije posteni starac dozivjevsi nove plodove 
Matice sudio i sto je uradio, o torn cemo joste imati prilike govoriti. 

Zadovoljan sam u srcu svome, sto i sada proucivsi povijest Matice 
ilirske sasvim na tanko mogu ponoviti ono, sto sam rekao o njoj prije osam- 
naest godina (g. 1874.): «Lako nam je danas iza trideset godina ocijeniti zelje 
prvih drustvenika Matice i progledati njihovu osnovu, a mozemo suditi i o 
radu Matice i o njenu uplivu na razvoj knjige hrvatske do dana danasnjega. 
Zavod, koji je samo za izdavanje knjiga stvoren, moze postati ili puki 
nakladnik ili pak neka vrst akademije, gdje svi clanovi sudjeluju.» 

»U ono prvo doba, kad je bilo moguce knjizevnikom ilirskim, da 
se svi svaki dan nadju u Citaonici u zivu razgovoru o boljku narodnom ; 
u ono vrieme, kad im je Matica bila jedini zavod, iz koga bi imale poteci 
knjige i nauke narodu hrvatskomu ; u ono je vrijeme bila Matica prava aka- 
demija. Urugacije bilo je Matici od onda, kada se je «kolo ilirsko» znamenito 
razsirilo, a osobito onda, kada su se i druga drustva podigia, kad se je cijelo 
narodno drustvo sasvim promijenilo poslije godine 1848. Od onda je Matica 
puki nakladnik, ali kao puki nakladnik bila je ona glavni stup knjige hr- 
vatske. Samo da spomenem : «Neven», «Knjizevnik», «Vienac». Ali imade 
u zivotu njezinu i takovih praznina osobito onda, kada nije imala u svojoj 
nakladi kakov periodican list, da je gdjekoji clan drustva pitao : zivi li 
Matica? Vec je odavna morila mnoge rodoljube misao, kako bi se imalo 
pomoci tomu, da se unese sto zivlje dj el o vanj e u Maticu 
i 1 i r s k u, d a j o j n a p r e d a k n i k a d n e z a p n e, a da p 1 o d o v i t o g a 
drustva budu sto bujniji i sto plodonosniji — toje zadaca 
Matici H rv a t s k j . M a t i c a H r v a t s k a i m a b i t i o n o, s t o j e M a- 
t i c a i 1 i r s k a bila u p r \' o m s v o m p o c e t k u, t. j . z i v a a k a d e- 
m i j a, i n a d a j m o s e, da c e to i b i t i, a 1 i s a o p r e d i j e 1 j e n i m 
s i r i m d j e 1 o k r u g o m i z n a t n i j i m b r o j e m r a d n i k a. » ^ 

^ Vidi racune Matice ilirske god. 1842. : na str. 7. dolazi on kao obvezani uteme- 
Ijitelj sa 10 for. 

- Moj clanak: «Matica Hrvatska^. Vienac g. 1874. br. 30. str. 461—462. 



— 44 — 

V. 

Matica Hrvatska. 

(Od god. 1874. do god. 1892.) 

Kako je pocela zivjeti Matica Hrvatska, kako se je razvijala upravo 
prema ovomu, sto je evo jos prije pocetka njezina djelovanja moje srce 
tako sretno naslucivalo, to bih vam imao nadalje pripovijedati. 

To bi mi bilo lasno, jer od poroda Matice Hrvatske sjedim u krilu 
odbora njezina. Toga ipak ne treba pripovijedati — tako, kao da pisemo 
povijest njezinu. Matica Hrvatska zivi i radi u naponu snage svoje. Ona 
je prilicna snaznu i jaku radniku, koji pun zivotne snage ne podaje ni 
sjenku slabosti niti najostrijem oku, po kojoj bi moglo naslutiti, kako ce 
mu skoro padati snaga njegova. Ovakovu zivu i umnu covjeku volis ogle- 
dati snagu njegovu, volis da ti srce uziva u stvorovima njegova duha. 
Volis zaroniti u mislima u ona krasna djela, koja se radjaju u sjajnom 
duhu njegovom, a uzivat ce ih sadanji i buduci narastaji. Volis ogledati 
osnove i daleke ciljeve njegova rada. S ovoga gledista imamo i mi da 
progovorimo o Matici Hrvatskoj. 

Reformatori Matice dadose joj ime «hrvatska». Oprostite mi, da sam 
sebe spominjem G. 1874. pisah u ime mojih prijatelja reformatora drustva 
odmah iza potvrde pravila. «Niti imena ne ostavismo Matici, pokopasmo 
i zadnji jos ostatak imena ilirskoga. Zasto to ucinismo? Priznajemo imenu 
ilirskomu, da je prije trideset godina bilo kao narodno, jos i vise, jer 
je potrgana uda naroda sklapalo u jedno zivo tijelo; priznajemo, da je 
s imenom ilirskim poraslo najljepse i najzanosnije doba hrvatske po- 
vijesti. Ali sav je narod to ime pokopao, pak mu ni mi ne mogosmo 
sada istom novi hram graditi. Ime je hrvatsko jace, ono zove Hrvata 
pod narodnu zastavu, ono promice svu svijest narodu, ono se glasno javlja 
svakim dahom narodnim. Suvisno bi malne bilo duljiti govor njegovom 
pravu na staru Maticu ilirsku.»' 

29. novembra g. 1874. bude u glavnoj skupstini — posljednjoj Matice 
ilirske — izabran odbor Matice Hrvatske. 

Matica ilirska nije bila vec dvije godine izdala nijedne knjige. Sada 
je trebalo, da Matica Hrvatska vec ove godine pokaze knjizevnoga ploda. 
Matica ilirska ugovarala je s Augustom S e n m, da izradi: «Antolo- 

^ Vienac g. 1874. br. 30. str. 462. 



— 45 — 

g i j u h r V a t s k g p j e s ii i c t v a.» Sada on ocituje vec u drugoj sjednici 
knjizevnoga odbora: «da ce predati cijelo djelo s uvodom o poetici i o 
razvoju pjesnictva hrvatskoga — do konca veljace 1875.» U isti cas javi 
se Gjuro Pilar, da je spreman u drustvu s njekoliko knjizevnika podati 
Matici prevedena djela umnoga francuskoga pisca JulesVernaza dosta 
kratko vrijeme vec prvoga cetvrta g. 1875. 

Ovako je zapoceo novi zivot. Trebalo je medjutim brizno raditi oko 
toga, da se osnuje stalan rad, da se ucine osnove za vise godina, da se 
prema velikim potrebama knjige hrvatske upotrebe sve knjizevne snage 
nasega naroda. Trebalo je razoriti ono nepovjerenje u Maticu, koje je bilo 
prevladalo i medju boljim Ijudima. «Cemu se trudite — doviknuo mi 
jedan knjizevnik g. 1875. — ovo je mrtvo i ne da se dovesti novom 
zivotu.» Ja i moji prijatelji vjerovasmo u svijest inteligentnih Hrvata, vje- 
rovasmo, da ima srednja klasa Hrvata, koja je potrebna i zedna napitka 
iz cistoga vrela knjige hrvatske. Vjerovasmo i ne prevarismo se. 

Matica ilirska bila je Hrvatima drustvo jedino za izdavanje knjiga 
kroz desetak godina. Ona je pretrazivala stare rukopise, da izdaje stare 
klasike, sto ima da radi drugdje akademija znanosti. Ona je bila zvana da 
izdaje «Knjizevnik», da put prokrci akademiji. Akademija je medjutim sretno 
stupila u zivot god. 1867., da tu zadacu nastavlja. Matica ilirska morala je 
preuzeti i izdavanje knjige za puk. Ovu zadacu preuzme drustvo sv. Jero- 
ronima god. 1868. Matica ilirska morala je opetovano osnovati beletristicke 
listove «Neven» i «Vienac». Sada mogu ovakovi listovi zivjeti bez pod- 
pore ikakva drustva. Nije tesko bilo reformatorima Matice u pravila Matice 
postaviti §. 1.: «da je po g 1 a v i t i s mj er « Matice Hrvatske »: a) si ri ti 
koristne nauke, na koliko ne spadaju na strogo znan- 
stvenu i pucku knjigu.» b) «unapredjivati hrvatsku liepu 
knjigu». Sada je program Matice jasan i jednostavan. Ne treba izdavati 
u ime narodne casti knjige stroge znanosti, koje ne mogu imati niti stotinu 
citatelja u Hrvatskoj, kako no je morala stara Matica ilirska. Ona se ne 
ima brinuti za knjigu, koja danas ima desetak Ihiljada citatelja u puku 
hrvatskom, kako se je m.orala brinuti stara Matica. Matica Hrvatska ne 
ima se boriti s onim neprilikama, koje sapinju razvitak bratske Matice 
slovenske, koja bi rada i narodne stvari strogom naukom obraditi i skol- 
ske knjige podati i da dade srednjoj klasi stogodj krasne knjige. Nije 
joj ni tako, kako je miloj nam druzici Matici Dalmatinskoj, koja bi rada 
dvorila i srednje klase i dragi joj puk, pak ne zna, kako bi. Matica Hr- 
vatska imade tek da podade knjigu za prosvijetljenu obitelj hrvatsku, koja 



— 46 — 

hvala Bogu danas vec bez knjige zivjeti ne moze. Ovoj svrsi primjeren 
je i organizam nase Matice. 

Stara je Matica ilirska imala dva odbora ; knjizevni i gospodarski, u sva- 
kom po sest clanova. U knjizevnom bijahu naravno samo knjizevnici, al u 
gospodarskom gotovo nikada nijedan knjizevnik. Ova dva odbora nikada 
se ne sastajahu, dapace jedan drugomu dopisuje. U sjednicama odborskim 
dolaze u zapisnicima spomenute redovito tri ili cetiri osobe, koje vijecaju o 
najvisim zadacama drustva i odlucuju. Matica Hrvatska imade isto tako dva 
odbora. Obadva odbora imadu svega skupa dvadeset i jednoga clana. Vec u 
prvoj skupstini pri osnovu drustva budu i knjizevnici birani i u gospodarski 
odbor. Vec onda bilo je u obadva odbora 15 knjizevnika. Uzmite u ruke po- 
sljednje izvjesce «Matice Hrvatske» za godinu 1890.,pak cete naci u odboru 19 
knjizevnika, a od ovih 13, kojih je djela stampala Matica. Sretna misao pre- 
vlada upravo radi ogromne vecine knjizevnika, da se obadva odbora gotovo 
uvijek Zajedno sastaju. Najmanje devetorica odbornika treba, da uzmogne 
biti odborska sjednica, a uvijek ih biva vise. Najvise puta nadje se na 
okupu 15 — 16 knjizevnika. Sjedim u odboru od pocetka god. 1874., pak 
mogu svjedociti: za ovo osamnaest godina mnogo puta je zakipio nas bijeli 
Zagreb radi drustvenih pitanja, mnogo puta valjahu po njemu bijesne strasti 
politickoga zivota; u samom odboru «Matice» imade Ijudi, koji se u javnom 
zivotu svom snagom duse svoje bore za one svetinje, za koje je zivot 
pojedinca covjeka tek malena zrtva, u odboru Maticinom nadju se ipak svi 
kao u luci mira. To je naravno po prirodnom zakonu. Sdruzene Ijude uspjesi 
cine sretne. Sretnim napredkom Matice rasla je i sloga u odboru tako, da do 
danas u nasim zapisnicima za ovo osamnaest godina ne cete naci niti jedne 
jedincate biljeske ma i o najmanjem knjizevnom ili gospodarskom sukobu. 
Taj krasni zapis ostavljamo i nasim nasljednicima, predajemo ga evo na 
utjehu svemu narodu hrvatskomu. 

Matica ilirska borila se od godine do godine, da uredi svoje gospo- 
darstvo. I Matica Hrvatska imala je kroz tri godine i tajnika i blagajnika. 
Plemeniti odusevljeni mladi tajnik od g. 1877. L a d i s 1 a v M r a z o v i c 
bio obolio ; on je tek bio zapoceo djelovati. Knjizevno i umjetnicki obra- 
zovan kako malo koji od njegovih vrsnjaka, ucini prve pocetke, da knjige 
drustvene izadju u sto ukusnijem ruhu. Radi bolesti njegove predade odbor 
mjeseca travnja g. 1878. i tajnicke poslove u ruke Ivana K o s t r e n- 
c i c a, koji je vec u pocetku god. 1877. bio izabran za drustvenoga bla- 
gajnika. Maticini poslovi i knjizevni i gospodarski teku od onda (g. 1877.) 
neprekidnim jednakim i stalnim korakom. Sjetimo se sada one brige i 
uza'sa njekih starih Ijudi, koji se pobojase za imetak i obstanak drustva, 



— 47 — 

jer da blagajna dolazi u ruke jednoga «literata». Njeki dodjose u onu skup- 
stinu (g. 1877.), da digiiu sablaznjivu bunu, ali se suspregose videci slogu 
knjizevnika. Danas znademo svi, da nas tajnik i blagajnik ne stedi svoga 
zdravlja i da je svu svoju zivotnu snagu posvetio uz svoj sluzbeni posao 
ovomu drustvu. Znade to i cio nas narod. Svjedoce to one hiljade pisama, 
opomena i ponuka zovucih u kolo Matice, a ima ih po svem svijetu, 
gdjegod ima Hrvata. Ne cete iiaci u ovih posljednjih petnaest godina ni- 
jednoga zapisnika nasega drustva, koji bi mogao svjedociti, da smo brizno 
sklapali glave radi ikakve knjizevne ili gospodarske brige i neprilike. 

Reformatori Matice prihvatise godisnje cianove prinosnikesa 
tri forinta. Broj clanova ove vrsti raste od prvoga pocetka. Prve godiiie 
(g. 1875.) premasio je tek trecu stotinu. Slavonija na primjer dala je svega 
skupa devetnaest clanova. Druge godine (g. 1876.) vec je sam Zagreb podao 
toliko clanova, koliko je prvo davao cio narod. Slavonija polako napre- 
duje. Iz Dalmacije dolazi tek 1 1 prinosnika. Nije Dalmacija ni slijedece 
godine (g. 1877.) vise niti jednoga doprinijela, premda je broj clanova znatno 
porastao. Bilo ih je vec 1.299. Tekar slijedece godine (g. 1878.) padaju pred 
Maticinim knjigama medje Hrvatske i Slavonije. Broj prinosnika bude jos 
jednoni toliki, koliki je bio prosle godine: ima ih 2.388. Broj raste nepre- 
kidno, dok evo danas samih prinosnika broji preko 6.500. Ima ipak i s tim pri- 
rastom prevelikih neprilika, od ovih ceka Matica svojih 20.000 forinti. Knjige 
je dostampala; treba platiti i tisak i papir i pisce i knjigovezu, a clanova 
jos ne ima sa prinosima. Pogrjeska je u pravilima, koju ce morati Matica 
popraviti, ako bude mogla, da svakoga clana veze pismeno barem na tri 
godine. Da kojom nesrecom izostanu prinosnici, Matica bi pala u dugove 
i nevolje ; to je briga vanredno velika blagajniku njezinu, i zato cim su knjige 
gotove, valja neprestano da lijetaju njegova pisma na sve strane, a sobito 
na ruke povjerenika Maticinih. 

Matica ilirska nije imala niti clanova prinosnika ni povjerenika. 
Ona je, recimo, bila drustvo na akcije. Svaka akcija stoji pedeset forinti. 
U ime kamata dobivaju se knjige. Matica ilirska nije tako mogla postati veliko 
narodno udruzenje, kakovo je Matica Hrvatska. Spomenusmo vec, kako su 
rasli prinosnici. Uzmite sada, kako raste broj povjerenika. God. 1877. ima ih 
54, a slijedece godine imadete povjerenika 81. Danas Ima Matica povjerenika 
preko 250, a trosi na svoje godisnje «izvjesce i imenik clanova», koji je 
po\jereniku pomagalo za ukupljivanje novih clanova, preko osam stotina forinti. 
Nasi povjerenici imadu jedinu nagradu vezane knjige, sto opet stoji do sedam 
stotina forinti. Do petnaest stotina ide dakle za povjerenike i njihovo poma. 
galo. A tko bi naplatiti mogao trud povjerenika? Povjerenik imenovan od 



— 48 — 

Matice dobije izkaze o clanovima utemeljiteljima, koji su uplatili i koji jos 
uplacuju, dobije izvjesce sa imenikom clanova od prosle godine, da znade od 
koga ce prinose kupiti. Cim dobije « izvjesce », pocimlje kupiti clanove. On 
kupi vecim dijelom tek podpise, sto moze trajati dva do tri mjeseca u vecim 
mjestima. Zatim salje «Matici» svoj arak i novce, koliko je ukupio. On j amci 
i za one, koji mu nisu platili. Matica medjutim oglasuje kao opomenu za 
povjerenika najprije, da se knjige dostampavaju, zatim da su dostampane, 
napokon da su knjige posvema gotove i da ce se dijeliti. Salje knjige 
onim povjerenicima, koji su se javili, naj vecim dijelom u drvenim skrinjama, 
kakovih znade biti do dvije stotine. Povjerenik dobije knjige. Sada nastaju 
njegove nevolje. Knjige bi htio svatko, ali prinos zaostaje. Matica pozu- 
ruje, prinosnici zaostaju, povjerenik je u neprilici. Jos i Boze pomozi, ako 
su mu svi clanovi u mjestu, ali ako su rasuti po selima, cekaj prilike, da 
saljes knjige, cekaj novae od prijatelja, koji prijateljski odvraca: «valjda 
ti ne cu uteci sa ta pisiva tri forinta». Napokon je sve namirio i veli : 
hvala Bogu ! Matica je medjutim imala i svoju glavnu skupstinu, stampa 
se izvjesce i imenik do dva i tri mjeseca. Cim je izvjesce i imenik stampan, 
eto ga opet na ruku povjerenika. Sada opet nastaje njegova potjera. Tako 
moj dobri povjerenik ima mira od Matice tek dva do tri mjeseca u godini, 
dok se izvj esce i imenik dostampa. U tako zvanih deset zapovijedi, stam- 
panih svake godine u izvjescu, jos se od njega pita, neka kaze, gdje bi se 
novi povjerenik u njegovom kraju imenovao i tko bi bio dobar za taj teski 
posao bez nagrade, i jos neka javlja i neka svjetuje, sto bi pomoglo una- 
prediti rad Matice i kojesta i kojesta. Uzmite povjerenika, koji je od pocetka 
god. 1874. kroz ovo 18 godina svake godine ukupio 100 — 200 clanova, koji 
dakle neprekidno uza sve ove brige razpaca do hiljadu i vise komada hrvatskih 
knjiga svake godine ; uzmite opet i one daleke krajeve, koji do Maticinih 
knjiga nikada niti ne vidise knjige hrvatske. Kakva li je radnja tek u 
onim stranama? Plemeniti, patrioticni i nada sve pozrtvovni su Ijudi po- 
vjerenici Matice Hrvatske ; njih sam Bog nagradjuje. Mnogo puta nam se 
dogodi, da se divimo sjajnoj palaci, obozavamo sjajni um njezina gradi- 
telja, a zaboravljamo lasno na one tihe i nijeme pilote, koji ovu krasnu 
zgradu nose. Ovakovi tihi piloti, zadubeni duboko u svijesti naroda hrvat- 
skoga, jesu povjerenici Matice Hrvatske. Oni digose broj clanova nasega 
drustva tako, da nasa braca Slovenci, Cesi, Poljaci i Srbi pitaju, kako je 
mogla tako brzo uspjeti Matica Hrvatska. Povjerenici Matice Hrvatske 
razturili su med narod hrvatski u posljednjih petnaest godina na broju 
sto i dvadesetod Matice izdanih knjiga u sedam sto tisuca 
otisaka, oni digose glavnicu Matice, koja je bila jos god. 1877. zajedno 



— 49 — 

sa Uraskovicevom zakladom oko 32.000 for., te ona danas iznosi 140.000 
forinti.* Ova krasna palaca Matice na akademijskom trgu jest gospodarska 
privreda preporodjene Matice Hrvatske. Preko sest stotina Hrvata — po- 
vjerenika Matice Hrvatske — kroz sestnaest godina pruzajuci kiijige i 
ubiruci prinose, stvorise i vise od ove palace : oni digose spomenik trudo- 
Ijubja i domoljubja danasnjeg pokoljenja hrvatskog na utjehu klonulim sta- 
rijim Hrvatima i na krasnu pobudu mladezi — buducnosti Hrvatske. Mnogi 
za godinu dvije odstupise nasavsi sebi vrijedne zamjenike, kako cete vi- 
djeti iz popisa,- — al vecina divno uztraja do danas. Njihov neumorni 
trud i lijepi uspjeh pribavio je Matici Hrvatskoj i veledusnih dobrotvora 
i darovatelja."^ 

^ Gledaj «Prilog I.» na str. 60.: «Gospodarsko poslovanje «Matice Hrvatske» 
od god. 1877. do god. 1892. > 

- Gledaj «Prilog II. » na str. 64., gdje su uz alfabetski poredana mjesta i okruzja 
— u kojima je imala «Matica» dosele povjerenika — navedena i m e n a svih dosadanjih 
«Maticinih» povjerenika, pocevsi od god. 1876., kad su «Maticini» povjerenici po 
prvi put svoju zadacu stall vrsiti. Uz imena povjerenika naznacene su i godine — do 
ukljucivo god. 1891. — kad je tko povjerenik «Matice» bio. 

^ Dobrotvori i darovatelji «Matice Hrvatske* pocevsi od god. 1842.: 
God. 1842. Kukovic Josip, biskup djakovacki (na ime clanarine) 400 for. — nc. 

» Jelacic Buzimski Eduard, podzupan zagrebacki (na ime clan.) 200 » — > 

» Obrenovic knez Milos u Becu (na ime clan.) 100 dukata. 

» Ozegovic Barlabasevacki Mirko, biskup senjski (na ime cl.) 100 for. — nc. 

God. 1845. Pisacic Hizanovecki Juraj, vlastelin u Xovakovcu (na ime cl.) 300 » — >' 

» Schrott Josip, biskup i vel, prepost u Zagrebu (na ime cl.) 500 » — >> 

God. 1851. Jelacic Buzimski barun Josip, hrv. ban (kao dar) 133 » 20 

God. 1853. Epstein Samuel, gradjanin u Zagrebu (kao dar) . . 25 » — » 

God. 1855. Dra.^kovicTrakoscanskigrof Ivan Nep. uBozjakovini (zaklada) 10.000 >^ — » 
God. 1858. Haulik Varaljski Juraj, nadbiskup zagrebacki (kao dar) . . . 4.000 » — » . 

God. 1862. Stoos Pavao, zupnik u Pokupskom (zapis) 25 » — » 

God. 1870. Nevin Ferko u Pozegi (zapis) 25 » — » 

God. 1878. Kotur Dusan u Zagrebu (zaklada) 2.500 » — » 

» Stedionica prva hrvatska u Zagrebu (na ime clan.) 200 » — » 

God. 1879. Jakic Antun, trgovac u Zagrebu (zapis) 1.000 » — 

God. 1880. Mihalovic Josip, nadbiskup zagrebacki (na ime clan.) 200 » — * 

» Pejacevic grof Ladislav, hrv. ban (na ime clan.) 200 » — » 

God. 1883. Gajdek Tomo, opat i kanonik zagrebacki (kao dar) 50 » — » 

God. 1884. Taglieber Franjo, opat i zupnik u Valpovu (zapis) 100 » — » 

God. 1886. Obcina grada Zagreba gradiliste za drustvenu kucu (kao 

dar) procijenjeno na 6.000 » -r- ^ 

God. I887. Stedionica prva hrvatska u Zagrebu (dar za gradnju kuce) 300 » — » 

» Banka eskomptna u Zagrebu » » » » 200 » — » 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 4 



— 50 — 

Reformatori Matice Hrvatske postavise jos jednu novu vrst clanova, 
koje pravila zovu knjizevni r a d n i c i. Oni se imadu obvezati, da ce 
«unapredjivati smjer drustva svojom knjizevnom ili umjetnickom radnjom 
i t. d.» Pitanje ovo rijesismo prakticki tako, da upitivasmo i nukasmo na 
rad svakoga knjizevnika, ma gdje se nalazio. U Zagrebu bio je ponukan 
svatko, ali trazilo se i izvan Zagreba. Evo imena pisaca izvan Zagreba: 
Ban Matija (u Biogradu), Bratelj Vaso (u Brodu na Savi), Broz 
Ivan (tada u Osijeku), C a r i c Juraj (tada u Bakru), Despot Ivan (u 
Zaostrogu), F i a m i n Ivan (na Rijeci), K o z a r a c Josip (u Lipovljanima u 
Slavoniji), K u c e r a Oto (u Pozegi), L e p u s ic Ivan (tada u Bosni), M a- 
retic Tomo (tada u Pozegi), Matavulj Sime (u Biogradu), Milcetic 
Ivan (na Rijeci), M i 1 e r Ferdo (u Osijeku), Novak Vaclav (tada u 
Senju), Okrugic Ilija (u Petrovaradinu), Pavlinovic Mijo (u Pod- 
gori), Rabar Ivan (u Osijeku), Rossi Ljudevit (u Karlovcu), Senc 
Stjepan (tada u Karlovcu), S u n d e c i c Jo van (u Kotoru), S a h Ivan 
(tada u Bakru), Sandor-Gjalski Ksaver (tada na Susaku kraj Rijeke), 



God. 1887. Banka komercijalna u Zagrebu (dar za gradnju kuce) 50 for. — nc 

» Stediona zagrebacka » » » » 50 » — » 

» Stediona karlovacka » » » » 50 » — » 

» Masek Bosnodolski dr. Ivan u Zagrebu » » » » 50 » — » 

» Klobucaric pi. Guido, posebnik u Jaski (zapis) 3,000 » — » 

» Gajdek Tomo, opat i kanonik u Zagrebu (zapis) 50 » — » 

God. 1888. Strossmayer Josip Juraj, biskup djakovacki, za izdanje nar. 

pjesama 1.000 » — >^ 

» Stedionica prva hrvatska u Zagrebu za sabiranje nar. pjesama 200 » — >^ 

God. 1889. Bedekovic Komorski Koloman, hrv. min. u Budapesti (zapis) 500 » — » 

» Crnic Josip, vjeroucitelj u Varazdinu (zapis) 50 » — » 

God. 1890. Mazuranic Ante, gimnas. ravnatelj u Zagrebu (zaklada)... 3.971 » 57 » 

» Veber Adolfo, kanonik u Zagrebu (zaklada) 7.000 » — >- 

» Fiamin Ivan, opat i zupnik na Rijeci (zapis) 1.000 » — » 

» Horvat dr. Josip, pukovn. liecnik u Karlovcu (zapis) 500 » — » 

God. 1891. Mihalovic Josip, kardinal-nadbiskup u Zagrebu (kao dar) . 2.000 » — » 

. » Marsic Josip, zupnik u Grubisnompolju (zapis) 20 » — » 

» Bunjata Ante, gradjanin i posjednik u Karlovcu (zapis) . . . 100 » — » 

» Savor Josip, zupnik u Vel. Bukovcu (zapis)... 25 » — > 

» Petkovic Antun, posjednik u Zagrebu (zapis) 50 » — » 

» Nagel Miroslav, zac. kanonik i gimn. profesor u Zagrebu 

(zapis) 50 » — » 

» Otto gja. Evgenija u Zagrebu (zapis) 30 » — » 

God. 1892. Frankovic Robert, financ. tajnik u Zagrebu (zapis) 100 » — » 

» Milcetic profesor Ivan i njegova supruga Stefanija u Va- 
razdinu (kao dar) 50 » — » 



— 51 — 

T o m i c Aleksandar (Velika Kopanica), T o m i c Petar (tada u Rakovcu), 
Trstenjak Davorin (tada u Karlovcu), Valla Franjo (u Karlovcu), 
V e z i c Vladislav (u Varazdinu), V o j n o v i c Ivan (tada u Krizevcima), 
Vukelic Lavoslav (u Kriz-Zacretju). Po ovom se vidi, da su radnici 
iiasega drustva od Dunava i Drave pa sve tamo do Dubrovnika razsuti. 
A i ovdje joste lijepo pristaje ona iz svetoga pisma : da je mnogo zvanih, 
all malo izabranih. Mnogi su jos bill zvani i nanudjali se k poslu, ali 
ne dospjese. 

Matica ilirska zivjela je teski zivot kroz decenije bez kakve knjizevne 
osnove. Malo je opet imala glavnice, da zadovolji prevelike potrebe naroda. 
Matici Hrvatskoj bilo je laglje stvoriti stalne osnove za vise- 
godisnji rad, da stalno i sigurno napreduje. Prvi je jaki korak korak- 
nula naprijed godine 1877., kada je poduprta zemaljskom podporom razdi- 
jelila svoje publikacije u «p o u c n u» i «z a b a v n u» k n j i z n i c ii. Ta- 
danji tajnik Matice smatrao je ovaj pocetak tako zamasnim, da je napisao 
clanak, koji ovako zavnsuje: «Ovaj ce odbor ili Maticu preporoditi, da 
zauzme u nasoj knjizevnosti najljepse mjesto, ili ce ju pokopati.» Hvala 
Bogu, nije ju pokopao. 

U «poucnoj» knjiznici najprije stao odbor misliti o poznavanju 
hrvatske zemlje i o povijesti hrvatskoj. Sto je Vjekoslav 
K 1 a i c zapoceo sa svojim prirodnim zemljopisom Hrvatske, to je bio tek 
pocetak osnove, da se sa svih gledista u sto Ijepsem liku prikazu zemlje, 
u kojima stanuju Hrvati i njihovi najblizi srodnici. Ovu je osnovu on 
nastavljao u svojem zemljopisu Bosne. Sada ce opet taj posao nastaviti. 
Spominjasmo vec, kako je opetovano Matica ilirska razpisivala nagrade 
za povijest hrvatsku. To je napokon mogla na svijet dati Matica 
Hrvatska. Hrvatsku povijest treba oziviti i zivotopisima. U torn pogledu 
ucinio je prvi korak Ivan Kukuljevic a nastavi Radoslav L o p a s i c. 
Ako i ima malo radnika za ovu osnovu, gdje se mora raditi i na 
veoma sitno prebranom gradivu, opet mozemo reci, da ne ce umrijeti u 
Matici. Osnova ova imade se siriti, dok se ne stvori poveci zivotopisni 
zbornik odlicnih Ijudi nasega naroda svih vjekova. Matica radi po jednoj 
osnovi, da narod nas dobije i svjetsku povijest. Sada je vec gotov 
stari vijek, poceo se vijek srednji, pripravljen je jedan svezak novoga 
vijeka, stampa se francuska revolucija, a brzo ce iza toga slijediti i povijest 
19. vijeka. Pored povijesti imade da bude obci zemljopis, koji pise 
Ivan Hoic, a izdan u mnogo svezaka po odredjenoj osnovi sa mnogo 
krasnih karata i sa hiljadama ilustracija ima da postane koristna knjiga 
za svaku hrvatsku obitelj. 



ol: — 



Snazno napreduje osnova knjiznice prirodnih znanosti, u 
kojima je do sada najvise uradio lakim perom obdareni Miso Kispatic. 
Nije ni ova osnova jos dovrsena i ne ce nikada biti, jer ce citaoci knjiga 
Maticinih to vise zeljeti da citaju knjige o prirodi, sto ih vise budu dobivali 
i citali. Do sada se nasa prirodoslovna knjiznica tek dotaknula svih triju 
carstva prirode. Mislimo i na to, da sto skorije podademo i pogled na 
svjetove nebeske — i tako dalje. Prirodi ne ima kraja, ali nasoj snazi . 
ima, pak moramo korak po korak naprijed. 

Veza izmed poucne i zabavne knjiznice ima da bude povijest 
knjizevnosti. Najprvo mjesto ide povijest knjizevnosti hrvatske. Sretno 
zapoce Ivan B r o z, samo nek podje naprijed. Potrebna je i povijest 
svjetske knjizevnosti. I to tek prosle godine zapocesmo. Ne bi se 
imale podavati kakove sustavne knjige, vec u skupinama zivoti najznatnijib 
pisaca svih naroda. Jos nam se koristnije cinilo podavati u prijevodu kla- 
sicka djela. Matica je izdala u devet svezaka stare grcke i rimske 
klasike. Najveci narodi preporodise svoju narodnu knjigu, od kada divne 
pravom mjerom i Ijepotom umne proizvode Grka i Rimljana podadose na 
svom narodnom jeziku. Sada cemo uz pomoc vlade hrvatske podavati i 
novovjeke klasike svih naroda. Otvoriti i sasvim raskriti presjajne 
radionice najvecih duhova svih naroda, za to treba umnih poznavalaca 
jezika originala i nasega narodnoga. Malo imamo takovih Ijudi. Velika 
je to opomena nasemu mladjemu svijetu, da sto temeljitije uci tudje je- 
zike i da se usavrsuje u svome. Osnova je na mnogo godina. Tko je mlad, 
pak se sada priljubi radu, dospjet ce dobro, da sudjeluje koristno pri 
ovom velikom narodnom djelu. 

Ovo su osnove za knjiznicu «poucnu» za vise godina. A imamo li 
osnovu za knjiznicu «zabavnu»? Odgovaramo, da ne ima. Osnova 
bi bila moguca, da podajemo prijevode, ali mi smo sretni, pak vec nje- 
koliko godina imademo same izvorne radnje. Pogledajte na ovo sestnaest 
godina. Prve tri godine ne ima ni jedne izvorne domace pripovijesti ni 
romana. Prvi probija led Janko Jurkovic tek u cetvrtoj godini (g. 1878.). 
Skoro ce biti deset godina (od g. 1883.), da se upravo natjecu domaci 
pripovjedaoci s originalnim radnjama. Mi smo u odboru gotovo zaboravili, 
da bi trebalo i o torn raspravljati, da za slucaj potrebe uredimo sustavne 
prijevode. Nadajmo se, da ce tako i ostati. Ove godine raspisasmo i obre- 
kosmo dvostruku nagradu za roman ili pripovijest iz proslosti hrvatskoga 
naroda. Svaki narod imade svoje svete likove u proslosti, oko kojih se 
savijaju njegove vesele i tuzne zgode i slike. Svaki ima svoje obicaje po- 
svecene postovanjem djedova; svaki ima pravo od Boga mu dano, da se 



— OS — 

kao narod samostalno razvije. To pravo ima i narod hrvatski. Pjesma i 
pripovijesti imadu da njegove najznatnije ciljeve ukrase. Pjesnicima je Bog 
dao toliko dara, da mogu gledati u dusu i srce svoga naroda tako 
bistro, kako drugi umrli Ijudi ne umiju i iie mogu. U to ime dadosmo 
izabrane pjesme nasih najboljih pjesnika. U to ime izdadosmo sva 

V 

(1 i e 1 a u cvijetu zivota umrloga idealnoga Augusta S e n o e. U ovo ime 
bit ce Matica potrebna i za sto godina, pa makar narod hrvatski u svojoj 
sreci i slavi bude imao sto nakladnika kiijiga. I u najvecih naroda ima 
takovih drustava, koja imadu da kvare posao onim otrovnim spekulan- 
tima, sto racunaju na najobicniju zasladu knjige, koja da covjeku ugadja 
poput slastna jela i pila. Matica ce uvijek imati zadacu, da suzbija ova- 
kovu knjigu ; Matica Hrvatska imade da osnuje lijepu i cistu 
knjiguzaobiteljhrvatsku. , 

Reformatori Matice Hrvatske metnuse u pravila njezina, da imade 
«prema dosegu sredstva unapredjivati glazbenu i 
1 i k V n u u m j e t n s t (s 1 i k a r s t v o i k i p a r s t v o) » . To je vec 
do sada Matica jednom radnjom nastojala uciniti barem za pocetak raz- 
vitka glazbe hrvatske. Za likovnu umjetnost: za slikarstvo i kiparstvo ne 
usudismo se zaliboze ni pomisUti, da stogod ucinimo. Ovdje se sastaju 
zadatci namijenjeni Matici sa najvisim zadatcima dolikujucim akademiji 
umjetnosti, kakove sve do danas ne imamo, jer je ovo zadaca, koja iste 
najvecih zrtava od najbogatijih i najprosvjetljenijih razreda drustva, koja 
je najljepsi cvijet gotove vec narodne knjige. tom ce odluciti tek bu- 
ducnost — daj Boze sto brza — nasega naroda. 

Zapala je jos jedna zadaca Maticu, da izdade narodne pjesme 
puka hrvatskoga. Vec prve godine Matice javi se Mijo P a v- 
linovic s ogromnom zbirkom, koju je sakupio po Dalmaciji, Bosni, 
Hercegovini i Slavoniji. Sam dodje u Zagreb, da pred odborom Matice 
razlozi svoju misao. On rece, da bi dolikovalo narodu hrvatskomu, a 
napose Matici, da podade narodu jednu veliku zbirku, kojom bi se mogao 
pred svijetom ponosito predstaviti. S teskim srcem prihvati odbor ovu krasnu 
ideju. Mi mu onda prigovarasmo : neka promisli, da je Matica Hrvatska 
jedva u pocetku svoga rada, neka promisli onu zalostnu neplodnost stare 
Matice ilirske. Spominjasmo, da je njegova osnova prevelika, da ce tre- 
bati vise godina, da nas narod zlovoljan radi tolikoga neploda Matice ceka 
brzi i svjezi napredak drustva na novom osnovu. On ipak oblada. Ve- 
cina odbora pristane uz njega. Matica pozove pisce i prijatelje narodne 
pjesme na sabiranje. Prvi pokloni svoje ogromne zbirke predsjednik Ivan 
Kukuljevic, sto je sam sabrao i sto je dobivao kroz dvadeset godina 



— 54 — 

sa raznih strana kao predsjednik historickoga drustva. U ovom daru imade 
i krasna Tommaseova zbirka, koja imade osobito lijepih junackih pjesama, 
Osim ovih zbiraka dobila je Matica na poklon ili je kupila zbirke iz Hrvatske, ' 
Slavonije,^ Dalmacije,^ Bosne i Hercegovine,"* Istre i Ugarske/*^ Osobita 

' Iz Hrvatske imade «Matica Hrvatska» narodnih pjesama od slijedecih sabiraca; 

B a t u s i c Ante, Cvetkovici kod Jaske, zenske pjesme. 

B a u c e r Roman, Rijeka, zenske pjesme. 

B i s c an Julijo, Karlovacka okolina (god. 1840 — 1850), junacke i zenske pjesme. 

B 1 a g j e V i c Andrija, Gornja Krajina, junacke pjesme. 

B o b i n a c Jakov, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

B u d i s a V 1 j e V i c pi. Bude, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

D e 1 i c Pero, Lika, junaeke pjesme. 

D e z e 1 i c Gjuro, Krizevacka Krajina i Hrvatska Posavina, junacke i zenske 
pjesme. 

H o r V a t i c Stjepan, Koprivnica, zenske pjesme. 

Justic Ivan, Kraljevica, junacke i zenske pjesme. 

Kamenar Gjuro, Jaskanska okolica, zenske pjesme. 

Klaric Josip, Karlovacka okolina, junacke i zenske pjesme. 

Kovacevic Fran, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

K o V a c e V i c Marijana, Severin na Kupi, zenske pjesme. 

Kraljevic Ivan, Banska Krajina, junacke i zenske pjesme. 

Kukuljevic Ivan, pjesme junacke i zenske, iz svih krajeva, narocito kajkavske 

zenske pjesme iz okolisa zagrebackoga i Zagorja. 

L i p o s c a k Josip, Karlovacki kraj, zenske pjesme. 

L o r k o v i c Blaz, Karlovacka okolica, zenske pjesme. 

Marjanovic Luka, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

Markovic Marko, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

Mazuranic Ante, Hrvatsko Primorje (god. 1845.), junacke i zenske pjesme. 

M i h o 1 i c Stanko, Krizevacka okolina, zenske pjesme. 

M i k u 1 i c i c Fran, Hrvatsko Primorje, junacke i zenske pjesme. 

Oreskovic Julije, Ozaljska okolina, zenske pjesme. 

Pad a vie Tomislav, Rijeka (god. 1851.), zenske pjesme. 

P a V 1 V i c Josip, Rijeka, zenske pjesme. 

P i h 1 e r V i c Lujo, Turopolje (god. 1843.), zenske pjesme. 

R a k o V a c Dragutin, Senj i Senjska okolina (god. 1845.), junacke i zenske pjesme. 

R o z i c Vatroslav, Jaskanski kraj, zenske pjesme. 

S m i c i k 1 a s Tade, Zumberak, junacke i zenske pjesme. 

S t i p a c Ivan, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

Strohal Rudolf, Karlovacki kraj, junacke i zenske pjesme. 

S t a n f e 1 Andro, Krizevacki kraj, zenske pjesme. 

T o n k o V i c Ivan, Hrvatsko Primorje, junacke i zenske pjesme. 

Ugarkovic Stjepan, Gornja Krajina, junacke i zenske pjesme. 

V r b a n i c Fran, Gornja Krajina, junacke pjesme, 

V u k e 1 i c Joso, Gornja Krajina, junacke pjesme. 
Zee Milos, Banska Krajina, zenske pjesme. 



— DD — 

sreca pomogla joj, da si je dobavila i znamenite bosanske mohamedovske 
pjevace, koji su izpjevali za kakovih deset svezaka muhamedovskih pje- 
sama.*' Sve ove zbirke tako su ogromne, da hi ispunile valjda kakovih pe- 
deset svezaka. Tek u njekoliko svezaka moci cemo dati izbor i najljepsi 

- Iz Slavonije imade «Matica Hrvatska» narodnih pjesama od slijedecih sabiraca: 

A b j a n i c Ivan, Djakovacki i Vinkovacki kraj, zenske pjesme. 

B o g d e s i c Petar, Pakracki kotar, junacke i zenske pjesme. 

Bosiljevac Janko, Brodski kotar, zenske pjesme, 

Burazovic Terezija, Novski kotar, zenske pjesme. 

Dung-jerovic Stjepan, Srijem, zenske pjesme. 

G a b r i c Vjekoslav, Oriovac, zenske pjesme. 

G a z d o V i c Dragutin, Novogradiski kotar, zenske pjesme. 

Grgic Ivan, Slavonija, zenske pjesme. 

Ilic Luka, Slavonija (god. 1840 — 1850), junacke i zenske pjesme. 

Ivanisevic Ivan, Novogradiski kraj, junacke i zenske pjesme. 

J u r i c Zdravko, Zupanjski kotar, zenske pjesme. 

K i c o s e v i c Filip, Ilok, zenske pjesme. 

K r a 1 j e V i c Ivan, Zupanjski, Djakovacki, Vinkovacki i Vukovarski kotar, zenske 
pjesme. 

K r a 1 j e v i c Miroslav, Pozega (stari zbornik), zenske pjesme. 

K r c e 1 i c Josip, Ilok, zenske pjesme. 

K u c e 1 i c Fran, Pozezki kraj, zenske pjesme. 

K u c e r a Klotilda, Vinkovacki i Djakovacki kotar, zenske pjesme. 

L o V r e t i c Josip, Vinkovacki kotar, zenske pjesme. 

M a r k o v i c Petar, Pozezki kotar, zenske pjesme. 

M a t i z o v i c Dragutin, Srijem, zenske pjesme. 

Mil ice vie Milan Atanasijev, Pakracki kraj, junacke i zenske pjesme. 

Obradovic Milan, Pakracki kraj i Srijem, zenske pjesme. 

r e s k o V i c D. J., Brodski kotar, zenske pjesme. 

Peternek Dragutin, Vinkovacki, Zupanjski i Sidski kotar, zenske pjesme. 

P e t r i c e V i c Marko, Vinkovacki kotar, zenske pjesme. 

T m a s i c Ivan, Novogradiski kotar, junacke i zenske pjesme. 

V i d a k o V i c Josip, Brodski kotar, zenske pjesme. 

Zdjelarovic Mato, Brodski kotar, zenske pjesme. 

* 
^ Iz Dalmacije imade «Matica Hrvatska» narodnih pjesama od slijedecih sabiraca: 

A 1 a c e V i c obitelj, Makarsko primorje i okolina, Brae, Hvar, Dubrovnik i Boka 
Kotorska (stari sbornik), junacke i zenske pjesme. 

Angjelinovic Miho, Hvar, junacke i zenske pjesme, 

B a n i c Filip, Dalmatinsko Zagorje, junacke i zenske pjesme. 

Bervaldi-Lucic Luka, Hvar, junacke i zenske pjesme. 

B u 1 i c Ivan, Kastela, junacke i zenske pjesme. 

C u k a Jakov, Debeli otok, zenske pjesme. 

Glavic Baldo, Primorje, okoliea Dubrovacka, otoci: Korcula, Mljet, Sipan 
Lopud, Lastovo i Hvar, junacke i zenske pjesme. 



— 56 — 

cvijet. Sto vrijede narodne pjesme svakomu narodu, to nas uce prvi Ijudi «na- 
rodne» nauke u cijeloj Evropi ; sto vrijede narodu hrvatskomu, to pokazuju 
one stotine upita: zasto vec Matica ne izdaje narodne pjesme. Sretni 
smo, sto mozemojaviti, daje prvi svezak u slavu pedeset- 

G r g i c Bartol, Imotsko, juaacke i zenske pjesme. 

Hrvatovski Bogomil, Boka Kotorska, zenske pjesme. 

I V a n c i c Hanibal, Hvar, junacke i zenske pjesme. 

Jelusic-Strkov Ernest, Sinj, junacke i zenske pjesme. 

Kacic-Miosic Ivan, Makarsko primorje, jnnacke i zenske pjesme. 

K a p i c Juraj, Spljet i Makarsko primorje, junacke i zenske pjesme. 

L ^.z z a r i Brno, Boka Kotorska, zenske pjesme. 

Ljubic Sime, Hvar (god. 1846 — 1847.), junacke i zenske pjesme. 

Ljubidrag Niko, Dabrovnik, junacke i zenske pjesme. 

L u c i a n o V i c Melko, Lastovo i Dubrovnik, junacke i zenske pjesme. 

M a t i j a c a Bartol, Kastela, zenske pjesme. 

M i 1 a s Mato, Dubrovacka okolina, junacke i zenske pjesme. 

M o s t a h i n i c Ante, Cavtat, junacke pjesme. 

Murat Andro, Sipan, junacke i zenske pjesme. 

N a 1 i s Rinald, Hvar, junacke i zenske pjesme. 

Novak Ivan Krst., Hvar, junacke i zenske pjesme. 

s t i c Mato, Brae, junacke i zenske pjesme. 

P a 1 u n k o Vicko, Sipan, junacke i zenske pjesme. 

P a V 1 i n V i c Miho, Dalmacija, junacke i zenske pjesme. 

P e r i c i c B., Zadarska okolina, junacke i zenske pjesme. 

P 1 e t i k o s i c Martin, Trogirski i Spljetski kotar, otok Brae, junacke i zenske pjesme. 

R a d i c a Vjekoslav, Spljetski kraj, zenske pjesme. 

R u z e V i c Petar, Hvar, zenske pjesme. 

S a b 1 j a r Mijo, Kotor, zenske pjesme. 

S V i 1 k o s Andrija, Dubrovacka okolina, junacke pjesme. 

S t u k Nikola, Peljesac, junacke i zenske pjesme. 

Tommaseo Nikola, Dalmacija (god. 1840.), junacke i zenske pjesme. 

Tripalo Stjepan, Spljet, zenske pjesme. 

Vij olic Gjuro, Dubrovnik-Orasac, junacke pjesme. 

V o d p i c Vice, Ston, junacke pjesme. 

^ Iz Bosne i Hercegovine imade «Matica Hrvatska» pjesama od slijedecih sabiraca: 
Ban Daniel i s t o i c Dobroslav, Zenica, zenske pjesme. 
B a r i s i c Rafael, Sutjeska, zenske pjesme. 
D 11 i c Mato, Bosna (god. 1850.), junacke i zenske pjesme. 
Glavic Baldo, Hercegovina, junacke i zenske pjesme. 

1 k i c Stjepan, Derventa, junacke pjesme. 
Klaric Petar, Derventa, zenske pjesme. 

Klerici bos an ski u Djakovu. Njihova ostavina, a sabirali su u raznih krajevih 
Bosne, i to : D e b e 1 j a k o v i c A., D u i c Ivo, F r a n k o v i c Dominik, Milosevic 
Fran, N e d i c Dobroslav, P r o j i c Mato, S a r i c Dobroslav i V u c k o v i c Martin. 



— 57 — 

g o d i s n j u M a t i c e s p r e m a n o d p r h n u t i u b i j e 1 i s v i j e t. 
Nadajmo se, da ce se ovim krasnim zbornikom svojih narodnih pjesama 
kao i pjesnickim proizvodima najvecih genija starih i novovjekih naroda 
ogrijati cio narod i oni nesretni Hrvati, kojima su poezija i lijepe umjet- 

K u c e r a Klotilda, Orasje, zenske pjesme. 

Markovic Pero, Gabela, junacke i zenske pjesme. 

Martic Grgo, Sarajevo i Nevesinje (god. 1851.), junacke i zenske pjesme, 

Nedic Dobroslav, Brcka (god. 1847.}, junacke pjesme. 

b r a d o V i c Milan, Zenica, junacke i zenske pjesme. 

d i c Ivan, Travnik, zenske pjesme. 

Pajic Matija, Banjaluka, Sarajevo, Travnik i Jajce, zenske pjesme 

P a 1 u n k Vicko, Popovo Polje u Hercegovini, junacke i zenske pjesme. 

P a v 1 i n V i c Miho, Bosna i Hercegovina, zenske pjesme. 

Pop o vie Dusan, Zenica i Bi.sce, junacke i zenske pjesme 

P r e m u z i c Mirko, Sarajevski kraj, zenske pjesme. 

Rajic Ivo, Dracevo kod Gabele, junacke pjesme. 

Saridza Mijat, Derventa, Prnjavor i Dubocac, junacke i zenske pjesme. 

S e s t i c Mirko, Travnik, junacke i zenske pjesme. 

S u r m i n Gjuro, Banjaluka, junacke pjesme. 

•'' Iz Istre imade «Matica Hrvatska» narodnih pjesama od slijedecih sabiraca: 
B g o V i c Petar, otok Krk, zenske pjesme. 
Jelusic-Strkov Ernest, Kastavski kraj, zenske pjesme. 
L u s i n a Ante, otok Cres, zenske varoske pjesme. 
Volcic Jakov, Istra, zenske pjesme. 
Zbornik «N a s e S 1 o g e», Istra i otoci, zenske pjesme. 

* 
Kukuljevic Ivan, Medjumurje, zenske pjesme. 
T o r d i n a c Nikola, Pecuh, zenske pjesme. 



Mnogi sabiraci narodnih pjesama priposlase «Matici Hrvatskoj» i pripovijesti, po- 
slovica, zagonetaka i nar. obicaja, sto ce se sve sacuvati i u svoje vrijeme upotrebiti 

* 

^ Imena mohamedovskih bosanskih pjevada, od kojih imade «Matica 
Hrvatska» zabiljezene pjesme, jesu: 

1 . Kola k-K o 1 a k V i c Mehmed iz Orasca. Zabiljezeno 68 pjesama u 49.926 stihova. 

2. Karabegovie Ibro iz Kamengrada. Zabiljezeno 7 pjesama u 8.221 stih. 

3. Voj ni ko v ic - P ezi c Salko iz Dubrava kod bosanske Gradiske. Zabiljezeno 
104 pjesme u 81.490 stihova. 

4. Topic Ibro iz bosanske Gradiske, starinom iz Cazina. Zabiljezeno 35 pjesama 
u 31.596 stihova. 

5. I s 1 a m o V i c Becir iz Spaica kod Bisca. Zabiljezeno 26 pjesama u 20.270 stihova. 

6. Der vise vie Ibro iz Bisca, Zabiljezeno 5 pjesama u 4.100 stihova. 

7. Prosic-Babic Alija iz Ostrozca. Zabiljezene 3 pjesme u 5.883 stiha, 

8. Ah met vie Vele (Ciganin) iz bosanskih Dubrava kod bos. Gradiske. Zabi- 
Ijezena 31 pjesma u 6.403 stiha. 



— 58 — 

nosti besposlica tek za dangube. Nadajmo se, da ce lijepa knjiga i krasne 
umjetnosti stvoriti od hrvatskoga naroda drustvo, koje vjerujuci u Boga 
mora vjerovati i u svoju Ijepsu buducnost. Sam hladni razum jakje ubiti 
najidealnije mod i teznje pojedinih Ijudi i donesti otrova cijelim narodima. 
Lijepu nam pouku o tom daje veleumni Darwin. Pise sam o sebi, go- 
dinu dana prije svoje smrti (god. 1881.), evo ovo : 

«Do moje tridesete godine zivota — veli on — ili jos njesto 
dalje srce mi je uzivalo u pjesnictvu, slikarstvu i glazbi. Ali sada nisam 
u stanju ni jednoga stiha procitati. Kusao sam citati Shakespeara, ali 
mi se ogadi. Tako mi se izgubilo veselje i za slikarstvo i glasbu. Glazba 
mjesto da mi podaje osebujno veselje, tek me bodri, da jacom snagom 
pocinjem misliti, sto sve jos imam uraditi u mojoj nauci. Dapace ni 
cari prirodni ne vesele me tako, kako me njekada veselise. Samo mi se 
romani joste dopadaju i puno si ih dajem citati. Ovaj neobicni gubitak 
najuzvisenijih estetskih uzitaka doista valja pozaliti. Moj razum kao da je 
postao stroj njekakav, koji je samo za to odredjen, da velike rpine cinje- 
nica samelje i odatle zakone stvori. Ne mogu pravo pojmiti, kako je takova 
moja radnja mogla otisnuti iz moga mozga onaj jedini dio, u kojem 
imadu sijelo najvisi uzitci duha. Covjek, koji ima jaci i bolje 
obrazovani razum, ne bi bio toga izgubio. A da moram jos jednom 
zivjeti, nametnuo bih sebi duznost, da barem jednom 
na tjedan citam poeziju i da slusam glazbu. Mozda bi se 

9. Majetic Hasan iz bosanskih Dubrava (rodom Krajisnik). Zabiljezeno 8 pje- 
sama u 8.549 stihova. 

10. Causevic Ahmet od Ostrozca (uznik u Lepoglavi, sada u Zenici). Zabilje- 
zeno 8 pjesama u 23.006 stihova. 

Svega skupa zabiljezeno 295 pjesama sa 239.444 stiha. 

Po kazivanju vjerodostojnih Muhamedovaca bosanskih, koji dobro znadu prosuditi 
pjesme i pjevace, u bosanskoj Krajini (turskoj Hrvatskoj) ova su desetorica od vajkada 
najbolji pjevaci bili. Samo od dvojice s v e su pjesme zabiljezene, sto su ih zliali, od 
ostalih samo nekoje, jer se je vidjelo, da gotovo svi pjevaci jedne iste pjesme pjevaju, 
jedan losije, drugi bolje, jedan krace, drugi dulje. 

Kad bi se sve ove pjesme stampale (onako, kako je g. Horman narodne pjesme 
bosanskih Muhamedovaca stampao), izaslo bi ravno deset onakovih svezaka. 

Od spomenutih deset pjevaca trojica na prvom mjestu spomenuta bila su u Zagrebu. 
Sve su pak ove pjesme zabiljezene pod nadzorom ili po naputku odbornika «Matice 
Hrvatske» g. profesora dra. Luke Marjanovica, koji je sve pjesme u cistopisu pro- 
citao, ocijenio, klasificirao i dobar dio za stampu priredio. Po njegovu mnijenju moze 
«Matica Hrvatska» od svih ovih pjesama u izboru tri do cetiri omasna svezka stampati. 
Svaki ce svezak obuhvacati po jedan ciklus muhamedovskih bosanskih pjesama: licko- 
kotarske, krajiske, bosansko-carske i ungjurske. 



— 59 - 

obumrli dijelovi moi^a moz^a uporabom uzdrzali u zivotu. Svakako je to 
gubitak srece. Taj gubitak moze biti na stetu razumu a veoma 
V j e r j a t n i c u d o r e d n o m ii z n a c a j u, j e r o s 1 a b 1 j u j e 
sve ono, sto je nasemu bicubitno — atojecuvstvo.» 
U isto vrijeme pripovijeda Darwin nadalje, kako mu je istim nacinom klo- 
nulo i vjerozakonsko cuvstvo, koje je u njemu veoma zivahno bilo. Njemu 
ostade napokoii, kako veli, samo nepokolebiva vjera, da vrsi svoju covjecju 
duznost. Ako je ovako mogao nastradati genijalni prirodoslovac svjetskoga 
glasa, a sta da bude od onih malih duhova, koji u pustu bez ideala dusu 
sipaju nauke, kao sto se u praznu zitnicu sipa svakojako zito, — kojim 
je dusa puna prostoga egoizma ! Daj Boze nasemu narodu umnih pjesnika 
i umjetnika svake vrsti, koji ne ce prestajati da ga zanose za najvisim idea- 
lima, koji ce ga voditi na stazi postenja. Ovom stazom neka podje i Matica 
Hrvatska. S tom zeljom pozdravljamo njezin sretni pristup u drugu pedeset- 
godisnjicu. Neka cvate, raste i napreduje ! 




Prilog I. (k str. 49.) 



Gospodarsko poslovanje „Matiee Hrvatske" od 
god. 1877. do god. 1892. 

I. Obcenito poslovanje: 



o 


Izd. na broju 
svih knjiga 


Pojedinim knji- 

gama naklada 
otisaka 


Tiskano je 
svega ukupno 
otisaka knjiga 


Bilo novaca 
! za potrosak 


Od raspolo- 

ziva novca 

potroseno 


Unislo glav- ' 
nice od utem. 
uk. sadarovi i 
zapisi for. : 


Clanova bilo 
svih ukupno 


for. 


nc. 


for. 


nc. 


1877 


5 


1.500-2.000 


8.500 

(2.500 Otis. 

izvjestaja) 


9 848 


74 


9.035 


44 3.531 


1.299 


1878 


9 


2.000—2.500 


22.500 

(4.000 Otis, 
i izvjestaja) 


13.531 


67 


12.345 


80! 3.868 


2.388 


1879 


8 


3.500—4.000 


29.600 

(4.500 Otis. 

izvjestaja) 


16 706 


35 


14.028 


32 5.264 

ji 


3.728 


1880 


7 


5.000-6.000 


37.000 

(5.500 Otis. 

izvjestaja) 


19.067 


22 


16.535 


05 4.230 


4.827' 

1 


1881 


7 


6.000 

«Prievoda grck. i 

lat. klasika» I. i II. 

4.000 


38.000 

(6.000 Otis. 

izvjestaja) 


17.515 


11 


17.359 


91 


1 
j 

1 2.882 


4.900^ 


1882 


7 


6.000—7.000 

«Prievoda klasika» 

III. 4.000 


42.000 

(6.500 Otis. 

izvjestaja) 


20.480 
Za «Prie"' 
klas 
4.177 


28 

^•od( 

ka 

45 


20.315 
i grck. i la 
I.— III.: 

4.141 


84 

Lt. 

45 


2.749 


5.775 


1883 


8 


6 300—7.000 

«Hrv. skladba» 

I. 2.000 


48.000 

(7.000 Otis. 

izvjestaja) 


20.684 
Za «Hrva 
960 


37 
;ske 


20.433 

skladbe» '. 

917 


81 
79 


2.318 


5.861 


1884 


7 


6.600-7.000 


47.000 

(7.000 Otis. 

izvjestaja) 


20.153 


64 

16 

ode 
sikc 
96 


19.414 


52 


3.112 


6.215 


1885 


7 


6.600-7.000 

«Prievoda klasika» 

IV. 2 000 


44.000 

(7.000 Otis. 

izvjestaja) 


21.040 
Za «Priev 
kla 
1.389 


20.478 
grckih i 1 
i» IV. 
873 


14 

at. 

40 


3.469 


6.176 


1886 


8 


6.700 

(«Hrvatsko-sloven. 

rjecnika» 4.000) 


50.900 

(7.000 Otis. 

izvjestaja) 


20.264 


37 


17.791 


36 


7.550 


6.573 

1 


1887 


10 


7.000—7.300 

«Prievoda klasika» 

V. 2.000 


65.300 

(7.500 Otis. 

izvjestaja) 


Za «Priev 
kk 
1.539 


56 
ode 

isik 

54| 


22.061 
grckih i 1 
a» V. 
1.117 


74 

at. 

98 


3.465 


6.818 


1888 


11 


7.500 

«Prievoda klasika» 

VI. 2.000. «Knji- 

znice za hrv. tr- 

govce» I. 4.000 


73 500 


24.045 
Za «Priev 
kl; 
1.487 
Za «Knji; 

g 
1.509 


79 i 
ode 
isik 

96 
mic 
ovc 

48 


23.663 
grckih i 1 
i» VI. 

1 916 
u za hrv. t 
e» I. 
1 1.476 


39: 

at.i 

65 
r- 

44 


5 080 


1 
7.282 



61 



"3^^ Pojedioim knji- \, Tiskano je Bilo iiovaca 
gama naklada isvega ukupnol ^'^ potrosak 






otisaka 



otisaka knjiga 



for. 



nc, 



Od raspolo- 

ziva novca 

potroseno 



for. 



nc. 



J^ ^ o . 

t»o == re o 
_ -o -a ■*- 
5 o - •- 



2. o 

O =^ 



1889 



1890 



1891 



I! 7.700 I 

10 : «Prievoda klasika» 
VII. 2.000 ! 



71.300 

(8.000 Otis. 

izv^'estaja) 



7.800-9.200 I 

«Prievoda klasika» 

VIII. 2.000 t 



8 100 

«Prievoda klasika» 

X. 2.000 



58.000 

(8.000 Otis. 

izvjestaja) 



21.524 



22.660 



58 



21.321 



79 



92 



22.539 



Za «Prievode grckih i 
klasika* VII. i VIII, 



1.. 



66.800 

(8.500 Otis. 

izvjestaja) 



26.422 



71 



63 



1.152 



22.583 



Za «Prievode grckih i 
klasika» X. 
1.522 1021 1.307 



43 
iat. 

jj_5 

~i56 
Iat. 

176 



3.897 



4 088 



3.143 



7.284 



7.787 



8.100 



II. Zaklade ((Matice Hrvatskew : 

a) Zaklada grofa Ivana Nep. Draskovica imala je god. 1877. glavnice u 
papirima for. 15.050. Dohodka, namijenjena za «nagradjivanje valjanih hrvatskih spisa». 
imala je ova zaklada od god. 1877—1892. for. 14.244*88 nc., od koje svote je podije- 
Ijeno u svemu na ime spisateljskih nagrada for. 11.822-36 nc., i to for. 6.484*93 nc. za 
spise, koji su tiskani medju godisnjim knjigama «Matice Hrvatsko.', for. 2.750 kao na- 
grade za «Prievode grckih i latinskih klasika» u nakladi «Matice», a for. 2.587'43 nc. 
kao nagrade i podpore hrvatskim spisima, koji su od raznih nakladatelja izdani. U 
svemu je nagradjeno i izdano od god. 1877. do god. 1892. podporom ove zaklade 
trideset i pet (35) knjiga. U smislu zakladnice ulozeno je u ovom razdoblju od prihoda 
ove zaklade u glavnicu for. 2.422-52 nc., tako da sad koncem god. 1891. imade Drasko- 
viceva zaklada glavnice sto u papirima sto u gotovini for. 20.585-66 nc. 

b) Zaklada Dusana Kotura osnovana je god. 1878. sa gotovinom od for. 
2.500, te je imala za vrieme od god. 1878. do god. 1892. u svemu dohodka «za na- 
gradjivanje izvornih hrvatskih pripovijesti ili dramatskih proizvoda» for. 1.655-68 nc., i 
dobilo je nagrade pet (5) spisa, koji su u smislu zakladnice tiskani medju godisnjim 
knjigama «Matice», for. 1.498-50 nc., a for. 157*18 nc. ulozeno je u smislu zakladnice 
u glavnicu zaklade, koja sad koncem god. 1891. iznasa sto u papirima sto u gotovini 
for. 4.326-94 nc. 

c) Zaklada Adolfa Ve b er-Tkalce vi ca osnovana je god. 1890. sa svotom 
od 7.000 for. obveznica zajednicke austr. rente, te je imala do konca god. 1891. prihoda 
for. 616*97 nc., od koje svote su dva (2) spisa, svaki sa 300 for., nagradjena, a for. 
16-97 nc. ulozeno je u zakladnu glavnicu, koja koncem god. 1891. sto u papirima sto u 
gotovini iznasa for. 7.017-12 nc. 

d) Zaklada Antuna Mazuranica sudbeno je obredjena sa efektivnom svotom 
od for. 3.971-57 nc. Posto ova zaklada jos u zivot stupila nije, to se ona jos u «Ma- 
ticinu» glavnicu ni ne ubraja. 

Nakladna izdanja « Matice Hrvatske» ; 

a) «P r i e V d a grckih i 1 a t i n s k i h k 1 a s i k a» izdala je «Matica» u ovom 
razdoblju (od god; 1881 — 1891.) — kako je gore navedeno — devet (9) svezaka, i to 



— 62 — 

sa troskom od for. 9. 509*39 nc. Omoguceno je pak bilo izdanje ovih «prievoda» u na- 
kladi «Matice» tim, sto je «Matica» iz svojih tekucih prihoda za godinu 1880. i 1881 
predujmila za ovo izdanje for. 2.000 i sto je hrvatska vlada tecajem ovih godina — u 
pet puta — poduprla ovo izdanje «Matice» sa podporom u iznosu od for. 2.300, a sama 
«Matica» prevodioce ovih knjiga — kako je gori vec spomenuto — nagradila iz prihoda 
Draskoviceve zaklade sa svotom od for. 2.750. Koncem god. 1891. imala je ova na- 
kladnina «Matice» u gotovini visak od for. 214*26 nc. i n zalihi nerasprodanih devet 
svezaka «Prievoda klasika» u vrijednosti od for. 5.500. 

b) «Hrvatskih skladba» izdala je «Matica» god. 1883. jedan svezak (Zajc: 
Sbirka pjesama) i to — kako je gore navedeno — sa troskom od for. 917*79 nc. Ovaj 
sav trosak namiren je iz prodaje same knjige, te je koncem god. 1891. imala ova na- 
kladnina „Matice" visak od for. 285*90 nc. i vrijednost od 500 for. u zalihi jos neras- 
prodane knjige. 

c) «Knji2nice za hrvatske trgovce» izdala je «Matica» god. 1888. 
prvu knjigu (Lorkovic: Pocela politicke ekonomije) i to sa troskom od for. 1.476.44 nc. 
Omoguc'eno je bilo izdanje ove knjige zaduzbinom pok. Antuna Jakica, koji je god. 
1879. — izim zapisa od 1.000 for. — bio oporucno opredijelio iz svoga imutka «Ma- 
tici» 500 for. za drugo izdanje njegovog «Hrvatskog trgovca*. Posto je Jakiceva «Hr- 
vatskog trgovca» podporom «Matice» u drugom izdanju god. 1888. izdao Mijo Kresic, 
to je «Matica» Jakicevu ostavinu od for. 500 uglavnicila, te posto je ona do god. 1888. 
narasla na for. 804*48 nc., «Matica» je ove iste godine sa ovom svotom i uz podporu 
hrvatske zemaljske vlade od for. 200 izdala prvu knjigu «Knjiznice za hrvatske trgovce.» 
Koncem god. 1891. imala je ova nakladnina «Matice» visak od for. 106*39 nc. i zalihu 
nerasprodane Lorkoviceve knjige u vrijednosti od for. 2.000. Izdanja ovoga ne ce «Ma- 
tica» vise nastaviti, posto je hrvatska vlada odlucila, da sama u svojoj nakladi izdade 
knjige potrebne za novoustrojene trgovacke vise skole i u obce za nas trgovacki svijet. 
Visak ove nakladnine upotrebit ce se za dalnje izdavanje «Hrvatskih skladba». 

Sve nakladnine «Matice» dobivali su clanovi «Matice» uz snizenu cijenu. 

Uvazujuci hrvatski sab or i hrvatska zemalj. vlada vaznost prosvjetnog djelovanja 
«Matice Hrvatske» uvrsteno je po prvi put god. 1877. u zemaljski proracun u stavci «za 
obce obrazovne svrhe» na ime podpore «Matici Hrvatskoj» za njene «knjizevne pod- 
hvate* for. 2.000, te je «Matica» primala ovu istu godisnju podporu od god 1877. do 
god. 1884. Pocev od god. 1885. ova «Maticina» podpora nije bila vise uvrstena u zemalj. 
proracun, nego je hrvatska vlada «Maticu» iz proracunske stavke za «promicanje znan- 
stvenih i umjetnickih zavoda» sa godisnjom svotom najvise sa for. 1.500, a najmanje sa 
for. 500 podupirala. U svemu je «Matica Hrvatska» od god. 1877. do ukljuc. god. 1891. 
primila zemaljske podpore: 

a) za godisnja knjizevna izdanja 21.800 for. — nc. 

b) za izdanje «Prievoda klasika» 2.300 „ — „ 

c) za prvu knjigu «Knjiznice za hrv.trgovce* 200 „ — „ 

Isto tako je «Matica Hrvatska* od god. 1878. do god. 1882. primila i od posto- 
jale krajiske zemaljske upravne oblasti podporu za svoja godisnja knjizevna izdanja, i 
to svake godine 3 do 400 for., a u svemu for. 1.900. 

«Matica Hrvatska» je primila za vrijeme od god. 1877. do ukljuc. god. 1891. pod- 
pore iz zemalj. sredstava za svoje knjizevne radove sveukupno for. 26.200. 



— 63 — 

Da se «Matica Hrvatska» za ovu podporu zemlji bar donekle oduzi i da «Mati- 
cine» knjige pripomognu sto vise puckoj prosvjeti i napose osiiivanju «puckih skolskih 
knjiznica*, to je odbor «Matice Hrvatske* god. 1878. predlozio glavnoj skupstini «Matice», 
da se §. 3. si. a) «Maticinih» pravila, koji glasi, da «s:juristicne osobe», med koje spa- 
daju i «pucke skole», placaju kao zakladnici (utemeljitelji) «Matice Hrvatske» prinos od 
100 for. a. vr., nadopuni dodatkom, da «iznimice moze svaka pucka skola siromasnijih 
obcina postati zakladnicom «Matice Hrvatske* uz prinos od 50 for. au. vr., ako poli- 
ticka oblast to siromastvo potvrdi*. Hrvatska zemalj. vlada je god. 1879. ovaj dodatak 
k §. 3. si. a) «Maticinih» pravila potvrdila, te na ovom temelju je «Matica Hrvatska» 
do konca god. 1891. preko pet stotina hrvatskih «puckih skola* sa snizenim pri- 
nosom od 50 for. med svoje utemeljiteljne clanove uvrstila. 

Koncem god. 1891. glavnica «Matice Hrvatske» (izim Mazuraniceve zaklade, 
imovine u «Maticinih» nakladninah i zalihe godisnjih «Maticinih» knjiga u vrijednosti od 
6.000 for.) sastoji: 

a) u drustvenoj kuci na akademickom trgu u Zagrebu, za koju 
je izdano uz poklonjeno gradiliste gotovine for. 74.930*07 nc , a koja 

je procijenjena na 90.000 for. — nc. 

b) sto u vrijednostnim papirima sto u gotovini 50.628 » 45 » 

Sveukupno... 140.628 for. 45 nc. 



Prilos II. (k str. 49.) 



Povjerenici „Matice Hrvatske" od god. 1876. do 

ukljueivo god. 1891.: 

Ajdovcina (Primorska) : Volkov Jaromir, ucitelj u Lokavcu (god. 1883 — 1886.). 

Dugulin Ivan, zupnik (god. 1887—1891.). 
Babinagreda-Samac : Sabaric Ivan, kapelan (god. 1880 — 1884.). 

Gamperl Gjuro, zupnik (god. 1885 — 1889.). 

Senc Mijat, upravitelj zupe (god. 1890—1891.). 
Babinopolje na Mljetu: Gjenero Ivo, ucitelj (god. 1890 — 1891.). 
Baja u Ugarskoj : Krizan fra Makarij, bogoslov (god. 1886 — 1888.). 
Bakar : Damin Narcis, ucitelj naut. skole (god. 1876 — 1881.). 

Roic Luka, ravnatelj naut. skole (god. 1882—1891.). 
Banjaluka: Sukalic Niko, tajnik okr. suda (god. 1880 — 1881.). 

Muzevic Simun, pisar okr. suda (god. 1882). 

Durbesic Ivan, sudb. tajnik (god. 1883.). 

Benak Aleksandar, sudb. pristav (god. 1884.). 

Lepusic Ivan, upravitelj gradske skole (god. 1885.). 

Klofutar Albert, odvjetnik (god. 1886.). 

Markovic fra Ivan, vjeroucitelj (god. 1887 — 1889). 

J uric o. Serafin, propovjednik u Petricevcu (god. 1890.). 

Bajic fra Ladislav, vjeroucitelj (god. 1891.). 
Bec'. Biankini Antun, medicinar, pred.sj. «Zvonimira» (god. 1882.). 

Albert Roko, medicinar, predsjednik «Zvonimira» (god. 1883.). 

Zmajic Marko, medicinar, predsj. «Zvonimira» (god. 1884.). 

Hrv. akadem. drustvo: «Zvonimir» (god. 1885 — 1887.1. 

Vahcic Franjo, c. i kr. cinovnik (god. 1888—1891.). 
Bednja: Kropek Ivan, kapelan (god. 1890 — 1891.). 
Bela kraj Varazdina: Mrzljak Petar, kapelan (god. 1887—1888.). 
Belovar: Katkic Ignjat, zupnik (god. 1876). 

Trescec Gjuro, sudb. pristav (god. 1877 — 1879.). 

Novotni Vjekoslav, gimnas. upravitelj (god. 1880.). 

Stare Josip, gimnas. upravitelj (god. 1881.). 

Mohr Nikola, gimnas. profesor (god. 1882—1886.). 

Rojc Milan, odvjetnik (god. 1887—1891.). 
Benkovac u Dalmaciji: Pelicaric Andro, ravn. ucitelj (god. 1881 — 1891.). 
Bersec-Moscenice u Istri: Jelusic Rajmund, zupnik u Bersecu (god. 1884—1891.) 
Bihac: Mai vie Franjo, vijecnik okr. suda (god. 1881.). 

Heinz dr. Petar, gr. lijecnik (god. 1882—1883.). 

Ivkovic Jozo, trgovac (god. 1884—1891.). 
Biograd na moru: Urlic-Ivanovic Grgur, ravn. ucitelj (god. 1881 — 1886.). 

Jelicic Artur, sudb. dnevnicar (god. 1887 — 1890.). 
Bistrica Marija: Zerjavic dr. Juraj, zupnik (god. 1884 — 1891.). 
Bjelina: Plentaj Franjo, kot. predstojnik (god. 1880 — 1882.). 
Blato na Korculi : Verzoti Grgur, ravn. ucitelj (god. 1882 — 1891.). 



— 65 — 

Bol na otoku Bracu: Petri c o. Dominik, dominikanac (god. 1884 — 1891.). 

Bosiljevo: Nezic Josip, zupnik (god. 1888 — 1891.). 

Brae Otok: Didolic Tomo pok. Vicka, posjednik (god. 1877 — 1883.) v- Selca na 

otoku Bracu. 
Brcli'a: Baruch Samuel, trgovac (god, 1880.). 

Cvjetic Aleksa, trgovac (god. 1885 — 1887.)- 

Nedic fra Bono, zupnik (god. 1890). 

Ilijic fra Ilija, vjeroucitelj (god. 1891.). 
Brdovac: Jambrecak Karlo, zupnik (god. 1885 — 1890.). 

Penic Matija, zupnik (god. 1891.). 
Bregi-Ivanic : Krapac Ivan, zupnik (god. 1879.). 

Imbric Nikola, ucitelj (god. 1884—1891.). 
Brihir: Mikic Petar, posjednik (god. 1883—1891.). 
Brinj: Mrk.sic Milan, okr. pristav (god. 1876—1877.). 

Lenac Ivan, zupnik u Letincu (god. 1878 — 1886.). 

Mihovilic Bozo, upravitelj zupe u Stajnici (god. 1887.). 

Bo If Ivan, ravn. ucitelj (god. 1888.). 

Bauer Vjekoslav, sumar. vjezbenik (god. 1889.). 

Jurkovic Stjepan, ravn. ucitelj (god. 1890 — 1891.). 
Brod na Kupi: Schwechler Krunoslav, odpravnik poste (god. 1881 — 1882.). 

J ares Gjuro, sum. upravitelj (god. 1883 — 1888.). 

Cvetko Mate, zupnik (god. 1889—1891.). 
Brod na Savi: Bratelj Vaso, tajnik stedionice (god, 1876 — 1880.). 

Latkovic Cvjetko, zupnik (god. 1881 — 1886). 

Pogacic Gjuro, kot. pristav (god. 1887.). 

Brlic dr. Ignjat ml., odvjetn. perovodja (god. 1888 — 1891.). 
Brod na Savi okolica: Music Edmund, kot. pristav (god. 1888.). 

Zdjelarevic Petar, kot. akcesista (god. 1889 — 1891.). 
Brod- Mar avice: Brajdic Andro, trgovac (god. 1887 — 1891.). 
Budapest: Toth Teodor, minister, perovodja (god. 18S2 — 1884.). 

Ehrenhofer Vladimir, minister, tajnik (god. 1885 — 1891.). 
Budinscina u Zagorju: Dugan Blaz, obc. blagajnik (god. 1887 — 1890.). 
Bugojno: Barbaric o. Jerko, zupnik (god. 1880 — 1883.). 

Batinic o. Mijo, zupnik (god. 1884. 1890—1891.). 
Biikovec Mali: Savor Josip, zupnik (god. 1884—1889.). 

Strahinscak Milan, zupnik (god. 1890—1891.). 
Bunic: Krmpotic Martin, ravn. ucitelj (god. 1891.). 
Busovaca: Barbaric o. Jerko, zupnik (god. 1890 — 1891.). 
Biizet u Istri: Kalac Antun, nadzupnik (god. 1884 — 1891.). 
Cres OtoTc: Lusina Ante, svecenik u Cresu (god. 1878 — 1891.). 
Crikveniea: Car Aleksandar, zupnik (god. 1878 — 189L). 
Cdbar: Gasparac Luka, obcinski biljeznik (god. 1878 — 1879.). 

Kriz Franjo, trgovac (god. 1880—1890.). 

Kriz Fran Serafin, trgovac (god. 1891.). 
Daruvar: Schmidt Vladoje, kot. pristav (god. 1880 — 1888.). 

Be lose vie pi. Gjuro, odvjetnik (god. 1889—1891.). 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 5 



— 66 — 

Velnice: Polessi Antun, kapelan (god. 1879—1880.). 

Fink Josip, mjern. pristav (god. 1881 — 1882.). 

Pavesic Pavao, sudb. pristav (god. 1883.). 

Hajdin Nikola, podzupan. perovodja (god. 1884 — 1885.). 

Snajdar Tomislav, obc. biljeznik (god. 1886.). 

Akacic Sandor, sudb. cinovnik (god. 1887 — 1891.). 
Derventa: Bozic o. Dobroslav, vjeroucitelj (god. 1884.). 

Sestic 0. Mirko, franjevac u Plehanu (god. 1885 — 1886.). 

Milakovic Josip, skol. upravitelj (god. 1887—1888.). 

Odic Ante, trgovac (god. 1889-1891.). 
Desinic: Prejac Gjuro, ravn. ucitelj (god. 1879 — 1891.). 
Djalcovo: Vallinger Josip, bisk, tajnik (god. 1877 — 1881.). 

Cepelic Milko, bisk, tajnik (god. 1882—1891.). 
Dre£nik-Rokovica: Vukelic pop Joso, zupnik u Drezniku (god. 1876 — 1886.).- 

Biljan Antun, trgovac u Krslju (god. 1887—1891.). 
Drnis: Vezic Nikola, sum. nadzornik (god. 1878 — 1886.). 

Covic-Plenkovic Mihovil, posjednik (god. 1887—1891.). 
Drnje: F i 1 i p a s i c Julijo, ucitelj (god. 1882—1891.). 
Bubica: Mutavgjic Miso, trgovac (god. 1881 — 1891.). 
Diibrovnik I.: Pretner Dragutin, knjizar (god. 1879 — 1891.). 
JDubrovnik II.: Kusar Marcel, gimnas. profesor (god. 1888 — 1891.). 
Dugoselo: Greguranic Luka, obc. blagajnik (god. 1879 — 1884.). 

Z o r i c Josip, zupnik na Prozorju (god. 1885.). 

Huber Pavao, kot. predstojnik (god. 1886—1887.). 

Mai vie Franjo, kot. predstojnik (god. 1888—1889.). 

Konig Ivan, kot. sumar (god. 1890—1891.). 
Dvor: N a n i c i n i Dragutin, sumar (god. 1887 — 1888.). 
Ferdinandovac: Bukal Baltazar, obc. biljeznik (god. 1889 — 1891.). 
Fojnica: Vujicic o. Ivan, zupnik u Brestovskom (god. 1879 — 1886.). 

Vujicic o. Ivan, gvardijan (god. 1890.). 
Fmine: Delak Vinko, ucitelj (god. 1879—1891.). 

Garcin: Vidakovic Josip, ucitelj u Susnjevcih (god. 1885—1887. 1890—1891.). 
Garesnica: S i m o n c i c pi. Dragutin, trgovac (god. 1887.). 

Klaucek Mijo, obc. blagajnik (god. 1888—1889.). 
Gerovo: Cukli Josip, ucitelj (god. 1881—1888.). 

Mudrovcic Grga, obc. biljeznik (god. 1889—1891.). 
Gjurgjevac: Peicic Ignjat, kot. pristav (god 1881 — 1882.). 

S r a b e c Franjo, sudb. pristav (god. 1883 — 1885.), 

K 1 a r Josip, organista (god. 1886 — 1891.). 
Glina: Blaze vie Adam, kapelan (god. 1878—1879.). 

L a s k a r i n Ilija, gr. ucitelj (god. 1880—1882.). 

C r n k o V i c Ivan, kot, pisar (god. 1883.). 

D e z e 1 i c Fran, gr. ucitelj (god. 1884—1885.). 

Leber Pajo, podjasprist i zupnik (god, 1886 — 1891.). 
Gola-. M i h i n i c Stjepan, kapelan (god. 1887—1889.). 

Salaj Aleksandar, trgovac (god. 1890—1891). 
Gora : M a t a g i c Lovro, ravn. ucitelj (god, 1890 — 1891,). 



— 67 — 

Gorica SlovensTca: Zigon Fran, bogoslov (god. 1883—1886.). 

Leban Vatroslav, bogoslov (god. 1887—1889.). 

Koruza Ivan, bogoslov (god. 1890—1891.). 
Gorica Velika- Seitz Vinko, Ijekarnik (god. 1876). 

Kol ari c Josip, zupnik (god. 1879—1885.). 

J a g i c Dragutin, kot. predstojnik (god. 1886—1891.). 
Gospic I.: Balasko Ivan, ravnatelj realke (god. 1876 — 1878.). 

T o m i c dr. Petar, gimnaz. profesor (god. 1879.). 

Augustinovic Dragutin, gimnaz. vjeroucitelj (god. 1880 — 1883.). 

Orotic Stjepan, skol. nadzornik (god. 1884 — 1387.). 

K o 1 m a n i c Antun, zupan. perovodja (god. 1888.). 

Vamberger Josip, financ. perovodja (god. 1889 — 1890.). 

J a m i c i c Antun, ucitelj (god. 1891.). 
Gospic II. : M a t a s i c Matija, gimnaz. vjeroucitelj (god. 1890 — 1891.). 
Gracac: G r ii n h u t Matija, zupnik u Rjecicah (god. 1876 — 1879.). 

Anger Antun, sudb. pristav (god. 1880—1884.). 

H a 1 a d i Franjo, sudb. pristav (god. 1885.). 

A m b r o s Mane, kot. lijecnik (god. 1886—1889.). 

S m i d e r Gustav, zupnik (god. 1890.). 
Gracanica u Bosni: Foljanic Marko, kot. predstojnik (g. 1887 — 1890.). 
Gradac kod Makarske: A n d r i j as e v i c Petar, ravn. ucitelj (god. 1880 — 1891.). 
Gradac Stajerski Hrv. akad. drustvo „Hrvatska" (god. 1885—1887. 1890-1891.). 
Gradacac u Bosni: Poljanic Marko, kot. predstojnik (god. 1885 — 1886). 

Kutuzovic Miso, obc. biljeznik (god. 1887 — 1891.). 
Gradiska iS'oya: Reimer Slavoljub, poreznik (god. 1877—1878.). 

S c h ii t z Franjo, ravnatelj gr. ucione (god. 1879 — 1891.). 
Gradiska Stara: Be slid Krunoslav, zupnik (god. 1879 — 1891). 
Grahovo : J u r i c o. Ivan, zupnik (god. 1888 — 1890.). 
Grohote na Solti : Mladinov Ante, ucitelj (god. 1882.). 
Gruhisnopolje: Vranjican Ante, kot. sudac (god. 1876 — 1881.). 

Klemen Vjekoslav, ravn. ucitelj (god 1882—1889.). 
Gruz: Jasic Ante, trgovac (god. 1886—1891.). 
Hreljin: U r p a n i Ivan, zupnik (god. 1881 — 1891.). 
Hvar: Machiedo Josip, obc. tajnik (god. 1881 — 1886.). 

Novak Mate, gr. ucitelj (god. 1887—1891.). 
Hvar Otok: Dubokovic vitez Niko, posjednik u Jelsi (god. 1878 — 1880.) v. Je/5a, 
Ilok: Kaufman Mirko sudb. cinovnik (god. 1878—1879.). 

Samsalovic Marko, trgovac (god. 1880 — 1891.). 
Imotski: Pera Martin, obc. blagajnik (god. 1880—1891.). 
Trig: Odzic Ivan, kot. sumar (god. 1886 — 1891.). 
Ivanec kraj Varazdina: Kucenjak Milan, zupnik (god. 1887 — 1-^91.). 
Ivanska kraj Belovara: Imbric Nikola, ucitelj u Stefanju (god. 1881 — 1883.). 
Jajce: Knezevic o. Ante, franjevac (god. 1883.). 

C o r i c o. Ante, franjevac (god. 1890.). 

B i 1 a n Mijo, obc. biljeznik (god. 1891.). 
Jasenovac: K o 1 m a n i c Stjepan, zupnik (god. 1880 — 1891.). 



— 68 — 

Jasl'n: Valentekovic Stjepan, obc. biljeznik (god. 1876 — 1877.). 

V r a n k o Luka, ravn. ucitelj (god. 1878—1886.). 
P s e n i c n i k Antun, ucitelj (god. 1887—1891.). 

Jelsa na Hvaru: Dubokovic vitez Niko, posjednik (god. 1881—1891.). 
Jesenice kod Spljeta: Bitanga Marko, zupnik (god. 1878 — 1885.). 
Knnal kraj Sloven. Gorice: Milovcic Josip, kot. sudac (god. 1883 — 1885.), 
Karlohag: Petras Mirko, ravn. ucitelj (god. 1876 — 1879.). 

V u c i c Franjo, gr. ucitelj (god. 1880—1882.). 
Krekovic Blaz, gr. ucitelj (god. 1883—1891.). 

Karlovac I.: Banjavcic dr. Ivan, odvjetnik (god. 1876.). 

Kranjcic Gjuro, gr. nacelnik (god. 1877 — 1880.). 

Me sek Josip, gimnaz. profesor (god. 1881 — 1883.). 

Trstenjak Davorin, ravnatelj gr. skole (god. 1884 — 1888,). 

Miksic Marko, gimnaz. profesor (god. 1889). 

Vamberger Mijo, gimnaz. profesor (god. 1890.). 

Mikoc Ljudevit, gimnaz. profesor (god. 1891.). 
Karlovac II : Rajner Vilim, trgovac (god. 1889—1891.). 
Karlovci: Babic dr. Stevo, zupnik (god. 1879—1882.). 

Uzorinac pi. Milan, kot, sudac (god. 1883 — 1884,), 

Zetic Pavao, zupnik (god, 1885—1891,), 
Kastav: Jelusic pop Ernest, naducitelj (god. 1877 — 1883.). 

Jelusic Mirko, obc. blagajnik (god. 1884—1891.). 
Kastela kod Spljeta: Per at Joso, posjednik u Starome (god. 1880 — 1884.). 

Cipcic Mate, posjednik u Novome (god. 1885 — 1891.). 
Klanjac: Horvatin Mirko, ucitelj (god, 1881—1890.). 

Sluga dr. Ferdo, zupan. lijecnik (god. 1891.). 
KloUar (Pitomaca): Platnar Joso, upravitelj zupe (god. 1887,). 
Knin: Dolic Dujam, ucitelj (god. 1879—1888.). 

Spero Daniel, posjednik (god. 1889—1891.), 
Komiza na Visu: Dragoni Stjepan, obc. tajnik (god. 1891.). 
Konjic: Bebek o. Kazimir, vjeroucitelj (god. 1887 — 1888.), 

Pelicaric Eugen, ucitelj (god, 1889—1891.). 
Kopanica Velika: Tomic Aleksandar, dekan i zupnik (god, 1885 — 1891.). 
Kopar: Spine id Vjekoslav, uciteljistni profesor (god. 1879 — 1886.). 

Matejcic Fran, uciteljistni profesor (god. 1887 — 1891). 
Koprivnica: Ester Gjuro, ucitelj (god. 1876.), 

Pol id Lujo, podzup, tajnik (god. 1879.). 

Sasid Stjepan, podpukovnik i gr. nacelnik (god. 1880,), 

Novakovic Tomo, kot. pristav (god. 1881 — 1882.). 

Do sen M. D., trgovac (god. 1883—1886.). 

Toplak Sandor, trgovac (god. 1887.), 

Mo gut Dragutin, porez. oficijal (god, 1888—1890.). 

Gazi Franjo, gr. racunovodja (god. 1891.). 
Korcula: Vuletic-Vukasovic Vid, gr. ucitelj (god. 1880 — 1891,). 
Korcula okolica: Let is Vinko, ucitelj u Raciscu (god, 1882 — 1883.). 

Gjurgjevic Marin Jero, ucitelj u Lumbardi (god, 1886 — 1891,). 



— 69 — 

Korenica: Konjikovic pi. Ivan, kot. sudac (god. 1880 — 1881.). 
Vrsic Vjekoslav, zupiiik (god. 1882 — 1885.). 
B r ol i c h Gjuro, trgovac (god. 1886—1891.). 
Kosinj Gornji: Grcevic Mihovil, zupnik (god. 1890 — 1891.). 
Kostnjnica: Latincic Stjcpan, upravitelj poste (god. 1876 — 1882.). 
S u k a 1 i c Miroslav, trgovac (god. 18S3 — 1887.). 
Stefan id Kazimir, ucitelj (god. 1888—1889.). 

Trstenjak Davorin, ravnatelj vi.se pucke skole (god. 1890 — 1891.). 
Kotor: Vulovic Srecko, gimnaz. vjeroucitelj (god. 1879 — 1880.). 
Jokovic Pero, gimnaz. prolesor "(god. 1881 — 1885.). 
Kusar Marcel, gimnaz. profesor (god. 1886 — 1887.). 
Pus id Niko, ucitelj (god. 1888 — 1891.). 
Kraljevec kraj Dubravice: Pavlicek Ognjan, zupnik u Dubravici (god. 1882 — 1891, 
KraJjevec u Medjumurju: Jambrovic N.koia, obrtnik (god. 1884 — 1891.). 
Kraljevica: Cihlar Sebald, upravitelj tiskare (god. 1876 — 1877.). 

Randic Jakov, kanonik i zupnik (god. 1878 — 1891.). 
Krapina: Kopsa Nikola, ucitelj (god 1878 — 1885.). 
Lab as pi. Lacko, kot. pristav (god. 1886 — 1887.). 
Zugcic Ante, kapelan (god. 1888—1891.). 
Krasic: K a m e n a r Juraj, posjednik u Vrhovcu (god. 1876 — 1884.). 
Demartini Ante, ucitelj (god. 1885 — 1887.). 
Milkovic Gjuro, trgovac (god. 1888—1891.). 
Kre^evo". Strukic o. Ignacija, propovjednik (god. 1884.). 
Kriz-Vojni'. Sec Franjo, mjern. pristav (god. 1879 — 1884.). 
K e m p f Vojslav, civil, tehnik (god. 1885.). 
Tomicek Zdjenek, Ijekarnik (god. 1886 — 1891.). 
Kriz-Zacretje: Vukelic Lavoslav, podzup. tajnik (god. 1876 — 1878.). 
S mo die Miloust, podzup. perovodja (god. 1879.). 
Spevec dr. Franjo, podzup. perovodja (god. 1880.). 
Belosevic pi. Stjepan, podzup. perovodja (god. 1881 — 1885.). 
Fizir Ferdo, obc. biljeznik (god. 1888 — 1891.). 
Krizevac: Ferkic Dragutin, zupnik (god. 1876.). 
Novak Fran, vjeroucitelj (god. 1877—1880.). 
V i m m e r Josip, vjeroucitelj (god. 1881.). 
Neuberg Gustav, knjizar (god. 1882—1891.). 
Jurcic Makso, ravn. ucitelj (god. 1891.). 
Krk Otok: Orsic pop Matija, svedenik u Krku (god. 1877—1879.). 
Volar id dr. Fran, bisk, tajnik u Krku (god. 1880—1882.). 
Sparozic Niko, bisk, kapelan u Krku (god. 1883 — 1889.). 
Turato Nikola, kapelan u Krku (god. 1890—1891.). 
Kupjdk-Zdlesina: Prebeg Milan, ucitelj (god. 1888 — 1889.). 
Kutina: Gazi Josip, ravn ucitelj (god. 1882— 1891.). 
Kiitjevo: Vojvodic Gavro, ucitelj (god. 1888—1891.). 
Lepoglara: Ilijasevic Mate, duhovnik kaznione (god. 1881—1882.). 
Tudja Franjo, upravitelj kaznione (god. 1883—1886.). 
Fiser Karlo, duhovnik kaznione (god. 1887 — 1889.). 
Horvath Julijo, ucitelj kaznione (god. 1890—1891.). 



— 70 — 

Lipik: Ninkovic Stjepan, zupnik u Caglicu (god. 1889 — 1891.). 
Li20ovljane: Sostaric Ignjat, mlinar u Banovojjarugi (god. 1885.). 

P 1 e s i c Andrija, obc. biljeznik (1886—1891.). 
Livno: Vladic o. Jeronim, profesor bogoslovja (god. 1879.). 

Tomasovic o. Paskal, profesor bogoslovja (god. 1880 — 1881.). 

Bresic o. Antun, vikar samostana (god. 1882 — 1885.), 

J u r i c o. Ivan, vjeroucitelj (god. 1886 — 1887.). 

K r e s i c o. Stipo, vjeroucitelj (god. 1888 — 1889.). 

Franjic o. Antun, franjevac (god. 1890 — 1891.). 
Ljubljana: Zlogar Antun, mjestni kapelan pri sv. Jakovu, a sad kurat na Ljublj. 

gradu (god. 1880—1891.). 
Ljubuski: Nuic o. Angjeo, profesor (god. 1883 — 1885.). 

Farkas pi. Ljudevit, kot. predstojnik (god. 1885.). 

Ljubic 0. Jerko, profesor (god. 1886 — 1887.). 

Miletic o. Ambroz, zupnik u Klobuku (god. 1890—1891.). 
Lokve: Lihl Nestor, ucitelj u Mrzlojvodici (god. 1884.), 

Crnobrat Josip, zupnik (god. 1890—1891.). 
Losinj Otok: Volaric pop Petar, vjeroucitelj u Mai, Losinju (god. 1880 — 1884.). 

Orsic pop Matej, vjeroucitelj u Mai. Losinju (god. 1885 — 1887.). 

Kozulic Sime Kv., posjednik u Mai. Losinju (god. 1888 — 1891.). 
Lovinac (Sv. Rok): Kovacevic Stjepan, ravn. ucitelj (god. 1891.). 
Ludbreg: Petric Petar, kapelan (god. 1877.). 

Klingspoegl pi. Konrad, ucitelj u Hrzenici (god. 1878 — 1884.). 

Kollay Emanuel, lijecnik (god. 1885 — 1891.). 
Luka Sipanjska: Glavic Bozo, ucitelj (god. 1891.). 
Maglaj: Paitoni pi. Josip. sudb. pristav (god.. 1891.). 
Maja: Justitz Antun, zupnik (god. 1891.). 
JSIakarska: Andrijasevic Petar, ravn. ucitelj u Gradcu (god. 1877 — 1879.). 

Pavlinovic Miho ml., svecenik-ucitelj (god. 1880 — 1891.). 
Maribor: Majciger Ivan, gimnaz. profesor (god. 1886 — 1891.). 
Martinskaves : Udjbinec Andrija, obc. nacelnik (god. 1890 — 1891). 
3JasUnica na otoku Solti : Radmann Antun F, postar (god. 1883—1891.). 
Metkovic: Gabric pop Joso, ravnatelj ucione, a sad zupnik u Dobranjim (god. 1880. 

do 1891.). 
Mctlika: Navratil Antun, posebnik (god. 1885—1891,), 
Miholjac Dolnji: M a v r a c i d Stjepan, zupnik (god. 1878 — 1888.). 

K r e p p e Dragutin, vlastel. upravitelj (god. 1889 — 1891,). 
Milna na otoku Bracu: Mil o vie Petar V,, trgovac (god, 1884—1891.), 
Mitrovica: Miler Pajo, opat i zupnik (god. 1876 — 1891.). 
Morovic: Strazemana c Stjepan, zupnik (god. 1891.). 
Mostar: S i m o v i c o. Nikola, katol. zupnik (god. 1880.). 

Seselj Marko Goroslav, posjednik (god, 1881 — 1887,). 

Tominac Ivan, ravnatelj gr. skole (god. 1888 — 1890.). 

S m 1 j a n Jure J., posjednik (god. 1891 ). 
Moscenice u Istri: Sumberac-Sote Marin, zupnik (god. 1889.). 
Mrkopalj: Svaglic Srecko, zupnik (god. 1879 — 1881.). 

Lorbek Franjo, zupnik (god. 1882—1891.). 



— 71 — 

Na^ice: Pletikapic o. Tvrdko, upravitelj zupe (god. 1879—1887.). 

Stojanovic Pavao, kot. pristav (god. 1888—1890.). 

Nanicini Dragutin, vlastel. sumar (god. 1891.). 
Netretic: Mil j an Josip, zupnik (god. 1886—1889.). 

Grandavec Gabriel, kapelan (god. 1890.)- 

N e m e c Julijo, zupnik (god. 1891.). 
I\ovakapela: Hajdinovic Petar, umir. satnik u Batrini (god. 1876 — 1891.). 
Noci Bosanski: Sulentic Berto, trgovac (god. 1881 — 1891.). 
Noci Vinodolski: Potocnjak Ivan, prepost i zupnik (god. 1876 — 1891.). 
Novigrad u Hrvatskoj : Horvat Marko, zupnik (god. 1881 — 1887.). 
JSovimarof: Lach Josip, zupnik u Magjarevu (god. 1886.). 
Novska: II ic Luka, zupnik (god. 1876.). 

Burasovic Luka, kot pristav (god 1877 — 1883.). 

Bartsch Dragutin, kot. predstojnik (god. 1884.). 

Lukacevic Gjuro, kot. pristav (god. 1885.). 

Pogacic Gjuro, kot. pristav (god. 1886.). 

Segulja Vjekoslav, gruntovnicar (god. 1887 — 1891.). 
Obrovac: Hammer Antun, Ijekarnik (god. 1884 — 1891.). 
Odra kraj Vel. Gorice: Sega Josip, obc. biljeznik (god. 1886 — 1891.). 
Ogulin I.: Da villa Aleksandar, sudb. pristav (god. 1877.). 

V r b a n c i c Matija, gr. ucitelj (god. 1878—1891.). 
Ogulin IL: Anet Edvin, tinanc. perovodja (god. 1889 — 1890.). 
Okucani: Filipic Ante, umir. nadporucnik (god. 1877 — 1879.). 

J a g 1 i c i c Gjuro, obc. biljeznik (god. 1880 — 1885.). 
Omis: P a V 1 i n V i c Miho ml., svecenik-ucitelj (god. 1878.). 

B e n k V i c pop Mate, nadzupnik (god. 1879 — 1891.). 
Opatija: Fiamin Ivan, pomor. kapetan (god. 1887 — 1891.). 
Opuzen: Matulic Ermenegild, obc. tajnik (god. 1890 — 1891.). 
Orahovica: Vrbanic Luka, ravn. ucitelj (god. 1883 — 1891.). 
Orebic: Bielic Pero, svecenik (god. 1878-1884.). 
Oriovac: Vucevac Rok, zupnik u Bucju (god. 1881.). 

Kalajdzic Jakov, ucitelj (god 1883—1891.}. 
Osie'v. I.: Grotic Stjepan, skol. nadzornik (god. 1876 — 1883.). 

Miler Ferdo, gimnaz. profesor (god. 1883 — 1885.). 

Stefinovic dr. Mate, odvjetnik (god. 1886—1889.). 

Nikolas evic Marijan, tajnik drustva «Fonciere» (god. 1890 — 1891.) 
Osiek IL: Miler Ferdo, gimnaz. ucitelj (god. 1881—1882.). 

Penjic Bogdan, ucitelj (god. 1883—1891.). 
Osiek III. : J e 1 o v s e k Martin, ravnatelj realke (god. 1882 — 1886.). 

Horvat dr. Josip, profesor (god. 1887—1891.). 
Osiek IV.: Veber Vilim, brzoj. cinovnik (god. 1883—1886.). 

Rabar Ivan, gimnaz. profesor (god. 1886 — 1891.). 
Ostrogon u Ugarskoj; Vujcic o. Ivan, predstojnik bosan. klerika (god. 1878.). 

Or solid o. Filip, predstojnik bosan. klerika (god. 1879—1881.). 
Otocac: Oreskovic Pavao, ravnatelj gr. ucione (god. 1877 — 1881.). 

Kolak Mate, gr. ucitelj (god. 1882—1891.). 






9 



Ozalj: K a m e n a r Juraj, posjednik u Vrhovcu (god. 1886-1887.)- 

Stetner Mirko, zupnik (god. 1888—1890.) 

Grandavec Gabriel, zupnik (god. 1891.). 
Pag Otok: Crljenko Juraj pok. Valentina, posjednik u Pagu (god. 1878 — 1891.). 
Pakrac: Jozic Ivan, kot. pristav (god. 1881 — 1883.). 

V i d m a r Stjepan, kapelan (god. 1884—1887) 

Z u 1 e c h n e r Josip, zupan. perovodja (god. 1888.). 

Mileusnic Simo, ucitelj (god. 1888.). 

Z i g a Valerijan, Ijekarnik (god 1889.). 
Pazin K a 1 a c Antun, zupni pomocnik (god. 1879 — 1881.). 

Matejcic Sime, zupnik u Star. Pazinu (god. 1882 — 1891.). 
Pazua Stara: Petaj Petar, sudb. pristav (god. 1884—1888.). 

Hurban Vladimir, evangel, zupnik (god. 1889—1891). 
Pecuh: Conar Celestin, franjev. bogoslov (god. 1883 — 1884.). 
Perast: Rossi Antun, ucitelj (god. 1888—1891.). 
Perusic: K r i s k o v i c Filip, zupnik (god. 1876 ). 

Kovacic Franjo, zupnik (god. 1880 — 1891.). 
Sv. Petar- Orehovac: Frohlich Dragutin, posjednik (god. 1877 — 1891.). 
Petrinja : K o s Nikola, gr. biljeznik, kasnije vijecnik (god. 1876 — 1888.). 

Vukmanic Ignjat, profesor (god. 1886 — 1887.). 

Mikoc Ljudevit, profesor (god. 1888-1889.). 

Kovacevic Matija, profesor (god. 1890—1891.). 
Petrooaradin: Okrugic Ilija, opat i zupnik (god. 1877 — 189L) 
Pijavicino kraj Orebica: Let is Vinko, ucitelj (god. 1881.). 
Pisarovina: Vranic Antun, zupnik u Jamnici (god. 1886—1890.). 

J a k s i c Matija, trg. poslovodja (god. 1891.). 
Pitomaca: Filjak Pavao, ravn. ucitelj (^od. 1881 — 1888.). 

Forko Juraj, upravitelj zupe (god 1889 — 1891.). 
Plaski: Bui at Mile, trgovac (god. 1886—1891). 
Plesivica kraj Jaske: Ivanic Mirko, zupnik (god. 1888 — 1891.). 
Pleternica: Mikulic Ante, zupnik (god. 1889—1891.). 
Podgorac: Nikolasevic Marijan, vlastel. providnik (god. 1878 — 1885.). 

Zorac Stjepan, zupnik (god 1886 — 1891.). 
Podmelec kraj Tomina: Krajnik Ivan, ucitelj (god. 1884—1885.) 
Pdkiipsko: Pa vie Stjepan, zupnik (god. 1877-1891.)- 
Postire na Bracu: Gospodnetic Petar, trgovac (god. 1888—1889.). 

Gazzari Vjekoslav, ravn. ucitelj (god. 1890 — 1891.). 
Pozega: Thaller dr. Ignjat, podzup. lijecnik (god. 1876 — 1879.). 

Mazek Antun, gimnaz, ravnatelj (god. 1880 — 1891). 
Pregrada: Rajzner pi. Lujo, kot. sudac (god. 1884 — 1886.). 

Belosevic pi. Stjepan, kot. predstojnik (god. 1887.). 

Lab as pi. Lacko, upravitelj kot. oblasti (god. 1888 — 1891.). 
Prezid: Plese Ante, ucitelj (god. 1887 — 1891.). 

Pucisca na Bracu: Moroevic Ivo Marija, posjednik (god. 1886—1891.). 
Pulj: Jakic pop Ante, urednik lista: «I1 Diritto Croato» (god. 1885 — 1891.). 
Bah: Grzetic pop Joso, zupnik (god 1883 — 1891.). 
Bavnagora: Majnaric Niko, obc. biljeznik (god. 1884 — 1887.). 



— 73 — 

Bieka: Marusic Mate, gimnaz, vjeroucitelj (god. 1876 — 1883.). 
Frlan Josip, carin. olicijal (god. 1884 — 1885.). 
Marusic Mate, gimnaz. vjeroucitelj (god. 1886 — 1891.). 
Bieka Gornja: Jo vie Krunoslav, obc. nacelnik (god. 1883 — 1884.). 

Hadrovic pi. Josip, zupnik u Visokom (god. 1885 — 1891.). 
Budolfovo u Kranjskoj: Sladovic pi. Sime, Ijekarnik (god. 1891.). 
Biima: Bud i s a v 1 j e v i c pi. Bude, podzupan (god. 1876 — 1880.). 

Vitanovic Ante, zupnik u Putincih (god. i881 — 1883.). 

Kulcar Gustav, podzup. perovodja (god. 1884—1885.). 

Pi rker Petar, kot. pristav (god. 1886—1891.). 
Sali u Dalmaciji: Lorini Petar, ucitelj (god. 1885—1891.). 
Samobor: Spisic pi. Vojko, obc. nacelnik (god. 1876—1885.). 

Brdar Ivan, trgovac (god. 1886—1891.). 
Sarajevo: Kriskovic Josip ml., knjizar (god. 1879.). 

Mrzljak Roko, pristav okruz. suda (god. 1880.). 

Goszl Ivan, nadbisk. tajnik (god. 1881 — 1882.). 

Muz e vie Simun, sudb. pisar (god. 1883 — 1885.). 

Persic Petar, krojac (god. 1886—1887). 

Christ Ivan, knjigoveza (god. 1885—1891.). 
Sela kraj Siska: Lovric Milutin, obc. nacelnik (god. 1890—1891.). 
Sela u Zagorju: Devcic Josip, obc. biljeznik (god. 1878—1880). 
Selca na Bracu : Didolic Tomo pok. Vicka, posjednik (god. 1884—1891.). 
Senj: Jambrecak Dragutin, gimnaz profesor (god. 1876 — 1877.). 

Magdic Mile, gimnaz. profesor (god. 1878—1884.). 

D e 1 a k Ante, gradj. ucitelj (god. 1885— 18S7.). 

Harambasie Konst., gr. ucitelj (god. 1888—1891.). 
Sesveti: Stefanac Matija, zupnik (god. 1884 — 1891.). 
Severin kraj Karlovca: Mogus Marko, obc. biljeznik (god. 1879—1884.). 

G e r V a i s Slavoljub, trgovac (god. 1885—1886.). 

Kovacic Ivo, vlastel. upravitelj (god. 1887 — 1891.). 
Sezana: Kante Mate, ucitelj (god. i883— 1891.). 
Silba: Nakic Ante, ucitelj (god. 1885—1891.). 
Sinj: Sal in o vie o. Vinko, gimnaz. profesor (god. 1879 — 1883.). 

Perkovic o. Petar, gimnaz. vjeroucitelj (god. 1884 — 1891.). 
Sisak: J a g i c' Dragutin, podzup. tajnik (god. 1876 — 1885.). 

Steidle Franjo, gr. viecnik (god. 1886 - 1891.). 
Sisak okolica: Koroskenyi pi. Dusan, kot. pristav (god. 1886 — 1889.). 
Skradin: G o 1 d o n i Ante, posjednik (god. 1880 ). 

Marin Nikola, trgovac (god. 1881 — 1891.). 
Slankamen Novi: H a v 1 i k Julijo, ucitelj (god. 1886 — 1887.). 
Slano: Milic Vjekoslav, trgovac (god. 1885 — 1891.). 
Slatina u Slavoniji: Gurth Josip, Ijekarnik (god. 1879 — 1885.). 

Sestak Josip, ravn. ucitelj (god. 1886 — 1891.). 
Slunj: Babic Josip, kot. pristav (god. 1876.). 

Plentaj Franjo, kot. pristav (god. 1877—1878.). 

Kolmanic Antun, kot. pristav (god. 1879-1880.). 

Egersdorfer Hugo, sudb. pristav (god. 1881 — 1882.). 



— 74 — 

Barilli Mile, zupnik (god. 1883—1888.). 

Pogacic Gjuro, upravitelj kot. oblasti (god. 1889 — 1891.) 
Smiljan kraj Gospica: Stipac Ivan, ravn. ucitelj (god. 1890 — 1891.). 
Sofija u Bugarskoj : Lovric Ivan, faktor drz. stamparije (god. 1883 — 1891. 
Sotin: Nay par Kosta, obc. nacelnik (god. 1882 — 1886.). 

Thurmayer Robert, zupnik (god. 1887—1889.). 
Spljet L: Deskovic dr. Petar, odvjetn. kandidat (god. 1879—1880.) 

Mitrovic Niko, brzojavni cinovnik (god, 1881 — 1882.). 

Jaksa Marko, gimnaz. ucitelj (god. 1883—1884). 

Politeo Dinko, urednik «Naroda» (god. 1885.). 

Mikacic B. Dujam, obc. cinovnik (god. 1886.). 

Bucan Ivo, Ijekarnik (god. 1887—1890.). 

Katalinic Vicko, veletrzac (god. 1891.). 
Spljet II. : Vuskovic Nikola, gimnaz, profesor (god. 1886 — 1888.). 

Petricevic Vid, gimnaz. profesor (god. 1889 — 1891). 
Spljet III.: Knjiznica djacka u sjemenistu (god. 1889 — 1891.). 
Starigrad na Hvaru: Justinijanovic Mihovio, ucitelj (god. 1888 — 1891.). 
Stolac: Durbesic Ivan, sudb. pristav (god. 1881.). 

Vukasovic Ivan, trgovac (god. 1882.). 

Kresic Andrija, nadlugar (god. 1883.). 

Vukasovic Ivan, trgovac (god 1884 — 1891.). 
Ston: Ivankovic Frane, ucitelj (god. 1881—1882.). 

Gucic Nikola, trgovac (god. 1886—1891.). 
Stridovo u Medjumurju: Vukovic o. Venancij, zupn. pomocnik (god. 1889 — 1891.). 
Stubica: Leder pi. Gjuro, kot. sudac (god 1876 — 1878.). 

Tub id Stjepan, kot. pristav (god. 1879.). 

Muzevic Ante, posjednik (god. 1880—1886.). 

Novak Josip, obc. biljeznik (god. 1887—1888,). 

Strgar Ivan Nep., ravn. ucitelj (god. 1889 — 1891.). 
Stupnik: Bel as Mirko, zupnik (god. 1880—1891.). 
Suhopolje: Ulses Ivan, postar (god. 1881 — 1884.). 

Peserl Josip, ucitelj (god. 1885—1891.). 
Suvja: Rozic Juraj, ucitelj u Drljaci (god. 1884 — 1888.). 

Djakovic Sandor, trgovac (god. 1889—1890.). 

Obradovic Konstantin, trgovac (god. 1891.). 
Supetar na Bracu: U r 1 i c Antun, ravn. ucitelj (god. 1884 — 1891.). 
Sutivan na Bracu: Luksic-Kiaric Ivan, obc. nacelnik (god. 1884—1891.). 
Sutjeska: Poljakovic o. Filip, franjev. cuvar (god. 1883 — 1887.). 
Sibenik: Topic pop Marko, ravnatelj gr, ucione (god. 1878.). 

Rossini Ulderik, ucitelj (god. 1879.). 

M i s k V 0. Anu'jeo, dominik. nadstojnik (god. 1880.). 

Petri c 0. Dominik, dominik. nadstojnik (god. 1881 — 1883.). 

Tambaca Grgo, dusobriznik bolnice (god. 1884 — 1887.). 

Grgic Augustin, gr. ucitelj (god. 1888.). 

Ostojic Antun, obc. blagajnik (god. 1887—1889.). 

Bujas Krste, post, cinovnik (god. 1890.). 

Kacic-Dimitri Vicko, gr. ucitelj (god. 1891.). 



— /o — 

^ihenik dkdlica: S k a r p a Juraj Vicko, zupnik u Zatoau (god. 1880 — 1885.)- 

C i c i n - S a i n Andrija, postar-brzojavnik u Vodicah (god. 1886 — 1891.)- 
Sid: J r d a n i c Nikola, kot. pristav (god. 1880 — 1884.). 

Kis Stjepan, zupnik (god. 1885.). 

Dorbolo Josip, zupnik u Gibarcu (god. 1886 — 1891.). 
^pisic-Bukovica: Mozolowski Franjo, obc. biljeznik (god. 1891.). 
Standrez kraj Sloven. Gorice: Bajt France, ucitelj (god. 1884 — 1885.). 
Tomin: Cargo Angelj, duh. pomocnik (god. 1886 — 1888.). 

Sedej Ivan, duh. pomocnik (god. 1889.). 

B e r 1 t August, gruntovnicar (god 1890 — 1891.). 
Toplice-Vnrazdinske: Senecic Stjepan, vlastelin. providnik (god. 1885 — 1887. 

K a m e n a r Juraj, vlastel. providnik (god. 1888 — 1889.). 

Fugger Stjepan, ucitelj (god. 1890— i 891.). 
Topolovac kraj Siska: Jambrecak Miroslav, obc. nacelnik (god. 1890 — 1891 
TopusLo: M a r a k vi c Niko, ucitelj (god. 1880.). 

L a s m a n Juraj, ucitelj (god. 1890.). 

D e n c 1 e r Josip, ucitelj (god. 1891.). 
Tovarnik: Matic Antun, prepost i zupnik (god. 1876 — 1886.). 

J aid Gustav, zupnik (god. 1887—1890.). 
Travnik: Duic o. Jakov, katol. zupnik (god. 1880 — 1882.). 

M ark vie o. Ivan, zupn. pomocnik u Dolcu (god. 1883 — 1885.). 

Koletic Mirko, gr. ucitelj (god. 1886—1887.). 

M alb as a Ivo, obc. biljeznik (god. 1888 — ^891.). 
Trebinje: Anic Ante, cinovnik (god. 1881 — 1883.). 

Mates a Matej, ucitelj (god. 1884—1885.). 

Senjak dr. Luka Lovro, vojni kapelan (god. 1890.). 

Kusec Ivan, trgovac (god. 1891.). 
Trrfoviste Veliko: Vucic Franjo, obc. biljeznik (god. 1886 — 1891.). 
Trpanj: I v a n c e v i c Mato, ravn. ucitelj (god. 1883.). 

Jericevic Ivan, ucitelj (god. 1884.). 

I vet a Ante, trgovac (god. 1885 — ! 891.). 
Trst: Vuckovic Gjuro, trg. poslovac (god. -877.). 

Flego Petar, bisk, kapelan (god. 187S — 1882.). 

Mandic Mate, urednik «Nase Sloge» (god. 1883—1886) 

Vuckovic Gjuro, trgovac (god. 1887 — 1891.). 
Trogir: Matijaca Bartol, ucitelj (god. 1880.). 

Celegin Ivan, ucitelj (god. 1881.). 

Sentinella pop Joso, svecenik (god. 1882 — 1891.). 
Tuzla Dolnja: Matic o. Mihovil, vjeroucitelj (god. 1881.). 

Ikic 0. Stjepan, katol zupnik (god. 1882—1886.). 

Boltek Antonije, upravitelj gr. skole (god. 1890 — 1891. 
Udbina: Pavicic Simo, kot. pristav (god. 1883 — 1885.). 

Vendler Josip, upravitelj kot. suda (god. 1886.). 

Biljan Mijo, odpravnik poste (god. 1887.). 

Trtanj Ferdo, obc. biljeznik (god. 1888—1891.). 
Vcdpovo: Rotter Antun, kot. pristav (god. 1878—1880) 

Zupic Jakov, vlastel. cinovnik (god. 1881.). 



— 76 — 

Georgievic Pajo, kot. sudac (god. 1882). 

Cosic Luka, vlastel. cinovnik (god. 1883 — 1891.). 
Varazdin I: Diirr Franjo, skol. nadzornik (god. 1876 — 1882.). 

Galovic Mato, vjeroucitelj (god. 1880-1881.). 

Z ago da Adolf, gimnaz. profesor (god. 1882 — 1891.). 
Varazdin II.: Kranjcic Gjuro, sudb. vijecnik (god. 1883 — 1890.). 

Femenic pi. Tito, sudb. vijecnik (god. 1891.). 
Varcar-Val(uf: Klaric Ivan, ucitelj (god. 1890—1891.). 
Velaluka na Korculi: Oreb Antun, ucitelj (god. 1891). 
VeUka u Slavoniji: Sultajs Franjo, zupnik (god. 1888 — 1891.). 
Vinica kraj Varazdina: Susnik Stevo, kapelan u Marusevcu (god. 1887 — 1889.). 

Harazim dr. Lujo, lijecnik (god. 1890.). 

Kralj Stjepan, obc. nacelnik (god. 1891.). 
Vinkovci: Cuvaj Slavoljub, kot. pristav (god. 1876.). 

Bogdanovic Marko, protustavnik (god. 1878.). 

Kralj ic pi. Koloman, sudb. pristav (god. 1879 — 1880.). 

Kucera Oton, gimnaz. profesor (god. 1881 — 1885.). 

Brunsmid Josip, gimnaz. profesor (god. 1886 — 1891.). 
Virje: Mikulcic Mijo, Ijekarnik (god. 1878 1883.). 

Susnik Stevo, kapelan (god. 1884 — 1886.). 

Plivelic Stjepan, kapelan (god. 1886—1890.). 

Stefanov Stjepan, ravn. ucitelj (god. 189!.). 
Virovitica: Turelli Josip, kot. sudac (god. 1876 — 1878.). 

Lukacevic Tomo, ravn. ucitelj (god. 1879 — 1891.). 
Vis: Siminiati Bonaventura, Ijekarnik (god. 1882 — 1891.). 
Visoko: Jambrusic Josip, poreznik (god. 1887 — 1891.). 
Vlasenica: Boic Nikola, gostionicar (god. 1890 — 1891.). 
Vocin: Salek Pavo, postar (god. 1885.). 

Mikic Mijo, ucitelj (god. 1888 — 1891.). 
VoIosTco u Istri: Zamlic Vinko, zupnik (god. 1886 — 1891.). 
Vrhovec: Valdec Stjepan, zupnik (god. 1881—1891.). 
Vrhovsko: Busic pi. Otmar, kot. predstojnik (god. 1886 — 1891.). 
Vrginmost-Cemernica: Falkner Adolf, sudb. pristav (god. 1878.). 
VrJigorac: Devcic pop Trazimir, zupnik u Raci (god. 1891.). 
Vrlika: Ristovic Nikola, trgovac (god. 1880—1891.). 
Vukovar: Jaksie dr. Nikodem, sudb. pristav (god. 1876 — 1881.). 

Kirchbaum Aleman, blagajnik eskompt. drustva (god. 1882 — 1891.). 
Zadar: Nekic pop Mate, uciteljistni profesor (god. 1878 — 1891.). 
Zagreb: Kranjcic Stjepan, vl. tajnik (god. 1880 — 1891.). 

Gruber Stjepan, brzoj. cinovnik (god. 1880.). 

S'adil Ivan, trg. pomocnik (god. 1880 — 1881.). 

Depoli Bozo, brzoj. cinovnik (god. 1881 — 1886.). 

Knjizara Fr. Zupana (god. 1882—1891.). 

Knjizara Leop. Hart m ana (Kugli i Deutsch) (god. 1882 — 1891.). 

Knjizara Mucnjaka i Senftlebena (god. 1882—1890.). 

Knjizara Dionicke tiskare (god. 1890 — 1891.). 

Schneider Ivan, knjigoveza (god. 1882 — 1891.). 



— / / — 

Heruc Krunoslav, knjizar. pomocnik (god. 1882 — 1883.)- 

Poljak Ljudevit, brzoj. cinovnik (god. 1887—1890.). 

Mrzljak Petar, bogoslov (god. 1886.). 

Lerman Ante, bogoslov (god. 1887—1888.). 

Jerkovic Dragutin, bogoslov (god. 1889—1890.). 

Gabric Vjekoslav, bogoslov (god. 1891.). 
Zavalje: Ritz Stjepan, posjednik i postar (god. 1891.). 
Zelina sv. loan: S t r a z i m i r Dragutin, zupnik (god. 1876 — 1879.). 

Jezic Matej, ravn. ucitelj (god. 1880-1881.). 

Domjanic pi. Lacko, kot. pristav (god. 1882 — 1891.). 
Zenica: Bar abas pi. Ljudevit, kot. predstojnik (god. 1879.). 

Ban dr. Daniel, duhovnik kaznione (god. 1890 — 1891.). 
Zlatar: Novakovic Tomo, kot. pristav (god. 1878 — 1880.). 

Jurcic Makso, ravn. ucitelj (god. 1881 — 1889.). 

Pazameta Mirko, kot. pristav (god. 1890.). 

Piskoric Dragutin, gruntovnicar (god. 1891.). 
Zrinj: Ciganovic Josip, ucitelj (god. 1883,). 

Zumberak: Hranilovic Jovo, upravitelj zupe u Radatovicu (god. 1880 — 1884.). 
Zupanja: Tropper Milan, kot. predstojnik (god. 1876 — 1878.). 

Babic Gavro, zupnik (god. 1879-1880. 1882.). 

Kuhn Pavao, kot. predstojnik (god. 1881.). 

Brunschmidt Vladoje, trgovac (god. 1883—1891.). 
Zupanjac : N u i c o. Angjeo, zupnik (god. 1886 — 1887.). 



^^df 



ZNAMENITI CLANOVI 



r^A»^ 



UPRAVE 







,cg 



J Q■^>^^^;v^j^;^^:i^;'oH^^)V(^>v<^ ) 






':^«3_> 



ATICE HRVATSKE. 



P ^ ^ 






■c)Zr^^):x2^^>s2^?^>s2^0>s%(^>s%(^"S 






Janko gKof: Draskooic, 

osnovatelj i prvi predsjednik «Matice ilirske» 




od god. i842. do god. i85o. 

asi citatelji poznavaju vec iz povijesti «Matice» glavne misli 
plemenitoga grofa Janka Draskovic a, koje su ga vodile 
pri osnutku Matice. Znadu i glavne crte njegova zivota iz 
Kukuljeviceva djela: «Glasoviti Hrvati», sto ga je «Matica Hr- 
vatska» dala na svijet god. 1886. Meni zaliboze prispjeli su tek njeki novi po- 
datci ovom znamenitom Hrvatu. Kako bismo ipak mogli i zapoceti pisati 
zivote najzasluznijih predsjednika, podpredsjednika i tajnika «Matice», a 
da ne pocnemo zivotopisom pravoga osnovatelja drustva. Zato evo i nje- 
gova u mnogom pogledu nepodpuna zivotopisa. 

Rodio se grof Janko Draskovic Trakoscanski u Zagrebu dne 20. 
oktobra god. 1770. od oca tvana i majke Apolonije, rodjene barunice Mala- 
tinske. Prve nauke svrsi u Zagrebu, a filozofiju i pravo izuci na beckom 
sveucilistu. Neobicno bi u ono doba bilo, da mladi bogati grof iza svrsenih 
nauka prodje na svoje imanje, pa da se posveti gospodarstvu. Gospodarili 
su tek starci sa svojim upraviteljima; mladi aristokrati trazili bi najprije 
svoju srecu u vojsci. I Janko prodje u vojsku. Postade odmah castnik u 
konjanickoj ceti u svojoj devetnaestoj godini, te je pod vojvodom Laudonom 
vojevao g. 1789. kod obsjedanja Biograda. Ovdje se nasao u drustvu sa 
nadvojvodom Franjom, potonjim carem Franjom I. Koji su ga u starije dane 
poznavali, vele, da je bio i u svom privatnom zivotu vavijek tocan kao 
vojnik i sto bi «jedanput rekao, to ne bi nikad porekao» — kako svjedoci 
njegov citaonicki tajnik Vjekoslav Babukic. Jos veli on, da je znao kazi- 



— 84 — 

vati : «Da imam sto sinova, sve bi ih u vojsku dao, da se redu i tocnosti 
nauce». Kada, gdje i kako se je lomio u onim velikim Napoleonskim ra- 
tovima, toga ne znamo. Znamo, da je postao u to vrijeme komornik i da 
je kao major konjanicki ostavio carsku vojsku od prilike u cetrdesetoj 
godini zivota. Bjese jednom slomio nogu, a to ga je valjda sprecavalo 
da u vojsci ostane. Osim latinskoga, njemackoga i francuskoga znao je i 
dobro govorio i talijanski, magjarski i rumunjski, sto je naucio u svojoj 
vojnoj sluzbi. Naucio je on i slavenske jezike, a osobito dobro poljski, 
jer je vise godina kao major u Galiciji proboravio. Ovaj boravak udahnuo 
mu je vruce simpatije za Poljake, koje je gojio do smrti, a nije to bila 
tek mala pobuda za njegov potonji rad. Jos jednom pokusa vojnu srecu, 
kada primi cast pukovnicku kod hrvatskoga ustanka g. 1809. 

Iza svoje vojene sluzbe opet se ne primiri nas grof Janko na svojim 
bogatim imanjima, koja je imao u Hrvatskoj i Ugarskoj, vec ode u svijet. 
Bio se ozenio prvi put iz plemenite obitelji Poglediceve gospodjicom 
Cecilijom, s kojom nije imao djece. Drugi put se ozeni Franjicom baru- 
nicom Kulmerovom, koja mu je u Parizu rodila sina Josipa, koji je umro 
mlad. njegovu boravku u Parizu znade starija generacija pripovijedati 
cijele romane. I protivnici i veliki ogovornici njegovi priznaju, da je bio 
veoma krasan covjek, ako i ne visok stasom, da je bio zenijalan, da je 
bio zanesen za lijepe umjetnosti, osobito za glazbu. Pripovijedaju, daje u 
Parizu imao svoju glazbu, koja u narodnom odijelu hrvatskom svirajuci 
razne narodne pjesme hrvatske i druge jugoslavenske ushicivala Pariz i 
Francusku. Jos pripovijedaju, da je slovio u Parizu svojim raskosnim zi- 
votom slaveci slavlja svakojaka — na primjer, da je taracao jednu parisku 
ulicu, koja je dobila ime Draskoviceva ulica, i mnoga druga cudesa. Neka 
se nitko ne cudi tolikoj lakoumnosti hrvatskoga velikasa tadanjeg doba. 
Ovakova je bila vecim dijelom tadanja aristokracija hrvatska i ugarska; 
pobirala prihode sa svojih imanja i lijetala u veliki svijet.- Vec od djetinj- 
stva rasla je bez ikakva osjecanja za domovinu; nije ni svoga narodnoga 
jezika znala. I sam plemeniti Magjar grof Stjepan Szechenyi, preporoditelj 
svoga naroda u ovom vijeku, jedva se mogao u materinskom svojem jeziku 
razgovarati, kad je osnovao magjarsku akademiju. A kakova su tek bila 
njegova braca velikasi Ugarske 1 Sto cemo onda i pitati : kakva je bila 
aristokracija hrvatska? Mnogi propadose u bezdan slasti i zabava u ve- 
likom svijetu zaboravljajuci lasno na svoju domovinu, kad je ni pozna- 
vali nisu, niti su smatrali jezik hrvatski svojim materinjim jezikom. 

Janko Draskovic ipak ne propade u velikim svjetskim vratolomijama. 
Uzdrzao ga njegov veliki duh i njegova izvanredna Ijubav za knjigu i 



— 85 — 

lijepe umjetnosti. Upoznao je svijet najvisi i u njem zamisli o svom na- 
rodu misli najvisih i najljepsih. Dok je i u stranom svijetu cudnim nacinom 
gojio pjesme i pjevanje svoga naroda, vidi se, da je u srcu imao vec 
osjecaja za svoj narod. Svoju jednu parisku produkciju izvede i u Zagrebu 
g. 1818., kad je car Franjo Zagreb pohodio. Gospoda i gospodje plemstva 
hrvatskoga obukose se u narodno odijelo i zaigrase pred carem hrvatsko 
kolo pjevajuci uz to pjesmu : «Zaspal Janko pod jablankom». 

U velikom svijetu obcio grof Janko s uglednicima raznih naroda. U Pa- 
rizu nadje se s knezom Sorkocevicem Dubrovcaninom, koji je slavni rodni grad 
volio za uvijek ostaviti, nego da zivi u njem bez slobode, casti i slave. Od 
njega i od drugih Dubrovcana lasno je doznavao za stare pjesnike dubro- 
vacke. U prijateljstvu sa Savom Tekelijom nauci poznavati knjigu slaveno- 
srbsku. Ovomu se mora pripisati, da je svoj materinski jezik stao najprije 
nazivati slavo-hrvatski. Ne znam, odakle to znade Kukuljevic, da se je u 
svojimx pismima «vazda» sluzio cirilicom, kojom da je i svoj obsirni «dnevnik» 
napisao bio. Imao sam dosta pisama njegovih u ruci, a sva su pisana la- 
tinicom ; istina je, da je svoj «dnevnik» pisao cirilicom. Valjda je to zapoceo 
bio u onoj prvoj dobi, o kojoj pored svega moga truda nista nisam mogao 
doznati, nego same pripovjedcice, koje sam i spomenuo, da citatelji barem 
to doznadu, sto su stari Ijudi o grofu Janku pripovijedali. 

Godine 1832. izlazi plemeniti grof pred svoj narod kao citavi na- 
rodni covjek i pravi preporoditelj svoga naroda s novim ideama. Grof 
Janko vidio je kao mladi castnik one Hrvate, koji su se g. 1790. odrekli 
svoje samostalnosti i predali Hrvatsku u upravu Magjarima, koji su se 
odrekli svoje samostalne domace vlade, koji su se odrekli samostalnih 
financija, koji su se pokorili novomu nacelu, da se i o hrvatskim stvarima 
na zajednickom saboru odlucuje vecinom glasova, koji su se svega toga 
odrekli od prevelikoga straha, da ne izgube svoje plemicke privilegije i 
da im se opet ne povrati absolutizam Josipova doba. On je vidio i slusao 
i Ijute navale Magjara, neka Hrvati sada, kada se odrekose glavnih atributa 
svoje drzave, prihvate i magjarski jezik. On je vidio kao zrio covjek u 
svojoj cetrdesetoj godini i citao novine ilirske izdavane od vlade francuske 
u Zadru ; on je vidio obilazeci po velikom svijetu i obceci s najumnijim 
Ijudima raznih naroda, da svaki narod kao prvi zakon postavlja: da uprava 
i naobrazba naroda imadu biti samo na jeziku narodnom. 

A sta je vidjela vecina plemstva hrvatskoga? Sto je mogao vidjeti i 
razumijevati u svjetskim ideama plemic hrvatski, koji je sjedio u svojem 
malenom dvorcu, a nikada nije odlazio preko granica svoje malene domo- 
vine, van ako je otisao na skole uUgarsku! Njemu je Ugarska bored se 



— 86 — 

za zajednicku konstituciju bila kao spasitelj, koji brani slabu Hrvatsku od 
iijemackoga absolutizma. Ova ista Ugarska iste, neka Hrvati prihvate ma- 
gjarski jezik. A sta cemo mi prema Magjarima, oni su jaci, mi smo bogci, 
moramo prihvatiti i magjarski, samo da spasemo konstituciju. Sto ce biti, 
ako idee revolucije i u nas prevladaju i obore prevlast plemstva, pak svaki 
plemic bude ravan svomu posljednjemu kmetu? Ovakove idee — ako je 
smjeti misli ove sirotinje i kukavstine ideama nazivati — vladale su u 
neobrazovanom jadnom tadanjem plemstvu hrvatskom. Tek najbolji izmedju 
njih znali su braniti «osebujna prava» — jura municipalia — Hrvatske. 

U ovakovu domovinu vraca se Janko Draskovic, da ju ozivi i podigne 
novim ideama. On, covjek evropski, postavlja one svjetske idee, koje su vec 
prihvatili svi prosvijetljeni narodi Evrope. Spremao se g. 1832. veliki sabor 
ugarski, koji je imao Ugarsku urediti po nacinu drugih evropskih drzava. 
U torn saboru imalo se dovrsiti, sto Magjari vec cetrdeset godina spre- 
maju. U taj odlucni cas izadje Draskovic pred svoj narod sa brosurom: 
«Disertatia iliti razgovor darovan poklisarom kra- 
Ijevina nasih za buducu dietu ugarsku odaslanem. 
U Karlovcu godine i832.» Ovo je prva politicka brosura u nasem 
vijeku pisana jezikom hrvatskim. Grof Janko pise narodnim jezikom, da po- 
kaze : «da mi narodnogjezika imademo, u kojem sve izreci 
moguce jest, sto srce i pamet zahteva... Duzni smo 
dobar primjer Magjara nasljedovati, za oto kazmo, 
da i mi narod nog jezika imademo i primimo nasega 
jezika u nasih poslih i pritrudmo se njega prilago- 
diti svagdasnim obstinskim i pismoznanskim potri- 
bam, kako Magjari tekar od skora cine. I s tim vje- 
rujte najbolje odgovarali bude mo prezestokomuonomu 
magjarskomu zahtivanju zaradi jezika svojega». 

Ovo je prva tocka njegovoga politickoga programa. Druga je ne 
manje znamenita o cjelokupnosti nasega raskidanoga naroda i domovine : 
«Ufajte se — veli on — da Dalmacija jedanput, kako je prije bila, 
bude s nami sklopljena, i mi onda jedan dva miliona cineci jednorodni 
puk budemo. Moguce jest opet i jos vise, ako s vremenom Bosna, 
gdi tolike rozgve (obitelji) nase zivise, s pomocjum nasum u njedre nase 
se povrati; kakvo li to ufanje za nas narod! I bas kako svakomu srcu 
ufanje i svakomu jeziku molba dopustena jest, jos i to ufati se i od Boga 
moliti voljno bude, da nam se s miloscum visnjum i kraljev nasih onaj kraj, 
koji se sada imenom Ilirije (Kranjska, Stajerska i Koruska) ozivlja i 
koji jezika nasemu spodobnoga govori, s nama zdruzi. Nedvojno jest, da 



— 87 — 

onda takovo kraljevstvo Iliricko pol cetiri milion 
d u s a b r o j e c e i m e n u d i k u i s o s t o j a n j u s n a g u, k r u n i 
p a k o k r i s t v j e c ii u s a h r a n i t i i m j e r i 1 u p r i g n u t i m o g 1 o 
bi». Ovo «mjerilo» Draskovic upravo dalje tumaci : da bi ovakovo kra- 
ljevstvo nase, koje imade i u svome srcu i Krajinu, «koja vase ime nosi 
i vavijek vasa bude», sa 40.000 vojnika moglo biti uvijek premac Ugarskoj. 

Ovo kraljevstvo mora' imati svoju samostalnu samo od 
kralja ovisnu vladu. «Slidi iz recenog zaglavak, da mi visesu nasu 
savjetnu stolicu politicku iliti savjetni dikasterium kraljevski, 
kako jest vec bivao, od kralja nasega drecno (energicno) isprosimo i za 
njegovo utemeljenje skrbimo i da pod jedno zakonimo, da stolica ova kao 
i varmedje nase sve medju nas buduce obcenje po naski izpisuju. Ako li 
tuteka kakvi aldov (zrtva) potriban bude, on svakomu domorodcu, koji i 
glavu svoju za korist domovine dati duzan jest, radostan biti mora, kad 
pomisli, kakvuodotle korist djeci i mladjim posljedni- 
k o m z a h r a n i m o.» Hrvati imali su svoju samostalnu vladu, posvem 
ravnopravnu vladi ugarskoj jos u vrijeme djetinjstva nasega plemenitoga 
Janka; jadno ju je plemstvo hrvatsko radi troskova samo rusilo. Zato on 
ovako vruce zaklinje, da se troskova ne plase, gdje ce biti tolika korist 
potomstvu. 

Naravno iz ovoga slijedi cetvrta tocka njegova programa o banu. 
«Cast ban a — veli on — H e r v a c k e, S 1 a v o n s k e i D a 1 m a- 
tinske kraljevina od negda utemeljena treca cast 
ugarske krune i nas domaci rod bio (to jest : bio ban nasega na- 
roda), da ova cast u pervesi vlasti drzana bude, a pocitanom ocu i kralju 
dokazujte ocito, kakva jest danica cast ova i kako mi od njega i u toj 
vrsti pravicu za nas, a prudnju (korist) za njega prosimo, kad ga molimo, 
da ovoj casti stari obicaj i sjanje starinsko pricuva». 

A kako bi imala Hrvatska biti prema zajednickom saboru? 
To bi bila peta tocka njegova programa. Magjari istu, da i Hrvati biraju 
u sabor zajednicki po zupanijama, kako to biva u Ugarskoj. Do sada su 
slali Hrvati jednoga u gornju kucu, a dvojicu sa protonotarom u dolnju 
kucu, «koji ne prikazu niti broj puka, niti varmedja, 
n e g o c i t a V e k r a 1 j e v i n e n a s e, jer gledec puk nas poldrugog 
miliona bar petu stranu sviuh poklisarov slati bi morali. Slidi indi, da 
nase bitje u diete jedito zarad obstinskih zakonov celu derzavu slisajuceh 
uredjeno jest i viecanja nasa sada kao od dviju kraljevina 
dolazeca prijeti se imadu. Tim uzrokom dolazi, da poklisari nasi u diete 
ne sjedu kao drugi ungarski varmedjski odaslanici, nego ozgor kod nastoj- 



— 88 — 

nika plemenitoga stola». Poznato je iz povijesti hrvatske, da su ovi nun- 
ciji hrvatski sjedeci do predsjednika na uzvisenom mjestu zastupali Hrvatsku 
kao posebna kurija, da su najprije magjarski protonotari citali predloge 
ugarske, a zatim protonotar hrvatski predloge hrvatske, da ni sami kra- 
Ijevski predlozi prihvaceni po saboru ugarskom nisu imali valjanosti u 
Hrvatskoj, ako ih nije prihvatio sabor hrvatski. 

Ovo bi morali braniti buduci izabrani poklisari Hrvatske na zajed- 
nickom saboru. Ali sto ce biti, ako ga ne poslusaju? «Ele onda za Boga 
veli on — bar place ostavite i od tuzba medju vas jenjajte, j e r n i s 
nevrednijega ne imaodplacucega naroda prije neg 
je sva potribna za obrambu svoju najvecim trudom i 
zrtvom pokusao. Plac jest oruzje nejaka zenskoga spola i pomoc 
robov i prosjakov, nit se nalazi sramotniji cin za junaka nad tuzbom 
otajnom. Volte dakle svi jedan dan umreti, nego u glasu i onda, kada u 
raje drugoga vilaeta (svijeta) pred vase vriedne predje dojdete, pogrdani i 
pohuljeni biti». 

Kakovo je znamenovanje ovoj brosuri sam grof davao, vidi se po torn, 
sto je pod njegovim nadzorom izasla i u njemackom prevodu i stampana u 
Leipzigu g. 1834. pod naslovom : «Erinnerungen an die zum ungar. Reichstag 
bestimmten Deputirten der Konigreiche Kroatien und Slavonien. Von einem 
Alt-Kroaten.» Vidi se, da je plemeniti grof opominjuci Hrvate : «d a nase 
kraljevine nisu osvojene i predobljene», vec da mi 
«uvjetovane savezne kraljevine jesmo, koje zakon nas 
sob ski (posebni) braniti moramo», — da je mislio svoj narod obra- 
niti od poplave magjarizacije, koja se je u velike spremala na Hrvatsku. 

S ovim programom izlazi grof Draskovic pred svoj narod, Ovo je 
program naroda hrvatskoga do godine 1848. Ovaj program slijede jedno- 
dusno i za njega vojuju oni Hrvati, koji su u ime sloge i jedinstva naroda 
svoga sa Srbima i Slovencima prihvatili ime ilirsko, a njima bio je vodja 
nas stari grof Janko. S ovim programom ode on na sabor zajednicki. Taj 
sabor traje skoro tri godine (g. 1833. — 1836.), prezivio je i kralja Franju I. 
i dozivio novoga kralja Ferdinanda I. Hrvatski zastupnici imadose odbijati 
najstrasnije navale Magjara, koji su sada vise no ikada kusali, da otrgnu 
hrvatsko Primorje zajedno sa Rijekom, Slavoniju i Srijem, a da u Hrvatsku 
sto vise uvedu i magjarskoga jezika. Draskovic sa drugovima branio je 
odvazno prava svoje domovine, kako im posvjedoci ban Franjo Vlasic u 
saboru hrvatskom g. 1836. Pohvali im neumorni njihov rad, da su branili 
narodna prava «ne gledec na to, sto su cesto bill izvrgnuti razlicitim na- 
srtajima i mnogim napadajima i na njihove osobe, nikada da nisu zabo- 



- 89 - 

ravili, da odrze siiaznu ziiacajnost i umjereno vladanje, od svojih prava 
da ne popustahu ni za vlas, da su punim pravom zasluzili vjekovitu hvalii 
domovine». I kralj odlikova Draskovica redom sv. Stjepana. Ovo kraljevsko 
odlikovanje pokazuje, da je dvor pristajao uz Hrvate, kad ih Magjari na- 
padaju i hoce da im raskidaju domovinu. «Aula est pro iiobis», time je 
mogao vodja politike hrvatske tjesiti svoje mlade drugove, kad ovi skoro 
iznemazu od neprestanih navala magjarskih, kada se i s pomocu svojih sli- 
jepih prijatelja u Hrvatskoj trude, da sasvim saliju Hrvatsku s Ugarskom 
u jednu « domovinu Magjarsku». 

Medjutim zapoceo je Ljudevit Gaj svoje slavno djelovanje g. 1835., 
koje ga je brzo uzneslo na visiiiu, da je bio smatraii od prijatelja i ne- 
prijatelja vodjom hrvatskoga naroda. Politicki vodja bio je svakako nas 
grof Janko. Lijepo to veli u svojim memoarima general Neustadter : «L e 
vieux Comte Janko Draskovic fut tou jours regarde 
commele Chef du parti illyrien, ce qui lui donna un 
certain lustre — et Gaj le soutenait dans son role, 
puisque cela etait dans son interet et dans celui de 
son parti». Skoda je samo bila, a stari grof sam je dosta puta opla- 
kivao one dane svoga zivota, kad je onoliki imetak po svijetu prosuo. 
Koliko bi mu bilo to pomoglo, da radi u Hrvatskoj, sto je u Ugarskoj cinio 
Szechenyi, komu je Janko po dusevnim darovima bio dostojan premac! Koliko 
puta morao je slusati prigovore od svojih protivnika, da je svoj veliki imetak 
lakoumno protepao ! Na ovakove uvrede smjera jamacno ono, sto pise Metelu 
Ozegovicu (g. 1844.): «Godine 1832. ja s tvojim otcem i Kukuljevicem A. u 
dusmanstvu glavnom bio jesam, jere ta dva, osobito tvoj otac, onako glavno 
mene uvredise, da bez krvi tocenja prijateljstvo saciniti nemozno se mi 
vidjase. Ele udes jest htio, da se ja s ovemi muzevi u dietu spraviti 
morao jesam, i eto Ijubav domovine nadvladase nad svom pizmom i nad 
svim strastima». Ovako svjetuje Metela, neka i on uradi. «Sto se njegove 
cudi tice — veli Babukic — ta bijase veoma blaga i vesela». Kukuljevic 
potvrdjuje to samo sa drugim rijecma, a i on je dobar bio sa starim. 
«Janko bijase — veli on — veliki Ijubitelj znanosti i umjetnosti. Veoma 
je rado citao i sve do svoje smrti nije trebao pri citanju naocala. Bijase 
vazda krepka duha i pameti. Po naravi blage i tanke cudi rado se salio, 
u veselih drustvih boravio i dosjetke pripovijedao». U svemu ovome crtanju 
njegova temperamenta manjka nam jedno svojstvo, a to je energija. Imao 
je on i energije, kako cemo vidjeti. 

Draskovic je pjevao hrvatske pjesme jos prije godine 1835. Takova 
stara pjesma jest bez dvojbe njegova «Poskocnica» (u br. 27. «Danice» 



— 90 — 

god. 1835.). U «pjesmi domorodskoj» (br. 29.) kazuje nam svoj stari pro- 
gram, kada pjeva: 

«Horvati, Slavonci bratja svi, 
Matere ste jedne detca vi ! 
Bosna i Dalmacija lepi kraj 
Sve to domorodcem krasan raj. 

Serblji vi i Krajnci dragotni 
Slavske kervi slavni rodovi, 
Stari vasi braca bijase 
Jedan vam jezik dadose.» 

U broju 35. «Danice» od god. 1835. ima pjesma, koja se je puno 
pjevala, zato je vrijedno da spomenemo jednu kiticu, koja je mnoge 
hrabrila, a glasi : 

«Svaki junak kad za pravo pade, 

Kano seme ti je, koje sade. 

Tako smert junacka svagdar plodi, 

Ne otimlje, neg junake rodi.» 

Osobito hvale njegovu veliku pjesmu: «Mladezi ilirskoj» (Da- 
nica g. 1836. br. 7.). Nije ni ovo pjesma velikoga pjesnika, vec u sti- 
hovima daje mladezi krasne opomene starac i priznati narodni vodja. 
Ova pjesma morala je djelovati i radi momenta, u kojem je spjevana. 
Janko se upravo vratio sa sabora, gdje je odbio tolike navale Magjara. 
Pjesma je stampana napose s mottom : «Antiquam exquirite matrem.» 
Ta je majka domovina stara i slavna velika Ilirija od Crnoga do Jadran- 
skoga mora. I hrvatski motto : 

«Serdca nikad ne dajmo tudjini 
Duzni smo sve davat domovini, 
Ova mati nas je odgojila, 
Njezin je nas zivot, braco mila. » 

kazuje nam ono, sto veli svjedok Babukic, da je njome «silno poticao 
mladez na Ijubav prema domovini ». 

Plemeniti je grof osokolio mladez zajedno sa svojim drugovima tako, 
da motrioci onih godina vele : «Prije ilirske dobe bila je mladez surova, 
bez misli, samo pohlepna zabave i uzitaka, a sada je nastajalo natjecanje u 
obrazovanju duha i srca, sva je bila skladnija i bolja.» To je bila muska 
mladez. Ali zene su bile sasma ponijemcene, tako da su se mnogi muzevi 
uceci sve na latinskom jeziku tekar od svojih zena ucili njemacki. Ne 
cudite se zato, da je plemeniti grof, da probudi zene, stao pisati i napisao 
njemacku knjigu : «Ein Wort an Illyriens hochherzige Tochter. 



— 91 — 

Agram 1 838. » njoj veli Neustadter : «Cet appel porta au comble 
le delir de 1' entusiasme dans le beau sexe de la Croatie». 
Uspalila je ova knjizica mnoge zeiie hrvatske. Sada pored iiarodne 
surke muskaraca i zene se pocinju odijevati u narodno odijelo vecinom 
bijelo, preko toga surku, a na glavu «poculicu». Izmedju zena proslavila se 

V 

poslije osobito grofica Sidonija gospojica Erdedi. Zene pokazase svoju za- 
hvalnost plemenitomu grofu time, sto njegovu sliku dadose naslikati. Ori- 
ginal te slike resi danas dvoranu «Matice Hrvatske », a evo je ovdje i pred 
ovim zivotopisom. «Iza one poslanice — svjedoci opet suvremenik Kuku- 
Ijevic — «na kceri ilirske» pretvorila se carobno sva cud i narav nasih 
svjestnih zena ; one, koje bijahu vec na pola ponijemcene, stadose uciti i 
govoriti hrvatski, poprimise narodnu nosnju, pocese citati hrvatske caso- 
pise i knjige, pjevahu hrvatske pjesme javno i u kuci, dopisivahu hrvatski, 
a njeke pokusase dapace obogacivati i knjigu hrvatsku». 

Varao bi se ipak, tko bi mislio, da je plemeniti grof ovu njemacku 
knjizicu svoju namjenjivao samo hrvatskim zenama. Ova knjizica imala je 
i pred domacim i stranim svijetom protumaciti ideu ilirsku, a i pisana je 
elegantnim njemackim jezikom. Pogled u najstarije doba povijesti ilirske 
pisan je sa zivim uvjerenjem, da su stari Iliri bili pravi praoci juznih Sla- 
vena. Sto govori o najstarijoj povijesti hrvatskoj, vidi se, da je Safarik 
godinu dana prije (g. 1837.) izdao svoje «Starozitnosti», koje se narocito 
spominju. Pod imenom ilirskoga naroda imadu se razumijevati : Hrvati, Srbi, 
Slovenci i Bugari. Sto ima medju njima narjecja, ne ima ni iz daleka 
takovih razlika, kakove su medju dijalektima talijanskim i njemackim, pak 
opet imadu jedan knjizevni jezik. Jezik slavnih Dubrovcana, koji su pisali 
u narjecju najljepsem, ima da bude knjizevni svih Ilira. Slavi se u obce 
Ijepota jezika hrvatskoga, a za ogled podaje nam krasnu Gjorgjicevu 
pjesmu «Kriesnica» na hrvatskom i njemackom jeziku. Dolazi zatim ocjena 
dotadanje ilirske knjige od P. J. Safai'ika i napokon prikazuje nam se kao 
«posinjeni» Ilir dr. Demeter duhovitim zaglavkom. I nama, koji zivjesmo i 
drugovasmo sa glavnim preporoditeljima naroda hrvatskoga, ova je knjiga 
zlatan kljuc u srce idee ilirske. Ona ce uvijek ostati zaliterar- 
noga historika najglavnije i najbistrije vrelo za razumije- 
Vanje idee ilirske, kakovajebila prije, nego sto su Iliri 
prosli i kao stranka na politicko polje. 

Ove iste godine (g. 1838.) osnova plemeniti grof sa njekoliko dru- 
gova slavnu Citaonicu ilirsku u Zagreb u. Tko se samo malo zamisli 
u tadanje prilike hrvatskoga drustva, uvidjet ce, kako je ruka bozja 
hrvatskomu narodu dala i namjestila na ono ognjiste u ovaj cas vrijednoga 



— 92 — 

starca. Ako se jos u svojoj «disertaciji» smatra tek glasnikom novih 
idea, u pozivu na «kceri Ilirije» odise svaki redak, da vSe osjeca vodjom 
naroda. Vec po broju svojih djedova i kao potomak slavnih banova i 
biskupa bio je on ravan drug onim najvisim Ijudma, kojih upliv seze do 
kraljevskoga prijestolja, a to je za ono doba, gdje je u drzavi bio plemic 
sve, a neplemic nista — velika i neprocjenjiva dobit za mladu ilirsku 
stranku, za preporadjajucu se Hrvatsku. Po broju godina bio je kao mudri 
otac medju mladim Ilirima, i svi su sretni, sto ih sa : «Ti, sinko moj», 
nazivlje. Svi su obcarani njegovom dobrotom i vjeruju u njegovu mudrost 
i obzirnost. 

Vec prvi njegov govor u Citaonici odaje nam mudra i oprezna vodju. 
«Ako bi i nadalje — veli on — skrb za nasu narodnost zanemarili, tada bi 
okolo nas ustali drugi narodi, koji bi nas radi pomanjkanja narodne sloge, 
obrtnosti ili industrije i odhranjenja nadkrilili : tada bi se — sto Bog 
predragi i nasa ozbiljna voija sacuvaj — krv predji nasih gorko prolijana 
i njihovi glasoviti cini zaboravili; jerbo bez narodnoga odhranjenja, bez 
sloge i blaga ne ima snage i jakosti u drzavi ; a gdje toga u zao cas 
ne ima, tu ne ima u danasnje doba nikakve vaznosti niti kod dvora, niti 
kod susjeda, jos manje u ostaloj Evropi. Probudimo se dakle i pridajmo 
prirodjenoj nasoj vjernosti prama kralju i konstituciji skrbljivost za nase 
napredovanje i podbocimo nasu mladez s hasnovitimi nauci, pritegnimo 
bistrije glave u nasu Citaonicu i nadjimo nacin, da vrijedni domorodci 
svojih trudova primjernu zasluzbu dobiju. Budimo prijatelji, budimo braca 
bez razlike imena, jer svih nas otac jest kralj nas i mati konsti- 
tucija nasa.» 

Kako je dalje pod nj ego vim okriljem cvala Citaonica a iz nje pro- 
cvao teatar hrvatski, gospodarsko drustvo , narodni muzej i narodna 
knjiznica, Matica i Narodni dom, to vec pripovijedasmo. Koliko je pleme- 
niti grof tomu doprinosio? Svi suvremenici priznaju mu, da je upravo on 
osnovao Citaonicu. Zapisnici Citaonice kazuju nam, da je on znamenitim 
darom od jedne hiljade djela razne struke polozio temelj narodnoj knji- 
znici. On prvi raspisuje nagrade do stotine dukata za koristne knjige, on 
se brine za kazaliste ; on izrice osnutak Matice, da se izdaju stari klasici 
toliko slavljeni u njegovom djelu upravljenu na kceri llirije. Njegov je sinovac 
Karlo — «koji mi je na svijetu najmiliji» kako rece Janko u svojoj 
oporuci — sagradio kucu, koja je imala postati Narodni Dom, gdje bi 
se pod jednim krovom nasla sva narodna drustva u Zagrebu. Sto je bio 
stari Janko, to nama mladjim kazuju jednodusno svi starci, da je bio prva 
glava u javnom zivotu tadanje Hrvatske. 



— 93 — 

Grof Janko bio je politick! vodja, gdje se Hrvati moraju boriti, da 
im Magjari ne narinu magjarski jezik u skole i u urede. Godine 1839. 
12. decembra progovori u skupstini zupanije zagrebacke, da se pozovu 
sve zupanije Hrvatske i Slavonije, da odbiju jezik magjarski, i da si 
Hrvati osnuju svoju samostalnu vladu. Ne ulazi on radi starosti vise u 
zajednicki sabor, da se bije s Magjarima, ali ne prestaje upucivati nase 
poslanike u najtezim casovima. Kada su g. 1843. Magjari bucili i ne dali 
govoriti hrvatskim poslanicima latinski, vec da govore magjarski, inace 
da ce ih potjerati iz sabora, sabere on odlicne domorodce, da se svjetuju, 
kako se imadu vladati poslanici hrvatski. Onda pisa (27. jula) tadanjemu po- 
slaniku Metelu Ozegovicu : «Obcenito mnijenje jest, da Vi junacki vasu duznost 
Vama opredijeljenu ovrsite i u obcenite sjednice idete i u njih, ako bude 
nekonacna potreba djacki (latinski) govorite i od nicesa se prestrasiti ne 
date. Ako bi Vas iztjerati htjeli, ne dajte se, dok conclusum toga personal 
(predsjednik sabora) ne izrece. Onda pako slobodno izajti za uvijek mirnom 
dusom mozete, jer cijela domorodna domovina to zeli. Ele zali Boze toga 
ne bude, jere makar kako razjareni bili Magjari, ele opet tako glupi ne 
budu niti stalisi niti personal, da bi se Vas zazbilja lisiti hotjeli. Nemojte 
osobito u sadasnjih okolnostih zaboraviti , da ste Vi kraljevina nasih, 
gdje i Krajina lezi, zakonski poklisari i za narod vazniji nego li ban 
i svi velikasi*. Opet drugi put sokoli ih (6. septembra): «Ja Vas, moji 
dragi poklisari, dan i noc u umu imam. Ja bi Vam pomogao vojevati — 
ele kad ne mogu, — tak Vam ovu temeljitu istinu na primjer savjeta pre- 
porucam. Kada silna bura covjeka pograbi, ona gleda, kako bi ga nad- 
vladala. Ako se namjeri na slabica, koji gleda da se kloni, njega ona 
podigne i odnese u valove morske, gdi iz jednog u drugi padne i na 
svrsetku utone bez koristi i bez dike. Ako li se pako na junaka namjeri, 
koji svoja jaka prsa i odsudu nekretljivu naproti stavi, s njime se bori i 
bori — i skoro svigdar ona krene. Ja Vas do duse vrlo zalujem i vidim, 
da niste dosli zlatne jabuke pobirati, ele nista ne manje nemojte se 
plasiti. Nasi lovori ako i sada ne, ele svakako dojti moradu. Mladez 
se umnozava». 

Kada je ove godine (g. 1843.) ime «ilirsko» zabranjeno, povede grof 
Janko deputaciju pred kralja, te je mogao na povratku svome utjesiti svoje 
sunarodnike: «da je kralj svim svojim narodom pravedan otac i da ne da 
jednoga po drugom potlaciti». On je dakako sudjelovao kod svih burnih 
restauracija g. 1843 — 4. i nastojao, da se po pravdi i zakonu radi. Kakov 
je tezak njegov polozaj i njegovih jednomisljenika, vidi se po gorkim 
rijecima, koje napisa Metelu Ozegovicu 11. aprila g. 1844., da je to 



— 94 — 

«cudnovit stan, da kralj drugo, ministri drugo, duzda (palatin) drugo, a 
kancelarija drugo kazu». U ovakovim smetenim polozajima vijaju se 
hrvatske stvari do god. 1848. «Ova godina — veli Kukuljevic — zatece 
Draskovica vec u 78. godini. Okretnost tijela bijase mu se iznevjerila i 
on morade upravljanje pokreta narodnoga ostaviti mladjim silam, all 
pismom i govorom nije prestajao podjeljivati svoje savjete, koje rado 
slusase i ban Jelacic i ministar Franjo barun Kulmer, njegov rodjak, i 
poslanici saborski.» 

I narodna nesreca i njegova vlastita ogorcise posljednje godine 
njegova vrijednoga zivota. Koncem godine 1849. (11. novembra) pise 
opet Ozegovicu : «Goropadne promine razdruzise najbolje, vise nego li 
poplave ili brda, a mene najvise nevaljanost mladjega pokoljenja. Meni 
su izkusanja moja od dviju Ijeta vise dosadila, nego li starost moja. Cijelo 
ovo prosasce bilo je proti mojega plana, i ako se spominjas: u pocetku 
bijase inace postupati i sad bi bili u polozaju udes nas diktirati». Starac 
je zelio dozivjeti, da se sve primiri. Ali je imao i sto vidjeti. Nije ga 
primirilo, sto je godine 1853. postao i tajnim savjetnikom. Njegova gorka 
imovinska nesreca ogorcala mu ne manje posljednje dane. Radi starosti 
predao imanje svoje Recicu njekomu Herzbergu uz godisnju rentu. Taj se 
proglasi bankrotiranim. Nastojale duge rasprave, koje su sprecavale 
izplatu grofove rente. Ovako u imovinskim smutnjama i neprilikama dovrsi 
svoj dugi i zasluzni zivot 14. januara g. 1856. u isti dan i uru, kada i 
njegov sinovac grof Ivan Nepomuk. 

Umro je Janko Draskovic u Radgoni u Stajerskoj, gdje je zivio kroz 
cetiri posljednje godine zivota u kuci imucne i vrijedne obitelji Schrafl, od 
koje je bila i njegova visegodisnja gazdarica. Dostojno ga sahranise u 
svoju obiteljsku grobnicu, koja je tek bila uzidana. Tako je on prvi dospio 
u nju. Misleci vrijedni Schraflovi, da ce grofa njegovi rodjaci i zemljaci 
skoro u domovinu prenesti, zakopase ga u hrastovu lijesu. Pisali su prvih 
godina obitelji radi prenosa, ali nitko im se nije oglasivao. Sada evo tek iza 
trideset i sest godina prihvati tu castnu duznost nasa Matica. Kako li nam 
se osvecuje nasa grozna nemarnost, neka svjedoci i ovo : Grof Janko 
Draskovic pisao je za svega svoga zivota «dnevnik» i to cirilicom. Prvi 
nam dade o tom glas iz Radgone, velestovani slovenski otacbenik Oto Ploj. 
Sam prodjoh u Radgonu, da potrazim to za nas dragocijeno blago. Prije mene 
bio je vec i varazdinski kanonik Josip Lehpamer. Vlastnik «dnevnika» g. 
Schrafl uvjeravao me je, da je «dnevnik» doista imao, ali tecajem seobe 
svoje i popravaka kuce njekud mu izginuo. Prije vise godina bio je u 
Radgoni jedan umirovljeni castnik Hrvat, koji je znao citati cirilicom. On 



— 95 — 

mu je procitao njeka mjesta. G. Schrafl se izmed drugih sjeca, kako mu 
je citao i onda njemacki tumacio grofove razgovore o politickoj situaciji 
sa najodlicnijim osobama prigodom jednoga sabora u Pozunu. Bio je taj 
«dnevnik» sav u jednom sveznju u cetvrtini. Sada ga nema. Badava sam sa 
dobrim gosp. Schratlom prekopao sve papire u kuci i ispod krova njegove 
kuce. Ovako nam se sudbina osvecuje za nasu narodnu nemarnost. Bar- 
bari slabo postuju svoje djedove, jer ne imaju njihovih djela dostojnih za 
uspomenii. Mi smo od Janka Draskovica imali djela, koja su nam novi 
zivot dala. A kako smo se mi vladali prema njegovoj uspomeni? Matica 
Hrvatska to ponjesto popravlja, sto je odlucila prenesti njegove ostanke 
u arkadu medju preporoditelje u Zagreb. Ova gorka istina neka bude na- 
rodu hrvatskomu zarka opomena, da trazi i postuje uspomene svojih dje- 
dova. U potrazivanju slavnih uspomena obnavljat cemo si narodni zivot, 
a slaveci djedove cinit cemo prve korake boljoj buducnosti. 





luan (Uaznuanic, 

predsjednik «Matice ilirske» 
od god. i858. do god. 1872. 

I. 

Novom Vinodolskom, na zalu hrvatskoga mora, procvala je 
u tridesetim godinama nasega vijeka obitelj Mazuranica i 
postala znamenita svemu narodu hrvatskomu. Nije joj procvat 
obnovljen kakvom uspomenom slavnih djedova; ona ne ima 
slavnih djedova. Ovo joj je dakle prvi samonikli cvijet. Po obiteljskoj 
predaji polaze oni iz Dalmacije, a nama je znano, da se medju spljetskim 
gradjanima spominju Mazuranici vec u 14. vijeku. Da li su oni odatle, toga 
ne zna kazivati predaja. Oko godine 1600. zivio im je pradjed Janko, 
po kojem nose ime Jankovici, tako da se u kupovnim i prodajnim ugovo- 
rima nazivlju sad Jankovici sad Mazuranici. U ovom vijeku zivio je Ivan 
Petrov, koji se ozenio Marijom I v i c Josipovom. S njome rodi cetiri 
sina: Josipa, Antuna, Ivana i Matiju. Ivan Petrov obdjelavao je 
zemlju otaca svojih tako posteno, da je mogao djecu svoju skolovati. On 
je i sam u skolu hodio i bivao ugledan medju svojim Novljanima, gdje 
je i sudac bio. «Da ste zdravo, dragi sinci moji», ovako naslovljuje on 
obicno u pismima Antuna i Ivana, kad im pise. Cita on i novine ilirske. 
Sin mu se Matija bio izgubio u Bosnu i nije ga dugo bilo kuci, a ostavio 
mladu zenu. Otac doznao tek iz novina, da je u Bosni. «I eto u novinah 
— pise sinovima g. 1840. — jedan dlan papira, u kojem jesam vidijo i 
citao Antone, da si dobio glas od Matija iz Bosne, da ti pise, da je zdrav 
i da mu dobro ide, i da zeli jos nekoliko vremena tamo ostati, pa da ce 



— 99 — 

onda kuci krenuti, i da pise takodjer, da po eel dan misli, a po svu noc 
sanja, kako smo mi i sto cinimo i kako se njegova Marija zadrzava i t. d.« 
Koliko je otac brige imao radi Matije, svjedoce mnoga pisma. Nije za 
knjigu hrvatsku bio bez koristi ni ovaj cudni odlazak Matijin, jer je tako 
postao krasni njegov: «Pogled u Bosnu», pravi biser proze hrvatske. I u 
najbriznijim pismima vidi se, koliko se Ivan Petrov ponosi Antunom i 
Ivanom. Poznaje on i Zagreb i pozdravlja obitelji Nikolica i Demetra, a i 
Gaja i Babukica. I sinovi ga postuju. Godine 1842. pise jednom Ivan 
Mazuranic svomu bratu Antunu: «Otac su dosli ovamo.» Starac je umro 
godine 1853.; vidio je dakle djela svojih sinova i mogao se njima s pravom 
ponositi. 

Od ovoga oca rodi se Ivan Mazuranic dne 11. augusta god. 
1814. Prve nauke primi u svojem rodnom mjestu. Vele, da je kao dijete bio 
veoma nemiran. Majka bi ga najlaglje umirila, da ga posadi na sedlo i da 
mu dade u ruke Kacica. Onda bi se i za uru i za dvije primirio. Pucka skola 
u Novom bila je njemacka, jer je Novi kao i sva imanja Zrinjsko- 
Frankopanska pao pod «komoru» carsku, koja je njemacka bila. Koliko je 
Ivan osobitoga dara pokazivao, vidi se po torn, koliko je njemacki naucio 
vec u puckoj skoli. Pise njemacko pismo svomu devet godina starijemu 
bratu Antunu i salje mu ga po ocu, koji nista njemacki ne zna. Vidi se to 
po tom, sto evo u otvorenom pismu, na komadicu papira, preporuca se «pla- 
cuci» bratu, neka se njega sjeti i «neka ga zagovori kod oca». Jos se 
cudi malo djace novljansko, sto im ucitelj kaze, da ce za ispit morati 
hrvatski pisati, pa u cudu pita: «Molim Te kazi mi, pristoji li se u nje- 
mackim skolama hrvatski tekst pisati. »^ 

Radilo se o tom, da prodje u latinsku skolu. Tomu je imalo pomoci 
i ovo pisamce. Medjutim ostade kod kuce i ucio se ne znamo od koga, da ucini 

* Evo cijeloga pisma: 

Novi den . . . August 1827. 
Liebster und giitigster Bruder! 

Ich bitte Dich weinend der briiderlichen Zartlichkeit wegen, dass Du meiner in 
Gediichtniss nehmen wolltest und bey dem Vater auch fiir mich ein Paar Worter sagen 
mochtest; denn der Vater wird dir diesen Brief iibergeben. Ich wundere mich sehr, 
dass Du mir auf den letzten Brief nicht geantwortet habest. Ich lerne jetzt einiges von 
der Kegel falsi; und die Gesellschafts-Regel habe ich schon gelernet. Unser Lehrer sagt 
uns, dass wir die Priifungs-Probeschriften kroatisch schreiben werden. Ich bitte Dich 
daher, zeige mir, gebiihret es sich in den deutschen Schulen kroatischen Text schreiben. 
Daher liebster Bruder nehme von dieser meinen kleinen Schrift nichts iibel. Bleib' mein 
liebster und giitigster Bruder meiner eingedenk und lebe wohl. Dein unterthiinigst 
bittender Bruder Johann m. p. 



— 100 — 

ispit za prvi i drugi gimnazijalni razred. Slijedece godine nalazi se vec na^ 
Rijeci u drugom gimnazijaliiom razredu. Zeljeli su njegovi, da predje odmah 
u treci, ali nije bio dosta pripravan. Otac i stariji brat Antun smazu to- 
liko, da placaju za stan i hranu sestdeset i pet forinti na godinu. I odavle 
javlja se dragomu bratu samo sa, njemackim pismom. Cim dolazi na Ri- 
jeku, pohadja si brata sa takovim pismom (20. oktobra g. 1828.), u kojem 
hvali Bogu, da si mogu ovako pismeno misli priobcivati. Njeznost bra- 
tinska i udaljenost od svojih nadahnjuju ga toliko, da veli bratu, Bog zna 
hocemo li se kada vidjeti i bratinski zagrliti. Kada nas dva zajedno bi- 
vasmo, cinilo mi se, kano da sam u raju, gdje smo razgovarali o nasim 
pradjedovima i o pokornosti prema Bogu. Sada sam osamljen ovako oda- 
Ijen i ne imam nikoga, koji bi mi kadgod zgodne stvari pripovijedao i 
ponjesto me poucavao.* Nadalje kazuje, kako mu je drago, da nije dosao 
u trecu latinsku skolu, jer da ne zna govoriti talijanski a i zadacu je 
lose bio ucinio sa 14 pogrjesaka, pak bi bila sramota, da mora jedan 
razred ponavljati. Cijelo pismo jos je djecinsko. 

Za godinu dana (15. oktobra god. 1829.) pokazuje vec bratu lijepim 
nacinom, koliko je naucio latinski i talijanski. «Prilicno sam vjest talijan- 
skomu jeziku, — pise talijanski — ali tko hoce da bude savrsen u kojem 
jeziku, treba da ima rijecnik.» Treba mu i latinski rijecnik. Place sudbinu 
bolestnoga brata. S prelijepim evo napredkom ulazi u trecu latinsku skolu. 
Ali kad je na koncu poljeca cuo, da mu brat Antun jos uvijek tesko 
boluje, dize se upravo orlicevim lijetom, da ga pozali. «Ima li na svijetu 
koga, da ne pozali covjeka, koga je neprekidna bolest bacila u neopisivu 
slabocu? A ja, koji se sa svojim bratom osjecam vezan vjecnim vezom 
prirode, zar da ga ne oplakujem najvecom tugom, cijelim potokom suza, 
ako mi je ikako moguce. Ljubavi! koja privlacis dva duha povezana 
tvojim vezom blize jednoga k drugom, podaj mi dovoljno suza, da danas 
pokazem svu duznu Ijubaznost momu bratu, da mu u srce duboko 
utisnem, koliko tebe za njega potrebujem.»^ 

* Ich bitte Dich liebster Bruder mir zu sagen, ob wir uns noch jemals sehen 
und briiderlich umarmen werden : denn da wir zwey einst zusammen sich befanden, 
schien ich in dem irdischen Paradiese zu seyn, im welchem unserer Voraltern Blosse 
(sic!) entdeckt, und der Gehorsam gegen Gott gepriifet wurde, aber jetzt in solcher 
Entfernung scheine ich so einsam und habe keinen mehr, der mir so iiber einige ge- 
fallige Sachen eine kleine Erziihlung und einigen kleinen Unterricht mittheilen und mich 
mit Belehrung gewisser Sachen befriedigen konnte. 

2 Herzliebster Bruder! Auf hochste, in der That, Allerliebster! ward ich betriibt, 
indem ich Dein Loos den unveranderlichen Stand Deiner Gesundheit am 9. April, das 



— 101 — 



Iza ovakova pisma tko ce se zacuditi, da uzcita i pjesmu «o d 
Ivana Mazuraiiica Vinodolskoga skolana trete la- 
tinske skole», koji je ipak vec njesto dobniji za svoju skolu, jer je 
vec u 16. godini. Samo smo pravopis izmijenili. Evo pjesme: 



Vinodolski dolce da si zdravo, 
Novi grade pozdravljam te lipo! 

Odkada sam, da ti kazem pravo, 
Pustil tebe lipa moja diko. 

Ne uzivam tuzan nikad mira, 
Jer ne vidim ja tvoje zidine, 

Jos me tvoje vino jace tira, 
Dat' nazovem ja dobre letine. 

Ja ne vidim, u tujoj sam strani, 
One ravne tvoje lipe polja, 

Koje mene u majevih danih 
Vise puti jesu zazivala. 

Jurve kada zelena biahu 

Z rumenimi rozicam pokrita, 

Lipo meni v jutro se smiahu 
Z friskom rosom lipo ohladita. 

Kazacu ti, ako slusat hoc'es, 
Kako tvoje zelene gorcice, 

Al se ufam, da to cinit moc ces, 
Velike mi bihu ugodnice. 

Kad jeseni, kad brestici mladi, 
Koji V zimi pomrii biahu, 

Pustec liste drhcudi se blade, 
Pak prolitnje dnevi pozbudjahu. 

Kad vesela tica v friskom hladu 
Gnjizdo svoje med liste sakriva, 



Iskao sam njeznu dicu mladu, 
Koja u njem ugodno pociva. 

V koprivicu, koji s hladom svojim 
Ozdol skoro svu zemlju pokriva, 

Kad ja onda pod njim lipo stojim 
Proljetna ti mnoga tica piva. 

Kada pako pridu doba kosnje, 
Videti su po svem polju vali, 

Kano da bi more bilo sinje, 

Tuj veselje, kak da si kralj mali. 

Kad va skuroj Mikulinskoj gori, 
Polag tebe koja se proteze, 

Znadio sam hodit doli gori, 

Vesel bil sam izrec se ne moze. 

Kad vetraci ugodno puhahu, 
Navadan bih gledati slavice 

V gnjizdu svojem kada pocivahu, 
Ter iz njega kazahu glavice. 

Slusaj grade! da ti se potuzim 
Od mojega erdjavoga stanja, 
• V kom nemarim da dneve poduzim, 
Marim vnogo njegva pokracenja. 

Nije ovdi hrastih ni bresticih, 
Koji bi me razveselit mogli, 

Nij' jesenih ni koprivic mladih, 
Koji bi me s hladom razhladili. 



ist am Charfreytage, aus Deinem an unsere gute Aeltern gesendeten Briefe mit hochsten 
Mitleid verstehen musste. Wer auf diesem Ganzen wird sich immer finden konnen, der 
sich eines durch ununterbrochene Krankheit zur unbeschriebenen Schwache gebrachten 
Menschen nicht erbarme? Und ich, der ich mich seinen Bruder mit dem ewigen Biind- 
nisse der Natur an ihn verkniipft fiihle, sollte ihn nicht mit grosster Traurigkeit, mit 
einen Strome der Thriinen, wenn es irgend moglich ware, beweinen? Ach Liebe! Die du 
zwei durch deinen Bund geketteter Geister an einander ziehst, vergonne mir hinliingliche 
Thrannen, um heute meinem Bruder alle schuldige Ziirtlichkeit zu erzeugen, und seinem 

Herzen tief einpragen wie sehr ich dich gegen ihn gebrauche 

Fiume am 30. April 1830. 



— 102 — 

Nij' onoga silnog koprivica, Prvo dakle naseg rastajenja 

Pod kojim bim vise puti cekal Bog ti tvoju sricu umno^io. 

Veselcga onog golubica 

S puskom V ruki, da bim ga otresal. ^^° '^"^ ^" ^^'^""^ "^"^^° -^ 

Neznam dobro, lud sam bil poeta; 

Nij' slavica ni gnjizda njegova, Jesam li ti stogod ucinio 

Ni gorcice Mikulinske gore, Oprosti mi, mlada imam lita. 

Ni zelenih debelih stablova 

Z listim svojim, ki pokriju bare. ^^ ^^^"^^"J^ ^^^^ '^"^ ^' ^^'^'^ 

Vidi leto, ovde sam ga zbudil, 

Buduc da sam na kraj govorenja, Hiljada je i osam stotina 

V kojem stalis moj sam potuzio, Jos od zgora trideset godiiia.» 

Tko je mladom pjesniku uzornik u pjevanju bio, to je jasno. Bio je 
Kacic, koga mu je majka tiskala jos kao djetetu u ruku i na sedlo ga 
postavljala, da ga nestasna primiri, kako vec spominjasmo. Pjesma nas 
spominje na Kacicevu «Poskocnicu» — drugu pjesmu njegove u Pri- 
morju vele mile i obljubljene zbirke, gdje imade upravo ova srokove, 
koje i nase djace trece latinske skole. 

Ne imaino glasa o Ivanu, dok ne svrsi gimnaziju na Rieci. Onda ga 
opet briga mori, kako ce napredovati, pak moli brata Antuna, neka bi 
mu nasao kakovu bolju instrukciju, «da ja — pise on — u dojducem sep- 
tembru s kakvim vecim sardcem tamo dospjeti bi mogao» (pismo od 5. 
augusta g. 1833.). Odsele pise samo hrvatski. Gimnaziju svrsio sjajno. Na 
Rijeci ucilo se tada na gimnaziji i magjarski. Ivan je uvijek prvi u svim 
predmetima ; odlikovao se i u magjarskom jeziku tako, da ga je tadanji 
podguverner Urmenyi radi magjarske deklamacije pri svecanom ispitu u 
velike |zavolio. Ne manje obljubio ga njegov profesor Magjar Csaszar. 
Obadva njegova protektora pozeljese, da ga vlada obskrbi stipendijem, pa 
da bude profesor magjarskoga jezika. 

Ivan ode u Zagreb i svrsi ovdje prvu godinu filozofije ili sedmi 
razred. Ovo je bila godina priprave za «Danicu ilirsku» i za «Narodne 
Novine». I on je uz starijega brata napredovao. Uci veoma marljivo fran- 
cuski, kako svjedoce njegove biljeske iz pisaca francuskih. Uz to se je uz 
brata uputio u novu ideju ilirsku. Vec pise novim pravopisom. Medjutim 
njegovi protektori opet skrbe, da im ovaj talenat ne utece. Priskrbljuju 
mu stipendij, da prodje uciti u Magjarsku. Bio je u ono vrijeme i takov 
obicaj, da Hrvati polaze uciti u Ugarsku, a Magjari dolazise u Hrvatsku. 
Tako je na primjer i slavni Franjo Deak ucio njeko vrijeme u Zagrebu. Ivan 
namjerio poci u drugu godinu filozofije u Gjur, ali se sustavi u Subotinu. 
« Minus prosperis avibus petivi Hungariam — pise bratu Antunu mjeseca 
oktobra god. 1834. — Dojdoh sretno u Szombathely, kde cuvsi da u Gyuru 



— 103 — 

porad dragifie zitka tezko zivilo se bude i ostah». Nije medjutim zadovo- 
Ijan, jer pobolijeva. «Veseo skoro nikad nisam, — veli — jer ti se ovde 
s' nikim niti pogovoriti niti nasmijati pola ne imam, jednom ricjom od 

V 

poznanika i lubimaca mojih daleko jesam zatocen. Jos nikomu nista pisal 
nisam, jer ti se meni sada bas tako pera u ruke prijeti ne da, kano ni 
slabomu kopacu motike. Tako mi jest dobro, da bi i ja skoro libros tri- 
stium ex Hungaria kakono i Naso pisati zacel.» 

Prvo mu je veselje bilo, kad mu je brat Antun poslao «proglas» 
Gaj ev za «Danicu» i «No vine». U veselju rodi mu se prva pjesma, kojom 
pozdravi «Danicu» pod naslovom «Primorac Danici» (br. 2.). «Citajuci 
oglasu, — pisa bratu — ■ koju svrhu domorodnih novina meni poslao 
jesi, takov srbez poeticeski od radosti jest me primio, da srdcu nikako odo- 
Ijeti nemogoh, vec da ilirickoj danici odu jednu socinim, koju (kakva jest 
da jest) ovde k listu priklopio jesam. Citaj i razsudi ju. Ako ti se cto 
vidi, i drugim dobrim domorodcem nu saobstiti mozes. Ako i iiima tako 
vidilo se bude, lubio bim vrlo, da bi g. ucreditel dobrotu imao nu prvim 
putom na celo danicino pritisnuti i to kojom godir bote orthographiom. 
Suprotivnim pako nacinom, t. j. ako nu poruglivim okom koji pogledao 
bude, pisi mi, tere onda poeticeski trk na veke ostaviti hotu, niti vise 
svakom kolisnom basnirskom srbezu zadovoliti trazio budem. Tebi pako 
narucivam, da ako se to dogodi, odmah ju sundras sive flamma sive mari 
libet Adriano, cto veli Horatius.» 

«Ej smijes se i velis, ta kako htes basnirski trk ostaviti, kad nisi u 
ilemu nikda niti trcao. Jesam mislio trcati ; a cto neznas, da pomisliti jest 
koliko i uciniti, da nakaniti postaviti fratru u kapu jedan novae jest ko- 
liko da bi i bio vec unutri. Ha, ha, ha koja krasna istina, koje krasno 
umstvovanie. Hucusque de poesi!» 

«De caetero nicto mi nisi mogao povolnije uciniti, vec da si se za 
me na novine predbrojio. Vec mi sada ide po srdcu ona radost, koju htu 
pokusati, kada budem novine dobio, tere na celu danicinom odu svoju 
prvi puta vidio. Komaj cekam mladoga leta, jer sam skoro naski pozabio. 
Eh pace da! ti samo kazes da hoces, a ne da jesi vec predbrojio. All 
ako nisi, predbroji na svaki nacin, da se i ovde ne obistini illud communis 
Sapientiae, capite stulto, versu nullo : «Zahman babi radost. » 

Ivan stane dobivati novine. Brat je dakle rijec odrzao. Nije Ivan 
zadovoljan s pjesnicima, sto su se pokusali u onim prvim brojevima «Da- 
nice». «Dobio sam hrvatske novine — pise bratu 30. januara god. 1835. 
— sve redom koliko godir krat izisle jesu, u kojih gluboko philologicesko 
jezika nasega poznanstvo u g. ucreditelu veoma pocitujem i odobravam. 



— 104 — 

Cto se pako Danice dotice ono jest, da skoro clovek suditi bi morao, da 
iliricki basniri zakone sloga (Reim) ne poznaju. Najmre iz nihovih versov 
izsija, da oni misle, da se slog samo u jednakosti zadnih slova reel so- 
stoji nicto i ne pazeci na nadslovke (accentus). Znam, i sam rado valujem, 
da tezko jest vise puta jednake slovke najdti; all sa svim tim — zakone 
basnirstva i lepoglasja bez svake potrebe prekrsiti greh jest i neumita. 
Cesa radi ovde nekoliko vitija priklopio jesam, da i u sloznih versih moje 
pokusavanje zapazis. Prvu ovih popevaka tada socinio jesam, kada jedan 
cetrtak po noci probudivsemu se i vrhu narodnoga slovstva nekoja mi- 
slecemu na pamet pala jest rec Rousseauva: Tout vive par etc.» 

I ta zbircica lezi evo pred nama. Cetiri arcica u osmini, kako si vec 
djaci obicavaju slagati svoje pocetnicke radnje. Jedan nam arcic manjka. 
Prva pjesma: «Protivnost» sa spomenutom Rousseauovom izrekom : 
Tout vive par contraste et par opposition — stampana je u Danici (br. 15.). 
Druga je «Vecer», stampana takodjer u «Danici» (br. 42.). Treca je «Ve- 
neri», koja nije stampana. Evo joj pocetka: 

krasna kceri visnega 
Bozanstva, cast na vodi, 
Po koj su dosle Gratie 

1 smeh se svetu rodi. 

Svrsetak joj jest: 

Tve silno ime svikada 
Nek sladi zemne rode 
Nemu se neka klanaju 

V 

Nebesa, zemle, vode. 

Drugi nam arcic manjka. Na trecem su vec pjesme, koje je poslao 
tek iza svoga ispita prvoga poluljeca. Izmed tih sam veli (u pismu od 18. 
aprila), da je najbolja ona pjesma, sto ju je ucinio dru. Gaju. Ona je u 
nasoj zbircici posljednja. Stampana je znatno prikracena iste godine 183:). 
naTmaloj kartici. Odatle je prestampana u Ijetosnjem «Viencu» (br. 14.). 
Evo pjesme po nasem rukopisu: 

Stozeri sveta silom, nizki ozvanjase biikom 

Dolci, ter ognjeni zrakove gromi ruse. 
Ljuti zemlju vihrom, a mutise more neverom 

Vetrovi, ter drobne do neba prahe nose, 
5 Strasnim po bregovih tad rucase lugovi zvukom, 

Ter ledene Velebic vrhove v snegu zakrit. 
Kad sileni 'z mrzlih izsrnuse Ijuto kotarov 

Sever, horvatski k zemlji da prigne govor. 



— 105 — 

Kad svoje nod tamna nadvisise mrakove, svetlu 
10 Vasu da sakrije, Slavjani, zvezdu, maglom. 

Al' tada Gay bogovom svoju zavitje poboznost, 

Visnjim tad bogovom Gay za tisinu moli. 
Gay, koga pri sretnomu pogledase porodu milom 

Melpomene lucjom, molbami bije nebo: 
15 «Aeole otce ! nu zrij kak Ijuti Hadriu muti 

Sever, kak slavske vale na zemlju riva! 
Kad crna mrkim ogrnuse Savu odelom 

Noc tere horvatskom' granuti suncu ne da! 
Cto bogabojni tebi cto Aeole zkrivise narod 
20 Ikada, jer v strasnom vazda vitru ga rusis. 

Oh ako jos u tvojem sto mogu, otce, molitve 

Srdcu, vezi Sever, ter ove mrake tjeraj!* 
Nit dugo ! vec jasnom po Zagrebu krese danicom, 

Ter sjajni Ilirom vazda navistja sviet 
25 kim da te zovem imenom kim, Gaye? Prometheus 

Mi se vidis isti zvezdami kad se boris. 
da zaisto ! jer on bozanskom duhove vatrom 

Jilu poda, a ti ledove srdca talis. 
On jednu visjem sustegnuse iskrom Olympu, 
30 Ti celim' sanene zvezdami luci grijas. 

Al njega caucaskom' izlozise tebi povoljni 

Jupiter orlicu trim prikovana nadom. 
triput boljse zadobiv ti od neba zdribe! 

nikadar nasim zabljivi Gaye nedram ! 
35 Kasno bude tebi gradit oltare potomstvo 

V srdcu, i na njih ti hvalu vuzgat hotje. 
kim da te zovem imenom kim Gaye? Prometheus 

Mi se vidis isti s zvezdami kad se boris! 

Tekar sada vidi se, koli je divotna ova pjesma, koju Ivan sam 
smatra za najbolju. Vidi se i to, sto su pred cenzurom morali g. 1835. 
odrezati. Iz Subotina poslao joste: «Mati i Sin» (Danica br. 8.), «Predjem 
Slavjanskim» (br. 9.), «Slavomir Stojan», «Odkud ime Slavjan» (br. 17.), 
«Milutin» (br. 19.) pored spomenutih malo vise pjesama. Osim pjesama salje 
on vec iz Subotina krasnom stokavstinom pisane «Misli», koje pocimlju od 
br. 17. Danice, pa se vijaju i ove godine i slijedecih godina po Danici. Vec 
prva misao kazuje nam smjer svih slijedecih. Kratka je kao i sve njezine 
sljedbenice. Evo je: «Koji u pokojnih ili stranskih jezicih zato pise, jer 
ocinski jos dobro ociscen i izobrazen nije, spodoban jest djetetu, prvo 
nego plavati znalo ne bude u vodu pod nikakav nacin, iti nehotecemu, 
ali pak bedaku mislecemu, da jezik osoba jest, ter da sledstveno opravu 
svoju lasno sam prez pomoci onih, koji se njim sluze, ocistiti i ok^efati 



— 106 — 

moze.» Vec u slijedecem broju (18.) ima njekoliko «misli» upravo krasnih. 
Izmed njih evo jedne: «Siromah jest, kojem dade milostivno nebo volju 
dobru, bez sredstva i mogucnosti propadajucoj domovini svojoj u pomoc 
priskociti; ali jos siromasniji, kojemu sredstva i mogucnost bez volje dobre 
podijeli.» Ovako napreduju te krasne iskrice Ivanova duha (u br. 19., 
20. i 25.). Sve se krecu oko naroda i njegovih potreba. Mnogo puta u 
ovim mislima izrece umni mladic, sto u ime pravde bozje pripada narodu 
hrvatskomu, a ne bi se smjelo izreci u pjesmi pred Ijutom cenzurom. 

Covjeka upravo u srce dira, kada ovakov umnik pise svomu bratu 8. fe- 
bruara g. 1835. jos prije ispita: «Meni se ovde u ovomu vrazjemu Subotinom 
mestu ni mrve ne dopada. Profesori cloveka drze za bedaka, ako htes tu 
kukavu eminentiu zadobiti, sve materie na pamet kao dete recitirati moras, 
kolika jest to bezumnost i bez mene razumes : recjum jednom i grad i 

V V 

skola i profesori jesu svi skupa malo ne rekoh rda i kukavica. Cesa radi 
sam nakanil s pocetkom buducega meseca (jer stopram 25. t. m. imamo 
zadiii izpit) na svaki nacin u Pozon odnesti se i tamo leto ovo dovrsiti. 
Uzroci, koji me na to nagovaraju, jesu osim tuznih naukov, koje u skoli 
cuti budem, tolikajse oni, da u onomu u svakom pogledu plemenitom 
dosta gradu zajedno i u severnih roda nasega jezicih prokusati se bolse 

V V 

i lagse mod hotu, buduci da tamo, kako cujem, dobra mnozina brate 
nase nahada se.» 

Ivan ostaje ipak u Subotinu do konca skolske godine, koju je do- 
vrsio kao i sve prije i poslije kao prvi djak. Prije polaska iz Subotina 
obradova. ga brat Antun s novcima, koje mu salje na dar dr. Gaj. To 
mu se je cudno vidjelo. «Dobih tvoje liste — pise 11. jula — skupa sa 
novci, koje si mi poslal, kak onimi, koje g. dr. Gaj imase dobrotu daro- 
vati mi, tak tolikaj onimi, koji iz svojega zepa k meni prosetati se do- 
stojali jesu. Rekoh malo prvo : darovati mi, jer zaisto ne vidim ni- 
kakove sobstvene zasluge, koje naplatak znamenita summa biti bi mogla. 
Velis necto o mojih pesmicah. Odgovaram : Musa moja doisto toliko novae 
vredna nije, a da bi stogod i zasluzila, pomisli, da domovinu Ijubiti duz- 
nost jest, i tako mislim, da u izvrsivanju svojih duznosti zasluge nije 
nikakove.» 

Ivan se vrati u domovinu, da nastavi svoje nauke. Mjeseca oktobra 
god. 1835. zapocne na pravoslovnoj akademiji u Zagrebu uciti pravo. Da- 
kako da se je prislonio uz brata Antuna, koji je tada radio kod Gajevih 
Novina i Danice. Kao pravnik prve godine vec drugi mjesec zaori pjesmu 
«1 1 i r» (Danica br. 47. 27. studenoga). Ovo je prva pjesma spjevana u domo- 
vini, a i pjeva preporodjenu domovinu. U svjezem krepkom mladenackom 



— 107 — 



umiioin sastavu vidis radost njegovu nad preporadjajucom se domovinom. 
Vidis krasnu kompoziciju antitezom, kakova se mogla roditi od ovakova 
veleumna ucenika na izvorima Horaca i Virgila. Pjesma je toll puna, a 
opet toll kratka, da ju nije moguce opisati, a sva miomirisno dise starim 
klasicizmom. 

Pjesma glasi : 1 1 i r. 

glej onoga ptica Ijubeznoga, 
Gde milovnickom njezne Ijubavi 
Zapaljen iskrom Ijubu svu slavi, 
Gde zvoni dol od peva vilenoga; 
Kom V srdcu Ijubav, radost v oku sedi 

1 kog pretice blagi raj i sledi! 

kolka slasti reka tud protice 
Kak trepte prsa, kad se radjaju 
Ljubezni zari, kud dopiraju 
Vilovni glasi, kuda oko mice! 

Nije r ti mil ? o dajda kazi, tko je ? 
«Ilir Ijubavjom krepi srdce svoje.» 

A glej onamo zmaja ognjenoga 
Gde raziteljnom v bitvi zestokoj 
Razjaren vatrom tare svet, pokoj, 
Gdje huce dol od zvuka silenoga; 
Kom grom u ruci, muiija v oku sedi, 

1 kog pretice grozna smrt i sledi! 
Joj kolka krvi reka tud protice 
Kak bliska gvozdje, kak se valjaju 
Telesa bojna, kud ga teraju 
Davorski gnjevi, kuda sablju mice! 

Nije r ti strasan ? — dajda kazi, tko je? 
«Ilir junacki brani pravo svoje.» 

«Ova je pjesma — veli dobro Pasaric (u programu gimnazije za- 
grebacke god. 1889.) — u cjelini svojoj vjestacki sve u sitne tancine 
izvedena antiteza. Ne ima sumnje, ovo je vazno za prosudjivanje najsa- 
vrsenijeg umotvora pjesnikova, epske pjesni «Smrt Smail-age Cengica», 
u kojoj, kako je posve naravno, nalazimo sve ove bitne elemente i zna- 
cajne crte prvih tvorevina pjesnikovih.)> 

Lijepo se s ovom pjesmom svrsava godina 1835., znamenita za narod 
hrvatski i za nasega umnoga pjesnika, koji kao djace osmoskolce vec se 
s uspjehom bori za prvenstvo. Svi mu barem priznavaju veliku buducnost. 
Ove je godine jos sav u klasicizmu ; ne nasljeduje Dubrovcane niti se 
klanja narodnoj pjesmi. On se ponosi svojim hrvatskim jezikom, sto se 



— 108 — 

moze u njem pjevati lijepo po naciiiu grckom i rimskom. «0 da znas brate 
dragi — pise Antunu 18. aprila g. 1835. — kako ti jest ugodno i lagko u 
maternjem jeziku versificirati, kde ti nije potrebno synonimiae niti vrazjega 
gradusa ad Parnassum! Sto sude nasi domorodci o nasoj prosodii? Ja sam 
vrlo ustanovljen u tomu, da nas jezik jako prikladan jest k versifikaciji 
grckoj i latinskoj i zato se vrlo smijem Magjarom, koji misle, da izmedju 
svih novih jezikov samo njihov starinske razmere nasledovati moze, ter 
njim visekrat prisapcem na uho, da to mi mozemo jos bolje od njih, pak 
da se zato ne hvalimo.» 

Medjutim zujile su sladko glasne pjesme Dubrovcana u mladom kolu 
ilirskom i obcaravale ih slavom ilirskoga ili hrvatskoga klasicizma. Ona 
lakoca pjesmotvorna njihova osvajala je mlade knjizevnike i cinila im 
se toliko nedostizna, kao sto su im se vidjali nedostizni Homer, Horac i 
Virgil. Cijenili su i narodnu pjesmu, ali prevladjuje misao, da se umjetna 
ilirska poezija imade nastaviti na Dubrovcane. Proti toj misli dize se vec 
sada na primjer Stanko Vraz i obraca se na nasega Ivana, da mu bude 
saveznik. «Ja cenim vrlo Dalmatinske spisatelje — pise Vraz iz Gradca 
15. grudna god. 1836. — oni jesu svikak verstni — najverstniji smiem 
kazati izmedju svih starih pisatelja Slavenskih do nasih vremen, sto se 
tice hitrosti, umnosti i ukusa, ma jezik mi se cini odvise po Talijanscini 
prikrojen. U Dalmatincih nema one zivahnosti pravoslavenske, koja vlada 
u serbskih i ostalih ilirskih narodnih pjesmah, jerbo narodne pjesme jesu 
ziva kerv puka ...» Cini mu se suvise o tom govoriti, jer misli, «da se 
sasvim s tim slaze.» 

Da se je Ivan s njime slagao, o tom imademo svjedocanstvo. Pred 

nama su biljeske obilne iz narodnih pjesama. Biljezi si pojedine rijeci i 

cijele recenice. Za primjer cemo navesti samo dva tri redka, da se vidi, 

kako je biljezio : 

«Kad je susa, vazda p r a h o v i t o — 
Kad je kisa, vazda maglovito — 
Ako meni sudjen danak dodje — 
Na zapetu pusku docekati i t. d.» 

Opet imade da biljezi rijeci, pak ih prevodi i tumaci: Na pr. Use- 
tati — U odaju mlada usetala: Hineinspazieren. Vidjenje — Dosao 
sam tebi na vidjenje (visit?) i t. d. 

Mazuranic je doista o novoj godini 1836. ostavio ono pjevanje po 
nacinu starih. Pjesma «Danici» o novoj godini joste je posljednja te vrsti. 
Slijedeca pjesma «Nenadovic Rado» (Danica br. 17.) ima gotovo sve 
biljege narodne pjesme. Rade obljubio Draginju djevojku tamo iza strasne 



— 109 — 

gore Kunovice, prosi Rade, al je ne da majka, dokle dvanaest konja ne 
osedla sa zlatnim sedlom i srebrnom uzdom uzendjijom od Stambula, 
grada i podkovam od suhoga zlata. Na svakom konju da ima junaka — 
pod sabljami od grada Misira, pod barjaci od svile zelene, pod dolamam 
sitniem biserom sievajucim kano sunce zarko. Sve je to Rade uciiiio. Sva- 
tovi jase preko Kunovice i trecu nedjelju, dok sinu zarka munja i udari 
u tananu jelu, stade razloj treska po gorama i dolinama. Rade sluti, da 
mu je moma ili na udaji ili na umoru. U to ide oblak sa zapada, pod 
njim krile dva vrana gavrana i krileci na bor posjedaju, ter se krive kao 
mrki vuci po planini gore Kunovice. Radi dodijase, masi se puske, oni 
padnu, a padne im i prsten u travu i znamenje od tuge. Dize prsten, 
pak se pita, sto je s njegovom djevojkom: il je mrtva ili se udaje. Ga- 
vrani mu javljaju, da je na umoru, a evo mu salje znakove svoje Ijubavi. 
Rade hrli do djevojkina u crno zavita dvora i pogibe nad Draginjom 
djevojkom. 

Ova pjesma jeste jasni pocetak nove dobe pjesnikove, koju, kako 
rekosmo, navjestuju i njegove biljeske iz narodnih pjesama. Puno imade 
pjesama narodnih ovoga istoga sadrzaja. On opetuje cijeli niz stihova, 
imade dikciju i prispodobe narodne pjesme. Radnja je pjesnikova, da kon- 
ciznije pjeva. Samo po torn moze vjestak razabrati, da je to umjetna, a 
ne narodna pjesma. 

Tako evo odmah pri pocetku sasvim po narodnu pjeva: 

«Rade prosi, al je ne da majka, 
Dok dvanaest konja ne osedla » 

Dalje bi imao biti kakav direktan govor. On to voli opisnim na- 
cinom opjevati : 

«Dok dvanaest konja ne osedla 
Zlatnim sedlom i srebrenom uzdom 
Uzendjiom od Stambula grada 
I podkovam od suhoga zlata. 
Na svakome konju po junaka 
Pod sabljami od grada Misira, 
Pod barjaci od svile zelene 
Pod dolamam sitniem biserom 
Sevajucim kano sunce zarko, 
Koji hte mu u pomoci biti, 
Kad odvede Draginju djevojku.» 

U pravoj narodnoj pjesmi ovo bi sve s pozdravom govorila majka 
kao govor a to bi bio i velik govor, jer bi narodna pjesma i odijelo i 



— 110 — 

junake i konje njihove vise opisala. Nas Horacom prodahnuti pjesnik ne 
voli ovolike epske sirine. 

Sasvim je po narodnoj pjesmi krasna druga slika: 

«A1 eto ti cuda golemoga! 
Sine zarka munja od iztoka 
Ter udari u tananu jelu, 
Kuda Rade s eetom prohadjase. 
Stade jele treska strahovita, 
Stane groma razloj po dolinah, 
Po dolinah mrke Kunovice, 
Ali Rade natrag ne uzmice.» 

Narodno slikanje pjesnik je znamenito ojacao, kao sto i u ovoj 
trecoj slici : 

«A1 to ide oblak od zapada 
Oblak ide, a danak odide; 
Pod njim krile dva vrana gavrana 
I krileci na bor posedaju, 
Ter se krive kao mrki vuci 
Po planinah gore Kunovice. » 

Ove tri slike nasega pjesnika pokazuju, kako je vec tada umio, da 
se na krilima narodne pjesme uzdigne u vise sfere poezije. I ovoje lijep 
putokaz, koji nam prikazuje za buducu ocjenu njegova epa Cengic-age. 

Ove godine (1836.) nastavlja pjesnik svoje umne «Misli» (Danica 
br. 25. i 39. 45., 46., 47.) ili pod svojim imenom ili bez imena. U svima 
vidja se umni i duboki mislilac, koji u ovim kratkim mislima pokazuje, da 
umije umno i jasno najteze misli zamisliti i napisati. 

Evo prodjosmo dvije godine pjesnikovanja Ivanova, a joste se ne 
sastasmo s nijednom pjesmom pjevanom po nacinu klasika dubrovackih. 
Vec godinu i njesto preko toga boravi u domovini. Zar se je mogao oteti 
tako rekavsi poplavi Dubrovcana po knjizevnom polju ilirskom? Nije se 
oteo, a nije se ni otimao. Godine 1837. uvede novu godinu u Danici 
s pjesmom: «Danica Ilirom, danku i vladatelju», nasljedujuci 
Gundulica tako sretno, kao da vec njekoliko godina drugacije i ne pjeva 
Pjesnik pjeva o mrkoj noci, u kojoj tesko ceka zoru sva priroda: 



«A1 se prije svetla ujavi 
Varh istoka prihodnica 
I na vedroj sjaje glavi 
Liljan rajski i ruzica. 



A za njome tekar stupa 
U rumelci zora cista 
I beo danak vodi skupa 
Ruka u ruci ona ista.» 



Ill — 



Rodi se i bijeli sretni dan, koji : 

«Jezdi u skoku pospesnome 
I rumena stere krila 
Ter u nedru nosi svome 
Zarke zrake sunca mila. 

Jezdi jezdi svetli dane 
Kud te zrake moje zovu 
Kroz ilirske tvorec strane 
Zemlji staroj dusu novu 

Tebe divna zudi sloga 
Ilirskieh od naroda 
Od Dunaja golemoga 
Do jadranskih sinjih voda. 



I odtole put zapada 
Gorotanskih preko gora 
I sto ilirski jezik vlada 
Varh ^alova Crnog mora. 

Srbin, Bugar, Horvat bojni 
I banatsko polje ravno 
Bosnjak, Kranjac i dostojni 
Grad Dubrovnik — mesto slavno. 

Slavonia, Gore Crne 
I dalmatinski vitezovi 
Plodna Istria: sve ti srne 
Zeljno u susret, da te ulovi,» 



Svi se oni vesele novomu danu srece. Novi vladar — Ferdinanda 
austrijskoga slavna roda slavni sine — neka se ogleda na narod taj, komu 
rastu krila do neba : 

«Nit se ikomu klanjat znade 

Glava ohola osim Tebi, 

Pace ugodni plod svoj dade 

Tebi samom izpod nebi.» 

Tako isto i u pjesmi «Napredovanje» (Danica br. 7.) uzda se 
pjesnik u snagu i pravednu stvar Ilirije : 

«Pravdi blagoj kopja treba nije 
Pomoc s gori, pa lava obori, 
Al za svoje svaki krvcu lije, 
Tare, bije, sece, gazi, mori.» 

Kad ta dobra stvar pored svih zapreka, koje nabraja, ipak napreduje, 
napokon se pita : 

«Ka je dakle, ka je ono sila, 
Kojom svetlost proterava mrake? 
Kojom nasa Iliria mila 
Dize krila uz tanane zrake ? 

Bog je ona, Bog potajna sila, 
Kojom sunca zarke javlja trake ! 
Kojom nasa Iliria mila 
Dize krila uz tanane zrake !» 

Ovako dovrsismo djacke godine nasega pjesnika. Tri godine njegova 
pjesnikovanja odajii nam tri stadija njegova razvitka. Prve je godine 



— 112 — 

sav u povodu za svojim Horacom i Virgilom. Druge godine boravec u do- 
movini klanja se narodnoj pjesmi. Trece godine neobicnom brzinom do- 
hvati prve pjesnike dubrovacke. Ova tri elementa njegove poezije prihvatio 
je zarom mladosti i snagom zenijalna covjeka. U ovo vrijeme borio se 
mnogi put i sa nevoljom, koja mu nije dala, da obilnim diigotrajnim, ob- 
seznim citanjem zahvati u svjetske knjizevnosti i da duh svoj oplodjuje 
na nova i nova djela. On je ucio kao filozof prve godine dakle u sedmom 
razredu francuski, do sada je naucio i slavenske jezike, ucio je i engleski. 
Ali i pored ucenja jezika trebalo je skrbiti instrukcijima za svakdanji zivot. 
Stariji brat njegov Antun znao ga hvaliti u kasnijim danima zivota, da 
je bio jaki mnogo pretrpjeti i mnoga stradanja podnesti. Nije samo on tu 
nevolju podnosio, vec i divna muza njegova, koja nije dospijevala, da se 
siri krilima po svem svijetu i da nove i nove cvjetove snosi pred ovu 
divnu glavu, da ih na Parnas ilirski presadi. Ovo je i sam pjesnik osjecao. Kad 
mu je dr. Gaj poslao njeku nagradu za njegove pjesme, cudi se tomu, 
jer da su pjesme njegove samo djelo domoljubja, a «domoljubje posebni 
narodnici — veli on — naplacivati duzni nisu. I ovo jest uzrok 
da u svakoj drugoj prigodi izvan one, u koju me sud- 
bina prvim casom bitja moga postavi, nezasluzenu 
naplatuprijimati bimi se nepravedno vidiIo.» (Pismo 
bratu Antunu od 18. aprila god. 1835.) 

Nas pjesnik nije imao one bezbrizne zlatne mladosti, koja dane i 
mjesece moze utonuti u snatrenju i sladkom uzivanju, kojoj brizni skrbnici 
sipaju u ruke knjiga razne vrsti, da joj se duh svestrano oplodi. Njega 
ne salje nitko po svijetu, da razbije one magle, koje se savijaju i oko 
najdarovitije mlade duse, ako vec za mlada ne pogleda dalje u svijet i 
ne razgleda prave Ijepote njegove. A i kakove knjige njemu dodjose u 
ruke? Njemu dodjose eno stari klasici u ruku na skolskoj klupi, iza njih 
narodna pjesma, pored nje Dubrovcani — i genij njegov stvarase nove 
Ijepote. Iza kratke magle u prvoj godini, dok je u povodu za Horacom, 
sinu mu sunce iz narodne pjesme i on bude vec kao djak prvi pjesnik 
izmed tadanjih pjesnika ilirskih. Sto poslije nije kusao poput drugih ve- 
likih pjesnika evropskih — kojima je on genij em svojim premac — da 
pjeva razne vrsti lirike, sto nije kusao dramatizovati, sto nije napisao niti 
jedne pripovijesti, to nam evo tumaci njegova u teskoj brizi sprovedena 
mladost. Nije se duh njegov tako svestrano u mladosti oplodio, da se po- 
slije i svestrano uzmogne razvijati; nije on niti mislio, niti mogao u ta- 
danjim prilikama pomisljati, da bi mogao ostati samo knjizevnik. 



113 — 



11. 



Godine 1838. iie sjedi nas Ivan Mazuranic iia skolskoj klupi, zato 
opet niti je samostalan niti osobito nagradjen kao mladi «jurat» u advo- 
katskoj kancelariji. Cini nam se ipak, da ne grijesimo ako reknemo, da u 
svojoj pjesmi: «Vekovi Ilirije» u prvom broju «Danice» god. 1838. 
trazi sebi po povijesti svoga naroda dostojan predmet za veci narodni 
epos. Najprije slavi poput Ovidove zlatne dobe prvi zlatni vijek starih Ilira, 
gdje mir i sloga svuda carevase, nit se o m o j e m i t v o j e m stogod 
znase, gdje slavise boga u slici stvora : — u noci, zori i danici. 

«Narav divna divna carkva biase, 
U koj sunce mesto svece sjase.» 

Gdje se «castni starci pod milim lipam» sa narodom sastajahu i ple- 
menitu mladez naucahu : 

«Kako krotka stada pasti treba 
I upravljat cistu svest put neba.» 

• Iz sladkoga pastirskoga zivota prelazi narod da njive premece i sladku 
brazdu zasijece u zemlju, a da ga poslije zrelo klasje kao zlatno more uce 
vile zeti. Sav je zivot Iliru lijep i sladak, dok se ne pocese izvijati na 
njegovu lijepu zemlju strasni neprijatelji : Rimljani, Hunni, Franci, Tatari i 
Turci. Slave se branitelji ilirskoga naroda : Bat i Pinat, Ljudevit Posavski, 
Kraljevic Marko, knez Lazar, Milos Obilic i Zrinovic ban. Spominje i dru- 
goga Zrinovica, koji posrnu, a onda «noc plastem zemlje nase ogrnu.» 
Ali sada evo opet : 

«Nocna sena opet se uklanja . . . 
Jur izticu zraci od danice 
I za njome pomoljava lice 
Mesec sjajni i tmine razganja, 
Tmine vasom karvju opojene 
I neslogom davnjom zadojene. 
Sloga sebi sad oltare gradi 
I na njima starim na postenje 
Blago, srecu slavu i zivljenje 
Spravnim sarcem posvetjuju mladi; 
Sad kroz zice lire nase sladki 
Milo parsec propuhuju hladki.» 

U ovoj pjesmi evo zirnuo je pjesnik i u Ovida, ali ga slijepo ne 
slijedi; jos imade poredanja klasickoga, ali imade i jasnih tragova i na- 
rodnoj pjesmi. Mi u ovoj pjesmi vidjamo gotovo cijeli ritmus potonjega 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 8 



— 114 — 

pjesnika Cengic-age. Rekosmo pako, da u ovoj pjesmi nas Ivan poka- 
zuje, da trazi sebi predmet za narodni epos. Znamo, da je mislio obraditi 
Kraljevica Marka. Imadosmo u ruci prepise pjesama, koje su mu imale 
sluziti kao materijal. Morao je uvidjeti onakov duh, da od ovih pjesama, 
kako ih mi danas imademo, nije moguce stvoriti jednu cjelinu niti kakov 
narodni epos. 

I opet brige za svakdanji zivot prekidaju ovu nit, da si trazi i na- 
dalje predmete svojoj sjajnoj muzi. Valja raditi za svakdanji kruh. Srce 
ga potezalo k skoli i stupi za namjestnoga ucitelja u gimnaziju zagre- 
backu, gdje je poucavao cijele skolske godine g. 1839. — 1840. U ovo 
doba rodi mu se kao sama od sebe misao, da obradi rijecnik njemacko- 
hrvatski. Zajedno sa svojim vjernim i dobrim prijateljem dr. Uzarevicem uzme 
raditi rijecnik, u kojem, kako kazu, pazise i na fraze i na poslovice. «U obce 
nastojasmo — vele dalje — prevoditi ne samo gole reci, nego i duh je- 
zika.» Pod naslovom : «Nemacko-ilirski slovar» izadje tek godine 
1842. Rijecnik je ovaj u velike sluzio tadanjoj generaciji, a sluzio je dobro 
i knjizevnicima i ispunio veliku prazninu u knjizi onoga doba. Kod skole nije 
bilo izgleda, da napreduje, a zavolio lijepu miiu djevojku Aleksandru Deme- 
trovu od bogate tadanje trgovacke kuce. Trebalo je skrbiti za zivot. I ucini 
Mazuranic advokatski ispit s veoma dobrim uspjehom i dobije advokatsku 
diplomu (5. oktobra god. 1840.). Vidi se, da su mu omilile pravne nauke, 
kad je htio da napise knjigu o mjenbenom pravu, a nadjosmo i dobar 
dio rukopisa, da ga je vec obradio. «Ja se nikako nemozem sprijateljiti 
s onom mislju — pise mu Nikola Vranyczany iz Karlovca 5. oktobra god. 
1840. — da Vi knjigu izdate o menbenom pravu, jerbo ja iz toga nikakve 
koristi ne vidim za Vas, i volio bi, da Vi to dragoceno vreme upotrebite 
za dobavit si izkustvo u fiskalskom poslu i zvanju, bez kojeg izkustva ne- 
mozete Vi nikako do visjeg stupnja ili do visje sluzbe dopreti. To neka 
bude Vasa poglavita zadaca. Preporucite se dakle i zato Friganu ; ili po- 
primite kakovo drugo bolje sredstvo (ako ga znate) za uvezbati se u toj 
struci. Nemojte na taj savet zaboraviti.» 

Vec u pocetku godine 1841. vidjamo ga u Karlovcu kao odvjetnika 
uz prijatelja Vranyczana i druge ondasnje rodoljube. U martu mjesecu ucini 
u Pesti ispit iz mjenbenoga prava; 28. juna se ozeni, a u mjesecu no- 
vembru postade kod grada Karlovca kuratorom sirotinjskim sa godisnjih 
tri stotine forinti i ostade u torn zvanju sve do burne godine 1848. Evo 
kroz tri godine nastojao je, da se stalno namjesti. U to vrijeme nije 
mogao biti dokolan, da si cini osnovu za kakvu vecu pjesmu ; tek pri- 
godne pjesme pjeva, ali prekrasne. 



— 115 — 

Spomena su vrijediie pjesme njegovoj zarucnici Aleksandri Demetrovoj, 
jediiie Ijubavne pjesme njegove. Godiiie 1835. bio je vec zapjevao pjesmu 
«Veneri», doista lijepu pjesmu. «Da ne pjevam samo ozbiljno, htio sam se 
malo i posaliti.» Ali ozbiljni brat Aiitun ne primi pjesmu u «Danicu». I on 
se vise «ne sali sa Ijubavnim pjesmama». Cini se, da je prestrogi Ka- 
tonac Antun odrezao jedno krasno krilo poletnoj muzi Ivanovoj sa svojom 
pedanticnom strogosti. Kolika steta, neka svjedoce oni soneti god. 1838 
pod naslovom «Mojoj» (Danica br. 5.) u kojima: 

«0d riijne zore tia do zapadnoga 
Suncana zraka u zalud lete uzdasi.v 

A i pjesma «Peru» (Danica g. 1841. br. 38.) tu nasu zaobu potvrdjuje. 
Neizrecive su Ijepote dvije tri pjesme u rukopisu, koje ce, ako Bog da, vrijedni 
Mazuranicev sin Vladimir dati na svjetlo. Ovdje priobcujemo sadrzaj jedne, 
u kojoj nam milo zvuce njeki potonji stihovi, koje nalazimo u Cengic-agi. 

Zagreb 4. lipnja god. 1840. nosi datum pjesma, sto je pjesnik spjeva 
svojoj zarucnici. Pjesnik je bio Ijuti siromah, a njegova zarucnica kci bo- 
gata i ugledna trgovca Demetra, pa se zenitba odgadjala sve na dalje. 
Pjesnik pjeva: Pobrdje je okrunjeno drvljem tankim, brestom i vitim ja- 
blanom i vinovom lozicom. Sve se loze uz drvlje popele, samo ne ce 
crna tamljanika, vec ona zazire u dolinu. 

«Dolinu je magla pritisnula 

Gusta magla kano sinje more, 

A u magli izraso javore 

U sried draca i tvrda kamena, 

Te iz magle pomolio glavu 

Kao bieli labud iz jezera, 

Pa zagleda na prisoj brdascu.» 

Javor se moli bogu, da mu se dade dovinuti na prisoj tamljanici. 
Ali tamljanika prihvati njegovu molbu, pa se ona spusta u nizinu. Javor 
se cudi miloj lozi, da se ne penje u vis uz brestove i jablane, vec ovamo 
dolje u maglu. Ali ona voli i u smrt uz javora. Rece javor: 

««Duso moja crna tamljaniko, 
Kad te, duso, ja pogledara mladu, 
Od milosti sarce moje kopni, 
Kao gruda sniega u njedarcu.»» 
««Sarce moje zeleni javore, 
Kad na tebe ja pomislim mlada, 
Od radosti sarce moje plamti 
Kano svieca na vecernjem hladu.»» 



— 116 — 

Priblize se zeleni javor i tamljanika. AH se na brdu dize buna 
ponosnih jablana i brestova, sto im nizki javor sa visine otimlje ponosnu 
tamljaniku. Ajde da ih rastave : 

«Te se vihar po dolini vije 
S tvarde stiene do staroga karsa 
I razdvoji lozu i javora. 
Stoji krsnja grana u junaka, 
Stoji skripa zila u lozice, 
Stoji jeka vihra po dolini. » 

Venu loza i javor, ali su pripravni umrijeti jedno za drugo. Ginu i 
umiru: «Ali im je lasno umrieti», kada im ne dadu zivjeti zajedno. Gledao 
ih coban od ovaca, od mila je suze prolijevao, ostavlja ovce na plandistu, 
sidje u dolinu: 

«Pa napravlja gusle od javora 

A gudalo od lozice vite, 

Tere pjeva Ijubav po gorici, 

Ljubav pjeva, p rip leva junake.» 

Godine 1842. zapocela je «Matica ilirska» i zakljucila izdati najprije 
Gunduliceva Osmana. Ivan Mazuranic imao bi dopuniti XIV. i XV. pjevanje 
i uciniti rijecnik i tumac «Osmanu». To on i prihvati (10. julija god. 1842.). 
Njegov glas medju drugovima bio je vec toliki, da je svatko ocekivao 
krasnu nadopunu slavljenoga pjesnika Osmanide. Evo tomu dokaza. «Nasi 
bi se knjizevnici — javlja Milivoj Srepel po pripovijedanju Mirka Bogovica 
u «Viencu» god. 1892. br. 2. — redovno sastajali, da vijecaju o knjizevnim 
poslovima. Tako se god. 1843. (23. travnja) u oci Gjurgjeva dne sastanu 
kao obicno u gostionici, ujedno kavani Ceha Cernoga na staroj Harmici 
(sad Jelacicevu trgu) u Hatzovoj kuci neki mladi ilirski knjizevnici, po- 
imence : Ivan Mazuranic, Demeter, Vraz, Uzarevic, Babukic, Niemcic i Bo- 
govic, a bio je medju njima i mladi grof Gjuro Erdedi. Prijatelji pocnu 
odmah u slobodnom razgovoru raspravljati o raznim knjizevnim radnjama 
nasih i tudjih pisaca, a Stanko Vraz svrne govor na sonet i stane doka- 
zivati, da se i u hrvatskom jeziku mogu graditi dobri soneti, pa da vjesta 
pjesnika u hrvatskom jeziku ne mogu nista smetati metarske spone so- 
neta; a ujedno dodade, da bi se vrijednim sonetima mogao mladoj ilirskoj 
knjizevnosti podati vrijedan ures. Svi to potvrde, a netko u drustvu za- 
pita, bi li se tkogod od nazocnih usudio, tako rekavsi svezanih ruku, uz 
zadane sonetne rime sastaviti sonet, i preporuci, da tkogod zadade rime. 
Predlog bi zanosno prihvacen, Bogovic odmah skoci, te na papiricu napise 
ove rime : voda, meni, rod a, sjeni — pod a, izmieni, zgoda, 



— 117 — 

stieni — glasi, stoji, casi — moji, da si, tvoji. Na to 
druzina pozove Ivana Mazuranica kao prvoga nasega pjesnika, neka s mjesta 
spjeva sonet i tako dokaze, da se u milozvucnom hrvatskom jeziku mogu 
lako graditi soneti. Mazuranic se nasmije, uzme papiric s rimama, preleti 
ih okom, i u tili cas nadopuni sonet ovako : 

«Kud tece Drava, Sava, Kupa voda, 
Liep narod zivi, blag i srodan meni, 
Liep i blag narod hrvatskoga roda, 
A zivi jos u slrasnih predsuda sjeni. 

Sto mu s pocetka Bog i narav poda, 
Sad tudjin tezi svojim da izmieni; 
I da nanese huda i kleta zgoda, 
Na goloj bi nam bilo umrieti stieni. 

No domorodni jos zanose glasi 
I domovine bolji dio stoji, 
A ufat valja, doc' ce i bolji casi. 

Dan Gjurgjev slave nad sve versi moji, 
I s toga Gjuro vazda zdravo da si, 
(A s tobom brate),^ prijatelji tvoji !» 

Kad Mazuranic dorece ovu pjesmu, nazocnici udare u zivo klicanje, 
meki Babukic zaplace od radosti i srece, a grof Gjuro Erdedi, koji ce 
sutra slaviti godovni dan, razdragan s prijateljeve pjesme naruci sam- 
panjca, da zarkom kapljicom prijatelji proslave « Gjurgjev dan» i njegova 
divnog slavitelja.» 

Uz ovaj sonet mogli bismo njekoliko Mazuranicevih soneta priloziti. 
U Maticinoj : «Antologiji hrvatskoj» ove godine jeste kao najljepsi cvijet 
pjesnikov sonet grofu Janku Draskovicu. Pred nama je sonet nestampan; 
mislimo, da je namijenjen grofici Janka Draskovica, ako nije prijevod. Ali 
ako i je prijevod, neka se vidi, kako je divno Ivan Mazuranic prevodio : 

«S velikom pomnjom cviet iz raja 
Posadi vjera pri Tamizu vodi, 
Gdjeno mu vrieme tako krasno godi, 
Da rastuc sgodno posta liep bez kraja. 

Odatle ognjena Ijubav, koja spaja 
Sarca, da zemljom boljom jos mu ugodi, 
Presadi k zupnu Tevru ga, gdje plodi 
Vonj divan svuda, radost svud gdje staja. 

* Ovo nije od ruke Mazuraniceve; na ovom je mjestu bio papir poderan. 



— 118 — 

Al miris mio ciem i k nebu stize, 
Tiem oni, koji stoluju varh vedra, 
Zazelise ga, da im bude blizi. 

Pak mignu visnji i andjeo razstar jedra 
S tri pupoljka cvietak ubra i dize 
Na milovanje svetiem Bogu u njedra.» 

Takav pjesnik biti ce jak dopuniti i Ivana Gun dull ca. Vrijedno je 
spomenuti, sto Mazuranic misli o nacinu izdavanja Gundulica. «Pne neg date 
dielo na stampu — pise on bratu Antunu 10. jula god. 1842. — valja pri- 
spodobit ga sa svim rukopisi njegovi, koji se tamo nadju, da se ne uvuce 
gdiegod sta Markoviceva pod imenom Gundulica. Ne znam sto bi reko na 
to vase pravilo, da se glasnici Gundulicevi pridarze i pise krepos m. krie- 
post, vremena m. vriemena, pristanak, pristati m. prestanak, prestati, cim, 
svim m. ciem, sviem, pak zato opet mojiem, tvojiem i t. d. Jadj neka bude 
ie, tiem vise sto se tako i izgovara, ako ne u Dubrovniku, tako doista 
drugdie. Nam valja udariti jednom putem obcenitiem i tvardiem, a to mo- 
ramo i tu tiem bolje, sto bi se ja okladio, da ono nije Gunduliceva orto- 
grafija neg Markoviceva. Kako je Gundulic piso, valjalo bi trazit po sta- 
rinskih rukopisih, ako ih ima od njegove ruke.» 

Preuzimajuci Mazuranic dopuniti Gunduliceva «Osmana», preuzeo je 
i tumac, koji je bio veoma nuzdan. On stavlja pogodbu: «da mi bude 
slobodno, kada budu — note Gunduliceve — svrsene polag tegote i truda 
racunat svaki arak po 15 — 20 for., jer u naprieda ne morem kazati ni znati, 
hoce li poso bit mucan veomi nece li. Drugo: da mi je prosto, pometat 
svekoliko sto se o Gundulicu moze rieti u jedan azbucni red, i rieci i 
imena samostavna vlastita Ijudi i miesta koja mu drago na nacin od kratke 
enciklopedie, neka ne bude stilac usiljen stvar, koja mu trieba po nieko- 
liko pretinaca traziti. Trece : da mi je dopusteno u predgovoru o torn 
kao svojem govoriti, ako mi se bude htieti.» Suvremenici pripovijedaju, 
da je najprije ovaj posao obavio, da ne dodje ni jedna rijec u XIV. i XV. 
pjevanju, koje ne bi bilo u ostalih osamnaest pjevanja Osmanide. 

A kako Mazuranic dopunjuje? Gundulic pjeva u XIII. pjevanju, da 
je Lucifer digao vas pakao, neka siju omraze, svadjaju, smetaju, na kr- 
scane neka Turke bune. Sokolica neka robi Poljsku. Vladislav kraljevic 
neka od zenske padne ruke, preobrazena laz neka se vrti, da Korevski 
vojvoda poljski, koga Turci zasuznjise, pogine u tamnici, samo da ne dodje 
do mira izmed krscana i Turaka. Ove zadatke postavlja Lucifer svojoj 
braci. Pjesnik je zabrinut, kako ce njegova vila rijesiti ovu paklenu radnju, 



— 119 — 

zato opet zazivlje kao u pocetku svoga velikoga epa «diklu znanu od 
Parnassa i Elikona svete gore, ka potanko meni kaza strasne od pakia 
dogovore». Neka mu kaze, sto ucini puk pakleni : 

«Na tisuce na oblake 

Crna jata izletise, 

Ter jasnomu suncu zrake 

Usried podne potamnise.» 

«Nabunjivatjedni stasehodzeicrkavredovnike, druzi 
bojne janjicare i s' spahijam spaholjane, treci gospodje i 
carice, ke su davnje njih bojnice i oruzja njih najjaca.» 

Ove nedopjevane zadatke trebao je da opjeva Mazuranic. Prema 
strasnomu i groznomu paklu opjeva nomu XIII. pjevanju 
postavlja prije svega pjesnik najprije divnu antitezu u 
sjajnim i nedohitnim nebesima. Vec prvi stih to navijesta : 

«Nebesa su knjige od vieka, 
Gdje svoim prstom Visnji pise, 
Neka vidi, tko ga nieka, 
Cijim duhom stvor saj dise.» 

Crv Ijudski nije zadovoljan s onim, sto mu pokazuje svijetli dan, 
vec bi htio i u mraku iz zvijezda razabrati sudbu i srecu svoju. Tako i 
mladi car Osman iste od Celebi Muhameda, neka mu gata iz zvijezda, da 
vidi, da li na nebesima misle kao on, da li bi imao poci na grob pro- 
rokov. Muhamed uzme gledati na nebo, kako su ga naucile kaldejske 
knjige. Vidi zemlju u sredistu nebeskih sunaca, vidi usred svjetlosti boga 
Merkura, krnji mjesec pruzajuci rogove i utapajuci se u tmini, vidi Marta 
i Veneru, vidi oko bozje, koje svojim svjetlom vas svijet veseli, vidi sil- 
noga Jova i cacka Saturna. Ali vidje Muhamed i kolo od zvijeri : Ijutoga 
bika, nestavnoga raka na nozi, stipavca, raspaljenoga jarca i tisucu drugih 
zvijeri, vidi pase po nebesima mrzle, srednje i vruce. Starac gorkim srcem 
razabire, da se na cara sprema bura janjicara, zdvaja i klice caru, dok 
umiris ovu guju Ijutu : «ka ces na nju sbacat brda» ? Strah ga je kazati, 
da i ista «carska glava na ramenu slabo stoji». 

Car Osman prodje smeten na pocinak. Medjutim sjajni je mjesec 
obasjao Carigrad, a sjao bi i Ijepse, da se povrh vrhova meceta njegova 
svjetlost ne bori sa tminom cijele paklene sile. Ona je tamnim krilima 
potamnila sve vrhove i prekrilila se nad Carigradom. Prekrilila je dvor 
Osmanov i spusta se k caru u obliku hodze. Car sanja, kako sjedi na 
zlatnom prijestolju i cita koran, a eto pristupa prorok, trgne mu knjigu 



— 120 — 

iz ruku i u obraz ga dlanom lupi. Car se probudi i pomoli se Bogu i 
proroku. Spazi hodzu i moli u njega utjehe. Hodza mu kaze, da ga svetac 
bije, jer trazi mir sa nevjernim kaurinom. Prorok hoce cistu vjeru, hoce 
da podjes na istok i podignes vas istok na krscane. Osmana predobije. 

Nije s time zadovoljna paklena sila. Pretvara se u grdnu neman. 
Glava joj je od hiene, srce od zmije Ijute, nokti su joj od macke, usi 
od pseta, noge od risa, vucjim zubima skripi i kosa, proz nos modar 
plamen joj lize, sjedi u lieu joj guster mjesto nosa, u desnoj ruci joj je 
zublja i otrov a noz u lijevoj, kao da kaze: «Sve potuci, a pak ne ostan' 
ni ti ziva». Brza neman nosi krila od sove «a zove se : ljubomornost». 
Ova neman hvata u svoje pandze Ljubicu, kcercu Rizvanpasinu. Ljubica 
sa sladkom boli Ijubavi u srcu sadje u nocno doba u miomirisni perivoj. 
Na lakom vjetricu prozuji njezin Ijubavni uzdisaj. Bila je u djetinjstvu 
robkinja vojvode Korevskoga, koji sada cami u tamnici pod paskom oca 
njezina. Od onda cvate Ijubav njezina prema slavnom junaku. U cas 
njezina najsladjega snatrenja doleti slijepa srda u obliku haduma Becira, 
da joj odkrije, da je onaj mladi Ugricic upravo Krunoslava, draga Korev- 
skoga. Mlada djevojacka dusa stvori brzo odluku, da ce unistiti Korev- 
skoga i njegovu dragu. 

Korevski cami u najgroznijoj tamnici. Prikovan uz gvozden stup 
lezi u blatu i kalu, okruzen od gada svakoga. Krunoslava je kupila Rizvan- 
bega, da ju pusti preobucenu kao Ugricica k dragomu u tamnicu. Sto 
upita i sto slutnja proletjese u jednom dahu dvoje milih. Jos se ne 
odahnuse s pitanjima izmed sebe, kad u tamnicu provali strasna rulja 
turska razjarena, da ubije Korevskoga i Krunoslavu. Brane se junacki, all 
padnu. Ovako pjesnik u XIV. pjevanju daje paklenoj sili, da zauzlava do 
skrajnosti cvor, koji se je Gundulic u XIII. pjevanju spremao opjevati. 

Iza strasne paklene noci slijedi u XV. pjevanju tuzan dan. Sultan javlja 
u velikom vijecu, da je preko Alipase urekao mir s Poljskom, izbavit ce 
se mnogi suznji turski, ali Poljaci da traze ziva Korevskoga. Rizvanpasa 
ucviljen pripovijeda, kako mu je kci omamljena za Korevskim pogubila 
Korevskoga, a i sama poginula. U divanu sultanovom zametne se odmah 
govor, da Rizvanpasu posalju u Poljsku za Korevskoga. Rizvan se pro- 
sulja kuci, a divanu dodje glas, da je umro. Car od veselja klice, da tako 
umiru i zapreke njegovu putu na istok, jer umre krivac. 

Kako ce proci velike osnove Osmanove, to nam daje naslucivati 
pjesnik pjevajuci na svrsetku dolazak Kizlarage sa djevojkama nabranim 
po carstvu. Pjesnik je imao da rijesi i sudbu Suncanice. Ona vec u Dri- 
nopolju narice za slijepim svojim ocem Ljubdragom, komu je turska neman 



— 121 — 

progutala dvanaest sinova, a sada kao slijepac u starosti gubi i nju jedinu 
svoju palicu u starosti. Izbavlja ju njezin rodjeni brat, koji je hadum 
turski, ali joj se od stida ne kaze. Car slavi novu svatbu, okruzuje se 
novim zenama i u kalu i u bkitu hoce da digne novu zastavu, da digne 
istocni svijet na zapadiii. Pjesnik daje jasno naslucivati, da samo sebi 
moze i mora grob iskopati. I kao sto Gundulic navijesta u XIII. pjevanju 
radnju slijedecega, tako i nas pjesnik opetovano napominje prijeteci 
ustanak janjicara, ali ga ne opjeva, jer ga pjeva Gundulic u slijedecem 
XVI. pjevanju. 

Mi mislimo, da je pjesnik ispunio onaj jaz izmed XIII. i XIV. pje- 
vanja. Ima jedan kritik (Pavic), koji misli, da ce «svak uvidjeti, da ni 
ovim sadrzajem jos nije ispunjen jaz izmed XIII. i XIV. pjevanja. Zapovied 
kralja paklenskoga jest, neka vrazi ponajprije ucine, da Sokolica i nadalje 
robi leske puke. Kako su to vragovi gledali izvesti ili zasto su propustili 
to poduzeti, o torn pjesnik suti. Druga zapovied kralja paklenskoga jest, 
neka Vladislav pogine od zenske ruke. I to je pjesnik ostavio nedirnuto.« 
A mi pitamo : sto bi bilo od XIV. i XV. pjevanja, da paklene sile jednakom 
snagom rade i u krscanskom svijetu, kao sto rade u turskom? Zar je pjesnik 
smio dopustiti, da Lucifer smuti ne samo turski, vec i krscanski svijet, da 
bude car pakleni gospodar na zemlji? Zar je smio to dopustiti pjesnik, koji 
je uveo svoje pjevanje sa Visnjim, koji prstom svojim po nebesima pise, 
komu je drzava nebo i zemlja? Car pakleni zeli, da prevlada u svem svi- 
jetu, ali vec Gundulic ne daje radnje njegovim vragovima u krscanskom 
svijetu. Ne da Bog, da vrag na zemlji ucini kaos. 

Drugi kritik (Veber) priznaje, da se nas pjesnik u nedohitnim visi- 
nama misli sretno natjece s Gundulicem, ali «u tvorenju stihova nije posve 
dohvatio Gundulica, valjda zato, sto je ovaj sadio svoje sjeme, a onaj 
presadjivao tudje bilje.» Nas pjesnik odrastao uz Horaca i Virgila prihvatio 
je svom dusom odmjereni slog i konciznost onih starih svojih uzornika. 
Nije mu prijala retorska sirina Gunduliceva. Slog je njegov vise pjesnicki 
nadahnut, osobito u XIV. pjevanju, nego li u samoga pjesnika Osmanide. 

Prigovorit cemo napokon i mi njesto. Pjesnik prodje jednom preko 

brazde, kojom je imao ici kao dopunitelj Gunduliceva Osmana, a to jedini 

put onda, kada Suncanicu njezin brat hadum na carskom turskom dvoru 

oslobadja, a njegovi su stari njekoc bili srpske zemlje gospodari. Pjesnik 

protuzi : 

«0 slovinska zemljo liepa, 
Sto sagriesi nebu gori, 
Da te taki udes ciepa 
I jadom te vjecniem mori. 



I'?'? 

Potisteni tvi sinovi 
Gospodicnoj njegda u vlasti, 
Izrodi su il' robovi, 
Zeljni s ovcam travu pasti.» 

Toj nesreci nalazi pjesnik izvor u vjerskoj mrznji, koju proklinje: 

«Ah da 'e proklet, tko ciec vire 
Na svojega rezi brata: 
Jer nesreca tvoja izvire 
Samo \z toga kalna blata.» 

Pjesnik odmah i kori onu bracu, koja su sretnija, pa svoju pogazenu 
bracu ne pomazu i ne brane : 

«Ti od njegda bracu tvoju 
Tudju u jarmu hladno gleda, 
Nit'ihbrani,kakosvoju 
Triebi 'e bra nit bracu od bieda.» 

Rado oprastamo pjesniku ovaj pjesnicki izlet preko brazde. Pjesnik 
je upravo htio, da nam svoje srce odkrije, on nam kaza upravo ovim po- 
sljednjim stihom, zasto je prosao preko brazde. Na srcu mu nicala pjesma, 
koja je poslije procvala u njegovom divnom «Cengic-agi». 

Tako nas evo napokon kod glavnoga pjesnikovoga djela. Kako je 
postao «Cengic-aga»? Hrvatski patriote motrili su bolnim sreem sve 
one nevolje, koje je u susjednoj Bosni trpjela jadna raja od okrutnih Tu- 
raka. Pojedinci pisali su u strane novine evropske, ne bi li se smilovala 
Evropa. Tako koncem god. 1842. izadje proglas u «Augs. Allg. Zeitung», 
koji pocimlje: «Evropljani! Vi se brinete, da zivotinje ne trpe okrutnosti 
od Ijudi, a za jadne krscane, Ijude, bracu vasu ne brinete se . . . .» Iste 
godine izadje u istim novinama Utjesenoviceva pjesma «Jeka od Balkana» 
i na hrvatskom i na njemackom jeziku, da se smiluje svijet krscanski jadnoj 
raji bosanskoj i hercegovackoj. Dapace i oblasti hrvatske digose se, da 
predstavkama na kralja zavape za pomoc. Pred nama je predstavka zu- 
panije varazdinske, koja poimence nabraja sve glavnije turske silnike i 
izbraja njihova krvolocna djela (g. 1842. i 1843.). Ovako nije cudo, da je i 
Ivan Mazuranic preveo na njemacki jezik jedan putopis od g. 1843 — 1844. 
Medju njegovim pismima nadjosmo i njemacki prevod i hrvatski original. 
Njemacki prevod ima naslov: «An die Monarchen Europa's». U ovom 
putopisu pripovijeda putnik priprostim slogom izmed drugih stvari i ovo : 
«Jednoc putujuci priko jednoga polja dosta velikoga — koje se zove 
polje zepacko — opazim iz daleka njekoliko Turaka, gdje jasu poljem. 



— 123 — 

Kako sam bio blize, na veliko moje udivljenje vidim, gdi Turci vode sa 
sobom sedam svezanih krscana, kojim su ruke bile svezane na plecima 
s konopcima i privezani konjma turskim za repove. Kad sam vidio ne- 
sretne krscane konjma za repove privezane, odma sam znao, da su ha- 
raclije, t. j. oni koji harac (t. j. stibru) za cara kupe. Na to haraclija 
svomu slugi rekne: «Hej Jasare.» On vikne: «Lepe, gospodaru.» Veli ha- 
raclija: «De malo na konjma poletite poljem, da vidim, kako krstoseri 
igrati znaju.» Udilj kako su sluge zapoved od haraclije dobili, odma su 
na konjma poljem poletili, a zalostni krsc mi, koji su konjma za repove 
bili povezani, kada su Turci na konjma poljem poletili, i oni su za konjma 
morali trcati. Sto mi se je jako cudno vidjelo, buduci da su dosta daleko 
letili, da im konji nisu nikako mogli uteci, dok se zalostni nisu umorili. 
Kad su vec bili sasvim iznemogli, poceli su padati kad koji, kad koji. 
Konji su ih vukli za sobom kano covek branu, kad zito posije. Oni su 
nesretni poceli cviliti i plakati. Haraclija na misto da bi se smilovo ne- 
sretnikom, njihov ga je plac najvise veselio i godio mu tako, da se je 
bio od velikoga smeha prinemogo.^ 

«Ovako dok su cvilili, haraclija je svoga hangira ustavio i odjaho, 
pak je potego trostruku kandziju (korbac) i poceo ih je na polak mrtve 
biti, vicuci: «da se dignu gore». Neki se nisu mogli dignuti, a nekoji, 
koji su bili krepostniji, dignuli su se, pak su pred njega klekli i poceli 
mu Ijubiti skut i ruke i na sledeci nacin zavapili su : «aman, aman, go- 
spodaru, nemoj nas na muke mecati, nego nam nase posicaj glave i tako 
na jedanput skoncaj.» On im odgovorio : «Krstu! Dotle vas budem na 
mukah drzo, dok vas ne budem umorio, ako mi harac ne platite.» Na to 
je odgovorio jedan starac: «Vidis, gospodaru, da nigdi nista ne imamo, 
nego nas pocekaj jednu evtu dana, dok ga gdigod izprosimo, ali ga za- 
sluzimo.» Na ove starceve rici dao mu je tri korbaca po glavi veleci : 
«Neces, krstu, iz mojih se ruku izmaknuti i dosti ces muka pretrpeti, dok 
mi harac neplatis.» 

Zatim pripovijeda putnik, kako se je sukobio s haraclijom i morao 
mu pokazati svoju «jol teskeru» iliti putni list, kako je obucen po turski 
na srecu njesto turski znao. Haraclija ipak opazio, kako on slabo turski 
razumije, pak ga pita, a kako to? — a on odgovara, da je iz Posavine 
na kaurskoj granici, gdje se prevec s kaurima mijesaju. To haraclija uvidi 
da je tako i pozove ga, neka podje s njima. <iTa boga ti, Dzinicu — 
tako je glasilo njegovo ime na putnom listu — ajde amo sa mnom u 
prvo selo, pak cemo kod jednoga Vlaha rucati i vidit ces, kako ja kr- 
stosere u jolu drzim, da mozes tim tamo tvojim kaurima kazati.» 



— 124 — 

«Ja za videti, sto ce poganik delati od nesretnih Ijudi, poso sam 
s njime. Kad smo dosli u prvo selo, kod kneza selskoga odsili smo. Krs- 
cani su pritrkali i konje pod nama prifatili. Haraclija vikne na kneza: 
«Krstu! konji neka se dobro izvodaju, pak svakom konju moras dati vaga- 
nicu zobi.» Knez je reko : «Hocu, gospodaru.» I tako se je i moj konj uz 
njihove zobi nazobio. Na to su sluge s konja pokrovce i serdzase skinuli 
i u basci pod breskom u ladu po zemlji prostrli. Mi smo sili na zemlju 
prikrstivsi noge. U to su donesli siniju.» Zatim opisuje, kako su rucali 
trgajuci prstima pecena janjca, a pred svakoga dosla ploska od oke pune 
rakije. 

«Medjutim dok smo se mi natezali s janjcem, haraclija dao je za- 
poved slugama, da onu sedmoricu krscana, koje su konji dovukli, da za 
noge obese o sljivama oko njihova stola veleci : neka nas dvore, dok 
rucamo. Sluge odma na zapoved svoga gospodara skocili su na noge, 
zgrabili kukavne krscane, pak o sljivama obesili. Glave su im bile od 
zemlje za jedan klaftar udaljene.» 

«Mili Boze, tuge i zalosti od onih nesretnih krscana, da je srce 
od kamena bilo, pri onakovom prizoru bi se razplakalo i razpuklo gleda- 
juci plac i vapaj dice i zena onih nesretnih krscana. Oni strmoglavo obe- 
seni plakali su i za milost vapili, ali pasje serce muhamedanca odgovorilo 
im je: «Krstu, nikada od tuda zivi snici necete, ako mi harac ne platite.» 
Nemoguc vise ostali krscani muku brace svoje gledati i vapaj njihovih 
zena i dice, kako je koji primozen bio, toliko je za odkupljenje brace 
svoje prinio. U jedan mah bila je potrebovana suma skupljena i haracliji 
u ruke predana. , Nista nemanje nije nit s otim okrutni barbarin bio za- 
dovoljan, vec je zapovidio svojim slugama vicuci : Mujo, Jasare, Hasane, 
ustanite boga vam, pak Vlasim zapovidite, nek svaki donese narucje 
slame, pak zapalite pod Vlasim, da se malo ozidamo, jerbo se ovi nas 
jerlia — to je nas putnik — njesto zalostno drzi, ne bi li se malo na- 
smijo. Sluge su odma doneli slamu, pod zalostne krscane metnuli, pak 
zatim upalili. Sada da je komu pogledati bilo neizrecenu i perom neopi- 
sanu tugu i zalost nesretnih krscana i njihove porodice. Turci pako od 
velikoga smiha hoteli su da popucaju. I ja sam se moro smijati, ali silom, 
jer inace nisam smio uciniti. Dok su krscani svojim vapajem sve pravo- 
verne krscane tugom i cemerom napunili, haraclija k meni se okrene i 
rekne : «Je li da boga ti, Dzinicu, zidanje od krstosera.» Ja sam na polak 
hladnokrvno odgovorio: «Dobro je.» Inace nisam smio odgovoriti.» 

«I tako dokle god se je kojega glas cuo, dotle su pod njih slamu 
mecali i palili. Kad su pako bill od dima sasvim skoro zadusili se, onda 



— 125 — 

je okrutnik zapovidio, da se nesretnici skinu, Kada su ih skiiiuli, svi su 
bili kano mrtvi, niti jedan izmedju njih nije imao u sebi znaka od zivota. 
Za celu uru polevali su ih vodom. Onda jedva su poceli s telom gibati, 
onda su ih njihovi srodnici uzeli i njihovim kucam odneli.» Pitao je ha- 
raclija nasega putnika, da li tako rade u Posavini, a on mu odvrati, da 
ne. «Ako bog da — rece haraclija — ja cu do godine kod vas kupiti 
harac, pak cu uz Savu po deset Vlaha o jednoj lipi obesiti, neka gledaju 
kauri, kako njihovi krstoseri vise.» 

Ovoliko iz rukopisa, koji je sav preveden od nasega pjesnika i 
obraca se na sve vladaoce Evrope. Da li je gdjegod tiskan, nismo mogli 
pronaci. Ali svatko vidi ovdje gradivo za strasni «Harac» Mazuraniceva 
Cengic-age. Rekosmo vec, da su oblasti hrvatske iskale od kralja, neka 
se konzulati osnuju po Bosni i Hercegovini, «da zastite nasu bracu», kako 
veli predstavka zupanije zagrebacke. Rekosmo, da se poimence navode 

• • • • ^ 

najglavniji begovi bosanski i njihova strasna djela. Ne spominje se Cengic- 
aga, jer je on ipak daleko od Hrvatske. Kolika je ipak radost bila, kada 
je dospio u Hrvatsku glas o boju, u kojem je taj silnik poginuo ! Pjesnik 
sam pripovijedao je ovako : « Godine 1843. ili 1844. dospio u Karlovac 
jedan Crnogorac, koji je bio na putu iz Biograda. Trazio siromah za- 
sluzbe. Sustavio se i u Karlovcu. On je kazivao, da je bio u boju na 
Grahovu i pripovijedao veoma plasticno sve zgode i smrt Cengic-age. Pri- 
povijedao je i o Bauku, kako je pjevao pod satorom.» Cudio se nas 
pjesnik, kako je o Bauku kazivao: «0n pljevi i pljevi», t. j. pjeva i pjeva. 
Crna gora jest ponos Ilira. Kroz njihove «Danice» zuji ona sladka 
nada, da je ona prva bratska utjeha jadnoj raji. Sam trat pjesnikov Mate 
pise Antunu godine 1839. (22. jula iz Novoga) : «Ja sam sad svakojako 
nakanil pojt u Crnu-Goru, da kod Vladike oruzje primim. 
Ja sam nasim doma jos sega prolitja povidal, da ste mi rekli u Riki, kad 
Vam budem sto od potribe, da cete pisat po me i da neka gori dojdem. 
Ako cu ja sad pojt od kuce, moram pojt pod imenom Zagreba. Prosim 
Vas, da pisete po me, Vi cete me svetovat i odpravit.» Evo i braca Ma- 
zuranici tjese se Crnomgorom, sto je veoma zanimivo, a za pjesnika na- 
sega upravo znamenito. Davno prije nasega slabo uspjevajucega bratim- 
Ijenja u knjizevnosti, cvalo je bratimstvo izmed nasega naroda na Jadran- 
skom moru. Od Istre do crnogorskih planina narod vec odavna osjecao, 
sastajuci se na velikom moru. da je jedno, da mu rodjena braca zivu sve 
tamo do Albanije. To je osjecao i bez upute Ivanove i Antunove i mladi 
kovacki majstor Matija Mazuranic. Godine 1841. pohodio je dapace i Antun 
Mazuranic Crnugoru zajedno sa dr. Ljudevitom Gajem. 



— 126 — 

Vec godine 1835. u «Danici» (br. 28. i 29.) ima krasna slika boja crno- 
gorskoga po Bulgarinovim pjesmotvorima. U toj slid oslikuje se straza, pred 
koju na jednom dolazi stranac. Taj dolazi i pred crnogorsku cetu. Odmah 
se cetrdeset momaka postavilo u red, da ga puskom docekaju, al eto dolazi 
stranac kao prijatelj. «Na jedan put oglasi se zvon u hramu iliti crkvi — 
i oci svih obratile se gradskim vratam. Duhovnictvo, popovi i kaludjeri 
isli s krizi i zastavami po dva u redu, pred kojimi se je proteglo dja- 
konstvo pevcev glasajucih hvalu Vsevisnjemu. Za duhovnictvom isla je 
mnogobrojna druzina ili vitezovi. Za njima isal je tihimi koraki blagolicni 
muz visokoga izrasta. Bil je odeven s crnobarsunskimi haljinami, opasan 
krasnim pojasom, na kojem je visila sablja na zlatnih koricah s dragim 
kamenjem; preko pleca imal je crvenu svitu, na kojoj s leve strane vi- 
sila je zvezda casti. Glava mu bijase pokrita okruglim crnim skerljakom. 
To je bil vodja crnogorskoga naroda glasoviti vladika Petar Petrovic.» 
Oltar brzo ucine u lugu, gdje jedan protojerej obavlja molitvu. Iza toga 
govori vladika govor, u kojem prikazuje tesku situaciju Crnegore. Dalje 
se slika boj. Nas je pjesnik ovim istim redom pjevao svoju «cetu» malu, ali 
hrabru, i sirotna njezina ali divna pastira. Koliko je njegov pastir poeticno 
ukrasen i Ijepsi od ovoga kicenoga vladike ! I njegov pastir govor govori, 
ali glasom neba, koje blagosivlje krv mucenika crnogorskih. 

Ovdje samo jos pridodajemo, da je pjesnik imao svoju zbirku na- 
rodnih pjesama, najvise sabranih od njegova brata Mate. Ima jedne pjesme 
ulomak, koji ovako pocimlje : 

Ceta se je podizala mala i t. d. 
Ceta podje zelenom planinom, 
Dokle ceta vis' Udbinja dodje 
Vis' Udbinja i Jablan planine, 
Tu je ceta trudna pocinula, 
Vode pila hljeba zalozila, 
Vise sebe strazu postavila i t. d. 

Godine 1845. znali su vec prijatelji pjesnikovi, da radi o epu iz no- 
vije povijesti crnogorske, pak se to tako ima tumaciti, sto se u clanku o 
Crnogorcima g. 1845. («Danica» br. 9. str. 43.) veli : «Dogodovstina crno- 
gorska jest jedna dugacka junacka pesma, koja se prije tri sto godina 
pocimlje, i koja svaki novi boj produzuje i poveksava . . . . Mozda ce 
jednom koji veliki pesnik ovim pesmam zivot udahnuti i 
tako od njih Iliadu ili Eneidu satvoriti». Pjesnik se je nas tesko 
odvazivao, dugo skanjivao, urednik «Iskre», svak mu Dimitrija Demet er, na- 
valjivao, da mu posalje svoju pjesmu.On se napokon odvazi i stvori Cengic-agu. 



— 127 — 

Mazuranic nije spjevao ni Iliadu ni Eneidu, kako se njegov prijatelj 
nadao, ali je spjevao takav epos, kakova po kratkoci i znamenovanju ne 
ima nijedna evropska literatura. Stvorio je jednu divnu cjelinu od svoga 
dosadanjega pjevanja po uzoru klasika, narodne pjesrae i Dubrovcana. 
Genij pjesnikov osjecao je dobro, da pjevajuci cine, koji su se dogodili 
u njegovo doba, mora svoj epos dramatizovati i prikazati mu razvitak poput 
drame u pet cina. Dok se u prvom «Agovanju» predstavlja sav bijes tur- 
skoga samosilja, oiio se u drugom «Nocniku» lomi, jer je vrazja sila u sebi 
neslozna. U trecem cinu «Ceta» prikazuje sile nebeske, kojoj su orudje 
divni sokolovi Crnegore puni visnjega Boga.* U cetvrtom cinu razvija se 
dalje samosilje u «Haracu», ali ga bije bozja ruka u hrabrim misicama 
Crnegore i razara i unistuje onu groznu vrazju silu. U petom cinu napokon 
u «Kobi» je u prahu sav sjaj samosilja. Jos bi ti srce rado, da na raz- 
valinama one vrazje sile pravda bozja digne, uskrisi i stvori novi red. Tu 
je pjesnik stao, jer bi imao da pjeva tek o buducnosti, koja je u bozjoj ruci. 
Pjesan o smrti Smail-age danas je vec u ustima svega naroda hr- 
vatskoga tako, da je suvisno vise o sadrzaju njezinu govoriti. Samo cemo 
ovo red. Pjesnik je podigao spomenik one Ijubavi bratinske, koja je u 
ilirsko doba spajala nebo sa zemljom, kakova je sjala zaliboze samo u 
ilirsko doba. Ovdje je vrijedno citirati samoga pjesnika, kako u divnom 
proslovu g. 1838. («Danica» 1838. br. 16.) pri koncertu za postradalu 
od poplave «ugarsku bracu» rece o Ijubavi: 

«I svet da pade, jos ce varh podartih 
Komada od njega kano svetli od sunca 
Zrak u mogucstvu svomu Ijubav sjati.» 

I sjati ce ilirska bratinska Ijubav uvijek. Niti jednom rijeci nije se pjesnik 
zalno taknuo ni Muhamedove vjere, jer je genij njegov osjecao, da se 
i njegova rodjena braca toj vjeri klanjaju. On prikazuje samo tiranstvo i 
to hoce da se razara. On je u govor najsirotnijega svecenika crkve istocne 
ulio ono, sto samo slava nebeska i srce cieloga naroda mogu uliti u dusu 
onomu, koga je Bog odredio, da bude vodjom naroda. Vjerujemo, da oni 
slijepci, kojim fanatizam vjerski ne da progledati, mogu ne vjerovati, da bi 
ovakov epos mogao stvoriti sin naroda hrvatskoga. Nije medju nevjerni- 
cima u pjesmi opjevani junak Novica Cerovic. Godine 1877. posla 
on preko sina svoga pjesniku na dar zlatan sat Cengic-age. «0d mnogo 
godina — pise vojvoda Gjorgjije — zelio sam, da Vas pohodim i da vidim 
i pozdravim proslavljenog pjesnika, koji je u pjesmi «Smrt Smail-age Cen- 
gica» onako lijepo spomenuo i opjevao i moga oca Novicu ...» Vojvoda 



— 128 — 

Gjorgjije salje mu na spomen zlatan sat i pozdravlja pjesnika «kako od 
svoje strane tako i od strane staroga oca Novice ».^ 

Pred nama je i sacuvani izvorni rukopis pjesnikov «Smrti 
Smail-age Cengica», koji nam pokazuje stvaranje same pjesme. Malo imade 
ispravaka, a svaki odaje pjesnikov neodoljivi polet za sto Ijepsom i ja- 
snijom misli. U prilogu donosimo i vjeran snimak iz tog olovkom pisana 
izvorna pjesnikovog rukopisa «Cengic-age», i to iz zavrsetka trecega pje- 

V 

vanja «Cete», gdje imade i nesto vise izpravaka, nego u ostalim dielo- 
vima ovoga spjeva. U ovom snimku se jasno opazaju sve promjene i iz- 
pravci prvobitnog koncepta, • koji je pjesnik osobito kod ove umjetne i 
uzvisene prispodobe u zavrsetku pjevanja pomno dotjerao i dva puta pre- 
crtao.^ I ovakov pjesnik — svijetlo sunce medju zvijezdama na nebu 

^ Evo cijeloga pisma vojvode Gjorgjija: 

„CBHJeTJin H npeysBHincHH Bane! 

0;i; MHoro ro;i;HHa :Kejiiio caM ;i;a Bac noxo;i;HM, a j[a Bii;tiiM u no3;tpaBnM npo- 
CJiaBJBeHor njecHUKa, Ko.jii je y njecMn „Cmpt CManji-are ^leHrnha" onaKO jrnjeno 
cnoMCHyo h onjeBao h Mora ona HoBHuy. KaKo 3(5or namnx HenpecTannx parnax 
nocjiOBa HiijecaM Morao xy Mojy 'jnejbj iicnyHHTH: to yswMaM cjio6oji;y ca;i;a BaM nn- 
caxn H y3 obo hhcmo iipiiJioacHTH Bamoj IIpeysBHnieHOCTH sjiaxan caxax iiCTora 
CManji-are ^eHrnha, niTO ce npH ibe^iy namao, Ka;i; je norHHyo. Ta;iia je h saKJionau 
Ha TOM caxaxy Majio y;;y(5ji.eii (sic!) ii oinTeheH. 

Ja MOJiHM Bauiy npeysBnmeHocT, ;i;a h3bojih npiiMiiTii OBaj Majin chomch, koju 
HCMa wyre BpHJe;i,H0CTH, ochm xe, mxo je Kyi];ao y H,ejipHMa OHora jynaKa, Kora cxe 
Bh OHaKO ;];uBH0 onjeBajiH h o6e3CMpTHJH. 

Ca oco5hxhm noinxoBaaeM no8;i;paBJBajyhH Bainy npey3BHmeHoeT KaKO o;!i; Moje 
cxpane TaKO h o;i; cxpane Mora cxapora oii,a Hobhuc, jecaM Bame IIpeysBHmeHOCTii 

OAtiuii BOJBo;i;a upnoropcKH 

IljeTHH. 23. ;i;eKeM6pa 1877. TSopJ^nje H. Il^epoBii h." 

^ Izvorni rukopis «Cengic-age», svojina pjesnikova sina Vladimira Mazuranica, 
pohranjen je sada u sveucilistnoj biblioteci u Zagrebu, gdje je svakomu pristupan. 
Opisan je vec u «Viencu» g. 1890. br. 40., ali nepodpuno. Mi smo posli od redka 
do redka prispodabljajuci ga sa stampanim izdanjem, pak smo naznacili svaki i naj- 
riianji ispravak. Rukopis ovaj sadrzaje prva tri pjevanja «Cengic-age» — «agovanje», 
«nocnika» i «cetu» — podpuna, a cetvrto pjevanje — «harac» — seze do pod 
konac, do stiha: «na cuh svaki bruke i ruga», pisan je olovkom i pismom lijepim i 
citnim, kako se vidi iz prilozenoga snimka. Ima ga pet araka najveeega oblika. Prva 
dva plava arka su pri vrhu u sredini ostecena, druga su tri arka cijela i boje bijele. 

Naslov pjesme je u rukopisu: «Smrt C e n g i c - a g e», a imade slijedece 
ispravke : 

I. Ago van je. Mjesto: «Stono sam ih zarobio robljem», biloprije: «Stono smo 
jih pohvatali*. Mjesto: «Sto me hrdja svjetovase*, bilo: «Sto me bena nukovase». 



00 






00 



> 




I 






\|^ 



a 

B 

o 

Oh 

m 



1 ^4 '^•^ 



:t 



rsi 










C 
u 

E 



a, H 
o - 

> Q 



(0 






51) 
O 

c 

Wi 

o 

> 

N 
N 

CO 

6 

c 



— 129 — 

hrvatskom — morade dozivjeti, da istom tkogod i o torn podvoji, da bi 
on mogao spjevati «Smail-agu Cengica». Ovo biljezimo za biiduce gene- 
racije, neka vide, kako se glupost u nase doba mogla usmjeliti i baciti 
kamen na priznatoga genija. 

Mjesto : «Jer su, rece, vlasad ljut<i», bilo: «Jer su, veli, vlasad ljuta». Mjesto: «Mojom 
glavom vlaske glave», bilo: «Turskim glavam vlaske glave», Mjesto: «K6 da strepi 
mrki vuce», bilo: «Kan da strepi.. .» Mjesto; «Ajte, krsti, dijeliti dare>'>, bilo: «Ajte, 
vlasi . . .» Mjesto: «Za Krstovu vjeru svetu», ima rukopis cisto : «Za Hristovu vjeru 
svetu». Mjesto: «Poljana se napuni tjelesa», bilo je najprije : '<. . . napunila mesa», a onda 
stoji u rukopisu ispravljeno: «strvi». Mjesto: «Zatocnici mrijet naviknuti», bilo: «Vi- 
tezovi . . .» Mjesto: «Na lipovu krstu muke», bilo: «Na hristjanske gorke muke». 
Mjesto: «osvetit se ne mo's», bilo; «osvetit se ne ces». Mjesto: «Na junaku dotle, dok 
ne preda», bilo: «. . . dokle ne zapreda». Mjesto: «Posmica ih, srca ne izkali», bilo: 
«Njih posmica, srca ne izkali». Sada dolazi u rukopisu prebrisano: 

«Kad osladni lav srditi, 
Bez zrtve se ne zasiti.» 

U mjesto toga ima na strani veliki umetak, koji pocimlje : 

«Boj se onoga, tko je viko . . .» 

i u mjesto «strati», bilo: «smaknu». Mjesto: «Silan aga to sam sebi taji», bilo drugac, 
ali ne mogosmo procitati. Mjesto: «Po svem tielu mrazne valja vale», ima u rukopisu: 
«Po svem tielu razastrt se tezi». I onda svrsava taj veliki umetak sa: «I strasljivce 
kako ostro kori». 

Pocimlje govor Cengic-agin. Prije je bilo: «Veli dakle Cengic-aga». To je pre- 
brisano i mnogo Ijepse u ovom umetku pripravljen govor Cengicev. Sav je govor bez 
ikakva popravka, Dalje ima mjesto: «Vec mu i grlo dotle sputi», koliko mozemo raza- 
brati: «Za grlo mu uze (?) sputi». 

II. «N o c n i k» ima u rukopisu naslov: «Novica». Umetci su: «Ter se boji gdje 
ce poginuti, a ne stize, sto mu srce muti». Mjesto: «napred krece», bilo : «napred tura». 
Zatim je umetnuto: «Biesan (prebrisano: poznat) Turcin krvnik Gore erne (prebrisano: 
zlotvor crnogorski). Iza: «I ne bi ga pronijele vile», dolazi prebrisano: «Niti brzo 
pero sokolovo», a mjesto ovoga prebrisanoga umece pjesnik: «A kamo li noge na ju- 
naku». Mjesto: «0b rame», bilo: «Dugu». Mjesto: «Turcin idje», bilo: «Turcin setje». 
Opet popravljeno: «kretje». I po trece popravlja: «kretje», a ne mozemo razabrati, sto 
je prije bilo. Mjesto: «rano podranio», bilo: «tako podranio». Mjesto: «za nevolju mu 
je», bilo: «al za silu mu je». Mjesto: «0d Tusine», ima u rukopisu: «0d Tusine». 
Mjesto: «baba», ima rukopis: «babu». Mjesto: «Sto 'e jos vise, da jos krvnik dise», 
bilo: «Sto j' jos gore . . .» 

III. C e t a. Mjesto: «Ne na deset da utece» bilo: «Ne na deset, da im pleca 
dade». Mjesto: <'siece», bilo: «posiece». Mjesto: «snaznu pest», bilo: «krepku pest» 
Mjesto: «Noc i struka gvozdje sjajno», bilo: «Struka krije gvozdje sjajno». 

Mjesto: «Drug da drugu o njem sapne, 

Sapcuc bi ga Mirkom zvao.» 
bilo je: «Drug kad drugu o njem sapne, 
U saptu ga Mirkom zove». 
Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 9 



— 130 — 

III. 

Ivan Mazuranic svrsio je svoje divno pjesnicko djelo, svoga « Small- 
agu Cengica», u trideset i drugoj godini zivota, pak vise ne pjeva, a zivi 

Mjesto: «no gromovnik», bilo: «vec gromovnik». Mjesto: «Valja da je griesnik.. .», 
bilo : «Mora da je griesnik . . .». Mjesto: «nek se krivci», bilo: «. . . smrtni». Sada dolazi 
umetak od: «Ne zvekece gvozdje . . .» do: «A vrletna niza brda». Mjesto: «tvrdo» ima 
rukopis «tvrdo» izpravljeno sa «stalno». Umetak je: «kad suncani zrak ugasne». Mjesto : 
«Hrabra ceta dan danovat», bilo: «Tu ce ceta danak danovati». Mjesto: «plamen piri», 
bilo: «tvori». Mjesto: «U to i dan vec rudjet poce», bilo: «U to i danak rujit poce». 

Spominjuci dolazak krotkoga pastira i podavsi sliku njegovu, kako ga ne prate 
zlatni fenjeri niti mnostvo zvonova, imade stih precrtan : «Kiem se sveti drugda 
prate otci». Ovaj je stih znamenito svjedocanstvo, da je pjesniku upravo lebdio pred 
ocima onaj sjajni opis vladike opisan u „Danici" god. 1835. Mjesto: «I zvon smjeran» 
ima u rukopisu: «I zvon smiren», a prije je bilo, pa je precrtano «skroman». Iza stiha: 
«Iz krvi za krst prolivene» imade ova dva precrtana stiha: 

«Vriedan sluga vriedna gospodara 
Krotko ide, a besjedi krotcje» 

pak se nastavlja, kako je stampano. Mjesto: «Na studen je kamen pokrocio», bilo je : 
«Pa koraci na kamen studeni». Iza stiha: «Studen kamen, al je srce vruce* za cudo se 
opet vraca na prvanje precrtane stihove i opet ih precrtava: 

«Krotko gleda a besjedi krotcje» 

i mjesto : «Dobar starac ceti besjedio», bilo je prije: «Krotak starac krotko besjedio». Govor 
je starcev i bez najmanjega izpravka sve do: «Dar ti djelom plemenita pjesma», a prvo 
je bilo: «Jabuka ti plemenita pjesma». Mjesto: «0n milostiv, sto ve nebom stiti» bilo: 
«0n je, on je sto...». Mjesto: «Vrh Lovcena, sto se k nebu dize>^, bilo je: «Vrh svieh 
gora...». Mjesto: «Ne bi trome prekrstili ruke», bilo prije: «Ne bi, ne bi prekrstili ruke». 
Mjesto: «Dok vi za krst» ima u rukopisu «kad vi za krst». Mjesto: «Sve je grijeh . . .» 
ima u rukopisu cisto i neprecrtano: «Sve je jedno», Mjesto: «kud za vazda gre se>^ 
bilo prije: «odkud ne vrne se». 

Mjesto : «A na siedoj bradi bistra 
suncanu kaplja zraku» 
bilo je: «A na siedu brku bistra 

Na suncanu kaplja zraku». 
Sada dolazi pjesnik do krasne slike o starcu, gdje ima da lijeci rane svomu 
stadu. Pjesnik se upravo trudi, da mu ta slika izpadne sto Ijepse. Glasi stampana: 

«Tere liecec stadu rane 
Sam se svoje sjeti boli: 
Dobar pastier, jer sto kaze inom', 
I sam svojiem potvrdjuje cinom.» 

Ovdje imademo tri varijante. Prva je: 

«(Tako 'e) Ah ko rijec je istinita: 

Ranjen bivsi liecnik vidar tezke 
Vidat rane sam da more.>^ 



i radi jos preko cetrdeset godina. Ta zagonetka mucila je vec mnoge. Mi 
cemo ju kusati odgonetnuti. Mazuranic, kako vidjesmo, nije se niti u 
mladosti naobrazivao, da bude, recimo, sasvim knjizevnik. On je tek na 
molbu svoga starijega brata Antuna, koji mu je bio kao drugi otac, 

Druga glasi : 

«Samo liecnik, ko bje ranjen, 
Tezke rane vidat more!» 

Ove su obadvije varijante u rukopisu precrtane. Treca na strani ne precrtana glasi : 

«Ter pipajuc (precrtano: drugom) stadu rane 

Sam se svoje sjeti boli : 

Dobar (precrtano: pastier) liecnik, jer sto (precrtano: drugom kaze) inom cini. 

I sam cuti, a ne (precrtano: samo) lazan hini.» 

Evo iza ovih triju pokusa sinuse oni krasni malo vise spomenuti stihovi. 

Mjesto: «Stoji mnoztvo», bilo prije: «Kle(:i n)noztvo». Mjesto : «A1 medju to», 
bilo : «Ali u to». Mjesto: «Zudim krstite me», bilo: «Rad bi». Mjesto: «hitro nuka vriemev, 
bilo je: «sad sad nuka vrieme». 

Svrsetak *Cete» pokazuje nam dalje nas snimak, koji kazuje radnju pjesnikovu 
najbolje. 

IV. «H a r a c» ima ove ispravke: Mjesto: «obredom djevojku», bilo najprije: «lijcpu 
djevojku*, sto je prebrisano i u rukopisu stoji «mladjanu». Mjesto: «Sliedi konjske na 
konopcu trage», bilo prvobitno: «Trage konjske na konopcu sliedi». Mjesto: «Zuta 
zlata i bijela hljeba», prvobitno bilo: «Zuta mjeda i bijela hljeba». Kraj ovih stihova 
bili su ovi stihovi: «Stvorac visnji pticam nebo dade i t. d.» do «Suha hljeba, da je 
suzan kvasi», ali je prekrizeno. Mjesto: «Sto Turcinu treba», prvobitno: «Sto Turetu . . .» 
Mjesto: «Mjeste janjca mrka kosnu vuka», biloprvo: «Janjca mjeste kosnu mrka vuka>-. 
Mjesto: «Saferu», bilo prije: «kavazu». «Sramota je takomu junaku» do «kano plamen 
zivi» napisano je na strani sa znakom za umetak. Tako je u rukopisu neposredno iza: 
«Pisnu Ture kano plamen zivi» — «Planu aga kano plamen zivi», koji je stih u ruko- 
pisu upravo dva puta napisan, Mjesto: «Avaj Boze, sto ce odsad biti», bilo prije: «Jaoh» 
i «Mili Boze, sto ce sada biti». Mjesto: «Kad se griesnik s vjecniem mukam bori», bilo 
prije: «Kad svoj plijen vjecniem ognjem gori», a mjesto «griesnik» bilo je prije: 
«kletnik». Mjesto: <'Tader aga», bilo prije: «Na sto aga». Mjesto: «Nemiloga trak oJ 
bica», bilo prije: «Trak nemili bica ostra». 

Mjesto: «Po tijelu crnomodrieh 

Slike zmija grozan pise,» 
bilo prije: «Trag po tielu poput zmije 
Crnomodre grozan pise». 

Mjesto: «Tiha duplja» u rukopisu: «Mirna duplja». Mjesto: «Jadnoj raji ? ne dade 
ni l6pre», bilo prije: «A sto raji? jedva malo kore». Mjesto: «koji ruha ne ima», u ruko- 
pisu: «koji halje ne ima». Mjesto: «Ah, pricekaj pet sest dana», u rukopisu: «. . . njekoliko 
dana». Mjesto: «nanu greba'», bilo prije: «nanu mater». Mjesto: «Pod cador hoda», u ruko- 
pisu: «. . . u cador». Mjesto: „Safer jednooki", bilo prije: „Saferljuti divji". Mjesto: „Iznad 
inieh gotov skace", bilo prije: „Iznad sviuh . . .". Mjesto: „kukavne jauk raje", bilo prije: 
„lelek raje". Iza ovoga stiha zanimivo je, da odmah iza „kukavne jauk raje" dolazi: . Ali tko 



— 132 — 

dopunio Gunduliceva «Osmana». On je na drobne molbe svoga veoma mu 
miloga svaka dr. Demetra spjevao «Cengic-agu» za almanak «Iskru». 
Dapace bila o torn prica, koju smo u djetinjstvu od starijih Ijudi slusali : 
da je Demeter napokon dosao u Karlovac, pak nasega pjesnika u sobu 

ce vierno opisati". Pjesnik je poslije umetnuo i na strani zapisao : „Tu Safera rika 

divja: Harac, harac, rajo, treba", pak je onda brojevima naznacio, da odmah iza toga 

dodje: „Hljeba, hljeba, gospodaru", Tako mu je izasla divna antiteza. „Starodavna („ze- 

leni" prebrisano) raste lipa" pa do „ptice golubove" na strani je umetnuto. Mjesto : 

„Slikam' plase prolaznika nocna", prije bilo: „putnika samotna". Mjesto: „A sad cujes'* 

u rukopisu: „Ar sad". Mjesto: „rosu znojnu", bilo prije: ,,rosu od znoja". Sto se po- 

navlja opet: „p]anu aga" i „sramota je takovu junaku'', ti su stihovi sa strane kasnije 

dodani. 

Mjesto: „A pak slugam: „Eto mesa dosti; 

Bac'te raji oglodane kosti" 
ima u rukopisu: „Viknu biesan: „Vam bje mesa dosti; 

Bac'te psetom oglodane kosti." 
„Riknu aga, setnu pod cadora" ne ima u rukopisu; to je valjda u stampi pjesnik 
dodao. Mjesto: „Ciem ce kadit neposlusnu raju", bilo prije: „oglobljenu raju". Iza: 
„Dotle aga pod cadorom sjedi", bilo je prije, ali je prebrisano: „Cibuk pusi, mrku kafu 
pije". Mjesto: „Praska skoro usjeceno granje", bilo prije: „Krca,..". Mjesto: „Prometnuo 
zice", bila prije druga rijec, ali se ne moze razabrati, koja. Mjesto: „sestoper", bilo prije 
„buzdohan". Iza stiha: „Tu ni pjesan slovinska ne zrije" dolazi: „Pod cadorom aga sjedi" 
i sve do „Tolika se slast iz pjesme lije". Ali je vec sam pjesnik olovkom naznacio, 
da ovo ide drugamo. Dalje ide: ,,A na dvoru nebo divno", sto je prije bilo: „Ali vani 
nebo divno". Mjesto: „Noc je vani sliepa, gluha", bilo prije: „Noc je tamna, tiha i 
gluha". Mjesto: „Rosa sitna, ko da nebo place", prije: ,.Rosa iz magle, ko da nebo 
place". Mjesto: „Gdjeno najprie iz daleka tutnji", bilo prije: ,,Gdje se najprie iz da- 
leka javlja". Iza: „Urnebes se gromki goram' ori", bilo je prije: 

„Ko da u golem od mramora 

Sud s visina zrnja puscanoga 

S prva sipnes, a pak sipat sjedes." 
ali je to pjesnik prebrisao. 

Mjesto: „Ter se jadni tminom provuc istu", bilo prije: „Ter se jadni tako zurno 
tistu", ali to je popravljeno: „tminom napred tistu", dok nije napokon na strani izprav- 
Ijeno onako, kako je i tiskano. 

Mjesto : „Ter razabrat mores vece, 

Tko je vodi i tko s njime hodi." 
bilo je prije: „Ter vec mores razabrati pred njom, 
Tko je vodi i tko s vodjom hodi." 

Mjesto: „A provodic vieran drugo', bilo prije: „A pratilac vieran drugo", z.ltim 
je prebrisano i napisano: „kalauz", pak i to prebrisano i napisano i stampano: ,. pro- 
vodic". Rukopis je najjace prosaran iza rijeci: „Tere vican polju i gori". Prvobitno 

glasili su svi stihovi: 

„Druzbu mrakom kalauz na konak vodi, 

Gledaj pobre kako lako idje, 



— 133 — 

zatvorio, samo da mu pjesmu dovrsi. Ivan Mazuranic nije takov bio, jer 
se ne bi pouzdavao u svoju snagu ; znao je on svoje darove i bio ponosan 
na svoje tvorbe. Pored svega ponosa ipak ili nije imao ili je imao premalo 
ambicije. Nije u njega ipak ono, sto Macaulay pripovijeda o jednom lordu 
eno-leskom, da je rekao u parlamentu govor, koji je probudio senzaciju u 
cijeloj Engleskoj, sjedio i poslije jos cetrdeset godina u parlamentu, a vise 
nije progovorio, samo da ne pokvari sjajnoga utiska onoga svoga slavnoga 
govora. Nije tako, jer se Mazuranic oglasuje u tri divna soneta i g. 1847. 
(«Danica» br. 17.), koja sva tri kao da su zlatom pisana. Sva tri su Za- 
jedno stampana pod naslovom «Rec bratinska», ucinjeni su za kon- 
cert, namijenjen za postradale gladom ili kako veli pjesnik: 

«Zadazdie nebo gladom, slicnim vuku, 
Pred kiem se puci mrtvi ruse nica». 

Nije Mazuranic mogao pjevati, kada je bio brzo iza toga pozvan, da 
u najtezim i najodlucnijim i krvavim historijskim dogadjajima svoga na- 
roda svom snagom svoga duha radi i sudjeluje. Do sada nastojasmo po- 

. Ko da junak zrakom mutniem pliva, 
Cini ti se, da ga njesto vuce, 
Dok ostali pomno za njim teze, 
Dotuzi mu po mraku se biti, 
Pak valja da s toga junak hiti. 
Al svietlica, sto sad prva kresnu, 
Druzbu tajnu pred cadorjem vidje, 
Gdje se u red poredila redom, 
Ter tu stoji potres, grom i lava, 
kieh ne znas, kad ce udariti; 
Tudier stoji, osluskuje glase, 
Za razaznat, gdje gospodar spava; 
Nod je strasna, rado bi nocistu, 
Ter ga jadni tako zurno istu." 

Neka se samo prispodobi, kako je ovo sve promijenjeno i koliko je toga umet- 
nuto. Sve je to na strani kasnije zapisano. 

Mjesto: ,,Na mek dusek zice glasne", bilo prije: „. . . gusle glasne". Mjesto : 
,,Krenut skrinu, u gromovit — Uz udesne strune vece", bilo prije: „Krenut skrinu, uz udesne 
— Jurve strune u gromovit i t. d." 

Rukopis svrsava s rijecima: „Na cuh svaki bruke 1 ruga". 

Najznamenitije jest: U ovom rukopisu i prvom izdanju ova pjesme pjesnik ne zna 
za Cengicevo ime «Smail». Pjesnik upozoren, promijeni tek u trecem izdanju (god 1857.) 
ime «Cengic-aga» u «Sma{l-aga», kako pjeva narodna pjesma (Vuk. Nar. pjesme. IV. 
463, — \ Pjesnik dakle nije poznavao, kadje «SmrtCengi c-age» izpj evao. 
o torn boju narodne pjesme, a ime Cengicevo znao samo po ustmenom 
p rip o vij edanj u, jer je ustmenom pripovjedacu bilo dostatno rodno ime «Cengic». 



— 134 — 

kazati, kako se je njegov krasni duh razvijao i razvio, dok nije sinuo iz 
njega sjajni epos «Smrt Smail-age». Sada cemo u kratkim crtama prele- 
tjeti njegov zivot na politickom polju, pak ce se i tu vidjeti, zasto nije 
dalje pjevao. 

Buknula godina 1848. Prvoga njega zapadne, da odgovori Magjarima 
na proglase poslane Hrvatima mjeseca marta i aprila. On napise svoj spis 
«Hrvati Magjarom», pred koji je metnuo ono evangjeosko od Ivana : 
«Ako zlo rekoh, dokazi, da je zlo ; ako li dobro, zasto me bijes» i «slo- 
boda, jednakost i bratinstvo.» «Bacite okom — veli izmed ostalih — na 
malenu, ali vlastitijem narodnosti razvojem ukrepljenu Svajcu. Kako cvrsto 
stoji kao ohola trouglata piramida, dok ine narodnosti lisene drzave pod 
vjetrom se viju kao trska. Dok se muti oda dna Francija, dok se za na- 
rodnost svoju krvju znoji Italija, dok Njemacka poplasena nepogodom 
strasnom, koja se eto spravlja, na vrat na nos kuci krova iste, stoji 

■V 

Svajca, na snijeznijeh stijenah od odlomaka svijeh ovijeh naroda sagra- 
djena, mirna i cvrsta.» Takova bi imala biti i nasa monarhija. 

«Bacite — opet veli malo dalje — oko i na krvavu Poljsku. Kako 
bezutjesno mucenica na svako sinutje slobode u Evropi zadrma land svo- 
jijem i ona. Kako se u svakom njezinom komadu kao u ogledalu raz- 
treskanu, na svaki osvitak vedrijega u Evropi dana uzire nebesko sunce 
slobode. Kako je ziva jos i u grobu svomu. Kako se tri ona placna ulomka, 
tri krvava uda gorostasnoga njezina tijela neprestano medju se navlace, 
neprestano jedan k drugomu gamze kao iz tri jadne tamnice tri Ijubezljive 
sestre, nadenom (ocilnom) medjusobne Ijubavi verigom u prkos zidinam, 
u prkos krvolocnom nasilju nerazstavno sjedinjene. Ali utri suze, tamni- 
carko jadna, ziva ukopanko jadna. Jer evo nastupa uskrs sveti i tebi.» 
Nije li u ovoj slici prodahnuo nas pjesnik i tri tuzne sestre svoga naroda 
i svoje domovine? 

Njemu je program Hrvatske : «Bez ministara ugarskijeh nek potvr- 
djuje bana nasega kralj nas skupni. A ban taj nek bude kod nas glava 
vlasti svijeh i gradjanskijeh i vojnickijeli. Toga radi neka je vlastan 
sposobne Ijude kralju predlagati. Vlast nadvornika ugarskoga nek ne prelazi 
Urave, a ban nas nadvorniku tom vrstnik nek bude, podrucnik nek ne 
bade. Sabor nas ni u cem da ne visi od vladanja ugarskoga. Sveza s ugar- 
skom krunom nek je sveta i Ugarskoj i nasijem kraljevinam.» 

Ove i druge krasno izrecene idee dobije on prilike da zastupa u 
vijecu banovu i u saboru ove godine. Vec 8. maja g. 1848. vidjamo ga kao 
perovodju povjerenstva, koje je imalo pripraviti sav novi osnutak hrvat- 
skoga sabora. Vec za njekoliko dana salje ga ban u hrvatsko primorje 



— 135 — 

kao svoga povjerenika. Nadodje i sabor. Za karakteristiku svega njego- 
voga potonjega politickoga zivota neka bude to, da cijele one burne go- 
dine nijednoga govora govorio nije, kada se ore govori od dana do dana, 
kada se doista vise govorilo nego radilo ne samo u Hrvatskoj, vec i u 
cijeloj Evropi. Nije to zato, sto on ne bi bio govornik. On covjek povelike 
zdrave i jake postave, simpaticna i krepka glasa, priznati umnik od svega 
naroda umio je kratko, jasno i slikovito upravo onako izricati svoje misli, 
kako ih je umio napisati. Nije zato ni on bio nijem. U saboru g. 1848. 
ustade dva puta. Prigovaralo se, da obcine Cvetkovic i Draganic, koje 
su njega izabrale, nisu imale pravo birati zastupnika. On ustane i rece : 
«Ja tamo ni bio nisam, kad su me izabrali, ali ako je tako, ja cu drage 
volje odstupiti.» Umirio ga ban, da su bili kod njega i on im dozvolio, 
da biraju. Tako ostade u saboru on, koji bi po umnim djelima morao biti 
biran na kakovom prvom mjestu domovine. I pod konac sabora u pred- 
posljednjoj sjednici ustade on kao sastavitelj ugovora mira izmed Hr- 
vatske i Ugarske, da rece, da se moramo miriti ne samo kao hrvatski 
narod, vec da istemo jamstvo mira i za Srbe i srbsku vojvodinu. Ali kakova 
vecega govora nije govorio. Sutnja njegova bivala je zagonetna i najumni- 
jim Ijudma. Jedan strani drzavnik rece o njemu: «0n je zenijalan covjek, 
ali trom mislilac.» To je protuslovno, jer zenijalni Ijudi brzo misle. A opet 
je tako. Njemu je, cini se, bilo ma kako dugo, pa i slabo govorenje mnogih 
govornika kao njeki zubor, kao krasna glasba, koja je osobito ugadjala njego- 
vomu tvornomu duhu. Imade stotina svjedoka, koji svi jednodusno svjedoce 
iz onih konferencija, kojima bi on kao ban kroz vise dana svaki dan 
po njekoliko sati predsjedao, da su vec svi umoreni uzdisali, neka bude 
kraj vijecanju, da se govore vec suvisne stvari. On bi mirno odvracao : 
«Neka se misli kresu.» Napokon sabrao bi misli, koje su se u govorima 
i primjetbama vijale svoja dva tri sata, da stvori jasnu misao, kojoj se svi 
jednodusno divise. Bio sam s njim kroz dvije godine u jednom klubu ; nije 
nikada progovorio, dok ga napokon iza svih nasih ninijenja nismo zamolili. 
Onda je progovarao krasno i jasno. ,; 

Mazuranicev duh zabavljen je sav sam sa sobom i sa svojim mislima, 
koje neprestano sklada u sto Ijepsi sklad ; on je sav zabavljen time, kako 
ce sto Ijepse misliti. Njega je matematika radi skladnosti i jasnosti svoje 
zabavljala kroz decenija na toliko, da je mnogo puta u matematickoj radnji 
zaboravio na brige zivota i na drugu nuzdnu radnju. Matematika odvela 
ga u astronomiju, koja ga opet kroz decenija tako zanosi, da motri svaki 
dan divna nebesa i slavu visnjega Boga i u najstarije dane svoga zivota. 
Nije nikada polazio prije na pocinak, da ne pogleda na premile duhu 



— 136 — 

svomu Ijepote nebeske. Ovakov duh morao se je prikazivati obicnomu 
oku, da je za svakdanje radnje zivota apatican. On je to i sam osjecao 
i nije bio voljan otimati se za visoke casti, ali sudrugovi njegovi moradose 
se pokloniti njegovu veleumu i dizahu ga i proti njegovoj volji u vis na 
vidik svemu narodu. 

Ivan Mazuranic nije godine 1848. nista govorio, ali je zato veoma 
mnogo radio. On je sastavljao sve predstavke na kralja, sve proglase na 
narod, znameniti proglas na Evropu. On je bio perovodja sabora g. 1848. 
On je glavni radnik banskoga vijeca ; on je glavni radnik oko novih za- 
kona god. 1849 — 1850., koji su imali izaci na jeziku hrvatskom. Vidjesmo 
u ostavini njegovom rukom pisane koncepte najznatnijih spisa god. 1848. 
i sve proklamacije, koje nam kazu, kako je sutljiva njegova dusa bila za- 
nesena od zanosa svega naroda, jamacno najvise od njegovih govorljivih 
drugova. Kolika ga opet bol obladala, kada poslije g. 1849. polazi s dru- 
govima od banskoga vijeca, da dobiju potvrdu zakona g. 1848., pak pise 
svojoj zeni: «Ne ce nam valjda potvrditi zakona, a i ne mogu, 
kada su bez reda i zakona ucinjeni.» Kolika bol duse morala ga 
shrvati, dok je napisao ovu groznu odsudu zakonima, od kojih je njegov narod 
ocekivao spas za svoj buduci polozaj u monarhiji, toga ne kaze. Sjetimo 
se iza ovoga, sto je pisao bratu Antunu 14. aprila g. 1848. iz Karlovca: 
«Molimo te svi lijepo, dodji za ove blagdane amo k nam, da se o go- 
lemom ovom novom svijetu, sto no nam se evo pred ocima 
otvorio, i o bliznjojbuducnostidomovine naprorokujemo.» 
Ovo pisa saljuc mu svoju knjizicu «Hrvati Magjarom». On se puno nadao; 
on je mogao osjecati vece slasti od drugih umrlih, ali je zato njegovu tihu 
i postenu hrvatsku dusu morala pritisnuti veca bol, nego sto ju drugi sla- 
bije nadahnuti Ijudi mogu osjetiti. On je na glas svojih manifesta vidio 
rasti zanos naroda hrvatskoga, vidio je rasti narod hrvatski, jer s njim 
racuna monarhija i Evropa. On je mogao naslucivati, da vec od stotina 
godina nije tako jednodusno ustajao za svoje pravo i svoj obstanak, a 
evo na glas njegovih umnih manifesta ustaje. On je u «Cengic-agi» slutio 
iza paklenih muka — sunce srece u slobodi svomu narodu. Evo brzo iza 
onoga pjevanja nastala prilika, da njegovo pero bude trublja jasna i 
zvucna te nevidjene srece. Ta ocekivana sreca brzo propade, ali ne 
sama, vec strovali sa sobom u grob i vilu pjevacicu Ivana Mazuranica. 

U tamno doba absolutizma cami nas pjesnik kao zakopan u drzavnoj 
sluzbi. «Senjskim statutom», prevodom clanka Sreznjevskoga «o glagolici» i 
krasnim prevodom «Orebita» u «Nevenu», ostroumnim «ocjenama» drama- 
tickih proizvoda g. 1852. pokaza tek, da zivi. Godine 1858. bude izabran 



— 137 — 

predsjednikom «Matice ilirske». Za malo rodi se opet g. 1860. konstitucija i 
bude pozvan u bansku konferenciju. Sada opet izadje u prvi red narodnoga 
zivota. Presjajna njegova predstavka radi obnove ustava uznese ga na 
kancelarstvo hrvatsko, za koje se on nije niti otimao niti se je mogao 
obraniti, kada su prijatelji zeljeli, da na torn mjestu ostane. Pao je s kan- 
celarstva, kada se je spremao dualizam. Postao opet banom, kada se je 
ucinila revizija nagodbe i opet proti svojoj volji, kada su se razbili do- 
govori s grofovima Jankovicem i Pejacevicem. Banovao je sedam godina 
od god. 1873. do god. 1880. Zatim je u miru sprovodio zivot. Preminu dne 
4. augusta god. 1890. 

Ne mozemo i ne smijemo u ovoj knjizi da se bavimo politikom, a Mazu- 
ranic kao politik bio je na takovoj visini, da bismo morali po vise puta oglc- 
dati i situaciju u monarhiji i pripovijedati puno toga, da nas svaki nas citatelj 
razumije, a da budemo i pravedni prema ovomu veleumnomu Hrvatu. Zato 
ostavljamo drugima, da pisu o politickom djelovanju nasega pjesnika a i sami 
sebi za drugu priliku. Moramo ipak spomenuti dvije posljednje njegove izjave. 
Godine 1885. napisa u spomenici pedesetgodisnjice preporoda naroda hr- 
vatskoga ove znamenite i posljednje rijeci, koje imamo od njegove ruke 
napisane: «Fanatizam bio on naravi koje mu drago — politicke, crkvene, 
narodne, socijalne — ne samo ne promice niti dize svetinje stvari, kojoj 
se toboze klanja, nego ju dapace ponizuje i mrazi, ter tim obara i rusi. 
On je poguban i pun prokletstva vec svojim poreklom, jer ne potice iz 
cista izvora savjesti, srca, uma i razloga, nego iz crna kala dugacke po- 
vorke strasti i necovjectva : sujete, gluposti, bezobraznosti, lazi, zavisti, 
mrznje i inih furija bez broja; spreman vazda, ako mu kad okuzenjem 
mnozine ponarastu rogovi i krila, bolvanu svomu za Ijubav, ne stedec ni 
rodjene domovine, harat i palit zemlje i gradove, njegda ognjem i macem, 
a od nedavna povrh toga prahom, uljem kamenim i dinamitom. Istorija 
svih velikih institucija covjecanstva, Ijetopisi svih naroda, neiznimiv ni 
danasnjega pruzaju o torn placno, ali zaliboze nepobitno i nedvojbeno 
svjedocanstvo. Nakazna je svaka despocija, ali nakaznije nakaze od despo- 
cije fanatizma ovo nase sunce ne vidje nikada.» 

Posljednje rijeci, koje je Ivan Mazuranic javno izrekao u saboru 
hrvatskom god. 1886. bile su ove: «Nitko me nije pitao, dok sam bio 
ban, sto vjerujem. Da su me pitali, bio bih im odgovorio : ««Vjerujem u 
proslost, sadasnjost i buducnost Hrvatske!»» 





(Dafija iiiesic, 

podpredsjednik (od god. 1858. — 4872.) i predsjednik «Matice ilirske» 

od god. 1872. do god. 1874. 

odio se Matija Mesic dne 19. februara god. 1826. u Brodu 
na Savi od siromasnih roditelja. Otac mu bio porijeklom Hrvat 
iz Like, cime se starac rado znao ponositi. Sjecao se, da je 
od njegova roda bio jedan slavan pop, koji je i vojvoda bio. 
Skromna njegova zena rodjena Brodjanka kao da se stidila, sto je posla 
za Licanina, koje tek Ijuta nevolja goni u Slavoniju ; znala bi mu prigova- 
rati : neka to barem pred djecom ne govori ! Matija je dobro upamtio 
ponos oca svoga i rado se toga spominjao. Opancarski zanat oca njegova 
hranio je dobro i posteno dosta veliku obitelj. Imao je Matija vise brace 
i sestara. I Matija bio bi prosao u zanat, da nije imao ujaka po mated, 
kanonika zagrebackoga Stjepana Ilijasevica. 

Danas ne ima vise na zagrebackom kaptolu one posljednje drvene 
kuce kanonicke, u kojoj je ujak Matijiii sabrao njekoliko djaka od svoga 
roda. Mala je kuca vec puna bila, kada je stariji brat Matijin Josip doveo 
i Matiju u ovo rodbinsko sjemeniste. Matija vec bio poceo skole u Po- 
zegi, a kanonik kao da nije mislio, imajuci vec punu kucu, da i njega 
primi. Stariji brat se ipak osmjeli i dovede ga. «Sto si doveo dijete?» 
upita mirno kanonik. Josip odgovori: «Evo vidite.» Kanonik mirno klimne 
glavom i rece : «Pa neka bude.» Tako ne postade Matija opancar, vec 
podje dalje u skolu. 

Jos prije smrti ujakove prodje Matija u sjemeniste biskupije zagrebacke. 
Da je bio napredan i dobar, svjedoci to, sto ga je biskup njegov poslao 



— 141 — 

na becko sveuciliste u tako zvani Pazmanej, kamo se salju samo najbolji 
mladi Ijudi, Nije se biskup u svojoj nadi prevario. Matija prione tako 
marljivo uz bogosloviju, da je vec kao bogoslov cetvrte godine sjajni 
prvi strogi ispit iicinio iz biblicke struke i semitskih jezika. Profesor njegov 
poleti pred cijelim zborom slusatelja, da ga ogrli i izljubi za krasne nje- 
gove odgovore. Bilo je to godine 1848. Nije zato on zanemarivao ni 
druge nauke. Nasao se u zavodu u lijepom drustvu osim starijega druga 
Andrije Brlica sa njekoliko plemenitih Slovaka, koji su gorjeli istim zarom 
za svoj narod, kao i Matija za ideju ilirsku. Ucio je i slavenske i romanske 
jezike, a naucio i magjarski od drugova klerika Magjara. 

Matija se za stalno nadao, da ce ga biskup poslati i nadalje u Bee, 
da dovrsi svoje bogoslovne nauke i da si uzmogne steci doktorsku di- 
plomu. U pocetku g. 1849. bude redjen za svecenika i poslan za kapelana 
Svetomu Brcku kraj Bozjakovine. Kad se molio, da bi ga poslali dalje 
na nauke, odvrati mu hladno i mrsko tadanji zamjenik biskupov : «Mlad 
covjek mora sve probati.» Ode tuzan, ali nadje u svoga zupnika Havlicka 
odlicna patriota i naobrazena covjeka, dobroga i vjernoga prijatelja. Nadje 
utjehe i u kuci vrijednoga grofa Ivana Nep. Draskovica u Bozjakovini. 

Matija ipak nije mirovao, vec daj radi i trazi, kako ces naprijed na 
nauke. Nije imao srece, da nastavi i dovrsi doktorat bogoslovja. Otvorila 
mu se druga prilika, da prodje uciteljstvu. Tek je godinu dana kapelanovao, 
kada mu javi prijatelj Adolfo Veber, tadanji suplenat na gimnaziji zagre- 
backoj, da se izpraznilo jedno mjesto suplentsko. «Srodne se duse svigdje 
nadju — pise mu Veber 6. marta g. 1850. — osobito ako ih isti udes 
goni. Znadem, sto si zasluzio, pa kakovu si placu dobio, te sam dugo 
mislio, kako da Ti se pomogne. Evo sada se pruza prilika, da ostavis 
polje, gdje ne nice za Tebe nikakovo cvijece. Sada je prilika, dodji.» 
Tekar za njekoliko mjeseci mogao je Mesic veselo poletjeti sa svoje kape- 
lanije da suplira najprije na gimnaziji zagrebackoj godinu dana, a zatim da 
prodje u Bee na sveuciliste, da se pripravi za gimnazijskoga ucitelja iz 
povijesti i zemljopisa. 

U ono doba nastajala je velika reforma skola. U cijeloj Austriji re- 
formirale se gimnazije po novom sustavu njemackom. Po starom sustavu 
ucilo se veoma malo. Citali se najvise stari klasici latinski. Cvao je Ci- 
ceron, cvao je grozni latinski govornicki bombast u svim javnim skupsti- 
nama. Sada po novom sustavu ima da se znamenito pomnozi i broj pred- 
meta i obseg svakoga predmeta. Sada sve gimnazije imadu biti svjetovne. 
Franjevci su imali gimnazije na Rijeci, u Karlovcu, Varazdinu, Pozegi i Osijeku 
u svojima rukama, dakle sve, osim u Zagrebu. Sada imadu biti redom sve 



— 142 — 

uzete onomu redu. Trebalo profesora po cijeloj Austriji, pak i u Hrvatskoj. 
Mladi Ijudi svih naroda grnu na becko sveuciliste, da se priprave za uci- 
teljstvo. I mnogi mladji cinovnici pokusase svoju srecu, da postanu pro- 
fesori. Navrvili zvani i nezvani. 

U ovakovim prilikama dobije i nas Matija lasno priliku, da prodje 
uciti povijest. Nije on bio medju nezvanima, to pokazuju kasnija njegova 
djela, ali je bio medju nepripravnima, kako je bila vecina njegovih dru- 
gova. Nije bio kao odlican mlad svecenik opet ni tako zelen, kao djace 
kakvo, koje je tek izmaklo iz gimnazije. Obce povijesti nije znao gotovo 
nista, zemljopisu nije imao ni prvotnih pojmova. Tim jace prihvati 
se nauke. 

Samo jedan semestar ostade u Becu. Srce ga vuklo u Prag, da 
dodje na pravo ognjiste slavenske nauke. Bio je Zlatni Prag u ono doba 
(g. 1851.) i prije toga njekoliko godina upravo glavni grad austrijskih Sla- 
vena. Matija mogao je s dobrim preporukama doci do oca ceske povijesti 
Franje Palackoga. Svoju kucu otvorio mu i veliki slavista Pavao SafaTik. 
Profesor njegov V. VI. Tomek prihvati ga brzo kao prijatelja. Najsretniji je 
bio do svoje smrti, sto ga je Safarik cijenio vrijednim svoga prijateljstva. 
Upravo u ono doba bavio se Safarik glagolicom i u obce jugoslavenskim 
spomenicima. Mesic mu je posredovao kod Brcica i Kukuljevica i onda i 
poslije, kada je vec Prag ostavio bio. 

U ovakovom drustvu nije mogao biti Mesic neradin. Kao na juris padaju 
mnoge praznine njegova neznanja. On ucini o uskrsu g. 1853. profesorski 
ispit s odlikom. Pored toga prevede kao djak knjizicu za povijest 
srednjega vijeka za nize gimnazije, u koju je unesao i povijest sla- 
venskih naroda. Prevede i zemljopis mali za prvi gimnazijalni 
razred i unese u nju dobra gradiva za pojmove ove nauke i cistoga 
narodnoga govora. Svu dusu njegovu prevlada brizna i neumorna radinost, 
koju je prihvatio u onom kolu. Tanahno osjecanje za sve narodne potrebe 
donesao je vec sobom u Prag, ali ovdje ono tako ojaca, da je postalo 
znacajnom crtom njegova zivota. Uspomene njegove na Prag, na one lijepe 
trudne dane, nadilazile su drazesti svojom skoro sve uspomene njegova 
zivota. Njega su se opet ondje rado spominjali. Kad je Mesic kao prvi 
rektor hrvatskoga sveucilista uveden na rektorsku stolicu, pozdravi ga sa 
katedre profesorske njegov njekadanji profesor Nijemac dr. Hofler pri po- 
cetku svoga predavanja (19. oktobra g. 1874.) ovako od prilike: «Moja 
gospodo ! Danas otvara se sveuciliste u Zagrebu. Prvi mu je rektor gosp. 
Mesic bio jednom odlican slusatelj na praskom sveucilistu ...» 



— 143 — 

Mesic bude sretan, da je mogao doci odmah za profesora na gimna- 
ziju zagrebacku. Jos je tada bila gimnazija hrvatska (g. 1853. na jesen). Vec 
slijedece godine zapocimalo se predavati njemacki. Malo je bilo Hrvata 
ucitelja na nasim gimnazijama. Oni, sto su bill, trpjese muke teske, sto 
mladezi svoga naroda moraju predavati njemacki. U takovom gorkom polo- 
zaju nasao se nas mladi profesor Mesic. Prividno miran i ozbiljan njesto pri- 
gusenim glasom zapocimao bi svoja predavanja, dok na primjer u povijesti 
svoga naroda nije dospio do gorkih uspomena. Tada bi usplamtio, da za- 
nositim glasom iskaze svoje sveto osjecanje. Sav prodahnut svojim zvanjem, 
ozbiljan do dna duse svoje nije mazio sladkim pripovijedanjem svojih slu- 
satelja, rado se je sluzio izabranim govorom, ali najvise cijenio pozitivno 
znanje. Tri godine sluzbovao je na gimnaziji, a onda bude imenovan za 
profesora austrijske povijesti na zagrebackoj pravoslovnoj akademiji, a po- 
slije i kanonickoga prava. 

Mesic radi prije svega za skolu, a zatim za skolske knjige. Tom- 
kovu knjigu povijesti austrijske prevede na hrvatski. Malo zatim 
pocne raditi s Ant. Mazuranicom i Ad. Veberom o «Citanci za gornje. 
gimnazije», koja je imala predstavljati razvitak jezika i knjizevnosti hr- 
vatske od najstarijih vremena do nasih dana. Ova je velika radnja zapre- 
mala njegovo vrijeme za duze vremena. Drugi svezak ovoga djela jeste 
upravo njegov posao. Ovo djelo imalo je biti predsastnik sustavne povi- 
jesti knjizevnosti, koju zaliboze jos danas tesko ocekujemo. Mesicu se na 
zao davalo, sto ovim poslom zaostaje, da ne moze zapoceti kakvu samo- 
stalnu znanstvenu radnju. Tuzio se svomu milom ucitelju Safariku, da mu 
skolski poslovi i skolske knjige sve vrijeme odnose. Lijepo ga tjesi veliki 
slavista : «U ovaj cas jest — pise mu 14. maja g. 1855. — sastav dobrih 
skolskih knjiga velika zasluga i jamstvo za buducnost, pa sve nije mod 
uraditi na jednom; samo kada duh radi, i na to ce red doci.» Joste je 
morao da obradi sustavnu crkvenu povijest, a poslije da opet 
obradi i svoje povijestne skolske knjige. 

Matija Mesic bio je vec od g. 1858. podpredsjednik «Matice ilirske», te 
stajao joj je na celu sve do njezina preporoda. Sjedio je i u historickom drustvu 
kao odbornik. Ovdje u «Arkivu» (knj. V. g. 1859.) napokon izadje prva nje- 
gova veca naucna radnja o «poljickom statutu». Prvi put vidjamo pred 
sobom ucenika Safarikova, gdje pomno trazi prvi i najbolji rukopis, pri- 
spodablja ga s drugima i dolazi do toga, da dobivamo krasan i izvjestan 
cijeli zakon. Nasa akademija izdala je sada sve zakone hrvatske najstarije 
u jednom zborniku. Zakon poljicki preuzme na sebe cuveni slavista Va- 
troslav Jagic. «Ja sam baveci se oko ove radnje — veli on — s velikom 



— 144 — 

blagodarnoscu dozivao sebi u pamet nasega nezaboravnoga Matiju Mesica : 
sto je njegova muka privrijedila za statut poljicki, da i ne govorim o 
njegovim zaslugama u istoriji, toga mu ne ce nikada zaboraviti istorija hr- 
vatske knjizevnosti, ali drzim, da je prije svega moja duznost, koji prvi 
poslije njega opet pokrecem taj predmet, da glasno priznam i istaknem 
iijegove velike zasluge u toj stvari. Koliko vrijedi Mesicevo izdanje Po- 
Ijickog statuta, najbolje ce pokazati ovo novo izdanje time, sto se nas 
tekst gotovo u svemu doslovno slaze s arkivskim — to jest Mesicevim.» 

Mesic se zanimao za stare glagolske spomenike vec od svojih praskih 
vremena. Safaiiku pomaze da dodje do pravih glagolskih pismena roda 
hrvatskoga. «Zivot Cirila i Metoda» bila je prva njegova programska 
radnja. Tek sto je dostampan bio poljicki statut, navali Ivan Kukuljevic 
veliki teret na njega, da uredjuje njegova «Acta Croatica». Kroz dvije 
godine radio je neumorno na torn krasnom djelu. Tek je to dovrsio, opet 
u «Tisucnici» (g. 1863.) priobci : «sluzbu sv. Cirila i Metoda», da 
pokaze, kako je hrvatska crkva prve prosvjetitelje slavenskoga plemena 
slavila. Ovo su sve trudne radnje, kojima se mogu nasladjivati samo oda- 
branici stroge nauke. 

Progovorio je Mesic svomu narodu i takovim radnjama, koje moze citati 
sa slascu svaki Hrvat. Prije osnutka akademije uprlo se njekoliko knjizevnika, 
da izdaje podporom «Matice» casopis «Knjizevnik», koji je imao biti preteca 
akademije. Ovdje zapocne objelodanjivati veliku radnju, koja ga je zanimala 
desetak posljednjih godina njegova zivota. «Hrvati na izmaku XV. i 
na pocetku XVI. vijeka», to je naslov njegovoj velikoj knjizevnoj 
radnji. Ovo je imala biti prava i podpuna «povijest hrvatska » za onih 
znamenitih trideset i sest godina prije mohacke bitke. Mnogo ima radnja 
u povijesti hrvatskoj od godine 1835. — od dobe nasega narodnoga pre- 
poroda, mnogo se je sabralo povjestnickih spomenika, mnoga su se pi- 
tanja razjasnila. Nitko ipak nije pokusao jos u jednoj cjelini, da napise 
vecu pragmaticnu povijest naroda hrvatskoga niti za jednu periodu. Me- 
siceva je radnja u tom pogledu prva. 

Nasao se pred obilnim materijalom dnevnika Sanudova, nasega 
Crievica-Tuberona i premnogim spomenicima. Nasao se pred tolikom mno- 
zinom dostojnih suvremenih svjedoka, kakovih do onda u povijesti nasoj 
ne ima niti za sto godina. To je za povjestnicara veoma ugodno. Ali je i 
veoma tegotno svladati ogromni materijal i saliti ga u jedan kalup umjet- 
nicke cjeline. Tesko je to i za najvece majstore povjestnicare, koji idu vec 
na utrtoj stazi. Kako ne ce biti tesko za pocetnika, pred kojim jos nitko 
nije pokusao obraditi jednu cjelovitu periodu povijesti hrvatske toliko. 



— 145 — 

spletene sa povijesti ugarskom. Mesic donese u ovu radnju, za koju je 
mislio i nadao se, da ce biti jos zabava svega njegova zivota, svu dusa 
svoju. On donese sav svoj skolovani pedantizam i tihi sveti entuzijazam. 

Preslabo je moje pero, da opisem, kako sam vidjao Mesica pri 
njegovu poslu. Cist i uredan do skrajnosti slagao i opet razlagao svoje 
izvore i pomagala. Tako zvanoga «zenijalnoga nereda» nije poznavao, niti 
ga je trpio. Povjestnicar treba da slika dogadjaje, kao da se pred njim 
razvijaju. Mesic nije smatrao svojih opisanih dogadjaja, kao da im je 
svjedok, vec on zivi s njima i cuvstvuje. Njemu su uspomene dogadjaja 
njegova naroda «svetinje», — kako je toliko puta iz sve duse govorio. 
On je pri svojoj radnji kao svecenik pri zrtveniku bozjem. Kao da se 
ispovijeda, crta on i pripovijeda. Boli ga pripovijedati gorke istine, ali 
ih on pripovijeda to sve potanko i na siroko, kao i najljepse i najugodnije 
stvari. Upravo to skrupulozno istinoljublje cini veliku sirinu njegova pripo- 
vijedanja, cini stetu jedinstvenomu cjelovitomu umjetnickomu jedinstvu. 

Ovako je na siroko pisana njegova povijest Vladislava 11. 
(od g. 1490 — 1516.) u «Knjizevniku» I. i II. Ali zato se vidi i sreca njegova 
i uzivanje u «Banovanju Petra Berislavica» (Rad II.). Vidis kako 
Mesic uziva, gdje ima pred sobom Hrvata bana, koji u najtezem vremenu 
banuje i zivot svoj zrtvuje za domovinu. Ova mu je radnja upravo lijepa 
iimjetnicka cjelina; dopunjuje ju sa «plemenom Berislavica» (Rad 
VIII.). Koliko li ga veselio «Krsto Frankopan»? Krstov «zivot u tadjini» 
(Rad XIII.) citas kao roman. A tako isto vidjas visoko na vidiku Krstovu 
osobu u «Hrvati nakon Berislavica» (Rad XVIII. XXII.). Upravo 
se je spremao, da dovrsi Krsta do njegove smrti, ali ga smrt pretece. 
Sve ove rasprave sacinjaju jednu veliku knjigu od kakovih cetrdeset 
stampanih araka. 

Ovako je Mesic radio i svoj «Zivot Nikole Zrinjskoga». God. 
1866. slavila se tristagodisnjica ovoga junaka. Na proljece sjeti se historicko 
drustvo, da bi to trebalo knjigom proslaviti i pozivlje Maticu. Mesic, pod- 
predsjednik drustva, prihvati se posla i obradi za njekoliko mjeseci naj- 
obsezniji zivotopis, sto ga ima u nasoj knjizevnosti. Nikola Zrinjski jest 
junak svega krscanskoga svijeta. Ne ima ni jedne velike svjetske knji- 
zevnosti, da ne bi imala vecu ili manju radnju o ovom junaku. Mesiceva 
radnja i obsegom svojim i novim izvorima sve svoje drugarice nadkriljuje. 
Manja je Mesiceva radnja o «Kr cell ce vim anuama» ili o memoirima 
toga plodnoga i osebujnoga povjestnicara hrvatskoga 18. vijeka. Posljednji 
put citao je Mesic u akademiji «u slavu tisucgodisnjice krunisanja 
kralja Dmitra Zvonimira». I nevjesto oko moglo je vidjeti teski 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 10 



— 146 — 

napor, kojim je onu radnju slozio. Bolest ga satirala od duze vremena; on 
joj se tek otimao. 

Mesic ide u jedan red Ijudi plemenitih, kakovih se nadje po koji u 
ovom vijeku hvala Bogu u nasem Zagrebu, a nema ih niti ih moze biti 
u ikojem drugom gradu naroda hrvatskoga. Velike su kulturue po- 
trebe jednoga naroda, veliki teret nosi mali narod, koji se upinje da bude 
narod. Hrvatski narod ima velike potrebe kulturne ; puno se trudi, da ih 
namiri. Glavni teret pada na nas glavni grad. Najveci trh nose u Zagrebu 
oni, koji su po svom srcu najbolji, koji ne mogu red: ne cu ovoga posla! 
Izmed ovih Ijudi bio je Mesic jedan od prvih, dok je osjecao snage, da moze 
podnesti. On je evo podpredsjednik i predsjednik «Matice ilirske» (od god. 
1858. — 1874.), skrbi se za gospodarstvo njezino, radi za nju samostalne 
knjizevne radnje i uredjuje spise Stanka Vraza. U isto vrijeme bude iza- 
bran u sabor i sudjeluje u skolskim odborima. U isto vrijeme radi oko 
«Acta Croatica». U isto vrijeme bude izvjestiteljem i clanom skolske ko- 
misije i pise obsirne ocjene skolskih knjiga. U isto vrijeme rukovodi za- 
kladu za akademiju, a poslije za sveuciliste. U isto vrijeme i predaje svoju 
nauku i brizno se za predavanje pripravlja. A kako je smogao u isto vri- 
jeme to sve uraditi? Reci cemo odmah. U isto je vrijeme i poceo i bo- 
lovati, jer je previse izmucio svoje inace veoma krepko tijelo. 

Vec od svoje trideset i trece godine ide on svake godine na vode, 
da ih pije, da se kupa i da onda odmah na povratku vrat svoj prikloni 
pod jaram teskoga i mnogostrukoga rada. Bolan i izmucen doceka on 
hrvatsko sveuciliste, na kojem je imao predavati povijest hrvatsku. 
Budne na sveucilistu prvi rektor. Od trudna zivota i mnogih bolesti osi- 
jedio je kao starac — a nije mu bilo ni 48 godina; — sav uzrujan od 
brige i bolnoga zivota sjeda na rektorsku stolicu, da zapocne svoj veliki 
govor s rijecima: «Velik je dan, sto ga danas slavi vaskoliki 
hrvatski narod! » 

Odsele zivi za sveuciliste i za akademiju, za svoju nauku i za mladez. 
Meni je bio ucitelj jos u gimnaziji i rastao sam uz njega, kad je u cvijetu 
snage svoje one mnoge narodne poslove obavljao, od njega sam primio 
pocetne nauke o povijesti hrvatskoj, na koju me on navratio, njegov sam 
nasljednik na stolici za povijest hrvatsku, pak mogu svjedociti, kako je 
Ijubio dobru i naprednu mladez, kao otac svoju dobru djecu. Znajte, da 
mu je iz duse niklo ono, sto rece mladezi hrvatskoj u svom rektorskom 
govoru : «Vi Ijubite domovinu svoju i s ponosom ju majkom svojom nazi- 
vate ; Vi Ijubite narod svoj, te mu zelite odlicno u obitelji Ijudskoj 
mjesto ; Vi Ijubite slobodu, te hocete, da pronikne sve odnosaje zivota ; 



— 147 — 

Vi slavite prosvjetu i savrsenu joj u svijetu pobjedu zelite. Nu znajte, a 
Vi to i znadete, da ce sve te lijepe pomisli, sve te uzvisene idee i medju 
Ijubljenim Vavsim narodom samo onda do pobjede doci, ako Vi tomu 
pomognete svojim svijestnim, odusevljeiiim i nepopustnim radom i svojom 
vrlinom i svojom cestitoscu. Kako Ijubite narod svoj i njegov napredak; 
kako ste radi, da nasa Alma Mater bude sjajna i slavna, Vi cete i 
uciniti, sto se od Vas ocekuje.» Prema dobrim mladjim svojim drugo- 
vima bio je usluzan i susretljiv i njezan kao stariji brat prema mla- 
djemu, koga treba brizno podici i ukrijepiti na samostalni rad. I sa vrs- 
njacima svojim i Jrugovima u nauci bio je on bez zavisti veseleci 
se napredku nauke hrvatske, ma tko ju obradjivao. «Nasa akademija 
— veli u posmrtnom govoru Franjo Racki — izgubi Mesicem jednoga 
od najrevnijih svojih clanova, a svaki clan njezin jednoga od 
najiskrenijih drugova.» Mesic zavrsi svoj trudni zivot 6. decembra 
god. 1878. u pedeset i drugoj godini zivota. «Ako se obazremo — rece 
isti Racki — na stalls pokojnika, bijase on ures hrvatskomu svecenstvu. 
Ako se osvrnemo na zvanje njegovo, bijase svijestan ucitelj i pravi pri- 
jatelj omladine. Ako se obazremo na njegov polozaj u javnom zivotu 
zemlje i naroda, bijase za napredak njihov zauzet dusom i tijelom do po- 
sljednjega uzdaha svoga; te koje mu god mjesto bjese namijenjeno, na- 
stojase ga, ne imajuci pred ocima svoje koristi, izpuniti na obce dobro.» 





luan Kubuljeoic (Sahcinshi, 

podpredsjednik «Matice ilirske» (od god. 1851. — 1858.) i predsjednik 

«Matice Hrvatske» 

od god. 1874. do god. 1889.* 

.onosio se Ivan Kukuljevic Sakcinski, da je od stare ple- 
micke obitelji senjske, koja je porijetlom iz Dalmacije. Otac 
mu Antun bio u svoje doba vrijedan i znamenit covjek 
u Hrvatskoj. I na domacem saboru i na zajednickom brani 
prava Hrvatske, a kao covjeka postuju ga sve stranke u domovini. Antun 
se ozenio Antonijom plemenitom Labasevom i s njome je rodio deve- 
tero djece. Najmladje dijete Ivan Donat Maksimin rodi mu se dne 
29. maja g. 1816. Ivan mu jedini ostane na zivotu, dok su sva druga braca 
njegova i sestre mladi pomrli. Starac se osjecao nesretnim, sto mu tako 
djeca redom poumirase. I zena mu je toliko pobolijevala, da je i naj- 
mladje dijete svoje, veoma zivahnoga i nemirnoga Ivana, morao davati od 
kuce vec u ranoj mladosti. Otac ga je dao prijatelju svomu zupniku Mar- 
kulicu u Zajezdu, gdje je ucio pucku skolu. Gimnaziju zapocne u Varaz- 
diuu, a nastavi u Zagrebu. U plemickom konviktu zagrebackom pod dobrim 
nadzorom svrsi gimnaziju. 

Cim je dospio u filozofiju, pocne dosadjivati ocu, da ce u vojsku ; 
neka mu dozvoli, da prodje u kadetsku skolu. Starac se branio i otimao, 
ali napokon mu ipak dozvoli. «Pazi, — veil stari — da i to nije samo 

^ Ovo je kratki izvod iz moje vec'e rasprave: «Zivot i djela Ivana Kukuljevica 
S;;kcinskoga». («Rad» akademije. Knj. CX.) 




9 



— 151 — 

tvoja mladenacka obijest, da se odmaknes od knjige, bez koje se nigdje na 
svijetu u nijednom stalisu ne moze naprijed.» Tek wSto mu je stiglo ocevo 
pismo, vec za njekoliko daiia dade se unovaciti. God. 1833. januara 23. 
vec ga nalazimo kao kadeta u Kremsu. Sretaii je Ivan, da se otresao 
dosadne mu filozofije, u kojoj nije ni dobro napredovao. Ovako prekide 
u drugoj godini filozofije svoj tok nauka u misli, da ce ga njegova smjelost 
i odvaznost u vojiiickom stalisu odnesti visoko do casti i slave. 

Kao kadet zivi Ivan bas po kadetski, all uza to cita puno njemacke 
pjesnike i historicke romane Walter Scotta. Ovdje i prvi put propjeva na 
njemackom jeziku. Prva mu je pjesma: «A n Kr o a t i e n» (g. 1834.). Vec 
slijedece godine s pomocu oca i dobrih prijatelja dospije ugarskoj gardi u 
Bee. Za godinu dana postane kod garde castnik (6. maja g. 1836.). Mladi, 
krepki, krasni i zivahni castnik uziva zivot veselo. Njegovi drugovi pri- 
govaraju mu radi vjecite njegove zaljubljenosti. On sam b'iljezi jednom : 
«Kao na svakom balu zaljubih se i pri ovom» i dodaje: «Mladost, mladost, 
kad ces ti pametnija postati?» 

Nije zato utonuo u Ijubavi i Ijubavnim igrama, vec se upravo s po- 
hlepom prihvati citanja dobrih knjiga osobito pjesnika i beletrista. Pocele 
ga zanimati i povijestne knjige i lijepe umjetnosti. Vec je otac njegov 
volio povijest i sabrao si bio veliku povjestnicku knjiznicu. Pohodeci oca 
poslanika hrvatskoga na zajednickom saboru u Pozunu upoznade se i sa 
biskupom Mirkom Ozegovicem, grofom Jankom Draskovicem i 
drugovima njihovim. U Becu se upozna s vladikom crnogorskim Petrom 
Petrovicem Njegosem, sa Vukom Stefanovicem i pjesnikom Simoni 
Milutinovicem. 

Ljudevita Gaja nije licno poznavao, ali od prvoga pocetka prima nje- 
gove novine i uzeze se za ideu ilirsku. Tekar godine 1837. dodje Gaj u Bee i 
sastane se s njime. S neopisanim veseljem biljezi Kukuljevic taj vazni dogadjaj 
u svoj dnevnik. «Kucne netko na vrata, — pise on — i unutra stupi moj 
Gaj, najveci domorodac nasega vremena, najvazniji muz nasega knjizestva . . . 
Na posljednje pokazem mu njekoja djela od mene kano i pjesme. On bijase 
ushicen, uzme pjesme sa sobom i obeca njeke u «Danicu» staviti.» Tek iza 
njekoliko mjeseci (14. decembra) zabiljezi opet : «D anas kod obeda 
sam primio « Novine » s «Danicom», u kojih tu radost 
prvi put sam uzivatimogao i jednu pjesmu od mene 
i to : « T u g a z a 1 j u b o m. » » 

Ovo je pocetak Ivanova javnoga knjizevnoga djelovanja. Ali on evo 
kaze: pokazah — Gaju — «njekoja djela od mene.» Bio je on 
dakle vec vise toga napisao. I jeste, ali sve na njemackom jeziku. Gdje 



— 152 — 

bi on bio do onda i hrvatski knjizevni jezik naucio? Pripovijeda sam, kako 
je sa svojim drugovima iz zagrebackoga konvikta bio dospio staromu 
zupniku Miklousicu u Stenjevac. Starac ih nagovarao, da citaju hrvatske 
knjige, Ali sta bi bila onda mladez citala, pita on: «kada knjige cistom 
hrvastinom pisane zagrebackoj mladezi ni po imenu poznate ne bijahu.» 
Sam vrijedni otac Ivanov pise mu uvijek njemacki. 

Prva Kukuljeviceva njemacka pripovijest je : «Jelena oder das Thai 
in Bednja» (god. 1835.), koju slijedece godine prevede na hrvatski pod na- 
slovom : «Jelena i 1 i D o 1 i c a pri Bednji.» Iza ove sasipa redom 
cijeli niz pripovijesti, koje pokazuju njegovu neodoljivu zelju, da bude knji- 
zevnik. Sada se rodise njegova «R a z li c i t a d j e 1 a», izasla poslije (god. 
1842 — 1846.) u cetiri sveska. Prva mu je hrvatska pripovijest «Bugarin» 
(god. 1837.). Radi u doba Karagjorgja, u vrijeme ustanka srbskoga, puna 
plemenitih misli, da se uz Srbe dignu i druga plemena na balkanskom 
poluotoku. Pripovijest slijedeca «Marta posadnica» napisana je po Ka- 
ramzinu. U trecoj pripovijesti: «Braca» pokusa oslikati svezu izmed Du- 
brovnika i Hrvatske. Mnoge uspomene na slavna djela djedova pokazuju, 
koliko je vec proucavao povijest hrvatsku. 

To se jos bolje vidi u njegovim mladjanim dramaticnim pokusima. 
Prva mu je drama: «J u r a n i Sofija» ili «Turci kod Si ska. » 
I nju je napisao najprije (g. 1837.) na njemackom jeziku. Preveo ju je zatim 
na hrvatski, ali veoma slabo. Ispravio mu je jezik Vj. Babukic; stampana je 
g. 1839. Iste godine predstavljena je u Sisku, a slijedece godine u Za- 
grebu. Povjestnicki je znamenita, jer je ovo prva hrvatska drama, sto se 
je u Zagrebu javno predstavljala. «Ushit, kojim je u neobicno velikom 
broju sakupljeno obcinstvo ovo upravo domorodno djelo primilo — veli 
Danica (g. 1840. br. 24.) — ne moze se opisati. Svaki izraz, svaka rijec, 
koja se na rod, jezik, kralja i domovinu proteze, slijedjase gromovito plje- 
skanje i radostno klicanje, kakvoga se jos nikad u tom teatru culo nije.» 
I nije se moglo cuti, kada je do onda Zagreb samo njemacke predstave 
sljsao. 

Iza ovoga djela brzo napise : «Bieg kralja Bele ili osveta 
hrvatska» (Razlicita djela knj. III.). Ovdje vec vidjamo, da poznaje 
povjestnicare Lucija, Krcelica i Ratkaja. Vidi se, da je puno ucio za ove tri 
godine svoga boravka u Becu ; vidi se, da stvara jedno djelo za drugim 
i pokazuje plodnost i smjelost u stvaranju novih i novih i raznolikih djela, 
vidi se, da je mnogo citao i stekao razlicite pobude za stvaranje. U pre- 
velikom poletu za stvaranjem prodjose mu ipak mladi dani, da nije poiskao 
ni u Becu sistematicnu obuku u povijesti i tilozotiji i srodnim naukama. 



— 153 — 

Ostade mu za vas zivot njegov smjelost samouka, neizrecivo pogodna za 
njegovu plodnost. Smjeloscu samouka otimase on poslije brzo tmini spo- 
menike svoga naroda i bacase ih brze na ogled hrvatskomu narodu i uce- 
nomu svijetLi, nego sto bi bio mogao kakav strogi kritik. 

Kukuljevic ne ostade za dugo kod garde. Hofkriegsrath bad ga regi- 
menti u Italiju; posalje ga u Milan. Bogate umjetnine ove klasicne zemlje 
mamise ga na ogled i primirivahu njegovu boliiu dusu. Ovdje mu se rodi 
prva misao za njegov: «Slovnik umjetnika jugoslavenskih»; ovdje osvoji 
za knjigu hrvatsku svoga druga Petra Preradovica. Umiriti se ipak nije 
mogao. Odluci, da ostavi vojnicki stalls. Znamenitim i velikim pismom 
obznani to svomu strogomu ocu. «Vi cete se cuditi — pise on — kada 
iza duge sutnje od mene dugi list dobijete, u kojem kao covjek sebi naj- 
drazemu covjeku, kao sin svomu ocu, kao zapustenik svomu jedinomu 
prijatelju i pravomu i velikomu dobrotvoru pristupam. Vec vidim, kako 
rumenite, kada ove redke citate, a u srcu drhcete. Umirite se, mill ocel 
Sadrzaj ovoga pisma ne moze Vas uvrijediti.» 

«Pocimam sa rijecima covjeka, koga obozava sva Evropa, sa rije- 
cima Gothea, gdje govori o uzgoju Ijudi, te kaze : ««Tko hoce pri odgoju 
covjeka da uradi sto dobra i za njegov napredak sto koristna, valja da 
pazi u zrelijoj dobi mladosti njegove, cemu je sklon i kakve su mu zelje. 
Prema tomu iieka mu se bira stalls. Inace ce priliciti u cijelom zivotu 
putniku u pustiijji, koji ne zna pata, ne ima cilja niti ikakva pristanista.» » 

«Ovo je moja slika, odkada se sam poznajem. U djetinjstvu bio sam 
nemiran, raspusten, dapace u njekim danitii prilikama izopacen decko. To 
je bio pravi razlog, da sam bio tako rano odmaknut od Vas i od doma- 
cega obiteljskoga ognjista. Od toga vremena nije me bilo za duze vre- 
mena u roditeljskoj kuci. Sedam godina prozivio sam medju mladezi, koja 
je biia isto tako zivahna kao i ja. Ja sam zaboravio, kakav je zivot medju 
svojima, niti nisam naucio onu slast unici u samoga sebe, zivjeti za sebe. 
Posljedica je bila, da nisam nikada imao volju za nauku, da sam tek iskao 
sve mogace nacine, kako cu se od nauke odmaknuti. Naravno je sasvim, 
da sam to upravo onda iskao, kada je najvise trebalo da ucim, a to je 
bilo u filozofiji — ». 

«Soldatija prikazala mi se kao Eldorado, gdje cu zivjeti sasvim novi 
zivot. Mislio sam, istaknut cu se krepkom svojom prirodom. Vec mi se 
cinilo, da cu svojom smjeloscu i vatrenom zeljom za bojem i zanosom 
postati novi Napoleon. Dolazili su upravo glasi o novom ratu. Nitko me 
ne bi bio suzdrzao. I budnem vojnik. Oboruzan naukama, koje nisu 
nikada stogod vise vrijedile nego li upravo nista, dodjem regiment! da- 



— 154 — 

leko od moje domovine, prodjoh i lijetah od grada do grada u mnogim 
zemljama, dok ne dodjoh u Bee kao podpuni klipan. Njesto duha i cuvstva 
bila je sva moja dusevna imovina.» 

«Ovdje upoznah mlade Ijude, koji su bill u tolikim naukama izuceni, 
tolike muzeve pune mudrosti, pak sam se sramio, da samo ja tako nisko 
stojim ispod njih. Ja se osamih od Ijudi i primih se nauke. Kolike li sam 
slasti uzivao dan na dan i jos ih danas osjecam ! Odlucih, da cu se po- 
svetiti nauci i drzat cu se te odluke do posljednjega daha moga zivota. 
Kod garde bilo dosta vremena, a ja ga upotrebih na cilanje i pisanje. 
Tek prve godine podao sam se bio zabavama, pa sam radio sve ono, sto 
radi mlad raspusten covjek dospjevsi prvi put u veliki svijet. Kako rekoh, 
to ipak nije dugo potrajalo. U ove posljednje godine naucih svijet pozna- 
veti s ozbiljnije strane. Tako je naravno, da je taj vojnicki prividni 
zivot izgubio u mojim ocima vrijednost.» 

«Izasavsi iz garde pozeljeh si proci u Krajinu. Ondje bih mogao i 
valjda jedino ondje nastaviti moje obljubljeno poslovanje. Hofkriegsrath 
posalje me u Italiju. Ja sam mu zahvalan, jer vidjeh zemlje, kojih mozda 
nikada ne bi bio vidio. Boraveci ovdje, sve mi se javlja glas srca, koji 
mi kaze : «Ti nisi za ovaj stalis.» Ne vjerovah svomu srcu i pitah druge 
dobre Ijude, pitah starije pametne Ijude — i oni mi to potvrdise. Ispitah 
si dusu i srce i sva osjecanja svoja — sve mi govori : «Ostavi ovu krivu 
stazu zivota, jer ne ces biti nikada sretan niti zadovoljan i u stare dane 
nesretan — ». 

«Zalostno je ovo cuti od svoga djeteta, dragi oce! Nije li tako? Ne 
mislite zato, da sam toliko vec propao, da nikada ne cu sretan biti, ali u 
ovom stalisu ne cu biti nikada. Zar da ovaj kratki zivot, sto ga svaki covjek 
prozivjeti mora, sav u jadu i nevolji prozivim, da do groba ostanem robski 
pokoran stotinama poglavara od najrazlicitijih naroda, Ijudima, koji su da- 
leko za mnom po duhu i srcu, pa da se dragovoljno svakoj njihovoj vo- 
Ijici klanjam? Zar da se za uvijek moram daviti s ovim suhoparnim i ne- 
slanim vojnickim predmetima, od kojih su mnogi u ovom prosvijecenom 
vijeku bez ikakve svrhe, pa da to do vijeka podnosim kao strpljivo blago 
bozje? Zar da ja, ako rat bukne, podjein daviti i umarati narode, koji su 
visoko u prosvjeti nad narodima nasega carstva, koje mi smatramo za 
nase ucitelje i oplemenitelje Ijudskoga duha, koji nisu ni momu narodu 
ni mojoj domovini nista na zao ucinili ! Tako mi Boga i svih svetih — 
nikada, dok mi bije u prsima junacko moje i nepokvareno srce. Duznost 
bi me mogla na to vezati, a zato cu se odvezati od te duznosti.» 



— 155 — 

«Ali kako? Ja sain siromah covjek, a ne imam takova Mecene, da 
me zastiti. Ipak nisam toliko zapusten. Vec do sada bio bi to i morao 
bih se kretati po svijetu kao propalica, da Vas ne imam. Bog mi Vas je 
dao i uzdrzao. Po Vama nadam se, da cu se dovinuti svomu cilju i za- 
dovoljstvu. Sta ce se tude pametna roditi? — vec Vas cujem pitati, 
Cujte ! Vi ste ugledan u domovini i imate moziie prijatelje. Mozda bi mi 
bilo moguce gdjegod ma kako malo mjestance pribaviti. Ja sam mlad i 
osjecam u sebi snage, ako uhvatim ma kakvo mjestance, da cu se razviti 
kao vrijedan i zadovoljan covjek. » 

««Ali drago dijete, kakvo mjesto? Sve je prepuno, a ti nisi prava 
izucio.» » — Doista vazno pitanje. Ali Vi ste veliki direktor skola tako rekavsi 
u tri zemlje. '<«Ti valjda mislis — mislite si Vi — da budes profesor 
ili mozda hoces da budes pedel skolski, jer drugoga mjesta za sada ne 
ima.» — Ali ja ipak velim, da ima, i da to po Vama mogu dostici. Vidite, 
svi gradovi naobrazenih naroda, gdje jest akademija ili gimnazija, imadu 
i javnu biblioteku. Tude je kustos ili bibliotekar, koji je u casti kod na- 
obrazenih Ijudi, a imade i pod sobom cinovnike. Evo zagrebacka biblio- 
teka broji do 15.000 svezaka, a leze za hranu misevima bez reda. Veli 
se, trebala bi najprije dvorana, gdje ce se namjestiti i urediti. Zasto to? 
Dvorana akademije tako je velika, da bi mogla primiti u sebe cijelu bi- 
blioteku. Pa sto zato, ako se u dvorani disputacije vode? Ta u cijelom 
svijetu biva toga, da su dvorane nakrcane do vrh vrha knjigama, dok 
djaci ipak u njima defenduju ili vode dispute. Opet s druge strane ii ni- 
jednom naobrazenom narodu ne drze se koncerti u akademijskoj dvorani, 
kako to u nas biva. Neka se koncerti drze ili u starom teatru ili si neka 
sagrade dvoranu. U mjesto sto biste potrosili za gradnju biblioteke, kupite 
knjiga i namjestite cinovnika, da Vam knjige uredi. Vidite, ja sam posjetio 
vec mnoge najvece biblioteke i osjecam u sebi sposobnosti, da budem a 
ma sasvim dobar kustos. Poznajem vec prilicno iaozemne knjizevnosti, a 
imao bih tada prilike, da naucim, cega jos ne znam. Kod biblioteke valja 
da bude covjek, koji se ne ce trebati zastidjeti, kada mu dodju stranci, 
da ih uputi; a ja si laskam, da bih u turn pretekao sve te vase Ijude, 
koji su sada njekako namjesteni kod biblioteke. Ja bih bio svom dusom 
za takovo mjesto. » 

Citatelj ce i sam pogoditi, da je staroga oca ovo pismo moralo po- 
tresti. On mu odgovara na ovo, kako veli stari : «prividno filozoficno a 
bezumno pismo » Stari sklapa ruke nad svojom starom nesretnom glavom 
i zaklinje sina, da ostane u vojsci. «Sta ce biti od tebe? — pita stari. — 
Najnesretniji covjek, gaziblato. Tamo te je dovela ta pohlepa za naukama. 



— 156 — 

kojoj sam se ja jadan toliko radovao. Bit ces na ruglo svemu svijetu. 
Istina, da si sposoban za arkivara, ali ja sam se morao 
smijati tvomu predlogu o uredjenju biblioteke. Sta hoces da budes gladni 
pjesnik? Mozda ti je kakva Talijanka glavom zavrtila? Mozda te srce po- 
teze u domovinu, pak bih ti ja proskrbio, da budes premjesten k toploj 
peci u Krajinu, ako su ti prehladni talijaiiski kamini. Srce mi puca, kad 
promislim : kako ces biti prezren u domovini, u kojoj si stekao do sada 
toliko ljubavi.» 

II. 

Ivan Kukuljevic prevlada sve zapreke starceve. Ostavi vojsku g. 1842. i 
vrati se u domovinu. Najprije bude imenovan zacastnim jurasorom zupanije 
zagrebacke. Po «Danici)' upravo poznajes, da je u domovini. Malo imabrojeva 
ove godine, u kojima ne bi bilo stogod od njega: ili pjesma ili povjestni 
clanak kakov ili putopis. Do sada je sve svoje sastavke osim pjesama 
pisao najprije njemacki; odsele pise odmah hrvatski. Osobito je karakte- 
ristican za cijeli njegov zivot uvod u prvi njegov povjestni clanak u «Da- 
nici» (br. 2 — 4.) pod naslovom «Carevi rimski plemena i 1 i r- 
skoga». Svi carevi rodom iz Ilirika bill su po tadanjem misljenju Kuku- 
Ijevicevu i njegovih drugova porijetlom iste krvi, koje su i Hrvati. Gledajuci 
veliku slavu njihovu i prispodabljajuci s njome povijest «ilirskih drzava» 
potonjih vjekova, biva nujan i neveseo. «Ne ponosite se kao potomci roda 
toga (ilirskoga) s imenom i dogodovstinom od pojedinih vasih drzava, 
jerbo u njoj ne stoji nista, nego spomenica vase nesloge i bratinske 
omraze, divlji boji medju bracom jedne krvi, gnjusno neznanstvo puka, 
robstvo, nevjera i vrhu svega toga crna tmina. Ne ponosite se, rekoh 
s djeli cijelog naroda, ni njegovih puka, vec se ponosite s pojedinimi 
muzevi od roda vasega, koji su kao pojedini clanovi vasi slavu zasluzili, 
slavu, koju cijeli narod nikad zasluzio nije, oni svijetle kao jasne zvijezde 
u tamnoj noci dogodovstine nase, ter poradi njih, ne poradi nas sviju 
mozemo zahtjevati hvale od vlade rimske i bizantinske, od ugarske i 
turske, od mletacke i njemacke.» 

Kroz pedeset godina u stotini uvoda njegovih mnogobrojnih radnja 
naci cete uvijek njesto od ovoga placnoga i pesimistickoga tona, kadgod 
govori obcem stanju svoga naroda. Kako u tu bludnju pada, to sam 
malo dalje tumaci. «Upoznajte se s velikimi muzevi naroda toga — veli 
on — i vi ne cete vise prezirati staro ovo ime i upoznat cete, da slava, 
kojom se toliko ponosite, ne narodu, nego samo pojedinim osobam pri- 
nadlezi.» Kukuljevicu je ova misao ispunila zivot. On je napisao stotine zivoto- 



— 157 — 

pisa slavnih Ijudi Hrvata i drugih Jugoslavena, a u iieumornom dugo 
vjecnom svom zivotu nije dospio, da obradi barem jednu vecu dobu 
povijesti svoga naroda. Uvjerit cemo citatelja u dalnjem pripovijedanjii, 
da ovo nije kakav prigovor Kukuljevicu. 

Kukuljevic nadje pri svom povratku svu domovinu uzrujanu. Vec 
pedeset godina navaljuju Magjari na Hrvate, da im nariiiu svoj magjarski 
jezik. Hrvati se brane i ostaju kod latinskoga jezika. Od vjekova je jezik 
latinski ne samo u crkvi, vec i u drzavnom zivotu bio u Ugarskoj i Hr- 
vatskoj. U njemu su pisani svi zakoni potvrdjeni od kraljeva. Ni najvece 
navaie magjarske, ni cvatuci napredak magjarskoga jezika i knjizevnosti, 
ne mogose uspaliti tadanje zamrle Hrvate, da i oni uvedu svoj narodni 
jezik u drzavne poslove. To je smucivalo mladoga Kukuljevica. Cim se je 
vratio u domovinu, napisa proglas u kojem rece : «Hrvati! Kad cemo pre- 
stati od tudjina pomoci traziti? Kad cemo toliko gizdosti imati, da si i 
sami pomognemo? Da ne cekamo kao mala djecica pomoci i podpore od 
drugih? Nikad prije nego onda, kad cemo se u duhu sjediniti, kad cemo 
u Hrvatskoj Hrvati biti dusom i tijelom, ali na skorom moramo to biti, 
jer drugacije prestat cemo biti. Sada ili nikada valja da uve- 
demo jezik nas u urede i da trazimo savjetnictvo, t. j. 
samostalnu hrvatsku vladu.» 

Ovo je njegov program. Ovaj stade braniti slijedece godine i u sa- 
boru. Prvije on iza vjekova progovorio na saboru hr- 
vatskom (2. maja g. 1843.) hrvatski govor. «Mi smo — rece 
on izmed ostalih — malo Latini, malo Nijemci, malo Magjari i malo 
Slavjani, a ukupno i iskreno govoreci nismo upravo nista. Mrtvi jezik 
rimski, a zivi magjarski, njemacki i talijanski, to su nasi tutori. Zivi nam 
se groze, a mrtvi nas drzi za grlo, dusi nas i nemocne nas vodi i zivim 
predaje u ruke. Sada imamo jos toliko sile, da se suprotstavimo mrtvomu, 
za malo ne cemo moci nadvladati zive, ako se cvrsto ne stavimo na noge, 
t. j. ako svoj jezik ne utvrdimo u domovini i postavimo ga vladajucim.» 
Mladji svijet prihvati ovaj govor sa najvecim zanosom, stariji Ijudi smi- 
jahu se neiskusnu mladicu. 

Jos vecom snagom ustade Kukuljevic u saboru g. 1845. Ovoga puta 
prihvati i sabor hrvatski samostalnu vladu i narodni jezik, da se uvede u 
skole kao obligatan predmet. Trebalo je ipak joste dvije godine, dok je 
napokon sabor hrvatski jednodusno prihvatio, da se u mjesto mrtvoga 
latinskoga jezika uvede zivi hrvatski u skolu i urede iza fulminantnoga 
govora Kukuljeviceva. Gospodje i gospodjice hrvatske obasipase sabor cvi- 
jecem i stampanom pjesmom (god. 1847.), Kukuljevic bude Ijubimac mladezi. 



— 158 — 

God. 1848. februara 22. posalje mu sabrana slavenska mladez u Pozunu 
adresu : «sto se bori za prava Hrvata i svih Slavjana.» 

On je bio i pjesnik mladezi hrvatske. Vec je bio «Slavjanke» spjevao 
do godine 1845. U Hrvatskoj nije ih mogao stampati, jer je cenzura bila 
prestroga. Posalje ih u stampu u Biograd, ali ih ni ovdje ne smiju 
metnuti u stampu. Njegov prijatelj Janko Safarik, profesor u Biogradu, 
dobro pogodi, kada rece (u svom pismu 11. aprila god. 1845.): «Koliko bi 
djelce ovo izredno kod sviju nepokvarenog srca mladih Slavena dobro 
ucinilo, to se kazati ne moze. Ono bi bilo glas prorocki u zgodno vrijenie.» 
Godine 1848. izasle su «Slavjanke» bezimeno od X. — a i postadose «da- 
vorije» ili pjesme budnice mladezi hrvatske. Pjesme ove sa zanosom opije- 
vahu rijeke i gore i slavna djela djedova, a nisu oprostile ni neprijate- 
Ijima Slavenstva. 

Osim ovih pjesama dade on u svijet i svoje «sabrane pj esme» 
u IV. knjizi svojih razlicitih djela (g. 1847.). Ovdje su i pjesme iz njegovih 
mladih godina. «Nikada ne bi bila — veli sam u predgovora — mozebiti 
knjiga ova ugledala bijeli svijet, da je nisam jos prije njekoliko godina 
obecao tiskom izdati. U buduce namjeravam se odaljiti od ove vrsti poe- 
zije, te udariti stazom, koja vodi na drum zrelijih i pouciteljnih znanosti.» 
Tu rijec i odrza. Vec vise ne zapjeva Ijubavne pjesme. 

Kukuljevic se veoma ozbiljno zapocne baviti povijesti svoga na- 
roda. Vec god. 1840. zapocne svoju «gradju za povijest umjet- 
nosti u drzavah ilirskih od najstarije dobe», od cesa je 
postao kasnije njegov veliki :«Slovnik umjetnikajugoslaven- 
skih». Vise manjih clanaka objelodani tecajem ovih godina po novinama. 
Prva mu je veca i bolja radnja o «J u 1 i j u K 1 o v i j u» (Danica 1847. br. 
32.), gdje vec pokazuje, da dobro poznaje najbolju literaturu o umjetnosti. 
Prva mu je veca radnja u povijesti hrvatskoj : «Pleme grofova Or- 
s i c a» (Iskra g. 1846.), gdje dosta smjelo prolazi kroz njekoliko vjekova 
povijesti svoga naroda. Zapoceo je vec i izdavanje pjesnika dubrovackih 
sa Menceticevom «Trubljom Slovinskom» (Zagreb g. 1 844.). 
Glas njegovu napredku u povijesti hrvatskoj bio je vec toliki, da ga je 
sabor hrvatski g. 1847. izabrao u odbor za sabiranje spomenika o hr- 
vatskom drzavnom pravu posebnim clankom. On se i spremao, pozivao 
prijatelje, da ga pomognu, i iz toga se rodila poslije njegova knjiga: «Jura 
Regni Croatiae etc.» 

Dok se on sprema na ovaj veliki rad, bukne plamen burne godine 
1848. U narodnom taboru u Hrvatskoj sve je kipjelo radi novih zakona stvo- 
renih u magjarskom saboru, da se odkida Slavonija i Primorje s Rijekom 



— 159 — 

od Hrvatske, a niti preostale tri zupanije ne bi bile samostahio kraljevstvo. 
Medjutim u Zagreb donese posta 16. marta, da je (13. marta) buknula u 
Becu revolucija. Jos istoga dana sastade se na dogovor njekoliko otac- 
benika. Kukuljevic se smatrao zvanim, da stupi na celo pokreta. Vec 
1 7. marta stupa Kukuljevic na celu deputacije gradjanstva zagrebackoga 
pred sakupljeno zastupstvo grada Zagreba. Predstavivsi najprije sebe i 
svoje drugove kao izaslanike svih stalisa grada, veli o jednodusnoj volji 
gradjanstva: «Zele zajedno prava svoja i srecu naroda na cvrstiem temelju 
za vijeke vjekova ustanoviti, na temelju narodne jakosti i narodnoga 
duha . . . Velike se stvari predlazu u Pozunu za drzavu ugarsku i za kra- 
Ijevine nase ; trazi se odgovorni magjarski ministerium, sloboda tiska time i 
slobodno razvijanje duha covjecanskoga, odkupljenje puka od potistene 
robote, zastupanje naroda (sviu stalisa) u zakonotvornom tijelu i na saborih 
i vecih i manjih, jednakost pred sudom i podignuce narodne vojske. 
Predlozi ovi su od prevelike vaznosti za nas hrvatski i slavenski narod ; 
nu bas zato, jer su za nas vazni . . . ne smiju se niposto za nas bez 
nas u zivot uvesti». On se veseli, da se i u Becu podobni predlozi u 
zivot uvadjaju, nu «hitrina, kojom se cini, mora nas oprezne uciniti na 
sve pogibelji, koji su s brzinom visekrat za onoga skopcane, koj rado 
ceka ili spava ... I stanovnici grada Zagreba zeleci gore navedene darove 
dobiti, moraju hitro raditi, ako ne zele zakasniti. Nu kao slobodni Ijudi 
slobodnog naroda zele, da sve dobiju po svojoj volji i svojim trudom', 
niposto pako po tudjem znoju i po tudjoj volji, zele zajedno starinskim 
narodnim i zakonitim putem dobiti sve, a taj put je drzavni sabor kralje- 
vina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kamo spadaju najprije sva pitanja 
nasega zivota, tamo su spadala i njegda i spadati moraju uvijek. » Time 
moli vrijedno poglavarstvo, da u ime cijeloga zagrebackoga stanovnictva 
krepku molbu posalje na kralja, da zapovijedi banskomu namjestniku, da 
sto brze sabor hrvatski razpise, gdje ce se «ne samo gori navedena 
pitanja nego svih nas i cijeloga carstva ticuci se poslovi u smucenom i 
nemirnom ovom vremenu poduzeti». Ujedno neka se jedan gradjanski 
odbor posalje u Bee, koji ce ustmeno izjaviti kralju zelje hrvatskoga 
naroda. Govor Kukuljevicev prihvatilo je gradsko zastupstvo s ushitom i 
odgovorilo mu na usta svoga nacelnika Kamaufa imenujuci ga zacastnim 
gradjanom grada Zagreba. Ushit u obcinstvu bio toliki, da Kukuljevic 
nije ni do rijeci mogao doci, da za ovo odlikovanje zahvali. Ovo je po- 
cetak hrvatskoga gibanja godine 1848. 

Po predlogu slavenske mladezi u Becu stupi Ivan Kukuljevic u 
triumvirat sa Ambrozom Vranyczanom i Ljudevitom Gajem. Vec 25. marta 



~ 160 — 

proglasuju baruna Josipa Jelacica u skupstini u «Dvorani» banom hrvatskim. 
Kukuljevic procita narodu zahtjeve i odnese ih zajedno sa tri stotine 
drugova u Bee, Za malo dana vrativsi se iz Beca, ucini on novi predlog 
(20. aprila) ; on predlaze slavenski kongres u Pragu ili kojem drugom 
gradu. On zagovara, da kao sto Nijemci imaju svoj «savez», ako su i raztre- 
seni po raznim drzavama, da takav «savez» ucine i slavenski narodi, a glede 
Hrvatske o njenom odnosaju spram Ugarskoj veil: «Mi smo prije vise sto- 
Ijeca slobodnom voljom nasih predja stavili kraljevine nase pod krunu 
ugarsku i pod vladanje zakonitoga kralja ngarskoga. Pod torn krunom i 
takovim kraljem zelimo ostati. Ali zahtjevamo podpunu slobodu i jednakost 
sviu naroda na zemlji ugarskoj stanujucih ... Mi zelimo da ostanemo i 
nadalje slobodne kraljevine kao osobito historicko Ugarskoj samo pridru- 
zeno tijelo, koje imade svoje uprav]janje». Prema carstvu austrijanskomu 
izjavljuje Kukuljevic: «Sadanju dinastiju, koju smo pod Ferdinandom I. 
svojevoljno primili, zelimo i nadalje za svoju priznavati i na koliko ce 
nam biti moguce braniti. Ocekivamo pako od nje, da nam one strane 
sto brze pridruzi, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu nasoj 
drzavi ili nasemu jugoslavenskomu narodu pripadaju. Po onih razumije- 
vamo : Dalmaciju, istrijanske otoke sa istrijansko-hrvatskimi okruzji i njekoja 
pogranicna mjesta Kranjske. Na druge spada sva Kranjska i slovenska 
Koruska i Stajerska. Naravno da dodju u Slobodan savez s nasom kra- 
ljevinom» (H. SI. D. Novine g. 1848. br. 37.). 

Ovo je, moze se red, bio ujedno i program hrvatski god. 1848. 
Kako je brzo djelovao, vidi se po tom, sto vec za tri tjedna (11. maja) 
sazivlju grof Thun i Franjo Palacki slavenski kongres u Prag. 

Kukuljevic je preuzimao znamenita poslanstva ove godine. Samo 
cemo glavnija spomenuti. Vec u mjesecu maju salje ga ban Jelacic u 
Karlovce, da se dogovara sa patriarhom Rajacicem i u Biogradu s kne- 
zom srbskim Aleksandrom Karagjorgjevicem. U Karlovcima bio je zanosno 
primljen i pozdravljen. Ovdje uglavi savez Srba sa banom. Onda ode u 
Biograd. Cim se je povratio sa ovoga puta, nastavi svoj rad u saboru 
hrvatskom. Kada je imalo da dodje do izmirenja sa Magjarima, bio je 
izabran i on u taj odbor, koji ce poci s banom, da se mire. tom po- 
mirenju pise Kukuljevic svojoj zeni Korneliji: «Ban ostaje kod svojih za- 
htjeva, a palatin i ministri kod svojih. Palatin i ministri voljni su nam sve 
dati i u svem popustiti, samo na srbskom pitanju razbijaju se svi dogovori.» 

Moralo je doci do rata. Ban Jelacic ne ima novaca niti oruzja. 
Austrijske blagajne su prazne ; ministar barun Kulmer savjetuje, da traze 
novaca u Radeckoga. I Jelacic posalje Kukuljevica u Milan Radeckomu, 



— 161 — 

odakle donese s velikom pogibelju zivota dvije stotine tisuca forinti i se- 
dam tisuca pusaka. Ban Jelacic imenova ga za arkivara i za predstojnika 
banske vlade za prosvjetu, te podje kao takav u Budim, da prima i za- 
klade i pisma, koja su pod Josipom II. iz Hrvatske odnesena i u komorski 
arkiv u Budimu sahranjena. Boraveci tako dulje vremena u Budimu, sa- 
stajao se puno s banom Jelacicem, koji ga je uvijek prijateljski susretao 
i priobcivao mu mnoge po Hrvatsku vazne stvari, med kojimi on napose 
biljezi, da ce se podici u Zagrebu sveuciliste i da ce se zagrebacka bi- 
skupija podici na metropoliju. 

Medjutim se spremala reakcija. U Hrvatskoj nastala zlovolja velika 
radi ozujskoga oktroiranoga ustava (7. marta god. 1849.). Kukuljevic se 
povratio u Zagreb. Jelacic zapovijeda, da proglase ustav. Bansko mu 
vijece odgovara, spominje mu saborske zakljucke od prosle godine i veli, 
«da nas narod nikada se izjavio nije, da ce starinski od predja svojih za- 
dobljeni te zakonom i prisegom svojih kraljeva potvrdjeni zemaljski ustav 
odbaciti i njega se posve odreci.» Predstavku na kralja odnese i Kukuljevic. 
Kralj ih primi Ijubazno ; prolazise ipak mjeseci, da nije bilo ni traga ni glasa, 
da se hrvatski zakonski clanci od god. 1848. potvrdjuju, vec se sve vise 
iz Beca navaljuje, da se oktroirani ustav i u Hrvatskoj proglasi. Na to 
ustane Kukuljevic i napisa banu Jelacicu bolno, all i odlucno pismo. On 
pise medju ostalima (9. augusta god. 1849.) «. . . . Ako primimo danas 
nacela oktroiranoga ustava, otvaramo vrata tezenju njemacke idealne ve- 
licine. Zajedno smo se odrekli politicke sile nasega sabora, odrekli smo 
se starinske one vlasti, koju smo uvijek sa svim pravom za nase banove 
kao podkraljeve zahtjevali, odrekli smo se krepkog saveza- s nasom gra- 
nicom, koja je nasa krv . . . odrekli smo se teznje za sjedinjenjem nasih 
slavenskih susjeda u Dalmaciji, Istri, Kranjskoj i t. d., koji su jedino zato 
hlepili za nasim savezom, jer su njeku jakost i silu u nama vidili.» 

Badava je Kukuljevic vapio banu; nije ni Jelacic mogao da po- 
mogne, gdje se spremao u Becu novi sustav, komu se imadu pokoriti sve 
zemlje monarhije, pa i Hrvatska. 

III. 

Od godine 1850. ne bavi se nitko vise politikom u Zagrebu. Sabora 
nitko ne sazivlje ; zanijemila dvorana nasih zupanija. Vojske tudjih cinov- 
nika poplavise Hrvatsku, noseci novi red sa Ijutom germanizacijom. Kuku- 
ljevic se sav posveti nauci, ogledajuci se bolnom dusom na minuli krvavi 
rat svoga naroda, na mnoge pretrpljene brige i na mnoge lijepe osnove. 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 11 



— 162 — 

«Meni je politika vec preko mjere dosadila — pisa vec 5. maja god. 1849. 
zeni si Korneliji. — Ja se najradje bavim literaturom. Tu zivim sam za 
sebe u novom krasnom svijetu. Sretan sam, dok se u njegovu krugu 
nalazim, jer u istinu ne ima se sad covjek cemu radovati.» 

Kukuljevic osnuje «Drustvo za povjestnicu jugosla- 
vensku». Nije bilo tesko osnovati takovo drustvo ; ta bilo ih je u ono 
doba vec dosta u monarhiji. Tek dusu mu uliti, uciniti ga ognjistem na- 
rodnoga zivota i sabrati sve bolje Ijude hrvatske oko njega, to je trebalo. 
Kukuljevic to sretno dostigne. On brzo stvori sveze sa svima slicnim 
drustvima. Vec g. 1851. veli, da je « drustvo stupilo u krepki savez sa 
svimi podobnimi slavenskimi i inostranimi drustvi». Slijedece godine (1852.) 
opet rece : «da vec sada u carstvu austrijanskom nema ni jednog s nasom 
svrhom srodnog drustva, s kojim dopisivali ne bi, a malo ih ima i po 
ostalih drzavah evropejskih osim jedine Engleske, s kojim ne bi stajali u 
savezu dusevnom.» Ove su sveze bile samo njegovo djelo, jer je zaliboze 
on predsjednik drustva bio jedini povjestnicar u odboru. Iskati sveze s 
ucenim svijetom i zilavo ih podrzavati, iskati pomagace za svoj rad i po- 
magati ih u njihovu radu, saviti oko sebe vijenac naprednih i radinih 
Ijudi, to stvori on u ovo njekohko godina. 

Gotovo svake godine polazi na put, da stjece novoga gradiva i novih 
prijatelja. «Prosle godine 1851. — veli tajnik u izvjestaju — predsjednik 
putujuci po Stajerskoj, Kranjskoj, Istri, Mletcih i otoku Krku saznao je za 
vise znamenitih starina, upoznao se s mnogimi ucenimi muzevi i rodoljubi, 
koji ce drustvu nasemu mnogo koristiti.» Eno u Veneciji prihvatio u kolo 
radnika Josipa V a 1 e n t i n e 1 1 a, cuvara Marcijane, koji je i svojom 
«Bibhografijom Dalmacije» i izvadcima iz Sanuda postao jedan od naj- 
znatnijih suradnika nasega historickoga drustva. Kao mravac trazi izvore 
za povijest i umjetnost juznih Slavena. 

Medju Slovencima uhvati se u prijateljstvo sa tajnikom kranjskoga 
historickoga drustva drom. Klunom, koji mnogo pita od Kukuljevica, ali 
mu i vraca. Sa Janezom Bleiweissom dopisuje radi umjetnika slovenskih, 
razne naucne i narodne poslove razpravlja sa Matijom Majerom, Dav. 
Trstenjakom, dr. Razlagom i dr. Kostom. Radeci u beckim arkivima 
stece si dobre prijatelje u Cehu Jos. F i e d 1 e r u i Nijemcu Fridr. F i r n h a- 
b e r u pored stecena prijateljstva sa Fr. M i k 1 o s i c e m i dr. B i r k o m. Oni 
mu pomagahu u tajnom arkivu i u dvorskoj biblioteci. Najdragocijenijega 
prijatelja u Becu stece u proti Rajevskom kod ruskoga poslanstva, 
preko koga je imao svezu sa ruskim ucenim svijetom. Kukuljevic obci 
pismeno sa Lavrovskim, Hubeom, Bezsonovom, Aksako- 



— 163 — 

V o m, ali najglavniji mu je dopisnik i prijatelj Aleks. H i 1 f e r d i n g, koji se 
zanima povijescu juznih Slavena, pak postaje i suradnikom «Arkiva». Ko- 
liko je Rajevski cijenio Kiikuljevica, vidi se po torn, sto mu je pribavio 
dva velika ruska odlikovanja : clanstvo petrogradske akademije (vec g. 
1855.), a zatim veliki ruski red Vladimirov (g. 1862.). Rajevski ga obsi- 
pava knjigama iz Rusije i ne prestaje mu dopisivati sve do svoje smrti. 
Izmed Ceha najvise obci sa velikim slavistom P. J, S a f a r i k o m, s kojim 
ga veze osobito znamenito pitanje o glagolici. I njegov sinovac J a n k o 
Safarik, profesor u Biogradu, glaviii mu je prijatelj medju Srbima. 

Znamenitije su joste sveze njegove, kojima je vezao prijatelje knjige 
hrvatske u domovini. Sa svoja dva puta u Dalmaciju (g. 1854. i 1856.) i 
svezama sa najboljim Ijudma onih godina on je duhom spojio Dalmaciju 
s Hrvatskom. Tumac tomu ostavi nam u svojem djelu : «Putne uspo- 
meneiz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, Krfa i Italije» (u 
Zagrebu g. 1873.), najljepsem i najzanimivijem putopisu hrvatskom nasega 
vijeka. Hi morem plovio ili gorom hodio, svuda vidjas krepka, umna coyjeka, 
svaka misao i svako osjecanje dotice se najmilijih uspomena proslosti 
hrvatske, gdjegod dise jedna dusa duhom hrvatskim, on ju obuhvati. 
Svi su njegovi dopisnici, a sa svima on dopisuje. U Zadru uhvati si -za 
suradnika popa Ivana D anil ova i Ivana Brcica, da sluze mnogo godina 
njemu i narodnoj stvari, a pored njih i Iv. M. Skarica i J. Sundecica. 
U Spljetu dva povjestnicara i starinara Luka Svilovic i Franjo Lanza 
dvore ga pored kneza Fanfogne u Trogiru. U Dubrovniku imade 
davncga prijatelja Medu grofa Pucica, al najznatniji mu je kroz mnogo 
godina prijatelj i suradnik Ivan Augustin Kaznacic, a pored njega po- 
cinje svoj knjizevni rad mladi tad Valtazar Bogisic !sa sitnim vi- 
jestima, koje salje Kukuljevicu. Izmed istarskih Hrvata prvo mjesto ide 
mnogogodisnjega i najmarljivijega izvjestitelja Stjepana Kocijancica, 
profesora u Gorici, koji je priveo Ivana Crncica, a njima se pridruzi 
fra Josip Pavcic, da sve javljaju i rade, sto se tice Istre i glagolice 
hrvatske. Bosna je imala malo Ijudi. Tek trojica izlaze na povrsinu : 
Franjo Jukic, Martin Nedic i Grga Martic, a sva su tri s njime u 
savezu. Ovi i mnogi drugi Ijudi osim literarnih upita pitaju knjigu, 
salju prenumeraciju za «Neven», salju prinose za «Maticu» i historicko 
drustvo, pitaju knjiga i starih i novih. Trebalo odgovarati i na pitanja 
historijska i knjizevna i kojecesa. Kukuljevic sabirao po malo povjestnicare 
i prijatelje povijesti. Prvi mu se javlja Sime Ljubic sa svojim dalma- 
tinskim pjenezoslovjem (Arkiv II.) i svojim zivotopisima i radnjama u Becu 
i Veneciji. Fr. Racki sam priznaje, da ga je najvise za povijest uzeglo 



— 164 — 

djelovanje Kukuljevicevo, pak i on stupa med suradnike njegove. 
Glavni mu je u Zagrebu suradnik Matija Me sic. Pored iijih su Mane 
SI ado vie, Rade Lopasic, Slavoljub Perok, Ivan Tkalcic, Gjuro 
Dezelic, Blaz Lorkovic i mnogi drugi. Svima je njima Kukuljevic 
ako ne veliki ucitelj, a ono veliki uglednik. On ne stvara skolii poput 
velikih ucitelja nauke, ali stvara ognjiste svega povjestnickoga rada u svome 
drustvu, a sebe ucini stozerom svega narodnoga zivota. On sakupi i 
osnova biblioteku i danas joste za povijest svih Jugoslavena najzname- 
nitiju sa hiljadu rukopisa, sa sest hiljada listina i dvanaest hiljada tiskanih 
knjiga. Njegova prijateljska sveza, velika biblioteka i mravlja marljivost 
omogucise njegov izvanredni rad. 

«Arkiv za povjestnicu jugoslavensku», organ drustva histo- 
rickoga, izasao je u dvanaest knjiga od g. 1851 — 1875. Sam sastav 
njegov vec u prvoj knjizi pokazuje jasnu osnovu. Imade prinose za poli- 
ticku povijest, za bajoslovje i crkvu, za knjizevnost i umjetnost, pravo- 
slovje, smjesice i dodatak. Gotovo je sav od Kukuljevica. Vidi se zatim 
kako raste broj njegovih suradnika. Arkiv stece si priznanja u ucenom 
svijetu. Tko samo primjeri upravo tesku borbu za zivot «Matice ilirske», 
cijeniti ce vise napredak ovoga drustva. «Hrvatski narod — veli Fr. Racki 
(u «Radu». Knj. LXXX.) — duzan mu je zahvalnost za trud oko obradjivanja 
njegove proslosti tim vise, sto ga je ovim putem bodrio u doba, kada mu 
je tudjinstina stala poplavljivati sav javni zivot. Najveca zasluga za taj 
uspjeh ide neumornoga mu predsjednika Ivana Kukuljevica. . .» Pored radnje 
oko Arkiva postavi si Kukuljevic vanredni zadatak, dostojan svake i naj- 
uzornije akademije^ Stade sabirati i sabere veliko gradivo za ogromnu 
zbirku svih povijestnih pisaca i spomenika. Izdade i takav « Conspectus* — 
ogled naslova od 157 pisaca, vaznih za povijest juznih Slavena. Od ovih 
se nalazilo 87 u njegovoj knjiznici. Drugi bi dio sacinjale sve listine 
hrvatske i latinske. Treci dio bili bi zakoni. Na ovakovom djelu radila je 
vise od pedeset godina cijela ucena Njemacka, a radi i danas s pomocu 
svih vlada njemackih. On se sam primi toga posla i pozove odlicne Hrvate, 
da ga podupiru. Biskup Strosmajer podupre ga sa pet hiljada forinti ; za 
druge ne znamo. 

Prvi plod ovoga truda bila su njegova: «Monumenta Slavorum 
Meridionalium» — «Acta Croatica*, ovaj najljepsi zbornik cistoga na- 
rodnoga govora u cijelom slavenskom svijetu. Uspored s time zapoceo je : 
«Jura Regni Croatiae Dalmatiae Slavoniae» utri dijela — u sest 
svezaka, u kojima je razvitak povjestni drzavnoga prava hrvatskoga od 
najstarijih vremena do nase dobe u spomenicima predan ucenom svijetu. 



— 165 — 

Na isto tako sirokom osnovu jest njegova: «Bi bliografij a j ugo si a- 
veiiska,» ocl koje izdade «Bibliograiiju hrvatsku» kao prvi svezak 
te velike zbirke. 

U bogatoj njegovoj knjiznici nakrcano je mnogo gradiva i za knji- 
zevnost hrvatskii. Odavle izvadi on svoje: «Stare pjesnike hrvatske» 
II tri sveska sa sgodnim zivotopisima. Izdade djela Dominka Zlata- 
rica u dva dijela i velepjesan Jerolima Kavanjina. U svakom zivo- 
topisu ogledajii se kulturne prilike u gradovima Dalmacije, ogledaju sveze 
izmed pjesiiika i gradova. Neka se vidi, da smo imali pravu narodnu 
cvatucu knjizevnost vec u XVI. vijeku, kada je mnogo veci narodi jos 
ne imaju. 

A sto da recemo o Kukuljevicevom : «Slovniku umjetnika 
jugoslavenskih», koji je izasao u pet svezaka zaliboze nedovrsen. 
Dospio abecednim redom do slikara Strahinica, i svrsava u sred izreke 
upravo fatalno pripovijedajuci, kako je mladi slikar poludio slikajuci : 
«lJskrsnuce narodnosti hrvatske». Badava trazismo nastavak 
ovoga djela u njegovim rukopisima. Stotine pisama u Bee, Rim, Veneciju 
i drugamo po svijetu imalo mu donositi gradivo za ovo veliko djelo. Tu su 
zivoti risara i slikara, kipara i rezbara, pisara i tiskara, glasbara i pjevaca 
u svim zemljama od Triglava do Carigrada. Veci dio ovih zivotopisa pre- 
veden je i na njemacki jezik, sluze se njime sve enciklopedije i slavenske 
i strane. Od svoje mladosti radio je na ovom djelu. Predugo stajao je 
sasvim osamljen u cijeloj nasoj novoj dobi knjizevnosti ; zato se napokon 
ozlovoljio i djelo ostalo nepodpuno. «Vi ste — veli mu Franjo Kuhac 
(u pismu od 26. nov. g. 1869.) — velikim trudom i velikim pozrtvovanjem 
sabrali i uredili materijale za povijest umjetnosti Jugoslavena. Vi ste 
glasbeniku i slikaru stazu pokazali, kojom valja poci». 

Kao povjestnicar spremase vece djelo : «P o v j e s t n i o p i s Hr- 
vatske, Slavonije i Sriema sa svimi gradovi, gradinami, 
razvalinami, obkopi, man astir i, crkvami, crkvisci, stari- 
nami i ostalimi znamenitostmi». Za ovo djelo bile su tek pri- 
preme : «Dogodjaji Medvedgrada» (g. 1854.), grad Varaz din (god. 
1857.) i grad Senj (god. 1859.). Povijesti gradova vidjet cemo, kako je 
poslije nastavio. Uza sve to nije ga minula ni briga za lijepu knjigu. 
Oglasi se u «Leptiru» (god. 1859.) sa dvije tri pjesme iz «putnoga dnev- 
nika». A i danas ce svatko sladko mod procitati njegovu pripovijest 
«Dva Slavena». Slikaju se burni prizori kortesacije prije god. 1848. 
Obadvije stranke grijese pijankama, a naravni je odatle zakljucak, da je 
domovina morala postati nesretna. 



— 166 — 



IV. 



Cim je oktobarskom diplomom g. 1860. zatrubila trublja obnovljenomu 
staromu ustavnomu zivotu, odmah se Kukuljevic kao stari uvjezbani vojnik 
postavi u prve redove. Iza dugoga za hrvatsku knjigu toll sretnoga odmora 
politickoga opet zapocne politicku vojiiu. On bude i veliki zupan zupanije 
zagrebacke (g. 1861.). Time je bio prisiljen zaroniti i dublje u politiku. Cim 
je slijedece godine nastalo njeko politicko primirje, vec se on hvata pera, 
da napise svoju krasnu raspravu : «Borba Hrvata s Tatari i Mongoli» 
(g. 1862.). Na osnovu suvremenih diplomatickih svjedocanstva dokaza, da 
su Hrvati Mongole potukli kraj jadranskoga mora i time spasili Hrvatsku 
i Ugarsku. Narod hrvatski veselio se tomu njegovu djelii. Vec god. 1842. 
slavila se sestogodisnjica mongolskoga poraza u Zagrebu i svuda po 
domovini. Bila je sabrana i lijepa svota za nagradu ovakova djela. Kuku- 
ljevic nije trazio te nagrade, premda je pitanje rijesio, kako stroga nauka 
iste. «Upotrebih najvecom tocnoscu i podpunoscu sve do sad poznate 
inostrane i domace izvore, da uzmognem dokazati recenu borbu i pobjedu 
otaca nasih, — veli on — tako da se za sada o tom vise kazati ne moze.» 
To mu i mi potvrdjujemo. 

Iste godine sabere on ponajbolje tadanje pisce hrvatske, da knji- 
zevnim djelom proslave tisucgodisnjicu dolaska svete brace Cirila i Metoda 
u slavenski svijet. Tako izadje «Tisucnica» (g. 1863.). Sudjeluju pjesnici 
Preradovic i Trnski, filolozi i povjestnicari Racki, Jagic i Mesic, a on sam 
napisa dobar uvod o razvoju hrvatske sluzbe bozje u Hrvata od Cirila i 
Metoda pa sve do nasega doba. Ova knjiga imade i danas lijepu cijenu 
u ucenom slavenskom svijetu. 

Slijedece cetiri godine opet ga zaokupila politika. To su opet nje- 
gove neplodne godine. U ovo doba izasle su doduse VI. i VII. knjiga 
njegova Arkiva, ali u njima ne ima od njega niti jednoga redka. Dapace 
on se bio zahvalio na redakciji ovoga svoga mezimceta. Sto u «Knjizevniku» 
priobcuje njekoliko pjesnika i «historijski nacrt opatije Topuskoga», to je 
samo nastavak prijasnjih vec gotovih radnja. Dodajmo jos 25 listina u 
Arkivu knjige VIII., onda smo rekli sav njegov knjizevni rad od godine 
1863. do g. 1867. Mozete si misliti, kako je razapinjati morala politika njega 
inace toll strastna knjizevnika. Mi se ovdje doista moramo ugibati politic! 
osobito tako blizoj, tako rekavsi od jucer; ipak da nista ne recemo, cinilo bi 
,nam se, da ne pisemo zivot Kukuljevicev. Ta politika je njegova pozobala 
njegovih godina najkrepcije dobe. Kukuljevic je bio jedan od vodja tako 
zvane «samostalne stranke». Najodlucniji argumenat za Hrvate, da budu 



— 167 — 

proti dualizmu, a za jedinstveiui Austriju napisa Kukuljevic: «Mi kao 
Slaveni — rece on — ne mozemo i ne smijemo podniposto poci pravcem, 
koji bi nas odcijepio od ostale brace slavenske u Austriji». Kukuljevic 
postade u to ime banski namjestnik, da ovu stranku vodi i da radi proti 
spremajucemu se dualizmu. Medjutim propade sustav austrijski, propade i 
hrvatska «samostalna straiika». 

Tekar kad je promjenom sustava pao i on sa casti banskoga namjest- 
nika i velikoga zupana (g. 1867.), dodjose iza neplodnih opet plodne knjizevne 
godine. Opet imademo pred sobom kao u doba najvecega cvata urednika 
Arkiva, dapace sastavitelja ijedinoga pise a, imademo sabiratelja 
starih pjesnika, sabiratelja i izdavatelja povjestnih spo- 
menika, historijskoga pise a, pjesnika epika i dramatika, 
epigrafa. Pomladio se, ne znas, gdje bi prije poceo pripovijedati. 

Izdade «Arkiv» knjiga IX — XII. god. 1867 — 1875. Ove cetiri knjige 

■V 

napisa upravo sam bez icije pomoci. Sto je o piscima odavna spremao za ono 
veliko djelo : «MonumentcL Slavorum Meridionalium», to je iznesao u ova cetiri 
sveska. U IX. i X. knjizi podade nam znameniti broj zivotopisa najznamenitijih 
Hrvata u pocetku sedamnaestoga vijeka : bogoslova, pjesnika latinskih i 
hrvatskih, povjestnika, zemljopisaca, pravoslovaca, socijalno-politickih pisaca. 
Ovdje je prvi put na jeziku hrvatskom zivotopis Jurja Kriz anica, Katarine 
Zrinske i drugih pedeset pisaca. U ovim zivotopisima oslika najznatnije 
radnike na kulturnom polju naroda hrvatskoga. Pored banova i biskupa 
ima i skromnih pisaca. U ovim zivotopisima vidis izvore sa sto strana i 
kroz mnogo godina sabirane. Svi su mu zivoti prodahnuti zarom patrio- 
ticnim, svi su pisani perom lahkim. I danas bi se sladko citali, a zeljeti 
bi bilo da ih proucava mladez hrvatska. 

Znamenito je djelo: «Codex d i p 1 o m a t i c u s» od najstarijih 
vremena do XIV. vijeka. I. knjiga ide do konca vladanja vladara krvi 
hrvatske, II. obsize dvanaesti vijek, III. Regesta za XIII. vijek, koje 
ugledase svjetlo u «Starinama» nase akademije. Ovo je pravi nastavak 
onoga velikoga djela: «Monumenta». Ova tri djela sabirana kroz tri- 
deset godina podaju nam povelje za povijest hrvatsku. Citateljima neka 
bude dosta, ako za ovo djelo recemo, da bi bilo dovoljno za mar- 
Ijivu radnju jednoga Ijudskoga vijeka. Ove bi radnje bile dapace do- 
stojne jedne akademije. I nasa akademija ima tek da nastavlja i dopu- 
njuje, sto je u ovom velikom djelu Kukuljevic uradio. Pomislimo, da do 
konca XL vijeka ne ima niti jedne isprave za doba narodnih vladara 
hrvatskih, koje ne bi bilo u ovom zborniku. Pomislimo, da za XII. vijek 
jos duze vremena ne cemo imati drugoga zbornika. Pomislimo, da su za 



— 168 — 

XIII. vijek prvi put podpuno popisane i u izvadku u ovim njegovim 
regestima. Ako sve to promislimo, onda cemo razumjeti, zasto rekosmo, 
da je za samo ovo djelo dostojno marljivu radniku potrositi jedan vijek 
Ijudskoga zivota. 

A kakav je Kukuljevic bio sabiratelj, to najljepse pokazuju njegovi: 
«Nadpisi sredovjecni i novovjeki u Hrvatskoj i Slavoniji», 
koje je kupio kroz cetrdeset godina. Nije polazio svuda sam po zemlji, 
premda ih je vecinu sam pobiljezio. Na stotine pisama od ucitelja, svece- 
nika i cinovnika prate ove nadpise. Kako u drugim sretnijim zemljama 
kakve krnje od zidova od prije hiljade ili dvije hiljade godina svjedoce, da 
je grad bio, tako je u nas za doba prije tri stotine godina. Potonuli gra- 
dovi u vjecnim ratovima. Tesko je tuda naci spomenika i nadpisa, Kukuljevic 
ipak trazi i trazi, da sabere sve sto ima. Sabire 1342 nadpisa. Mnogi bi 
pri torn teskom poslu bio sustao, ali on kupi i kupi sve do smrti. Tek 
po njegovoj smrti izadje to djelo na svijet, i jos pred smrt njekoliko dana 
zabrinut pisa u tiskaru : «Sve mi ovo moje djelo po glavi hoda». 

U slavnim Ijudima valja traziti slavu nasega naroda, 
to izrece Kukuljevic u prvom svom clanku g. 1842. To on ne prestaje obra- 
djivati, dok je ziv. Znamenit je njegov zivotopis Marka Marulica pred 
njegovim djelima (Stari pisci L). Marko Marulic, prvi poznati pjesnik hrvatski, 
bio je koncem 15. i pocetkom 16. vijeka covjek evropskoga glasa. Samo 
je duznost svoju ucinio, kada se je obratio na papu Hadrijana VI., neka 
zastiti narod hrvatski, neka zove Hrvatima na pomoc krscanski svijet. To 
je njemu dolikovalo. Kukuljevic ucini od njegova zivotopisa cijelo djelo. 
Nije to zivotopis vec monografija o kulturnom napredku i radu najugled- 
nijih Hrvata Markova doba, a uz to je pjesnikov zivot. Rekosmo vec o 
njegovim zivotopisima pocetkom 17. vijeka. Citatelji «Matice» po- 
znavaju njegove: «Zivote glasovitih Hrvata»,gdje su po njegovom 
nacelu uzeti i takovi Hrvati, koji su se u svijetu proslavili, a svojoj domo- 
vini nikakve koristi ne donesli. Njegov Pavao Skalic (g. 1875.), zeni- 
jalni Hrvat 16. vijeka, zapocne doduse radnju za knjigu hrvatsku, ali 
poslije biva pustolov krecuci se izmed vladara evropskih, kao da im je 
bratic izvan domovine. Hrvata Glovica : «Julio Clovio» opisa njekoliko 
puta. Napokon mu za tristogodisnjicu posveti s pomocu Matice sjajno djelo. 
Taj drugi Rafael u miniaturi u mladosti je jos kao vojnik sluzio u domo- 
vini, poslije svojom umjetnosti sluzio papi i dvorovima Italije, a pisao se 
«Croata». To je godilo srcu Kukuljevicevu. Iz svega svijeta, gdje ima Klo- 
vijevih djela, kupi on podatke i stvara djelo uzorno u literaturi hrvatskoj a 
priznato od strucnjaka ove nauke u Evropi. U isti red ide i njegov 



— 169 — 

Lucijan Vranjanin, koji nam kao i njegov veliki clanak «o zvono- 
Ijevstvu kod juznih Slavjana a kod Hrvata napose» prikazuje 
barem odlomke posljednjega sveska njegova «Slovnika umjetnika jugo- 
slavenskih». Sa zivotopisom : «Beatrica Frankopan i njezin rod» 
vracamo se opet u domovinu, gdje nam podaje dijelomice sliku Hrvatske 
koncem XV. vijeka. 

Spominjasmo vec, da je Kukuljevic spremao vece djelo: «Povjest 
gradova, gradina, samostana itd.» Ovu misao izvede donjekle u 
djelu: «F ot ogr afij sk e si ike iz Hrvatske i Slavonije», gdje je 
napisao povijest prvostolne crkve zagrebacke, gradova Slunja, 
Ozlja, Samobora, Susedgrada, Dreznika, Senja, Trakoscana, 
Brinja, Krapine i Yelikoga Kalnika. Napose izdade joste «Trsat 
grad» i veoma obsezno : «Zrin grad», gdje je u velikim crtama orisao 
i povijest Subica-Zrinskih. Mnogi su se bavili povijesti znamenite hrvatske 
obitelji Zrinskih; nigdje nije vise u jedno sabrano o njima. Kako god 
raste znamenovanje ove obitelji, tako raste i monografija Kukuljeviceva, 
da bude potrebna prirucna knjiga za svakoga, koji se bavi povijesti 
hrvatskom. U svim ovim monografijama upotrebljuje Kukuljevic veoma mnogo 
nestampanih povelja, zato su ove radnje upravo dragocijene za povjestni- 
cara. Jedno od prvih djela povjestnickih, koje je Kukuljevic u svojoj 
mladosti proucavao, bio je Valvasor. U njem su opisani i naslikani gradovi 
hrvatski, kako su postojali koncem sedamnaestoga vijeka. Uza svaki grad i 
sliku njegovu nalazis i kratku povijest grada. Kukuljevic je sam zabiljezio 
u svojem dnevniku, kako mu je sladko bilo u njegovoj mladosti citanje 
ovoga znamenitoga djela. Onda vec mogla se roditi misao o povijesti 
gradova, koju evo donekle u ovim monografijama ovrsi. 

Svima radnjama vidjesmo niti i osnove, koje idu kroz mnogo godina. 
Politicke njegove radnje dakako da su samo prigodne. Izmed tih izuzim- 
Ijemo historicko - politicku njemacki pisanu brosuru : «Die legitimen 
und historischen Rechte Croatiens und der Ausgleich mit 
Ungarn» (god. 1871.), gdje je krasan povijestni nacrt hrvatskoga povijest- 
noga prava. Moze se dapace reci, da je ovo jedini cjeloviti nacrt hrvatskoga 
povijestnog prava, kakova mi do danas na jeziku hrvatskom ne imamo. 
KoHko zalimo, sto toga jos ne imamo na jeziku hrvatskom, toUko opet 
nas veseH, da imamo za veci svijet, da se upute i oni, koji se nerado 
upucuju. To je bila i Kukuljeviceva namjera. 

Mnogogodisnji trud njegov pokazuje rasprava : «Panonija rimska» 
(Rad XXIII.). Ovdje je osUkao domovinu, kakova je bila u rimsko doba. 
Kao pocetak vecega djela smatramo Kukuljevicevu raspravu : «Prvo- 



— 170 — 

vjencani kraljevi Bugara, Hrvata i Srba» (Rad LVIL, LVIII. i 
LXIV.), jer je znao govoriti, da bi zelio pozivjeti jos cetiri do pet godina, 
da napise najstariju povijest hrvatsku. Mnogo ga je godina zanimalo pitanje 
kruni hrvatskoj. Sam biljezi, kako ga god. 1849. pita ban Jelacic, da 
mu kaze o kruni hrvatskoj, kojom su se nasi kraljevi njekada krunili u 
hrvatskom Biogradu kraj mora, a nije znao odgovoriti. Nije on prestao 
ispitivati. U Spljetu u crkvi sv. Ivana nadje Nijemac Eitelberger sliku 
kralja sa krunom. Kukuljevic to dalje ispituje i ogleda krune srbske i 
bugarske. Mladenackim zanosom oslika krunisanje prvoga kralja hrvatskoga 
Tomislava, oslika i njegovo vladanje, a tako i srbskoga Stjepana Nema- 
njica i Simeona bugarskoga. Kukuljevic se trudi, da pitanje o kruni rijesi 
prispodobnim nacinom. On ga kusa rijesiti i kao starinar i kao povjestnicar. 
Joste unese u ovu radnju um i srce svoje. 

«Priorat Vranski» znamenit je u povijesti hrvatskoj pocevsi od 
kralja Zvonimira kroz vise vjekova. Vojska priora vranskoga odlucuje 
mnogo puta pored banske i kraljevske znamenitim dogadjajima. Na sitno 
trebalo je Kukuljevicu prebirati po zbirkama Hstina, da oslika povijest 
ovoga vaznoga priorata onako, kako je to ucinio u akademijskom «Radu» 
(Knj. LXXXI. i LXXXIL). — Mnogo puta prolazase vojska hrvatska po 
Evropi, mnoge bitke odluci, mnogo puta zadrhtase pred njom pobjedonosne 
vojske evropskih naroda. To je mamilo Kukuljevica, da opise bojeve : 
«Hrvata u tridesetgo disnj em ratu» i u «Arkivu» (Knj. XII.) i u 
«Radu» (Knj. XXXVIII.). Za jednu i drugu ovu radnju prodje Kukuljevic 
s vehkim trudom mnoge strane izvore. U domacim izvorima nasao je on 
napose za posljednju radnju tek sitnice. Strani izvori opet su preobilni, ali 
mnogo puta i toliko neprijateljski, da je tesko naci pravu istinu. Nije se 
on pred tim smucivao, vec pomno trazi i nalazi, sto su Hrvati kao vojnici 
vrijedili u evropskom svijetu. Time se svrsava njegov povjestnicki rad. 

Iza ovako dugotrajna, mukotrpna i veoma plodna rada u nauci nasi 
citatelji jedva ocekuju, da Kukuljevic jos i pjesme pjeva i drame pise. 
On pjeva, ako i jako tugaljivo. Odmah iza svoga pada politickoga spjeva 
dramu: «Poturicu» (g. 1867.). Selim poturica pozelio krscanku djevojku. 
Drugi ju Turcin zelio po vojnicima ugrabiti. Selim se kaze toboze pri- 
jatelj, spasava najprije oca od nasilja turskoga, da ga ipak poslije potajno 
zadavi i sebi pridobije njegovu kcer. Dizu se prijatelji njezina oca, katolici 
i pravoslavni, a pomaze im Dubrovcanin rodjeni brat poturice. Poturica 
sramotno propadne. Lasno je pogoditi, da je ovom dramom htio pokazati 
snagu eticnu pravoga rodoljuba i nevolje izdajice, koji ce napokon pred 
ovom snagom morati pasti. Spjevao je Kukuljevic i dramu: «Marula», koja 



I 



— 171 — 

nije stampana, ali se je predstavljala jednom u Zagrebu. Ima u rukopisu i 
manjih dramaticnih pokusa. — Napokon oslika nam zivot i osjecanje svoje u 
svojiin «Povjestnim pjesinama» (g. 1874.). Obnavlja i ublazuje svoje 
«Slavjanke». Iza toga opjeva sve glavne junake i znamenitije Ijude u po- 
vijesti hrvatskoj, s kojima se toliko bavio. Evo ih : Sedmero brace, Ljudevit 
Posavski, Branimir, Grgur Ninski, Grobnica kraljeva, Petar ban i posljednji 
kralj, Tatari, Vladislava kninska, Osvetnici (god. 1382 — 1392.), Hrvoja 
Hrvatic, Marko Marulic, Ivan Karlovic, Klovio, Nikola Zrinski, Franjo 
Tahi i Matija Gubec, Toma Bakac, Marko Antun Gospodnetic, Juraj Kri- 
zanic, Petar Zrinski, Franjo Frankopan, Narodne zrtve (g. 1845. i 1848.) 
Svi su opjevani pod naslovom «Grobovi hrvatski». Sve sto je osjecao 
pisuci njihova djela, to imadu kazati ove pjesme. Vjerovao je, da ce ga 
ove pjesme prezivjeti : «Pa kad skoro — pjeva on — stane grob prikrivat 
i mene, nek mi tad bar s grobovi bude uspomena*. 

Dolazimo svrsetku. Ne mozemo se s Ivanom Kukuljevicem rastati, a 
da ga ne ogledamo i kao predsjednika u nasoj <Matici». Mnogo puta se 
dogadja u kulturnom razvitku svih naroda, da se «mladi» uzbune, da 
maknu s puta « stare ». To biva mnogo puta na stetu dobre stvari, gdje 
u poslovanju treba vise razbora nego li zanosa. Ali mnogo puta je ovakov 
prevrat dobar, Tako je bilo i u nas, kada mi mladji navalismo, da refor- 
miramo «Maticu». Kukuljevic pristade svom dusom uz nas. On snazan, 
krepak, veseljast kao mladic i u samoj visokoj svojoj starosti, bivao pre- 
sretan medju mladjim Ijudma u odboru «Matice». On je i prije u naj- 
tamnije doba absolutizma kao podpredsjednik vodio sve poslove «Matice 
ilirske» kroz sedam godina, gdje se trebalo boriti sa stotinu neprilika, jer 
nije bilo radnika, premalo sredstava za izdavanje knjiga, a k tomu njemacki 
absolutizam. On se spominjao vise puta pri svakome napredku «Matice 
Hrvatske» onih crnih dana; vise je uzivao veselja nego li itko od nas. To 
pokazuju i njegovi zanosni govori na glavnim skupstinama «Matice Hrvat- 
ske». Godine 1886. slavio je Kukuljevic do tri veselja: svoju sedamdeset- 
godisnjicu, cetrdesetgodisnjicu svoga doista presretnoga braka i pedesetgo- 
disnjicu svoga knjizevnoga rada. Roneci suze radosti i grleci nas sve odbor- 
nike «Matice» kano bracu, jedva je mogao da izgovara, kako je sretan uz 
slozne drugove u nasoj «Matici». Starost je obicno pretvrda u svojim nazo- 
rima, Kukuljevic je slusao svacije primjetbe i uvazavao ih, ne mozda 
ravnodusno kao apatican starac, vec kao pravi drug medju mladjim dru- 
govima, pa prihvatio i proglasio kao predsjednik mirno i protivnicko mni- 
jenje, za koje se izjavila vecina. Ovo je i naravno u covjeka, koji se u 
svojem pedesetgodisnjem neprekidnom radu hvatao stostrukih posala, trebao 



— 172 — 

pomoci mnogo puta od dobrih Ijudi, da im opet svojom pomoci vrati 
milo za drago. Samo takove naravi covjek mogao je stvoriti tolika i toli 
raznolika djela. 

Ivan Kukuljevic preminu dne I. augusta god. 1889. na svojem 
iraanju Puhakovcu kraj sv. Kriza u Zagorju, i bude pokopan 3. augusta u 
castnu grobnicu, sto ju je grad Zagreb g. 1885. posvetio u pocast vjecnoga 
pocinka preporoditeljima naroda hrvatskoga. Za dugoga svoga zivota bude 
Ivan Kukuljevic odlikovan gotovo od svih drustava i od mnogo gradova 
u domovini. Gotovo sva ucena drustva slavenskoga svijeta smatrahu ga 
kroz mnogo godina glavnim zastupnikom povjestnicke nauke u Hrvatskoj, i 
ucinise ga svojim clanom. Isto tako odlikovase ga i mnoge neslavenske 
akademije. Svima on po mogucnosti izvjescuje, al najvise on ipak obogati 
povijest naroda hrvatskoga. Iza sebe ostavi svomu narodu neumrli spo- 
menik — svoj neumorni trudoljubivi mnogim djelima blagoslovljeni zivot. 
Do stotine vecih i manjih djela i rasprava jeste njegova ostavstina 
narodu hrvatskomu. A kako se je kao samouk bez ucitelja i bez uzornika 
divskom silom dizao u visine nauke, — u torn ostaje najkrasniji primjer za 
buduce rodove naroda hrvatskoga. 




flu^usf Senoa, 




podpredsjednik «Matice Hrvatske» 
od god. 1877. do god. 1881. 

I. 

V 

esto se stovateljem slavnoga nasega pjesnika Augusta Senoe 
nametnulo pitanje, kojega li je poriekla prezime Senoa? Je li 
francuzkoga, je li njemackoga? Njeki nagadjahu prvo, a njeki 
drugo. Ima rodjaka pjesnikovih, koji jos danas tvrde, da se je 
porodica prije koje sto godina doselila u Austriju iz Svicarske, da joj je 
pravo ime svicarsko-njemacko «Schonoa», i da stara porodicna predaja 
jamci za njezino svicarsko-njemacko porieklo. Istina bog, Augustov otac 
pisase se «Schonoa», i spominjase onu toboze staru porodicnu predaju o 
svicarskom porieklu. Pa ipak je ono toboze izvorno njemacko prezime 
«Schonoa» germanizacijom izkvareno slavensko prezime, a ona poro- 
dicna predaja svicarskom porieklu bijase puko nagadjanje, kojim je 
poniemcena porodica, zaboravivsi na svoje slavensko porieklo, kusala sebi 
tumaciti neobicno u austrijskih Niemaca prezime «Schonoa», komu su samo 
po osnovu jednaka imena: «Schona», «Schonau». Djed nasega Augusta, koji 
se rodi g. 1776. i bijase njeko vrieme bogat pekar u Budimu, napisa u 
svojem rukopisnom molitveniku od g. 1821., — koji se jos danas cuva 
u porodici Augustovoj — svoje prezime ovako : «Schoeynoha». Tu je 
ocito cesko porieklo prezimena, a ujedno i pocetak preobrazavanja njegova 
na njemacki oblik. Kad se je Augustov otac mladicem ucio slasticariji u 
Becu, gdje imase roda, priviknu pisati se «Schonoa», i tako postade 
njegovo prezime toboze njemackim. Ali djedovo pisanje «Schoeynoha» 



— 176 — 

nalazi svoj tumac u ceskom jeziku. Ceski rjecnik biljezi vise sastavljenih 
imena, u kojih je prva sastavna cest «sej» ; prezime Sejnoha dosta je 
cesto u Ceha, i znaci «krivonog» ; u poljskoj knjizevnosti iztaknuo se je 
beletristickimi i povjestnickimi djeli Karel Szajnocha, rodjen g. 1818. u 
Galiciji, jamaciio od porodice starinom ceske. Kad je nas August g. 1859. 
iz Zagreba dosao na pravoslovni fakultet u Prag i nad mnogim ducanom 
vidio nadpis «Sejnoha», razabra, zasto se je djed mu pisao «Schoeynoha». 
Ipak od otceva nacina u pisanju porodicnoga prezimena, koji je i njemu kao 
gimnazijcu Bachov niemceci sustav bio nametnuo, ne mogase August pod- 
puno odstupiti i prvobitni slavenski oblik svomu prezimenu povratiti, nego ga 
samo u pravopisu pohrvatiti. Ali knjizevnim radom svojim on je germa- 
nizatorni trud od jednoga vieka izbrisao i svojemu porodicnomu imenu 
pribavio sjaj jednoga od glasovitih imena u knjizevnom slavenskom 
svietu. U sgodah njegova prezimena kao da se ogledaju sgode ceskoga 
plemena, koje se je sredinom ovoga vieka odhrvalo ubojitim posljedicam 
dvjestagodisnjega ponjemcavanja. U ognjistu ceskoga preporoda, u Zlatnom 
Pragu, stjecase nas August glavnu pripravu za svoj knjizevni rad ; s pre- 
porodjenjem ceskoga naroda obavljase se u nasem Augustu preporod i 
njegove starinom ceske, za njeko vrieme poniemcene porodice na nov 
zivot za slavu hrvatske mu domovine i svega slavenskoga svieta. 

U cetvrtom desetgodistu ovoga vieka dodje Vjekoslav Senoa iz Beca u 
Zagreb u sluzbu biskupa Alagovica za slasticara ; u toj sluzbi ostade mnogo 
godina i pod Alagovicevim nasljednikom nadbiskupom Haulikom. Ozeni se 
Terezijom pi. Rabac, duhovitom i naobrazenom gospodjicom iz Ugarske od 
porodice slavenskoga poriekla. Nas August rodi se 14. studenoga g. 1838. 
"u Zagrebu, u Vlaskoj ulici, Huzekovoj kuci ; krsten je u orfanotrofijskoj 
crkvici sv. Augustina i sv. Kvirina. Osim njega rodise se roditeljem jos 
tri sina i jedna kci ; od njih zivu sada samo Julijo, podravnatelj hrvatske 
stedionice u Zagrebu, i Aurel, stedionicki blagajnik u Budapesti. 

Roditelji Augustovi zivo se zanimahu za liepu knjizevnost, za glasbu 
i kazaliste ; otac mu jos pod stare svoje dane rado polazase koncerte i 
kazaliste, i rado pripoviedase o svojih uspomenah na slavne glumce i 
glasbene umjetnike. Majka bi djecaku Augustu citala po izbor pjesme iz 
svjetske, najpace iz njemacke knjizevnosti; kad mu bijase osam godina, 
naucila ga liepo deklamovati Schillerovo «Zvono» : to bijase klica potonjoj 
Augustovoj deklamatorskoj vjestini. Cesto bi na vecer citala svomu suprugu 
po koje slavno pjesnicko djelo, a mali bi August iz svoje posteljice dugo 
i dugo tajem prisluskivao. Tako je August u svom djetinjstvu primio od 
svojih roditelja prve pobude za liepu knjizevnost. Milovana majka umre 



— 177 — 

mu god. 1848. Do tada bjese August svrsio pucke skole u Zagrebu ; svoje 
uspomene na djecacke igre za burne godine 1848. prikazuje u pripoviesti 
«DLisi narodne straze». Obudovjeli otac posla Augusta g. 1849. u Pecuh 
k rodjaku, koji ondje sluzase u carskoj vojsci za blagajnika. Ratne sgode 
prisilise Augustova ujaka, da se na njeko vrieme preseli s porodicom i sa 
sinovcem iz Pecuha u Varazdin. Kad se rat svrsio, vratise se u Pecuh, i 
tu svrsi August do konca srpnja godine 1850. prvi gimnazijski razred 
s odlicnim uspjehom. Dojmovi boravka u Pecuhu ne bijahu bez posljedica 
za razvoj njegove cuti za domovinu ; srce mu od radosti skakalo — tako 
bi znao poslie pripoviedati — kad ga za prve setnje po Pecuhu na trgu 
vocarica hrvatski nagovorila: «kupite sljiva, mladi gospodine», a ceznja 
za domovinom svega bi ga osvajala, kad bi skolski drugovi pokazivali iza 
netom minulih ratnih zgoda mrznju svoju na nj, na Hrvata. Povrativ se k 
otcu u Zagreb, upisa se sredinom listopada g. 1850. u drugi razred zagrebacke 
gimnazije pod ravnateljem Novoselom. Poslie njekoga vremena zamieni ravna- 
telja Hrvata njemcar Premru, ali se njegovo nastojanje slamalo o mirnom i po- 
stojanom rodoljubnom djelovanju ucitelja: Ant. Mazuranica, Vebera, Mesica, 
Torbara i Katkica. Prve cetiri godine ucio August jos hrvatskim nastavnim 
jezikom, ali od pocetka svoje seste skole do konca gimnazijskih nauka njemac- 
kim. Tu svoju djacku dobu prikazuje sam u svojih «Knjizevnih pismih».* 
Kad je stupio u drugi razred zagrebackoga gimnazija, nije jos nista znao 
za hrvatsku knjigu, premda mu bijavSe vec na domaku cetrnaesta go- 
dina, i premda je vec dosta toga bio procitao iz njemackih pjesnika. 
Jednom opazi u svoga skolskoga susjeda Vukica, pitomca iz grcko-sjedi- 
njenoga sjemenista, Gunduliceva «Osmana» : to ga zacnu ; s velikom zeljom 
kupi knjigu i dade se s uztrajnim trudom na citanje njezino. To bijase 
pocetak njegova narodnoga preporoda; a sto Gundulicev Osman zapoce, 
to nastavi rodoljubni poticaj ucitelja : Antuna Mazuranica, Mesica i Katkica. 
Mazuranic je, uceci hrvatski i latinski jezik, upravo metodicki ulievao 
hrvatsku sviest u mladjahne giave, na veliku nevolju njemcara Premrua, 
a Mesic i Katkic njetise rodoljubni plamen naucanjem poviesti. Od skolskih 
drugova Augustovih prebirali bi hrvatske knjige navlastito pitomci plemic- 
koga konvikta Blaz Niemcic, Slav. Perok, Nap. Spun, i novoveska korjenika 
Ivan Tkalcic, koji je vec tada poceo mariti za hrvatsku starinu. Hrvatske 
knjige, navlastito poviestnicke (Svearovo Ogledalo itd.) podavao bi Augustu 
na citanje navlastito drug Perok. Tako se u Augusta razvi hrvatska sviest, 
i kad su mu u sestoj skoli nametnuli nastavni jezik njemacki, bijase on 

1 «Vienac» god. 1879. br. 11. i 12. 
Spomen-knjiga «Matice Hrvatske*. 12 



— 178 — 

kolovodja upornika i dugo ne htjede njemacki odgovarati. Procitav hrvatske 
knjige iz Perokove zalihe, osokoli se i podje Ljud. Gaju, da zamoli stiva iz 
njegove knjiznice. Gaj ga Ijubazno primi i zanese ga pokazujuci mu 
Luciceva «Skladanja», Petra Zrinjskoga «Sirenu mora jadranskoga», i druga 
stara djela, te razlazuci mu zarkom svojom rjecitoscu svoje misli o starih 
Ilirih, Cehu, Lehu i Mehu itd. Cesto bi ga Gaj k sebi zvao u svoju 
kucu u Gospodskoj ulici ili u svoj zaselak na Mirogoju, davao mu hrvatskih 
knjiga i casopisa na citanje, i zivom svojom riecju njetio u njem oganj 
rodoljublja. Pokraj tih zivih poticaja, koje je August primao od svojih 
ucitelja, od svojih drugova i od samoga Gaja, i koji su mu duh svracali 
iz Bachove njemcarije u hrvatsku proslost, njetijase njegov mar za 
starinu domovine takodjer starodavna stolna crkva zagrebacka, kojoj se 
je on, po sluzbi svoga otca, njekako tjesnije privezan cutio ; s njom je i 
ostale starine Zagreba vec u djetinjsko doba svom dusom prigrlio. 

Za razvoj njegove rodoljubne sviesti i njegova pjesnickoga dara 
bijase iz gimnazijskoga mu doba znamenit takodjer praznicki put u 
Kranjsku i u Mletke. Sa svojim drugom Alfonsom Mosetom, rodjenim 
Kranjcem, sinom visega cinovnika u Zagrebu, zaputi se preko Kranjske i 
Trsta u Mletke, a na povratku pohodi iz Ljubljane starodavni Kranj, i 
odatle Bledsko i Bohinsko jezero s izvorom Save. Tu upozna u krsnih 
Gorencih, u pjesmah Presernovih, ciji grob je kod Kranja pohodio, u 
divnih planinskih krajevih posve drugaciju Kranjsku od one, koju u Zagrebu 
zastupahu Premru i ostali kranj ski njemskutari : on upozna slovensku 
svoju bracu, koje vjekovi njemackoga pritiska nisu mogli odnaroditi. 
Boravak u torn slovenskom svietu, koji mu se odkrio u svoj divoti svojih 
planina, svoga puka, svojih pjesama, pobudi u njem prve pjesme: «vienac 
soneta», zacet vec god. 1855. a do kraja dovrsen god. 1857. U njegovoj 
rukopisnoj svezci iz potonje godine imade osim vienca soneta, — od kojih je 
sedam njih prvi put stampano u Leptiru g. 1862., a devet njih prestam- 
pano uBadalicevu izdanju Senoinih pjesama (g. 1892. na stranah 49 — 54.) — 
takodjer njekoliko romanca i balada i pjesma: «Kod izvora Save», koja 
je zametak njegovoj godine 1863. u «Nase gore listu» priobcenoj krasnoj 
velikoj pjesmi «Bohinsko jezero ». Kako je to njegovo putovanje po 
Kranjskoj mnogo doprinielo k razvoju njegova pjesnickoga dara i rodo- 
ljublja, navlastito kako ga je dirnula poezija Presernova i njegov grob, to 
je prekrasno prikazao u svojoj pripoviesti od god. 1879.: «Karanfil sa 
pjesnikova groba». 

Gimnazijske nauke i izpit zrelosti svrsi Senoa s odlicnim uspjehom koncem 
skolske godine 1856/7; u svih je razredih bio prvi ili drugi odlikas. Uz 



— 179 — 

to je kao privatista kod A. Petrica izvrstno naucio francuzki i talijanski 
jezik, a kod Metudija risanje; u karakteristicnom crtanju Ijudskih podoba 
stece prilicnu vjestinu, sto mu je poslie pomagalo za novelisticno zivo 
crtaiije Ijudskih znacaja : za svaku svoju vecu pripoviest obicavao hi glavne 
osobe olovkom karakteristicno nacrtati, da utuvi znacajna im obiljezja, 
koja ce u opisu izticati. U visih gimnazijskih razredih odlikovase se 
takodjer vjestinom u deklamaciji ; u ono doba bijase najsjajniji deklamator 
medju zagrebackimi djaci, i svi su mladji s divljenjem i s patriotskim 
ponosom gledali na nj. Ta njegova vjestina mnogo mu je koristila u 
potonjem pjesnickom stvaranju : sve su njegove epske pjesme gradjene 
veoma spretno za deklamaciju, kao sto su mu sve lirske pjesme veoma 
prikladne za piev. 

Kad svrsi gimnazij, nije ga zelja vukla za pravnickim zvanjem, nego 
zatrazi stipendijsko mjesto u beckoj orientalnoj akademiji. Natjecajni izpit, 
na koji ga ravnateljstvo akademije pocetkom listopada g. 1857. pozvalo, 
polozi s izvrstnim uspjehom, all zatrazenoga mjesta u akademiji ne dobi. 
Tako se morade upisati na pravoslovnoj akademiji u Zagrebu ; tu svrsi 
prvi i drugi tecaj. Zelja ga vukla u sviet, u slavenski sviet. 

II. 

Pocetkom listopada g. 1859. dodje Senoa u Prag. Upisa se 13. listo- 
pada na pravo-i drzavo-slovnom fakultetu prazkoga sveucilista ; 8. listopada 
god. 1860. polozi prvi drzavni izpit, a zavrsi pravoslovne nauke koncem 
Ijetnoga poljeca god. 1861. Ocutivsi za svojih gimnazijskih godina mrzki 
pritisak Bachova niemcecega absolutisma, i vidjevsi kao zagrebacki pravnik 
pocetak njegova sloma uslied Solferinskoga poraza, ugleda u Pragu po- 
vratak ustavnoga doba, te svom dusom prionu uz borbu svoga naroda i 
ostalih austrijskih Slavena, navlastito Ceha, za narodna i drzavna prava. 
Zlatni Prag, pun drevnih uspomena na mnogovjekovnu borbu Slavenstva 
s Niemstvom ; Zlatni Prag, novo ognjiste slavenske misli, stjeciste Slavena 
iz svih krajeva sjevera i juga, srediste ceskoga narodnoga preporoda, 
koji je najuztrajnijim politickim, knjizevnim, umjetnickim i druztvenim 
radom dan na dan sve to vise preobrazavao poniemceni pokrajinski grad 
u cesku priestolnicu : takov Zlatni Prag otvarase mladomu hrvatskomu 
pjesniku siroko obzorje politicke i knjizevne poviesti svega Slavenstva, i 
pritezase njegovu zarku dusu u zivu borbu slavenskoga svieta proti nje- 
mackomu. 

Cim je u Zagrebu pocetkom listopada g. 1860. poceo izlaziti narodni 
politicki dnevnik «Pozor», stupi Senoa u red njegovih suradnika, siljuci 



— 180 — 

mu svoje «Dopise iz Zlatnoga Praga» sadrzaja politickoga i kulturnoga, i 
kadsto po koji uvodni clanak ; a odkako je malo zatim, pocetkom godine 
1861., osvanuo beletristicki casopis «Nase gore ]ist», resijase ga Senoa 
svojimi pjesnickimi tvorovi . Tako je on na politickom i beletristickom polju 
radio iz Praga od g. 1860. sve do g. 1865. o boljku svoje domovine i 

V 

o dusevnoj svezi njezinoj s Cesi i ostalimi Slaveni. 

Siroko obzorje njegova pogleda u narodnihpolitickih i kulturnih pitanjih 
pokazuju u «Pozoru» g. 1861. uz njegove prazke dopise uvodni mu clanci.' 
Od tih uvodnih clanaka najznatnija je poduza razpravica (sastavljena od 
pet odsjeka) «Srbi i Hrvati», u kojoj temeljito dokazuje potrebu sloge 
Srba i Hrvata; njegov zivi mar za hrvatsku proslost, koji se je poslie 
tako sjajno ocitovao u njegovih romanih, vidi se vec u Pozorovu clancicu 
«Starine», kojim zagovara, neka se sve u Hrvatskoj i Slavoniji nasaste 
starine u buduce salju narodnom muzeju zagrebackomu, a ne, kako je 
dotad cesto bivalo po zlu obicaju, u Bee ili Pestu. 

U «Nase gore listu» od g. 1861. ima od Senoe samo jedna pjesma: 
elegija na smrt «Vjenceslava Hanke» (u br. 4. i 5.); ona pokazuje, kako 
je Senoa proniknuo u knjizevni preporod ceski, i u duh jednoga od 
zacetnika njegovih, obretnika kraljodvorskoga rukopisa; da bude elegija 
karakteristicna prema epskim pjesmam kraljodvorskoga rukopisa, spjevao 
ju Senoa narodnim desetercem bez sroka — kako nije nijedne druge 
svoje pjesme sastavio." 

Mnogo obilniji je Senoin rad za «Pozor» god. 1862. Osim povise 
politicko-kulturnih «Dopisa iz Zlatnoga Praga», iztice se njegov poveci 
uvodni clanak: «Poljaci i Rusi» (I. II. i III.), kojim vojuje za slobodu 
Poljaka, i clanak «Visa djevojacka skola^>, za uztuk protivnikom zamisljene 
takove skole u Zagrebu. Znatan je njegov rad za «Pozorov» feuilleton, 
koji je valjda na njegovu ponuku a svakako njegovim perom nastao u 
«Pozoru» godine 1862., iz pocetka pod naslovom «Zabavnik», a poslie pod 
imenom «Listak». U broju od 11. veljace otvorise Pozorov «Zabavnik» 
Senoini «Prazki listovi». Ti «Prazki listovi» jesu prvienci hrvatskoga 

^ «Pozor» god. 1861. u brojevih 13. i 15. ozujka, 20 trcaviija, 15. i 21. lipnja, 31. 
srpnja, 7. i 30. kolovoza, 1., 3 — 16., 22., 29. i 31. listopada, 13 i 21. studenoga, 12. 
prosinca. Naslovi uvodnih clanaka jesu: «Gdje smo sada? — Centralisticki casopisi i 
Hrvati. — Skromno pitanje. — Nova jeka od Balkana. — Ministarska logika. — Stari 
invalid. — Slavenski napredak i germanska bjesnoca. — Dvadeseti listopada. — Djevo- 
jacke skole. — Jos nesto o zadrugi. — Starine, — Srbi i Hrvati». 

2 Iz «Nase gore lista» od g. 1861. prestampana u Badalicevu izdanju g. 1892. 
« August Senoa. Razne pjesme» str. 177 



— 181 — 

feuilletona, i predtece potonjih znamenitih «Zagrebulja» Senoinih ; u 
njih se razpravljaju slogom koje humoristicnim koje ozbiljnim narodna 
pitanja iz podrucja politicnoga, prosvjetnoga i druztvenoga. Osim «Prazkih 
listova» izadjose u Pozorovu «Listku» iste godine 1862. jos dva posebna 
feuilletonska clanka njegova : «Gjurgjev dan u Ceskoj» i «Ivanje u Pragu». 
Govornicka mu vjestina, s kojom je on kod mnogih narodnih svecanosti u 
Pragu rjecito zastupao svoje zemljake, ogleda se u njegovoj «Zdravici 
prilikom svecanog objeda svih ceskih, moravskih i slezkih pjevackih druztava 
u Pragu na 18. svibnja g. 1862». Kriticku pomnju, s kojom je pratio razvoj 
slavenske liepe knjizevnosti, pokazuju njegove dvie povece knjizevne obznane 
u Pozorovu «Listku» iste godine : «0 slavenskoj citanci Jaromira Erbena», 
sastavljenoj od puckih prica u svih slavenskih jezicih i narjecjih, i «0 sve- 
slavenskom casopisu Slovjeninu». Kako se je u Pragu liepo razvijao njegov 
mar za dramaticku umjetnost cestim polazenjem ceskoga narodnoga kaza- 
lista, to pokazuje prva njegova poveca kazalistna ocjena u Pozorovu «Listku» 
iste godine pod naslovom «0 ceskom kazalistu». Plod njegovu proucavanju 
poljskoga pjesnictva, kojim se je obilno bavio, jest prvi njegov poveci 
prievod: «Ulomak prievoda iz Mickiewiczeva Konrada Wallenroda». Posve 
nov pojav u nasoj knjizevnosti bijase u Pozorovu «Listku» iste god. 1862. 
njegova politicka satira «Vjecni Zid u Zagrebu», kojom siba politicku 
prevrtljivost u predozujsko, Bachovo i Schmerlingovo doba; u humoreski 
«Dusa Lumirova» crta s duhovitom salom zivot hrvatskih djaka u Pragu. 
Tim dvjema radnjama zapoce Senoa svoje znamenite satiricke i humo- 
sisticke crtice.^ 

Pokraj tolika Senoina rada za «Pozor» god. 1862. pomalo ga preostade 
te godine «Nase gore listu». U njem izadjose izvorne pjesme: «Poljak 
sliepac», balada prikazujuci poljsko-ruski rat pod Kosciuskom i potonje 
prognanictvo poljsko, a zavrsujuci vapajem za poljsko ruskom pomirbom ; 
«Kalifornijsko zlato — hrvatsko vino» saljivo-didakticna pjesma u slavu 
hrvatskoga vina, koje je prema tudjinskomu pivu kao kalifornijsko zlato 



^ «Pozor» g. 1862.: Dopisi iz Praga u brojevih od 18., 19. 25. veljace, 24. ozujka, 
1. i 15. travnja, 7 svibnja, 18., 20., 21. i 30. lipnja, 16, 17., 29. i 30. srpnja, 1., 9. i 
24. listopada. Uvodni clanci u brojevih od 5. i 6. kolovoza, 3. rujna i 5. prosinca. 
Feuilletoni u Pozorovu «Zabavniku» i «Listku» u brojevih od 11. i 26. veljace, 4. ozujka, 
3. i 24. lipnja i 18. prosinca. Knjizevne obznane i ocjene u «Listku» od 2. kolovoza, 
16. rujna i 27. studenoga. Ulomak prievoda iz «Konrada Wallenroda» u «Listku» od 
19. i 20. rujna; «Vjecni Zid u Zagrebu* u «Listku» od 30. i 31. listopada, 8., 11. i 12. 
studenoga, — (zavrsetak je u Pozorovu «Listku» g. 1863. u brojevih od 11. do 17. 
veljace.), Dusa «Lumirova» u «Listku» od 18., 19. i 20. studenoga. 



— 182 — 

prema austrijskomu papiru; tri Ijubavne pjesmice, krasne po ideji i po 
pievnom savrseno lirskom obliku : «Koliko li Ijubav traje? — Hoce li mi 

V 

draga doc? — Skoljka».' Osim ovih izvornih izadjose u «Nase gore listu» 
g. 1862. prevedene pjesme: «Nauk mladozenji», po Shakespeareu ; «Zu- 
lejka» i «Koprena» po Mirzi Saffiju. Ove dvie posljednje pjesme priobcene 
su takodjer u godisnjaku «Leptiru» iste godine 1862., gdje je izpred 
njih prvi put stampano sedam soneta iz njegova godine 1857. dovrsenoga 
«Vienca soneta», i to ovi: Proljece, Faeton, Ruzin san, Putnik, Ruza, 
Labud, Snieznik; ti su — kako malo prije spomenusmo — odatle pre- 
stampani u Badalicevu izdanju (str. 49 — 53.), a dodana su im od drugud 
jos dva soneta «Zlatna riba» i «Zavist» (str. 53. i 54.) Ti Ijubavni soneti 
prve su pjesme Senoine, kako sam kaze u «Sniezniku» : «U mom srcu 
klilo sto drazesti, tebi stadoh malen vjencac plesti: prva u njem Ijubav, 
prvo cviece». U njih su misli vjesto provedene prema zahtjevom sonetnoga 
oblika; u gdjekojih (kao u «Sniezniku» i «Labudu») ima traga zivim doj- 
movom pjesnikova putovanja po Kranjskoj, poslie kojega su soneti nastali ; 
jezicni oblik kanio je sam pjesnik dotjerati za novo izdanje. 

Tiekom godine 1863. jenjava Senoino suradnictvo za «Pozor», te 
napokon, radi poljskoga pitanja, prestade sasvim. U Pozorovu «Listku» 
mjeseca veljace g. 1863. dovrsi svoga «Vjecnoga Zida u Zagrebu» ; priobci 
njekoliko «Dopisa iz Zlatnoga Praga» ; posla uvodni clanak «Safarikova 
knjiznica», kojim preporucase, da se ta knjiznica nabavi za zasnovanu 
jugoslavensku akademiju znanosti. Radi toga, sto je u svojih «Dopisih» 
zagovarao Poljake u poljsko-ruskom sporu, napade na nj u «Srbobranu» 
Aco Popovic; i od urednictva Pozorova stizahu mu prigovori radi njegova 
pristajanja uz Poljake. Da se opravda, napisa u vise brojeva «Pozora» 
«Odgovor Aci Popovicu», u kojem dokazivase, zasto i u kojem smislu on 
brani Poljake. On je njim u prilog pisao po svojoj tvrdoj uvjerenosti, po 
svom srcu, koje ga nukase da brani slabijega proti jacemu, da povladjuje 
borcem za narodnu slobodu. U takovu misljenju on se slagase s dr. Gregrom, 
dr. Sladkovskim i ostalimi mladjimi rodoljubi i knjizevnici ceskimi, koji su se 
tada upravo radi poljskoga pitanja odvojili od starijih prvaka ceskih, 
Fr. Palackoga i dr. Riegera, te suzametnuli «mladocesku» stranku proti «staro- 
ceskoj». Urednictvo «Pozora», koje se u poljsko-ruskom sporu drzase jedna- 
koga smjera sa Starocesi, zamjerase Senoi njegovo polonofilstvo i prigo- 
varase mu, da je zanesenjak, ideolog. Jos jednom, u broju od 18. kolo- 

^ Iz «Nase gore lista» od g. 1862. prestampane u izdanju «Razne pjesme» str. 
3., 45—47., 171. 



— 183 — 

voza, napisa Senoa obsiran «Dopis iz Zlatnoga Praga» u prilog Poljakom ; 
a tim se za vise godina prekinu njegova suradnicka sveza s «Pozorom».^ 
Dok je tako godine 1863. rad Senoin za politick! dnevnik «Pozor» 
bivao sve to rjedji i napokon posve prestao, ucestase te godine njegovi 
pjesnicki plodovi u beletristickom «Nase gore listu», vecina ih pod pseu- 
donimom «Veljko Rabacevic», kojim se je odtada Senoa njekoliko godina 
sluzio (prevodeci ime svoje August u Veljka, a prezime gradeci po majci, 
rodjenoj Rabac). Njegova pjesnicka zica javlja se te godine u svih osobitih 
mu vrstih i nacinih s velikom vjestinom. Osobiti mu pjesnicki slog vec je 
prilicno gotov i dotjeran : u baladi «Kalihgrad» (izhusitskogadoba); u romanci 
«Stari plemic» (iz poljskoga ustanka) ; u rodoljubnih popievkah : «Zdravica» 
(prva mu pjesma s jambskim mjerilom) i «Trojedini barjak nas», koje se 
duhovitoscu misli i krasnim za piev prikladnim oblikom odlikuju ; u rodo- 
Ijubnoj didakticnoj pjesmi «Hrvatskomu sinu» ; u humoristickoj povjestici 
po narodnom pricanju «Postolar i vrag» ; u Ijubavnoj veseloj popievci 
«Ljubav svuda», koja motiv jedne narodne pjesme umjetnicki dotjeruje; u 
nizu duhovitih satirickih pjesmica «Sipci iz vrta Petrice Kerempuha» ; u 
velikoj opisno-razmisljajnoj rodoljubnoj pjesmi «Boliinsko jezero», u kojoj 
su zivi opisi krasota Bohinskoga jezera i Savina izvora protkani patrio- 
tickimi razmisljaji o proslosti i buducnosti slovenskoga plemena i svega 
slavenskoga roda. Ta je krasna pjesma zrio plod njekadasnjega djackoga 

V 

putovanja Senoina na Bohinsko jezero i izvor Save. Zanimanje njegovo 
za sjeveroslavensko pjesnictvo pokazuje prievod maloruske dumke od Ta- 

V 

rasa Sevcenka «Razsuta mogila», a brigu njegovu za hrvatske dialektne 
pucke pjesme pokazuje priobcena kajkavska «Narodna pjesma»." 

Iste godine 1863. priobci u Kraljevicevu pozezkom beletristickom 
listu «Slavoncu» iz svoga «Vienca soneta» tri soneta : «Zviezda stado», 
«Mati narav», i «Jos proljetni ...» (u broju XXII.). 

I sliedece godine 1864. obiluje «Nase gore list » njegovimi pjesmami. 
Poslije dvaju soneta iz sonetnoga «Vienca» (u 1. broju), javljaju se prvi 
put njegove cuvene «Hrvatulje» : to je niz od 14 krasnih koje Ijubavnih 
koje rodoljubnih pjesama, kroja humoristicnoga ili ozbiljnoga — medju 
njimi je glasovita elegijska popievka: «0j vi magle, biele magle». S njimi 

* «Pozor» g. 1863.: «Dopisi iz Zlatnoga Praga» u brojevih od 7. i 13. siecnja, 
19. ozujka, 23. svibnja, i 18. kolovoza. Uvodni clanak «Safafikova knjiznica» u broju 
od 8. travnja. «Odgovor Aci Popovicu» u brojevih od 24., 25. i 26. lipnja. 

^ Ti pjesnicki tvorovi Senoini u «Nase gore listu» od g. 1863. prestampani su 
osim pjesama «Hrvatskomu sinu, Razsuta mogila, Narodna pjesma» — koji u «Izabranih 
pjesmah» (str. 9., 61., 137.. 160.) — koji u «Raznih pjesmah» (str. 6., 55., 56., 125.) 



— 184 — 

se zivoscu i duhovitoscu takme «Brojanice» : to je niz od deset Ijubavnih 
pjesmica nesudjenoj dragoj. Humorom se od njih razlikuje saljiva Ijubavna 
pjesmica <Grob za ziva». Duhovita je satira «Vilinskomu nedonoscetu», 
kojom Ijiito siba nezrela naduta nadripjesnika. Osobito je znacajna pjesma 
«Tvrda vjera», u kojoj sad s duhovitim humorom, sad sa zarkim poletom pri- 
kazuje, kako su ga drugi zahman htjeli prisiliti na strogo ucenjacko zvanje, 
ali je dusa njegova ostala i do smrti ce ostati vjerna svojemu bogoda- 
nomu zvanju pjesnickomu. Ta je pjesma njegov odgovor mnogim koje 
zabrinutim koje zlobnim prigovaraocem njegovim, koji ga karahu ill 
opadahu, sto je krzmao polagati stroge izpite pravoslovne. Humoristickom 
povjesticom «Sah mat» (o nesgodi Fridrika velikoga, koga su Trenkovi 
panduri zatekli kod partije saha te ga mal ne zarobili, a zaplienili mu 
satorje i dasku sahovnicu, koju pjesnik vidje u zagrebackom muzeju), pak 
ozbiljnom povjesticom «Zagreb», u kojoj se po narodnom pricanju slavi 
postanak imena glavnoga nam grada, zapoce Senoa slavljene svoje pjesnicke 
tvorove iz hrvatske proslosti. Humoristicka je «Zlatna casa, istocna prica», 
alegorijski primienjena na mlade djevojke. Dok je sve te izvorne pjesme 
priobcivao pod pseudonimom «Veljko Rabacevic», podpisivase svoje prezime 
samo pod prievodi ; a prevede te godine njekolike «Vecernje pjesme» 
svoga prijatelja, glasovitoga ceskoga pjesnika V. Halka i njegovu pri- 
poviest «Muzikas».^ 

U «Nase gore listu» godine 1865. priobci II. dio svojih «Hrvatulja» 
(sastojeci od sest pjesama),''^ i prievod dviju Heineovih pjesmica: «Cist 
racun» i «Stara ruza». Vec od pocetka god. 1865. poce Senoa raditi iz 
Praga za Luksiceva «Glasonosu», koji tada izlazase u Becu. Prije nego 
ce se proljecem 1865. preseliti iz Praga u Bee, da uredjuje receni Luk- 
sicev beletristicki list, dovrsi Senoa u Pragu na sam veliki cetvrtak svoju 
satiricku komediju iz zagrebackoga zivota «Ljubicu». U predrasticnoj sa- 
tiricnoj ostrini te komedije, koja bijase zaprekom njezinu zeljenomu us- 
pjehu kod zagrebackih literarnih sudija, ogledase se gorcina pjesnikova 
stanja za posljednje godine njegova boravka u Pragu. 

Kad je g. 1859. polazio na prazki pravoslovni fakultet, namjenjivahu 
mu profesuru na zagrebackoj pravoslovnoj akademiji, cim poluci doktorsku 
diplomu. Ali tu namjenu osujeti njegova pjesnicka narav; proucavanje 
svjetske, a navlastito francuzke i sjevero-slavenske liepe knjizevnosti i 

^ Iz god. 1864. «Nase gore lista* prestampane su pjesme Senoine — osim «Dva 
soneta», «Zagreb» i prevedenih «Vecernjih pjesama» — koje u «Izabranih pjesmah» 
(str. 11.) koje u «Raznih pjesmah» (str. 10., 14., 58., 60., 66., 83.) 

- Prestampan u: «Izabranih pjesmah» (str, 24.). 



— 185 — 

slavenske poviesti, zivo zanimanje za slavenska politicka pitanja, dosta 
obiliio suradnictvo za «Pozor» i za «Nase gore list»: sve to smetase njegovu 
pripravii za stroge izpite. Radi duga odgadjanja tih izpita izostade mu 
napokon novcana podpora od kuce i od narodnoga meceiie biskupa Stross- 
mayera ; privreda od «Pozora» i od «Nase gore lista» bijase neznatna, a 
nije ni radio radi nje, nego po nutarnjem zvanju svojem. Da ublazi svoje 
velike neprilike, koje ga sve to Ijuce stezahu, stade raditi, kako bijase 
podpuno vjest ceskomu jeziku, za ceske «Narodne Liste» i «Zlatu Prahu»: 
tu priobcivase clanaka politicnih i literarnih, navlastito o juznom Sla- 
venstvu, i pjesama koje izvornih koje prevedenih. AH taj rad od nevolje 
ne mogase biti tako obilan, da bi ga pristojno uzdrzavao ; prijateljske 
sveze s dr. Gregrom, V. Halkom, J. Nerudom i drugimi mladjimi ceskimi prvaci, 
koji se okupljahu oko «Narodnih Lista» i «Zlate Prahe» podrzavahu ga, 
da u nevolji ne klone duhom, ali mu ipak polozaj u Pragu postajase sve 
to nesnosniji, te se je s proljeca g. 1865. rado odazvao pozivu Luksicevu, 
da dodje u Bee iiredjivat «Glasonosu» i «Slavische Blatter». 

V 

Sestgodisnjim boravkom u Pragu razvise se ili bar zametnuse se 
knjizevnicke osobine Senoine. Drugovanjem s Jugoslaveni iz svih krajeva, 
obcenjem s ceskimi prvaci, s poljskimi prognanici, s ruskimi knjizevnici, 
marljivim citanjem ceskih, poljskih i ruskih djela, upodpuni se njegovo 
zarko hrvatsko rodoljublje sirokim sveslavenskim obzorjem. Podpuno umi- 
juci ceski, a dobro poljski i ruski jezik, priviknu se dusevnoj potrebi, da 
sve to dublje upoznaje i da zivim srcem prati politicki i knjizevni zivot 
svih Slavena. Proucavanjem najboljih pjesnickih umotvora sjevera i juga 
slavenskoga razvijase se njegova velika pjesnicka snaga najpovoljnijim 
pravcem : po zivih pobudah srca i zivota, i prema osobinam i potrebam 
narodnoga duha. U tom pogledu nalikuje njegov razvoj na Vrazov, koji 
mu bijase predteca kako u poznavanju slavenske liepe knjizevnosti tako 
u lirici, baladi, romanci, povjestici, satiricnoj i humoristicnoj pjesmi. Mar- 
Ijivo polazenje ceskoga kazalista, koje se tada rec bi iz prvih pocetaka 
divno razvijase u dramskoj i u opernoj struci, pripravljase ga za potlanje 
njegovo velezasluzno dramaturzko i kriticno djelovanje za hrvatsko kaza- 
liste u Zagrebu. Pribivajuci sa svojimi drugovi zemljaci cestim narodnim 
svecanostim ceskim, i kod njih vrseci zadacu odabranoga govornika hr- 
vatskoga, usavrsavase se u prigodnom besjednictvu patriotickoga i pje- 
snickoga kroja, sto bijase dobra priprava za potlanje njegove mnogobrojne 
uzorne prigodne pjesme kod narodnih svecanosti. Donesav vec iz Zagreba 
dobrano povjestnickoga znanja i zivo zanimanje za narodne starine, mogase 
Senoa taj pravac svoga duha obilno njegovati usred obilja poviestnih 



— 186 — 

spomenika u starodavnom Pragu, gdje rodoljubni ucenjaci gojahu i raz- 
svjetljavahu ceske stare uspomene u prilog novomu narodnomu pokretu ; 
on marljivo citase djela ceskih povjestnicara, poglavito Palackoga, i zadublji- 
vase se rado u doba Husitsko i u doba Bjelogorske bitke; upoznavase 
takodjer poljske i ruske, francuzke i engleske povjestnicare ; citase histo- 
rijske romane ceske, poljske, engleske: sve to pripravljase Senou na po- 
tlanje njegovo zivo zanimanje za historijske uspomene rodnoga mu grada 
Zagreba i na znameniti njegov rad u pripoviesti i romanu iz hrvatske 
proslosti ; pak, sto je Senoa vidio u ceskih i poljskih romanopisaca, da 
oni, po tendenciji svojih umotvora, popunjuju i povisuju blagotvorni dojam 
patrioticnih povjestnicara svoga naroda, to je on polucio u nasoj knjizev- 
nosti. Prijateljujuci s tadanjimi glavnimi ceskimi beletristi od mladjega 
narastaja, navlastito s Halkom i Nerudom, motrijase u njih Senoa, kako 
iz pobuda, iz dogadjaja svakdanjega zivota gradskoga i seoskoga postaju 
zivi pjesnicki i novelisticki umotvori : to mu bijase, ako i nehotice, primjer 
za potlanje njegove novelisticke radnje iz hrvatskoga gradskoga i puckoga 
zivota. Tako je prazki boravak u mnogom obziru odlucno djelovao na 
razvoj osobitoga pjesnickoga genija Senoina. 

Ill 

S proljeca g. 1865. preuze Senoa uredjivati u Becu obadva Luksiceva 
casopisa, hrvatski beletristicki list «Glasonosu» i «Slavische Blatter, 
Zeitschrift fiir die Gesammtinteressen des Slaventhums». U «Glasonosi», 
dok je jos izlazio u Karlovcu, bjese se Senoa javio godine 1864. baladom 
iz prazke poviesti za Rudolfa II.: «Lavov dvor», a od pocetka g. 1865., 
kadno je taj list poceo izlaziti u Becu, siljase mu Senoa jos iz Praga 
pjesama i literarnu razpravicu : «Misli o nasoj knjizevnosti». U tom clanku 
razlaze Senoa, kolika je potreba i velika vriednost beletristike i ka- 
zalistne umjetnosti pored stroge znanosti, a za primjer iztice Cehe, u kojih 
zabavno-poucna liepa knjizevnost namienjena gradjanstvu i puku, tomu 
korienu narodnoga zivota, odlucno pomagase silnomu novomu napredku 
narodne sviesti, narodne snage. Prvi broj beckoga «Glasonose» dostojno 
naresi Senoina krasna pjesma: «Crnogorska stamparna» ; ona je primjer 
onoj riedkoj duhovitosti, s kojom je Senoa umio dnevne dogadjaje pje- 
snicki obraditi. Od novinske viesti, da su Crnogorci tiskarska slova, sto 
im bjese ruski car poslao na dar, upotrebili za naboj u slavnoj obrani 
od turske navale, sagradi Senoa divnu pjesmu, punu zara i junacke je- 
drine. Pjesma se je crnogorskomu knezu, junaku i pjesniku, tako svidjela, 
da je za nju kolajnom nagradio vlastnika «Glasonose» Luksica, — sto je 



— 187 — 

pjesniku Senoi dakako posve pravo bilo. Osim te pjesme posla Senoa 
jos iz Praga i Ijubavnu razmisljajnu pjesmu: «Srce pjesnikovo». Lativsi se 
urednictva, priobcivase u vise brojeva «Glasonose», od konca travnja do 
konca godine, niz Ijubavnih pjesmica pod skupnim naslovom : «Posavke» 
(I. Sag. II. Oj ti duso. III. Znam — ne znam. IV. Vrieme. V. Robstvo. 
VI. Nasa kcerka. VII. Zlatni cviet.) Prema ilustracijam u «Glasonosi» mo- 
rade napisati romancu «Tatar-kan» i baladu «Anka Neretvanka» ; te pjesme, 
koje no je prigodna nuzda nametnula, pokazuju vjestinu njegovu, da 
— kako rece Gothe — komandira poeziji. Povjesticom « Zlatni krst«, 
izbavi Janka Sibinjanina iz turskoga robsta cudesnim pojavom zlatnoga 
krsta, zapoce Senoa svoj znameniti rad u toj vrsti pjesnictva, i prvi put 
uporabi u vecem pjesmotvoru jambsko mjerilo. Krasnim prievodom Raci- 
nove tragedije «Fedre» u desetercu zapoce svoje zasluzne prievode uzornih 
dramskih umotvora iz svjetske knjizevnosti. Ali najznatnija mu je radnja u 
«Glasonosi» prva njegova novela «Tii rop olj ski top», kojoj je sadrzaj : 
staru, u predozujsko doba s politickih razmirica nastalu zavadu dviju su- 
sjednih vlasteoskih porodica turopoljskih, jedne magjaronske a druge ilirske, 
svlada, pri povratku ustava g. I860., ziva Ijubav dvoje mladih iz onih 
zavadjenih obitelji, i domisljatost starca zupnika, koji daje u slavu kon- 
stitucije izpaliti stari top u turopoljskom gradu Lukavcu i tim izvrsuje 
uvjet, pod kojim se, kao toboz neizpunjivim, bio zarekao stari magjaron, 
da ce dati svoju kcercu mladomu susjedu Ilircu. Tom pripoviescu, za- 
grijanom zivim domoljubljem, punom zdrava humora u crtanju politickih 
razmirica i turopoljskih gospodskih i seljackih tipa, punom drazestne na- 
ravske poezije u slikanju Ijubavne idile na hrvatskom ladanju, nastupi 
Senoa stazu svoje slave na polju novele i romana iz hrvatskoga zivota, 
a ujedno nehotice prorece svoju buducu srecu : Istvanic se u noveli zove 
stari turopoljski plemic, koji napokon daje svoju kcer mladomu Ilircu, a 
Senoina, tada jos neslucena buduca zena, bijase kci — turopoljskoga pie- 
mica Istvanica. Prezime Istvanic i po koju crtu turopoljskoga zivota upo- 
trebi Senoa po kazivanju svoga beckoga prijatelja Gjure Ledera, rodjaka 

V 

Istvaniceva. Poslie pripoviesti «Turopoljski top» napisa Senoa za «Gla- 
sonosu» humoresku feuilletonskoga kroja «Bliedi mjesec» po istinitom do- 
gadjaju, i povecu pripoviest «Prima donna», koja je jedina njegova no- 
vela, kojoj radnja nije uzeta iz hrvatskoga zivota; njegovo poznanstvo 
s clanovi talijanske operne stagione u Zagrebu, dok bijase visim gimna- 
zijalcem i pravnikom zagrebackim, i njegov djacki put u Mletke namace 
mu gradju za ovu pripoviest iz talijanskoga druztva. Osim toga napisa u 



— 188 — 

«Glasonosi» po svojoj urednickoj duznosti vise sto manjih sto vecih knji- 
zevnih ocjena pod rubrikom «Knjizevnost i umjetnost».' 

Kao urednik casopisa «Slavische Blatter» za god. 1865. napisa Senoa 
osim vise sitnijih bibliografskih i artistickih viesti clanak «Croatische An- 
siedlungen in Niederosterreich», pak prievod jedne narodne pjesme bu- 
garske «Die weisse Neda und der blonde Vojvod», dviju hrvatskih kaj- 
kavskih «Das bunte Voglein» i «Das Edrener Madchen» i jedne luzicke 
«Traurige Hochzeit»; zatim prievod hrvatske pucke pripoviesti (koju mu je iz 
svoje rukopisne sbirke priobcio prijatelj Tade Smiciklas) «Die zwolf Briider», 
nadalje prievod dviju Vrazovih pjesama «Anna» i «\Vas ist die Liebe?» 
Jos napisa povecu ocjenu Trnskovih «Kriesnica» II. knjige, i podulji vje- 
kopis «Peter v. Preradovic». Tako je Senoa nuzdu, da radi za slavenski 
knjizevni organ na njemackom jeziku, liepo upotrebio u svrhu, da pokaze 
tudjemu svietu njekoliko po izbor plodova pucke i umjetne vile svoga 
naroda ; on je jamacno prvi poceo prevoditi manje hrvatske umjetne 
pjesme na njemacki jezik, i to s vjestinom, koju je jedva itko nadkrilio. 

Premda se je «Glasonosa» tiekom g. 1865. po Senoinih radnjah po- 
digao do znatne literarne vriednosti, morade vlastnik koncem god. 1865. 
obustaviti taj list, i nastavi od pocetka g. 1866. samo «Slavische Blatter », 
ali u povecanom obsegu. Senoa ostade urednikom jos do proljeca te- go- 
dine ; iz toga vremena iztice se njegov prievod Preradoviceve pjesme 
«Mrtva ljubav». 

Osobni i materijalni polozaj njegov u Becu kao vjesta urednika 
dvaju literarnih casopisa, u dva jezika, ne bijase ni s daleka prema njegovu 
radu ; po svom urednickom zvanju, po svojoj velikoj naobrazenosti i riedkoj 
duhovitosti bijase u ugodnih svezah sa slavenskim knjizevnim i umjetnickim 
svietom u Becu, a i Niemci cienjahu njegovo pero, te ga je urednik dr. 
Mayer za «Oesterreichische Revue» zaprosio za jedan clanak o Hrvatskoj ; 

^ Glavnije knjizevne ocjene Senoine u «Glasonosi» g. 1865. jesu: «Sacurici i subari» 
Ilije Okruf^ica, o «Cvieti» Meda Pucica, o <'Krvavoj kosulji» Sundecica, o «Lje]jinkah» 
Josipa Eugena Tomic'a, o «Pjesmah» Gjure Kovacevica, o «Kriesnicah» Trnskoga, o 
«Knjizevniku», o «Arkivu za poviest jugoslavensku», Posebni su literarni njesT^ovi clanci ' 
«Gradivo za hrvatsku poviest u Ceskoj», koje je po privatnih arkivih u Ceskoj nasao 
bio prazki drufj njegov Tade Smiciklas; «Zivot i djela Petra Preradovica», i vjekopis 
«dr. Vitjeslava Kappera», ceskoga pisca i prevodica hrvatskih i srbskih narodnih pje- 
sama. — Iz «Glasonose» od g. 1864 i 1865. prestampane su pjesme Senoine koje u 
«Izabranih pjesmah» (str. 32 , 78,, 233 ) koje u «Raznih pjesmah» (str. 67 — 72., 167., 
122., 123.), a pripoviesti u Maticinu izdanju «Sabranih pripoviesti A. S.» «Glasonosa» 
od godine 1865. ima radnja iz Senoina pera u brojevih: 1., 3., 6., 8. i od ovoga dalje 
u svakom do konca godine. 



— 189 — 

Senoa napisa liepu geografsko-kulturnu sliku o Zagrebu i okolici. Ali 
vanjski polozaj Senoin bijase nepovoljan; takovo stanje postajase mu sve 
to neugodnije, i jednoc mu dotuzilo do skrajnosti. Bez uspjeha ostade 
njegovo nastojanje, da bi ga namjestili kod hrvatske dvorske kancelarije. 
Da bi se domogao povoljnijega polozaja, u kojem bi mu preosta- 
jalo vremena za pripravu na stroge izpite. rado primi poziv uprave 
«Pozora» i preseli se pocetkom proljeca g. 1866. iz Beca u Zagreb, da 
uredjuje u Pozoru «Listak» i rubriku «Knjizevnost i umjetnost», za koju 

• • • V 

je imao poglavito pisati kritike o narodnom kazalistu. Take se Senoa u 
proljece god. 1866. povrati u domovinu, u svoj mill Zagreb, kojega vec 
vise godina nije vidio, i kao beletristicki suradnik Pozorov usavrsi 
hrvatski feuilleton, komu je on kao prazki djak god. 1862. bio 
pravim zacetnikom, i dotjera hrvatsku kazalistnu kritiku, za koju 
se on u Pragu valjano bio pripravio. 

Senoine vjeste kritike o «hrvatskom kazalistu» (pod znakom — n — ) 
pocimaju u «Pozoru» pri izmaku proljetne saisone g. 1866.' Prije nego sto 
ce ih nastaviti za novu u jeseni opet otvorenu saisonu, napisa u vise 
brojeva povecu znatnu dramaturzku studiju «0 hrvatskom kazalistu ».^ 
Njom razlozi svoje misli o upravi i razvoju hrvatskoga kazalista; dokaza 
potrebu, da se preustroji kazalistna uprava, da se popravi polozaj glumaca 
stalnim namjestajeift i pravom na mirovinu, da se popravi umjetnicko 
rukovodjenje glumaca,. da se popravi izbor repertoirnih komada, navlastito 
da se dade pretega francuzkoj klasicnoj i modernoj drami nad njemackom, 
koju je upravljac kazalista dr. Demeter, od mladosti naviknut na njemacku 
klasicnu i romanticnu dramatiku, volio od toboze «plitkih» modernih fran- 
cuzkih konverzacijnih komada. Senoini prigovori dosadanjoj upravi i 
dosadanjemu sastavljanju repertoira kosnuse se zasluznoga dr. Demetra, i 
on ustade u «Narodnih Novinah» proti novotarskim predlogom ; taj De- 
metrov uztuk pobijase Senoa u zaglavnom clanku svoje studije (u broju 
od 20. rujna). Posto je tako Senoa razvio svoj cjelokupni program o 
hrvatskom kazalistu, pisase strucne ocjene o kazalistnih prikazah tiekom 
jesenske, zimske i proljetne saisone g. 1866/67.^ Te vjestacke kazalistne 
ocjene utrose Senoi put k potlanjemu njegovu zvanju kao artistickomu 

^ «Pozor» g. 1866. u brojevih od 10, 14. i 17 travnja i dalje. 

2 «Pozor» g. 1S66. u brojevih od 4. do 20. rujna. 

3 «Pozor» g, 1866. u brojevih od 9., 12., 14., 15., 16., 19., 22., 23. i 30. studenoga, 
od 4., 8.. 24. i 29. prosinca. «Pozor» g 1867. u brojevih od 10., 11., 12., 15., 16., 21., 
22., 23, 29. i 31. siecnja; od 5, 9., 13., 16., 22. i 27. veljace; od 15., 19., 21., 23., 
29. i 30. ozujka; od 2., 4. i 9. travnja. 



— 190 — 

ravnatelju i dramaturgu narodnoga kazalista ; a obsezno izkustvo, koje je 
u torn zvanju u vise godina stekao, bijase u prilog zrelosti i temeljitosti 
kazalistne kritike njegove, koju je opet, poslie dramaturzkoga zvanja 
svoga, kao urednik «Vienca» njegovao. 

Uz kazalistne kritike znatni su njegovi izvorni feuilletoni u «Listku» 
Pozorovu god. 1866. i 1867., zapoceti u broju od 5. svibnja god. 1866. 
pod naslovom «Z agr ebulj e>, s podpisom «Petrica Kerempuh». To su 
duhovito i zivo pisane koje humoristicne, koje satiricne, koje ozbiljne 
povece slike (gdjekoja u vise brojeva) iz hrvatskoga politicnoga, druz- 
tvenoga, knjizevnoga i umjetnickoga zivota. Godine 1866. napisa takovih 
deset slika, od kojih posljednja radi o talijanskoj operi u Zagrebu za 
Bachovo doba; godine 1867. napisa novi niz «Zagrebulja» — komad 
I. — V.^ Za sebe je feuilleton u broju od 15. rujna g. 1866. «Glas od 
Gradne», kojim opisuje proslavu tristagodisnjice Nikole Zrinskoga u 
Samoboru. Osim napomenutih feuilletona priobci u «Listku» Pozorovu te 
godine svoju jos u Pragu god. 1865. napisanu komediju iz zagrebackoga 
zivota «Ljubicu»,^ i dade ju napose otisnuti, ali se ona radi satiricne 
paprenosti svoje ne svidje Iv. Perkovcu i drugim literarnim sudijam ; priobci 
i krasnu historicnu baladu «Vivat constitutio», o obrani hrvatskoga ustava 
proti nasilnomu banu Balasi i caru Josipu 11.^ Osim ovih izvornih radnja 
imade u Pozorovu listku g. 1866. i vise prievoda Senoinih iz slavenske i 
francuzke beletristike,"^ a g. 1867. osim kazalistnih kritika od nove godine 
do konca travnja i njekoliko knjizevnih ocjena, prievoda i uvodnih clanaka.^ 

Kad je pri izmaku Ijeta god. 1867. radi nove vladavinske struje 
«Pozor» morao prestati u Zagrebu i zakloniti se u Bee, gdje je od 5. 

^ Pozorov «Listak» god. 1866. donosi «Zagrebulje», komad I. do X., u brojevih 
od 5., 13., 14—16. svibnja; od 25. lipnja; od 5., 13., 18., 23., 24. i 28. srpnja; od 10. 
i 24. kolovoza; od 22., 24., 25., 27—29. rujna. — God. 1867. donosi «Zagrebulje», 
komad I. do V., u brojevih od 12., 19. i 26. siecnja, 5. travnja i 5. svibnja. 

^ Pozorov «Listak» g. 1866. u brojevih od 21. svibnja do 8. lipnja. 

^ Pozorov «Listak» g. 1866. u broju od 1. lipnja; prestampana u «Izabranih 
pjesmah» (str. 162.). 

'* Prievodi jesu: iz ruskoga pripoviest «Sedam kleveta na ljubav» od Kolbasina, 
iz ceskoga pripoviest od Herlosa «Crnogorci» (ova je u Pozorovu beletristicnom prilogu 
«Pozorov cvietak»), i pripoviest od Kolara «Vragova djeca» ; iz francuzkoga pripoviesti 
«01ivija» i «Ubojica Albertine Renoutose». 

^ Knjizevne ocjene jesu: knjizi pjesama A. N. Spuna «Iz mladjih dana» i o za- 
bavniku «Dubrovnik» (3., 11. i 22. svibnja); prievodi iz francuzkoga: pripoviest Julesa 
Sandeau-a «Pukovnik Evrard», i pripoviest A. de Musseta «Musica» (od 29. travnja do 
14. svibnja i od 16. do 25. svibnja). Uvodnih clanaka imade u brojevih od 8., 9. i 25. 
siecnja sa podpisom A. S. 



— 191 — 

rujna poceo izlaziti pod imenom «Novi Pozor», ostade Senoa u Zagrebu ; 

vezale ga na zavicaj, na susjedno Turovopolje sladke veze, iz kojih je 

nikla sreca njegova zivota, te se zacelo novo doba njegova knjizevnoga 
razvoja. 

IV. 

31. siecnja god. 1867. bijase Senoa s prijateljem dosao u turopoljsku 
Veliku Goricu, i tu prvi put ugledao na prozoru ladanjske kurije krasnu 
gospodjicu Slavu, kcerku Gjure pi. Istvanica, gorickoga biljeznika i pri- 
sjednika plemenite turopoljske obcine. U njegovu srcu poce se obistinjivati 
njegova pripoviest «Turopoljski top», a prijatelju rece razdragan i razigran : 
«to je pravo hrvatsko lisce». Misao na to lisce vabila ga, da ponovi svoj 
posjet u Goricu, da dodje na pokladnu plesnu zabavu. Kad se je u Gorici 

V 

proculo, da ce na tu zabavu doci pjesnik August Senoa, gospodjica Slava, 
koja je Senou poznala po njegovih pjesmah i feuilletonih, potaknu svoje dru- 
zice, da su sve u narodnom odielu dosle na pies i samo hrvatski razgova- 
rale. Senoi se to jako svidjelo, te je u svojih zdravicah, kad je njim dosla 
hora, zanosito hvalio turopoljske rodoljubne gospodjice i njihovu prvakinju 
Slavu. To bijase odlucan sretan cas za sav njegov buduci zivot : nasao 
je zudjenicu svoga srca i na skoro se zarucio s njome. Blazen izpjeva niz 
krasnih Ijubavnih pjesama «Slavici» i priobci ih u Dezelicevu beletristicnom 
casopisu «Dragoljubu».^ U istom listu priobci te godine prigodnu patri- 
oticnu pjesmu «U slavu jugoslavenske akademije» i «Ulomak iz Slavke», 
t. j. prvi i drugi prizor svoje zapocete tragedije iz poviesti polabskih 
Slavena.'*^ 

Dne 20. lipnja g. 1868. vjenca se Senoa s gospodjicom Slavom pi. Istva- 
nicevom, posto je prigodom obnove gradskoga poglavarstva zagrebackoga 
dne 28. ozujka bio izabran za prvoga gradskoga biljeznika. Za prvih 
mjeseca sretnoga svoga braka krasno prevede Shakespearova «Romea i 
Juliju». U «Dragoljubu» napisa pod jesen te godine pripoviest «Do tri puta 
bog pomaze» ;'* to je veoma ziva i vjerna slika zivota na ladanjskom dvorcu 
hrvatskoga vlastelina za Bachova doba; slika je protkana humorom i poli- 
tickom satirom, a u liku glavnoga junaka Milivoja upotrebljene su mnoge 
crte iz vlastitoga pisceva djakovanja zagrebackoga i prazkoga. 

^ «Dragoljub» g. 1867. u brojevih od 23. ozujka i 6. travnja; odatle prestampano 
u «Izabranih pjesmah» (str. 33. — 42.). 

^ '<Dragoljub» g. 1867. u brojevih od 3. kolovoza i od 9. stiidenoga; pjesma «u 
slavu akademije» prestampana je u «Raznih pjesmah* (str. 183.). 

•^ «Dragoljub» g. 1868. pocevsi od strane 593.; prestampano u Maticinu izdanju 
«Sabranih pripoviesti A. Senoe*. 



— 192 — 

Vanjski tecaj Senoina zivota, od kako se je ozenio i u uzornom 
obiteljskom zivotu nasao najvecu srecu svoju, te u njoj neprestan izvor 
svomu sve to savrsenijemu knjizevnomu djelovanju, razvija se jednostavno : 
u gradskoj sluzbi, u upravi narodnoga kazalista, u radu za beletristicki 
casopis «Vienac». 

Srecu, koju je nasao u svojoj zeni i djeci, prikazuju pjesme «Zim- 
zelen» (iz god. 1873.), navlastito pjesma «Moja zviezda», namienjena zeni, 
pjesma «Moj stit», namienjena zeni i djeci, i pjesma «Raj i pak6», u 
kojoj opreku medju svojim blazenstvom u obiteljskom zivotu i gorcinom 
javnoga zivota ovako prikazuje: «0j kadkad zavri od gnjeva mi srdce, 
gdje glupi zlobnik moje zgazi pravo, i skrinuh zubi, prokleh sviet taj cieli, 
i rekoh Bogu : covjek ziv je djavo ! Poletih domu: klikcu mila djeca; u 
angjelica zlatnih zagrljaju tvrd kamen kletva cvao bielim cvietom, i rekoh 
Bogu: hvala na tom raju». Prvienac Milan rodi mu se g. 1869., sliedece 
godine Dragica; poslie njih rodjeni Stanko, Radica i Ljubica (g. 1872 — 77.) 
rano preminuse ; a kako ga je smrt djeteta razcviljavala, pokazuje pjesma 
«Na poklade» (g. 1877.); najmladji sin Branko rodi mu se g. 1879. 

U svojoj sluzbi kod poglavarstva grada Zagreba, koju je zapoceo u 
proljecu god. 1868. kao prvi biljeznik, napredova izborom gradskoga 
zastupstva 31. siecnja god. 1871. na cast velikoga gradskoga biljeznika. 
Sluzbeni njegovi poslovi bijahu veliki ; u molbenici svojoj na gradsko 
zastupstvo od 8. kolovoza g. 1871., da bude izabran za viecnika gradskoga, 
napominje za dokaz obilnosti svoga sluzbenoga posla, da m^u je od 1. 
siecnja do 8. kolovoza te godine dodieljeno bilo na rjesitbu 1155 sluzbenih 
brojeva. Molba njegova ne imase tada uspjeha. Istom kad su se javne pri- 
like u domovini pocele okretati na bolje, bude 15. siecnja g. 1873. izabran 
za gradskoga viecnika. U tom zvanju ostade do konca zivota, a uz to 
bijase vivse godina i gradskim mjestnim sudcem. 

Sluzbeno zvanje njegovo kod narodnoga kazalista zapoce 24. kolo- 
voza g. 1868., kadno bude imenovan artistickim ravnateljem. Dvie godine 
poslie, 30. kolovoza g. 1870., postade kazalistnim dramaturgom, i ostade 
u tom zvanju do 29. siecnja g. 1873., kadno se je, postavsi viecnikom 
gradskim, zahvalio na dramaturzkoj sluzbi; odtada bijase do konca zivota 
clanom upravnoga odbora za narodno kazaliste. Kao artisticki ravnatelj 
i dramaturg narodnoga kazalista znatno unapriedi glumacku vjestinu i 
vriednost dramskoga repertoira; buduci vjestak u deklamaciji i temeljit 
poznavalac glumacke umjece i svjetske dramske knjizevnosti, mogase 
valjano upucivati i rukovoditi kazalistne clanove, i usavrsivati dramski 
repertoir, u kojem je on mnogo cinio za prikazivanje izvornih hrvatskih i 



— 193 — 

srbskih drama, za udomljivanje sjevero-slavenskih, francuzkih, i Shakespea- 
rovih dramskih umotvora. Senoa je kao dramaturg obilno umnozio hrvatski 
repertoir vrstnimi svojimi prievodi izboritih dramskih djela ceskih, fran- 
cuzkih, englezkih i njemackih,' a u predposljednoj godini svoje dramaturzke 
sluzbe izhodi u vlade, da je ovlastila kazalistnu upravu izdavati o ze- 
maljskom trosku « Hrvatski repertoir, izbor dramatickih djela narod- 
iioga hrvatskoga kazalista». Prvoj svezci napisa Senoa na Cvietnicu god. 
1872. predgovor, u kojem razlozi, da je troja svrha stampanju «Hrvatskoga 
repertoira» : 1. da prijatelji kazalistne umjetnosti upoznadu i citanjem valjane 
prievode najboljih tudjih drama; 2. da Zagreb, Novisad i Biograd zadobiju 
zajednicki biran repertoir; 3. da budu birani pomanji komadi lako pristii- 
pacni dobrovoljackim i piitujucim kazalistnim druzinam.^ Ta zasluzna publi- 
kacija zaliboze prestade na skoro, posto se je Senoa zahvalio na drama- 
turzkoj sluzbi. Senoine velike zasluge za narodno kazaliste ne ticu se samo 
drame nego i opere. Kao dramaturg za predsjednika kazalistnomu odboru 
Franje Zigrovica mnogo je doprineo tomu, da je g. 1870. pozvan Ivan Zajc iz 
Beca i osnovana stalna hrvatska opera. Za nju bijase malo tko tako odusevljen 
kao Senoa, koji je u djetinjstvu ocutio bio dojam Lisinskove opere; to 
svjedoci i njegov «Proslov u slavu Lisinskoga, prigodom predstave prve 
hrvatske opere «Ljubav i zloba» u hrv. narod. kazalistu 21. listopada g. 
1871 s.'"* Za operni repertoir preveo je vise libreta na hrvatski jezik, medju 
inimi Martu, Ciganku, Margaretu, Trovatora; a od njega je i izvorni 
libreto «Lazaroni)>. Od kako se je koncem siecnja g. 1873. zahvalio na 

* Od Senoe su za hrvatsko narodno kazaliste prevedene ceske drame: «Mravci» i 
«Magelona» od Kollara, «Propast roda PiemysIova» od Mikovca, «Dobro jutro» od 
Klicpere; francuzke: «Fedra» od Racina, «Prica kraljice Navarske» i «Va]erija» od 
Scribea, «Bogonioljci» i «Dobricine seljaci • od Sardoua, «Gospodjica de la Segliere» 
od Julesa Sandeaua, «Urarov klobuk> i «Mentor u skripcu»od Girardina, «Prvi mejdan 
mladoga Richelieua» od Bayarda, «Sljeparija» od Labichea, «Marino Faliero» od Dela- 
vignea; od Shakespeara: tragedija &Romeo i Julija» i vesela igra «Mnogo vike ni za 
sto»; njemacke drame: «Cvrcak» od Birch-Pfeiferove, «Velika gospoda-* od Bauern- 
felda, «Zagorka» od Castellia, «Kardinalovo kumce» od Waldecka. — U rukopisu osta- 
dose nedovrseni prievodi Shakespearova «Kralja Leara» i «San Ijetne noci», i njekoji 
francuzki komadi. 

^ U I. svezci «Hrvatskog repertoira^ (god. 1872.) uvrsti Senoa: «Sina piistinje», 
dramu od Halma, prevedenu Ivanom Trnskim, i «Sto zena moze», izvornu glumu od 
Janka Jurkovica. Godine 1873. izadje pod njegovim nadgledom: II. svezka; u njoj 
«Mnogo vike ni za sto» komedija od Shakespeara, preveo A. Senoa; III svezka: «Dona 
Diana», vesela igra Spanjolca Moreta, po njemackom prievodu Westa preveo Ivan Zahar, 
i IV. svezka : «Monika» tragedija od Kollara, iz ceskoga preveo Jos Eug Tomic, 

^ Taj proslov u slavu Lisinskoga prestampan je u «Raznih pjesmah» (str. 188.). 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 13 



— 194 — 

sluzbi dramaturga, radio je i dalje za napredak narodnoga kazalista kao 
clan upravnoga odbora, kao clan enquetnih komisija za narodno kazaliste, 
i kao kazalistni kritik u «Viencu» ; kad god prietijase pogibelj obstanku 
opere, branijase ju svom odrjesitoscu. 

Knjizevni njegov rad pocevsi od g. 1869. spojen je, osim prievoda 
njegovih za narodno kazaliste, poglavito s casopisom «Viencem» i s «Ma- 
ticom Hrvatskom». 

Cim je «Vienac» pocetkom g. 1869. nastojanjem glavnih hrvatskih 
knjizevnika poceo izlaziti pod vlastnikom i urednikom Gjurom Dezelicem 
— poslie preuze vlastnictvo «Matica» a urednictvo Ivan Perkovac, — 
bijase Senoa u kolu Viencevih glavnih suradnika u pjesnickoj i novelistickoj 
struci. Svoju vec prije pokazanu vjestinu u epsko-lirskoj vrsti dotjera sada 
Senoa do majstorstva u povjesticah po narodnom pricanju «Kameni sva- 
tovi» i «Kugina kuca» ; u njima je on stvorio svoj osobiti slog za umjet- 
nicko obradjivanje narodnih prica, odlican po lakom i okretnom pripo- 
viedanju i opisu, zivom dialogu, dramatickom razvoju, moralno poucnom 
zavrsetku, i prema sadrzaju vjestacki udesenom raznolicju stiha, — a po 
ovom je navlastito «Kugina kuca».divno prikladna za deklamaciju. Ovim 
vecim poviesticam pridruzuje se manja «Vracarica», a kako su ono uzorne 
ozbiljne pjesnicke poviestice, tako je majstorska humoristicka historicka 
poviestica po podatcih u memoirih Franje i Fridrika Trenka, «Kakovu Hrvati 
djecu jedu», u kojoj je duhovito izvrzena ruglu njemacka bajka o Tren- 
kovih pandurih, da su Hrvati Ijudozderi, i ona litanija: «izbavi nas kuge, 
rata, zle godine i Hrvata».^ Jos napisa u prvom godistu «Vienca» saljivu 
pripoviest «Dusi narodne straze», u kojoj humoristicki pripovieda sgode 
i nesgode zagrebacke narodne garde u godini 1848.^ U «Viencu» od g. 
1870., buduci bijase mnogo zabavljen artistickim ravnateljstvom narodnoga 
kazalista, javi se samo dva puta kratkom legendom «Bozja plahtica», u 
kojoj po nacinu Vrazovu i prema duhu narodnoga pricanja pjesnicki pri- 
kazuje, kako je priprostoj biljci nastalo u kajkavskom puku poznato ime : 
«bozja plahtica» ; zatim poduljom poviesticom : «Vilin prsten» (u jambskih 
jedanaestercih), u kojoj umjetnicki preradi i narodno pricanje o vilenjacih 
i vilinskoj osveti — covjeka, koga je vila posestrila a on joj se poslie 
iznevjerio.^ 

^ «Vienac» g. 1869. u 5., 7., 13. i 20. broju ; odatle prestampano koje u «Iza- 
branih pjesmah« (str. 144 — 152. i 238 — 247.), koje u «Raznih pjesmah» (str. 131 — 33.). 

^ «Vienac» g. 1869. u brojevih 26 — 28.; prestampano u «Sabranih pripoviestih». 

^ «Vienac» g. 1870. u brojevih 2. i 12 ; prva je pjesma prestampana u «Raznih 
pjesmah» (str. 120.), a druga u «Izabranih pjesmah» (str. 256 — 72.). 



- 195 - 

Glavni razlog tomu, sto je Senoa u «Viencu» g. 1870. tako malo 
priobcio, bijase taj, sto je spremao velik historicki roman iz hrvatske 
proslosti, a za nj sabirao i proucavao obilnu gradju u arhivih zagrebackih. 
Njesto od te gradje upotrebi za svoju majstorsku historicnu humoristiciiu 
poviesticu «Opat i zetelica», slika iz XVI. stoljeca, u kojoj sa zivim historickim 
koloritom i duhovitim humorom prikazuje, kako ban Petar Keglevic svoga 
sina, razkalasena razpikucu, za kazan ucini opatom bielih fratara u To- 
puskom, ali pustopasni nadriopat, raztjerav svojom obiescu pobozne samo- 
stance, nastavi vragometna nedjela, odolievajuci i anatemi i banskoj vojsci 
te napokon posegne drzkom rukom za krasnom seljackom zetelicom Janom, 
ali ona braneci se srpom ga smrtno rani ; tako se sgodi, da, sto ne svlada 
zemlje sabor, sto ne svlada banov tabor, niti kletva crkovnjacka : svlada 
kriepost djevojacka/* Divan plod Senoinih marljivih arhivalnih studija i 
velike njegove pjesnicke snage poce izlaziti u «Viencu» kolovoza 1872. 
pod naslovom «Zlatarovo zlato»; citaoci «Viencevi» jamacno nikad 
nisu s takovom napetoscu docekivali i s takovim zadovoljstvom docitavali 
«Viencev» broj za brojem, kako tada; a kad je djelo bilo u posljednjem 
«Viencevu» broju godine 1872. dovrseno, obcenito bijase radostno pri- 
znanje, da je Senoa krasnom bozicnicom obdario svoj narod, da je nje- 
govo «Zlatarovo zlato» hrvatski roman. Taj roman i njegov veleumni 
pisac postade miljencem hrvatskih i starih i mladih citalaca. 

Jezgra romana «Zlatarovo zlato» tragicna je Ijubav mladoga junac- 
koga velikasa Pavla Gregorijanca i krasne Dore, kceri zagrebackoga zla- 
tara Krupica; svezu i srecu njihovu osujeti Pavlov otac, Stjepko Gregori- 
janec, ponositi i siloviti gospodar Medvedgrada, a njegova su orudja 
Ijubomorni na Pavla zlikovac Cokolin, zagebacki brijac, i Ijubomorna na 
Doru zatravna Ijepotica udova Klara Grubarica, vlastnica grada Samobora ; 
posto ne uspiju njihove razne spletke, da bi razstavili vjerne Ijubavnike, 
dade Klara otrovati Doru, a Pavao pogine u turskom boju. Uz Pavla i 
Doru stoje kao zastitnici njihovi uskocki junak Milos Radak, koji u Coko- 
linu napokon prepozna dugo trazenoga zatornika svoje obiteljske srece, 
te zloduha svoga i Pavlova osvetnicki kazni i toboznji njemak Jerko, ne- 
zakonski sin staroga Gregorijanca, zrtvujuci se za brata Pavla i Doru, 
koju priegorno Ijubi. Otrovnica Klara zaglavi u mahnitosti, staroga Gre- 
gorijanca slomi poraz u javnom zivotu i spor sa sinom Pavlom ; na samrti 
ga s Bogom pomiri nezakoniti sin mu Jerko, postavsi remetskim Pavlincem. 
Razvoj te Ijubavne i obiteljske tragedije preplice se s politickimi borbami 

^ «Vienac» g. 1871. u broju 5. 



— 196 — 

u Zagrebu i domovini. Pavlov otac Stjepko Gregorijanec vodi parbu sa 
Zagrebom radi Medvedgrada; kod dvora ga podkapa Tahi susjedgradski, 
a prijatelj zagrebacki kanonik i kronista Antun Vramec privodi ga u kolo 
hrvatskih nezadovoljnika, koji brane prava kraljevine, zapletene u Ijute 
bojeve s Turcinom, proti napadajem beckoga dvora i njegovih sluzbenika, 
navlastito njemackih gjenerala. Namjeram dvorskim pogoduje i sam ban, 
biskup zagrebacki Gjuro Draskovic, ali im se odrjesito protivi suban Gaspar 
Alapic i vecina plemstva, tako da se Draskovic mora odreci banstva; za 
bana dodje tudjinac Ungnad, uz podbana Stjepka Gregorijanca. Ungnad 
svojata samoborski grad kao svoju bastinu; kad mu ga Klara Grubarica 
ne ce predati, on vojskom jurisa na nj i osvoji ga ; Klara ga obcara Ije- 
potom i postane banica, da uzmogne izkaliti svoj Ijubomorni jad na Pavla Gre- 
gorijanca. Ban Ungnad, podjaren njome, muci vojskom gradjane zagrebacke ; 
podban Stjepko Gregorijanec pljacka ih oruzanom silom, da im se sveti za 
parbu Medvedgrad i za Ijubav Krupiceve Dore sa svojim sinom. Ali na celo 
sviestnih gradjana, medju kojimi se iztice Dorin mudri otac, stari zlatar 
Krupic, stavi se odusevljeni odvjetnik, zagrebacki sin i «literat» Ivan Jako- 
povic; oruzjem prisile bana na mir, a Jakopovicev saborski politicki rad 
i njegova vjesta tuzba kod kralja srusi Ungnada s banstva, staroga Gre- 
gorijanca s podbanstva; ponositi gospodar medvedgradski mora s gradom 
Zagrebom sklopiti mir. Prikaza javnoga zivota u Zagrebu i u ostaloj Hr- 
vatskoj za doba od g. 1574. — 1590., koje obsize «Zlatarovo zlato» oziv- 
Ijuje obilje izvrstnih karakteristicnih opisa i slika, navlastito : opis tada- 
njega grada Zagreba; svecani obred, kojim se na Kaptolu spaljuje lik 
poturice kanonika Filipovica; sastanak nezadovoljnika velikasa u kuriji 
kanonika Vramca; gostba gradske gospode kod zlatara Krupica; razpra u 
saboru ; svecani uvod novoga bana Ungnada ; burna svadja velikasa s gra- 
djani na gostbi u kanonika Vramca ; opis grada Samobora i okicke gore ; 
juris Ungnadovih ceta na grad Samobor; deputacija gradjana zagrebackih 
kod bana s tuzbom na staroga Gregorijanca; prizori iz bojeva s Turci ; 
nasilje banove vojske u Zagrebu i obrana gradjana. Zivi karakteristicni 
prizori, koje humoristicni, koje ozbiljni, iz nizega gradjanskoga zivota 
jesu: klevetanje Ijubomornoga brice Cokolina na Doru i staru Magdu u 
skupu jezicavih gradjanka; bruka njihova po vecernji kod sv. Marka, i 
osveta Milosa Radaka; nocni razgovor pijanoga Cokolina s tornjem sv. 
Marka; prizor na savskom prievozu i t. d. Obilju karakteristicnih prizora 
iz gradjanskoga, vojnickoga, velikaskoga, politickoga zivota odgovara 
obilje zivo orisanih raznolicnih tipa iz svih slojeva druztvenih; tu su kao 
iz zivota prepisani likovi : dobrocudna stara «paprenjarka» Magda, opaki 



— 197 — 

brico Cokolin, cestiti stari zlatar Krupic, njegova milotna kci Dora, junacki 
uskok Milos, pozrtvovni njemak Jerko, plemeriiti Pavao Gregorijanec, silo- 
viti velikas njegov otac Stjepko, diplomaticki ban Gjuro Draskovic, odrje- 
siti politicki borac Gaso Alapic, odusevljeni patriot gradjanski sin Jako- 
povic, mlohavi ban Ungnad, samoborska Dalila Grubarica. Radnja romana 
razvija se s dramatickom snagom u jakih kontrastih, u potresujucih pri- 
zorih, medju kojimi se izticu : kako carobna Dalila Grubarica mami Pavla 
Gregorijanca u svoju Ijubavnu mrezu, ali on joj ne ce da bude Samsonom ; 
kako se toboznji njemak Jerko ocituje Pavlu nezakonitim njegov.im bratom 
i zrtvuje sebe njegovoj sreci ; kako na savskom prievozu zarobljuju Doru 
a Pavao ju izbavlja; kako se stari Gregorijanec razbjesni na sina Pavla, 
i tim uzrokuje snirt svoje zene ; kako Pavao proklinje Ijubomornu Klaru 
pri odru otrovane Dore ; kako Milos progoni gorom zlotvora Cokolina i 
ubija ga. — Roman je zadahnut zarkim patriotizmom, i odanom zivom 
Ijubavlju prama rodnomu pjesnikovu gradu, Zagrebu; ta Ijubav nadahnjuje 
pjesniku na koncu romana krasnu zaglavnu apostrofu na zagrebacku goru, 
na rusevinu medvedgradsku, na novi grad Zagreb, koji se podno gore 
dize kao mlad junak. 

Godine 1872. priobci Senoa u «Viencu» njekoliko izvornih i prevedenih 
pjesama. Izvorne su : «Gvozden div», alegoricna balada (na povodu tadanjih 
javnih dogadjaja) o silniku, koji drzi Ijepotu djevojku u suzanjstvu, dok 
ga pohlepa za zlatom ne zamami te propane u jezeru, a robinja se njegova 
oslobodi. Jednak je stvarni povod baladi «Bozji sud» o nasilnu bogatasu, 
koji zadire u posjed susjeda svoga siromaha, ali mu bozja kazna osujeti 
namjeru. Pohodiv karlovacku okolicu i u njoj znameniti njekoc Zrinski 
grad Ozalj, napisa Senoa patrioticku elegiju «Na Ozlju gradu», o slavi i 
propasti Zrinskoga roda. Tadanja znamenita narodna pobjeda u Zagrebu 
kod saborskih izbora nadahnu pjesnika te izpjeva u slavu svoga rodnoga 
grada krasnu, pjevnim oblikom i jedrinom misli izvrstnu popievku «Zagreb», 
u kojoj se slavi priestolnica hrvatska, radi svoje nepredobitnosti u krvavoj 
proslosti, radi prednjacenja za ilirsku ideju, radi zasluga za narodnu pro- 
svjetu, i radi okolisne svoje Ijepote. Iz englezkoga prevede Hood-ovu 
«Pjesmu o kosulji» u kojoj se zivo ogleda sva bieda siromasne svelje, a 
iz francuzkoga krasnu Lemoyne-ovu romancu iz zivota pomorca : « Stella 
maris ».* 

Mnogo je obilniji Senoin rad za «Vienac» g. 1873., koje godine bijase 
glavni urednicki posao na njegovoj brizi. On priobci vise balada, koje se 

^ «Vienac» g. 1872. u brojevih 2., 15., 22., 29. i 32.; odatle prestampano (osim 
prievoda: «Stella maris*) koje u «Izabranih pjesmah» koje u «Raznih pjesmah». 



— 198 — 

odlikuju svojimi strofiiimi, za glasbenu skladbu veoma prikladnimi oblici : 
«Smrtno zvonce», «Vir», «Bozic», «Ribareva Jana», «Lasta» ; historicku 
crticu iz junakovanja Trenkovih pandura «Junaci gologlavci» ; krasnu idilnu 
sliku zarucnickoga svoga blazenstva «0 uzkrsu», i glasovitu po pievnom 
strofnom obliku majstorsku patrioticku popievku «Hrvatska pjesma», u 
kojoj se slavi moc hrvatske ratoborne, mornarske i Ijubavne pjesme. Tim 
izvornim pjesmam pridruzi se iz talijanskoga prevedena «Vila uskocka». 
Osim toga napisa novelu «Prijan Lovro», u kojoj majstorski crta dusevni 
razvitak i tragicki konac umnoga svoga prazkoga druga, seljackoga sina 
iz Kranjske, Mahnica; u iivodu novele pobija prigovor, da je zivot u nasih 
krajevih presitan a da bi mogao podavati sgodnih predmeta za romane, 
ovom primjetbom : «upravo okvir nase malesnosti, koja cesto sapinje 
smjelu dusii i zarko srce, rodi toliko borbe, toliko sukoba, da ce dusu 
silno potresti, i poviest Ijudskoga srca u nas je toli raznolika, toli ziva, 
da nasim piscem ne treba drugdje traziti predmeta » ; a to svoje teoreticko 
uvjerenje hoce pisac da potvrdi novelom o zivotu svoga «prijana Lovre». 
Zatim prevede pripoviest «Ledena spilja», i napisa vise kriticnih clanaka 
i to : Njekoliko rieci o nasem kazalistu ; Josip Jungmann ; Kapperovi ceski 
prievodi srbskih narodnih pjesama, u sbirci «Poezije svetove» ; pjesme i 
besjede Mihovila Pavlinovica; Marta Posadnica, tragedija Matije Bana, i 
napokon: Sto je Dezman ostavio na pismu.* 

Pokraj toli obilna rada za «Vienac» sastavi god. 1873. zasluznomu 
tiskaru Dragutiim Albrechtu za svjetsku becku izlozbu : «Vienac hrvatskih 
i srbskih pjesama», koji je prva nasa antologija. Da se poodmori i nagleda 
svjetskih umotvorina, pohodi becku izlozbu. Za njegove knjizevne i pro- 
svjetne zasluge imenova ga 27. svibnja god. 1873. hrvatsko uciteljsko 
druztvo «Narodna skola» svojim zacastnim clanom. 

Posto je prema koncu godine umro plemeniti prijatelj mu Ivan 
Dezman, koji je s njim vodio glavnu brigu za uredjivanje «Vienca», bude 
njemu povjereno urednictvo lista od pocetka god. 1874. Tim pocima nov, 
najplodniji ali zaliboze i posljedni odsjek u zivotu Senoe. 

V. 

Svoju iirednicku vjeslinu bjese Senoa vec prije pokazao u godinah 
1865 — 67. kod «Glasonose» i «Slavische Blatter» u Becu i kod Pozorova 

^ «Vienac» g. 1873. u brojevih 1., 3., 4., 5., 9., 14—19., 20., 21., 22., 23., 27., 
29., 30., 33., 36., 46. Odatle su pjesme (osim izvorne «Bozic» i prevedene «Uskocka 
Vila») prestampane koje u «Izabranih pjesmah» koje u «Raznih pjesmah». — Novela 
«Prijan Lovro» prestampana je u «Sabranih pripoviestih». 



— 199 — 

«Listka» u Zagrebu. i\li u podpunoj snazi ocitova se njegova neobicna 
sposobnost za urednika beletristicnomu listu istom kod «Vienca». Odkako se 
je Senoa pocetkom g. 1874. latio uredjivanja «Vienceva» pak sve do smrti 
njegove, nosi «Vienac» gotovo u svakom broju biljeg velikoga duha, riedke 
radne snage i prostranoga dusevnoga obzorja svoga urednika Senoe. Uz 
obilje krasnih pjesama, novela i romana prosu Senoa u «Viencu» silu 
kriticnih clanaka o narodnom kazalistu, o narodnoj umjetnosti i knjizev- 
nosti, zanimivih crtica iz hrvatske, navlastito zagrebacke proslosti^ duho- 
vitih feuilletona iz domacega prosvjetnoga i druztvenoga zivota, jezgro- 
vitih biljezaka iz jugo- i sjevero-slavenske knjizevnosti itd. ; svagda mu 
bijase na oku prostrano obzorje svega hrvatskoga i u obce slavenskoga 
dusevnoga zivota. 

S radoscu pozdravljase svaku novu silu na polju hrvatske knjizev- 
nosti, Ijubazno susretase i savjetom svojim podupirase nove pisce, kojih 
je podosta u «Viencu» uveo u knjizevni sviet, sokoleci ih svojom riecju i 
osvajajuci ih svojimi zanosnimi djeli za narodni prosvjetni rad. Liep spomen 
tomu njegovu urednickomu radu postavio je skoro poslie smrti njegove 
Ivan Milcetic u posljednjem broju «Vienca» od g. 1881. clankom «Nas 
mladji narastaj i August Senoa». Osim onih, koje Milcetic napominje, da im 
je Senoa za svoga urednictva otvorio vrata u hrvatsku knjizevnost, a ti su : 
Gjuro Arnold, Hugo Badalic, Matko Laginja, Ivan Broz, Tomo Maretic, Janko 
Kamenar, Petar Markovic, Bog. Brlekovic, M. Pogaciceva, Mirko Turic, Ivan 
Voncina ml., Rih. Jorgovanic i sam Milcetic, mogu se po dopisih svojih Senoi 
ovamo uvrstiti jos ovi: Ivan Despot, Jovan Hranilovic, Antun Kovacic, Gavro 
Manojlovic i Eugenij Nenadov (pseudonim spisateljice). Velik ugled Senoin i 
blagotvorni njegov utjecaj na mladje pisce ogleda se u dopisih od gotovo 
svih netom napomenutih osoba uredniku Senoi, navlastito u cestih dopisih 
Milcetica, Despota, Arnolda i Badalica. Medju dopisnici Senoinimi koje 
mladjimi koje vrsnjaci njegovimi, koji su vec prije njegova urednictva radili 
na knjizevnom polju, izticu se Andrija Palmovic, Sime Milinovic (sadanji 
barski nadbiskup), Bude Budisavljevic, Ivan Kostrencic, Lavosl. Vukelic, 
Ferdo Becic, Dinko Politeo, Dusan Kotur, Franjo Ciraki i Ivan Zahar; 
mnogobrojnoscu i sadrzajem odlikuju se pisma Lacka Mrazovica, naj- 
revnijega pomagaca u uredjivanju «Vienca» kroz vise godina. Izmedju 
starijih knjizevnika ima dopisa Senoi od dr. Jure Spora, Ferde Rusana, 
Dragojile Jarneviceve, Meda Pucica, dr. Dinka Vitezica, Ilije Okrugica, 
V. Korajca i Frane Buhca; pobratimskom srdacnoscu izticu se pisma Grge 
Martica i Mihovila Pavlinovica. Od hrvatskih umjetnika pisu mu Zajc, Fijan 
i cesto Rendic. Izmedju srbskih pisaca ima po koji dopis od dr. Milana 



— 200 — 

Jovanovica, Milorada Sapcanina i Jovana Sundecica; izmedju bugarskih 
od mladoga Spasa Vacova; izmedju ceskih od dr. Kappera i dr. 
Skrejsovskoga; izmedju poljskih od pobratima Bronislava Grabowskoga 
i Agatona Gillera (urednika lavovskoga lista «Ruch literacki»); izmedju 
ruskih od Dubrovskoga. Urednictvo knjizevnoga casopisa «Revue slave» 
u Varsavi moli ga za suradnictvo i za dozvolu, da se prevede njegov 
«Karamfil sa pjesnikova groba» i drugi njegovi umotvori. Vlastnik Mokrica 
grof Auersperg, odazivajuci se njegovu upitu, poziva ga, da dodje razgle- 
dati obiteljski arkiv u Mokricah radi poviestnicke gradje za «Seljacku 
bunu». Kolik je ugled i u njemackom svietu pribavio «Viencu» urednik 
Senoa, pokazuje pismo beckoga sveucilistnoga profesora Benedikta, koji 
saznavsi, da je Senoa u «Viencevu» listku prikorio jedno njegovo etno- 
grafsko javno predavanje radi ponizivanja slavenskoga plemena, obsirnim 
pismom uvjerava Senou, da su becki listovi u svojih izvjestajih posve 
izopacili smisao njegova predavanja, te ono, sto je on govorio upravo u 
prilog Slavenom, preokrenuli njim na stetu ; Benediktovu uprosu, da bi 
Senoa u «Viencu» izpravio tu bludnju, rado zadovolji pravedni urednik. 
Ove napomene o dopisih Senoi kao uredniku «Vienca» pokazuju, 
kako je ime Senoino pritezalo k «Viencu» mladji i stariji, domaci i strani 
sviet knjizevnoga zanimanja. Ako Senoa nije mogao svagda u torn izpuniti 
zelje svojih knjizevnih dopisnika, ako nije njegovao i razgranjivao dopis- 
nickih sveza ; tomu bijase razlog taj, sto je bio uviek preobterecen poslom. 
Njegov izvanredno tvorni i mnogostrani duh udilj izradjivase po vise koje 
manjih koje vecih knjizevnih osnova razne vrsti, a posto mu gradska 
sluzba, u kojoj cesto bijase dosta mekanickoga naporna posla kod nova- 
cenja, kod bucnih razprava mjestnoga suda, zapremase svaki dan vrieme 
od 9 ura prije podne do pol druge po podne, pak opet od 4 do 6 po 
podne, a na vecer morase kao «Viencev» kazalistni kritik gotovo svaki 
dan po tri sata boraviti u narodnom kazalistu, to mu za knjizevni rad 
vecinom preostajase samo nocno doba, te bi ga pocesto nasli u jutro kod 
pisacega stola, gdje ga je s perom u ruci san savladao. Uzalud je nastojao, 
da gradsku sluzbu zamieni mjestom, gdje bi imao tisi, knjizevnomu radu 
pogodniji zivot. Ne bijase druge nego da se poslom lomi, dok se ne slomi. 
Ipak je on svoju cesto suhoparnu magistratsku sluzbu i mucno poslovanje 
kao mjestni sudac umio obracati u korist knjizevnosti ; ta sluzba mu 
pruzase sgode, da proucava zanimive tipe gradjanske i okolisne seljacke, 
da sabira gradje iz zivota za svoje noveUsticke osnove, da starinu Zagreba 
upoznaje iz gradskoga arkiva, da slusa zivo bilo napredujucega svoga 
miloga rodnoga grada. Da je u ono malo godina od 1874 — 81. toliko 



— 201 — 

toga divna stvorio, ima se odbiti ne samo na neobicni jaki njegov duh i 
na veliku njegovu radnu snagu, nego i na silnu brzinu, s kojom je umio 
pjesnicki raditi. Za primjer napominjemo ovaj slucaj. Godine 1874. jedne 
sriede po podne u kafani pripoviedase mu prijatelj Smiciklas narodnu pricu 
vrbi strmogledu, koju bjese netom u skoli od djaka cuo ; a vec sutra 
dan citase mu Senoa prvu korekturu svoje krasne pjesme «Strmogled», 
koja broji jedno 350 stihova. 

Za osam godina svoga urednictva, od god. 1874 — 1881., naresi 
Senoa «Vienac» obiljem raznolikih plodova svoga pera. 

U «Viencu» godine 1874., prve njegova urednictva, razmaha se sva 
bujna njegova tvorna snaga. Stvori mnogo pjesama lirskih i epskih veoma 
raznovrstna predmeta i oblika; u skupu bi sastavljale povecu svezku. 
Najprije izadje cuvstvena tuzaljka za neprezaljenim plemenitim drugom 
dr. Ivanom Dezmanom «Na grobu pobratima». Zatim napomenuta malo 
prije povelika povjestica «Strmogled» ; u njoj je romantickim slogom 
obradio narodnu pricu o mladu banu, koji se po srcu ozeni djevojkom 
neznana roda, Ijubomorno ju cuva u samotnu gradu kraj jezera, i kad ju 
jednoc zatece u zagrljaju neznana mladica, smakne toboznjega nuzljuba, a 
zena, izjasnivsi mu, da joj to bijase mili brat, skoci u jezero — iz groba 
brata i sestre nikne vrba strmogled. — Posve drugacijega, kratka i 
jedra baladnoga strofnoga kroja je historicka pjesma s politickom tenden- 
cijom «Biskup Borkovic», koji na hrvatskom saboru proti velikasu banu 
Nikoli Erdedu, kadno taj hoce, da se nevolji plemstva doskoci nemilosrdnim 
odiranjem i zatiranjem seljaka, u krscanskom duhu zagovara seljactvo, a 
kad mu bahati velikas ban spocitne seljacko porieklo, biskup ga dosto- 
janstvenom samosviescu postidi uz povladjivanje svega sabora, te ga ban 
mora moliti za oprostenje. Kako su tu pjesmu potaknule dnevne politicke 
prilike, tako je pocetak razvojacivanja Krajine pobudio pjesnika, ciji je 
badri duh od svih znatnijih dnevnih sgoda narodnoga zivota odmah 
stvarao pjesme, na zivu patrioticku sliku «Zadnji kordunasi» : bjelobrk 
starac kapetan svetcano razpustajuci cetu na kordunu, slavi prosasto 
junakovanje krajisko na strazi proti Turcinu i po svih bojistih evropskih, 
kobi skori boj za slobodu raje i podizanje posljednjeg kordunaskog cardaka 
usred samoga Carigrada. Kako su se dnevni politicki dogadjaji u domo- 
vini doimali srca pjesnikova; kako je on trpio od netom minule petgodisnje 
narodne patnje, a kako mu je raslo srce i tvorna pjesnicka snaga kod 
nastupa boljih dana domovini: to pokazuje njegova velika historicka po- 
viestica «Prokleta kliet», koja potresnom snagom prikazuje jednu epizodu 
iz patnja hrvatskoga seljaka kmeta od susjedgradskoga silnika Tahija 



— 202 — 

tik prije Gubceve pobune (mucenik seljak proklinjuci Tahija prorice : «I 
poslie kina, poslie muka osvanuti ce bolji dan, osvanuti ce sin iz puka, 
da bude nasoj zemlji ban»); povjestica je gradjena onim posve osobitim 

^ • • • • • • i 

Senoinim slogom, kojim je prije vise godina bio spjevao majstorsku 
«Kuginu kucu», ali patrioticki zar sad jos poveca njegovu vjestacku snagu; 
u toj povjestici je Senoa rek bi sama sebe nadkrilio u zivosti opisa, u 
izvornosti karakteristike, u dramaticnosti razvoja, u majstoriji stiha. U 
takovu naponu tvorne snage i dusevnoga zadovoljstva spjeva dvie krasne 
didakticne pjesme «Budi svoj» i «Radi», pak patrioticnu satiru : «Sramota 
na vas». Po narodnom je pricanju a prema Mickievicevu baladnom slogu 
gradjena balada «Mrak». Pohodivsi Senj, da popuni svoju sabranu gradju 
za historicnu pripoviest o Senjskih uskocih, spjeva epizodu iz bojeva 
uskockih, povjesticu «Vinko Hreljanovic», u kojoj prikazuje, kako mletacki 
admiral Venier na vjeru ubi uskockoga vodju Nika Hreljanovica a zatim 
junacki Vinko svoga brata osveti ; u toj velikoj povjestici, kako u «Strmo- 
gledu», prima romanticki byronski slog osobiti izvorni biljeg Senoina 
duha ; morska oluja i tiha mjesecina na moru opisana je zivo po naravi. 
Za svetcano otvaranje hrvatskoga sveucilista spjeva Senoa dvie krasne 
pjesme: uzvisenu himnu «U slavu Josipa Jurja Strossmayera, zacetnika 
hrv. sveucilista* i poletnu popievku «Piev hrvatskih djaka». Tomu obilju 
raznovrstnih izvornih pjesama pridruzuju se prievodi : «Dva soneta u slavu 
Cviete Zuzoriceve» od Tassa, «Stara ura» i «San roba» od Longfellowa, 
«Domovini» od Th. Moora, i «Staro-peruanske pjesme ».^ Od svoje izvorne 
tragedije «Slavke», iz poviesti polabskih Slavena (u «Dragoljubu» g. 1867. 
bjehu izasla prva dva prizora), priobci sav prvi cin ; zaliboze je ta izvrstna 
osnovana tragedija ostala nedovrsena. Novelisticke radnje Senoine u 
«Viencu» god. 1874. jesu osim manje pripoviesti «Kapetan Izajlo», pove- 
lika novela «Barun Ivica».^ To je po vremenu prva Senoina novela iz 
zivota seljackoga, i to iz okolice zagrebacke; veoma zivo prikazuje tra- 
gicno razsulo imucne seljacke kuce kod sv. Duha (kraj Zagreba) ; vjestacki 
je crtan stari valjani gospodar Kruzic, u njegovih govorih i razgovorih 
izvrstno je pogodjen nacin hrvatskoga seljaka kajkavca; gdje i gdje probija 
u noveli ili ostra satira ili blagi covjekoljubni humor Senoin. Novela 
«Barun Ivica» — to bijase nadimak njekoga tada vrlo poznata ulicnoga 
pometaca u Zagrebu — spada medju one zive sHke iz zivota nizih slojeva, 
kojim je gradju nasao Senoa u svojem magistratskom sluzbovanju, po 

^ Iz «Vienca» g. 1874. prestampene su Senoine pjesme (osim izvorne «Sramota 
na vas» 1 prevedene «San roba») koje u «Izabranih pjesmah» koje u «Raznih pjesmah». 
^ Prestampana u «Sabranih pripoviestih». 



— 203 — 

kojem je imao sgode da temeljito prouci prilike i zivot zagrebackih gra- 
djanskih i okolisnih seljackih tipa. Prievodi novelisticni Senoini te godine 
jesu «Siromah plemic» od Consciencea i »Zivi kostur» od Turgenjeva. 
Pokraj tolika obilja za zabavni dio «Vienca», Senoa je mnogo radio 
takodjer za poucni dio i za «Listak» ; osim posebnih povecih clanaka o 
kazalistu i prevedene crte «Cast kod Lukula», napisa mnogo kazalistnih 
kriticnih izvjestaja i manjih literarnih ocjena u «Listku», koji u nijednom 
«Viencevu» broju nije bez njegovih priloga. Kad se razgleda «Vienac» 
god. 1874., opaza se, da je znatan dio njegova obilata sadrzaja iz pera 
Senoina; a od prilike jednako je i u potlanjih tecajih «Vienca» za ured- 
nictva njegova.^ 

Iz godine 1874. ima jos od Senoe u Obzorovu «Listku» krasan 
opis putovanja prvim zeljeznickim vlakom od Zagreba na Rieku; izvrstni 
okolisni opisi prestampani su poslie u posebnom izdanju uresenom svje- 
tlopisi najljepsih vidika. 

U «Viencu» g. 1875. izadjose Senoine pjesme: balada «Gus», u 
nacinu Mickiewiczevu, a po narodnom pricanju; za tim njezne tri u jedno 
svezane popievke «Nocna rosa», prikazujuci srecu pjesnikovu po dragoj 
zeni, i «Dva soneta» uzviseno slaveci Ijubav; onda «Pozdrav Dubrov- 
niku», proslov gostovanju clanova hrvatskoga narodnoga kazalista u Du- 
brovniku, odakle se nacelnik brzojavom pjesniku zahvali za krasnu pjesmu; 
pak historicka kratka poviestica «Francesco delle Barche», prikazujuci ju- 
nacku obranu Zadrana od mletackoga lava g. 1346.; onda izvrstna pri- 
godna politicka pjesma «Munja od Gabele», povodom ustanka hercego- 
vacke raje kod Gabele, krepko prikazujuci, po jednoj Cermakovoj slici, 
stradanje nase raje od turskoga nasilja, satiricki zigosuci nemar kulturne 
Evrope za nevolje rajine, i zanosno slaveci junacke ustase ; zatim balada 
«Majcino mlieko», po narodnom pricanju, a u Mickiewiczevu nacinu, o 
banu od Brubnja grada, koji se, protjeravsi majku iz dvora i sestru pre- 
davsi Arapinu, po ukletvi majcinoj povukodlacio i propao ; napokon liepa 
balada «Dva Dujmovica», o tragicnoj sgodi bogate porodice brackih 
pomoraca.^ 

Osim ovih pjesama napisa Senoa g. 1875. u «Viencu» dva novelisticka 
djela: «Mladi gospodin» i «Cuvaj se senjske ruke». «Mladi gospodin» je 
skup od cetiriju novela, u jedno svezanih osobom starca kapelana veliko- 

^ U «Viencu» g. 1874. nalaze se posebne znatnije radnje Senoine, ne brojeci nje- 
govih priloga u «Listku», u preko trideset brojeva, a u njekih i po vise radnja. 

2 Iz «Vienca» god. 1875. prestampane su pjesme koje u «Izabranih pjesmah», 
koje u «Raznih pjesmah». 



— 204 — 

gorickoga — njemu je nadimak «mladi gospodin» po kapelanskoj njegovoj 
casti, — koga je Senoa u Gorici upoznao, te ga u uvodu pripoviesti zivo 
opisao : to je cudak likom i navikami, a dobrotvor potrebnikom, koje on 
svojimi lutrijskimi sgoditci pomaze. Taj starac «mladi gospodin» pripo- 
vieda piscu tri pripoviesti, tri sgode iz svojih mladih dana, kao tri svoja 
najznatnija «terna». Prva je pripoviest iz zivota turopoljskih i posavackih 
seljaka: mlad turopoljski plemenitas ozenio se proti volji svojih roditelja 
s neplemenitasicom Posavkom, ali se do skora sa zenom zavadio, doh ih 
«mladi gospodin» nije izmirio i srecu u njihov dom povratio ; u tu pri- 
poviest upleteni su zivi opisi starodavnih seljackih obicaja u Turopolju i 
Posavini, kako ih je Senoa imao prilike motriti, cesce boraveci u onih 
krajevih. Druga je pripoviest iz zivota hrvatske aristokracije za prvih de- 
cenija ovoga vieka: mlad grof otmicom odvede milovanu barunovicu, koje 
mu otac njeziii radi stare obiteljske zavade nece dati za zenu, u svoje 
dvore, i prisili «mladoga gospodina» da ih vjenca, pa kad razjareni 
barun s cetom kinetova udari na grofove dvore, dobricini kapelanu podje 
za rukom izmiriti obiteljsku svadju. Treca je pripoviest slika iz ari- 
stokratickih i gradjanskih krugova za doba od god. 1820. do god. 1850. 
Nahod Zaborski, sin grofinje i samara Zaborskoga negdje u Slovackoj, 
izuciv u Zagrebu skole, postane glasovit odvjetiiik zagrebacki ; nakanu 
njegovu, da se ozeni s Ijubljenom gospodjicom, osujete spletke protiv- 
nicke, te njegova zarucnica pod silu podje za drugoga; ona, napativsi se 
uz muza pijanicu i kartasa, pod starost obudovi, pak se hoce da uda za 
njekadanjega zarucnika svoga, ali on ne pristane, nego kao zanemaren i 
propao odvjetnik na selu kukavno umre u najvecoj biedi, a nas «mladi 
gospodin» posljednji mu je prijatelj i tjesitelj. Ovima trima novelama do- 
daje pisac za zaglavak svoju pripoviest o posljednjih danih «mladoga go- 
spodina». Starac kapelan dobio cetvrti terno, i hoce svojim sgoditkom 
da pomogne siromasno dvoje dragih, da se uzmognu vjencati, ali sluzavka 
zapali pec njegovimi lutrijskimi ceduljami — on tezko oboli; dobrotvorka 
udova barunica sazna za njegovu nesgodu, i pokloni mu novce mjesto 
nedobivenih lutrijskih ; on je sretan, njegovi sticenici mogu se vjencati, 
te on spokojno umre. Kompozicijnim oblikom posve je osobita ova nove- 
listicka radnja Senoina: tri razne novele svezuje u jednu kitu cetvrta, 
koja ih poput niti obavija. Poslie «Mladoga gospodina» napisa Senoa iste 
godine 1875. historicku novelu o sporu senjskih uskoka s carskim gjene- 
ralom Rabatom pocetkom 17. vieka, pod naslovom «Cuvaj se senjske 
ruke». Talijanac senjski biskup de Dominis i Rabata, carski gjeneral u 
Senju, rade u potajnom dogovoru s Mletci o glavi senjskim uskokom, koji 



— 205 — 

su na moru Mletcanom, a na kopnu Turkom pogibeljni svojim smjelim 
junactvom. Prvaci uskocki, knez Martin Posedaric, vojvoda Jurisa Orlovic, 
kastelan Vuk Hreljanovic i drugi, doznavsi po talijanskom dominikancu 
Ciprianu Guidii, — koji uskoke zagovara kod pape proti Mletcanom, a 
od sinovca svoga, doglavnika Rabatina, Capogrossa, saznaje za sve tajne 
namjere gjeneralove — sto snuju de Dominis i Rabata, urote se proti 
njima. Rabata dade pohvatati mnoge uskoke, te njeke objesi, njeke 
izruci mletackim galijam, a s njimi i patriotickoga gvardijana senjskih Fra- 
njevaca; kneza Posedarica namami k sebi i dade ga smaknuti; ostali 
uskoci moraju se seliti iz Senja. Ali Rabati se za njegova nedjela sprema 
kazna sa vise strana. Kapetan Danilo Barbo, komu je njekoc Rabata sestru 
zaveo, i koga je netom Rabata radi zagovaranja uskoka s kapetanije skinuo, 
podje s dominikancem Guidom u Gradac i dokaze nadvojvodi Ferdinandu, 
da su Rabata i de Dominis u tajnom dogovoru s Mletcani i Turci: nad- 
vojvoda odluci, da ce Rabatu staviti pred sud. Izseljeni uskoci vrate se u 
Senj pod vodjama Jurisom Orlovicem i Gjurom Danicicem, zarucnikom 
Klare, kceri smaknutoga kneza Posedarica, i pobivsi Rabatine cete smaknu 
njega i Capogrossa; biskup de Dominis bjese vec prije utekao iz Senja. 
Gjuro Danicic vjenca se s Klarom. Poslie spale u Rimu truplo de Domi- 
nisa po odsudi inkvizicije. Tu historicku sliku zavrsuje pisac patriotickim 
epilogom: dusi uskockih vojvoda, sahranjenih u senjskoj franjevackoj crkvi, 
cekaju dan novoga oslobodnoga rati proti Turcinu, a priklikuju Talijanu 
preko mora, ako bi mu se prohtjelo posegnuti amo na hrvatsku obalu : 
cuvaj se seujske ruke.* 

Osim vise pjesama i dviju novela napisa Senoa u «Viencu» g. 1875. 
mno^o kriticnih izvjestaja o narodnom kazalistu (u dvadesetak brojeva), i 
novih literarnih i umjetnickih pojavih ; veci njegovi literarni clanci jesu : 
«Medo grof Pucic» ; «Dva hrvatska glasbenika Zajc i Kuhac», i liepa 
ocjena «Velebita», almanaka hrvatske sveucilistne mladezi. I to godiste 
«Vienca» obiluje radnjami Senoina pera gotovo u svakom broju. 

Iste godine 1875. napisa Senoa u koledaru «Danici» nasega jeronim- 
skoga druztva liepu poucnu pucku pripoviest «Kako doslo, tako proslo». 

«Vienac» g. 1876. naresi Senoa osobito krasnimi pjesmami, koje su 
nikle pod dojmovi njegova putovanja po gornjoj i srednjoj Italiji za mje- 
seca travnja. Plod njegova boravka u Mletcih i studija poviesti mletacke 
jest majstorska velika povjestica «Propast Venecije», u kojoj Ijepota oko- 

' Iz «Vienca» g. 1^75. prestampane su novele «Mladi gospodin» i «Cuvaj se 
senjske ruke» u «Sabranih pripoviestih A. Senoe». 



— 206 — 

lisnoga opisa, duhovita jezgrovitost historicke karakteristike i zar za slo- 
bodu sjeca na Byronov nacin u « Child Haroldu», ali i te osobine sloga 
kao sto i dramaticna sila u dialogu i u razvoju prikazanoga dogadjaja 
samonikla su obiljezja Senoina duha. Pjesma ima pet cesti ; u prvoj je 
ziva slika mletackih laguna i divnoga grada za mjesecine, jezgrovit ocrt 
njegova poviestnoga razvoja do slave i mod, pak slika bojne sile gjene- 
rala Napoleona, koja opasuje Mletke ; u drugoj je cesti slika vojnika dal- 
matinskoga Hrvata, kako stoji na strazi kod duzdeve palace i sjetno misli 
na svoju domovinu, robinju mletackoj signoriji ; treca cest je dramatican 
prizor posljednjeg viecanja u mletackom senatu : duzd priobcuje Napo- 
leonov ultimatum, mlad senator predlaze borbu na zivot i smrt i svu nadu 
stavlja u vojsku dalmatinskih Hrvata, starac senator ne ce spasa od tih 
tudjinaca, nego voli mirom s Napoleonom ocuvati sjaj i blago Mletaka, 
— no viece burno zahtieva borbu s Napoleonom na zivot i smrt ; cetvrta 
cest prikazuje pobunu mletackoga puka proti aristokratickoj svojoj vladi, 
mjesto koje hoce demokraticku slobodu, a zastavnik pobunjenika je vojnik 
hrvatski Dalmatinac — tim prisiljena predaje signorija Mletke Napoleonu; 
peta cest je slobodnjacki epilog: Venecija je pala, jer je njezina moc i 
slava bila sagradjena tudjom krvi i robstvom vlastitoga puka, ali ju iz 
mrtvila sada uzkrisila slozna borba svega talijanskoga naroda za slobodu. 
Kako u ovoj pjesmi probija hrvatski patriotizam, ceznja za slobodom hr- 

V 

vatske domovine, tako je i drugi pjesnicki plod Senoina putovanja po 
Italiji, krasna elegija « Veliki petak u Pizi», zadahnut mislju na domovinu. 
Pjesnik je na veliki petak pri vecernjoj sluzbi bozjoj u pizanskoj crkvi 
«vitezova svetoga Stjepana» ; vidi po crkvi silu slika o slavnih vojnah tih 
vitezova proti Turcinu, i silu zaplienjenih turskih zastava; pomislja na 
svoj narod, koji jos stenje pod turskim jarmom i ceka svoj oslobodni 
uzkrs : bolna dusa pjesnikova doglasuje sjenam vitezova, cije kosti poci- 
vaju u toj crkvi, vapaj nase raje, i zove ih, neka ustanu njoj u pomoc; 
pricinja mu se za cas, da se iz rake dizu vitezi i da grmi pjev «aleluja» ; 
ali nek radje pocivaju dalje : sadanji zapadni sviet nema srca za robinju 
raju, on bi kamenovao slavne viteze, da iz groba ustanu njoj u pomoc, 
kako su njekoc pogani kamenovali njihova svetca Stjepana. Od tuge udara 
pjesnik, izlazeci iz crkve, u uzdah : «ah zasto smo, zasto smo zivi!» Put 
po Italiji potaknu Senou na jos jednu pjesmu, u kojoj mu takodjer, sve 
sto ondje vidi i cuje divnih uspomena iz davnine i nedavnoga narod- 
noga oslobodjenja talijanskoga, u pamet doziva dragu domovinu, ali ta 
pjesma («Lanac») spada vec u sliedecu godinu «Vienca». Godine 1876. 
priobci jos veliku pjesmu «Pokladna noc» : to je plamena velepjesan pje- 



— 207 — 

snickomu zvanju. Burna je zimska noc; u podkrovnoj izbici velegradske 
ogromne kuce Ijuto strada mlad pjesnik; k njemu dolazi glad, ruga se 
njegovu idealizmu, pokazuje mu u prvom spratu iste kuce sjajni pokladni 
bakanal kod milostnice bankirske, i nudi mu sve razkosje u njezinu na- 
rucju, koje hlepi zamieniti starca bankira za njega mladica, ali mladi 
pjesnik, vjeru cuvajuci svojoj dragoj i uzhiceno crtajuci idealni sviet poe- 
zije, odbija zamamnika i voli posteno u biedi poginuti ; u to svane zora 
i k njemu kao danica zviezda bane draga sa spasonosnom viescu, da otac 
njezin napokon pristaje na njihovo vjencanje; sretni mladi pjesnik zavje- 
tuje svoj zivot dragoj i poeziji. Zivost i sjaj opisa, ostrina satire, drama- 
ticnost razvoja, zar pjesnickoga cucenja, uzvisenost ideje, vjestina stiha, 
duhovitost izvedbe : sve to se sdruzuje u tom osobitom umotvoru, na koji 

V 

se neda primieniti nijedna kategorija poetike. Te godine spjeva Senoa jos 
prigodnu patrioticku himnu, zarka poleta i pievna oblika, «U spomen osam- 
stogodisnjice krunisanja hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira», i drazestnu 
saljivu deklamatornu pjesmu «Brzojav», u kojoj vrcaju iskre domisljatoga 
pjesnikova duha. Nije ono pravi brzojav, kojim se sluze varavi diplomati, 
burzijanci i novinari na obmanu i stetu svieta, navlastito slavenskoga; 
pravi brzojav nije nov izum znanosti, nego je pocevsi od Eve naravski 
stroj Ijudskoga bica, kad Ijubi : kucaji Ijubecega srca brzojavno su zvonce, 
iskre iz oka brzojavna munjina, uzdisaji Ijubavni brzojavne zice. Taj br- 
zojav preplice sav sviet pocevsi od Adama i Eve, i spaja zemlju s nebom ; 
uceni doktor, koji je toboze izumio brzojavni stroj, puki je plagiator, a 
prave su vjestakinje brzojavu gospodjice. Sto da njih, koje su brzojavne 
doktorice, dalje uci o brzojavu muzkarac pjesnik? To je kao da djak 
skolnika, zvonar popa ide ucit. Samo jedno ih moli pjesnik : neka se 
ne sluze svojim brzojavom poput varavih diplomata, burzijanaca i novi- 
nara, nego iskrenim srcem svaka samo po jednomu muzkarcu neka brzo- 
javke salje, a prva budi : «ljubi, vojno, domovinu». Osim tih majstorskih 
izvornih pjesama napisa Senoa jos prievod ponajljepse ceske balade «Badnji 
dan» od Erbena.^ 

V 

Iste godine napisa Senoa u «Viencu» novelu iz zagrebackoga gradjan- 
skoga zivota «Ilijina oporuka»; gradju mu podade sluzbovanje senatorsko i 
mjestno-sudacko, u kojem doznavase razne obiteljske nesrecne sgode. Sa- 
drzaj novele, kojoj radnju smiesta pisac u prvu cetvrt nasega vieka, ovaj 
je, Cestit siromasan pomorac, Dalmatinac Ilija, dosao u Zagreb trgujuci 

^ «Vienac» g. 1876. u brojevih 20., 25., 27., 36., 41. i 47.; odatle prestampano 
koje u «Izabranili pjesmah», koje u «Raznih pjesmah». 



— 208 — 

s limuni ; udruziv se s postenjakom zagrebackim malim trgovcem, obogatio 
se cestitom marljivoscu svojom. Ozeniv se kcerju svoga druga, rodi 
mu se kci Mara. Zena mu podje po zlu. Ilija naglo umre i ostavi velik 
imetak. Njegova lahkoumna udovica sa zlocestim drustvom sve svoje pro- 
tepavsi okrade i svoju kcer; nesretno zaglavi ona i njezini zli druzi, a 
dobri Ilijini znanci, koje je on njekoc pomogao, spase cestitu Maru i 
srecu joj uprilice.' 

U «Pouci» «Viencevoj» g. 1876. napisa Senoa vjekopise Franje Pa- 
lackoga, Shakespeara, i izvrstnoga hrvatskoga komika Josipa Plemencica; 
za tim sliku iz hrvatske proslosti «Red konjanika hrvatske krajiske vojske 
u 17. vieku» i knjizevnu crticu «Bozicna igra 12. vieka». U «Listku» na- 
pisa vise viesti o radu «Matice Hrvatske » ; u mnogih brojevih kriticke 
izvjestaje o narodnom kazalistu. Iz njegova je pera obsirni temeljiti «Iz- 
vjestaj kazalistne enquete». 

U «Viencu» g. 1877. napisa Senoa povise izvornih pjesama. Povjestica 
iz hrvatske proslosti «Smrt Petra Svacica» prikazuje s tragicnom silom 
posljednje casove posljednjega hrvatskoga kralja, koga na umoru vila 
Hrvatica tjesi proricuci mu uskrsnuce hrvatske slobode. «Na poklade» 
razcviljena je slika smrti i ukopa sincica pjesnikova za pokladnih dana; 
slika je potresna svojimi kontrasti. Po nacinu, kojim je njekoc u «Nase gore 
listu» i «Glasonosi» gradio balade, spjevane su historicke balade «Mile 
Gojslavica», hrvatska Judita u obrani glasovitih Poljica od turskoga pase, 
«Junakinja Sofa», slavna Poljakinja braniteljica tvrdje Tremblove od turskih 
obsada u doba kralja Sobieskoga, na polak alegoricna krasna balada 
«Duvna», iz proslosti Istre, kako je po izdajstvu Duinskoga kneza odki 
nuta od matere zemlje Hrvatske, ali ce joj doci dan oslobodjenja. Histo- 
ricka povjestica «Fratarska oporuka» prikazuje patrioticki cin Lepoglavskih 
Pavlina, pri razpustu njihova reda po zapoviedi cara Josipa II. : sve 
zaduznice hrvatskih seljaka i vlastele, u vriednosti od milijun talira, pale 
Pavlini u pepeo i prah, neka ne dodju u ruke muciteljem domovine. 
Povodom ruskoga rata za oslobodjenje Bugarske nasta zarka patrioticna 
prigodna popievka «Na Balkanu» ; malo prije prevede iz bugarskoga pjesmu 
I. Vacova «Bugarska majka», ganutljivu sUku stradanja bugarskoga od 
osmanlijskoga biesa. Jos spjeva krasnu pjesmu «Lanac», na koju ga 
potaknu glasovito groblje «Campo santo», sto no ga je prosle godine za 
svoga puta po Italiji bio pohodio. Naslikav vidik toga groblja, prikazuje 

^ «Vienac» g. 1876. u brojevih 2G — 41.; odatle prestampano u «Sabranih pri- 
poviestih». 



— 209 — 

pjesnik, kako mu starac cuvar groblja tumaci znamenite spomenike po 
njem, a onda ogromni lanac, sto visi o zidu arkadnom ; to bijase njekoc 
obranbeni lanac pizanske luke, ali ga Genovezi u 14. vieku prolomise i 
podjarmiv sebi Pizu sobom ga kao znak robstva pizanskoga odniese ; 
Talijani se medju sobom klali, dok svi ne postadose tudje roblje ; ali 
nedavno se sva Italija slozno digla za svoju slobodu, i posto ju izvojstila, 
pokloni Genova Pizi onaj stari lanac, znak robstva, koji sad tu medju 
pokojnici pociva. Potreseni pjesnik pomislja na gorku sudbinu svoga roda, 
i iz dna bolne rodoljubne duse vapi dan njegove sloge i slobode. 

Glavno je pjesnicko djelo Senoino te godine historijskimi studijami 
i ocevidom Stubickoga i Krskoga okolisa pomno pripravljeni krasni histo- 
rijski roman «Seljacka buna».' 

Upotrebljavajuci pristupnu mu historicku gradju za dogadjaje u 
Hrvatskoj od god. 1564. do god. 1574. i pjesnicki ju obradjujuci, pisac 
je u romanu «Seljacka buna» vjestacki prikazao povode, postanak, tecaj 
i tragicki konac znamenite seljacke bune pod vodstvom stubickoga kmeta 
Matije Gubca, u svezi njezinoj s obcenitim tadanjim javnim zivotom u Hr- 
vatskoj, navlastito s velikaskom razmiricom radi Susjedgrada i Stubice, gdje 
bijase srediste bune. Velikom vjestinom u kompoziciji i slogu pisac je obilje 
dogadjaja od desetak godina, veoma obseznu glavnu radnju s mnoztvom 
epizoda, i silu raznolikih zivo crtanih osoba sbio u kratak obseg od jedno 
tri sto strana romana, upotrebljavajuci prema naravi situacije sad epsku 
obsirnost sad dramaticku kratcinu ; navlastito je polagano klicanje bune 
prikazao potanko i na siroko, a na kratko samu dramaticku provalu bune, 
njezin tiek i zavrsetak. Kako je seljacku bunu najtjesnije svezao s parbom 
Heningovice i Taha za Susjedgrad i Stubicu, a tu parbu opet s glavnimi 
tadanjimi politickimi i ratnimi dogadjaji u Hrvatskoj, zapletenoj u rat 
s Turci, mogao je pisac koje u glavnoj radnji koje u epizodah prikazati 
obilje karakteristicnih prizora iz tadanjega seljackoga, velikaskoga, sabor- 
skoga i ratnoga zivota u Hrvatskoj. S tom obseznom po historickoj gradji 
izvedenom prikazom javnih dogadjaja spleo je pisac, po potrebi pjesnicke 
kompozicije, dva vjesto izmisljena Ijubavna zapleta : tragicnu Ijubav dvoje 
mladih iz seljackoga svieta svezao je s tiranstvom uzrocnika bune, okrut- 
noga velikasa Taha, a romanticnu Ijubav dvoje mladih iz plemickoga 
kruga spojio je s tecajem razmirice medju Heningovicom i Tahom za po- 
sjed Susjedgrada i Stubice ; u radnju. romana utjecu jos dva izmisljena 
lika: Tahova kastelanovica i obiestna milostnica, te njezin Ijubavnik, 

^ Iz «Vienca» g. 1877. br. 36. do 52. prestampana u «Sabranih pripoviestih». 
Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 14 



— 210 — 

spletkarski nadripisar. U obilju zivo crtanih raznovrstnih znacaja svakoga 
stalisa: seljackoga, gradjanskoga, plemickoga, velikaskoga, vojnickoga, 
svecenickoga, izticu se kontrastni lici : uzviseni vodja seljacke bune kmet 
Matija Gubec i strasni silnik velikas Tahi, krvolocni Tahov dvorski Petar 
Bosnjak i plemeniti zastitnik seljaka Grdak, junacki uskok Nozina i opaki 
nadripisar Drmacic, veliki rodoljub podban Ambroz Gregorijanec i tasti 
siloviti ban Petar Erdedi, Tahova milostnica Lolicka i krepostna seljacka 
djevojka Jana, uzorni brdovacki zupnik starac Babic i strasljivi kanonik 
Svesveticki itd. Lik Matije Gubca, jamacno najtezi, krasno je uspio 
pjesniku ; posve je naravan, priprost seljak, a ipak uzvisen tragican junak. 
Tendencija je romana najplemenitija: covjecnost, jednakost i sloboda po 
zakonu krscanske Ijubavi a za dobro domoviiie. Nije pisac anakronisticki 
prenosio ideje sadanjega doba u 16. viek, niti je pristran za seljactvo 
proti plemstvu, nego se u glavnoj stvari drzi historicke istine, a medju 
najplemenitije znacaje u romanu spadaju velikas Ambroz Gregorijanec i 
plemici Grdak i Milic; posve je opravdano, da je u starcu zupniku brdo- 
vackom i u epilognom liku mlada svecenika prikazao iz puka nikle apostole 
Ijubavi i branitelje, prosvjetitelje puka. Vrstnocom izradbe takmi se 
«Seljacka buna» sa «Zlatarovim zlatom», a nadmasuje ga velicajnoscu 
predmeta i ideje. 

U «Pouci» i «Listku» «Vienca» napisa te godine 1877. vise zani- 
mivih crtica iz poviesti zagrebacke, i to: «Ciidnovato putovanje mrtvog 
svetca po Zagrebu» ; «Porez u Zagrebu u 18. vieku i danas» ; «Gospo- 
darstvo grada Zagreba prije sto godina» ; «Sitnice iz kronike grada Za- 
greba». narodnom kazalistu napisa osim jednoga posebna kriticnoga 
clanka gotovo u svakom broju «Listka» kriticne izvjestaje. Nov sii ures 
«Vienca» njegove «Zagrebulje»: duhoviti feuilletoni istoga naziva i sloga 
a slicna predmeta, kako ih je njekoc pisao u «Pozoru» ; u njih se iztice 
satira na njemcarenje i na protivnike hrvatskoj operi. 

Iz godine 1877. valja napokon iztaknuti, da je na pocetku njezinu 
Senoa izabran podpredsjednikom knjizevnoga odbora «Matice Hrvatske«, 
kbjoj je bio pocevsi od preustroja njezina odbornikom te joj je godine 
1876. sastavio prvu strucnu «Antologiju pjesnictva hrvatskoga i srbskoga, 
narodnoga i umjetnoga, s uvodom o poetici» ; i taj uvod je prvienac u 

V 

nasoj knjizi. Senoa je kao podpredsjednik Maticina knjizevnoga odbora 
sve do smrti svoje u svih knjizevnih pitanjih zivo radio oko napredka 
«Matice Hrvatske». 

Pjesme Senoine u «Viencu» g. 1878. sve su patrioticne prigodnice, 
potaknute politickimi sgodami one godine, ali svaka je osobita sastavom 



— 211 — 

i oblikom : tii se vidi Senoina riedka duhovitost i umjetnicka okretiiost u 
zamisljanju i izvadjanju pjesama. Na napadaje novinara neprijateljnih Hr- 
vatskoj odgovori Senoa patriotickom filipikom, punom zestine i samosviesti 
hrvatskoga rodoljuba, u pjesmi: «Klevetnikom Hrvatske», Pocetak vojne za 
oslobodjenje raje u Bosni potaknu ga na pjesmu: «Grobovi Hrvata», u kojoj 
velikom vjestinom baladni predmet i slog na koncu preiidesava u patrio- 
ticnu liriku : ii Saskoj kod mjestanca Mere zove seljak niz hiimaka grobljem 
Hrvata, i prica, da su tu za triestgodisnjega rata pobili Hrvati Svede, pak 
da se kadsto u noci ponavlja Ijuta bitka njihovih iz groblja ustalih diihova. 
Za sto nemaju pokoja ti hrvatski junaci u groblju tudje zemlje? za to — 
domislja se pjesnik — sto su za tudjinca u tudjini glavu dali, i sto ih 
slutnja budi, da ce u njihovoj domovini jednom planuti boj za slobodu ; 
taj boj je sad planuo onkraj Une : onamo pjesnik zove stare junake iz 
njihovih dalekih grobova. Novinske viesti o sarajskoj buni u Carigradu, 

V 

koja je sultanskoj palaci pozarom zaprietila, upotrebi Senoa za pjesmu 
«Pozar Porte» : naslikav Bospor i Stambul, prikazuje pjesnik suprotak 
medju njekadanjom svjetobornom silom sultana, pogubnom najpace nasemu 
rodu, i sadanjim mrtvilom iztrosenoga Osmanstva, komu se iz jarma otima 
nasa raja; za tim zivo crta pozar u sultanskom saraju i bunu biesne svje- 
tine proti sultanu Hamidu za suludoga Murata, pak ^avrsuje satirickii.i 
udarcem na zapadne, Slavenstvu neprijateljne diplomate, koji se muce 
Turstvo povratiti k staroj slavi. Posve drugacijega je sastava patrioticna 
prigodna oda «Hrvat Bosni », povodom sloma osmanlijske vlasti u Bosni. 
Satiricna zestina na dusmane roda sdruzuje se s razigranom patriotskoiu 
radoscu u popievci : «Napitnica buducnosti». Jos prevede Senoa iz ceskoga 
baladu «Golubak» od Erbena, i dvie «Luzicke narodne popievke».^ 

Novelisticne radnje Senoine u «Viencu» g. 1878. jesu : «Karainfil sa 
pjesnikova groba», «Pruski kralj», «Turci idu» i «U akvariju»,- pak preve- 
dena crtica «Dakako» od Aldrika. «Karamfil sa pjesnikova groba» prekrasuaje 
novelisticka slika dusevnoga preporoda dvaju mladica, Hrvata i Slovenca, pod 
dojmom Presernove poezije i drazestne kranjske djevojke, koja im tu poeziju 
odkriva, te ih iz bezsviestnoga zanosa za njemacku knjigu, na koji ih je za- 
vela germanizatorska skola, povraca u krilo domovine. Ta dva mladica su 
nas August i drug mu Slovenac Albert. Oni se uputili na skolske praz- 
nike iz Zagreba, izpod sibike njemcara Premrua, u Kranj. Tu im mila 

^ Iz «Vienca» g. l878. prestampane su njeke pjesme u «Izabranih pjesmah», a 
njeke u «Raznih pjesmah». 

2 Iz «Vienca» g. 1878. br. 5—9., 17—19., 30—35., 37—52. prestampano u '<Sa- 
ibranih pripoviestih». 

* 



_ 212 

Gorenka Neza osvoji srce za Presernove pjesme i za svoje poeticno bice; 
zaljube se obojica u nju, a kad se s pohoda na Bledsko i Bohinsko jezero 
vrate u Kranj, nadju Nezu mrtvu; umiruci bjese Augusta za uspomenu 
ostavila svoju knjigu Presernovih pjesama i u njoj karamfil, sto ga bjese 
s pjesnikova groba utrgla i njemu dala. Pjesnicku drazest i patrioticki 
duh te novele liepo obiljezuje talijanski strucnjak u uvodu njezina prevoda 
«I1 garofano dalla tomba del poeta» (odDujmaBegag. 1882.). — «Pruski kralj» 
je crtica iz nizega gradjanskoga zivota zagrebackoga, a «Turci idu» je humori- 
sticna noveleta iz zivota originalnih starih castnickih tipa u gornjoj Krajini. 
Kao sto je put po gornjoj Krajini od Ogulina preko Jasenka na Novi podao 
Senoi njesto gradje i obiljeznoga kolorita za recenu noveletu iz krajiskoga 
zivota, tako ga je Ijetni boravak u stajerskom kupalistu Neuhausu po- 
taknuo na krasnu pripoviest «U akvariju». To je Ijubavna novela, preple- 
tena humoristickom i satirickom slikom kupalistnoga druztva, njegovih 
raznolikih i raznonarodnih karakteristicnih tipa, njegovih sitnih i krupnih 
spletaka. Glavni je objekt tih spletaka krasna udovica Petrovicka, poma- 
gjarena medjumurska vlastelinka, i junacki Leopoldovac kapetan Petrovic, 
vatren hrvatski patriot, koji je u kupaliste ranjen dosao s bosanskoga 
bojista. Njegov krasni znacaj svlada sve zapreke i spletke, i povrati otu- 
djenu plemkinju u krilo naroda, komu ona po krvi pripada ; u njegovu 
narucju nadje ona svoju srecu i svoju domovinu. 

U «Pouci» i «Listku» te godine «Vienca» sastavi Senoa vise vjekopisa: 
Adama Mickiewicza, Jana Matejka, Luke llica Oriovcanina, Janka Jurko- 
vica, Stjepana Ivicevica i dr. Janeza Bleiweisa; zatim ocjenu novih Bo- 
govicevih pjesama u clanku «Knjizevni osvrt», pak literarno-poviestnu cr- 
ticu «Pamflet na Ilirce», i clanak «Novica Cerovic» s obzirom na lik 
Novicin u Cengic-agi. Nadalje napisa: po Krcelicevih memoirih historicku 
crticu «Lepoglavski suzanj Poljak prosloga vieka» ; o Lajevoj sbirci jugo- 
slavenske ornamentike ; o izkopinah kod vodovoda zagrebackoga ; a o na- 
rodnom kazalistu kriticne izvjestaje u mnogih brojevih. 

Te godine u proljecu zadesi ga velika zalost: umre mu dragi otac, 
komu je stare dane zasladjivala obiteljska sreca i knjizevna slava sinova. 
Najvece djelo Senoino godine 1878. jest njegov historicki roman iz sre- 
dine 18. vieka pod naslovom « Diogenes », napisan za zabavnu knjiznicu 
«Matice Hrvatske». Gradju je crpio poglavito iz Krcelicevih «Annua», a 
za prikazbu tadanjih cehovskih obicaja upotrebio je izvorne hrvatske iz- 
prave u gradskom arkivu ; po tih pomagalih obiluje «Diogenes» histo- 
rickim koloritom. Ova historicka pripoviest Senoina razlikuje se od nje- 
govih ostalih tim, sto se glavna radnja sastoji u intrigui i sto je glavna 



— 213 — 

osoba izmisljena: politicke i druztvene spletke tudjinaca, Niemca Klefelda 
i Magjarice Bacanke, nadbije hrvatski patriot, bogat plemic Jankovic, 
ciji se je ostri duh citanjem i putovanjem upoznao s makiavelizmom, a 
koga razrovano stanje domovine sili, da spletkarske protivnike njezine bije 
vlastitim njihovim oruzjem. Obilje vrlo karakteristicnih lica, slika i pri- 
zora iz tadanjega vojnickoga, politickoga i druztvenoga zivota u Hrvatskoj 
upleteno je u glavnu radnju romana, koja se razvija u Zagrebu, gdje se 
pukovnik Klefeld i pukovnica Bacanka, koja mjesto svoga muza vodi 
u kuci i u javnih spletkah glavnu riec, natjecu gramzeci za banskim 
namjestnictvom, i snubeci mlada bogata krajiskoga castnika Pakica u svoje 
srodstvo : Klefeld ga hoce ozeniti svojom kcerju, a Bacanka svojom neca- 
kinjom. Glavno im je oruzje za to snubljenje iztraga, u koju je pao Pakic, 
ubivsi u dvoboju druga Niemca za uvredu plemkinji siroti Ruzici. Proti 
Klefeldovim i Bacankinim spletkam radi patriot Jankovic, poocim Pakicev, 
lukavstinom, koja ga napokon iz svih zapletaja dovodi k svrsi : k izbavi 
Pakica iz iztrage, zenitbi njegovoj s Ruzicom, i politickomu porazu tu- 
djinskih spletkara, u cem ga zavjera patriotickih plemica i srcanost ce- 
stita gradjanina pomaze. Intrigua glavne radnje romana uljepsana je obi- 
Ijem veoma zivih slika iz tadanjega javnoga i privatnoga zivota, medju 
kojimi se izticu: opis vojnickih vjezba kod Optuja, slika instalacije ban- 
skoga namjestnika, prizor zavjere hrvatskih patriota, slika druztva «01impski 
ceh», razgovori Jankovicevi s Bacankom, maskerada u Jankovicevih dvorih 
i t. d. S veoma bujnom i obseznom prikazom gospodskoga svieta i nje- 
govih spletaka spojena je pokratka, ali vrlo karakteristicna slika iz gra- 
djanskoga zagrebackoga druztva: bravar Magic, zena mu Kata, kci Marica 
i njezin zarucnik Juratovic spadaju medju najizrazitije tipe u Senoinih pri- 
poviestih. 

U «Viencu» g. 1879. spjeva Senoa tri pjesme : «Zmijska kraljica», 
«Zlatno runo» i «Himna Preradovicu», a prevede iz ceskoga Erbenovu baladu 
«Vrba», iz poljskoga baladu Goreckoga «Smrt izdajice domovine », i ro- 
manticku povjesticu Slovackoga «Jan Bielecki». Nacin Senoina umjetnic- 
koga skladanja pjesnickih povjestica na osnovu narodnih prica i histo- 
rickih predaja pokazuje «Zmijska kraljica» i pjesnikova primjetba njoj. 
Seljak blizu Remeta pripoviedao mu pricu o zmijskoj kraljici i pokazao 
mu brdo u zagrebackoj gori, gdje se po onoj prici na Ivanje svake 
godine sve zmije svieta sjate. Ta remetska prica o zmijskoj kraljici pod- 
sjeti pjesnika historicke price o crnoj kraljici, koja da je na obliznjem 
Medvedgradu razbludno zivjela i seljake okrutno tlacila : pjesnik spoji 
psihologickim vezom te dvie price u jednu cjelinu, pokazujuci, kako 



— 214 — 

od erne postade zmijska kraljica. Barbara celjska, zena kraija Sigis- 
munda, koju narodiia predaja zove crnom kraljicom, ne pristajase radi 
historicnosti svoje u onu kompoziciju pjesnikovu, za to morade pjesnik 
lik erne kraljice pomaci natrag u davnije doba. Ime medvedgradske 
«crne kraljice » sjeti ga historicnoga medvedgradskoga vlastelina «cr- 
noga Janka», koji u 12. vieku bijase gospodar toga grada i pouz- 
danik kraljev; tako on ucini crnu kraljicu zenom toga ernoga Janka, 
ali ostavi joj demonski, bludni i tiranski znacaj, koji predaja pripisuje 
kraljici Barbari eeljskoj, a nadimak «crne kraljice » izvede iz preljubne 
sveze medju mladom zenom starca ernoga Janka i mladim kraljem. Posto 
je poviest Remeta, koje su u 12. vieku osnovali bozjaei, vitezi tem- 
plarskoga reda, slavni u krizarskih vojnah, mnogo svezana s poviescu 
susjednoga Medvedgrada, to je pjesnik zamislio romanticnu Ijubavnu svezu 
medju medvedgradskom crnom kraljicom i mladim Bozjakom remetskim. 
Takovim psihologijskim i etickim stapanjem i preradjivanjem narodne 
price, narodne historijske predaje i sbiljne historijske davnine sagradi 
pjesnik ovakovu radnju svoje romanticke povjestiee «Zmijska kraljica». 
Mlad siromasan plemic Bozidar i krasna Bara, kci medvedgradskoga 
kastelana, zaljubili i zavjerili se ; ali ona prelomi vjeru i podje za boga- 
toga starca vlastelina medvedgradskoga, ernoga Janka. Bozidar ode u 
Bozjake, da kao krizar pogine u Palestini, ali ne n-asav zudjene smrti u 
svetom boju vrati se u zavicaj, u bozjacki samostan remetski. Medjutim 
Bara na Medvedgradu provodila razbludan zivot i mucila seljake, koji ju 
zovu crnom kraljicom, radi njezine okrutnosti i radi njezine griesne sveze 
s mladim kraljem. Doznavsi ona, da se je Bozidar povratio kao bozjacki 
vitez u Remete, plane za njim: on, nasav melema svomii bolnomu sreu 
u cistoj priegornoj Ijubavi s mlinarevom kcerju Jelom, odbija Barine strastne 
zamame i zakletve, da je srcem uviek samo njega Ijubila: «sree gori, 
zebe, ja Ijubih stoput, srcem samo tebe». Bara, Ijubomorna radi Jele, 
himbeno spremi svojoj takmici smrt: pretvarajuci se pokajnicom, kojoj da 
je na snu objavila majka bozja, da ju moze razgriesiti samo cista djevica, 
koja bi s molitvom za griesnieu svaki dan cviecem kitila kip bogorodicin, 
zamoli «crna kraljica» Bara plemenitu Jelu, da joj ona bude spasiteljicom, 
te Jela s Barinom kosaricom cvieca ode k bogorodicinu kipu izpod Medved- 
grada; ali kad stane od cvieca viti vienae za sveti kip, usmrti ju sakri- 
vena u kosarici otrovna zmija. Bozjak Bozidar dopane k njoj mrtvoj, po 
kraj nje nadje Ijuticu ; s pecine erne javi mu se erna kraljica, da je to 
djelo njezina Ijubomora: «srce gori, zebe — ja Ijubih stoput, srcem samo 
tebe». Bozjak ju prokune, neka u ocajanju zivi do smrti a poslie smrti neka 



— 215 — 

svake godine u noci toga daiia, kadno je Ijuticom zmijom ubila Jelu, na 
onoj crnoj peciiii sjedi, a zmije svega svieta sletjevsi se k njoj crno joj 
srce jedu. Ta kletva se vrsi ; jos do danas svake godine u Ivanjskoj noci 
sjedi na crnoj pecini izpod Medvedgrada crna zenska sjena, kojoj srce 
piju zmije sletjevsi se k njoj sa svih strana svieta, a ona tiho sapce : 
«srce gori, zebe — ja Ijubih stoput, srcem samo tebe» ; tu sjenu zove 
puk zmijskom kraljicom, Ovaj sadrzaj «Zmijske kraljice» izveo je Senoa 
nacinom Byronovih romantickih povjestica, od kojih se ipak etickom 
idejom razlikuje i ta najveca povjestica njegova, kao sto i sve mu 
ostale. — Poslie te velike povjestice priobci Senoa patrioticnu odu «Zlatno 
runo» ; to je jedina njegova pjesma u staroklasicnoj odnoj strofi, a sadrzaj 
su joj razmisljaji o mnogovjekovnoj zloj kobi nasega roda, kojoj su domaci 
poroci i neskladi krivi, ali ce sveta Ijubav domovine, ziva u srcih svih 
vriednih joj sinova i djelotvorna, ipak jednoc donieti narodu zlatno runo zlatne 
slobode. Za svetcani prienos Preradovicevih kosti iz Beca u Mirogojsko 
groblje zagrebacko, spjeva Senoa krasnu «Himnu Petru Preradovicu» ; u 
njoj je svoje uznosne raisli na pocast narodnomu slavljeniku zaodjeo u 
onakov strofni oblik, koji je rado upotrebljavao Preradovic, a svaku od 
cetiriju strofa zavrsuje slavnimi zaglavnimi stihovi njegova «Putnika» : 
«Domovina grob Ti kiti, u svom polju daje groba». Senoa je za tu 
narodnu svetcanost mnogo radio u odboru, koji se je u tu svrhu bio 
sastavio, i ukrasio ju svetcanom besjedoni kod doceka Preradoviceva liesa 
na zagrebackom kolodvoru, ^ 

Te godine napisa Senoa u «Viencu» jednu od svojih najznatnijih 
novela: «Vladimira». Predmet joj je iz hrvatskoga plemickoga zivota za 
borbe ilirstva i magjaronstva s vrskom njezinim u godini 1848. i s druz- 
tvenimi pojavi iza toga; svrha joj je slicna dvama medju sobom svezanima 
romanima Kraszewskoga : «Morituri» i «Resurrecturi», to jest da se pokaze, 
s cesa pleinicka porodica propada a cim se drzi i dize. Novela je idejom, 
sastavom, radnjom., karakteristikom osoba i doba izvrstna. Sadrzaj joj je 
ovaj. Plemicka obitelj Dobranica, podzupana zagrebackoga prije pokreta 
god. 1848., prikriva svoje skoro razsulo vanjskim sjajem. Dobranic je u 
mladosti bio mali Don Juan, dok se nije ozenio s prkos-djevojkom Klarom, 
kcerju plemica vlastelina Klemenica. Njezinom razsipnom lakoumnoscu 
postao brak nesretan ; ali gospodski odgajaju sina i kcer. Mladi jurat plemic 
Vladimir Milkovic, vatren Ilirac i pjesnik, postane, ne od nuzde nego 

' Iz '^Vienca» g. 1879. prestampane su pjesme koje u «Izabranih» koje u «Raznih 
pjesmah». 



— 216 — 

s patriotickom namjerom, kucni ucitelj Dobraniceva sina; to bude povod 
te se Vladimir i Dobraniceva kci Lucija zaljube. Dobranic pristaje, da mu 
kci podje za mladoga Ilirca, vlastelinskoga sina, premda je on magjaron; 
njegovo magjaronstvo je prisiljeno, zaduzen je do vrh glave, pak je rad 
za vremena bar kceri svojoj srecu osnovati; ali zena njegova protivi se 
toj udaji, nadajuci se sjajnijoj i koristnijoj. U to nadodje godina 1848., i 
s njom veliki narodni pokret. Spletkarije, koje rukovodi podzupanica, da 
bi razstavila Vladimira od svoje kceri Lucije, ucine te se Vladimir upise u 
hrvatske dobrovoljce i otidje u rat na Magjare. Za njeko vrieme jave 
novine, da je u boju pao. Lucija ocajava. Otac joj, prezaduzen krivnjom ze- 
ninom, a sada jos i umirovljen radi svoga magjaronstva, doci ce na prosjacki 
stap ; spasiti ga moze samo bogata udaja Lucijina. Zrtvujuci se za otca, 
zaruci se Lucija po nagovoru materinu za bogata razkosnika; bezdusnik 
prevari zarucnicu, omamiv ju narkozom, pak ju ostavi. Sad se vrati njezin 
Vladimir iz Ugarske; bio je u boju pao smrtno ranjen, ali ga izliecise. 
Saznav za nesrecu Lucijinu izseli se u Ameriku ; ondje se neumornim 
radom po malo smiri, ozeni se i bude sretan. S porodicom svojom vrati 
se u domovinu, na plemicku otcevinu svoju. Dobraniceva kuca jadno 
propala; Lucija uviek boluje, mati joj se propila i dala se na prosjacenje, 
otac joj zivotari od pisarije, dok u pijanstvu ne umre. Vladimir obnavlja 
svoje prijateljstvo s drugom iz mladosti Eugenom Petrovicem, koji je na 
otcinskom vlastelinstvu postao uzoran gospodar. Eugen je realista, Vladimir 
idealista; u prijateljskih domjencih razvijaju krasna nacela, ali svagda 
nadvladjuju Eugenova, jer se u njih patriotizam i cuvstvo sdruzuje s realnoscu. 
Napokon se sloze u geslu : cestita obitelj i uztrajan rad za domovinu. ' 
Obilni su te godine clanci Senoini u «Pouci» i «Listku» «Vienca» 
Historicke crtice njegove jesu: «Iz kronike zagrebacke» (u vise brojeva), 
«Zagreb u 17. vieku», «Ilirska kraljevina pod Napoleonom» : knjizevno- 
poviestne crtice su : «Knjizevna pisma» (u cetiri broja), «Hrvatske pred- 
stave pocetkom ovoga vieka», «Crtica o Lisinskom», « Hrvatske novine u 
stihovih», «Gaj i Matica ilirska» ; knjizevne ocjene : «Pjevanija Zmaja 
Jovanovica», «Zimnje veceri od Milicevica» i «Pripoviedke Vladana Gjor- 
gjevica» ; vjekopisi : Ante Jakic, Lavoslav Vukelic, Ferdo Rusan, Siegfried 
Kapper, Mirko Turic; izvjestaji o umjetnickom obrtu : «Lajeva ornamentika» 
i «Izlozba obrta» ; napokon u mnogih brojevih kriticki izvjestaji o narodnom 
kazalistu. 

* «Vienac» god. 1879. u brojevih 27—52.; odatle prestampano u «Sabranih 
pripoviestih». 



— 217 — 

Za posljednjih mjeseca g. 1879. izradi Senoa za «Maticu Hrvatsku» 
svoju najznamenitiju seosku pripoviest : «Prosjak Luka».* U njoj je upo- 
trebio sbiljske tipe i sgode u selih pod oblascu grada Zagreba (navlastito 
u selu Horvatih kraj Save), upoznavsi ih u svojem gradskom sluzbovanju. 
Jezgra je pripoviesti svadja i pomirba dviju susjednih seljackih porodica. 
Radi sitnice, radi medjasnje sljive, zavadjeni imucni susjedi Jelenjani (t. j. 
Horvacani), Pavlekovic i Loncaric, razstavljaju svoju vjerenu djecu, Andriju 
i Maru, niste se parnicami, na koje ih podbadaju zakutiii fiskali iz grada, 
i zavaljuju se u sve to vecu nesrecu, koju im sprema seoski lihvar, prosjak 
Luka, zeljan ozeniti se liepom Marom, i njegovi pomagaci, propalica nadri- 
pisar i podmukao ciganin. Marinu otcu potruje stoku i podpali zdanja 
ciganin, a Andrijinu otcu pane kap od Ijutine, sto ga hoce zlostavljati 
seljaci nahuskani nadripisarom kod korteske pijanke, protiveci se on izbi- 
ranju novih gradskih zastupnika i poglavara mjesto dosadanjih. Bolest 
umeksa tvrdoglavoga Pavlekovica te se ponukom gradskoga kapelana 
izmiri sa susjedom, i djeca njihova sretno se vjencaju. Prosjak Luka 
razkrsti se s nadripisarom, koji je po ciganinu dao mnogo gore zlo poci- 
njati nego sto je on hotio, i koji mu je kod gradskoga izbora izdajstvom 
osujetio sve osnove ; da okaje zlo, sto je Mari pocinio i jos smisljao, 
preda gradskomu zupniku sve svoje novce za bastinu Mari i zadusbinu 
sebi, a kad ga nadripisar i ciganin pri Savistu razbojski zaskoce, strmo- 
glavi se u vodu; nadripisar, njegov zloduh, do skora jadno zaglavi u 
pijanstvu. Pavlekovici i Loncarici sad su jedna sretna kuca : Ijubav ih je 
spasila i sjedinila, a protivnike je njihove mrznja upropastila. Kompozicija 
pripoviesti majstorska je; krasno je provedena osnovna misao : Ijubav je 
blagoslov a mrznja prokletstvo. Pripoviest obiluje krasotami u opisu 
prirode, u karakteristici seljackih i gradskih tipa, u prizorih iz seljackoga 
zivota svezana s gradskim svietom ; osobito su karakteristicno prikazani : 
Ijubavni domjenak Andrije s Marom, parbeni ocevid, izborna pijanka i 
pozar u selu, pak izbor gradskoga zastupstva ; velicanstvene su psiholo- 
gijske slike : pomirba zavadjenih susjeda po nagovoru svecenikovu, dusevne 
borbe u prosjaku Luki, grizodusje opakoga nadripisara pod razpelom 
kraj sela. 

U «Viencu» g. 1880. spjeva Senoa tri pjesme: prigodnu popievku 
«Ivanu Zajcu» za jubilej nasega slavnoga skladaoca, uzornu prigodnicu 
«Stanku Vrazu» za proslavu sedamdesetgodisnjice Vrazove kod njegova 
rodnoga doma, i krasnu pjesmu «Na grobu Mihanovica», pjesnika narodne 

* Zabavna knjiznica «Matice Hrvatske» g. 1879., svezke XL i XLI. 



— 218 — 

miljenice himne «Liepa nasa domovina», pokopanoga u liepom okolisu 
KlanjcaJ 

Novelisticka mu je radnja te godine u «Viencu» «Kanannceva Iju- 
bovca» , liepa pripoviest o staroj siromasnoj gospodicni, posljednjem 
ogranku stare plemicke obitelji zagorske. Pripoviest pocima opisom stare 
trosne kuce zagrebacke, koju pisac pregledava po svojem senatorskom zvanju ; 
u torn stanu zagrebackih biednika nadje cudnu staru gospodicnu. Ona mu 
poslie, posto joj je izhodio podporu od grada, po zelji pripovieda poviest 
svoga zivota. Otac joj bio imucan zagorski vlastelin ; mati joj umrla u 
njezinu porodu ; otac udovac ozenio se po drugi put s tudjinkom gaver- 
nantom ; ta unesla uzasan razvrat u stari ugledni plemicki dom, u kojem 
je ona jadnica od macuhe, otca i svega svieta strasne muke trpjela. Davno 
joj propao otac i sav rod. Susjedna vlastelinka, koja njekoc bijase neho- 
tice kriva propasti njezina otca, pomagala staru sirotu gospodicnu malom 
godisnjom podporom do svoje smrti, poslie koje se *morala jadnica uteci 
gradu za podporu ; od zahvalnosti prama senatoru, svomu zagovorniku, otvara 
ovako tajne svoga biednoga zivota stara gospodicna — Amalija plemenita 
Lenic Remetinska. Nitko je na svietu nije milovao, a u njezinu gromotnom 
tielu kuca njezno, dobro srce. Nema na svieta ziva stvora svoga, osim 
kanarinca — to joj je dragi. Poslie njekoga vremena doglase nasemu se- 
natoru, da je stara gospodicna Amalija umrla: njezin kanarinac bio po- 
ginuo, pak je i ona otisla na drugi sviet.^ 

Za «Pouku» i «Listak» «Vienca» napisa te godine: poviestne crtice 
«Iz kronike zagrebacke» i «Le regiment Royal Cravate» ; putopisnu cr- 
ticu «Preko Jasenka» (od Ogulina na Novi); u mnogih brojevih kriticne 
izvjestaje o narodnom kazalistu ; niz krasnih feuilletona «Zagrebulje», od 
kojih se prva bavi pitanji umjetnosti, a posljednje cetiri podaju zive i 
ganutljive slike o zagrebackom potresu, cije su razorne posljedice parale 
srce Senoino, svakom zilicom svezano s milim rodnim gradom, a njegovo 
naporno senatorsko poslovanje povodom potresa mnogo je doprinosilo raz- 
voju bolesti, koja se za godinu dana tuzno imala svrsiti. 

Za «Bozicni prilog» «Obzorov» napisa pod kraj godine 1880. hu- 
moristicnu crticu iz zagrebackoga gradjanskoga zivota u doba sisacke bitke 
koncem 16. vieka, pod naslovom «Zvonar topcija» ; u toj zivoj crtici iz- 
tice se originalnoscu sloga pogadjanje zagrebackoga gradskoga vieca sa 

^ Prestampane dvie u «Raznih», a jedna u «Izabranih pjesmah». 
2 «Vienac» g, 1880. u brojevih 45 — 52.; odatle prestampano u «Sabranih pri- 
poviestih». 



— 219 — 

zvonarom sv. Marka, koga starjesinstvo salje za svoga bombardira u si- 
sacku bitku. 

Pocetkom g. 1881. stade pisati u podlistku »Narodnih Novina» svoj 
najveci historickiromaii «Kletva» (interdikt), komu jeglavni predmet znameniti 
hrvatski pokret koncem 14. vieka. Uz taj veliki posao, koji je tekao do pod 
kraj godine, kadno se prekide zajedno s njegovim zivotom, izradjivase u isto 
doba za «Vienac» pocevsi od 7. mu broja do 38. veliku iiovelu iz sada- 
ujega druztvenoga zivota: «Branku». Ta dva obsezna i krasna pjesnicka 
djela stvarase njegov silni duh zajedno, a vecinom na samrtnoj postelji, u 
koju ga mjeseca ozujka srcana vodena bolest oborila, «Branku» kazivase u 
pero gospodji, a «Kletvii», bar veci njezin dio, sinu Milanu. U torn radu cesto 
bi se onesviestio, ali cim bi dosao k sebi, odmah bi rekao «idemo dalje» 
i nastavio diktovati ; odlaniilo bi mu, kad bi odaslao u tiskaru gotova ru- 
kopisa, koliko ga je trebalo za sliedeci broj «Narodnih Novina« ili «Vienca». 
Osim velike novele «Branke» izradi u «Viencu» vjekopise Janeza Blei- 
weisa, Adama Mandrovica i Andrije Fijana, i dovrsi zapocetu autobiogra- 
fiju Josipa Freudenreicha, posto je taj usred izradjivanja njeziiia na jednom 
umro ; s osobito tuznim srcem napisa nekrolog Ladislava Mrazovica, kroz 
mnogo godina najrevnijega svoga pomagaca u uredjivanju «Vienca». Za 
prvih mjeseca te godine, dok se jos drzase na nogu, pisase i kriticne iz- 
vjestaje o svojem mezimcetu, o narodnom kazalistu ; s najvecom radoscu 
sastavi za «Listak» criicii « Zagreb preporodjen», ii kojoj javlja pridizanje 
svoga miloga Zagreba iz potresnoga razsula. 

«Branka» je jedina Senoina novela u pismih : glavni joj dio sastoji 
od listova Branke, mlade uciteljice na selu, svojoj prijateljici Hermini, 
kceri visoka cinovnika u Zagrebu. Novela prikazuje, usred obsezne slike 
gradskoga druztva u Zagrebu i obcinskih poglavara, ucitelja, duhovnika, 
plemica i velikasa u zagorskom selu, razvoj gradjanske kceri Branke i 
razvoj mlada bogata grofa, potomka slavne hrvatske velikaske porodice, 
do uzorna rada za prosvjetu puka, kojoj se najprije svako u svom po- 
sebnom podrucju, a napokon, Ijubavlju sdruzeni, oboje u zajednici po- 
svecuju. Iz propale gradjanske obitelji uzdize se sirota Branka vrlinami, 
koje joj majka namrla, a dobra babica valjanim odgojem razvila, do uzorne 
pucke uciteljice u zabitnu zagorskom selu, gdje ona uz pomoc vriedna 
starca zupnika, postena nacelnika i dobru mu gospodju, iz osiromasene 
barunske obitelji, radi za preporod zapustenoga puka, odolievajuci spletkam 
i klevetam nazlobnoga svoga druga ucitelja i zene mu, te njiltovih savez- 
nika: propalice biljeznika «viteza de cutura», pak izopacena preparanda, i 
denuncijanta cinovnicica u Zagrebu, koji se Branki hoce osvetiti, sto je 



— 220 — 

prositbu njegovu odbila. U istom zagorskom selu iizdize se mlad hrvatski 
velikas, odrodjen krivnjom svojih starijih i zlim primjerom svoga stalisa, 
ali izucen uzoran gospodar i od naravi filantrop, do spoznaje svojih do- 
morodnih duznosti primjerom starca zupnika, vatrena Ilirca, i uzorne uci- 
teljice Branke; s tim preporodom njegove domovinske sviesti zajedno se 
preporadja simpatijom za Branku i njegovo srce, koje je bila ocemerila 
nevriedna mii zarucnica velikasica; dusevne muke, koje pati plemenita 
Branka od denuncijantskih kleveta svojih nazlobnika, razplamte njegovu 
pritajenu Ijubav za Branku i pospjese odluku, da ju zaprosi ; vjencav se 
s Brankom posvecuje svoj zivot zajednickomu s njome radu za prosvjetno 
preporadjanje seoskoga puka. 

«Branka» je posljednje dovrseno djelo Senoino. U dovrsavanju veli- 
koga historickoga romana «Kletve» primicase se njegov konac. Dopust, 
koji mu je gradsko poglavarstvo 1. lipnja podalo na tri mjeseca, da podje 
nekamo na liecenje, morade odlezati i produljiti ; svaki dan u casovih, 
kad bijase prost od omaglice, diktovase sa svoje samrtne postelje nastavke 
romana; cesto govorase o buducem proljecu, koje ce sprovoditi u Italiji i 
na hrvatskom ladanju; nada u oporavak nikad ga do pod sam konac ne 
ostavljase, samo posljednjih dana obadje ga crna slutnja i on zavapi «ne 
dajte mi umrieti, imam jos toliko toga napisati». Poslie podne 12. prosinca 
u-^red diktovanja romana jako mu pozli : posljednja rec, koju su iz njegovih 
usta za njegov roman upisali, bijase: «Hrvat!» Kad je sutra dne 13. 
prosinca g. 1881. u jutro dosao k njemu po rukopis djecak iz tiskare, 
nadje ga mrtva; u pol devet sati bjese izdahnuo. 

VI. 

Tuga za njim bijase velika, i obcenita u Zagrebu, po svoj domovini, 
u Hrvata na tudjini, u susjednih slovenskih i u dalekih slavenskih stranah, 
gdje god su poznavali njegovo ime. Pri velicanstvenom pogrebu, koji mu 
s obitelju priredi «Matica Hrvatska» uz ostale knjizevne i umjetnicke krugove, 
izgovori dr. Ivan Zahar oprostajno slovo, izvadjeno iz srca naroda. Svetcane 
zadusnice obsluzavahu se sirom domovine. Hrvatska mladez svuda pokrenu 
koncerte za nadgrobni spomenik njegov, koji je, izradjen Rendicem, svecano 
podignut na Mirogoju dne 1. studenoga g. 1889. uz krasnu besjedu Huga Bada- 
lica i skladaii poj svih zagrebackih pjevackih druztava. Suvisak od sabranih 
za spomenik narodnih prinosa upotrebljen je za veliko mramorno poprsje, 
izradjeno Rendicem, koje ce se postaviti na odlicnu javnom mjestu u 
Zagrebu. 



— 221 — 

Brigu za knjizevnu ostavstinu njegovu preuze prijatelj njegov J, E. 
Tomic i '<Matica Hrvatska». Tomic dovrsi roman «Kletvu», upotrebljavajuci 
Seiioinu nacrtanu osnovu i po koji vec izradjeni ulomak; tako izadje god. 
1882. podpuno djelo «Kletva» (od Senoe do strane 721., od Tomica odatle 
do konca na strani 915.). 

U «Kletvi» je Senoa obradio znamenito u hrvatskoj poviesti doba 
od god. 1382. do konca 14. vieka, to jest veliki hrvatski pokret poslie 
smrti kralja Ljudevita proti njegovoj udovi Jelisavi i kceri kraljici Mariji 
te doglavnicima njihovima Gorjanskim, koji su pokret izprva vodili zagrebacki 
biskup Pavao Horvat, brat mu ban Ivanis, i vranski prior Palezaik, a poslie 
uz njih bosanski kralj Tvrdko, dok nije po njegovoj smrti krvava kata- 
strofa nastupila. Ta velika narodno-politicna borba prepletena je lokalnimi 
krvavimi razprami medju Gricem (gornjim gradom) i kaptolom u Zagrebu, 
u kojoj se iztice kaptolski dvorski zupan Grga Prislin, opak zatornik 
Gricana, a s koje napokon pada Gric pod crkvenu kletvu (interdikt). 
Razliciti tragicni obiteljski zamrsaji, koji iz tih gradskih razmirica nicu, 
pak tragicna Ijubav Angjelije, necakinje Horvata, s mladim junakom Beri- 
slavom Paleznikom, potiskuju prikazu velike narodne borbe donjekle u drugi 
red, te se tako ponjesto gubi jedinstvo u radnji romana, u kojoj biskup 
Pavao Horvat, izprva velicajni protagonista, poslie postaje pasivnim gle- 
daocem. Radi napredujuce smrtne bolesti pjesnikove izradba u drugoj polovici 
nije izasla jednaka sprvom; u prvoj sj slike i prizori iz tadanjega zagre- 
backoga zivota, pak karakteristika veleumnoga patriota Pavia Horvata, 
njegovo sklapanje narodne lige i drugi jos njeki momenti prikazani s tako 
zivim historickim koloritom, -s tolikom pjesnickom silom, da su jamacno 
vrsak Senoina umieca; no i u drugoj polovici se izradba gdje i gdje uzdize 
do prave visine. A mora se uzeti na um, da je pjesnik na smrtnoj postelji 
radio djelo, koje obiljem i velicajnoscu historicke gradje za mnogo nad- 
masuje svaki njegov dotadanji predmet, pak i jest taj posljednji njegov 
roman dvostruko veci od i kojega mu prijasnjega. Divna je to pobjeda 
velikoga duha pjesnikova, da je samrtnim mukam svojim odhrvao ovakovo 
pjesnicko velicanstveno djelo, a zaduzio je sebi domovinu prijatelj pjesnikov 
Josip Eugen Tomic, da je kraju priveo umotvor pokojnikov. 

«Matica Hrvatska» izdade god. 1882. «u spomen Augusta Senoe» 
«Izabrane pjesme» njegove; to izdanje dopunjuje Ijetosnja publikacija 
«Razne pjesme Augusta Senoe», uredjena Hugom Badalicem, a izdana tiskora 
i nakladom knjizare L. Hartmana (Kugli i Deutsch). «Sabrane pripoviesti* 
njegove zapoce «Matica» izdavati god. 1883. te je do sada izdala sest 
svezaka. 



222 

Ali ta izdanja njegovih pjesama i pripoviesti podaju samo jedan 
dio njegovih izvornih knjizevnih radnja. Trebalo bi skupiti i napose izdatl 
jos njegove duhovite «Zagrebulje», njegove vjestacke kritike o narodnom 
kazalistu, cija novija poviest ima u tih kritikah neprocjenjive dokumente, 
onda njegove knjizevno-poviestne, historicne i putopisne crtice, njegove 
izvorne dramaticne radnje, njegove govore i najznatnije politicke clanke. 
Ali ni tim ne bi se izcrpilo obilato blago njegovih knjizevnih plodova; 
jos bi preostajalo obilje njegovih dramaticnih i novelisticnih prievoda. U 
prijatelja mu cuva se podosta njegovih saljivih pjesama i proznih sasta- 
vaka u kajkavstini i latinstini; u obitelji cuvaju se zapoceti pod konac 
god. 1880. «Zapisci» politickoga sadrzaja, a u njih se napominje, da je prije 
toga u manjoj knjizici opisao «sto sam dozivio i sto sam vidio» ; u arkivu 
«Hrvatskoga Sokola» bit ce rukopis njegove pokladne glume, priredjene 
po «Snu Ijetne noci». 

Sto je s njegovom smrcu izgubio hrvatski narod, razabira se ne samo 
iz obilja njegovih gotovih umotvora nego takodjer iz osnova, koje je jos 
kanio izraditi. «Hrvatska Vila» u broju od 9. veljace g. 1884. priobcuje 
po dvama njegovima autografima naslove od 45 tema' za crtice, pripo- 
viesti i romane, sto ih je Senoa bio zamislio. Taj popis bit ce Senoa sastavio 
tri cetiri godine prije smrti, te je njeke teme vec izradio (u djelih: «Turci 
idu», «U akvariju», «Kletva», «Branka», «Vladimir», «Prosjak Luka»), 
ali ipak ostaje jos sila neizradjenih koje humoristicnih koje ozbiljnih 
historijskih tema; izmedju potonjih napominjemo : Floru Zuzoricevu, Krsta 

* Naslovi tih tema jesu: 1. Cetin za miriio vrieme. 2. Prekasno u kazalistu. 3. 
Cudan dvoboj dvaju glumaca u Tuskancu. 4. Sta je Ijubav, Sporer. 5. Cudan zaplet 
s lovcem preodjevenim u baruna. 6. Smutnja radi clanka, uvrstena samo u jednom broju 
iztiska. 7. Visak fiskal. 8. Belosevio, financijalna brosura i kaput. 9. Fran Jelacic, 
propao genij. 10. Kuhac kanonikov, koji je stare zemlje grizao a papi ostavio imetak. 
1 !. Gospodja u svili i kadifi, koja zive od duga. 12. Obretnik kapljica za kurja oka i 
njegova Ijubovca. 13. Pozar u Zagrebu g. 1674. 14. Mare i dvojci u Vukmanicu. 15. 
Koliko vriedi kuhac po Halperovu procesu. 16. Hrvatska uciteljica i otudjeni grof (mozda 
u pismih). (Opazka urednictva: Ovaj je sujet obradio u Branki^ 17. Hrvatica posvabcena 
postaje u inostranstvu u kupelji rodoljubkom, kad grde njezinu narodnost. 18. Interdikt 
u Zagrebu. 19. Matosek g-ovori o naravi, i skandal sa topnickim lajcmanom u Bukovcu 
Scene kod Winklera s Kavicem u Bukovcu. 20. Stran aristokrat i hrvatska uciteljica. 
21. Dominic. 22. Kartaska banda. 23. Skupocjeni kuhac. 24. Seoski lihvar. 24. Zagrebacka 
vjestica. 2(), Propast sljivarstva. 27. Ilirski idealista. 28. Flora Zuzoriceva. 29. Krsto 
Frankopan. 30. Zvonimir. 31. Ljudevit Posavski. 32. Na zivot i smrt (glumci). 33. 
Kortes. 34. Dobra obitelj. 35. Gospodin Oni. 36. Lovro Ilocki. 37. Kata Delimanic. 38. 
Nelipiceva. 39. Kata Zrinska. 40. Ivan Zrinski. 41. Karlo Dracki. 42. Hrvoja spljetski. 
43. Stjepan Bosanski. 44. Bogumil. 45. Crni kamen. 



223 

Fraakopana, Zvonimira, Ljudevita Posavskoga, Katu Nelepicevu, Kalu 
Zrinsku, Ivana Zrinskoga, Stjepana Bosanskoga. Koja steta, da nije Senoa 
dospio izraditi ovih predmeta ! 

Prijateljem bi znao kazivati o svojoj nakani, da napise historicki 
roman o uroti Martinovicevoj, i patrioticku pripoviest «Tri Petrovica», od 
kojih je jedaii muhamedovac, drugi katolik, a treci pravoslavni, te svaki 
zivi za drugu ideju, dok ne spoznaju, da su im pradjedovi bill rodjena 
braca, pak da je i njima u bratskoj Ijubavi raditi za jednu te istu ideju, 
za jednu domovinu. 

Prevedeno je vise Senoinih umotvora na poljski, ceski, francuzki, 
talijanski i njemacki jezik. «Zlatarovo zlato» prevede na poljski Bronislaw 
Grabowski pod naslovom «Zlota dzieweczka», na ceski Marija Fabkovicka : 
«Zlatnikfiv zlatousek», na njemacki Podermanski : «Das Goldkind». «Dio- 
genes» izadje na francuzki preveden u «Le monde illustre», na ceski od 
Hudca u Pragu g. 1881., na njemacki u Zagrebu g. 1880. «Karamfil sa 
pjesriikova groba» prevede na talijanski Dujam Bego : «I1 garofano dalla 
tomba del poeta» (Bologna g. 1882.), a na francuzki varsavski literarni 
mjesecnik «Revue Slave». Na talijanskom prievodu izadje jos pripoviest 
«Cuvaj se senjske ruke» pod naslovom «Dio ne scampi dei Segnani» u 
susackom «Nepristranu», i « Prima donna » u istarskom «Diritto croato» 
g. 1892. «Prosjak Luka» izadje na njemacki preveden u «Agramer Zeitung». 

V 

Biti ce jos njekoliko Senoinih djela na druge jezike prevedeno, navlastito 
na ceski, o cem ima biljezaka u «Viencevu» Listku od g. 1889 — 1891. 
Ocjena njegova knjizevnoga rada i vjekopisnih crtica ima, koliko nam 
je poznato, na poljskom jeziku od Bronislawa Grabowskoga u casopisih, 
na francuzkom od Comte La Roche-a u dielcu «Trois mois en Croatie» 
g. 1880. pod pseudonimom «Ljudevit Prijatelj», na talijanskom u prievodu «I1 
garofano » s uvodom od talijanskoga pisca Domin. Santagata i od prevodioca 
Dalmatinca Dujma Bega; na slovenskom od prof. Josipa Stareta u «Zvonu» 
g. 1882. (u «Pismih iz Zagreba»); na hrvatskom jeziku od Zahara, Tomica, 
Smiciklasa, Milcetica u «Viencu» koncem g. 1881., od Ivana Despota u 
brosuri g. 1882. «August Senoa», u «Maticinu» izdanju «Izabranih pje- 
sama» g. 1882. od pisca ovih redaka, i u izdanju «Raznih pjesama» g. 
1892. od Huga Badalica. Ali sve to kao i ovaj vjekopis tek su prilozi 
podpunoj studiji o zivotu i knjizevnom radu Augusta Senoe. 

Obiljezje toga rada je neobicna plodnost, mnogostrucnost i duho- 
vitost: u dvadeset godina izveo je Senoa mnogo umotvora u svih gotovo 
vrstih pjesnictva. U dramskoj vrsti napisao je doduse samo jednu kome- 
diju i ulomak jedne tragedije, ali njegove epske umotvorine odlikuju se 



— 224 — 

dramaticnom silom, jakimi konflikti, zivo izrazitimi znacaji, i bud tragicnim 
pathosom, bud satiricnom ostrinom. On je stvorio hrvatski historicki roman, 
Sto je u tiskanih djelih i u arkivskih listinah nalazio karakteristicne po- 
viestne gradje, upotrebljavase za pjesnicke povjestice, povjestne novele i 
romane. Svojim historickim koloritom, dramaticnom snagom konflikta, 
zarom rodoljubne tendencije stjecahu njegove povjestne pripoviesti silnu 
popularnost, pobudjivahu u citaocih zelju za upoznavanjem hrvatske po- 
viesti, utirahu put uspjehu znanstvenih spisa o hrvatskoj proslosti. On je 
stvorio povorku zivih novelistickih slika iz novijega nasega zivota gradjan- 
skoga, plemickoga i seljackoga. U baladi i romanci, a poglavito u pjesnickoj 
povjestici izveo je mnogo uzornih . umotvora posve originalna kroja, a 
veoma raznovrstna sadrzaja i oblika : po puckoj prici, po historickoj predaji, 
u pathetickom, u humoristickom slogu. U lirici je pokraj Ijubavne pjesme 
njegovao s neobicnom vjestinom patrioticku popievku i prigodnicu; i u 
elegiji, satiri, saljivoj i didakticnoj pjesmi izveo je izglednih primjera. On je 
stvorio hrvatski feuilleton. On je hrvatsku kazalistnu kritiku i artisticku 
upravu, kao nastavljac Demetrov, znatno usavrsio. U njegovih knjizevnih 
plodovih sdruzuju se na neobican nacin ziva karakteristika, bujna masta, 
satiricna ostrina, zarko i zestoko cuvstvo, rodoljubna i obcenita eticna 
tendencija, iz cega je svega provro njegov osobiti zarki slog i u pjesmi 
i u prozi. Istoga sloga su i njegovi riedki ali svecani govori; i Hrvatsku 
i Sloveniju uzpalila je jedna njegova zgodna riec: «Nas dieli samo Sutla, — 
Sutla je voda, a krv nije voda». Izvanredan knjizevnik, uzoran suprug i otac, 
zarki prijatelj, ostavio je svojom preranom smrcu u najboljih godinah, s obi- 
Ijem nedovrsenih velikih pjesnickih osnova, jednaku prazninu u nasoj knjizi 
kao u svojoj obitelji i u krugu svojih znanaca. Iz srca naroda izvadio je 
Ivan Zahar oprostajne rieci pri otvorenom grobu njegovu: «da ce ga 
oblietati Ijubav i stovanje hrvatskoga naroda, dok god bude obasjavalo 
sunce bieli Gric, njegov mili zavicaj!» 





I 



(X/vJtr^o tJ'l/'^V 



b 





Janbo JuitboDic, 

podpredsjednik «Matice Hrvatske» 
od god. 1882. do god. 1889. 

I. 

odio se Janko Jurkovic u Pozegi 21. studenoga g. 1827. 
Otac mu bijase kvestor (poreznik), a djed ekonom ; taj bjese 
namro porodici znamenitu bastinu od sto tisuca forinti, ali 
se ona pod stitnickom upravom* do punoljetnosti Jankova 
otca umanjila na deset tisuca. «Sto bi od mene bilo, da mi je djedo- 
vina sacuvana», znao bi u prijateljskom razgovoru Janko Jurkovic kao sale 
spominjati. 

Pucku skolu i gimnazij (na tadasnju sest razreda) svrsi u Pozegi. 
Drug mu od pocetka gimnazijskih nauka Matija Mesic rado bi spominjao 
osobitu pamet Jankovu, koji bi mogao silu toga na izust nauciti, i veliku 
zivahnost njegovu, koju bi ucitelj Franjevac krotio namjestajuci ga sebi 
za podnozje uz katedru. S odlikom svrsiv pozeski gimnazij, priedje jeseni 
g. 1842. u Zagreb na filozofiju (7. i 8. razred) ; i tu se obedvie godine 
odlikova u naucih, a drugovi ga radi osobite umiljatosti navikose zvati od 
mila Zanom, sto mu ostade obiljeznim imenom. 

Jeseni godine 1844. stupi u zagrebacko sjemeniste na bogoslovske 
nauke. Na tom ognjistu rodoljubne mladezi, u kolu te Gajeve vojske, 
kako bi, po uspomenah Neustadterovih, Gaj obicavao zvati zagrebacke 
bogoslovce, raznjeti se knjizevna teznja Jankova, te god. 1845. spjeva 
poveliku (u rukopisu sacuvanu) razmisljajnu pjesmu u narodnom desetercu, 
a god. 1846. sastavi, kao biljeznik knjizevnoga sbora duhovne mladezi 



— 228 — 

zagrebacke, krasne poslanice na bogoslovce djakovackoga, senjskoga i 
zadarskoga sjemenista, pozivajuci ih s rodoljubnim zarom, neka i oni 
osnuju svoje knjizevne sborove poput zagrebackoga. 

Kad je god. 1848. svrsio bogoslovske nauke, bijase mu jos citavu 
godinu cekati do redjenja; to vrieme upotrebi za knjizevni rad i za nauku. 
Jos godine 1848. izadje njegova pripoviedka «Janjesce», po Kristofu 

V 

Smidu, ali ponasena i preradjena ; a sudeci po rukopisnom obliku, bit ce 
iz bogoslovacke dobe i njegov (nestampani) prozni prievod Racinove 
tragedije «Atalije» i drugi njeki njegovi nestampani prievodi i izvorni sastavci. 
Posto je s novom godinom 1849. poceo izlaziti zagrebacki «Katolicki 
list», primi Jurkovica pocetkom ozujka urednik Stjepan Muzler za pomoc- 
nika; posao urednicki bijase upravo na Jankovoj brizi kroz vise mjeseci, 
a za to vrieme izadjose u listu s njegovim podpisom prievodi: «Miiosrdna 
sestra», od Chateaubrianda (u broju 22.), i «Bogostovje krscansko», iz 
Chateaubriandova « Genie du christianisme» (u br. 25, 26, 27.). Uz to se 
privatno ucase pravoslovne znanosti, te za skolske godine 1848./49. po- 
lozi na zagrebackoj pravoslovnoj akademiji kao privatista izpit za prvi 
tecaj. Pocetkom srpnja, kad se primicase dan njegovu redjenju, odluci 
posvetiti se knjizevnomu radu u svjetovnomu stalezu, te na molbu bude mu 
dekretom biskupa Haulika od 7. srpnja g. 1849. dozvoljen izstup iz klera. 

Malo zatim, koncem srpnja g. 1849., izstupi iz urednictva «Katolickoga 
lista», s pohvalnim urednikovim priznanjem za njegovo djelovanje, pak 
priedje u urednictvo Gajevih «Narodnih Novina». Tu ostade do pocetka 
kolovoza god. 1850., opravljajuci glavni dio urednickih poslova na veliko 
zadovoljstvo Gajevo; uz to polozi skolske godine 1849.50. kao privatista 
na pravoslovnoj akademiji izpit za drugi tecaj. 

Pocetkom travnja g. 1851. namjesti ga ban Jelacic za perovodnoga 
pomocnika kod podzupana u Vukovaru Jovana Jurkovica; jednakost imena 
i prezimena njegova s podzupanovim davase povoda cestu zamjenjivanju 
osoba, na cem se osniva zamisao potlanje Jankove vesele igre «Imenjaci». 

Premda je perovodnu sluzbu kod podzupanije vukovarske obavljao 
s velikom pomnjom, na najvece zadovoljstvo podzupanovo, ipak, zeljan 
zvanja, gdje bi se mogao vise posvetiti knjizevnosti, rado primi, na poziv 
ravnatelja Premriia, koncem rujna god. 1852. sluzbu namjestnoga ucitelja 
na zagrebackom gimnaziju za latinski i hrvatski jezik i za geografiju u nizih 
razredih. Uz uciteljske poslove nastojase oko Gajeve «Danice», kojoj bijase 
njekoliko mjeseci g. 1853. urednikom, ako i ne po imenu ; sav sadrzaj 
mnogih brojeva Danicinih god. 1853. plod je njegova pera. Od njega su 
pjesme: Vjecnost, (br. 16.), Pjesan pri izhodu sunca u dolini Saverskoj 



— 229 — 

(br. 20.), Savjet prijatelju (br. 21.), Ljubav (26.), Car svieta (br. 35.); uz 
njekoje je stavio ime «Slavoljub», valjda prema drugomu svome krstnomu 
imenu «Stanislav». Od njega je poveca izvorna pripoviest «Nesudjeno — 
neoteto» (u br. 21 — 30.), i prevedena ceska pripoviest Kajetana Tyla 
«Ljubav pjesnikova» (u br. 41 — 44.). Od njega je poveci «Ulomak puto- 
pisa iz Vukovara u Biograd», gdje poobsirno opisuje Novisad i Biograd. 
Poucni i manji beletristicni clanci njegovi jesu : Ocjena Sunjiceva spisa 
«de vera orthographia» (br. 41 — 44.); Karakteristika Slavjana u Slezkoj 
(br. 35. i 36.); Basne, razpravica po engleskom (br. 10. i 11.); Sviet kao 
sto jest, prievod iz Bulwera (br. 31 — 34.); Kako se najbolje mozemo na- 
uciti svoj materinski i tudje jezike, prievod iz Franklinove Blagoshranice 
(br. 32 — 34.); Smrt rabina Ben-Davida, prievod iz Kraszewskoga (br. 38.). 
Pocetkom listopada god. 1853. ode Jurkovic, s velikom pohvalom 
svoga ravnatelja, a na zalost svojih ucenika, po odluci grofa Thuna, mi- 
nistra za bogostovje i nastavu, na sveuciliste becko s placom zagrebackoga 
giranaz. namjestnoga ucitelja, da se pripravlja za uciteljski izpit iz klasicne 
filologije «sudjelujuci u vjezbah na tadanjem filolozko-historickom semi- 
naru i polazeci strucna predavanja». Profesori : Bonitz za grcki, Grysar za 
latinski jezik i Aschbach za poviest, imahu rukovoditi i nadgledati njegov 
napredak u strucnoj pripravi. Iz grckoga jezika bijase njegovo znanje, 
prema staromu gimnazijskomu sustavu u Hrvatskoj, rec bi nikakovo, te 
mu valjade poceti s deklinacijom; ali s velikom uztrajnosti, za koju ga 
Bonitz hvaljase, svlada sve tezkoce, te vec druge godine, 1854/55., za 
koju mu je ministarstvo produljilo rok priprave, mogase s tolikim uspjehom 
citati Sofokla, da mu Bonitz povladjivase govoreci : bas ste se junacki 
ponieli! Po svojoj kroz dvanaest godina na gimnaziju, na filosofiji i u 
bogoslovju stecenoj vjestini latinskomu jeziku hotijase Jurkovic iz toga 
jezika izpit polagati vec na koncu prve godine, ali mu Grysar odgovori : 
ne moze biti, ima samo jedan Adolfo Veber (taj bijase prije Jurkovica 
za samu jednu godinu priprave odlicno polozio izpit iz latinskoga jezika) ! 
Koncem ozujka g. 1855. pozivase ga Premru, da bi dosao opet na za- 
grebacki gimnazij za namjestnoga ucitelja, ali on voljase nastaviti i do 
konca rujna dovrsiti svoju dvogodisnju pripravu za uciteljski izpit, U te 
dvie godine svoga beckoga boravka napisa vise toga za «Neven» i za 
«Katolicki list». U «Nevenu» g. 1854. izadjose ove njegove radnje : dopis 
iz Beca o slavenskom plesu (br. 9.) ; putopisna crtica iz Slovacke (gdjeno 
za pokladnih praznika boravljase u zavicaju druga svoga Slovaka) (br. 11.); 
pripoviest «Da s' ostala sto si» (br. 25. i 26.); razpravica: grcka poviestnica 
kao predmet ucenja i citanja za nasu mladez (br. 31.) — tim clankom 



— 230 — 

obiljezuje vjeru, domoljublje, slobodu, znanosti i umjetnosti starih Grka, 
srodnost njihovu s nasim narodora, pak izvodi odatle potrebu, da nasa 
mladez proucava duh i zivot grcki ; napokon : dopis iz Beca o raznih na- 
rodnih, knjizevnih i umjetnickih stvarih (br. 54.). U «Nevenu» g. 1855.izadje 
cuvena njegova humoristicna pripoviest, po kasnijih izdanjih poznata pod 
imenom Pavla Cuturica, tada pod naslovom: «Ulomci iz lomna i krsovita 
zivota starovjerskoga puckoga ucitelja» (br. 4 — 6.) ; za tim poslanica uredniku 
na Matijevo, kojom brani narodne osebine i razpravlja druztveno-narodna i 
knjizevna pitanja (br. 11.); razpravica: moja o kazalistu (br. 33.), kojom raz- 
laze poucnu vriednost komedije, ter pokazujuci, gdje joj je kod nas izvorno 
gradivo, i kako su izgledni stari klasici i Shakespeare, nuka nase pisce na 
obradjivanje izvorne komedije — istu je misao petnaest godina kasnije u aka- 
demickom «Radu» znanstveno obradio, a sam svojimi komedijami prakticno 
nastojao potvrditi; razpravica: misli o jeziku (br. 35. i 36.): ona radi o na- 
rodnom odgoju 1. domacem, koji stoji na zeni i majci, 2. skolskom, gdje je 
hrvatskomu jeziku velik zadatak, a 3. o druztvenom zivotu, u kojem pri- 
pada prvenstvo hrvatskomu jeziku. U «Katolickomlistu» g. 1854. ovisu njegovi 
clanci : razpravica «Da li cemo joste napried» (br. 16. i 17.), u kojoj po- 
kazuje, da je krepostni odgoj prva, a ucenost tek druga potreba, i da 
ide vjeru glavna dec u onom odgoju; crtica «Seoski zupnik» (br. 33. i 
34.), opisujuci stanje nasega zupnika na selu, koji se bori s oskudicom; 
esteticka razpravica «Sveto pjesnictvo» (br. 41.), u kojoj nuka hrvatske 
pjesnike, neka se late uzvisenih religijskih predmeta po primjeru Gundu- 
licevih «Suza sina razmetnoga», Gjorgjiceve «Mandaljene pokornice», 
Klopstockova «Mesije», Lamartinovih religioznih pjesama; dopis o crkvi 
i umjetnosti, navlastito o crkvenom pjevanju (br. 47.) ; clanak «Zasluge 
redovnictva sv. Franje za nasu domovinu» (br. 48. i 49.). U «Katolickom 
listu» g. 1855. ima od njega: dopis iz Beca o novih viestih iz Bosne 
(br. 5.); orchestrium, nov crkveni glasbeni nastroj (br. 13.); opet dopis 
iz Beca (br. 16.); razpravica «kako valja da se pisu pucke knjige» (br. 
20.), sto je poslie i primjerom potvrdjivao (svojimi pripoviedcicami «Tri 
lipe», «Darinka i Milenko»). 

Naucni boravak u Becu ustanovi do kraja Jurkovicev dusevni i na- 
pose knjizevni biljeg i smjer. Narav mu bjese uz bistar um i jaku pamet, 
uz zivu cut za Ijepotu^ i uz plemenitu umiljatost podala zicu zdrava hu- 
mora; zavicaj mu bjese dao u bastinu krasan narodni jezik; stroga gim- 
nazijska skola i stega sjemenistna naucile ga redu, sdusnosti i uztrajnosti; 
bogoslovija ukriepila mu cut za vjeru i za valjan odgoj ; ilirski pokret, 
s mladjahnim uzhitom njegovan u zagrebackom sjemenistnom sboru, i 



— 231 — 

osobni poticaj Gaja te drugih narodnih prvaka, privinuo mu na srce na- 
rodnu teznju, narodnu knjigu, prosvjetnu potrebu mladezi i puka, a otvorio 
mu slavenske i francuzke knjizevne izglede; samostalno suradnictvo, pravo 
reci urednictvo kod dviju novina razsirilo mu pogled na raznovrstne po- 
ucne i zabavne zadatke knjizevnosti; pravoslovni nauci, pocetci u upravnoj 
sluzbi, pocetci u gimnazijskoj uciteljskoj sluzbi, uputili ga na jasno shva- 
canje javnih duznosti, potreba i prilika. Tako pripravljena ukriepise ga 
klasicni nauci na beckom sveucilistu u uztrajnosti, odkrise mu uzore liepa 
sloga i usavrsise njegovu zavicajnu tankocutnost za cist narodni jezik; 
polazenje uzornih beckih kazalista razvi njegovu zivu cut za dramaticku i 
glasbenu umjetnost. Humoristicka pripoviest iz narodnoga zivota, komedija 
u duhu izvorne narodne sale, poucno-zabavni spis za mladez i za puk, 
napredak domovine naucni, odgojni i nabozni, kazalistna i glasbena 
umjetnost, znanstveni i umjetnicki goj izvornoga narodnoga jezika i sloga 
po primjeru starih i francuzkih uzornih pisaca : to je obseg Jurkovicevih knji- 
zevnih teznja i radnja, kako je konacno odredjen njegovim naucnim boravkom 
u Becu ; taj obseg se prilicno razabira u njegovoj g. 1862. ucinjenoj raz- 
vrstbi «Izabranih spisa» u «saljive, poucno-zabavne i religiozno-moralne», 
a posve se ocituje u cjelokupnosti njegova dusevnoga rada. S ovakovim 
dusevnim vidikom vrati se iz Beca u domovinu na uciteljsko i knji- 
zevnicko zvanje svoje ; on ga je vrsio s velikom Ijubavlju, sdusnoscu i 
marljivoscu; pocevsi od prve svoje novinarske sluzbe g. 1849. do posljednje 
svoje savjetnicke casti (g. 1874 — 1889.), za svaku je svoju sluzbu, bila 
kratka ili duga, bila novinarska, ili upravna, ili uciteljska, ili visa nastavna, 
ubirao od svojih poglavara podpunu pohvalu. 

II. 

Dovrsiv Jurkovic naucnu pripravu na beckom sveucilistu i dobiv domace 
pismene zadatke iz klasicne filologije, bude 15. rujna g. 1855. imenovan 
namjestnim uciteljem na osjeckom gimnaziju. Sluzbujuci tuj, polozi tiekom 
prvoga poljeca izpite u Becu, poslije cega bude 24. ozujka god. 1856. 
imenovan pravim uciteljem. Iste godine 6. listopada vjenca se u Vuko- 
varu sa svojom rodjakom gospodjicom Laurom Smekalovom. Na osieckom 
gimnaziju sluzbovase neprekidno pet godina, posvecujuci veliku pomnju 
svomu uciteljskomu zvanju, za koju zadobi dva puta osobito priznanje 
od namjestnickoga vieca (za skolsku godinu 1855/1856. i 1858/59.), a 
pokraj toga marljivo radeci na knjizevnom polju, uz izdasnu pobudu i 
podporu velikoga narodnoga mecene biskupa Strossmayera. U «Nevenu» 
g. 1856. (br. 7 — 9.) izadje njegova humoristicka pripoviest iz slavonskoga 



— 232 — 

gradskoga zivota «Ima i tomu lieka», i (br. 10. ill.) prievod pripoviedke 
od George Sandove «Vrazja bara». Godine 1857. priredi cetvrto izdanje 
Relkoviceva Satira, s obsirnim vjekopisom Relkovicevim. Sliedece godine 
1858. izdade, takodjer u Osieku, Kanavelicevu pjesan «Sveti Ivan Tro- 
girski», i svoje izvorne pripoviedke za puk pod naslovom «Tri lipe», koje 
su stekle veliku pohvalu u narodnom novinstvu, navlastito u «Nevenu» i 
«Katolickom listu»; samo A. Veber napisa u I. svezci «Jadranske vile» 
(g. 1859.) ostru i u njekih primjetbah predgovoru Jurkovicevu nepra- 
vednu kritiku, ali proti njoj se Jurkovic u 240. broju «Narodnih Novina» 
g. 1859. odrjesito obrani. Pocetkom g. 1860. izadjose u «Narodnih No- 
vinah» (br. 1 — 8.) njegove cuvene humoristicke crtice «Tuskulaniade» ; u 
lipnju iste godine izadje u Osieku njegova knjizica «Zitje sv. Alojzije 
Gonzage, napisano za dusevan razgovor mladezi jugoslavenske» ; mjeseca 
srpnja priobci u «Narodnih Novinah» (br. 156 — 159.) temeljitu i pravednu 
ocjenu Veberovih «Prievoda iz latinskih klasika» (Ciceronovih spisa o prija- 
teljstvu i starosti), na koju Veber odgovori u brojevih 183 — 190. iste 
godine. Valjda su iz prijasnjega doba njegove dvie molitvene knjige, koje 
se u «Ilirskoj citanci» g. 1860. napominju, da ih ima «u rukopisu» ; jesu 
li one i kada stampane, toga ne mogosmo doznati ; u ostavstini njegovoj 
nalazi se podpun rukopis velika molitvenjaka, po pismenom obliku valjda 
iz mladosti njegove. 

U listopadu godine I860., kad se okrenuse javni poslovi na narodni 
pravac, bude Jurkovic premjesten za ucitelja klasicke filologije na zagrebacki 
gimnazij, gdje ga kao cuvena knjizevnika s radoscu doceka mladez i knji- 
zevni sviet, s ponosom gledajuci Jurkovica s ravnateljem Veberom u 
rodoljubnoj slozi. S tim premjestajem pocima Jurkovicevo djelovanje za 
upravu skolsku. Vec 28. studenoga g. 1860. imenova ga ban Sokcevic 
clanom odbora vjestaka u skolsko-didakticnoj struci, kojemu bijase prema 
nacelom listopadske carske povelje odredjena zadaca, da izradi mnienje o 
nacinu, kako bi se skolska naobrazba uputila na narodni smjer, navlastito 
kako bi se doskocilo oskudici hrvatskih skolskih knjiga i srednjoskolskih 
ucitelja vjestih hrvatskomu jeziku; a 28. travnja g. 1861. imenova ga ban 
clanom skolskoga odbora, koji je tada sastavljen od strucnjaka u tu 
svrhu, da podaje namjestnickomu viecu savjetno mnienje u znanstvenih i 
didaktickih pitanjih za srednje i pucke skole. Uz te skolsko-upravne poslove 
i uz svoje uciteljsko znanje, u kojem je svojim ucenikom visih razreda 
zasladjivao klasicke jezike i logiku biranim hrvatskim jezikom u prevo- 
djenju i predavanju, bavljase se knjizevnim radom. Kod beletristickoga 
casopisa «Nase gore lista», koji poce s novom godinom 1861. izdavati 



— 233 — 

rodoljubni trgovac i pisac Mio Kresic, bijase Jurkovic glavni urednik. 
U prvim trima brojevima izadje njegova humoreska «Petakinja vina» ; pod 
njegovim su imenom jos ovi clanci prvoga godista : prevedene crtice 
«Putnica» (br. 5. i 6.), i «Kakova mora biti zena» (br. 8. i 9.); ocjena 
zabavnika «Leptir» i spisa «Pojavi u zraku» (br. 3. i 5.); narodna pripo- 
viedka «Silom hajduk» po ustmenom kazivanju priobcena (br. 15.) a odliciia 
po krasnom puckom jeziku i slogu. U drugom godistu (g. 1862.) «Nase 
gore lista» ima pod njegovim imenom u br. 1. i 2. «Stogodisnjica Teke- 
lijeva», ulomak iz liepih putopisnih crtica, koje su podpuno izasle u Pozo- 
rovu «Listku» iste godine (br. 161 — 167.) pod naslovom : «Mikroskopicne 
crtice putopisa od Zagreba do Novoga Sada» ; u tom liepom putopisu 
iztice se, pokraj onoga ulomka o Tekelijevoj stogodisnjici, crtica o sastanku 
s Franom Kurelcem kod Brlica u Brodu. Pozorov «Listak» koji bjese 
zapoceo godine 1862. upravo njegovim kriticnim clankom «Nasi koledari», 
resi te godine (br. 68. i 69.) i liepi njegov poucni clanak: «Pismo mladu 
prijatelju o spisateljskom zvanju». Iste godine poce s podporom biskupa 
Strossmayera izdavati u Zagrebu svoja «Izabrana djela», odabirajuci iz 
dotadanjih svojih spisa samo najbolje, a nakanjujuci ih razdieliti u tri svezke : 
1. saljive, 2. poucno-zabavne, 3. religiozno-moralne spise. Ali izdade samo 
prvu svezku, valjda s toga, sto je tiekom godine otisao u Bee k hrvatskoj 
dvorskoj kancelariji ; u prvoj je svezci sastavio izbor svojih dotadanjih 
saljivih spisa ovako : 1. Ima i tomu lieka, 2. Pavao Cuturic, 3. Tuskula- 
niade, 4. Petakinja vina, 5. Kako su se zavadili psi, macke i misevi 
(«komicka epopeja» u narodnih desetercih, od 16 strana), 6. Zatecenici, 
igrokaz u 4 cina. 

Ljeti g. 1862. imenova Janka Jurkovica hrvatski dvorski kancelar u 
Becu, Ivan Mazuranic, dvorskim perovodjom kod one najvise hrvatske 
oblasti, cieneci njegov pedagozki i knjizevnicki glas. Tim prestaje Jurko- 
vicevo uciteljevanje i pocima njegova sluzba u skolskoj upravi, u kojoj 
je mnogo radio o napredku hrvatskih srednjih i puckih skola. U tom 
poslu obnovi u Becu svezu s njekadasnjim svojim profesorom Bonitzom, koji 
je prijazno pratio njegov rad u skolskoj upravi, i cesce s njime obcio, 
osobito od kako je Jurkovica 31. svibnja g. 1864. c. kr. ministar nastave 
Hasner, na preporuku Mazuranicevu, imenovao prevodiocem hrvatskih 
nastavnih sluzbenih spisa na njemacki jezik za porabu c. kr. nastavnoga 
vieca. Taj uzgredni kao sto i svoj glavni sluzbeni posao obavljase Jurkovic 
na najvece zadovoljstvo svojih glavara, dok bude god. 1865. (18. ozujka) 
imenovan drugim skolskim nadzornikom za Hrvatsku i Slavoniju i savjet- 



— 234 — 

nikom kod namjestiiickoga vieca u Zagrebu, sto je hrvatsko uciteljstvo 
primilo s velikom radoscu. 

Za svoga trogodisnjega sluzbovanja kod hrvatske dvorske kancelarije 
u Becu upotrebljavase slobodne casove za knjizevni rad i za polazenje 
uzornoga dvorskoga glumista i opere, sto mu bijase najdraza zabava i 
pouka. Na poziv namjestnickog vieca u Zagrebu (od god. 1863.), sastavi 
hrvatsko-latinske vjezbenice za hrvatske gimnazije, i to prevede za 
nizi gimnazij Spiessovu, a za gornji preudesi Siipfleovu vjezbenicu. Za 
Pozorov «Listak» g. 1863. (br. 39 — 66.) prevede pripoviest od Octava 
Feuilleta «Mala kneginja», i francuzku humoresku «Notarov nos» (br. 
122—139.) U listku «Narodnih Novina>^ iste godine 1863. (br. 235.) 
izadje njegova didakticna pjesma «Jeka od Medvedgrada», u kojoj prikazuje 
vriednost skole, rodoljublja i cestitosti. Iste godine u lipnju izdade Stojsic 
u Zagrebu njegovu knjizicu «Darinka i Milenko», dvie poucne pripo- 
viesti za mladez, od kojih je jedna izvorna a druga prevedena iz fran- 
cuzkoga. 

Posto ga je 9. svibnja god. 1865. hrvatski kancelar Ivan Mazuranic 
odriesio od sluzbe kod dvorske kancelarije, izrazujuci mu za marljivo i 
izvrstno sluzbovanje podpuno svoje zadovoljstvo i priznanje, podje u Zagreb 
na svoje novo zvanje. Tada poce njegovo dugotrajno i veoma zasluzno 
nadzornicko djelovanje za hrvatske srednje i pucke skole ; a doskora poce i 
njegov mnogogodisnji i zasluzni, doduse pocesce prekidani rad za hrvatsko 
kazaliste, posto ga 13. rujna god. 1866. ban Sokcevic imenova clanom 
kazalistnoga upravnoga odbora, koji se tada ustrojio a prvi mu bio pred- 
sjednikom dr. Subotic. Kod svih tiekom godina dosta cestih promjena 
s tim odborom, gotovo svagda nastojase vrhovna narodnomu kazalistu 
oblast, da zadobije Jurkovicevo sudjelovanje u kazalistnoj upravi ; tako u 
trecoj godini poslie ustroja odbora, kadno namjestnicko viece umanjivase 
broj clanova odborskih, ponuka ono Jurkovica radi osobite pozrtvovnosti, 
vjestine i ukusa, s kojim je on utjecao u upravu kazalista, neka i nadalje 
ostane odbornikom. Svoj zivi mar za razvoj narodne dramaticke umjetnosti 
pokazivase Jurkovic takodjer dosta cestimi izvornimi dramatickimi plodovi 
svoga pera, od kojih je vecina tiekom godina i na pozornici ugledala 
svjetlo. 

Trece podrucje prosvjetnoga djelovanja otvori se Jurkovicu ujugo- 
slavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, koja ga pri svom 
pocetku izabra 25. srpnja god. 1867. pravim clanom u razredu filozoficko- 
juridickom. Prva njegova akademicka razprava izadje god. 1869. u V. 
knjizi «Rada» pod naslovom «0 narodnom komusu», kojom je razpravom 



— 235 — 

ponovio a dakako i mnogo dotjerao svoje vec god. 1855. u «Neveiiu» 
zasnovane teorijske misli o narodnoj podlozi za umjetnu komediju. 

Beletristicki svoj rad nastavi Jurkovic u «Viencu», cim je g. 1869. 
poceo izlaziti. U l.i 2. «Viencevu» broju te godiiie izadje njegova humo- 
reska «Sudbina jarac», u brojevih 5 — 8. i 15. niz poucao-humoristicnih 
prevedenih crtica pod iiaslovom «Iz Addisona», a u broju 24. i 25. opet 
izvorna humoreska «Memoari stare greslje». 

Kad je pod koiiac kolovoza g. 1869. razpusteno namjestnicko viece 
i zapocela nova «zemaljska vlada kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dal- 
macije», ne nadje se u njoj skolskomu nadzorniku i savjetniku Jurkovicu 
mjesta, nego ga ban Rauch sredinom rujna g. 1869. stavi u razpolozivost. 
U nehoticnoj dokolici izradi humoristicnu crticu «Ratni memento starca 
Ivana», koja izadje u «Viencu» g. 1870. br. 11. i 12. Sredinom ozujka 
te godine bude kao razpoloziv sluzbenik dodieljen vladnomu odjelu za 
bogostovje i nastavii. Iste godine izadje u XII. knjizi «Rada» njegova 
druga akademicka razprava, pod naslovom «0b esteticnih pojmovih uzvi- 
sena», kojom nastoji pokazati u narodnoj pjesmi izvorne narodne klice 
umjetnickoj prikazbi uzvisenih, navlastito tragickih predmeta. Pod konac 
siecnja sliedece godine 1871. prestade njegova razpolozivost; bivsi prije 
vec savjetnikom, bude sada imenovan tajnikom kod zemaljskoga vladnoga 
odjela za bogostovje i nastavu, no ipak s dozvolom, da zadrzi svoj pri- 
jasnji savjetnicki naslov i da mu visak dotadanje savjetnicke place nad 
novu tajnicku ostane pod osobni doplatak. Kad je skoro za tim postavljen 
novi ban Bedekovic, povrati se Jurkovicu prilika, da sudjeluje kod uprave 
kazalistne, koja bude 7. ozujka povjerena Fr. Zigrovicu, Melincevicu i njemu; 
ujedno bude imenovan clanom enquetnoga povjerenstva za kazalistne 
poslove. Kad je sliedece godine 1872. postavljen nov kazalistni odbor 
s predsjednikom Zigom Farkasem, Jurkovic bude podpredsjednikom ; no 
vec pod konac godine razpusti vlada odbor, zato sto nije iznasao nacina, 
kako bi se manjak uklonio bez povisivanja zemaljske podpore, pak preuze 
upravu kazalistnu u svoje ruke. Beletristicki rad Jurkovicev iz god. 1872. 
jesu dvie «karakterne crtice» u «Viencu»: «Razoreni ideal» (br. 19.) i 
«Timotija Patkov (br. 22, i 23.). 

III. 

S nastupom Mazuraniceva banovanja obnovi se Jurkovicev ugledni 
polozaj u skolskih poslovih domovine. U oci toga izabra ga druztvo 
hrvatskih ucitelja «Narodna skola», koje je osnovano g. 1869., pod konac 
svibnja g. 1873. svojim zacastnim clanom, ocjenjujuci njegove zasluge za 



— 236 — 

pucku prosvjetu i narodnu skolu. Ban Mazuranic imenova ga 10. prosinca g. 
1873. clanom enquetnoga povjerenstva za priredbu zakonske osnove o 
ustrojstvu visega trgovackoga ucilista u Zagrebu, a sliedece godine 1874. 
povjeri mu izradbu « zakonske osnove ob ustrojstvu puckih uciona i pre- 
parandija za pucko uciteljstvo». Jurkoviceva osnova pretresana je i dotje- 
rivana dugim viecanjem posebna strucnoga povjerenstva, kojim je umno 
rukovodio ban Mazuranic. Cieneci Jurkovicev trud i zaslugu oko toga 
znamenitoga posla, izrazi mu ban dekretom od 13. kolovoza god. 1874. 
svoju «osobitu zahvalu za revno sudjelovanje kod izradjivanja zakonske 
osnove, za koju je stigla predhodna sankcija uz izraz pohvalnoga mnienja 
Njegova Velicanstva». Odpisom od 23. kolovoza povjeri mu ban, da zastupa 
vladu kod saborske razprave o recenoj zakonskoj osnovi. U saborskoj 
sjednici 31. kolovoza izrece Jurkovic oblikom i sadrzajem krasan govor 
za cjelokupnu osnovu ; a tiekom mnogodnevne potanje razprave cesce se 
iztace temeljitim zagovaranjem njezinih pojedinih ustanova. Petoga listopada 
bude imenovan odsjecnim savjetnikomu odjelu za bogostovje i nastavu, u jedno 
nadzornikom srednjih i puckih ucionica u Hrvatskoj i Slavoniji. Posto se 
je tada smrcu Zivka Vukasovica bilo izpraznilo i mjesto srednjoskolskoga 
nadzornika za vojnu krajinu, povjeri Jurkovicu s dozvolom zemaljske vlade 
glavno vojno zapovjednictvo u Zagrebu kao krajiska upravna oblast 
pedagogicko-didakticki nadzor srednjih skola u krajini. 

Iste godine 1874. povrati se Jurkovicu prijasnji polozaj u kaza- 
listnoj upravi; 8. kolovoza imenova ga ban clanom odbora, koji poce 
kazalistem upravljati pod predsjednikom Zigom Farkasem uz vladnoga povje- 
renika i dramaturga Jos. Eug. Tomica. I kod priprava za svetcano otva- 
ranje hrvatskoga sveucilista sudjelovase Jurkovic pocevsi od 13. kolovoza 
kao vladin povjerenik u akademickom odboru. Od nakane, da primi ponudjenu 
mu sveucilistnu profesorsku katedru za hrvatski jezik, odustade Jurkovic, 
cim bijase na dogledu njegovo imenovanje za odsjecnoga savjetnika i 
skolskoga nadzornika. 

Dok je Jurkovic opravljao razgranjene poslove skolskoga nadzornika 
za cielo provincijalno i krajisko podrucje Hrvatske i Slavonije, malo mu 
preostajase vremena za knjizevni rad. Godine 1875. izadje u XXX. knjizi 
«Rada» njegova akademicka razprava «0 zenskih karakterih u nasih 
narodnih pjesmah» ; u njoj nastavlja svoje proucavanje izvornih narodnih 
podloga za umjetnicku tragediju. Jos iste godine u XXXI. knjizi «Rada» 
priobci razpravu «o metafori nasega jezika», upucujuci knjizevni jezik i 
slog na izglede puckoga govora. Jurkovica vukla zelja za beletristickim, 
navlastito dramatickim radom ; sto je u akademickih razpravah o komediji 



— 237 — 

i tragediji teorijski razlozio, to zeljase pokazati i prakticki, a tu teznju 
ozivljavase njegovo sudjelovanje u kazalistnoj upravi, i poticanje vladnoga 
povjerenika za kazaliste, Josipa Kneisela, koji ponukavase knjizevnike, a 
napose Jurkovica (pismom od 8. studenoga god. 1876.) na sastavljanje 
izvornih puckih komada. U to i «Matica», preustrojivsi se, zapoce nov zivot; 
u njezinu odboru pripadase Jurkovicu kao uglednu beletristicnomu piscu 
odlicno mjesto; tu se on cutio kao u svojoj staroj rodjenoj kuci i zelio 
svojim radom doprinositi razvoju novoga doba «Mat.ice». Zato nastojase 
skinuti sa sebe breme nadzornictva za krajiske srednje skole. Molliiiary, 
glavni vojni zapovjednik u Zagrebu i glavar krajiske upravne oblasti, u 
velike cieneci Jurkovica, a znajuci za njegovu namjeru, pokusa ga od nje 
odvratiti; 10. siecnja god. 1877. izkazujuci mu dekretom svoje podpuno 
priznanje za njegovo vise nego dvogodisnje nadziranje srednjih skola i 
za cesto obavljanje takodjer ostalih nadzornickih poslova za srednje skole 
u krajini, izrazi mu svoju zelju, da bi on i nadalje zastupao nepopunjeno 
mjesto srednjoskolskoga krajiskoga nadzornika. Ali Jurkovic ne pristade ; 
na upornu njegovu zelju odriesi ga Mollinary tiekom g. 1877. od privre- 
mene duznosti i popuni nadzornicko mjesto za krajiske srednje skole. 

Ali i ovako ostade Jurkovicu obilje sluzbena posla kao odsjecnomu 
savjetniku i srednjoskolskomu nadzorniku kod zemaljske vlade. Nadzor- 
nicke poslove opravljase s navicnom svojom sdusnosti i blagosti. Slobodne 
casove posvecivase knjizevnomu radu za kazaliste, za «Maticu» i za akade- 
miju znanosti. U «Matici», koja je i po svom preustroju pune dvie godine 
samo prievodi hranila «zabavnu knjiznicu» svoju, izadju prve Jurkoviceve iz- 
vorne radnje i on osokoli tako svojim primjerom mladje pisce. U zabavnoj 
knjiznici «Maticinoj» za g. 1878. izadje prvi svezak njegovih «Drama- 
tickih djela», i to nova njegova zalostna igra iz puckoga zivota «Smi- 
ljana» (u cetiri cina s predigrom) i nova vesela igra iz gradskoga zivota 
«Carobna biljeznica» (u cetiri cina). U istoj sbirci izadje za god. 1879. 
drugi svezak njegovih dramatickih djela; u njem je : novi historijski 
igrokaz u 5 cina «Posljednja noc», nova vesela igra u dva cina «Pradje- 
dova slika», i preradjena starija vesela igra u tri cina «Kumovanje» (Ku- 
movske neprilike). U zabavnoj knjiznici «Maticinoj» za g. 1880. izadje prvi 
svezak njegovih «Sabranih pripoviesti»; u njem su iz I. svezke nje- 
govih «Izabranih djela», koja je bila izasla g. 1862., pak iz «Vienca» prestam- 
pane, no u kojecem izpravljene i dotjerane ove njegove humoristicne crtice i 
pripoviesti: «Sudbina jarac ili profesorova vlasulja. Tuskulanijade. Memoari 
stare greslje. Ima i tomu lieka. Ratni memento starca Ivana. Razoreni 
ideal». Nova je podulja pripoviest «Seoski mecenati». U istoj «Maticinoj» 



— 238 — 

sbirci za g. 1881. izadje druga svezka njegovih «Sabranih pripoviesti» ; u 
njoj su prestampane starije humoreske : Timotija Patkov (iz «Vienca» 
g. 1872.), Pavao Cuturic (prvi put u «Nevenu)> g. 1855., drugi put u 
«Izabranih saljivih spisih» g. 1862.), Petakinja vina (iz «Nase gore lista» 
g. 1861.), i komicki ep u desetercih : «Kako su se zavadili psi, macke 
i misevi» (iz «Izabranih djela» g. 1862.); a nove su dvie pripoviesti : 
«Slucaj provodagjija» i «Liecnik u stupici». 

Poslie toga nije stampana nijedna beletristicka radnja Jurkoviceva. 
U rukopisnoj ostavstini njegovoj naslo se mnogo osnova, nacrta, i pri- 
brane gradje za pripoviesti i drame, ali zaliboze ni jedne nije do kraja 
obradio. Tako se nalazi podug nacrt za dramu «Na dopustu», onda osnova za 
pucki igrokaz «Dioba», u kojoj je kanio, potaknut clanci u novinah, pri- 
kazati uzroke i stetne posljedice diobam u krajiskom seljactvu ; nadalje 
zapocet nacrt za «Komediju ob izborih», i poobsirna osnova za «Politicku 
komediju», kojoj bi se radnja sbivala u staroj Grckoj, a kolorit joj bi 
bio udesen prema Lukijanu, Aristofanu i prema «Timonu Atenjaninu» 
od Shakespeara. Zapoceo je i nacrt za tragediju «Katarina Zrinjska», i 
pobiljezio poviestne izvore za nju ; onda je nacrtao dramu «Vojaca» iz 
bosanske poviesti, te za nju pribirao gradju iz Rackove razprave o Bo- 
gomilih u Bosni, pak iz Sveara (na povodu jednoga «Pozorova» «Listka» 
g. 1879.). Iz Krcelica je pribrao podataka za historijsku pripoviest; izradio 
je obsirnu osnovu za «Pedagogicku pripoviest», za koju je njekoliko razgo- 
vornih prizora nacrtao, a pribiljezio njeka strucna pedagogicka djela, cija 
nacela je kanio uporabiti u izradbi svoje pripoviesti. Napokon ima njekoliko 
kratkih nacrta za humoreske iz zivota. Biljezke uz te nacrte pokazuju 
realisticni nacin njegova zamisljanja i osnivanja beletristicnih radnja: na 
istinitih dogadjajih i na istinitih svojstvih zivih osoba, koje je glavom 
poznao ili o kojih su mu njihovi najblizi znanci potanko pripoviedali, gradio 
je svoje saljive ili ozbiljne pripoviesti, svoje komedije i drame. Ali ipak 
nije htio praviti pukih fotografija po zivotu, nego je gradju, pribranu iz 
zivota, umjetnicki udesavao i skladao prema njekoj visoj ideji, za njeku 
poucnu, plemenitu svrhu. U rukopisnoj ostavstini nadjose se i podpuni 
rukopisi dviju njegovih starijih komedija: «Imenjaci», s potankim nacrtom 
promjena i izpravaka, koje je kanio provesti, i «Izorani saran», s bi- 
Ijezkom, da je ta vesela igra izradjena «po narodnoj pripoviedci pod istim 
naslovom u sbirci puckih pripoviedaka od Mijata Stojanovica, izdanoj u 
Zagrebu g. 1867., br. 192. » Jesu li kada stampani «Imenjaci», toga ne 
mogasmo doznati; a vesela igra «Izorani saran» prikazivala se na po- 



— 239 — 

zoristu zagrebackom prije dvadesetak godina pod naslovom : «Sto zena 
moze», pa tako je i stampana u «Hrvatskom repertoiru». 

Obilje njegovih napomenutih nedovrsenih beletristickih osnova raz- 
jasnjuje njegovu zaobu, kojom bi se posljednjih godina kadsto tuzio 
prijateljem, da od sluzbenih poslova iie dospieva na knjizevni rad, kako 
bi zelio. Citao bi u akademiji po koju znanstvenu razpravu, ali hoteci joj 
dotjerati rukopis, ne dospije da ju dade stampati. 

V 

Oko napredka «Matice Hrvatske», kojoj je po smrti Senoe bio pod- 
predsjednikom knjizevnoga odbora, zivo se brinuo ; u «Maticinih» odborskih 
sielih, u prijateljskom druztvu knjizevnika rado se bavio, i sretan se cutio. 
Narodno kazaliste bijase mu kao zjenica oka; bio mu upravnim odbornikom 
ne bio, marljivo ga je polazio. Koliko mu ono bijase na srcu. pokazuje i 
to, da je pomnjivo preradio i godine 1886. napose izdao svoju pucku 
tragediju «Smiljanu», zeleci ju udesiti sto prikladnijom za pozoriste. Ro- 
doljubna briga za razvoj hrvatske poz'oristne umjetnosti spajala se s rod- 
binskom Ijubavlju u njegovu nastojanju, da svoju necakinju gospodjicu 
Milku Trninu, kojoj osirotjeloj bijase stitnikom, naobrazi za opernu pjeva- 
cicu. Rado zrtvovase svoju udobnost i znatan dio svojih pristedaka za nje- 
zinu naobrazbu na beckom konzervatoriju ; kad je sjajno svrsila nauke i 
postala pravom umjetnicom, neprilike s nasom operom i napokon dokid 
opere osujetise njezinu i njegovu zelju, da bi svojom umjetnoscu sluzila hr- 
vatskomu narodu. Radujuci se njezinoj slavi u tudjini, sjetno bi znao do- 
dati : «Zasto sam se ja mucio? Ne cu je ja slusati, nego drugi». 

U svojoj sluzbi zastupase koji put — godine 1880., 1881. i 1883. 
— na kratko vrieme odjelnoga predstojnika, kad bi se taj nalazio na 
dopustu, u nastavnih poslovih za srednje i pucke skole. Godine 1886. 
bude 19. siecnja odlikovan od Njegova Velicanstva redom zeljezne krune. 
Sliedece godine 1887. na 19. lipnja bude banskim dekretom odriesen od 
poslova nadzornickih za srednje i pucke skole, uz podpuno priznanje za 
mnogogodisnje u svakom pogledu revno i uspjesno vrsenje nadzornickih 
duznosti. 

Godine 1888. ozbiljno oboli na srcu. Poslie poduga bolovanja umre 
u Zagrebu 20. ozujka g. 1889. i zavi u crno suprugu, rod, domovinu. Uz 
najvece ucesce svih staleza i prosvjetnih zavoda sahranjen je na Mirogoju. 



U novom prosvjetnom i knjizevnom razvoju hrvatskom velike su za- 
sluge Janka Jurkovica. Skolstvo hrvatsko broji njega medju svoje glavne 
pokretace ; znanstvenoj obradbi estetickih pitanja o metafori i puckih pjes- 



— 240 — 

nickih umotvorinah on je utro pute ; on je jedan od zacetnika hrvatskih 
poucno-zabavnih spisa za puk i za mladez ; on je jedan od prvih hrvatskih 
stilista; on je kolovodja hrvatskih humorista, i jedan od zacetnika hrvatske 
pucke drame, saljive i osbiljne. 

Prvienac humoristicke pripoviesti u nasoj knjizevnosti njegov je Pavao 
Cuturic: s torn slikom starovjerskoga puckoga ucitelja zapoce Jurkovic niz 
humoristicki obradjenih tipa iz nasega domacega zivota: u torn nizu iztice 
se seoski ucitelj, malogradski trgovac, vragoljan brico, starac profesor, umi- 
rovljeni krajiski strazmestar, starac ekonom i t. d. 

S osobitom je Ijubavlju obradjivao salu i sbilju u dramskom obliku. U 
prvom svojem dramskom djelu (u «Zatecenicih») podao je i osbiljnu i smiesnu 
sliku nasih neprilika za Bachova absolutizma : s povorkom tipnih prikaza 
iz zivota — stara domorodca i njegove vriedne porodice, prevrtljiva mlada 
cinovnika s gizdelinkom zenom, u epikurstvu ogrezla odvjetnika na selu 
i t. d. — spojio je pjesnicku alegoriju narodnoga mrtvila pod tudjinskom 
policijskom vladavinom. Patriotsko -politicki smjer podao je i svojoj 
prema koncu zivota napisanoj liepoj historijskoj drami «Pos]jednja noc» : 
razplet osbiljna sukoba dviju vlastelinskih zagorskih porodica spojio je 
s razpustom znamenitoga po narodnu prosvjetu pavlinskoga samostana 
lepoglavskoga pod absolutizmom Josipa II. U «Carobnoj biljeznici» izveo 
je veselu igru iz sadanjega domacega gospodskoga druztva. Pucku veselu 

V 

igru obradio je u «Izoranom saranu» iliti «Sto zena moze», i u «Kumovskih 
neprilikah», gdje je s osobitom vjestinom prikazao napomenuti tip razkala- 
sena brice ; pucku tragediju uresio je svojom «Smiljanom», u kojoj je ne- 
sretnu sgodu iz zagorskoga seljackoga zivota, bivsi joj donjekle sam svje- 
dokom, s osobitom pomnjom dramaticki obradio. 

Jedna osobina Jurkoviceva knjizevnoga rada ta je, da je on o bele- 
tristickih vrstih, koje je kao umjetnik pisac poglavito njegovao, takodjer 
kriticku teoriju obradjivao. Kako valja pisati zabavno-poucne pripoviesti za 
puk, kako valja u umjetnickoj humoreski, u veseloj igri i u tragediji upotre- 
biti i dotjerati elemente izvorne narodne sale i tragike : to je on i teo- 
rijski razlagao i prakticki svojimi umjetnickimi tvorovi pokazivao ; jednako 
je namjeravao i svoje znanje pedagogicke teorije upotrebiti za «pedago- 
gicku pripoviest», koja zaliboze ostade samo nacrtana a neizvedena. 

Druga je Jurkoviceva osobina njegov s umjetnickim ukusom dotje- 
rani cisti narodni jezik i slog. I tu je on teoriju spajao s praksom. Ka- 
kovu je biti knjizevnomu jeziku i slogu, da posve sacuva izvorne osobine 
krasnoga puckoga jezika a da k jednu bude umjetnicki dotjeran, to je on 
primjerom svoga uzornoga, jasnoga i plasticnoga sloga pokazivao, a ujedno 



— 241 — 

je u to i teorijsku uputu podao svojom razpravom o metafori nasega je- 
zika («Rad». Knj. XXXI.). «Puk nas je — kaze — iztocnik i zrcalo zivota 
nasega; njegovoj divnoj nadarenosti dusevnoj osim ostaloga imamo i to 
zahvaliti, da nam je on sveudiljnim zivim vrelom i uciteljem ne samo 
jezika nego i svih Ijepota njegovih . . . Ako mi je svjetovati buduce nase 
pisce, da se trse vjerno prouciti poeticki zivot nase hrvatske proze, te 
ako ih toga radi upucujem na zivu riec narodnju i na pisane izvore nje- 
zine te na one nasih knjizevnika, o kojih se drzi da su se svojim pisanjem 
najblize primaknuli tim uzorom : ne mislim gradivo, koje bi ih tamo za 
sve cekalo pripravno, nego mislim, da su u tih proizvodih duha na- 
rodnjega jeziku njegovu udareni biljezi, od kojih se nije slobodno uda- 
Ijiti onomu, komu je do toga, da svojim jezikom govori, svojim je- 
zikom da pise». Kao temeljit poznavalac grckih i rimskih klasika i fran- 
cuzkih uzornih stilista, koje je on u velike cienio, Jurkovic nije drzao, da 
za knjizevni jezik vriedi sve ono i samo ono, sto je puk stvorio, tako da 
bi knjizevni jezik bio puka robska kopija puckoga jezika, nego je mislio, 
da knjizevni jezik ima biti prema visim dusevnim potrebam dotjeran i 
razvijen pucki jezik. 

Slicno je njegovo mnienje o nacinu, kako treba da budu pucke pjesnicke 
umotvorine podlogom umjetnickomu pjesnictvu. tom govore njegove 
tri znanstvene razprave : o narodnom komusu, o uzvisenom i o zenskih 
karakterih u narodnih pjesmah. Namjeru svoju izkazuje Jurkovic ovako 
(«Rad». Knj. XXX.) : «U sva svoja esteticka razmatranja uplitao sam prakticke 
predloge, kako bi se ono, sto je nas narod samoizvornim svojim duhom 
liepa i uzvisena nenamjerice i po jedinom nagonu zivotne svoje snage 
postvarao, dalo upotrebiti za umjetnicke svrhe, ponukujuc nase knjizev- 
nike, da na tih izvorih krepka zivota gledaju najprije uhvatiti zdravu zicu 
misljenju i tvorila radu svomu, te da tako formalno pouceni ono narodnje 
blago pretrazuju, divne one sirovine da poput dragulja umom svojim iz- 
brusuju ; bujne one zametke da duhom svojim oplodjuju; stvarajucom sna- 
gom da iz njih izvode organizme razlicite vrsti i razlicita razmjera pri- 
cevsi od majusnoga epigrama i pjesmice do velicanstvene tragedije . . . 
(«Rad». Knj. XII.). Cega narodna pjesma nije rekla, to je ostavila pjesniku 
umjetniku, udariv mu u zicu, s koje da sklada, a ostaviv mu inace pod- 
punu slobodu skladnje». 

S takovim Jurkovicevim misljenjem o pravoj svezi umjetnoga pjes- 
nictva s puckim i knjizevnoga jezika s puckini podudara se njegov rea- 
lizam. On je prema naravi svojega duha a i prema estetickim nacelom 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 16 



242 

svojim uzimao svoje umjetnicke prikaze iz zivota, slikao je po naravi ; 
ali nije robski prepisivao zivotnu sbilju, nego je s umjetnickim ukusom 
izbirao i sastavljao najznacajiiije crte njezine, da njimi ocituje njeku visu 
ideju, njeku plemenitu svrhu. 

A svemu njegovu radu bijase jedna te ista plemenita svrha: da 
bude na korist domovini, kojoj je on s neogranicenom odanoscu i sa svom 
njeznoscu svoga milokrvnoga bica sluzio. Njegov skladni simpaticni lik 
vjekovat ce u napredku hrvatske prosvjete i knjizevnosti, koju je on 
osnovati pomogao. 












'^1li -. 

i.r'^0^ 



^^. V, fj^-'^' ■ H^-I^V 




e- 



-/^^€L^*^^^^^t-*^ 




Ojehoslat) fiobubic, 




prvi tajnik «Matice ilirske» 
od god. i842. do god. i846. 

jekoslav Babukic rodio se u Pozegi 16. juna g. 1812. od 
oca Antuna, gradjanina pozeskoga zanatom licitara, i majke 
Agate rodjene Kelekovic iz Samobora. Prve pocetne skole 
pocne uciti u svojem rodnom mjestu. Da se Vjekoslav i 
njemacki nauci, posalje ga otac u tako zvani «Ober-Schule» u Novu 
Gradisku. Onda je cvala u Krajini njemstina u puckoj skoli i ucilo se 
tako lijepo pisanje, da je krajisko pismo bilo na glasu. Ondje nauci Babukic 
njesto njemacki, a stece i tako lijep rukopis, da bi se i pod starije dane bio 
mogao natjecati sa najboljim krasopiscima. Lijepo mu njegovo pismo 
dobro sluzilo i poslije u zivotu. Sinak se vrati na radost ocevu 
s dobrim uspjehom iz «njemacke» krajiske skole, nastavi uciti gimnaziju u 
Pozegi i svrsi pet razreda. Da i magjarski nauci, salje ga opet otac od 
kuce na gimnaziju u Pecuh. Toliko je onda brige zadavalo evo i licitaru 
u Pozegi, kako ce si sinu osigurati buducnost, a bez magjarskoga jezika 
mislio je, da mu sin ne ce mod napredovati u drzavnoj sluzbi. Dobro 
svrsi gimnaziju, ali da jos bolje nauci magjarski, posalje ga otac med 
tvrde Magjare, kako je mislio, u Segedin na filozofiju. 

U Segedinu nadje se i sprijatelji s drugom Josipom Maricem i sa 
njekoliko drugova Srba. Od njih nauci cirilicu i pocne citati djela Dositeja 
Obradovica, koga je i kasnije sav svoj zivot na srcu nosio. God. 1830. dodje 
Babukic napokon u Zagreb u drugu godinu filozofije. Ovdje se vec nadje u 
kolu mladih Ijudi, koji pocinju sanjariti o ideji ilirskoj. Prodje dalje da 



— 246 — 

uci pravo, ali se koleba, ne bi li otisao u svecenike. I prijatelji njegovi 
svjetuju mu, neka ide. Vidjeli su i prijatelji, da je mladic prevec blage i 
mekusne naravi, k tomu nepokvaren, a u svijetu sasvim neiskusan i 
neokretan. Opet se njemu ne da prod u svecenike, vec nastavi uciti pravo. 
Pored pravnih nauka neprestano kopa po knjigama, koje govore o sla- 
venskim narodima i njihovu jeziku. 

Prenesimo se malo duhom u ono doba. U javnom zivotu vodi se vec 
njekoliko godina zestoka borba, da se mjesto latinskoga jezika uvede u skolu 
i urede jezik magjarski. Hrvati na saboru brane jezik latinski, da ostane i 
nadalje diplomaticki. Na tadanjoj zagrebackoj akademiji ne ima ni jednoga 
Hrvata profesora, sve su to Ijudi iz Ugarske, ako i nisu Magjari. Mladez raste 
sama o sebi ne slusajuci od svojih najblizih poglavara nikada niti jedne 
misli narodnom jeziku i o njegovom naravnom pravu. Mladez kao mladez 
uzela tek sanjariti o velikom slavenskom narodu. Oni sto prodjose na 
velike skole u Bee i u Pestu, donesose te idee. Jedan od njih dosavsi iz 
Peste zatrazi, da smije predavati hrvatski jezik u slobodnim satovinm u 
pocetku godine 1832. Bio je to vrijedni Matija Smodek. Profesori hoce 
i to da zabrane, mladez se buni i hoce da sluvsa predavanje o svom 
materinskom jeziku. 

U ovom je kolu ne najrogoborniji, ali svakako jedan od najmarlji- 
vijih nas Vjekoslav. Njemu je narodni jezik — sveti jezik majke njegove. 
«Drugi jezici — biljezi on g. 1833. po Dositeju — koje sam naucio u 
knjigama, predragi su mi, zasto mi kazu, sta su uceni narodi i pametni 
Ijudi na svijetu mislili, sta li misle ; ali kad njima besjedim, predstavlja 
mi se, kao da se u tudje njesto pacam. A kako sto s ovim progovorim, 
o kojem ni posto ne mogu pamtiti, kad sam ga, i kako naucio i zato 
rekao bih, da se je sa mnom i rodio ili da sam ga iz prsiju matere moje 
izsisao, kako ti s njim progovorim, eto ti me u sred moje kuce u mojem 
pravom elementu, gdje sa svojim svojstvenim vasduhom disem». Babukic 
tomu jeziku trazi zakone, on je dohvatio djela Dobrovskoga i Safarika, i 
radi i snuje o pravopisu i gramatici jezika ilirskoga. Vec godine 1833. 
veli, da ima gotovu gramatiku. 

Ovako je bio vec pripravan nas Vjekoslav, kada je Gaj zamolio, 
da mu dozvole izdavati novine. Pri samoj pripravi ide ga odlicno mjesto. 
On, Dragutin Rakovac, Antun Mazuranic i Ljudevit G a j jesu upravo 
najuzi odbor i prvi suradnici «Novina» i «Danice». Vec u prvom broju 
«Danice» ispjeva Vjekoslav prvu i posljednju pjesmu u svome zivotu. 
Ova je u stihovima novi program mladih Hrvata, cijeli program ilirski. 
«Lipo ti je danicino lice, — pjeva on — jos je lipse njejno dobro srdce, 



— 247 — 

koje Ijiibi sve stare Horvate, Srblje, Bosnu, Hercegovce brate. 
Ljubi ono drage jos SI a von ce, Stajerce, Kranjce, Gorotance, 
jer su ovo bratja od starine, sini dragi jedne domoviiie». 

U «Danici» g. 1836. izadje Babukiceva: «Slovnica ilirskoga 
jezika», koju su cekali mladi Iliri kao ozebao sunca. «Odkada zora 
narodnosti nase slavo-ilirske pucati poce — veli u predgovoru — postoji 
zelja za slovnicom». Zato evo podaje slovnicu, «s kojom se je cetiri godine 
bavio», a pri izradjivanju imao je uvijek pred ocima, kako veli: «da se 
bez znanja drugih slavjanskih narjecja niti u nasem nikakav napredak 
uciniti ne moze». Pohvale prijatelja naravno nije uzmanjkalo. U ime 
stroge nauke progovori Safarik i pohvali djelo, kojim je pisac uzvelicao 
literaturu ilirsku. Svi gramatici ilirske dobe prihvacaju osnove ove jasno 
.pisane gramatike. Ljudevit Gaj izrece, da je u svojoj vrsti prva knjiga, 
da je obradjena prema visim zakonima filologijske nauke. 

Sjetimo se malo i materijalnih odnosaja prvoga gramatika ilirske 
dobe. Odlucio bijase sabor hrvatski, da ce sabrati sve dokaze o neprekid- 
nom pravu autonomije kraljevstva hrvatskoga. Tu zadacu predade arkivaru 
Fr. Kirinicu. Uz njega radi Babukic, koji je arkivaru krasnim svojim pismom 
puno pomagao. A kada vec javlja, da je svrsio slovnicu, u istom listu na 
pitanje : gdje je i kako je? — odgovara, da instruira sina liskala Kuko- 
vica. To mu je dakle bila glavna zasluzba g. 1833. Budne zatim zapri- 
sezeni biljeznik banskoga stola i radi kod raznih odvjetnika do g. 1836. 
Te godine — osvitka njegove slovnice — polozi izpit odvjetnicki. Te iste 
godine bude na akademiji suplentom, a slijedece dapace ucini ispit za 
profesora. Ali ne dobije profesorske stolice, vec samo pohvalno priznanje, 
da je marljivo i sdusno suplirao. 

Medju knjizevnicima vrsi nas Vjekoslav najprije tu zadacu, da brani 
novi pravopis, koji on pocinje vec tada nazivati historickim. Jos mu je 
veca i teza zadaca, da popravlja rukopise svojih drugova i da ih prire- 
djuje za stampu. Mladi Ijudi plamteci za ideu ilirsku, koji su od matere 
dobili tek obicni govor svoga kraja, koji su znali recimo samo kajkavski 
za svagdanji razgovor, koji su u obitelji govorili njemacki, koji su u 
skoli ucili samo latinski, — sada hoce da budu pisci hrvatski. Tek njegovom 
pomocu rodilo se mnogo mladih knjizevnika. Nije se tude tek gladilo i 
ukrasivalo do kakove elegancije. Kada je na primjer Ivan Kukuljevic 
dovrsio svoga «Jurana i Sofiju» pise Babukicu : «Kod manjkanja vendar 
znanostjah slovnice ilirske i kad bo silu jezika malo joster u moci mojoj 
imadem, naci cedu se mnoge pogreske tako gramatikalne kao i jezicne...» 
Koliko li je imao Kukuljevic jos uciti, a koliko Babukic popravljati? 



— 248 — 

Pored takovih mucnih radnja imademo od njega tek manje i neznatnije 
radnjice za «Novine» i «Danicu», kroz prvih skoro deset godina. 

Najvecu i najslavniju djelatnost razvije dobri Vjekoslav u Citaonici 
ilirskoj, koja se osnovala pobudom grofa Janka Draskovica g. 1838. 
Babukica izaberu jednoglasno za tajnika. Pogledajmo malo, kakova je ta 

V 

Citaonica. Opisuje nam ju slavni pjesnik Jan Kollar, kako ju je on nasao 
g. 1841. «Nad tiskarom jest Citaonica zavod prekrasan. Uza stijene jest 
knjiznica, u kojoj ima knjiga iz svih narjecja slavenskih, osobito slovnica, 
rijecnika i povjestnica; u sredini je dugi zelenim suknom pokriti stol, na 
kojem je dvadeset i pet razlicitih novina, sve u krasnom redu. Toliku 
mnozinu slavenskih novina na jednom mjestu jedva ces naci na kojem 
drugom mjestu na svijetu. Tude je ruska «Sjevernaja Pcela», tamo «Srbske 
Novine», «Narodni List», ovdje poljski «Tygodnik literacki», tamo «Prazke. 
Noviny», «Vcela», «Kvety» i t. d. Imadu takodjer medju nasim novinama i 
magjarske svoje mjesto, ali zato u magjarskim Citaonama nisam nigdje 
opazio nasih novina. Ova me je slavenska snosljivost i svestranost osobito 
veselila. Nadzor i poredak ima pred sobom gospodin Babukic, muz veoma 
ucen a dobar kao dobar dan. Takovim cistim sveslavenskim duhom nisam 
nigdje bio nadahnut kao sto na ovom ovdje. Krasna je to druzina ilirska, 
u njoj ne ima spisateljskoga i ucenoga aristokratizma, ne ima monopola 
s literarnim ideama, kao sto to drugdje biva. Ovdje je prava narodna i 
dusevna slobodna druzina, u kojoj je biti dionikom pa ma samo i svje- 
dokom prava radost». 

Ovoj je Citaonici tajnik i dusa svega rada njezina nas Vjekoslav 
kroz osam godina. Placa mu je 200 for., a od god. 1842. pridali mu jos 
sto forinti, kada je preuzeo i tajnicke poslove Matice ilirske. Nije sjajno 
zivio; nije ga resila niti ugledna haljina niti fina kosulja, premda je 
uvijek bio cist kao djevojka. Veceru je prespao a dorucak prehodio, 
objed uziva kroz vise godina kod kanonika zagrebackoga Klemena. Od 
ono malo njegovih prihoda jos mu toliko ostade, da si je mogao kupo- 
vati i nakupovao si slavenskih rijecnika i gramatika. Po naravi dobar i 
sladkorjecan, usluzan i udvoran, uvijek nezenja, bio je kao stvoren za 
ovakovo drustvo, koje je bilo stjeciste i matica svega narodnogazivota. 
Mladez ga je od mila zvala: «nas caca», i svaku uputu od njega pitala 
i primala. 

Kao tajnik Citaonice Babukic je glavni knjizar knjige ilirske. 
U ono prvo doba tesko je prolazila knjiga narodna. Najvoljeli su knjigu 
hrvatsku oni, koji su najmanje imali novaca, da ju kupe. To je bila 
zanosna mladez. Knjizevnici sami preuzimlju kolportazu knjiga. Jednom 



— 249 — 

salje Stanko Vraz svomu prijatelju Presernu njeke knjige ilirske na ras- 
prodaju, pak mu pise : «Ne srdi se, sto mi Tebe Ijubimca helikonskih 
sestara i apyupoTo^o;; A-rroX^^wv-a rabimo za ovakove komisije. Pomisli, da 
pri sadanjem stanju nase knjige mi knjizevnici moramo biti sve u svemu. 
Safai'ik, bozanski sin majke Slave, prodaje to isto djelo, koje Tebi po- 
slasmo. I ja sam — ako je slobodno prispodabljati male sa velikima — 
nosim na mojim izletima u torbi slavenske knjige, koje prigodice prodajem 
prijateljima nase knjige. Tako sada cinimo svi». 

Dusa je ipak svemu knjizarskomu poslovanju tajnik citaonice nas Ba- 
bukic. Sjetimo se onoga zakljucka Citaonice od god. 1841., da se svaki 
clan veze, da ce kupiti svaku narodnu knjigu, da se pozovu sve citaonice 
po nasoj zemlji, neka isto tako odluce. Citaonica zagrebacka kolo vodi, 
a glavni je kolovodja u ovom poslu njezin tajnik. Njegova je duznost 
raspacati svaku novu knjigu medju clanove zagrebacke Citaonice i svih 
citaonica po zemlji. AH on prostre svoj rad i daleko preko medje nase 
otacbine. Najvise na sjever razprostro je sveze svoje do Lajpciga, gdje mu je 
glavno skladiste u redakciji dr. Jordana — «Slavische Jahrbiicher», dok 
postoje. U Pragu radi sa prvacima ceske knjige : SafaMkom, Hankom i 
Erbenom. U Pesti imade pjesnika Jana Kollara i mlade Ijude, koji ondje 
uce. U Becu mu je Vuk Stefanovic Karadzic i opet mladi Ijudi. Medju 
Slovencima radi on najvise sa mladezi u sjemenistu Ijubljanskom, gdje je 
mlado «ljubljansko slavo-ilirsko drustvo», koje ga moli: «budite nam otac 
i ucite nas». Sto on i cini, a oni mu se hvale, kako su raztresli «ilirstvo 
medju puno mladica». Stoji u svezi s mladim svecenicima : Lukom Jeranom, 
Matijom Majerom, Ravnikarom, Trstenjakom i t. d. I medju Srbima radi 
on s knjigom preko Brkica, dr. Petra Jovanovica, dr. Steica. U Dalmaciji 
rade s njime braca Battara, Pocici, Rocici i njekoliko svecenika. U Bosni 
mu je na ruku Fr. Jukic. Kolike je pak sveze nastojao dostici u Hrvatskoj 
i Slavoniji, to mozemo u kratko reci : tko je zelio knjigu dobiti ili je 
napisao, pak ju je trebalo stampati ili ju je stampao, pak ju je trebalo 
rasprodati, taj se je obracao na Babukica. Imade ostanaka od njegovoga 
knjizarskoga poslovanja. Vidjesmo na stotine pisama narucbenih, a vi- 
djesmo i stotine zahvala od prijatelja i spisatelja radi obavljena posla. 
Njegov pobratim Stanko Vraz po vise puta u njezno saljivim listovima 
slavi ga radi njegovoga knjizarskoga zanata. Jednom mu ispjeva u to ime 
veliku pjesmu, u kojoj i ovo veli : «Pa jos i to zatajiti — bila mrzka bi 
grjehota — Ti si knjizar glasoviti — i marljiviji, da 'e strahota : 
nad istoga bas Didota». Jos Ijepse mu se drugi put umiluje: «Ti si jedina 



— 250 — 

dusa u nasem arcidomorodnom gradu, koja se ne leca pera, kad treba 
prijatelju da se sto objavi, Ti si najtocniji izmed svih Ilira». 

Sa dva tri primjera pokazimo velike tegobe ovoga njegova posla. 
Tako mu jauce jednom jedan od glavnih njegovih dakako besplatnih age- 
nata Mate Topalovic: «Vjeruj mi pobro, vec sam od sama skupljanja 
predbrojnika ogolio». Evo kako mu se uvodi Petar Preradovic : «Ne po- 
znajuc nikoga u miloj mojoj domovini, komu bi bio vise na srcu napredak 
nasega knjizevstva nego li Varna, usudjujem se Vas za jednu Ijubav mo- 
liti. Ja bi rado evo moje pjesmice ii sviet poslati. Vi cete sam najbolje 
znati, kako se tesko joste knjige u nasoj domovini prodaju i da samo 
kroz ruke prijatelja i po putu prijatelja nekako se troski izvaditi mogu». 
Mnogo je truda i pisarije na jedinom Babukicu. Evo sto mu svjedoci jednom 
Utjesenovic: «Zaisto ja i Vi najbolji smo rodoljubi, ja sto knjige pisem 
u ovo doba, a Vi sto se za nje brinete. Ta jedva bi dva konja povezla 
od Karlovca do Zagreba, sto smo mi izpisali, dok je evo knjiga njesto 
po svietu prosla». 

Knjizarski posao najvise je oduzimao u najljepsoj dobi njegova 
zivota najveci dio njegovoga dragocjenoga vremena. Pored ovoga posla 
bilo je joste brige i posala oko Citaonice. U Citaonici je i knjiznica dosta 
bogata i starih i slavenskih knjiga. On je dakako knjiznicar. U Citaonici 
pocinje se sabirati (vec g. 1839.) za narodni teatar, on je kao tajnik i 
tomu blagajnik. U Citaonici pridonose zbirke za buduci muzej, i to je 
njemu na brizi. U Citaonici se osniva (g. 1842.) «Matica ilirska», a on 
joj je tajnik i sprema za stampu djela Gunduliceva. Uza sve je to i vise 
godina na pomoc u redakciji Gajeve «Danice». Sve ovo tumaci nam, da 
za ovo njekoliko godina osim sitnih stvari u «Danici» od njega knjizev- 
noga ploda malo ima. Najveca mu je radnja u «Backoj Vili» (svez. I — III.), 
gdje brani pravopis zagrebacke skole. Kroz tri godine teku njegove 
«M i s 1 i o p r a V o p i s u». Prodire svojim razmatranjima cak tamo do 
pocetka pisma. Dapace moze se reci, da se Babukic ovim pitanjem cio 
svoj zivot bavio, osobito radi postanka glagolice. Babukic dokazuje, kako 
pismena ne imaju svoga obretnika, nego su ih: «svi narodi sve jedan od 
drugoga razlicnim putem od fenickoga popunili*. Ovoga je mnijenja on i 
u «Danici», a i poslije jos jednom ovo pitanje obradjuje, ali ostaje pri 
ovom stecenom rezultatu. Na svoje ovdje izrecene misli rado se on po- 
zivlje. «U «Backoj Vili» — pise P. J. Safafiku god. 1842. — priobcujem 
ja jedan sastavak pod naslovom : «Misli o pravopisu», gdje ce biti misli 
jeziku slavjanskom, osobito staroslavjanskom. Za to se usudjujem na 
taj clanak Vas pozorna uciniti. Mislim, da cu tim sastavkom paleografiji 



— 251 — 

slavjanskoj i europejskoj ponjesto prisluziti.» Kada se Babukic upustio 
s Vukom Karadzicem u prepirke radi pravopisa («Kolo». Knj. IV. g. 1847.), 
veil mu, da mu «na dugo ne pise o novim pismenima: Najuctivije Vas 
molim, procitajte moje misli o pravopisu u «Backoj Vili». — Ovdje je me- 
djutim vise govora o postanku pisma i o historiji pravopisa. novom 
pravopisu ilirskom pisa Babukic u posebnoj knjizici god. 1846. Radi toga 
nastane izmed njega i Vuka Karadzica prijateljsko dopisivanje («Kolo». 
Knj. IV. g. 1847. str. 69 — 80.). Babukic postavlja pravopisu ilirskomu 
glavno nacelo : «Pisesezaoko,agovori za uho.» Nije, kako 
vidimo, u ovo doba Babukic znamenito napredovao, ali se nije ni zapustio. 

Mnogo godiaa vojuju sabori hrvatski, da izvojuju na akademiji i na 
gimnazijama, da hrvatski jezik dobije redovite profesorske stolice. Napokon 
je to dostigao sabor od g. 1845. Zakon bude od kralja prihvacen, da se 
imenuje profesor hrvatskoga jezika na akademiji. Natjecatelji za oto mjesto 
imadu se podvrci ispitu. Zajedno s njime podvrgose se ispitu, da odgovore 
na pitanja postavljena od univerziteta beckoga: braca Mazuranici, Stjepan 
Mlinaric, Spanic, Mato Topalovic i Stanko Vraz. Babukic ih svojom radnjom 
nadkrili i bude imenovan prvim profesorom hrvatskoga jezika na sam svoj 
rodjendan due 16. juna g. 1846. Sva se zemlja hrvatska obradovala nad 
ovom dobiti. Mnogi mu cestitaju. Na dan pocetka njegovih predavanja 
(5. oktobra) povrve u akademiju ne samo odlicni Zagrebcani, vec i iz 
Krizevaca, Karlovca, Krapine i Samobora prijatelji i rodoljubi, da uzivaju 
osobitu slast slusajuci sa katedre mile glase svoga materinskoga jezika. 

«Narodne Novine» javise vec prvoga oktobra: «Danas 1. listopada je 
prvi ucitelj slavjanske knjizevnosti u Ugarskoj i sdruzenih kraljevinah g. 
Vjekoslav Babukic obicnu zakletvu polozio, a dojducega ponedjeljka imati 
ce prvo svoje predavanje u kuci kr. akademije, dakako u narodnom je- 
ziku. Bog mu bio u pomoc, da nam od nasih mladica mnogo vatrenih za 
slavu naroda i jezika gorucih rodoljuba odhrani. Nu ovo je za nas i u drugom 
obziru veoma znamenit dogodjaj, jer ce se tim prvi 
put narodni jezik i u vise uciliste uvesti. Tim je put 
prokrcen i od sada ce samo od revnosti i postojanosti gospode profesora 
i nadzornika ovisiti, da se narodni jezik malo po malo i u druge nauke 
uvede-. » 

Opet na dan Babukiceva predavanja pisu iste novine : «Danas dne 5. 
listopada u 4 sata bila je prva prelekcija o jeziku i knjizevnosti ilirskoj. U 
opredijeljeni sat skupila se mnozina slusalaca ne samo redovitih nego izvan- 
rednih, koji su takodjer zelili dionici biti ovoga velevaznoga casa, gdje 
se je narodni jezik prvi put sa stolice profesorske orio. I zaista veoma 



252 

jetoznamenitastvar za nas. Od godine 1791. sve do 
lani uzdisali smo za katedrom narodnogajezika i sto 
su nam otci nasi uzalud zelili, to smo mi postigli.» 

Babukic dodje do profesure navrsivsi trideset i cetvrtu godinu zi- 
vota. Cvijet zivota bio je vec potrosio u narodnim poslovima. Dospio je 
u onoj zreloj dobi, koja sa razborom stvara, a dobio je katedru bez ikakve 
naucne osnove. Morao je dakle sam sebi osnovu stvoriti. Kako ce stvoriti 
osnovu covjek samouk, koji nikad od nikoga nije slusao ovoga predmeta? 
Ovakove katedre nije jos bilo na nijednom sveucilistu. Babukic zalijece se 
mnogo puta u najtamnija i najteza pitanja, u cem ga slusatelji ne mogu 
da slijede. Drugda opet krece se oko pocela nauke, koja mogu biti sva- 
komu jasna. On je ipak donesao u profesuru krasne krijeposti : lijepu rijec 
jasnoga pripovijedaoca, cist i djevicanski znacaj, a k tomu red u zvanju 
i tacnost, kakova je ures tek najuzornijemu ucitelju. 

Babukic radi i nadalje oko djela «Maticinih» kroz njekoliko godina. 
On obradi i dopuni s Antunom Mazuranicem: Drobnicev rijecnik, 
hrvatsko-njemacki-talijanski — i napisa gramatiku hrvatsku, koja je 
prevedena na njemacki i talijanski jezik. Radio je i oko izdanja djela 
Palmoticevih i Gjorgjicevih, koje je «Matica» izdala na svijet 
s onom pomnjom i vjestinom, kojom se odlikova vec kod izdavanja djela 
Gundulicevih. On je radio i u skolskom odsjeku osnovanu g. 1848., gdje 
su sve osnove o hrvatskim skolskim knjigama osobito s jezicne strane 
imale da steku prije svega njegovo odobrenje. 

Medjutim padne godine 1850. i vskolski odsjek i stari skolski sustav. 
Padne i stara filozofija, padae i Babukic s akademije na gimnaziju po 
novom sustavu. Sa cetiri sata dospije na sestnaest, mjesto zrelih mladih 
Ijudi dobije djecu preda se, od vece place dodje na manju, od akademij- 
skoga profesora bude gimaazijaliii, u mjesto predavanja samoga jczika 
hrvatskoga morade sada predavati hrvatski jezik, povijest i psihologiju 
i t. d. Nisu mu pomagale tolike predstavke, gdje se ne ustrucava kazi- 
vati beckomu ministarstvu, da se «pravediiim gnjevom mora potuziti na 
golemu nepravdu». 

Babukic ostade gimnazijalni profesor do svoje smrti. Dugo je pri- 
pravljao : Veliku Slovnicu ilirskoga jezika — sa sin- 
taksom (g. 1855.). Prije dvadeset godina izasla prva njegova slovnica, 
a Safafik pozelio, da sto prije vecu slovnicu izradi i da doda smtaksu. 
Babukic sada to ucini i zamoli, da se njegova knjiga primi medju skolske 
knjige. Becko ministarstvo njegovu molbu odbije, jer da nije djelo onako 
napisano, kako istu skolske potrebe. Tuzni Babukic nastampao veliko djelo, 



— 253 — 

— koje treba platiti. Ove iste godine izgorjela mu u Pozegi i sva ocevina 
njegova, na kojoj je zivjela njegova sestra. Pomazi jadnu sestru na jednu 
stranu, a placaj za knjigu do hiljadu forinti. Nesreca je velika, a zalost jos 
veca, koja ga je trla i smucivala, dok je zivio. Tek iza njekoliko godina 

— g. 1 859. — pojavi se jednom radnjom : Mnenje o postanku gla- 
golskih pismena, u kojem je branio staro svoje misljenje o razvoju 
pisma — cak tamo od fenickih vremena (u programu gimnazije zagrebacke). 
I jos napisa predgovor o jeziku Jerolima Kavanjina (g. 1861.). 
Kritika navali na ovaj predgovor upravo nesmiljeno ; u njem da ne ima o 
jeziku Kavanjinovu gotovo nista. Velik je udarac bio pretrpio Babukic, 
sto mu zabacise slovnicu ; znao je to Fr. Miklosic, pak mu se ispri- 
cava, da nije nista kriv, jer da nije imao na rasudi njegove slovnice. 
Starac se mogao jos tjesiti dosta pohvalnim pismom Schleicherovim, 
koje je posljednjih godina zivota uza se nosio, pa ga mnogima poka- 
zivao. Ali ova kritika njegove rasprave o Kavanjinu upravo ga mo- 
ralno dotukla. On ostade neutjesen sve do svoje smrti, i od onda 
radi samo za sebe i ne stampa vise nista. Svoju gramatiku preradjuje 
i popunjuje. Najmilija mu je ipak radnja bila oko rijecnika Drobniceva, 
koji je znamenito popunio i od dana do dana popunjivao. Na ovoj radnji 
napisa si slijedecu zgodnu recenicu : «0 slovniku iole savrsenu moze se 
reci, da savrsenost njegova ne biva odmah s mjesta i ne skace iz glave 
jednoga mestra kao oruzana Minerva iz glave Jovine, nego postaje malo 
po malo dugim vremenom i sjedinjenimi a opetovanimi silami mnogih 
pomnih umjetnika». Rijecnik ovaj — koji se sad cuva u zagrebackoj sve- 
ucilistnoj biblioteci — pun je narodnih rijeci, recenica i poslovica. Dopu- 
njivao ga je Babukic po nacinu Vukovu nadrabajuci uz rijeci i male pri- 
povijesti narodne sladke i zabavne. Preporucismo ga vec redaktorima 
velikoga akademickoga rijecnika, pa to i ovdje opetujemo. 

Babukic prozivi napokon u starosti tuzne dane samotna zivota. Na 
gimnaziji okruzivahu ga vecinom mladi Ijudi, njegovi drugovi, a najvise 
njegovi bivsi djaci. Mnogi od njegovih drugova nije znao za njegovo slavno 
djelovanje u pocetku preporoda. Mladez dakako da nije znala. I profe- 
sori i djaci ipak s duznim postovanjem susretaju dobroga i miloga starca 

— svi kao da naslucuju, da je jednom i on lijepu sluzbu ucinio svomu na- 
rodu. Nije se mogao sprijateljiti sa novim smjerom u jeziku i knjizevnosti. 
Lijepa ilirska ideja kao spomen mladjih njegovih slavnih dana bilo mu 
jedino sladko i ugodno spominjanje; o njoj je rado pripovijedao mladjim 
drugovima. Babukic preminu dne 20. decembra g. 1875. 



— 254 — 

«Zivot nam Babukicev — napisasmo prije sestnaest godina u djelcu 
zivotu i djelima Babukicevim u programu gimnazije zagrebacke (god. 
1876.) — pokazuje sudbinu pojedinca covjeka kod naroda mala, koji se 
bori za svoj obstanak. Kad nove idee u narodu uskipe, cini se, da lasno 
dodjose do slave oni Ijudi, koji se upravo prvi nadjose na okupii. Ali ko- 
liko tesko breme na njih pada! Sve male i velike potrebe naroda nose 
oni sami; radosti dijele s drugima, a zalosti nose oni sami ; svjetina uziva 
samo sladke nade, da ce dobra stvar uspjeti, a strah, ako ne uspije, tare 
samo njih. Oni su svomu narodu sve, te ne imaju kada tvoriti neumrlih 
naucnih djela. Oni su zrtva, koju pale i sazizu velike potrebe naroda, a 
istom iza tih svetih zrtava dolazi ono lijepo vrijeme, gdje se narod osjeca 
ojacan, gdje se radnja pocinje dijeliti, a pojedine se radne sile skupljaju, 
da rade oko pojedinih predmeta. Pocetak ove dobe u Hrvatskoj dozivio 
je i Babukic, ali vec tako slab i onemogao, da se je jedva mogao u njoj 
razabrati. Bio je on zato ipak medju svojima, i svoji spoznaju njega i 
vele : Slava mu, jer nas je on prvi ucio pisati nas materinski jezik.» 



W 




Z' ^^ CiyHJcCr' />-4A-, 




Sfanbo OiTQ^, 




tajnik «Matice ilirske» 
od god. i846. do god. i85i. 

I. 

■:^ odio se Stanko Vraz 30. lipnja g. 1810. u juznostajerskom 
vinogradskom kraju Cerovcu, u obcini Zerovinskoj, medju 
Ormuzem i Ljutomerom. Roditelji mu bijahu seljaci vino- 
-j-^^x^v gj-a(}ari; rodni mu kraj, nazvan «stajerskim rajem», obilovase 
krasnom puckom slovenskom pjesmom, i rodoljubnimi svecenici, koji su se 
bavili slovenskom knjigom (navlastito Jaklin, Cvetko, Modrinjak i Krempelj). 
Davsi se po tadanjem seljackom obicaju pokasno na nauke, izuci pucku 
skolu u svojoj zupi Svetinjah i u Ljutomeru, gimnazij u Mariboru, a 
filozofiju u Gradcu ; od g. 1835. do g. 1838. bijase pravnikom na gra- 
dackom sveucilistu, ali zrtvujuci gotovo sve svoje vrieme liepoj knjizevnosti 
ne dovrsi pravnickih nauka. 

Vec kao gimnazijalac poce citati Vukove narodne pjesme, uciti se 
svim sjeveroslavenskim i glavnim zapadno-evropskim jezikom, zajedno sa 
svojim «Mentorom», svojim drugom i najblizim zemljakom Franjom Mi- 
klosicem. God. 1833. poce Vraz sabirati pucke pjesme, pripoviesti, obicaje, 
najprije po zavicaju svom, a zatim i po ostalih slovenskih krajevih, raz- 
noseci svuda nove slovenske i slavenske knjige, svuda budeci rodoljubni 
duh, i gradeci svezu medju starijimi rodoljubi po slovenskih stranah i 
slovenskom mladezi u Gradcu. U njezinu kolu poticase nauku slavenskih 
jezika, i smisao za pucke pjesme i napjeve. Pjesnicki prvienci njegovi, 
Ijubavne i rodoljubne pjesme, nikose g. 1833 — 1835., ali ne ugledase 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». . 17 



— 258 — 

svjetla u Ijubljanskoj «Kranjskoj Cbelici», kojoj ih bjese poslao, iiego 
mnogo kasnije, preodjeveni u hrvatsko ruho ; u isto doba poce na slo- 
venski prevoditi iz Byrona, iz starih spaiijolskih romanca, iz Petrarke i 
Lamartina. 

Stanko Vraz vec kao djak u Gradcu stupa u knjizevne sveze s Hr- 
vatskom i s Ceskom. God. 1834. pise mu Gaj, neka bi sirio «Danicu ilirsku», 
koja ce skoro osvanuti ; cim ona izadje pocetkom g. 1835., Vraz joj pri- 
bavlja predbrojnika medju slovenskimi rodoljubi. Iz Praga poziva ga Safarik 
(g. 1837.), da bi mu pisao izvjestaje o slovenskoj knjizevnosti. Zeleci, da 
se slovenstvo sto vise primakne ilirskoj zajednici, zamisli Vraz s prijatelji 
iste god. 1837. pokrenuti list s Gajevim pravopisom, a na juznostajerskom 
narjecju, koje no je blize ilirstini, nego kranjska slovenstina. No ne podje 
mu za rukom, da tu zamisao izvede ; a ilirska ideja, nacelo knjizevnoga 
jedinstva juznih Slavena pozivase ga sve to jace u krilo Hrvatske, k ognjistu 
one ideje. 

Prvi put pohodi Vraz Hrvatsku jeseni g. 1835. U zagorsku Bistricu, 
tadanje rodoljubno stjeciste u opata Krizmanica, dovede ga Dragutin Ra- 
kovac; s njim i s Vukotinovicem, pak s obitelju Stauduarovora zametnu 
Vraz trajno prijateljstvo. Pod kraj te godine priobci u «Danici» prvu svoju 
ilirsku pjesmu, jezikom, koji jos zanasase na slovenski. Sliedece g. 1836. 
dodje na praznike opet u Hrvatsku ; u Samoboru zagleda se u Ljubicu 
Kantilijevu, i zamisli svoje pjesme «Djulabije», a u jesen g. 1837., kadno 
je po treci put pohodio Hrvatsku, poce ih u «Danici» priobcivati. Tiekom 
g. 1838. slase jos iz Gradca «Danici» nastavke svojih «Djulabija» i njeke 
druge pjesmice, a koncem te godine preseli se u Zagreb; posto je od g. 
1835. kolebao medju slovenskim i ilirskim knjizevnictvom, pristade koncem 
g. 1838. podpuno i za vazda u ilirsko kolo, i odabra Hrvatsku, srediste 
ilirske ideje, za drugu svoju domovinu. 

Za to je Vraza nemilo prekorio prijatelj njegov, slavni slovenski 
pjesnik Presern, u jednom epigramu, biedeci ga, da je «od lakomstva za 
blagom postao uskok slovenski». Presern i Kopitar nisu htjeli ili nisu 
mogli razumjeti ilirske ideje. Ali su ju razumjeli mnogi tadanji slovenski 
rodoljubi, navlastito stajerski i koruski, te su pristajali uz nju. Miklosic, 
koji u mladosti zove Vraza «svojim drugom na stazi dusevnoga razvoja i 
u Ijubavi za krasne slavenske jezike», pise mu iz Gradca g. 1835.: «kada 
dodjes u Hrvatiju i u Zagreb, pozdravi sve prave sinove hrvatske majke 
i kazi im, da takodjer i nam Ilirska Danica prijaznu luc salje i slovensku 
tamnu noc razsvjetljuje», a g. 1839. salje mu iz Beca njekoliko svojih 
ilirskih pjesmica za «Danicu», te su dvie od njih doista i stampane god. 



— 259 — 

1840. Vodja slovenski u Koruskoj, starina Jarnik, tuzi se g. 1836., ^to 
se Kranjci, sa svojim slavistom Kopitarom na celu, protive ilirskomu pra- 
vopisu i razkol prave ; g. 1838. pise Vrazu, da je «Ilirska Danica postala 
svezom, koja spaja zivotne niti juznih Slavena», pak premda zeli, da bi 
se za skupni ilirski jezik i slovenstina razmjerno upotrebila, navlastito da 
bi se uporabili stari padezni oblici slovenski (mjesto novih srbskih), ipak 
je do g. 1841., unatoc svojoj velikoj starosti, naucio pisati knjizevnom 
stokavstinom. Drobnic u Cjelovcu (pisac njemacko-ilirskoga rjecnika, iz- 
danoga g. 1846. «Maticom ilirskom») ocituje Vrazu u pismu god. 1843.: 
«Narodna sviest u Hrvatskoj ognjiste je narodnoj sviesti u Koruskoj i 
Stajerskoj. Svaki dan to vise spoznajemo, da ste vi hrvatski Iliri jedini 
spasitelji nase narodnosti u gornjoj Iliriji, koja bi bez vasega poticaja 
morala za njekoliko godina propasti pod pritiskom niemcenja. No ta po- 
gibelj ne prieti nam vise, od kada je bozanska vatra ilirstva iz svoga 
sredista, Zagreba, pocela svojimi blagotvornimi zraci ogrijavati sve Ilire». 
Matija Majer, svecenik u Koruskoj, pise g. 1848. Vrazu: «Moj ceterum 
censeo jest, da se nasa podnarjecja imadu sloziti u jedan ilirski knjizevni jezik; 
jedini nam je spas, da se nase slovensko podnarjecje ilirskomu knjizev- 
nomu narjecju po malo priblizi. Nasi mladi rodoljubi citaju «Danicu» i 
«Novine ilirske», te u novije doba ilirski dopisuju medju sobom». Kako 
koruski tako i stajerski rodoljubi u cetvrtom i petom deceniju ovoga 
vieka zivo prianjaju za ilirsku zajednicu, razpacavaju ilirske casopise i 
knjige, dopisuju s Vrazom ilirskim jezikom, salju svoje knjizevne radnje 
«Danici» ; poglaviti medju timi stajerskimi Ilirci bijahu Davorin Trstenjak, 
dr. Josip Mursec, Antun Krempelj, dr. Matija Kocevar, Juraj Matjasic, 
Oroslav Caf, Jakob Razlag, Matija Raic. Mnogo manje pristasa ilirskoj 
knjizevnoj zajednici nalazilo se u Kranjskoj. Gotovo cisto slavensko 
pucanstvo Kranjske manje bijase izlozeno niemstini, za to su njegovi pr- 
vaci manje cutili potrebu naslona na susjede Hrvate ; u njih je posebnu 
plemensku sviest slovensku kriepila uspomena na Napoleonovu Iliriju, kojoj 
Kra-^jska bijase jezgrom, pak slava pjesnika Vodnika, i ugled Presernov, i 
Kopitarova protivstina hrvatskomu ilirstvu, koju je poslie g. 1840. pojacio 
i sam Miklosic, prijasnji gorljivi pristasa ilirske ideje. Kako su s iztocne 
strane Srbi, na celu im Vuk, tako su sa zapadne strane Kranjci, na celu 
im Presern i Kopitar, razbijali ilirsku zajednicu, pokrenutu iz Hrvatske, te 
jedni razvijali stieg Srbstva, a drugi Slovenstva: u Becu udruzili se u torn 
nastojanju proti ilirskoj ideji Vuk, Kopitar i Miklosic. Te cinjenice odvra- 
cahu kranjske rodoljube od ilirskoga knjizevnoga jedinstva, o kojem su 
nastojali Hrvati, te i oni mladji Kranjci, koji su iz prva pristajali uz to je- 



— 260 — 

dinstvo, na skoro ga zapustise. Tako Matija Ravnikar u svom pismu Vrazu 
g. 1839. hoce doduse, da bude ilirski jezik takodjer za Slovence visim 
knjizevnim jezikom, ali zahtieva, da se u skupni jezik prime takodjer nje- 
koji slovenski oblici, n. pr. dvobroj, pak i one slovenske rieci, kojih 
ilirski jezik nema ili su njegove «slabije od slovenskih». Antun Zakelj, bogo- 
slovac u Ljubljani, dopisuje Vrazu g. 1841. i g. 1842. ilirski, razpacava ilirske 
knjige, i s radoscu javlja^ da i Kranjci pocimaju mariti za ilirstinu, ali do- 
daje i to, da mnoge odvraca od dopisivanja s Vrazom razsirena kleveta, 
da je on sa Sreznjevskim «ruski propagator*. Lovro Pintar iz Kocevja 
pise Vrazu g. 1843. ilirski, razpacava ilirske knjige, ali dodaje, kako se 
je Slovenaca nemilo dojmila viest, da je u Hrvatskoj zabranjeno rabiti 
za novine ime ilirsko : «Danica je opet samo hrvatsko-slavonsko-dalma- 
tinska, za to nam Slovencem — tako kazu mnogi — ona ne svietli vise». 
Svitoslav Jeran iz Ljubljane dopisuje Vrazu g. 1843. i 1844. ilirski, ali 
vec g. 1845. i 1846. samo slovenski, «jerbo mu je ilirstina odvise jedno- 
strana, ona se ne obazira dosta na pravedne zahtjeve slovenske ». Sto su 
stajerski i koruski rodoljubi samo kao umjerenu zelja izrazavali, to su u 
Kranjskoj i oni, koji se ne protivljahu ilirskoj zajednici, odrjesito i u vecem 
obsegu zahtievali : «razmjernu porabu slovenstine u skupnom ilirskom je- 
ziku», kako javlja Vrazu g. 1849. njegov revni slovenski pomagac Ivan 
Macun. Kad je taj g. 1850. «za uztuk separatizmu» izdao «Jugoslavensku 
antologiju», napadose na nj kranjski knjizevnici radi jezika u toj antolo- 
giji, «jer — tako pise Vrazu — kod nas sve tezi na separatizam». 

Premda je dakle tiekom vremena jenjalo pristajanje slovenskih 
rodoljuba uz ilirski knjizevni jezik, navlastito uslied jakoga odpora kranjskih 
prvaka, ipak je Stanko Vraz g. 1838., kad je pristupao u ilirsko kolo, 
radio u suglasju s obcim uvjerenjem stajerskih i koruskih slovenskih rodo- 
ljuba, a oni su i dalje uztrajavali uz ideju ilirsku te Vraza u svem nje- 
govu radu krepko podupirali, unatoc tomu, sto su — kako g. 1841. iz 
Gradca javlja Vrazu dr. Mursec — «na njemacka poglavarstva po Stajeru 
stigla tajna vladna pisma, da imaju Vraza uhvatiti, ako se gdje pokaze, 
jer da je izdajica domovine». 

U pismih svojim slovenskim prijateljem, navlastito Presernu, u god. 
1837 — 40., razlozi Vraz svoj pristup k ilirstvu. Vec mladicu uciepise mu 
Vodnikovu ilirsku ideju stariji zemljaci rodoljubi Jaklin, Modrinjak, Krempelj. 
Vodnik u glasovitoj pjesmi «Ilirija ozivljena» vec pri pocetku ovoga vieka 
pjevase: «jedan je po tudjem nazivu ilirski a po svojem slovinski rod». 
Vodnikov vrsnjak Japeln u svojoj slovenskoj slovnici (oko god. 1809.) 
zagovara knjizevno jedinstvo svih Jugoslavena, a skupno im ime neka bude 



— 261 — 

ilirsko. A koji ima biti, pita Vraz, skupni jezik ilirski? Na to odgovara 
narodopis i poviest. Slovenski jezik je brojem pucanstva, Ijepotom i knji- 
zeviiom stariuom slabiji od onoga «ilirskoga» ili «slovinskoga» jezika, 
kojim su od vjekova pisali hrvatski knjizevnici u Bosni, Dalmaciji, navla- 
stito u Dubrovniku, a koji je istovjetaii sa srbskim, S Gajem su kajkavski 
Hrvati ostavili svoje narjecje i prihvatili oiiaj od starine u stokavaca 
Hrvata i u Srba zivi jezik. Isto treba da ucine Slovenci. Geografske sveze 
iiajtjesnije ih spajaju s Hrvati ; s rodnoga brezuljka svoga vidi Vraz, kako 
se stajerske gore vezu s hrvatskimi, «ko mostovi za dvie bratske grane, 
da u slozi prava si obrane». Obca poviest knjizevnosti uci potrebu vecih 
narodnih skupina, uci nedostatnost malobrojnoga Slovenstva, da bi se u 
borbi s Niemci odrzalo : «mi nosimo dusevne okove njemacke», vapi 
koruski vodja starina Jarnik ; sva proslost puti Slovence, kojim je Niemstvo 
kroz vjekove vec mnogo zemljista otelo, neka se naslone na Hrvate. To 
ih uci i Kolarov tumac «Slavy dcere» i njegov spis «Uzajamnost slavenska». 
Dakako, Presernu je lako odbijati ilirsko jedinstvo, koji odbija od sebe 
Kolarovu «Slavy dceru», te je ne mari razumjeti, i koji hoce samo goj 
svoga pokrajinskoga jezika. Ali Vraz je uvjeren, da ce slovenskim rodo- 
liubom u visem smislu postati istom tim, da se pridruzi ilirskoj knjizeviioj 
zajednici. Jednako su mislili njegovi bliznji zemljaci Kocevar, Mursec i 
Trstenjak; jednako su mislili bar na pocetku ilirskoga uzhita mnogi rodo- 
Ijubi svih slovenskih krajevih, kako se je Vraz g. 1841. na svom puto- 
vanju uvjerio, svuda nalazeci mnogo pristasa ilirstva, mnogo odusevljenih 
citalaca «Danice ilirske». 

II. 

Kad se je Vraz koncem g. 1838. stalno nastanio u Hrvatskoj, cutio 
se sretan i blazen, svoj medju svojimi. Sav njegov zivot bijase posvecen 
dusevnoj ujedinitbi Slovenaca s Hrvati i Srbi ; sav njegov rad smjerase 
na to, da dusevno blago slovensko prenese i pohrani u zajednicu ilirsku. 
Sve niti, koje su Slovence vezale s Hrvati, sastavljahu se u njegovoj ruci, 
u njegovoj dusi; nijedne svoje sveze sa slovenskom rodjenom domovinom 
nije prekinuo, svake godine bi na odmor zalazio u svoj mili slovenski 
zavicaj. U Hrvatskoj je razgojio srdacno prijateljstvo s mnogimi rodoljubi 
i njihovimi porodicami ; svigdje ga bratski susretahu i pazahu. Bijase — 
tako ga znanci opisuju — visoka i vitka stasa, krasnim oblicjem uzor 
slovenskoga tipa, cudi blage, skroman, uredan, triezan, stedljiv, druzevan 
i saljiv, svagda pjesnik, nepraktican, za nikakvu «sluzbu», pa ni kao 
tajnik «Matice» nikako nije mogao sastaviti zapisnika, ali je za to bio 



— 262 — 

brizan urednik «Kola» i neobiciio marljiv dopisnik za narodne i knjizevne 
stvari sa nebrojenimi hrvatskimi, srbskimi, slovenskimi, ceskimi, slovackimi 
i ruskimi rodoljubi. Dopisi, sto ih je odasiljao i primao, zapremali bi 
vise knjiga. 

Prvi posao u Hrvatskoj bijase Vrazu god. 1839., da izda I. svezku 
«Narodnih pjesama slovenskih»; te pucke pjesme najmilije su mu 
gojence. Bijase proucio vise sjeveroslavenskih takovih sbirka, i sve dota- 
danje slovenske (gotovo samo rukopisne), te razabrao, da valjanoj sbirci 
treba «vjernost i podpunost po krajevih». Tako on zapoce «prvu obcenitu 
slovensku sbirku cistih neprekrojenih puckih pjesama». Njom namjerava 
podati «vjerno i podpuno ogledalo narodnoga dusevnoga zivota Slovenaca, 
koji su za cudo sacuvali svoje bice kroz vjekove tudjinske prevlasti». On 
hoce, da ta sbirka bude «kamen u sgradi obce ilirske sloge, i da iz nje 
upoznadu i cieniti nance ostali lliri Slovence>^. Presern je doduse kudio to 
izdanje, ali Celakovski i Safarik, vjestaci tomu poslu, pohvalise «zdrava i 
temeljita nacela Vrazova o izdavanju narodnih pjesama». 

Drugi mu posao bijase god. 1840., da na poseb izda svoje pjesme 
«Djulabije», i to I. i II. dio (III. i IV. dio izadjose istom poslie njegove 
smrti). Posveti ih «Ljubici», koja je te pjesme nadahnula. Njihovu 
pjesnicku vriednost pohvalise Celakovski i Kollar. Prvi kaze : «Djulabije su 
krasni, sareni, proljetni lepirici. Cestitam Ilircem, sto su na njihovu tlu 
uzrasle takove mirisave Ijubice. One spadaju medju najkrasnije ilirske 
plodove, te cu ih ja obilno upotrebiti za svoju slavensku antologiju». A 
Kollar pise Vrazu god. 1841.: «Vase izvorne pjesme, poglavito Djulabije, 
citam s velikoin nasladom. Vi ste najbolje shvatili i izrazili uzajamnost i 
narodni slavenski duh». 

Proljeca g. 1841. zaputi se Stanko sa Ismajlom Sreznjevskim, ruskim 
slavistom, preko Karlovca i Zumberka u slovenske krajeve; krasno opisa to 
svoje tromjesecno putovanje u listovih gospodji Dragojili Stauduarovoj, a g. 
1844. u «Iskri» priobci odlomak toga putopisa pod naslovom : «Put u gornje 
strane». Na tom putovanju nikose pobude mnogim kiticam u III. djelu 
«Djulabija» (o Bledskom jezeru, o Zilskoj dolini itd.). Znamenit plod toga 
puta bijase, sto je za knjizevni sviet rec bi odkrio «Rezijane», Slovence 
u okolici furlanskoga Vidma (Val di Resia), narjecja vise cakavskoga hrvat- 
skoga nego li slovenskoga. Po Kranjskoj i Koruskoj sabra mnogo narodnoga 
blaga, upozna mnoge rodoljube vatrene Ilirce, naradova se krasnomu i 
vriednomu slovenskomu puku. Na tom toll ugodnom putu po svojoj rodjenoj 
domovini ocuti tek podpuno, sto je njemu Hrvatska: «ona mi je, pise, 
omilila kao mati, omilila kao sestra, omilila kao draga». Poslie puta 



— 263 — 

zastade u svojih najmilijih i najcescih ladanjskih boravistih : u stajerskom 
Podcetvrtku kod prijatelja dr. Kocevara, u zagorskoj Bistrici kod opata 
Krizmanica, u obliznjem prigorskom Krcu i Omilju kod Stauduara, pak se 
vrati kolovoza g. 1841. u Zagreb i izdade svoje «Glase iz dubrave 
Zerovinske» s posvetom «Dragojili». U toj sbirci pjesama priobci vecinu 
svojih balada i romanca, koju vrst je on prvi temeljito proucio i u 
nase umjetno pjesnictvo uveo, a predmete im je crpao iz svoga zavicaja 
pak iz slovenske i hrvatske proslosti ; tako je u romanci «Zora i Bogdan» 
opjevao pobjedu sdruzenih Hrvata i Slovenaca nad Turci kod Siska. Radi 
svoga putovanja po slovenskih stranah morao je na iztragu u Gradac, «jer 
da je bunio, snubeci pristasa dizucemu se ilirstvu» ; i njekoje mlade mu 
poznanike po slovenskih krajevih potezahu oblasti na odgovor radi drugo- 
vanja s njim. U jeseni iste godine 1841. pomagase perom i savjetom 
domorodnim gospodjam u Omilju i Bistrici — Ivani Cackovicevoj, Dra- 
gojili Stauduarovoj, Paulini Krizmanicevoj — kod osnivanja gospojinskoga 
druztva, komu bijase svrha, da se izda bakrorezna slika Janka grofa Dras- 
kovica, a prihodom od razprodaje da se utemelji glavnica za izdavanje 
poucnih i zabavnih knjiga za mladez. To gospojinsko druztvo pospjesi osnutak 
«Matice ilirske», o kojoj su rodoljubi vec od vise godina mislili a po- 
cetkom g. 1842. napokon ju i stvorili. 

Zajedno s osvitom «Matice ilirske» poce Vraz izdavati u druztvu s Ra- 
kovcem i Vukotinovicem «Kolo, casopis za literaturu, umjetnost 
i narodni zivot». Zacetnik i glavni urednik toga hrvatskoga prvoga znan- 
stveno-beletristickoga casopisa bijase Vraz, a zadaca «Kolu» bijase «spojiti 
ideju ilirstine s idejom knjizevne sveslavjanstine, t. j. dignuti nasu knjizevnost, 
priblizujuci ju ukusu i duhu ostale brace slavenske, koja evropskoj na- 
obrazenosti blize stoje». U tu svrhu pribavlja Vraz za «Kolo» dopise i 
clanke, osobito poviestne i narodopisne crte, pak knjizevne prieglede od 
slovenskih, ceskih, slovackih, ruskih i poljskih strucnjaka. «Kolu» povla- 
djuju knjizevni prvaci na sjeveru slavenskom. Safafik iz Praga pise Vrazu : 
«Vase »Kolo» se ovdje svim svidja; Jungmann, Hanka, Palacky i drugi 
jednoglasno ga hvale». Miroslav Hurban, vodja slovacki, saljuci za «Kolo» 
svoj clanak «Narodni i knjizevni zivot Slovaka» veli : «Vas list je bio 
angjelom radosti ne samo meni nego i svim ovdje rodoljubom. Podajmo 
si ruke vjernosti k svetomu djelu uzajamnosti. Izmjenom nasih knjizevnih 
radnja najvise se podupire uzajamnost, a nam piscem ima ta duznost biti 
najsvetija». Jaromir Erben salje «Kolu» iz Praga obsiran clanak o ceskoj 
knjizevnosti, V. Sembera iz Olomuca razpravu «0 moravskihi doljnoaustrijskih 
Hrvatih», Zap iz Lavova «Priegled poljske knjizevnosti*, Rusi Dubrovski 



— 264 — 

i Sreznjevski viesti o ruskoj i poljskoj knjizevnosti. Sam Vraz prevodi za 
«Kolo» iz raznih slavenskih jezika, poziva sa svih strana prijatelje na 
knjizevne prinose i na sabiranje predplatnika, te je tako «sav do vrh 
glave zakopan u poslove s Kolom». Vraz zapoce u «Kolu» ozbiljnu 
knjizevnu kritiku, koja velika zasluga nije bila u prilog vanjskomu uspjehu 
«Kola» ; g. 1842. izadjose dvie svezke, g. 1843. treca, a tada zape «Kolo» 
radi nestasice predplatnika sve do g. 1846. Gaj nije bio prijazan «Kolu», 
jer je preotimalo prvenstvo «Danici» ; Srba ne mogase Vraz pridobiti, oni 
se jednako tudjahu ilirskoj slozi, a ziva politicka borba poce otimati «Kolu» 
sile i suradnike hrvatske. Ipak Vraz sve ono vrieme, g. 1842 — 45., pomno 
njegovase knjizevne sveze na sve strane, navlastito s ceskimi i slovenskimi 
prijatelji, pisuci im izvjestaje o knjizeviiom i narodnom napredku u Hrvatskoj, 
i razasiljuci na razprodaju nove ilirske knjige. Tih godina mnogo se opet 
bavi svojom knjizevnom miljenicom, narodnom pjesmom, te kani — tako 
pise god. 1844. Erbenu — doci u Prag, da izda narodne pjesme juznih 
Slavena «od Rezije do Crnegore, od Balkana do Pozuna». Skrajnje je 
vrieme, kaze, takovoj sbirci, «da se u njoj sastanu razne juznoslavenske 
grane kao u jednom dvoru, pak ce se tako u njih roditi zelja, da se i 
putem umjetnoga knjiztva priblize i sdruze. A takovo bi djelo spasonosno 
utjecalo takodjer na duh i smjer umjetne poezije nase, ono bi u nju ulilo 
zdrav i cvrst narodni zivalj i tako ogranicilo utjecaj dubrovackih klasika». 
U isto doba namislja izdavati narodne napjeve, kojih je vec oko 300 
bio sabrao ; samo na njihovu temelju moze se, kaze Vraz, roditi prava 
narodna glasba. 

Godine 1845. izpjeva Vraz krasan «Vienac soneta», namienjen 
zagrebackoj Ijepotici Hildegardi Karvancicevoj. To bijase druga njegovaljubav ; 
i nju morade pregorjeti, kako onu prvu za Ljubicu Kantilijevu. Pod jesen 
iste godine boravljase dva mjeseca u Pragu, nadziruci stampanje svoje nove 
knjige pjesama pod naslovom : «Gusle i tambure». Tu sbirku lirskih i 
epskih svojih pjesama posveti ujaku, Ijutomerskomu zupniku Jaklinu, koji 
ga u mladosti bjese naputio na rodoljubnu stazu. Medju timi pjesmami 
nalaze se pohrvacene njegove lirske pjesme, koje bjese god. 1833 — 35. 
slovenski spjevao, pak njeke balade i njeke pricalice po slovenskom 
puckom pripoviedanju. U Pragu ga liepo pazahu njegovi mnogobrojni stariji i 
mladji knjizevni znanci ; Prag mu tako omili, da bi, «da nije Zagreba, 
najvolio zivjeti u Pragu ». Uz put upozna dio Ceske, Moravske i Slovacke, 
a glavna svrha toga njegova puta preko Beca u Prag bijase, da stece u 
strucnjaka slavistike zagovora svomu natjecanju za izpraznjeno uciteljsko 
mjesto ilirskoga jezika na akademiji u Zagrebu. Zivo je zelio, da bi ga 



— 265 — 

zapalo to mjesto, jer bi onda, lisen brige za svakdanji kruh «mogao 
izdavati pribrane narodne pjesme i napjeve, crtice o narodnih obicajih, 
narodnom bajoslovju itd., a mogao bi i mladez zivo nukati na izuca- 
vanje slavenskih jezika». Posto je ono uciteljsko mjesto podieljeno zasluz- 
nomu strucnjaku Babukicu, dotada tajniku «Maticinu», izhodise prijatelji 
Vrazovi po zelji javnoga mnienja, te je Vraz 30. rujna g. 1846. izabran 
tajnikom «Matice ilirske», i ujedno urednikom «Kola5>, koje je tada na prepo- 
ruku Safarikovu «Matica» odlucila o svom trosku nastavljati. To bijase prva 
i posljednja sluzba Vrazova; u njoj ostade pet posljednjih godina svoga 
zivota. Uredi i opremi u sviet IV — VII. knjigu «Kola», nastavljajuci svoju 
literarnu kritiku, svoje knjizevne sveze sa svimi stranami Slavenstva, pobu- 
djujuci mlade ilirske knjizevnike, prevodeci iz Byrona, Mickiewicza, Puskina, 
Kraljodvorskoga rukopisa itd. Izvornih pjesama malo je stvorio za posljednih 
godina zivota: njekoliko jedrih epigrama i satirickih pjesama, i povise 
rodoljubnih kitica za III. i IV. dio Djulabija. 

Stanko Vraz zivo pratijase burni politicki pokret god. 1848. i 1849. 
U proljecu god. 1848. zastupase na slavenskom kongresu u Pragu Slo- 
vence, a jeseni iste godine sluzase u narodnoj gardi u Zagrebu. Ban 
Jelacic rado ga je primao i zadovoljavao njegovu zagovoru potrebnih pri- 
jatelja. Osobitu brigu posvecivase sirenju narodne sviesti u slovenskih 
krajevih; u tu svrhu napisa u oci bozica g. 1849. obsirnu osnovu svomu 
prijatelju dr. Mursecu, kojoj je zaglavna misao : «Nastojte, da slovenska 
mladez dobro izuci knjizevno ilirsko narjecje, ne samo citajuci nego i 
pisuci ga. Slozno, slozno, da bude jedno stado, a dobar pastir ne ce 
izostati». 

Ali zaliboze na skoro, vec sliedece godine 1850., okrenuse Stankove 
nade u tuzaljke ; radi neocekivana postupka becke vlade nasta obce neza- 
dovoljstvo u Hrvatskoj, u kojem jenja mar za knjigu, za Vrazovo «Kolo», 
a njega sama sve to vise muci smrtonosna susica. Ljuta bolest, koja ga 
je vec od g. 1847. kinila, samo na casove popustase porabi Laskih toplica 
i Rogatca; podrzavase ga dvorba i paznja prijatelja i njihovih porodica, 
navlastito dra. Kriegera, dra. Vancasa, Nauma Malina u Zagrebu, Stau- 
duara u Omilju, dra. Kocevara u Podcetvrtku. Ali pod proljece g. 1851. 
obleze u svom tajnickom stanu u Narodnom domu, da se vise ne pridigne. 
«Zagovora» VII. knjizi «Kola» ne mogase sam dovrsiti, vec ga morade 
izpisati prijateljska ruka Malinova. Dne 23. svibnja, okruzen najboljimi 
prijatelji, kazuje u pero svoju posljednu volju: ostavi otcevinu (oko 5.000 for.) 
sestri Anki, pomanje svote svojim liecnikora i prijateljskim porodicam, 
knjiznicu i rukopise svoje narodnom muzeju, a brigu za izdavanje svojih 



— 266 — 

spisa povjeri braci Antunu i Ivanu Mazuranicu. Sliedecega dana 24. svibnja 
izdahnu ; 26. svibnja u 9 sati na vecer pokopase ga uz velicajan sprovod 
pri svjetlu nebrojenih zubalja na Jurjevskom groblju. Godine 1855. posta- 
vise mu rodoljubi brigom Ivana Kukuljevica dostojan spomenik ; od god. 
1885. pociva na Mirogoju sa svojimi drugovi u arkadi za ilirske prepo- 
roditelje. 

* * 

Sabrana djela Stanka Vraza izdala je «Matica ilirska» u pet svezaka, 
od g. 1863. do 1877.; u prve cetiri svezke sabrane su njegove pjesme, a u 
petoj (s vjekopisom od Franje Petracica) pjesnicki pabirci, izvorni prozni 
clanci i izbor pisama. Sedamdesetgodisnjicu njegovu g. 1880. proslavi «Matica 
Hrvatska» velikom slovensko-hrvatskom narodnom svecanoscu kod rodnoga 
mu doma u Cerovcu, i uzida u nj mramornu spomen-plocu s poprsnim 
likom pjesnikovim; za tu svecanost izdade «Vienac» poseban broj, a 
«Matica Hrvatska»: «Izabrane pjesme» Vrazove s uvodom o zivotu i djelih 
pjesnikovih. Strucnu ocjenu «o Vrazovoj kritici» napisa Milivoj Srepel u 
nizu «Viencevih» clanaka g. 1888. 

Na osnovu cjelokupnih Vrazovih spisa i napomenutih razprava o 
njem mozemo knjizevni njegov razvitak i rad ovako obiljeziti. Kad se je 
Vraz poceo baviti knjigom, bjese u zapadnoj Evropi i po njezinu izgledu 
u sjevernih Slavena zavladao novoromanticki smjer, koji, za uztuk proti na- 
sljedovanju starih klasika, nastojase o izvornosti, pak za to trazase uzore i 
pobude u puckih pjesmah i predajah, u narodnoj starini, a razplamcivase se 
za slobodu naroda. Taj smjer osvoji i Stanka Vraza. Niknuvsi iz puka sloven- 
skoga, nalazio je u svoga slovenskoga plemena jedno jedino, visevjekovnom 
njemackom prevlascu ne zatrto izvorno dusevno blago : pucku pjesmu ; ona 
mu se ukaza branikom narodne osobine proti Niemstvu, a ujedno srodstve- 
nom svezom s ostalim Slavenstvom, sjevernim i juznim ; a na misao o toj 
svezi poticase ceski dusevni pokret, navlastito Kollar svojimi spisi. Visu 
narodno-politicku predaju Slovenstva nalazase Vraz samo jednu: uspomenu 
na nedavnu a kratkotrajnu Iliriju Napoleonovu. Za to, kad se je u susjednoj 
Hrvatskoj razvila zastava ilirske zajednice, Vraz upozna u njoj zudjenicu 
svoga srca, a to obnovljeno «ilirstvo» nadovezivase na visevjekovnu knji- 
zevnu predaju Hrvata od Bara do Dunava, donjekle na diplomaticki naziv 
Srba prebjeglih u Austriju, dapace i na davnu predkrscansku ratobornu 
Iliriju : tako odgovarase u mnogom obziru ilirska ideja novoromantickoj 
struji. Ta ideja svjetovase Slovence, da pristanu uz onaj skupni knjizevni 
jezik, koji je u cielom obsegu ilirstva najbogatiji knjizevnom i politickom pre- 



— 267 — 

dajom, brojem puka i izvornom puckom pjesraom, a to je zajednicki jezik 
Hrvata i Srba. Za to je Vraz svom dusom pristao uz hrvatske Hire, i 
svojim zemljakom propoviedao slogu s njimi. Samo jedan posao hrvatskih 
Ilira ne prijase Vrazu : nasljedovanje starih dubrovackih pjesnika, koji sami 
ne bijahu izvorni narodni, nego nasljedovaoci Talijana, a posredno starih 
klasika ; za to Vraz, prema svomu novoromantickomu smjeru, vojevase 
proti nasljedovanju dubrovackih klasika, u obce proti starim klasickim 
pravilom, te upucivase na izgled puckih pjesama i zapadno-evropskih te 
sjeveroslavenskih novo-romantika. Toga se drzase Vraz u svem svojem 
knjizevnom radu : kao sabirac puckih pjesama i napjeva, kao knjizevni 
kritik, kao pjesnicki prevodilac (Byrona, Burnsa, Mickiewicza, Puskina, 
Lermontova, Kraljodvorskoga rukopisa), i kao izvorni pjesnik. 

U izvornom pjesnictvu njegovu preteze po jeziku i po oblicih pjes- 
nickih, pokraj svega uzhita njegova za Vukove narodne pjesme, rodjena 
slovenska zica i izgled sjevernih Slavena: to jest lirska cuvstvenost pre- 
teze nad epskom plasticnoscu ; to se vidi u njegovih baladah i romancah, 
to se vidi u njegovih lirskih pjesmah, u kojih, ako i ima poglasja puckoj 
pjesmi hrvatskoj i srbskoj, ipak ima vise traga utjecaju slovenske i sje- 
veroslavenske umjetne romantike, od koje je Vraz prigrlio takodjer so- 
netni i gazelni oblik, i kroj patriotske i satirske pjesme. Utjecaji pucke 
i novoromanticne lirike najljepse su u jedno sliveni te osobnim zivim 
cuvstvom Ijubavi i patriotizma u izvornu umotvorinu preliveni u «Djula- 
bijah» ; premda u njih nije dotjeran jezik i stih do ciste stokavstine — o 
cem se je Vraz udilj trudio, te bi jamacno smio nov lirski vjestak dovrsiti 
taj njegov trud — , ipak su «Djulabije» dragocjen ures nasega pjesnictva 
i najkrasniji spomenik Vrazova duha. One su poput Kollarove «Slavy 
dcere», ali narodnim slogom i pjesnickom Ijepotom od nje mnogo vredniji 
svezan niz Ijubavnih i rodoljubnih pjesama. U njih je Vraz izpjevao jezgru 
svoga dusevnoga bica: prikazao je njeznost, slast i priegor svoje zarke 
Ijubavi za nesudjenu dragu, u tu prikazu prepleo je prirodne i dusevne 
miline, patnju, borbu i nadu svoje uze i svoje sire ilirske domovine, a 
zavrsio djelo apoteozom svoje preminule Ijube i navjestajem slobodne i 
sretne buducnosti svoga cjelokupnoga roda. U «Djulabijah» se najskladnije 
sdruzuje Vrazovo slovensko rodoljublje s obcenitim ilirskim. Krasno pri- 
kazuje Vraz svoj mili zavicaj, slovenski Stajer: njegove prirodne drazesti, 
njegov pjesnicki puk, njegove patnje od Njemaca, njegove junacke uspo- 
mene, njegove prirodne sveze sa susjednom Hrvatskom ; tri gore, Roga- 
tacka, Kalnik i Ivanska, «tri su rec bi kule, tri mosta slavjanska, preko 
kojih do dvie rukuju se grane, da u bratskoj slozi prava si obrane.» Tu 



— 268 — 

V 

prikazu slovenskoga Stajera popunjuje jednako krasnimi slikami slovenske 
Koruske i Kranjske, gdjeno neboticni Triglav k zviezdam dize Vodnikovu 
«Iliriju ozivljenu». Nju prikazuje i slavi pjesnik odusevljenimi strofami kao 
zajednicku majku, kojoj tri gore: Triglav, Velebit, Vitos, i tri rieke : 
Drava, Sava, Dunav, i tri mora: jadransko, crno i egejsko, nose svoje 
dare, a sjedinjeni sinovi nose joj najdragocjenije dar : slobodu. 

Tako zastupase Staako Vraz u kolu prvaka ilirskoga pokreta slo- 
vensku granu «Ilirije». On bijase za svoje zemljake apostol ilirske ideje, 
te joj pridobivase mnogo pristasa sirom slovenskih krajeva. On gotovo jedini 
medju ilirskimi pisci zivljase samo za jedino svoje zvanje — knjizevnicko. On 
bijase u svojem «Koki» zacetnik hrvatske knjizevne kritike. U lirici, pak u 
baladi i romanci (koju on gotovo prvi uvede u nasu umjetnu knjigu), 
povadjase se za puckimi i za novoromantickimi uzori ; saljivu i satiricku 
vrst poce on obradjivati. Niknuvsi iz krila seoskoga puka, izvadjase knji- 
zevnim radom svoje nacelo : «iz naroda za narod», sabiruci narodne pjesme 
i napjeve, te nukajuci, da se iz njih razvije umjetno pjesnictvo i umjetna 
glasba, Njegov knjizevni rad veze pucki sloj s visim slojem naroda, veze 
jug slavenski sa sjeverom, veze Slavenstvo sa zapadom evropskim, a naj- 
tjesnije veze Sloveniju s Hrvatskom : njima je on sastavio «most, po kojem 
do dvie rukuju se grane, da u bratskoj slozi prava si obrane».' 




ZNAMENITI DOBROTVORI 



c^<l!rh 




^ 



^C5 



(L^)V<^;^:^-)v<;^>v<^)v<^)V(^ % 



rtjL'JLJ i: f-T_UU xxjj 







-cX5-^>s2^^):s2^^>A< <>>^^>A<^^ 




5X3 




y^ 



^y^^^^^CU^ ^^. ^y\CL^^^^^^-<^CL^^ 





loan Hep. gt^oiP Di^oshooic, 

svecenik i vlastelin u Bo^akovini. 



ada covjek bozjim zapovijedima svom dusom odan sav svoj 
zivot i svu snagu svoju samo onomu evangjeoskomu 
svetomu zakonu posvecuje: «gledaj da ti Ijevica ne saznade, 
sto je desnica uradila», onda je tesko napisati njegov zivot. 
On radi samo za slavu bozju i za spas svoje duse. Njegova djela ne 
preplicu se sa strastnim teznjama obicnoga Ijudskoga zivota, zato su obicnomu 
oku nevidjena. Ovakov zivot zivio je nas Ivan Nep. grof Draskovic. 

Rodio se grof Ivan Nep. Draskovic Trakoscanski u Zagrebu 
17. septembra g. 1805. Prve nauke primi u kuci svoga visoko obrazo- 
vanoga oca grofa Gjure. Nagovorili ga radi blage naravi njegove, da ode 
u svecenicki stalis. Bogoslovne nauke svrsi u centralnom sjemenistu u 
Pesti. Tadanji primas ostrogonski Rudnay zavoli ga i imenova ga knji- 
znicarom u Trnavi. Pozelio si, da bude dusobriznik i imenova ga primas 
zupnikom u Giirtu. Zupljani njegovi voljeli su i stovali svoga dobroga 
zupnika i dobrotvora ; drugi su mu Ijudi ogorcavali njegovo sveto zvanje 
i on se okani zupnikovanja. «Krasno je i uzviseno zvanje svecenicko — 
znao bi govoriti — ali i veoma tesko ». 

Nije mu ni zdravlje prijalo, da svoje zvanje i nadalje vrsi. Ode si 
traziti zdravlja i odmora u prirodi. Prodje u magjarsku pustu Peszer. 
Ovdje sipase blagodati medju sirotni svijet. Zatim prodje na svoje imanje 
u Bozjakovinu kraj Zagreba. Ovdje je zivio sasvim skromno i mirno. 
Nikada nije bio nesuglasan s prijateljima narodne stvari, te ih je rado 
primao u svoju kucu. Najprije nam je spomenuti njegova domacega rodo- 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske», 18 



— 274 — 

Ijubnoga zupnika Nikolu Havlicka, koji je kod njega bio kao kod kuce. 
Uz njega je Mate Mrazovic, Matija Me sic, Bogoslav Sulek, i mnogi 
drugi, a zanimao se plemeniti grof i za sve javne poslove svoje domovine. 

Rado je imao puk, a svojim podloznicima bio je drugi otac. Najvise 
svojim troskom osnuje u Bozjakovini pucku skolu, koju do smrti svoje 
nije prestajao darivati i nadzirati. Ovoj skoli ucini jos osobitu zaduzbinu 
od pet hiljada forinti. Ovu je zakladu osnovao za onu siromasnu 
djecu njegove skole, koja su daleko od skole. Kako da njegovo dobro- 
tvorno oko ne progleda bijedu djece, koja stanujuci po brdovitim kraje- 
vima oko Bozjakovine po sat i vise hoda imadu do skole? U zimsko doba 
lomi se jadno dijete protiruci si vise puta u rano jutro snijeznu stazu 
prije, nego sto je itko onoga dana onu stazu prosao. Za podne dobilo 
komadic suha kruha, pak o torn ima da se kroz dan prehrani. Tek na 
vecer nagazivsi se opet snijega, umorno od puta moglo zaloziti stogod 
topla i pocinuti u ocinskoj kuci. Moglo je pocinuti ne samo od pretrp- 
Ijene gladi vec i od ozebe, od koje ga slabo stitila podrta odjeca i 
obuca. Svoj toj nevolji imala pomoci grofova zaklada. Iz te zaklade ima se 
preko Ijute zime za sve platiti u najblizim kucama do skole stan i hrana, — a 
dalprema mogucnosti dobiju i zimske haljine i skolske knjige. I za ucitelja 
odredi grof zakladu, da kamatama od godisnjih cetrdeset forinti bude nagra- 
djen svake godine, kada mu djeca pokazu dobar napredak u nauku vjere. 

«Ja sam prijatelj svega covjecanstva, — veli grof Ivan u svojoj oporuci 
— nu najprije mi valja skrbiti se za moju bracu, za moj narod». Za dob re 
i koristne knjige, koje su najvise jake podici knjizevnost hrvatsku, 
ucini zakladu od deset hiljada forinti i predadeju «Ma- 
tici ilirskoj». Nagradu iz ove zaklade imade dobiti takav rukopis, «koji 
je kadar najvise doprinijeti k pravoj pouci puka, te time unaprediti njegovo 
dusevno i materijalno stanje», i koji ce tiskan iznesti barem 15 tiskanih 
araka, a ako bude djelo manje, onda prema razmjeru. Nagrada se ima 
tek onda isplatiti, kada bude rukopis stampan. «Ali uvazujuci — veli opo- 
rucitelj — da mnogi nas pisac i za dvije godine (to je najdalji rok, u 
kojem se nagradjeni rukopis ima stampati) ne moze naci nakladnika, to 
se i u ovom slucaju, ako nagradjeni rukopis nije stampan, ipak ima piscu 
isplatiti polovina nagrade, pa tiskao se nagradjeni rukopis kada ili nikada.» 
Vidi se, da je grofu Ivanu bilo prije svega na srcu, da hrvatske pisce 
sokoli, da i u najtezim prilikama u radu ustraju. «Ne dvoumimo ni 
malo — veli njekoliko dana iza smrti Ivanove Bogoslav Sulek — da cemo 
ovako za njekoliko godina dobiti lijepu zbirku puckih knjiga, koje ce 
jamacno na puk nas spasonosno djelovati, jer ce se odbor «Matice» za 



— 275 — 

to pobi'inuti, da ne izadje na svjetlo kakova otrovna knjiga, koja bi 
mogla narodu nahuditi». Nasi citatelji znadu, da na ponajboljim knjigama 
nase «Matice» toliko puta citahu: «nagradjeno iz zaklade grofa Ivana Nep. 
Draskovica». Danas je ta zaklada porasla na 20.000 for. Stampalo je njeke 
nagradjene knjige i Sv. Jeronimsko drustvo, a stampao je i pedagogijski zbor, 
napokon i privatni nakladnici, pa njeke i sami pisci. Draskovicu je bila 
namjera, da omoguci piscu stampanje i da narod sto prije knjigu dobije.' 
Hvala Bogu, da danas ne tare tolika briga pisce, kakova ih je onda trla. 

* Iz zaklade grofa Ivana Nep. Draskovic a bijahu nagradjene i ugledase 
svijet pocevsi od godine 1869. — kad je ova zaklada «Matici» predana — slijedece 
hrvatske knjige: 
God. 1869. Mace Jean : Dogodjaji zalogaja hljeba. Pohrvatila Marija Fabkovicka. Zagreb 

(Vlastita naklada.) 1872. 8-na. 
God. 1870.: Dezman Ivan: Covjek prema zdravlju i Ijepoti. Zagreb (Vlastita naklada.) 

1872. 8-na. 
God. 1872 — 1874.: Sulek Bogoslav: Prirodni zakonik za svakoga iliti popularna fizika, 

Zagreb (Naklada «Sv. Jeronimskoga drustva».) 1873 — 1876. 8-na Tri (I — III.) knjige. 
God. 1876.: Klaic Vjekoslav: Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb (Naklada «Matice 

Hrvatske^) 1878. 8-na. 

Kuhac Franjo : Prilog za povjest juznoslavjanske glasbe. Zagreb («Rad jugosl. 

akademije». Knj. XXXVIII.) 1877. 8-na. 
God. 1877.: Kispatic Miso: Slike iz rudstva. Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske » ) 

1878. 8-na. 

Strazimir Dragutin: Mijat Brigusa. Pucka pripoviest. Zagreb (Naklada «S\'. 

Jeronim. drustva».) 1878. 8-na. 

Stojanovic Mijat: Slike iz zivota hrvatskoga naroda u Slavoniji i Sriemu. Zagreb 

(Vlastita naklada.) 1881. 8-na. 
God. 1878.: Fen el on: Zgode Telemaka. Preveo Ivan Fiamin. Zagreb (Naklada «Matice 

Hrvatske».) 1879. 8-na. 
God. 1879. Kispatic Miso: Slike iz geologije. Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske».) 

1880. 8-na. 

Lorkovic Blaz: Razgovori o narodnom gospodarstvu. Po francezkom od J. J, 

Rapeta. Za^^reb (Naklada «Matice Hrvatske».) 1880. 8-na. 
God. 1880.: Homer: Odysseja. Preveo, uvod napisao i tumac dodao Tomo Maretic. 

Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske».) 1882. 8-na. 

Cantu Cezar: Zdrav razum i posteno srdce. Pucki razgovori. Priredio Ivan Despot. 

Zagreb (Naklada <'Matice Hrvatske».) 1881. 8-na. 

Stepanek Franjo: Obcina Druzbovac i njezini usrecitelji. Zagreb (Vlastita 

naklada.) 1881. 8-na. 
God. 1881. Homer: Iliada. Preveo i tumac dodao Tomo Maretic. Zagreb (Naklada 

«Matice Hrvatske».) 1883. 8-na. 

Kuhac Franjo: Juznoslovjenske narodne popievke. Knjiga peta. 
God. 1882.: Hero dot: Povijest. Dio prvi. Preveo, uvod napisao i biljeske dodao 

Avgust Music. Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske».) 1887. 8-na. 



— 276 — 

Da p d u p r e grof Ivan darovite ali siromasne mlade Ijude, koji uce 
gimnaziju ili pravoslovne nauke u Zagrebu, zapisa deset hiljada fo- 
ri nti, da petorica njih prime svake godine po sto forinti. Da probudi svoje 
sunarodnike, da sto prije dodje nasa zemlja do obce zemaljske bolnice, 

Kresic Mijo: Mladi trgovac. Zagreb (Vlastita naklada.) 1884. S-na. 

Tomic Janko: Pripoviedke iz obee poviesti staroga vieka. Zagreb (Vlastita 

naklada.) 1884. 8-na. 
God. 1883. Cicero M. Tullijo: Izabrani govori. Preveo i uvodoni popratio Adolfo 

Veber. Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske».) 1886. 8-na. 

Lorkovic Blaz : Zena u druztvu i u kuci. Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske».) 

1883. 8-na 

Jambrisak Marija: Znamenite zene iz price i poviesti. Prvi dio. Zagreb (Naklada 

Mucnjaka i Senftlebena.) 1885. 8-na. 
God. 1884. Kispatic Miso : Iz bilinskoga svieta. Knj'iga prva. Zagreb (Naklada «Matice 

Hrvatske».) 1884. 8-na. 

Hero dot: Povijest. Dio drugi. Preveo i biljeske dodao Avgust Music. Zagreb 

(Naklada «Matice Hrvatske*.) 1888. 8-na. 
God. 1885. Kispatic Miso: Iz bilinskoga svieta. Knjiga druga. Zagreb (Naklada «Matice 

Hrvatske».) 1885. 8-na. 

Jambrisak Marija: Znamenite zene iz price i poviesti. Drugi dio. Zagreb (Naklada 

Mucnjaka i Senftlebena.) 1887. 8-na. 

Gall Josip: Poputnina mladu i neizkusnu kroz druztvo i zivot. Zagreb (Naklada 

Mucnjaka i Senftlebena.) 1886. 8-na. 
God. 1886. Kispatic Miso: Kukci. Prirodoslovne crtice. Knjiga prva. Zagreb (Naklada 

«Matice Hrvatske».) 1886. 8-na. 
God. 1887. Kispatic Miso: Kukci. Prirodoslovne crtice. Knjiga druga. Zagreb (Naklada 

«Matice Hrvatske».) 1887. 8-na. 

Hole Ivan: Slike iz obcega zemljopisa. Knjiga prva. Zagreb (Naklada «Matice 

Hrvatske».) 1888. 8-na. 

Tomic Janko: Sielo za zabavu i pouku. Druga knjiga. Zagreb (Naklada «hrv. 

pedagog. knjiz. drustva».) 1888 — 1889. 8-na. Dvasvezka. 
God. 1888. Kispatic Miso: Iz bilinskoga svieta. Knjiga treca. Zagreb (Naklada 

«Matice Hrvatske».) 1889. 8-na. 

Demosten: Izabrani govori. Preveo, uvod napisao i biljeske dodao Stjepan 

Senc. Zagreb (Naklada «Matice Hrvatske».) 1890. 8-na. 
God. 1889. Hoic Ivan: Slike iz obcega zemljopisa. Knjiga druga. Zagreb (Naklada 

«Matice Hrvatske») 1890. 8-na. 

Kucera Oton: Crte o magnetizmu i elektricitetu. Zagreb (Naklada «Matice 

Hrvatske».) 1«91. 8-na. 

Tomic Janko: Sielo za zabavu i pouku. Treca knjiga. Zagreb (Naklada Antuna 

Scholza.) 1892. 8-na. 
God. 1890. Music Avgust: Povijest grcke knjizevnosti. Knjiga prva. 
God. 1891. Hoic Ivan: Slike iz obcega zemljopisa. Knjiga treca. Zagreb (Naklada 

«Matice Hrvatske».) 1892. 8-na. 

Tartaglia Petar: Poljodjelstvo najdicniji zanat. 



— 277 — 

ustanovi zakladu od pet hiljada forinti. Sirotnoj zenskoj djeci, 
kojoj je samostan zagrebackih milosrdnica i otac i majka, htjede pomoci 
zakladom od pet hiljada forinti. Za siromasne iznemogle starce, 
koji si vise rie mogu svojim slabim rukama svakdanjega kruha zasluziti, 
ostavi deset hiljada forinti. 

Rekosmo, da nam je tesko pisati zivotopis plemenitoga dobrotvora, 
pa opet evo njesto izkresasmo. To zahvaljujemo tek njegovoj oporuci, 
kojom pokaza svoje plemenito srce, kako mu pjeva njekoliko dana iza 
smrti nas Ivan Trnski : 

«Ka' ocajnik svog plemena 

Na svietu si samotovo, 

Al na smrti od imena 

Na nebu si zviezdu skov6.» 

(«Neven» g. 1856.) 

Dugo vremena poboljevase samotni grof svecenik u svojoj Bozjakovini. 
Napokon se odluci, da ce sa sela u grad proci, da uzmogne sto prije i 
sto bolje naci Ijekarske pomoci. Na jesen god. 1855. prodje u Zagreb, 
a vec 14. januara g. 1856. prerainu u isti dan i uru, kad i njegov mnogo 
djelatniji i u svijetu njekad okretni stric, ilirski prvak i osnovatelj nase 
«Matice» grof Janko Draskovic. Ivan preminu u pedeset i prvoj godini, a slabo 
tijelo njegovo i mnoge bolezljivosti kazivahu vec duze vremena njegovim 
prijateljima, da ne ce velike starosti docekati. Sam je o sebi govorio, da 
bi vec davno bio poginuo, da nije imao dobre njege. Ovakov covjek 
morao je odzivjeti onaj tihi samotni zivot, u koji ne biju valovi velikoga 
svjetskoga zivota. 




\^ 




->^'%^ 



Dusan Kofut^, 



doktorand prava u Zagreb u. 



ilo ti je pogledati u dusu jednoga idealnoga mladica, koga je 
Bog obdario bogatim darovima duha, a brizni mu roditelji 
njegovi obilnim sredstvima i cvijecem mogu posipati one 
staze, po kojima duh njegov neodoljivo hrli za svim, sto je 
lijepo i dobro. Bolno ti je opet pri srcu, kada moras gledati, gdje takova 
mlada glava pred zakonom prirode mora da sustane i klone. Visnji Bog 
dade mu u srce cijelo vrelo Ijubavi ; tek sinuse prvi traci iz toga vrela srca, 
pa vec ga nebo sebi pozeljelo. Takovu mladu zivotu dolikovala bi pjesma, 
koja bi barem rekla, sto je htio i sto je zelio ; njemu bi dolikovala radnja 
kipara, koji bi u kipu mladica bio jak pokazati vjeru njegovu u buducnost 
njegova naroda i njegov mladenacki pripravljeni pristup blagoslovnomu 
radu za svoj narod i covjecanstvo. 

Ovakove misli osvajaju nas, kada evo po duznosti treba da napi- 
semo zivot Dusana Kotura, koji se rodio u Sisku 14. februara god. 
1853. Otac Dusanov Pavao Kotur bio je vjere pravoslavne, i kao trgovac 
zivio i radio je u Sisku. Svojim snaznim umom i svojom krepkom voljom 
stekao si je toliko, da mu je kuca spadala medju najsolidnije i najimucnije 
trgovacke kuce u Hrvatskoj. Ozenio se Anom Pajanovicevom , kojoj 
materinska dobrota upravo odsijeva iz listova njezinoga najmladjega djeteta, 
nasega Dusana. Spominje Dusan mnogo puta i dvije starije svoje sestre 
Ljubicu Matosicku i Milku Voncinku. Kao drugi mu je otac, odkad je oca 
izgubio, njegov brat Vaso. Darovitost Dusanova, ovoga Benjamina u obi- 
telji, obcaravala je brata Vasu. Bio mu je skrbnik ili bolje govoreci ugadjac 



— 281 — 

za sve lijepe i plemenite zelje Dusanove. Kada se na jednom igrokazu, 
koji je Dusaii bio preveo, gore na vrhu biljezi: «Predstavljan na korist 
Dusana Kotura», onda si moze covjek misliti, kako je sva obitelj pleme- 
nito mazila najmladjega brata. 

Godine 1861. dadu roditelji Dusana u skolu u Karlovac i namjeste ga 
Zajedno sa Ivanom Voncinom kod ucitelja Skendera Fabkovica. On ukresa 
u njemu prvu iskru hrvatske svijesti, koja je poslije razgarala sve bice 
njegovo, a plamen joj napredova napredkom i razvitkom njegova lijepoga 
duha. Godine 1864. predje u Zagreb na gimnaziju. Ostade i nadalje u 
obitelji Fabkovicevoj, a poslije preseli se najprije jednoj, a onda drugoj sestri. 

Dobra mu majka, koja i danas tuzna zivi i oplakuje svoga Dusana, 
brizno cuvajuci svaki listic od svoga Ijubimca, dala nam je i njegove 
spise iz gimnazijalnih godina. Cini ti se, da su tude ostanci redakcije ca- 
sopisa od g. 1868. i 1869. Ima tude clanaka neprimljenih, kritika i t. d. 
Od Dusana su ove radnje: «Zeravka», vesela igra u jednom cinu, pre- 
vedena s njemackoga; « General gradjanin» po Gotheu, igrokaz u 
jednom cinu, iz njemackoga; «Kvekeri» od Kotzebua, igrokaz u jednom 
cinu; «Pijanac», saljiva igra u tri cina; «Urarov klobuk», vesela 
igra u jednom cinu — francuski komad, ali preveden s njemackoga; 
«Poravnanje» od Kornera, zalobna igra u jednom cinu. Uceci Dusan 
vec tada ceski imade dva prevoda s toga jezika: «Mladici», slika iz 
zivota, i «Mladez u skolah jezuitskih». Imade tude dakako i 
pjesmica prevedenih i izvornih, imade izpisa iz pjesnika, koje je upravo 
citao, mudrih recenica i t. d. 

Ovi izvadci svjedoce, da je Dusan dobivao za citanje najbolje hrvatske i 
njemacke knjige, poceo uciti i francuski i talijanski, a gojio i muziku. Upravo 
ovi izvadci iz najboljih klasickih pisaca odaju osobitu cast onima, koji su 
Dusana rukovodili. Oni prevodi raznih igrokaza upravo bi ih odsudjivali, 
da covjek na svoje oci ne vidi, kako s tima prevodima upravo strelimice 
napreduje u jeziku hrvatskom i slog mu biva upravo elegantan. Odsudili 
bismo ih, da ne vidjesmo izvrstne njegove skolske radnje, koje su sve na- 
kicene citatima iz najboljih domacih i stranih pjesnika. OdsudiU bismo ih, 
da ne vidjesmo sjajne svjedocbe Dusanove sve do one ispita zrelosti, koji 
je takodjer s odlikom svrsio. 

Godine 1871. umre mu otac. Dusan je tada bio u sedmom razredu. 
U kuci s njime bio tada pravnik Franjo Ciraki, mlad zenijalan momak. 
Poucavajuc on rodjaka Dusanova Vlad. Matosica nadje se i mladim Ivanom 
Voncinom. Kao carobnjaci sprovedose ova dva mladica mnoge sate du- 



— 282 — 

■boko u noci slusajuci mladoga pjesnika. Iste godine posalje Dusanov brat 
Vaso svu trojicu na put u Njemacku i Italiju. 

Dusan se je razvijao krasno i harmonicno. Ne zapustajuci strogih 
nauka i ucenja jezika, ukrasuje si duh lijepom knjigom i glasbom, da po- 
stane pravi podpuni covjek. Ali na blijedom njegovom lieu vidjala se i 
radnja onoga strasnoga crva, koji i mladu i krepku narav razara prije, 
nego sto do podpune snage dodje, — a to je susica. Tako je vec bolan 
zapoceo svoje pravoslovne nauke g. 1872 — 1873. na zagrebackoj tadanjoj 
akademiji. 

« Dusan Kotur bijase — pise njegov vjerni drug Rihard Jorgovanic 
(«Hrvatski Dom» III.) — i tjelesno krasan covjek. Bijase srednjeg vitkog uz- 
rasta: crte lica bijahu mu pravilne i elegantne, oci zivahne i vedre i vazda 
mu je plovio na usnicah Ijubezljiv posmjeh, kojim je svakoga predobivao. 
Uzprkos trajnoj bolezljivosti nisi vidio ni sjenke zloradosti ili gorcine na 
njem. Zdravoj cudi, kojom je predobivao toliko prijatelja, ma da i oni 
svi nisu znali za njegove osobite moraine kreposti, pridruzila se njeka 
dosjetljivost, koja bijase sretna kombinacija narodnoga humora i Heineanske 
ironije. U obce bijase Dusan neobicno djelatne naravi. Radi, radi, neumorno 
dan i noc, da sto vise priradis — ne sebi — vec domovini.» 

Ovako njegov prijatelj, a evo sto on sam u jednu svoju biljeznicu 
postavi, samo ne znamo koje godine, ali svakako vec kao slusatelj na sve- 
ucilistu pod naslovom : «Nekoji propisi — koje si stavljam i ovim 
se svecano zavjeravam, da cu ove godine (skolske) tocno vrsiti i da ih 
ne cu nikada svojom lakoumnoscu iliti nemarnoscu zanemariti. 

1. Odricem se pusenja i ne cu pusiti. 

Iznimka: Ako mi kod izvanrednih zgoda ko ponudi, pa bi me 
dobrota cigare na to zavela. 

2. Ne cu mnogo piti. Vina u gostioni nikako, piva veoma malo — 
najvise dvije mjerice. 

Iznimka: Vise no obicno mi je dopusteno u dobru i cestitu 
d r u z t V u kod veoma riedkih i izvanrednih zgoda. 

3. ...griesiti ne cu nikad i pod nikakvim uvjetom. 

4. Igrati se ne cu nikako i pod nikakvom izlikom. 
Iznimka: Izvan kod kuce u druztvu gospoja i gospode, jedino 
druztvu za volju — i to veoma umjereno. 

5. Gledati cim vise citati i uciti bud za skolu bud izvan 
skole. (Medju inim osobito si nalazem, da marljivo u6im francezki 
i da se vjezbam u g 1 a s o v i r u). 



— 283 — 

6. Vrieme uzalud po ulicah i kuci ne tratiti. Setati 
samo onda, kada cu si u svom razdjeljenju za to odrediti vrieme i 
onda ako je moguce kud izvan grada (i to s knjigom). 

7. Novcem pametno baratati. Ne bacati na sitnarije sasvim 
nepotrebiie. Ne zalaziti odvise u gostionicu i slasticarnicu, nego ih 
rabiti za kupovanje valjanih knjiga i drugih po me koristnih predmeta. 

8. Svakomu pametno mu i postenomu covjeku vazda 
kad uztreba svoje mnienje izreci i nikada se ne stiditi 
svojih politickih, socijalnih, moralnih i inih nacela, nego ih svakada 
svom gorljivoscu braniti, da ako se i prilika pruzi i siriti, u svetom 
uvjerenju, da tim dobro cinim.» 

U ovo njekoliko lijepih i razumnih «propisa» napisao si je Dusan 
Kotur sam svoj zivotopis. Da se je njih i drzao, to nam kazu njegove 
krasne svjedocbe, jer je sve svoje ispite u redovito vrijeme 
s veoma dobrim uspjehom (unanimiter) syrsavao, premda je 
gotovo svake godine morao polaziti na lijecenje ili na zimovanje u Italiju. 
Ucinio je dapace u redovito vrijeme sa sjajnim uspjehom i prvi strogi ispit 
na praskom sveucilistu. Taj napor cini se da ga je napokon satro. 

Da trazi lijeka za ovo pet godina svojih nauka, pet je puta prosao 
u Italiju. Prvi put god. 1872. u pratnji svoga desnoga prijatelja Zlatka 
Halpera. Kako ce mladic njegova duha polaziti u onu klasicnu zemlju, 
samo da planduje i da se divi prirodi, a da se ne zanese i za plodom 
onih sjajnih bogoduhih umova, kojima se evo vec tri sta godina Evropa di- 
viti ne prestaje. Evo sto o trecem Dusanovom putu njegov sudrug mladi 
pjesnik Jorgovanic govori : 

« Godine 1873/4. vidje Italija opet Dusana Kotura, sada u pratnji 
dvojice Hrvata, Ladislava Mrazovica i mene. Poput ptica lastavica selilo 
se nas troje na jug, izabiruci si pojedine gradove postajami, a vodja nam 
bio izkusni Dusan. Sto je bio slabiji zdravljem, to nas je nadkriljivao iz- 
kustvom, znanjem i ukusom. Mi s nasim polu-njemackim, polu-hrvatskim 
ukusom nismo u prvi mah mnogo toga pojmili i psujuc na sve, sto se 
s nasimi tadanjimi nazori nije slagalo, dodjosmo mnogo puta u saljiv 
sukob s nasim plemenitim ciceronom. Koliko se je puta siromah znao Iju- 
titi, kad nismo u kojoj umjetnini nalazili tolike krasote ko on, kad se 
nismo mogli za kakvoga «torsa» uzhititi. Nas su onda dakako jos vise 
uzhicivale zive krasote, kojim bas ni Dusan nije niekao vrlina, al' u njega 
bijase vec tada sakrita tolika Ijubav za umjetnost, da je kraj kamenih 

V 

krasota ostao niem za zive krasote. Sto smo dalje putovali, sto smo vise 
ucili, sve vise smo se dovinjavali onomu stepenu, sa kojega je razumljiv 



— 284 — 

vidik u umjetnicki sviet. I kad smo nekoliko tjedana prozivjeli u Rimu, 
cudili smo se, kako je Dusan u svern pravo imao.» 

«Pravo nam bijase cudo ona neobuzdana zelja u Dusana, kojom je 
on uzprkos hladnu vremenu, kojekakvomu neudoblju, nasemu odgovaranju, 
nasim groznjam hrlio u galerije i muzeje. — «Dusane, danas je hladno, 
ne idi u Vatikan ili idi kasnije.» — Al Dusan vec ima Badekera ili Gsell- 
Felsa pod pazuhom, te odmice. — «Dasane, ti si dosao u Italiju, da se 
cuvas ...» — Al Dusan nije mogao pojmiti, da covjek makar na pol ziv 
u Rimu ne oblazi ciel dan mramorne boginje ili Rafaelove madone » 

Sto prijatelj pripovijeda, to nam kazuju i Dusanove pomno ali u 
kratko pisane biljeznice. Evo dvije tri crtice o njegovu putu u Veneciju 
godine 1875. «Vec davno me u Zagrebu spopao neki nemir i nejasna 
ceznja — cini se posljedica onoga moga nastojanja, da utucem ono 
prazno cuvstvo poezije i snatrenja, koje samo smeta biti pravim ozbiljnim 
muzem, — nu nastojanje ovo ko da je zaludu : moj nemir vecao se. 
Pricinom jos nekih djevojackih ociju postao nesnosljiv i tako je puknula 
nakana putovanja u Mletke ... 12. ozujka jutrom prilicno tiesna srca 
odputih se . . . 13. ozujka upravo se razdanilo, kad sam stupio u gondolu 
i premda je studeni istocnjak duvo, izaso sam ipak pred felze, da stare 
poznate palace na Canal grande pozdravim. Sad su mi se u jutrnjem 
suncu pricinjale kao kakve utvore sa drugoga svieta, kao kakve bajke, 
koje ce odmah izniknuti, kad sunce svane ... Da sam doso nesto kasnije, 
kad bi izlazece sunce pozlacivalo procelja palaca, bio bi pogled drugaciji, 
divniji, kao djevojka smiesec se, kada se iza sna budi ...» 

«Posjetio sam akademiju liepih umjetnosti, tu pravu riznicu slika 
mletacke skole. Ko hoce da promotri razvitak mletacke slikarije od svoga 
zametka pa do pada, ne moze boljega primjera naci. Skoro svi slikari od 
Vivarinija pa do Basana i Gjordana ovdje su zastupani, a neki upravo 
svojimi najboljimi djeli. Zanimivo je vidjeti prilike iz triju faza Ticijanova 
razvitka: pohod Marijin, uzasasce Marije i pokapanje Isusa. 
Te tri slike upravo su nekako u takovu razmjeru kao mladic, muz i starac. 
Carpaccio dostojno je zastupan svojom historijom sv. Ursule, u kojoj 
se podpuni realista pokazo ; Tintorettov cudotvorni Marko, koji na 
glavu s neba leti, — da nije te pozicije, Markova bi slika, inace krasna, 
bila jos Ijepsa. I Schiavonovih stvari ima; izmedju dosta neznatnih 
valja napomenuti: Ivana u pustinji, obrezanje Isusovo, a osobito 
jedna Madonna dostojna je podpuno Ticianova kista ...» 

«16. ozujka. Danasnje sam jutro posvetio Markovoj crkvi i duzdevoj 
palaci. Markova crkva ocito pokazuje svojom vanjstinom uzku svezu, u 



— 285 — 

kojoj je stajala republika mletacka s orientom. Stil joj je bizantinski, 
s vana i s niitra iskicena je upravo s orientalnom razkosi mozaici na 
zlatnom dnu. — Gledaoca upravo zasliepljuje tolik sjaj i bogatstvo. 
jednostavnosti, o plemenitoj predaji antike i Bramanta ili Paladija tu 
nema spomena, svagdje se opaza veca pomnja, da hram bude bogato 
uresen nego li da bude Hep. Duzdeva palaca za sebe kano da je konden- 
zirana historija mletacka . . . fasade sa maurskimi ostanci, renesanski dvor, 
slikarije najraznijih doba u dvoranah palace, sve to nam donosi na oci 
niz dogodjaja, koji su od neznatne naseobe bjegunaca ucinili najmocniju 
republiku vSvojega doba. S umjetnickoga gledista malo ces naci u svietu 
zgrada, koje bi do najmanjega detalja bile genijem umjetnosti tako pro- 
niknute kako je palazzo ducale . . . Po podne se provezoh kroz Canal 
grande : kao klasicna knjiga, koju cim vise citas, tim ti vise omili, tako i 
carobni taj kanal, cim se cesce njim provezes, svagda obretes u njem 
nove care, kojih prije vidio nisi. Ona tuzna istorija sa svojimi ozbiljnimi 
i potamnjelimi palacami prema veselomu zivotu i kretu gondola amo tamo 
plovecih tako cudnovati dojam proizvadja, da se nehote mislju zavezes u 
veliku i sjajnu proslost, a razmnjeva ti stvara najcudnovatije, najbizarnije 
slike iz zivota sredovjecnih Mletaka. Sto se arhitekture tice, to je Canal 
grande zivo ogledalo razvitka te struke umjetnosti u Mlecima. Sve su 
vrsti zastupane : slog bizantijsko-spanski (pal. Forsetti, Loredan), gotski 
(Giustiniani, Foscari, Ca d' oro), lombardski (Contarini, Comer, Spinelli, 
Vendramin, Calergi), barokni (Rezzonico, Comer ca' grande Comero, Pesaro) 
a svaki ovih pravaca moze se ponieti, da ima sjajnih zastupnika. To je 
slast provesti se tom rjecinom, jedna voznja cieli arhitektonski studijum», 
I tako bismo mogli iz njegovih kratkih biljezaka pokazivati i dalje, 
kako je intenzivno proniknuo u divote lijepih umjetnosti Italije, kojim 
razborom sudi o operi, drami i t. d. U «Viencu» god. 1875. napisa o 
zivotu i djelima Michel-Angela prigodom cetiristogodisnjice toga divnoga 
kipara, slikara, arhitekta i pjesnika. Spremao se nas Dusan da bude 
covjekom evropskoga obrazovanja, ali bolest njegova iza svrsenoga rigo- 
roza g. 1877. kretala na gore. Opet prodje u Italiju, a iz Italije u Egipat 
Zajedno sa prijateljem Ivanom Voncinom i dobrom si sestrom Milkom. 
Odanle se povrati sav slomljen s podpunom resignacijom: «Dosao sam — 
pozdravi prijatelja dra. Fona — da u nasem krasnom Zagrebu u mojem 
milom domu umrem». Umre u Zagrebu u krugu svojih najmilijih na dan 
12. aprila god. 1878. 



— 286 — 

Kada napisah ovaj dan smrti Dusanove, ogledah se slucajno na koledar 
i vidjeh, da je upravo dan godisnjice svrsetka Dusanova krasnoga mladoga zi- 
vota. Ovaj slucaj me je doista presenetio. Nisam poznavao poblize Dusana Ko- 
tura. Znam, da je bio po politickom misljenju tako ostar radikalac, kako se 
pristoji samo mladu covjeku. Jednom sjecam se, da sam ga vidio. Stajao sam 
upravo kraj vrata, koja su vodila u rektorat nasega sveucilista. Isao sa po- 
vorkom drugova svojih na istragu tik mimo mene. Ni jedan me od njegovih 
drugova nije pozdravio, premda su njeki prije bill moji djaci, drzeci valjda 
i mene za dusmana njihovih «svetih idea». On me je jedini pozdravio 
njesto poklopljenom glavom. Ja mu onaj njegov pozdrav zahvalno vracam 
ovim kratkim crtama iz njegova zaliboze prekratkoga zivota. Zavrsio ga 
je darovima «Matici Hrvatskoj» i «Sv. Jeronimskom drustvu», svakom 
drustvu sa darom od dvije hiljade pet sto forinti, da pod imenom «z a- 
klade Dusana Kotura» svake druge godine dobije nagradu po 
sudu odbora «Matice Hrvatske» najbolja pripovijest ili drama, a po sudu 
odbora «Sv. Jeronimskoga drustva» najbolji pucki spis. Zavrsio ga je dakle 
postavivsi sebi trajnu uspomenu kao dobrotvor «Matice Hrvatske», «Sv. 
Jeronimskoga drustva» i knjige hrvatske. Kada budete citali : Milerovu 
«Cvjetu i Miljenka», Tomicev «Novi red», Mazuraniceva «Grofa Ivana», 
Vojnovicevu «Psychu», Lepusiceve «Slike iz Bosne», Novakovo «Pod Ne- 
hajem gradom», sjetite se, da je te plodove «Matici Hrvatskoj» pomogao na 
svijet iznijeti lijepi dar prerane oporuke zarkoga Hrvata Dusana Kotura. 
Ostavio je Dusan Kotur i mladezi hrvatskoj lijep putokaz, da si gleda 
uakupiti sto vise znanja, ali da si ne krca samo u glavu nauku, vec da 
si naobrazi i srce i ukrasi ga lijepom knjigom i lijepom umjetnoscu; 
ostavio joj nauku posvecenu od divotnih genija starih Grka, da glava 
puna uz surovo srce jos ne cini covjeka, da tekar skladom uma i srca 
mogu postati Ijudi dostojni nosioci i predstavnici narodne misli. 



4^>. 





\ '^"^ 



■J " n-. , jr 



-t-<^> </ 



-i^z^^^ y^^^-^?"^ ^^ ^ 




\^\^^y 




finiixn (Uazut^onic, 

umir. gimnazijalni ravnatelj u Zagrebu. 

I. 



esto puta kaze se o sretnim roditeljima, koji imadu sina 
vrijedna i znamenita: dosta im je, da su rodili i uzgojili 
ovakova sokola. Ovo bi se moglo kazati i o nasem Antunu 
Mazuranicu, koji je digao u skolu, podrzao sa svoje dvije 
ruke, odgojio i knjizi hrvatskoj pridobio brata mladjega Ivana. I to bi bilo 
dosta, a da mu se ime zahvaliio spominje u povijesti knjige hrvatske. Starac 
se i ponosio svojim Ivanom upravo onako, kako dobri roditelji sinom, koji 
je sve njihove nade svojim djelima iiadkrilio : u takovim casovima zado- 
voljs'tva najvole se sjecati onih briznih dana, kad se krvavo slagala krajcara 
za ovoga miljenika. Antun jos u stare dane rado se spominjao, kako je on 
od svojih instrukcija podupirao mladjega brata, ali i kako i koliko je brat 
njegov Ivan mogao podnesti slabo se hraneci, a mnogo radeci. Sam Ivan pri- 
znaje svoju pokornost bratu Antunu. Nezadovoljan u Subotinu kao fiiozof 
druge godine hoce da ide u Pozun, navodi mnoge razloge i zavrsuje : 
«Ali svi ovi uzroci na toliko me obsjeli nisu, da i bez do- 
zvoljenja ili bolje svjeta tvojega put ovaj podprijeti bim 
se podstupio» (Pismo od 8. febr. g. 1835.). Ivana kao knjizevnika 
rodio je Antun, kao glavni suradnik «Danice» od prvoga broja njezina. 
Nije samo ta zasluga Antunova. On je i sam sobom i svojim djelima 
krepko urezao ime svoje u povijest knjige hrvatske. 

Rodio se Antun Mazuranic 13. juna g. 1 805. u Novom Vinodolskom. 
roditeljima njegovim vec govorasmo u uvodu k zivotu Ivana Mazuranica. 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 19 



— 290 — 

Da li je prve skole svrsio u svojem rodnom mjestu, toga ne znamo. Gimna- 
ziju je ucio i svrsio na Rijeci. Godine 1826. na jesen dodje u Zagreb, da 
slusa filozofiju. Ovdje svrsi do g. 1830. i pravoslovne nauke. Vec kao 
djak zivio je od poucavanja u boljim kucama. Sada mu se otvore dvije 
bogate trgovacke kuce, Demetrova i Nikoliceva. U Demetrovoj kuci nauci 
i novogrcki tako dobro, da se je mogao u govoru omjeriti sa svakim od 
ove familije. U ovu kucu uvede on i svoga brata Ivana, koji se iz te 
obitelji poslije i ozenio. Velike bolesti, koje su ga ovih godina gotovo 
ubile, narocito strasni tifus i bolesti na ocima ublazile su mu ove obitelji 
svojom briznom njegom i velikim prijateljstvom. Kuca Demetrova budne 
braci Mazuranic kao druga rodna kuca. 

Antun je pristajao s Gajem i Babukicem u ono kolo, koje je vec od 
god. 1831. pocelo razumijevati misao slavensku i narodnu hrvatsku. Pri- 
povijedao nam je sam Antun, da je prvi put cuo o Slavenstvu iz preda- 
vanja profesora Stivalica. On da im je poceo pripovijedati i o ruskoj po- 
vijesti, a tadanji prodirector na akademiji, rodjeni Magjar, da je vise puta 
na kljucanicu od skolske sobe namjestao uho, da cuje, sto Stivalic pre- 
daje. Sada odkad se i Ljud. Gaj medju njima javio i zamolio, da mu 
dozvole izdavati novine, dolazi Antun u sve sastanke prijatelja nove na- 
rodne misli. 

Godine 1833. ucini Antun ispit pred komisijom za ucitelja u prvoj 
latinskoj skoli, a slijedece godine i odvjetnicki ispit i dobije odvjetnicku 
diplomu (8. sept. g. 1834.). Nije ipak nikad odvjetovao, vec iste godine 
pocima suplirati na gimnaziji sada jednoga sada drugoga bolestnoga pro- 
fesora. U isto vrijeme spremao se zajedno s Gajem i Rakovcem za no- 
vine. Vec pri prvom znamenitom proglasu i pozivu na predplatu za «No- 
vine» i «Danicu» sudjelovao je i nas Antun i stupio kao glavni suradnik 
u redakciju. 

Teski li su bili ti prvi pocetci. Starac bi proplakao, kad je o torn 
stao pripovijedati. Sastaviti jedan broj politickih novina, to je bila velika 
muka. Njima je tesko o politickim stvarima drugacije razgovarati nego nje- 
macki ; manjkali su im hrvatski izrazi za najobicnije politicke pojmove. Antun 
i Rakovac sjede u redakciji, a Gaj prima deputacije i obcarava ih svojim 
zanosnim govorima. Mladim Ijudima pomaze sbaceni s profesure Ljudevit 
Jelacic, koji ih upucuje, kako ce uciniti izvadke iz znamenite u ono doba 
«Augsburger Allgemeine Zeitung». Sve je to pripovijedao sam Antun 
pridavajuci jos, da im je ove tegobe olaksavala misao, sto se idea ilirska 
za cudo brzo sirila osobito medju mladezi. 



— 291 — 

Godine 1836. prodje Ljud. Gaj u Bee, da trazi dozvolu za stamparijii 
Antun mu je bio zamjenik. Jednom pise Gaj iz Beca, ako treba podpisa: «a ti 
Antune podpisi na ime svoga brata Ljudevita». Gaj se nada, 
da ce svanuti «sunce nasoj Iliriji do radosti». Javlja im, da je stamparija u 
nacelu («in lhesi») dopustena. On je s njima zadovoljan : «Vasu vjernost i 
Ijubav prema domu, rodu i meni nagradjuje Vam savjest, al' i nagradit' 
ce domovina, kada ce ziiati, komu ima sto zahvaliti. Vasa redakcija jest 
sasvim polag nase zelje, ravnajte samo stvar mudro i postojaiio kao i do 
sada. Odobravam : sto za «Danicu» izaberete, samo sada s vecom pozor- 
nostjom, iiego ikada. Pjesma bi se mogla iz Vuka uzeti, to nista ne skodi» 
(Iz Beca 10. juna). Tko sada pogleda na drugo poljece «Danice» od g. 
1836., pak vidi onoliko narodnih pjesama, a nijedne umjetne zarke bud- 
nice, znat ce, da se je to hotomice radilo, da se neprijatelji ilirske idee 
ne draze. 

Suplirajuci Antun cijelu godinu 1835., bude napokon (g. 1836.) imenovan 
profesorom na gimnaziji. On dobije vec kao suplent g. 1835. dozvolu, da 
smije po dva sata na tjedan predavati hrvatski jezik i literaturu djacima 
iz visih razreda, a da ta predavanja mogu i drugi polaziti. Znamo, da je 
dr. Smodek vec g. 1832. zapoceo predavati na akademiji, ali je predavao 
samo gramatiku i to na latinskom jeziku. Sada prvi put slusaju Hrvali 
pravila svoga jezika na svom materinskom jeziku, a slusaju i o literaturi 
osobito dubrovackoj, kako nam posvjedoci tadanji slusatelj Antunov Ivan 
Trnski. Tesko li je bilo probijati onaj kruti led, koji se u obliku latinizma 
obavio bio oko svijesti naroda hrvatskoga. «Jos prije njekoliko godina — 
pise Antun g. 1852. u programu gimnazije zagrebacke — skoro nitko 
nije znao za stariju literaturu dubrovacku, a tko je i sto znao, ne mogase 
je razumjeti. Vrlo rijedki umjeli su citati stara hrvatska i bosauska pisma, 
i ovi rijedki bijahu drzani kao njekakvi cudni Ijudi i neobicni. Vecina 
ucenih Hrvata nije ni znala, da su Hrvati, a i oni, koji su se drzali za 
Hrvate, nisu hotjeli Hrvata iz drugoga kraja priznati za Hrvate. U ovih 
skolah odhranjivali su se domaci sinovi na tudjinski nacin kao pravi tu- 
djani, i to ne samo po torn, sto im se nista nije predavalo iz slavjan- 
skoga jezika, nego jos vecma po tom, sto se je s prevelikom zanesenostju 
za Ijepotom latinskoga jezika mladicem ulijevala mrzost prama narodnomu 
toboze barbarskomu jeziku. Tim nije cudo, sto ni najbolji ni najuceniji 
nasi Ijudi nisu mogli skladno i ugladjeno ni deset rijeci progovoriti nasim 
jezikom ; nije cudo, sto su gdjekoji nasi inace visokouceni i mnogo cijenjeni 
Hrvati tim neprijateljskim duhom u skolah opojeni marljivo nastojali, da 
bez svakoga milosrdja uniste svakojaka stara, mozebit od najvece vaz- 



292 

nosti hrvatska pisma, a osobito ona, koja su po starohrvatskom nacinu 
glagoljskimi slovi pisana bila/ i to sasvim u dobroj nakani, ■ da zataru 
uspomenu toga barbarstva medju nasim narodom i da ne budii morali 
kada pocrveniti od srama pred kojim tudjincem, ako bi spazio, da stara 
hrvatska pisma nisu pisana uljudnim latinskim, nego barbarskim hrvat- 
skim jezikom. Jednom rijecju ove skole zavedose nas u narodnom obziru u 
pravo barbarstvo. Kroz ove skole prosavsi Hrvat nije mogao nista pri- 
obciti svojoj materi, sestri i drugim Ijudem, koji se nisu bavili u tih 
skolah.» 

Ovakove su bile skole i sva atmosfera oko njih, kad je Antun Mazuranic 
poceo u privatnim urama po dvije ure na tjedan predavati hrvatski jezik 
i literaturu. On je nastojao ispuniti onu groznu prazninu, o kojoj sam 
kaze g. 1839. i g. 1842. (Temelji ilirskoga i latinskoga jezika. Predgovor.) : 
«Nas je narod tako nesretan, da jos do da nas nigdje ni- 
kakve narodne skole ne ima, gdje bi se mladez u svojem 
jeziku temeljito vjezbala.» On je tu zadacu vrsio kroz sest godina 
upravo sjajno, dok mu nisu i to zabranili, da se toboze mladez kvari i 
buni. On si je dao poslije potvrditi, da je imao cijelo vrijeme puno slu- 
satelja ne samo djaka, vec i drugih Ijudi. On ovaj svoj sestgodisnji trud 
sam smatra i poslije na koncu svoga sluzbovanja kao prvu znamenitu 
sluzbu, koja je bila «domovini od pomoci i koristi», «cim je mnogo 
doprinio, da se je narodnost hrvatska mogla do onoga 
stupnja probuditi, na kojem se je godine 1848. odusevljeno 
pokazala». Ovo on pisa (18. okt. g. 1866.) kancelariji hrvatskoj, kad vec 
protivnik njegova brata Ivana sjedi na kancelarskoj stolid. Ovo jednodusno 
potvrdjuju tadanji djaci, od kojih danas i izmed staraca malo vec imade 
medju zivima. Bio je onda obicaj, da profesor razredni u nedjelju poslije 
mise cita djacima evangjelje one nedjelje i da ga tumaci. To je bila pro- 
povijed osobite vrsti. Svi se rado spominju tih propovijedi Antunovih. On 
ih je umio prodahnjivati i zarkim rodoljubivim duhom, a lijepi mu je stit 
bila svetost propovijedi. 

Ovaj znameniti, ali ipak tihi rad, jest upravo karakteristicna crta 
Antunova. On je i u «Danici» i u «Novinama» puno clanaka, budecih na 
Ijubav domovine, napisao i to sve bezimeno. Znamo za njeke povjestne 
clanke na pr. : Titu Dugovicu, o reimskom evangjelistaru i t. d., a za 
druge mnoge naslucujemo, da su od njega, ali njegova imena ne ima 

^ Cetrdesetih g^odina bio bibliotekarom u biskupskoj knjiznici zag^rebacki kanonik 
Ledinski. Za toga pripovijedaju, da je lozio peci u seminaru glagolskim knjigama i ru- 
kopisima. Na ovo smjeraju jamacno ove rijeci Antunove. 



— 293 — 

upravo nikad. To nam jos bolje dopuiijiije sliku njegova karaktera, koji 
je jedaii i jednak kroz cio zivot. Kamo ga postave, ondje ovrsi svoju 
duziiost vjeriio i posteno ; nikada se ne riva u prve redove. Glavna mu 
je radnja u skoli, a sto od nje preostane vremeiia, posvecuje ga knjizi 
hrvatskoj. Zivot mu napreduje tihim i skromnim korakom uz skolu i knjigu 
tako, da njegov zivotopisac ne ima drugoga gradiva. 

Godine 1839, usposobi se Antun Mazuranic za poucavanje u cijeloj 
tadanjoj gimnaziji. Iste godine izdade svoje prvo samostalno djelo: «Te- 
melji ilirskoga i latinskoga jezika», koje je dozivjelo i drugo 
izdanje (god. 1842.). Ovdje se paralelno uz gramatiku latinsku uci i gra- 
matika jezika hrvatskoga. Ovo je knjizica za prvi gimnazijalni razred. U 
prvom razredu morali su i tadanji latinski profesori predavati narodnim 
jezikom, a predavali su svakojako, da se Bog smiluj. Ova je knjizica 
upravo nadomjestala i pucku skolu, iz koje u ono doba nije nijedno dijete 
donosiio ni shitnje o kakovoj gramatici hrvatskoj. 

Prva veca i znamenita radnja jest njegov: «Zakon Vinodolski» 
(u «Kolu» in. god. 1843.). U lijepom i trijeznom predgovoru opisuje se 
najprije obseg staroga Vinodola, da se vidi, kuda je sezala vlast ovoga 
zakona. Izdavatelj veli, da je ovo izdanje samo ad interim — i zato 
sada izlazi izpod stampe bez svakoga komentara. Opisuje se rukopis i 
kazuje se na lijevoj strani onako, kako je u originalu napisano, a na 
desnu, kako je izdavatelj citao. Iza teksta dolazi potanji opis rukopisa po 
svim pravilima za izdavanje ovakovih spomenika. Tumaci svoj nacin pisanja. 
Sto govori zatim o jeziku u zakonu i o jeziku u danasnjem Vino- 
dolu, to je biser knjige hrvatske. Ovo je prvi znameniti prinos za narjecje 
cakavsko, koje danas zanima cio uceni slavenski svijet. Za kriticku opreznost 
Antunovu upravo su znamenite ove rijeci: «Ali premda sam inace i sam 
Vinodolac iz Novoga, mucno bi mi bilo sve vlastitosti onoga narjecja 
potanko izbrojiti, buduc da vec od god. 1826. u Zagrebu stojim, i zato 
cu kusat, da samo glavne cestice naznacim». Napokon podvrgao se teskomu 
trudu, da poda i rijecnik. Prvi put nalazimo u knjizi ilirske dobe i snimak 
jedne strane rukopisa. Nas Antun poznavao je dobro izdanja ovakovih djela, a 
narocito Kopitarova «Glagolita Clozianus», pak mu je izdanje ovo sasvim po 
zakonima nauke tako uredjeno, da to priznaju jednoglasno svi slaviste. On 
se glagolicom i glagolskim spomenicima neprekidno bavi. Za Kukuljeviceva 
«Acta Croatica» donio je znatnih prinosa i u ostavini svojoj ostavio 
fragmenata, koje ce trebati ispitati. Ovo dajemo na znanje onima, koji se 
tim poslom bave. Sve sto je u slavenskom svijetu o pitanju pisma izlazilo, 
to je nabavljao. glagolici da je starija od cirilice, bio je uvjeren i prije 



— 294 — 

znamenitih radnja Safarikovih. On je i brata Ivana predobio na toliko, 
da se je i on zivo zanimao za pitanje o postanku glagolice. Uspomene iz 
rane mladosti gledajuci u rodnom kraju na svetim mjestima ovo pismo, 
gledajuci i na one ogromne knjige crkvene pisane ovim pismom, a sve 
jezikom hrvatskim, — sve je to nadahnjivalo nasega Antuna osobltom Iju- 
bavlju za glagolicu upravo do groba. 

Antun se bavio mnogo starom literaturom, te je pored Babukica 
sluzio pri izdavanju svih starih pisaca. Pri izdanju Gunduliceva «Osmana» 
ucinio je sadrzaje na vrhu svakomu pjevanju i pomagao bratu Ivanu kod 
rijecnika. Izdade zatim «Hanibala Lucica» (g. 1847.). Osim dobroga 
predgovora, gdje govori o zivotu pjesnikovu, o njegovim odnosajima prema 
tadanjim pocetcima dubrovacke knjige, o prvom sasvim zaboravljenom izdanju, 
osobito su mu dobre primjetbe o jeziku, a podade Antun i s velikim trudom 
sastavljeni rijecnik sa njemackim i talijanskim tumacem svake rijeci 

V 

hrvatske. To nije samo rijecnik, vec pravi tumac pjesnika. Sto drugi ras- 
pravljaju u dugim uvodima, to Antun mece abecednim redom u rijecnik. 
Na pr. : «Martincic Jeronim, vlastelin Spljetski, najveci priatelj nasega Lucica. 
Njemu je Lucie ne samo posvetio svoje Ijubezne pjesme i prevod Paridova 
lista na Jelenu, nego mu je piso i vise listova (vidi str. 93. pak do 
kraja), iz kojih se vidi, da je Martincic bio pjesnik, premda se ne zna u 
kojem jeziku, buduc da ga nagovara Lucie (str. 94. red 19.) neka pise 
hrvatski. Pogibe od rane zadobivene iz zasjede (str. 108. red. 11. i 110. 
red. 5.) ne zna se uprav koje godine; a njegova nagrobnica cini se kao 
da je posljednje pjesnicko djelo nasega Lucica». — Evo kako literarni hi- 
storik dobiva krasno gradivo u cednom obliku jednoga rijecnika. Ovako- 
vim nacinom protumacene su i sve rijeci imena, koja spominje pjesnik iz 
stare mitologije. Antun je jos izdao i dobrim uvodima popratio : Vetra- 
nica: Hekuba i posvetiliste Abramovo(g. 1853.) i Gj orgj ica : 
Pjesni razlike (g. 1855.) Radio je zajedno s Babukicem i na Dro- 
bnicevu rijecniku (god. 1847 — 1849.), koji su njih dvojica znamenito 
povecali, a Antun pridao i talijansko znamenovanje svakoj rijeci. 

IL 

Dodje godina 1848., kad su skole bile zatvorene cijele godine. 
Antun Mazuranic bude pozvan u bansko vijece, a za malo posalje ga ban 
Jelacic u Primorje, da narod uzdrzi od smutnja, koje su se ondje pocele 
radjati. Javljalo se u nasem moru i sardinsko brodovlje pod admiralom 
Albiniem, da Primorje pobune. Antun ostade u toj povjerenickoj sluzbi sve 
do mjeseca juna g. 1850. Kako je svoju sluzbu ovrsio, to mu svjedoci 



— 295 — 

pismo banskoga namjestnika Mirka Lentulaja (10. juna g. 1850.): «da je 
s najvecom i hvale vrijednom revnostju u uzkolebano ono vrijeme pucanstvo 
kotara vinodolskoga u miru i redu i posluhu uzdrzao ; u vrijeme pako 
strasne posasti kolere, koja je god. 1849. za dva cijela mjeseca u onom 
pucanstvu bjesnila, ne stedec ni truda ni muke, a ni isti zivot svoj, nego 
se cijel posvetio tomu, kako da utjesi i pomogne i od smrti oslobodi ono 
siromasno Ijudstvo, koje je naglom i nemilom smrtju oko njega padalo». 
Hvali ga nadalje, kako je bio marljiv «a sto mu jos za vecu diku i zaslugu 
sluzi, jest, da za trudnu ovu sluzbu nije nikakove posebne place hotio, 
osim svoje profesorske od 400 for. i njesto pausala». 

Ovaj njegov komisarijat nije bio bez ploda ni za knjigu hrvatsku. 
Antun je dosao iza mnogih godina opet u svoj mill rodni kraj u krasni 
Vinodol. Njega je zanimalo narjecje njegova puka od mnogih godina. 
Sada je kao povjerenik imao prilike da puno obci ne samo sa muskim 
svijetom, nego i sa zenama i djecom, a «cistim vinodolskim narjecjem 
govore samo oni, koji ne idu mnogo po svijetu, dakle samo zene i djetca». 
Tako pisa on vec g. 1843. Sada dakle napijala mu se zedna dusa cistoga 
narodnoga govora. Sada je mogao paziti i na harmoniju i melodiju narod- 
noga govora, sada se je rodiia i njegova nauka o hrvatskom naglasu. 
Koji su njegovi djaci bili na gimnaziji zagrebackoj u onim godinama od 
g. 1851 — 1859. znadu, kako se je znao zanositi za kvantitet predavajuci 
i latinski jezik. Kako li je pazio na naglasivanje pojedinih djaka, koji su 
od kuce donesli stari naglas ! Djeci cinilo se to kao igra kakva, kad stari 
Ante metne ruku za uho, otvori usta kao od cuda, kada mu je koji stao 
naglasivati rijeci, kako se naglasuju u njegovom rodnom kraju, a starac 
uziva i pita, neka jos jednom kaze. Ne mislite zato, da su se djaci 
s njime poigravali. 

Ne daj Boze mladezi hrvatskoj nikada dozivjeti onakovih godina, 
kakove zivjesmo mi u vrijeme Bachova absolutizma, kad smo ucili i vje- 
ronauk njemacki i slusali njemacke propovijedi, kada je kakov nevaljali 
stranac smio sa katedre izreci nepovoljne rijeci o nasem narodu i o onim 
stvarima, o kojima smo mi doduse veoma malo znali, ali smo ipak kao 
kroz slutnju osjecali, da su nama svete. U ono doba bili su nam predragi 
oni Hrvati profesori, a malo ih je bilo, koji su kadgod kradomice pripo- 
vijedali stogod i na jeziku hrvatskom, o knjizi staroj hrvatskoj ili koju 
historijsku drobtinicu. Antun Mazuranic je to cinio sa zanosom, koji je 
svaki put odsijevnuo i u nasim prsima. Covjek stasom visi, izravna hoda, 
stariji po izgledu nego sto je bio po godinama, uvijek ozbiljan, strog i 
pravedan upravo katonski, pa kada ipak sijevnu od radosti spominjuci 



— 296 — 

Ijepote jezika hrvatskoga, dojimao se mladezi sa dostojanstvom. Mladez ga 
je visoko stovala, ako i nije onako Ijubila, kako pripovijeda Ivan Trnski 
iz prvih godina 1836 — 1837., da je bio najmiliji i najobljubljeniji profesor. 
I mladost profesora ima svoju osobitu moc. 

Antun je bio strog prema mladjima i prema samomu sebi. Godine 1861. 
(pismom od 17. ozujka) pozeli mladi knjizevnik Gjuro Dezelic pored zivoto- 
pisa drugih znamenitih zivucih Hrvata i njegov zivot opisati. On mu ucitelj- 
skom strogoscu odgovara: «Hvalim Vasu lijepu nakanu punu domorodne Iju- 
bavi, koja Vas nuka, da opisujete zivote zasluznih za domovinu muzeva; i 
sasvim se slazem s Vasimi rijecmi, stono ste mi pisali, da narod bez narodnog 
ponosa prije ili poslije mora poginuti; narodni pako ponos da se vrlo 
tim probudjuje, ako se zasluge najodlicnijih Ijudi ili kako Vi velite «kori- 
feja, prvaka» na vidjelo iznose. Ali dopustite mi, da Vam njesto na to 
primjetim. Mislim naime, da pisac zivotopisa mora vrlo kritican biti pri 
izboru takvih Ijudi, mora se cuvati, da domorodni njegov trud ne pro- 
izvede ucinak sasvim protivan onomu, sto je hotio postici. To se pako 
dogadja, kad se tko jos zivuc a citateljem dobro poznat prevec uzdigne 
i kao kakvi gorostas pohvali . . , Mnogomu mogla bi se poroditi misao : 
gle kukavna naroda, u kojem se i ovaj meni poznat siromah kao «korifej» 
opisuje. Ako ne ima taj narod drugih muzeva, nije dostojan, da zivi! 
Zivucega covjeka smijes hvaliti samo, ako je zbilja velik, t. j. ako svi 
vjestaci njegove zasluge kao velike priznavaju. takovom bo. se moze 
reci, da je svojim umnim trudom i svojom zaslugom jos i istu zavist 
predobio. Sa pokojnici pisac lakse stize svrhu ; njih moze bez svakoga 
zapa slobodnije hvaliti, tim vise, cim su u starijoj dobi zivili, samo ako 
su zbilja sto dicna, dobra i koristna za narod ucinili. Iz svega vidite, da 
ste se upoznali u mene, t. j. da me ovako malasna, kao sto jesam, za 
velika drzite. Moj bi zivotopis pa makar da izpravljen tezko budio narod 
na ponos, te s toga cete razumjeti, da bih Vam zaman poslao iskane 
podatke iz moga zivota.» Ovako ponosit, a bez smijesne tastine ostade 
Antun kroz sav svoj zivot. 

Mazuranic se rado bavio povjestnim pitanjima, koliko su zasezala u 
kulturnu a napose u literarnu povijest. Ovaj smjer predocuju nam mnoge 
biljeske, sto ih je cinio za svoju porabu. Toga je smjera i njegova radnja: 
«Kratak pregled povestnice gimnazije zagrebacke»u 
gimnaz. programu god. 1852. Ova je rasprava dobro osnovana. Imade dobar 
pogled na kulturne odnosaje Hrvatske od sestnaestoga vijeka do danas. 
Ako i jeste sve to tek okostnica, opet je ta jaka i na dobrom osnovu, 
ako i ne pokazuje historika, koji bi pogledima u suvremene institucije 



— 297 — 

susjednih naroda donosio svjetla u svoj predmet, za koji kod kuce ima tako 
malo gradiva. Sasvim sigurno i kao kod svoje kuce krece se on u svojoj 
drugoj radnji : «Kratak pregled stare literature hervatske 
(program gimn. zagr. g. 18:)5.), koja je bila namijenjena za uvod u «Ci- 
t a n k u i 1 i r s k u z a vise g i m n a z i j e d i o I. » (u Becu g. 1 856.). 
Kako je u ovom prekratkom uvodu naslikao razvitak literature hrvatske, 
dosta ce biti izreci, da i danas od ovoga nacrta ni najostrija kritika ne 
bi imala nista oduzeti. Jasna i precizna kratkoca pokazuje nam majstora, 
koji iza dugoga i svestranoga obradjivanja jednoga predmeta baci na papir 
u njekoliko crta osnovu jednoga vecega djela. Mnogo se od onoga 
vremena izdalo na svjetlo pisaca hrvatskih, mnogo se pisalo o poje- 
dinim piscima i periodama, ali kako se ovdje sasvim izvjestno karakterisu 
pojedine periode, tako uci nauka i danas. «Citanka ilirska I. dio» jest 
najvise radnja Antunova, premda su mu suradnici Veber i Mesic. U ovoj 
citanci imala bi se po piscima predociti povijest jezika i literature. 
Skladni razvitak povijesti jezika i knjizevnosti pokazati u jednom djelu 
bila je prevelika teskoca, koje ova citanka nije rijesila niti je rijesiti mogla 
u ono doba, kada se joste pravo ni poceli nisu iznositi tekstovi starije 
proze hrvatske. Dapace da zadovolji zivoj potrebi, koja je iskala sto vise 
uzorne proze, mijenjala je redakcija stariju prozu, a time i porusila ono 
glavno nacelo, na kojem ima biti zgradjena ovakova citanka. 

Iza ove radnje sabire Mazuranic svu svoju snagu, da obradi : «nauku 
o naglasu hrvatskom». Godine 1859. dade na svijet svoju «S 1 o- 
vnicu hervatsku. Dio I. Recoslovje». U toj slovnici izadje napokon 
njegova znamenita nauka o naglasu. On je prvi postavio jasni i nepobitni 
zakon izmed narjecja stokavskoga i cakavskoga. Davno je sto on o torn 
misli. Vec god. 1841. pise Babukic Safariku, da je Antun Mazuranic raz- 
dijelio ilirski jezik na stokavski, cakavski i kajkavski (Gl. Zivot Babukica 
g. 1876. Prilozi.). Evo njegova zakona (str. 22. 51.): 

1. «Svaki cakavski naglasak (bio ", ' ili ") u sredini i na kraju rijeci 
prelazi u stokavskom za slovku (syllabu) od kraja, i to kao zavinuti, ako 
je ona slovka u cakavskom duga, a kao slab tezki, ako je u cakavskom 
kratka. Na pr. cakavski : glava, voda, dobrota, neznara, nedam, glasi sto- 
kavski : glava, voda, dobrota, neznam, nedam. 

2. Svaki cakavski naglasak na pocetku rieci ostaje i u stokavskom 
na mjestu, nepromijenjen, van sto se zavinuti pretvori u ostri. Na pr. 
cakavski: oko, meso, p/sem, glasi stokavski: oko, meso, p/sem». 

Ovomu zakonu isao je traziti Mazuranic i historijski razvitak. Ovaj svoj 
rezultat sabire u noti odmah na slijedecoj strani (23.) ovako : «Stari akcenat 



— 298 — 

zovem cakavskim samo zato, sto se u onih Cakavaca, koji su malo udaljeniji 
od Stokavaca, sasvim cist i nepomijesan sacuvao, ali taj isti je od cesti i 
stokavski, a treba da njegda (valjada u predhrvatsko i pred- 
srbsko dob a) bio obci stokavski akcenat svih zemalja od Dunaja pa 
do mora jadranskoga. Traga mu se nalazi i danas dosta u tih zemljah, a 
imenito u Bosni : okolo Kreseva, Novoga Pazara i uza Savu ; zatim u Sla- 
voniji uza Savu, pak u Srbiji iztocnoj (u tako zvanom resavskom na- 
rjecju), u Crnoj Gori, u Barskoj nahiji Albanije i najposlije u Kotorskom 
i Dubrovackom okruzju.» 

Sto je ovdje naslucivao, da bi se preko akcenta bilo moguce za- 
gledati u davno doba prije Hrvata i Srba u ovim zemljama, to pokusa 
vec slijedece godine. U programu gimnazije zagrebacke (g. 1860.) napisa 
raspravu :«Ovaznosti accenta hervatskoga za historijuSlav- 
janah» tek na 7 strana u 4-ni. Ovdje prodje prispodabljati akcenat ca- 
kavski s ruskim u svim prvotnim rijecima, tekar u izvedenim rijecima 
ima razlika. Dakako da se je ruski akcenat tecajem vjekova u kojecem 
promijenio, pak ne moze biti svaka rijec ruska sukladna sa hrvatskom 
cakavskoga narjecja. «Nu i sada — veli on — je sasvim jednak 
akcenat u rijecih, kojimi se cesti tijela covj ecanskoga ili 
pak onakve stvari naznacuju, koje su najpot rebnij e za 
zivot, premdaje i u ostalih prvotnih rijecih vrlorijedka 
razlika.» 

Mazuranic pita: odakle je ovolika slicnost. Ide po tragu povijesti i 
navodi iz starih Ijetopisa ruskih, da su Rusi uzmakli pred Rimljanima iz 
Ilirika i naselili se u svojoj domovini. A valja dobro pamtiti, da je u 
carsko rimsko doba bio napokon Ilirik cijela nasa danasnja monarhija 
osim zemalja ceskih i Galicije. Mazuranic zakljucuje, da su stari Iliri 
barem vecim dijelom bili doista Slaveni, da su prije Hrvata i Srba ovdje 
sjedili Slaveni. Ovako bi najtamnija i najstarija povijest slavenska dobila 
svjetla iz naglasa. «Ovo moje mnijenje — utemeljeno je — ne na kakvom 
golom domisljaju, nego na ocevidnom pojavljenju u akcentu nasega je- 
zika, kojega nitko pobiti ne moze : nu nisam onoliko last, da mislim, da 
se ovo pojavljenje neda drugacije rijesiti; s toga ili historici moje mnijenje 
odobre ili pako zabace, pa bolje rijese, svakako cu biti zadovoljan, ako se 
prizna, da je moj maleni filologicni trud u davni mrak stare historije sla- 
venske stogod svjetlosti bacio.» 

Ova mala raspravica pobudila je dosta senzacije u ucenom svijetu. 
Prizna mu zasluge za nauku car ruski Aleksandar II., kada mu prigodom 
proslave tisucgodisnjice ruskoga carstva (g. 1862.) podijeli red Vladimira 



— 299 — 

IV. razreda, a od Hrvata odlikovan je bio jos Ivan Kukuljevic. Koliko mu 
priznaju historici, vidi se po to-m, sto veoma ozbiljni ispitatelji, kao sto je 
na primjer Samokvasov idu tragom ove iiauke, ali sa historijsko-arkeo- 
logickim dokazima. Ovo pitanje zaiiimalo je obadva Mazuranica do nji- 
hove smrti, te su zajedno izucavali ruski jezik do najtanjih tancina. 

Antun Mazuranic doprinio je joste znamenite prinose Kukuljevi- 
cevoj «Bibliografiji hrvatskoj», a to mu je zaliboze posljednja radnja. I 
slabost ociju i starost i poslovi skole i mnoga zlovolja sprecavahu ga, 
da dalje radi. Od gcdine 1853. ozetijen Jelisavom rodjenom Santel i 
u braku bez djece nije imao obiteljskih briga. Od godine 1861. jeste 
ravnatelj gimnazije na Rijeci, a od godine 1868. zivi u miru u Zagrebu, 
trazeci gotovo jedino drustvo svoga brata Ivana, koga je iznad svih od 
roda svoga na srcu nosio. On je mogao biti strastan kao filolog i bio je 
svom dusom svojom za onaj pravopis, koji je on sa drugovima stvarao u 
ilirsko doba, pak je uveden i za skolsku porabu. On nije bio nikakav po- 
litik, ali na valovima politike, koji nose njegova brata Ivana, uvijek pliva 
cijelo srce Antunovo. On je strastan samo za Ivanovu politiku; on se 
raduje, kada se raduje Ivan, a trpi, kada zlovolja i muke politicke muce 
njegova Ivana. Bio je izabran medju prvim akademicima u akademiju, ali 
se zahvaljuje na casti akademika, a Ijudi pravo rekose, da ga je boljelo, 
sto ne izabrase i veleumnoga mu brata Ivana. 

Kako je Antun Mazuranic svoje uvjerenje znao braniti i zagovarati i 
kako se je opet vladao, kada se je o protivnom uvjerio, to pokazuje naj- 
Ijepse njegov odnosaj prema «Matici Hrvatskoj». Antun bio je medju prvim 
osnovateljima i odbornicima «Matice ilirske» vec godine 1842. Kad se je 
god. 1873. radilo o torn, da se promijene pravila «Matice ilirske», ustade 
on da protestira proti svakoj promjeni. Nije on bio toboze za ime ilirsko, 
ta on je ime hrvatsko medju prvima vec u ilirsko doba poceo uznositi. 
Njega je smelo, sto desetak mladih Ijudi hoce promjenu pravila. Dapace 
dade svoj protest u zapisnik, da vlada ne potvrdi novih pravila. Kada 
je god. 1877. imala preci uprava «Matice Hrvatske» posve u mladje ruke, 
on upravo i rece : «Vi cete potepsti, sto smo mi krvavo sabrali». Al kada 
zapocne «Matica Hrvatska» djelovati, kada zapocne izlaziti i povijest hr- 
vatska, koju je starac tako dugo i tako zeljno ocekivao, kada vidje, da 
nevidjenom brzinom raste i imetak «Matice», starac se okrene, postane 
od Saula Pavao i postane najzarciji pristasa «Matice Hrvatske». Osam- 
desetgodisnji starac, koji malo koga polazi, dolazi cesto s blazenim licem 
do svoga domorodca tajnika «Matice», da cuje, sto se sve snuje i radi 
u «Matici». 



— 300 — 

Antun Mazuranic umre 18. decembra g. 1888. Ostavi iza sebe znatan 
imetak, koji je stednjom iz mladjih godina i svojim knjigama stekao. Ostavi 
ga na uzivanje — osim zapisa svojim rodjacima i dobrotvornim zagrebac- 
kim drustvima — svojoj zeni Jelisavi, s kojom je prozivio sretne dane. AH 
poslije njezine smrti bastine oni, koji su njegovu srcu bili najmiliji. Jedan 
dio imao dobiti brat mu Ivan, koji je imao ovrsiti ovu oporuku. Rodno 
mu mjesto Novi dobiva polovinu svega imetka za osnutak skolske za- 
klade. «0d druge polovine — veli odmah zatim — ostavi jam 
tretjinu «Matici Hrvatskoj» kao posebnu zakladu pod 
imenom «Mazuranicevazaklada» za nagradu poucnih, po- 
pularnim ali ipak korektnim jezikom pisanih novih knji- 
zevnih djela priredjenih za stampu; nu ako bude spisatelj 
hotio svoje djelo sam izdati, da mu se dosudjena nagrada 
izplati, kad mu knjiga stampana bude.» 

Sto je Antun divnom strogosti prema samomu sebi pristedio od 
svojih malenih uciteljskih prihoda, sto mu je donesla njegova «Slovnica 
hrvatska», to udijeli evo prosvjeti svoga rodnoga mjesta i knjizi hrvatskoj. 
Napredak nasega drustva bio mu je radost i veselje njegove visoke sta- 
rosti ; zato «Matici Hrvatskoj » povjerava svoju: «zakladu Mazuranicevu». 
Ljubio je najvise strogu nauku, zato zapisa svoju zakladu samo za «poucne» 
knjige. Draga mu je bila iznad svega skladna Ijepota jezika hrvatskoga, 
zato nije mogao da ne spomene, da iz «Mazuraniceve zaklade» nagradjene 
knjige budu « korektnim jezikom » pisane. Antun Mazuranic nam je u ovoj 
oporuci sastavio pravu sliku svoga uzornoga, stedljivoga, radiaoga i rodo- 
Ijubivoga zivota. Sam si je postavio trajni spomenik, a nama je ostavio 
samo duznost, da ga neuvelim cvijecem plodova duha hrvatskoga za- 
hvalni kitimo. 



<^g^ 




fidolfo Oebet^-^Dhalceoic, 

kanonik prvostolne crkve u Zagrebu. 

I. 

odio se Adolfo Veber — u knjizevnosti poznat i pod imenom 
Adolfo Tkalcevic — 11. svibnja g. 1 825. u Bakru od 
otca Moravca a majke Bakarke. Otac mu bijase, odloziv 
oficirsku cast, nastojnikom na Lujzinskoj cesti, a poslie da- 
cijskim sluzbenikom na Rieci, gdje je malom placom jedva mogao hra- 
niti svoju obitelj. Tu svrsi Adolfo g. 1840. gimnazij s nastavnim jezikom 
talijanskim i latinskim, pak priedje nastojanjem majcinim i zagovorom ka- 
nonika Ivana Kralja u zagrebacko sjemeniste. Ziva i zestoka cud, radi koje 
bi ga drugovi zvali Talijanom, zaplitase ga iz pocetka u mnoge prepirke 
s njimi i u neprilike s poglavari ; ali po malo se smiri i prionu u knjizevnom 
sboru sjemenistne mladezi vjezbati se prevodeci iz talijanskoga na hrvatski, 
pak i u licejskih naucih stece glas nadarena mladica. Zato ga, kad je 
g. 1842. svrsio licejsko dvogodiste, poslase poglavari na bogoslovne nauke 
u pestansko centralno sjemeniste. Tu se cetiri godine marljivo ucase bogo- 
slovje, a kako kaze u svom zivotopisu^ «s prakticnim nagonom, koji mu je 
u cielom zivotu naznacivao pravac radnje», posvecivase najvise pomnje 
onim bogoslovskim predmetom, koji su potrebni za zivot. Uz to se dobro 
nauci vise jezika: njemacki, ceski, poljski i francuzki; jezikoslovje osobito 
mu omili, citajuci Mickiewieczeva «Predavanja o slavenskih literaturah», pak 

^ «Djela Adolfa Veb er a. Zagreb 1885 — 1890. 8-na.» Svezak I. str. 1—44. 
«vlastiti zivotopis» ; taj je kao sto i ostali sadrzaj svih devet svezaka Veberovih «Djela» 
podloga ovoj crtici o njegovu zivotu i knjizevnom radu. 



— 304 — 

Safafikova i KoUarova djela. Zadjevice magjarskih sjemenistnih drugova 
s njim i ostalimi Hrvati radi jezika ostavise u njem zalac za sav potlanji 
zivot. Prema koncu cetvrte godine hotijase poloziti doktorat iz filozofije, 
da bude profesorom toga predmeta u Zagrebu, ali posto biskup Haulik 
zahtievase, da postane doktorom bogoslovja, polozi prvi strogi izpit bogo- 
slovski. Radi slaba zdravlja ne nastavi tih izpita, nego, svrsiv cetvrtu go- 
dinu bogoslovja, ode Ijeti g. 1846. u domovinu s vrlo dobrimi svjedocbami, 
u kojih bijase ipak ta primjetba, da je «nesmotren u govoru» ; to se ti- 
case njegove zestine, s kojom je jednoc u nazocnosti sjemenistnih nad- 
stojnika branio nacelo racionalizma u moralu, povodeci se za njekim svojim 
profesorom. 

Koncem rujna g. 1846. nastani se Veber u zagrebackom sjemenistu kao 
premlad za redjenje. Privatnim poducavanjem uzdrzavase sebe i mladjega 
brata, ucenika u filozofiji. God. 1847. izadje u «Danici» njegov knjizevni 
prvienac: «Kratak opis duga puta». Liepim slogom opisuje svoj proslo- 
godisnji put iz Peste Dunavom do Vukovara, odatle preko Slavonije i Hrvatske 
do Bakra; slike okolica i Ijudi preplice rodoljubnim razmatranjem o narod- 
nosti i jeziku, navlastito kudi njemcarenje i prigovara Sturu, sto je slovacku 
knjizevnost odciepio od ceske. Te godine bude u Zagrebu redjen, i prikaze 
prvu misu u Bakru hrvatskim jezikom. Po zagovoru kanonika Kralja po- 
stane kancelistom u pisarni zagrebackoga biskupa; ujedno ga radi vjestine 
poljskomu jeziku postavise zamjenikom oboljeloga vojnoga kapelana kod 
poljske pukovnije u Zagrebu. Sad je laglje mogao podupirati brata i majku ; 
ali se brzo dobavi neprilika u sluzbi clankom u «Danici»: «Razmatranja 
domorodna», koji je radi odrjesitosti proti Magjarom cenzura obusta- 
vila, i jednako odrjesitim govorom u velikoj skupstini zagrebacke zupanije. 
Iste godine 1847. napisa u «Danici» clanak «Ljudevitu Sturu», nastav- 
Ijajuci polemiku proti Sturovu knjizevnomu separatizmu, narocito proti nje- 
govu zagovaranju posebne bugarske i posebne slovenske knjizevnosti. Veber 
brani ilirsku teznju na knjizevno jedinstvo svih cetiriju jugoslavenskih grana, 
a nagoviesta svoj potonji jezikoslovni pravac ovako : «Dok su Srbi, prije 
Vuka, pisali mjesavinom ruskoga, crkvenoslovenskoga i narodnoga jezika, 
ne bijase u njih slovnici ni traga, nego pisahu bez pravila. Hrvati, odbacivsi 
g. 1835. kajkavstinu, pisu sad jezikom cisto hrvatskim, krasnim i blago- 
zvucnim tako, da se moze natjecati s talijanskim ; slog im je razgovietan 
i ugladjen, te se drze pravila, koja imadu filozoficnu tocnost. Vukov na- 
rodni jezik, pravopis i slovnica puno su blize Hrvatom, nego li prijasnji 
slavenosrbski jezik; a sto nas jos dieli u slovnici i pravopisu, to ce izce- 
znuti, kad i Srbi stanu filozoficki obradjivati jezik. I Slovenci primise nas 



— 305 — 

organicki pravopis, a spremaju se uvesti nas knjizevni jezik. Eto napredka, 
koji treba dalje gojiti. Potrebno je jedinstvo u jeziku i pravopisu. A nema 
pod suncem literature, gdje hi se knjizevni jezik sasvim sudarao s puckim 
jezikom; tko to zahtieva, postavlja granice narodnomu razvitku». U «Danici» 
napisa godine 1847. jos clanak «Njesto za ucitelje pocetnih uci- 
ona». Odsudiv stari nacin sricanja, tumaci novi Olivierov analiticki i Witt- 
merov sinteticki nacin, kako se djeca uce citati, pak onda treci novi, koji je 
izumio Poljak Trentovski, a koji ide srednjim putem medju englezkim empi- 
rijskim i njemackim racionalistickim nacinom : taj je najbolji, a posve je prema 
naravi slavenskoj, te ga pisac preporuca uciteljem u Hrvatskoj. U «Hr- 
vatsko-slavonsk o-d alraatinskih Novinah» napisa Veber iste godine 
dva poduga clanka: «Dopis izZagreba uBakar»i«Dopis izBakra 
u Zagreb* ; u prvom udara na njemcarenje, a u drugom na talijancarenje 
u hrvatskom druztvu, ali hvali, sto je u Posavini i sto je u Primorju 
vriedno pohvale. Ako jos spomenemo, da je Veber god. 1847. napisao i 
dvie pjesmice «U spomenicu»: to nam se vec u prvoj godini nje- 
gova knjizevnoga rada pokazuju u zarodku tri glavna podrucja njegova : 
putopisno, jezikoslovno i didakticno, a dva uzgredna : politicno i beletri- 
sticno. I poslie je tiekom zivota kadsto po koju pjesmu, po koju pripoviest 
sastavio, premda nije bilo u njega pjesnicke zice. 

Sliedece godine 1848. napisa u «Danici» prvu svoju razpravu iz este- 
tickoga podrucja: «Njesto o kazalistu», dokazujuci na psihologijskom 
temelju korist kazalista za prosvjetu i za narodnost, te potrebu, da se u 
hrvatskom kazalistu osim hrvatskih komada prikazuju u prievodu drame 
srodnih nam naroda «dakle najprije slavjanske, onda talijanske i francezke, 
a tek najposlie njemacke drame, koje su do sada imale prvenstvo». Druga 
mu je razprava te godine u «Danici» politicno-literarna, pod naslovom : «Do- 
morodne misli». Nacrtav obci slavenski i napose ilirski knjizevni pokret, 
vojuje proti njemcarenju i proti latinskomu jeziku u Hrvatskoj, a za vlast 
hrvatskoga jezika u svem javnom i privatnom zivotu, te poziva na rodo- 
Ijubni dusevni rad, najpace na pisanje knjiga za puk i za skole. U dokazih 
njegovih za prednost hrvatskoga jezika prama njemackomu i latinskomu vec 
se izticu njeke teorijske jezikoslovne m.isli, koje je kasnijih godina ob- 
sirnije razvijao.» Hrvatski jezik nadkriljuje ustrojem u mnogom obziru niem- 
stinu, i mnogo je blagozvucniji od tvrdoga, nemiloga i duhom nam nesrod- 
noga njemackoga jezika. A sto se tice latinskoga, ciji branitelji vele, da 
je savrseniji od i kojega zivucega jezika, to ga nas nadkriljuje bogatstvom 
korjenika, a u slovnickom ustroju nema medju njima velike razlike : hr- 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 20 



— 306 — 

vatski jezik ima sve slovnicke prednosti koje i latinski, osim pasivne forme: 
u frazah se doduse razlikuju, ali nas izlazi premac latinskomu. U tehnickih 
znanstvenih izrazih latinski je mnogo iz grckoga pozajmio, a mi cemo svoj 
jezik razviti i do filozofijske savrsenosti dotjerati, do koje je ceski i poljski 
vec dopro ; tako ce nas jezik postati prikladniji za znanosti od mrtvoga la- 
tinskoga, jer samo ziv jezik moze za nove misli tvoriti nove rieci. Osim 
tih teoretickih vojuju i prakticki razlozi za narodni jezik. Nasi latinski go- 
vornici, ucenjaci i pjesnici nista nisu djelovali na narod, te je on zaostao 
za 200 godina. Knjizevnost treba da sav narod prosvjetljuje, a to moze 
samo narodnim jezikom; slavenska prosvjeta mora biti pucka, ona mora 
puk dusevno podici. Kollar kaze : nema narodnosti bez svoga jezika; Herder: 
nije covjek, koji ne Ijubi svoga jezika; a nasa narodna poslovica: tko 
moze biti svoj, nek ne bude tudj». To je podloga, na kojoj je Veber poslie 
pod Bachovim sustavom onako odlucno i zarko branio hrvatski jezik proti 
njemcariji. Sve razprave Veberove iz god. 1847. i 48. o knjizevnosti, je- 
ziku i skoli, pisane su liepim i jasnim slogom, i s njekim filozofskim duhom, 
koji je odgojen naukom logike i psihologije; samo u gdjekojem clanku 
ima prebujna nakita u uvodu, inace je retoricki ures umjeren i ukusan. 
Veoma zestoko pak pisani su njegovi clanci u «Hrv.-slav.-dalm. Novinah» 
g. 1848. «Robstvo duhovnika» i polemicki «Odgovor na dvanaest 
lazi opr ovrgnutih», kojim Veber vojuje za tadanju teznju jednoga 
diela svecenstva na reforme u disciplini. Timi clanci do kraja se zamjeri 
Veber biskupu Hauliku, bivsi mu vec prije radi racionalizma i politickoga 
opornoga duha tuzen, te ga biskup pocetkom rujna g. 1848. iz kancela- 
rijske sluzbe odpravi za kapelana u Dubovac. Tu postadose prvi njegovi 
p r i e V d i iz tudje beletristike: «Alamontada» iz njemackoga 
od Zschokkea i «Pan Podstoli» iz poljskoga od Krasickoga, te iza- 
djose g. 1849. u «Narodnoj knjiznici» u Zagrebu. Iste godine napisa u 
«Katolickom listu» razpravu «S v e c e n s t v o», kojom stece pohvalu bi- 
skupa Haulika. 

Jeseni godine 1849. ode iz Dubovca za namjestnoga ucitelja na za- 
grebacki gimnazij, i tako zapoce njegova uciteljska sluzba, kojoj se je vec 
davno zelio posvetiti. Tiekom g. 1850. napisa u «Katolickom listu» dva 
clanka : «N a s a b o r b a» i «P o t r e b a u g 1 e d a u v j e r i» ; u potonjem 
dokazuje pogresnost racionalizma u moralci. uskrsu g. 1851. bude poslan 
na sveuciliste becko, da uci slavistiku i latinsku filologiju. Tu stece znan- 
stvenu podlogu za svoje potonje jezikoslovno djelovanje. 



307 — 



II. 



Na beckom sveucilistu ucase se Veber slavistiku kod Miklosica i la- 
tinsku filologiju kod Grysara tako marljivo, da je vec za godinu dana, 
koncem ozujka g. 1852., mogao poloziti uciteljski izpit iz hrvatskoga i la- 
tinskoga jezika za cieli gimnazij. Grysar bi poslie onim kandidatom iz Hr- 
vatske, koji su takodjer htjeli sto prije pristupiti izpitu, znao govoriti: 
« Veber je to mogao, ali vam treba uciti tri godine». A Veber je smogao 

V 

u Becu vremena jos i tomu, da sastavi prvu u nasoj knjizi «Citanku 
lirvatskuza male gimnazij e», koja je izasia g. 1 852. ; u njoj 
je dosta prikladan izbor stiva iz hrvatske knjizevnosti, i osam clanaka, 
koje je sam Veber sastavio (dva su narodo- i zemljopisna o Rusiji a tri su 
iz hrvatske poviesti). 

Svrsiv izpite u Becu, bude pozvan za namjestnoga ucitelja na zagre- 
backi gimnazij; vec 26. svibnja iste godine 1852. bude imenovan pravim 
uciteljem. Sa sinovskom zahvalnoscu, kojom se je vazda odlikovao, pozove 
k sebi majku i sestru. U svom uciteljskom zvanju stjecase revnoscu i pra- 
vednom strogoscu, pak rodoljubnim duhom sve to vecu Ijubav i stovanje 
svojih ucenika i njihovih roditelja, te za kratko postade Ijubimcem mladezi, 
kojoj je osobito od onda, kad je g. 1854. zacela germanizacija, bio Veber 
glavni « defensor patriae » proti njemskutaru ravnatelju Premruu. 

Odmah prve godine, kad je postao pravim uciteljem na zagrebackom 
gimnaziju, zapoce Veber svoj znanstveni rad u hrvatskom jezikoslovju s ta- 
kovim uspjehom, da je do skora postao kolovodjom zagrebacke knji- 
zevne skole. Zametci njegovu smjeru vec su u njegovih razpravah od 
g. 1847. i 48.; ali istom pOvSto je u Becu stekao strucnu naobrazbu u 
siavistici i latinskoj filologiji, mogase u programu zagrebackoga 
g i m n a z i j a g. 1 852. napisati razpravu : «Koristinacin preda- 
vanja latinskih klasika».Ta razprava je p r o g r a m Vebero v, 
donjekle i program zagrebacke skole, o hrvatskom knji- 
zevnom slogu. 

Glavne misli toga programa jesu ove : Prijasnji nauk latinstine u Hr- 
vatskoj kvario je hrvatski jezik, ucitelji stvarahu slovnicke forme, kojih 
u nasem narodu nema. Ali sada se nastojanje starijih lliraca o ugladjenom 
slogu pobija krivom recenicom : sto nam je stalo do slovnickih sitnarija, 
samo neka je stvar dobra ! To se protivi Ijudskomu duhu, koji ide ne samo 
za znanjem nego iza krasotom. U svakom su narodu najglasovitiji 
oni pisci, koji su ucenosti pridruzili krasotu. Da si i mi pribavimo krasotu 
sloga, potrebno je ucenje latinskih klasika. Ono nam 



— 308 — 

doduse donosi i stvarnu korist: upoznajemo velicinu u drzavnom zivotu, 
upoznajemo rimsko pravo, a Ciceron nam pokazuje, kako treba filozofiju 
stopiti sa zivotom, sto dolikuje i slavenskoj naravi. AH poglavita je korist 
formalna, stilisticna. Ne treba da svoju narav i komu za volju zrtvujemo, 
ali nam valja i rimske naravi njesto primiti, ako hocemo da se pomladimo 
i okriepimo ; onda ce nam jezik biti poput latinskih klasika i muzevan i 
mekan, i osbiljan i saljiv: savrsen. Nema znanosti, kojom bi se toliko mogao 
ne samo um mladezi formalno obrazovati, nego i nas narodni jezik 
usavrsiti, sto upravo ucenjem latin skoga jezik a. Kao sto je 
bio narod rimski u zivotu filozofican i dosljedan, tako mu se i jezik odli- 
kuje timi svojstvi : on ima strogu slovnicku dosljednost. Strogo 
razlucivanje i zaimena i predloga i veznika, pak pokaznoga i veznoga na- 
cina, osnovano na stalnih pravilih, uci, da nije prosto upotrebljavati 
sad ovo sad ono po svojoj volji. Tim se ukida predsuda, koja je mah pre- 
otela tako zvanih sinonimih, daje toboze svejedno, odabrao pisac ovu 
ill onu riec. Priviknuvsi tankim razlikam u latinskom jezik u, 
lako cemo i svoj, u kojem se jos sveplete i mete, probrati, 
razluciti, i razjasniti, ter uciniti, da nam bude uzasvu 
tocnost raznolik i Slobodan. Osim toga ima nas jezik mnogo svoj- 
stava, kojim jos ne mozemo naznaciti pravila, te cesto biva, da preobra- 
zujemo jezik sad na talijansku, sad na njemacku. Da se to 
dokine, treba jezik, istina, najprij e uci ti iz d omacih izvora, 
obaziruc se i na druga slavenska narjecja, osobito na sta- 
roslavenski. Ali i ostala slavenska narjecja gdjesto su izkvarena, po 
tudjih jezicih, Mnogo nam se olakocuje posao, kad proucivsi latinski 
jezik, gdje su sva moguca pravila sto tocnije naznacena, 
opazimo, da seinas u njecem snjimslaze:tune treba 
nista drugo, vec ona pravila na nas jezik prenieti, tepi- 
sati tocno prema njegovoj naravi. Takovih svojstava ima za 
cudo mnogo. 1. Jasnost sloga najveci je ures jezika, a latinski je u 
tom nadkrilio sve ostale. Buduci da je glagol jasniji od samostavnika, to 
je u onom jeziku najveca jasnost, komu su izreke osnovane na glagolu ; 
a latinskomu jesu. K tomu je u njem cesta poraba zaimena i odnosnih 
izreka, a riedka je poraba prienosa (metafora); zatim ima u njem svaka 
riec odredjeno znacenje. Svata svojstva ima i nas jezik; on 
je po sebi nedostizno razumljiv. Ali mi ga kvarimo, prevodeci iz tudjih 
jezika, i turajuci u nj same samostavnike ; u tom se najvise povodimo 
za njemackim jezikom, u kojem prevladjuju samostavnici i tropi. 2. Latin 
ima malo, a Niemac jos manje rjecotvornih docetaka. Zato 



— 309 — 

Niemac rado sastavlja vise rieci u jednu, a Latin pomaze si opisivanjem. 
Nas jezik ima mnoztvo formativa, kojimi se svaki pojam tocno izraziti 
dade, pa ne trebamo njemackoga nacina. Ali njeki kvare nas jezik, povo- 
deci se za njemackim sastavljanjem rieci. Bolje je, da pisemo na latinski 
i romanski nacin : to je jasnije, a ne kvari se narav jezika. 3. Dionici 
(participi) i rese i krate govor, kad sluze, gdje im je mjesto. Krasni su 
latinski dionici ; oni se kao niti protezu kroz cielu tkaninu jezika, te ih 
treba, ako hocemo, da nam jezik bude krasan, i kod nas ucvrstiti. Nisam 
za to, da se u nas metne dionik ondje, gdje mu je u latinskom mjesto; 
ali buduc da imamo malo ne sve latinske, a i svoje dionike skupa s ab- 
solutnim nominativom, to nam treba prouciti, koji je nas dionik prama 
kojemu latinskomu. Ne treba tih dionika za to zabacivati, sto ih Latini 
imaju, bojeci se, da cemo si njimi polatiniti jezik. Vjest bo Latinac, pro- 
citav njekoliko nasih boljih knjiga, namah ce opaziti, gdje se mozemo slu- 
ziti dionikom ; ali drugi, ako i postavi dionik onako, kako mu narav do- 
nosi, slabo ce znati drzati se uviek pravila ili ga drugomu kazati. 3. U 
svakoj razvijenoj knjizi ostro se r a z 1 i k u j e p j e s n i c k i jezik o d p r o- 
znoga: onaj je pun slobode i razlike, a ovaj strog i dosljedan; to liepo 
pokazuje zlatno doba latinskoga jezika. Ali mi smo zalutali stranputice, 
te uceci se jezik iz narodnih pjesama, mislimo, da je ciela ona smjesa fo- 
rama i rieci svigdje dobra i praviina. Tomu metezu treba na put stati, i 
tocno naznaciti, sto da se u prozi zadrzi, sto li iz nje iztjera. Ne treba 
se u tom povoditi za Niemci, nego za Latini. 4. Glasovit je latinski jezik 
i sa svojih perioda i ritma; u njem su ciele povorke izreka nanizane 
kano struk bisera i zarubljene prekrasnim ritmom. U nas se obicno misli, 
da periodi nisu prama nasemu jeziku. Ta se je misao porodila odatle, sto 
su njekoji nasi pisci, ne poznajuci naravi nasih dionika niti latinskih pe- 
rioda, pisali po latinskom poslovnpm slogu. Dionici treba da skra- 
cujemo obsirnije opise, pak ce i nas slog zasluziti hvalu «immortalis bre- 
vitatis», koju Rimljani sipahu Sallustiju. U Vuka, koji se ne moze koriti, da 
se je izkvario latinstinom, ima perioda, kojimi bi se mogao i Ciceron po- 
nositi. Da se tako krasnomu slogu dovinemo, najkraci je put ucenje latinskih 
klasika, tih vjecitih uzora najugladjenijega ukusa: u njih su se ugledali 
Dante i Petrarca, Schiller i Gothe, pak i nasi Gundulici i Gjorgjici, te je 
nasa duznost, da nastavimo, sto su nasi predji umno zapoceli. 

Da se donjekle doskoci potrebi hrvatskih skolskih knjiga za gimnazije, 
sastavi Veber g. 1853. «Latinsku citanku za II. razred» po Schien- 
nagelu, i «Latinsku slovnicu za male gimnazije». Dobivsi na 



— 310 — 

skoro nalog, da sastavi i «skladnju hrvatskoga jezika», bijase mu se vise 
godina pripravljati za takovo u nasoj knjizevnosti posve novo djelo. 

Postavsi g. 1853. odbornikom «Matice ilirske», priredi po nalogu od- 
borovu novo izdanje Gunduliceva Osmana, koje izadje g. 1854. 
s njegovim uvodom : «Ivan Gundulic Franjin». To je prva Veberova 
esteticka ocjena, a prva hrvatski pisana ocjena «Osmana». U njoj su 
primjetbe o jeziku najznatnije. «Blagoglasje jezika dotjerano je na vrhunac 
savrsenstva, ali je u njem dosta tragova talijanskomu utjecaju. Gundulic 
nije mogao odoljeti talijanskoj milini, te je prekrajao jezik na mekocu. Ali 
pretjerano blagoglasje skodi jeziku, odvracajuci ga od naravi, koja je od 
svega najsavrsenija i najljepsa. Da bude jezik liep, treba njeki naravski 
razmjer izmedju mekih i tvrdih zvukova. Nas jezik je Ijepsi od talijanskoga 
i njemackoga; jer dok onaj i tvrde stvari meko izrice, a ovaj i meke 
tvrdo, nas je prema naravi sad tvrd, sad mekan. Gundulicev jezik ponjesto 
zaostaje za onom osbiijnosti i jedrinom, koja je u Cengicagi». 

God. 1855. napisa Veber u «Nev enu» po nagovoru urednika Prausa 
novelu iz zagrebackoga zivota pod naslovom:« Zagrebkinja», a poslie 
nje jos i drugu iz bakarskoga zivota: «Ljubavne sgode i nesgode 
Avelina Bakranina». Znatnija je njegova obsezna esteticna ocjena 
«Mejrime, tragedije odMatijeBana» u «Nevenu» g. 1856. ; opazke 
o dramatickoj kompoziciji, stihu i jeziku, dadose povod zivoj polemici, koju 
su s njim vodili u «Nevenu» Praus i Ban. Praus prigovori Veberu, da je 
znacaj Zivana u «Mejrimi» i njegov zaplet s Ljubicom i Mejrimom «podpuno 
nevjesto ocienio, trazeci u njem savrseno bice mjesto covjeka». Posto je 
Veber nastojao suzbiti taj prigovor, napisa sam Matija Ban sa strucnom 
vjestinom obranu Zivanova lika; polemicke primjetbe Veberove toj dra- 
maturzkoj razpravi Banovoj ne uzdrmase njezine snage. Ali sto se tice 
ocjene jezika u Mejrimi, Ban priznade Veberu, da su mnogi njegovi pri- 
govori osnovani. Veber bjese naime iztaknuo njekoliko germanizama i ta- 
lijanizama i dodao obcenitu primjetbu, da «jos nemamo valjane slovnice, 
te svatko pise lokalizme svoga rodnoga kraja; skrajna je nuzda, da se 
osnuje obci jezik na osnovu svega naroda, bez lokalizama». S njegovimi 
naceli o knjizevnom jeziku dobro se slaze Banova izjava, da «knjizevni 
jezik mora umjetnicki razvijati jezik pucki, a ne drzati se njega robski». 
Napokon, sto se tice stiha, bjese Veber prigovorio, da je narodni deseterac 
u Mejrimi na njekojih mjestih nepravilan i hrapav, ne imajuci pravilne ce- 
zure, a «ne valja samo brojiti slovke u desetercu, nego treba paziti i na 
naglaske : inace izlazi stih hrapav ; doduse jos se ne zna, ima li se u nasem 
desetercu paziti na oboje, na naglas i na kvantitet slovaka». Na ovo pi- 



— 311 — 

tanje nase metrike povratio se Veber njekoliko godina poslie ; Ban u svojem 
odgovoru ne dodira se toga pitanja, nego opaza, da »tragicki stih nema biti 
kao prostonarodni jednolican, to jest : takov, da se sa svakim stihom smisao 
zavrsuje, vec treba da se stihovi vezu, kako to on po svojem osobitom 
sustavu za organizaciju tragicnoga stiha provodi, pak ce to jos dalje raz- 
vijati i dotjerivati, a po torn sustavu navlas se ne drzi obicne cezure». Od 
ove potonje osobine Ban je poslie ipak odustao. 

Znamenita je iste godine 1856. Veberova jezikoslovna razprava u 
«Nevenu» : «Ustroj ilirskoga jezika». Ona je u svezi s rodoljubnom 
oporbom njegovom proti ponjemcivanju zagrebackoga gimnazija i proti 
obcoj germanizaciji u Hrvatskoj. God. 1854. pocese uvoditi njemacki jezik 
za nastavni a progoniti hrvatski. Za uztuk proti tomu stade Veber, komu 
Premru nije htio dati hrvatskoga jezika u ni jednom razredu, svom silom 
uma i srca svoga buditi mladez, izticuci u tumacenju latinske slovnice i 
latinskih klasika prednosti hrvatskoga jezika prama njemackomu i slaveci 
velicinu patriotizma u Rimljana; u sjednicah uciteljskoga sbora odrjesito 
se opirase germanizaciji. Ucenici zivo pristajahu uz njega, i pokazivahu 
mu svoju zarku zahvalnost i odanost cestitajuci mu na njegove godove 
pjesmami. Nadzornik Jarc obtuzi ga ministarstvu, da je neprijatelj skolskoga 
sustava i hrvatski pretjeranac. Ministarstvo mu podieli ukor. To potaknu 
Vebera te on, «koji bi u onoj domorodnoj vatri udario bio na citav sviet», 
napisa, za pobudu domorodne misli u mladezi, jezikoslovni clanak u «Ne- 
venu» : «Ustroj ilirskoga jezika». Gotovo nijedna jezikoslovna raz- 
prava u nasoj knjizevnosti ne podaje tako podpunu i jasnu sliku Ijepote i 
bogatstva nasega jezika ; ona je u svoje doba razplamcivala i mladez i 
starije rodoljube za hrvatski jezik te im bila jedan stit proti germanizaciji. 
Jezgra joj je ova. I. A. Bogatstvo u korjenikah. Sto je jaci i tvorniji 
duhnaroda, to vise korjenika ima njegov jezik. Hrvatski jezik neizmjerno je 
bogat korjenikami za sve prirodne pojave i sve druztvene odnovsaje; to po- 
kazuju nase rieci za geografske obiljezbe u gorah, i za razne stupnjeve 
srodstva, pak nase onomatopoeticke rieci. Za pretjeranu abstrakciju nije 
stvoren nas narod, ali za razborito umovanje obiluje mu jezik riecmi, te 
bi se iz nebrojenih narodnih poslovica mogla sastaviti psihologija, etika 
i ciela filozofiija zivota, kako su Celakovski i Star za ceski jezik pokazali. 
B. Bogatstvo rjecotvornih pocetaka (prefixa) i docetaka (sufixa). 
Njim izlazi nas jezik neprispodobivo kratak, plastican i jedar ; jer se cesto 
samim jednim slovom tako mienja misao, da drugi jezik treba vise rieci 
za to, n. pr. bieljeti i bieliti, banovati, djevovati. U nasem jeziku moze se 
od svakoga samostavnika naciniti sila diminutiva i augmentativa ; u obce : 



— 312 — 

u njem se tvorkami mogu naznacivati razni odnosaji vremena, mjesta, po- 
slovanja, pocimanja, docimanja, trajanja, osoba, sredstava it. d. U torn 
je ustroj nasega jezika divan, a mnogo vriedi, da se misao izrece sto 
krace; kolika se sila rieci pravi raznimi tvorkami na pr. iz korjenike 
«pis», gdje Niemac za jednu nasu riec mora praviti sastavljenicu od dva 
tri korjena; a onda opet predlozi kao prefixi tvore od jedne nase rieci 
citav niz rieci razna znacenja. 11. Ljepota jezika u glasovih. U 
tom nema nasemu jeziku druga. Ljepota je raznolicje ugodno uredjeno ; a 
jezik je Hep, koji se sto vise primice prirodi u izmjeni snage i njeznosti. 
Suglasnici su u jeziku, sto su u prirodi tvrdi pojavi, a glasnici, sto su u 
prirodi mekani i njezni pojavi. Zato treba, da se u jeziku nalazi uz mno- 
zinu stalna izmjena suglasnika s glasnici. Suglasnika ima nas jezik vise 
nego i koji drugi evropski, i to blagoglasnih : nasi /, c\ s, z, j\ itd. ne 
nalaze se skupljeni nigdje drugdje, a zubore i romone poput glasbe. Slovo 
J drzi se za najmekse, a ono je upravo dusa ustroju nasega jezika, njim 
se umeksavaju malo ne svi suglasnici, a carobno je, kad se sdruzi s glas- 
nikom <p; gdje ima tudjih rieci prema nasim: mojoj, miloj, roj? Glasnike 
imamo samo ciste, kako talijanski jezik; glasnici a i o, koji su najblago- 
glasniji, najvise preplicu tkaninu hrvatskoga jezika. A to glasovno gradivo 
u njem je najljepse uredjeno, tako da se uklanja i tvrdoci, ne sastavljajuci 
u korjenikah vise od po dva suglasnika, i pretjeranoj mekoci, razstav- 
Ijajuci po dva glasnika suglasnikom ?> ili J (saliz^en). Njesto tvrdji polu- 
glasac r vecinom stoji u riecih, kojimi se izricu tvrdi u prirodi pojavi; a 
francezko sacr (e) tvrdje je od nase «srne», jer ondje stoji r na koncu 
rieci. Po dva glasnika imamo u docetcih a^?, io, uo^ ali to je liepo kao 
u talijanskom; pak imamo i nase ie (koje se izgovara ije), prema tali- 
janskomu «cielo». Krasno je u nasem jeziku i to, da se vise od dvie 
trecine rieci i oblika docima glasnikom, po cem izlazi jezik pun, a opet 
nije jednolicnosti talijanske, gdje se svaka riec docima glasnikom. Nas 
jezik je donekle blagoglasniji i od talijanskoga, koji ima premalo tvrdih 
zvukova, a u nasem je liepo razmjerje glasnika i suglasnika. K tomu 
dolaze jos Ijepote od shodna naglasivanja, i od sklanjanja, sprezanja, po- 
redanja rieci, i od razborito umjetna sloga: sve to uzevsi, vidi se carob- 
nost nasega jezika. III. Bogatstvo i ljepota jezika u oblicih. 
Krasno je, sto je zivo, a ruzno je, sto je mrtvo, ukoceno. Nas jezik je 
zivotom ziv: sve se u njem mienja, sklanja i spreze. A. Koliko je obilje 
nasih padeznih oblika prema jednolicju talijanskih i njemackih. 
Nas jezik ima u tom prednost i od grckoga i latinskoga. Ta promjen- 
Ijivost ukida u prozi jednolicnost, podaje slogu retoricku oblinu i silu (te 



— 313 — 

je nas jezik upravo stvoren za govornictvo), a u poeziji podaje obilje 
raznih srokova; na pr. Gjorgjiceve «Pjesni razlike» trebaju u 57 strofa 114 
srokova, pa od tih su 93 razlicita, a samo 19 ih je po jedanput ponovljenih; 
pa kakovi su to srokovi : sve se cesti govora sricu unakrstice sa svimi. 
Tolikom raznolicnoscu ne moze se ponositi ni jedan drugi jezik. B. 
Prediiost je nasega jezika izvjestni i neizvjestni pridavnik: 
odatle raznolicnost likova, zivost sloga. Niemac toga nema, a Talijan i 
Latin zaostaje za nami. (Pravilo o torn, kada treba u nas rabiti izvjestni 
a kad neizvjestni oblik pridavnika, prvi put se u ovom spisu postavlja, a 
gradi se na razlici predikatnoga, epitetnoga i atributnoga znacenja). K 
tomu formalnomu bogatstvu nasega pridavnika dolazi jos i to, da se od 
svakoga stvarnoga samostavnika moze napraviti posjedovni pridavnik (na 
ov^ in^ ski^ Ji)^ pak tim postaje nas jezik krepciji i tociiiji i od latinskoga. 
C. U zaimenu sdruzio je nas jezik prednosti malo ne svih pojedinih 
evropskih jezika, te nadkriljuje i latinski i njemacki jezik. I u brojnicih 
ima veliko bogatstvo likova i promjena. D. U g 1 a g o 1 u je nas jezik 
nadkrilio sve druge osim grckoga. Glagol je najjaci tumac Ijudskih misli : 
on je plod osjecanja, njim se tvore najjasnije, zorne pomisli, dok je samo- 
stavnik plod abstrakcije ; glagol je jasniji od samostavnika, te je u svih 
jezicih ponajsavrsenije razvit. A nas jezik upravo je glagol ski; u 
okretnoj porabi glagola kusa se vjestina hrvatskoga pisca. Nasi glagolni 
oblici toliko su obilni, da ih jedini grcki glagol u njecem nadmasuje. 
Prednost je nasega jezika, da ima imperfektivne i perfektivne glagole, a 
medju onimi razlikuju se opet trovrstni : kontinuativni, iterativni i frekven- 
tativni. Koliko u tom zaostaje za njim njemacki glagol ! Kolika bezprimjerna 
obilnost i bujnost nastaje u nasem glagolu po tom, sto on sastavljanjem 
s predlozi prelazi iz imperfektivne vrsti u perfektivnu ! Kolika je bujnost 
nasega glagola u vremenih ! A sto se tice glagolskih dionika, koji su rec 
bi zlatne spone u jezicnoj sgradi, te se njimi najbolje postize kratkoca i 
ugodnost u pripoviedanju, to je grcki jezik prvi, ali za njim ide latinski 
i pored njega nas, a romanski jezici i njemacki daleko zaostaju za nasim. 
Od nacina glagolskih nema nas jezik konjunktivnoga, ali ima pogodbeni i 
dopustni, pa tako moze i on izricati neizvjestne misli; latinski jezik je 
pretjeran u porabi konjunktiva, izricuci njim i posve izvjestne misli, a za 
latinskim se sliepo povodi njemacki jezik. Pasivom su grcki i latinski jezik 
prvi; nas zaostaje u tom za njima, nemajuci pasiva, pa ako i krparimo 
pasivne oblike, kad prevodimo iz klasicnih jezika, to ih inace ne valja 
rabiti. Dakle nas glagol stoji namah do grckoga, koji je najsavrseniji; 
jerbo, osim grckoga, ima nas glagol najvise vrsti, vremena i nacina, a u 



— 314 — 

njih najvise promjena; samo je steta, sto je izgubio dual. Sila oblika u 
nasem glagolu dolazi od dusevne snage nasega naroda i od izvornosti 
jezika, sto mu sluzi na neizmjernu diku. E. Prislov nas ima veliko 
obilje oblika, a najljepsi su na ice^ koji se u drugih jezici moraju obsirnije 
opisivati. V e z n i c i nasi premci su latinskim, koji su vrlo raznovrstni ; 
jedini nas da smeta, on bo je sve u svacem, te gotovo nema izreke, da na 
nj ne naidjes. P r e d 1 o z i obiluje nas jezik toliko, da bi se mogao zvati 
predloznim. — Po torn se moze bogatstvo i Ijepota hrvatskoga jezika u 
kratko oznaciti ovako : nas jezik je bogat u korjenikah i 
tvorkah, blagoglasan sa razmjerno uredjena gradiva, 
plastican sbog divna ustroja, ziv s nebrojenih pro- 
mjena, razgovietan i krepak po onomatopoetickih 
riecih, kratak i krasan po dionicih, prerazlicit od sile 
raznih oblika, svakakovrstan bratimiti se sa svakim, 

V 

dapacei prednjaciti mnogomu drugomu jezik u. Sto pako 
sliedi odatle, — zavrsuje Veber, — to ostavljam umu svakoga nepristranoga 
covjeka. — Dobro su razumjeli Vebera i ucenici i stariji rodoljubi : nje- 
gova razprava bijase moralni poraz germanizacije. 

Iste godine 1856. izadje «Ilirska citankaza gornje gimna- 
zije, knjiga I. (od najstarije dobe do g. 1835. )», koju su sastavili Ma- 
zuranic, Mesic i Veber. Na poziv zagrebackoga gimnazijskoga ravnateljstva 
napisa Veber g. 1857. kratak sud o «Ilirskoj slovnici Vjekoslava 
Babukica». U toj prvoj svojoj slovnicarskoj kritici ocitova on njeka 
didakticna nacela, kojih se i poslie u mnogih svojih radnjah te vrsti drzao : 
«Tocnost, kratkoca, i razumljivost glavna su svojstva, koja treba da ima 
slovnica za nizi gimnazij. Mladez treba stalnih pravila, koja ce tocno na 
pamet nauciti. U skoli treba uciti obci knjizevni jezik, a nikakve provin- 
cializme. Nacin, kako se pise slovnica za ucene jezikoslovce, ne valja za 
skolsku slovnicu». Godine 1858. ocieni Veber u «Narodnih Novinah» 
jezik Jurkovicevih pripoviesti za puk «Tri lipe»; krivo shvativ Jurko- 
vicev predgovor onim pripoviestim, navali Veber zestoko proti toboznjoj 
namjeri lokalnoga puckoga kolorita u jeziku, koju je Jurkovic svojim od- 
govorom (takodjer u «Nar. Nov.») odrjesito odklonio. Veoma pohvalnu 
ocjenu napisa Veber u «Narodnih Novinah» g. 1859. o tada izasloj 
« Slovnici hrvatskoj An tuna Mazuranica». U njoj Veber pod- 
punije razvija svoja nacela o slovnici nasega jezika. Glavne su misli u 
toj obseznoj ocjeni ove. Nepravilnosti u pisanju nasih knjiga krive su nase 
dosadanje slovnice, navlastito tim, sto se ili suzuju na jezik jednoga kraja^ 
ili sgrcu silu gradiva bez logickoga reda i pregleda. Tomu metezu ucinila je 



— 315 — 

kraj Mazuraniceva slovnica. Pregledav sve razlike nasih narjecja i prouciv 
jezik sam u sebi prema zakonom staroslovenskoga i drugih slavenskih 
jezika, iidario je Mazuranic takova pravila, koja nas jezik povracaju k prvo- 
bitnoj cistoci a ne vriedjaju odvise sadasnje porabe, koja ima uviek znatan 
glas u viecu jezikoslovnom. Baveci se cieli svoj zivot ucenjem nasega 
jezika toli iz najstarijih (cakavskih) koli iz najnovijih (stokavskih) izvora, 
izvadio je Mazuranic iz cieloga gradiva jezicnoga ono, sto moze svaki 
nasinac i najlaglje prigrliti i najbolje probaviti ; zabacio je pokutne preraz- 
licite porabe i drzao se obcenitosti pravila, osnovanih na samu jeziku. U 
sklonitbi je 3. 6. 7. padez visebroja navrnuo u prvobitnu pravilnu formu, 
koja nije ni u stokavaca izumrla, pa tako je jeziku povratio i dvobroj, 
koji su Srbi bez razloga pomiesali s visebrojem. Pisanje nije tezacka nego 
tezka i riedka umjetnost, do koje se moze doci samo naukom i vjezbom. 
Najprije nam vaija nastojati, da nam i mladez i pisci pisu pravilno, makar 
jednoliko, a zatim da pisu pravilno i raznoliko. Zato je glavni zadatak 
slovnice za doljni gimnazij, da lako i tocno uci, sto je izvjestno ; nista se 
neka ne mece u skolsku slovnicu, o cem se ne moze reci : ovako mora 
biti ; inace ce postojati jos njekoliko vjekova mucaa neizvjestnost i sra- 
motna nepravilnost. Svaki nas pisac moze se drzati samo Mazuraniceve 
slovnice, po kojoj ce moci bar izpravno i sigurno pisati. Valjano je Ma- 
zuranicevo nacelo i o pravopisu «da se nas jezik ne moze niti strogo 
eufonicki niti strogo etimologicki pisati, vec da treba miesati jedno 
s drugim» ; ali bi trebalo naznaciti granicu, dokle se treba drzati jednoga 
a dokle drugoga. Tako Veber odobrava nauk «da se slabi suglasnici, kad 
stoje pred jakimi, pisu etimologicki, premda se izgovaraju kano jaki», na 
pr. valja pisati Iju^ko, a citati Iju/ko — a niti se ne moze drugacije 
citati. Ali Veber hoce, da se 5- i ^, kad stoje pred pomeksanimi suglasnici, 
eufonicki pisu kao meki, na pr. groidje, a ne grosdje, jer bi se ovo 
moglo i izgovarati, kako je pisano. Neumrlu slavu priznaje Mazuranicu, 
sto je samostalno nasao pravila o nasem naglasu, na osnovu cakavskoga 
naglasa, kojemu ima traga po svih stokavskih stranah : u Bosni, Staroj 
Srbiji, posavskoj Slavoniji, Crnoj Gori, iztocnoj Srbiji. On je pronasao, da 
njeki cakavski naglas dosljedno ostaje i kod stokavaca, a da se drugi po 
stalnu pravilu pomice u stokavstini za jednu slovku k pocetku rieci ; 
tu dosljednost izrazio je u pravilih, koja su mu savrseno posla za rukom, 
te se po njegovoj teoriji podpuno tumaci stokavski naglas svih rieci u Vu- 
kovu rjecniku osim jedno dvje sta njih. Po tih pravilih mozemo naglas od 
kolikoce tocno razlikovati i kolikocu donjekle odrediti ; to ce biti od ne- 
izmjerne koristi pjesnikom : sad ce moci divno skladati pjesme. Veber se 



— 316 — 

je tri godine poslie toga dao, na temelju Mazuraniceve nauke o naglasu, 
na proucavanje hrvatske metrike i na metricko prevodjenje inostranih 
pjesama. 

Gotovo najznatnije jezikoslovno djelo Veberovo izadje iste godine 
1859., prva «Skladnja hrvatskoga jezika, za srednja ucilista». Kako 
do tada nije bilo hrvatske skladnje a malo ih za druge slavenske jezike, 
to ju Veber «morade sam sastavljati komparativnim nacinom, poredjujuci 
hrvatski s latinskim». Da je on tim u koje cem prisilio nas jezik u kalup 
latinski, to se je Veberu cesto prigovaralo. Vec rukopisu jos neizdane 
skladnje prigovori to Babukic g. 1858., bivsi pozvan da ga ocieni. Na to 
odgovori Veber ovako : «Sto mu se prigovora, da je nauk o konsekuciji 
temporum udesio po latinskom, to on tvrdi, da Niemci doduse jesu porabu 
svojih proslih vremena i svoga konjunktiva udesili po latinskih mislih, ali 
da on nije nigdje sile nanio hrvatskomu jeziku. Sto se tice prigovora 
njegovoj novoj nauci o porabi izvjestnoga i neizvjestnoga pridavnika, to 
on odvraca, da te porabe nisii dosadanji gramatici valjano protumacili niti 
pisci dosljedno izvodili, a taj se gordicki ever moze razriesiti samo na 
temelju nauka o epitetu i predikatu, kako je to on ucinio». I proti Krizkovu 
prigovoru svojemu rukopisu skladnje, sto nije udesena po Hattalinoj ceskoj 
skladnji, branio se Veber g. 1858., da to ne bi bilo prikladno, navlastito 
zato ne bi, sto se po Hattalinoj razredbi nauk o poredanju rieci, kojim se 
osobito iztice duh jezika, moze samo mimogredno razpraviti, sto bi hr- 
vatskomu jeziku, koji u tom pogledu jos nije izgubio svoje izvornosti, 
veliku stetu nanielo ; on da je volio skladnju napisati po sustavu, po kojem 
su ostale skladnje za gimnaziju napisane (grcka, latinska itd.), nego li po 
Hattalinu, koji bi bio nov za gimnazije. U potlanjih je godinah Veber 
cesce vodio polemiku radi svoje skladnje, kako cemo poslie vidjeti. 

Godine 1860. izadje «Ilirska citankazagornje gimnazije 
knjiga II. (od god. 1835. do sada)», sastavljena Mazuranicem, Mesicem i 
Veberom; od Vebera je kratki uvodni clanak «Knjizevnost ilirska», 
prikazujuci razlike novoga doba, koje su Vuk i Gaj pokrenuH, od staroga. 
Iste godine 1860. izadjose prvi Veberovi «Prievodi latinskih kla- 
sika»; tu su prevedena dva Ciceronova spisa: o prijateljstvu, i o sta- 
rosti. U «Predgovoru» kaze, da ovim prievodom hoce koristiti svomu 
narodu navlastito u pogledu sloga. «Ciceronov je slog, osobito u filozo- 
fickih razpravah, uzor prave proze, a hrvatski se slog jos povlaci po barah 
i mocvarah. Zato sam hotio da prevodom ovim pokazem mladezi nasoj 
pravilo, po kojem da misli svoje udesuju i izricu. Jer drugo je pisati 
prosto narodno, a drugo ugladjeno narodno, te mislim, da bi 



— 6[J — 



se i govedar pripravljao, kako da sto Ijepse rekne, da ima doci pred 
odlicna gospodina. Pak i nij e s ve do bro, sto seje u kojem zakutku 
po tudjem tvorilu izkvarilo. Gledao sam, da sto tocnije prevedem : 
riec po riec, gdje se je dalo ; samo sam se ondje iznevjerio tocnosti, gdje 
mi je hrvatski jezik inace donosio». Jos je izdao te godine poveci pu- 
topis «Put na Plitvice». To je poslie Niemcicevih «Putositnica» prvi 
veci putopis hrvatski, a prvi hrvatski opis Plitvickih jezera; Niemcica 
nadkriljuje pravilnoscu jezika i sloga, ali zaostaje za njim u obziru umjet- 
nickom. Pisan je liepim i jasnim slogom, zacinjen salom na domacu, i 
slicicami iz zivota u krajini i susjednoj turskoj Hrvatskoj. Sama Plitvicka 
jezera opisana su vise s topografskom tocnoscu nego li s umjetnickom 
slikovitoscu. Kad je te godine izasao Sulekov: «Riecnik njemacko- 
hrvatski», napisa Veber kratku ocjenu, izticuci njegovu veliku vriednost 
i znamenitost; sto je Sulek za znanstveno i uredovno nazivlje, kojega u 
narodu nema, prema duhu narodnoga jezika stvorio novih kovanica, 
to brani Veber ovom temeljitom primjetbom: «Njeki nasi pisci, ponajvise 
sa srbske strane, ukoravaju svako kovanje rieci, ter se drze samo narodnih 
rieci i izraza. To se moze ciniti, dok se pise o pojmovih, poznanih narodu ; 
ali gdje misli nadilaze krug narodnjih pojmova, ondje se ne moze kratiti 
ucenim narodnjakom, da skuju potrebnu riec, samo neka bude prama 
duhu narodnoga jezika; ta i prosti narod skuje riec svakoga puta, kad mu 
se ukaze nov pojav». 

Tiekom godine 1860. dogodi se znamenita promjena u upravi zagre- 
backoga gimnazija i svega javnoga zivota u Hrvatskoj. Veber rukovodjase 
akciju zagrebackih gimnazijskih profesora kod bana Coroninija proti ravna- 
telju Premruu, koji ih bjese obtuzio, da bune mladez. Veber, Bradaska i 
Macun sastavise i predase banu promemoriju proti nezakonitim cinom 
Premriiovim. Kad im ban rece : «cujem, da su dvie stranke medju profe- 
sori, lojalna njemacka i revolucionarna ilirska, a ovoj da ste Vi, vele- 
castni, na celu», odgovori mu mirno Veber: «jesu dvie stranke, ali jedna, 
koja se drzi zakona i propisa, a druga bez zakona; k ovoj spada jedini 
ravnatelj Premru, a k onoj svi profesori.» Ipak je nadzornik Jarc s ostalimi 
njemcari izhodio, da je ban ministarstvu u Becu predlozio, neka se Bra- 
daska i Veber maknu sa zagrebackoga gimnazija; Veber bi imao poci u 
Brixen, u Tirolsku. Ali Coronini pade Ijeti god. I860., a banom postade 
Sokcevic ; na skoro morade se Premru seliti u Celj i upravu zagrebackoga 
gimnazija predati glavnomu svomu protivniku, Adolfu Veberu. Germaniza- 
cija je ustupila mjesto hrvatskomu jeziku. 



— 318 



III. 



Od jeseni godine 1860. do jeseni godine 1864. upravljase Veber 
zagrebackim gimnazijom kao namjestni, a od tada do nastupa bana Raucha 
god. 1867. kao pravi ravnatelj. Razlog tomu, sto je onako dugo morao 
cekati na pravo ravnateljstvo, bijase nenaklonost Haulikova i Sokceviceva, 
koju je hrvatski kancelar Mazuranic tek god. 1864. svladao. Od godine 
1861 — 1867. bijase Veber narodni zastupnik (grada Bakra u prvoj, a Cabar- 
skoga kotara u drugoj periodi) na hrvatskom saboru, kao odlican pristasa 
samostalacke stranke, koja je zahtievala samostalan od Ugarske a prama 
jedinstvenoj monarkiji autonoman polozaj ujedinjenoj Hrvatskoj, Slavoniji i 
Dalmaciji. U isto doba bijase clan skolskoga odbora kod namjestnickoga 
vieca i predsjednik izpitnoga povjerenstva, pred kojim su izpit iz hrvat- 
skoga jezika polagali strand ucitelji na srednjih skolah u kraljevini. Kad 
je g. 1867. dosla s banom Rauchom na kormilo stranka, proti kojoj se je 
Veber sedam godina borio, bude uklonjen s ravnateljstva zagrebackoga gim- 
nazija. Tako prestade njegovo ravnateljsko i uciteljsko djelovanje i s njim 
jedno znamenito razdoblje u njegovu zivotu. 

Knjizevni rad Veberov u torn razdoblju jesu, osim velikoga puto- 
pisnoga djela «Listovi o Italiji», koje je izaslo god. 1861. a koje 
slogom i nacinom nalikuje na «Put na Plitvice», — saborski govori i 
novinski politicki clanci, pjesnicki prievodi, pravila za metriku hrvatsku, 
kritike novih pjesnickih djela, jezikoslovne razprave o pravopisu, oblicih 
i skladnji, i dvie hrvatske citanke za nizi gimnazij. 

Najznatniji saborski govori Veberovi, odlicni liepim slogom i jezgro- 
vitim razlaganjem, koje vrline povecase zvonki glas i ugodno predavanje 
stasitoga govornika, jesu: govori «o savezu s Ugarskom» i «o care- 
vinskom viecu» god. 1861., pak «o drzavnom pravu trojedne 
kraljevine» god. 1866. Gimnazijske nastave ticu se njekoji manji 
saborski govori Veberovi ; on bijase izvjestitelj skolskoga odbora. Novinski 
politicki clanci njegovi g. 1865. i 1866. (u «Pozoru», «Svietu» i «Domobranu») 
brane samostalacki program, a clanak «Poviest nagode s Ugarskom» 
(valjda prvi put stampan u V. svezci «Veberovih Djela») prikazuje s nje- 
gova vidika razvoj stranackih borba od god. 1861. do 1868. 

Znatan je Veberov rad za metriku hrvatsku. Godine 1862. izdade 
svoj prievod «Junakinje Mile», njemacke romanticne pjesni, a u pred- 
govoru postavi pravila za nas deseterac ovako. Do tada se je 
drzalo, da nasemu desetercu ne treba drugo nego deset slovaka i odmor 
poslie cetvrte. Ali to nije dosta. Staroklasicnoj metrici sve je kolicina 



— 319 — 

slovaka a naglas nista, nasuprot metrici novih jezika naglas je temelj, a 
duzina uzgredno pomagalo. Tako je i u hrvatskom desetercu. Narodne 
junacke pjesme, kako se pjevaju uz gusle, imadu cisto trohejsko mjerilo, 
ali kad se citaju stokavskim iiaglasom, izlaze vrlo riedki deseterci cisto 
trohejski, a mnogi glase kao da su bez odredjena ritma. Cisti trohejski 
deseterci podavali bi pjesmi odvise jednolican ritam ; ali da opet ne izadju 
deseterci bez ritmicna reda, dopusteno je trohejske stope (^ ---) zamje- 
njivati samo takovimi, koje ne ce odvise poremecivati trohejskoga ritma, 
a to su spondej (^ — ), pirihij (^ --), peon prvi (_a_ -^ ^^ --). i donjekle 
peon drugi ( -- .jl. ^^ ^ ) ; ali ne valja zavrsivati deseterca drugim peonom, 
nekmo li dvama daktilima (^ ^^ ^-- ^ ^^ ■^), jerbo onda odvise prevla- 
djuje daktilski ritam. Ipak se dopustaju poslie odmora takova dva, po 
stokavskom izgovoru, daktila, od kojih je u drugom prva slovka kratka 
naglasena, a druga duga nenaglasena n. pr. uran la |{ Kosovka dje|vojka; 
jer ovdje u rieci «djevr)jka» preteznija je duzina druge slovke od naglasa 
kratke prve, pa tako obje rieci ne sastave dva daktila nego peon prvi i 
trohej j -JL. -^ ^— ' ^^1^^-^. Samo u takovu slucaju jaca je duzina od na- 
glasa, a i u njem bise po cakavskom izgovoru naglas podudarao s duzinom. 
Posto je u mnogih stokavskih krajevih jos danas izpremiesan cakavski 
naglas sa stokavskim ne samo u pjesmi nego i u proznom govoru, to 
Veber dopusta umjetnomu pjesniku, da njeke rieci, koje stokavci izgova- 
raju i cakavskim naglasom, u svojih desetercih upotrebljava sad po 
stokavskom a sad po cakavskom naglasu. To su pravila, koja Veber postavlja 
za umjetni deseterac, tvrdeci, da su po njih gradjeni svi bolji deseterci 
narodnih i dosadanjih umjetnih pjesama. Tko bi mu prigovorio, da je mje- 
rilo u narodnih pjesmah uviek savrseno, taj bi, veli, pocinio petitio principii; 
«nije, kaze Veber, sve savrseno, sto je koji sliepac izpjevao, inace bismo 
morali i sve jezicne oblike, koji su u narodnih pjesmah, primiti u knjizevni 
jezik». Od umjetnih pjesnika zahtieva Veber, da se podpuno nauce sto- 
kavski naglas iz Vukova rjecnika i Mazuraniceve slovnice — koja je 
svojim naukom o naglasu privela Vebera na metricka pravila — pak da 
se drze tih pravila. 

Prevodeci god. 1864. Mickiewiczevu romanticnu pjesan «Konrad 
Wallenrod», — kojuje podpuno prevedenu izdao g. 1866. — pokusa Veber 
graditi hrvatske heksametre, i sastavi pravila za to mjerilo u «Knjizevniku» 
g. 1864. razpravom «0 hrvatskom heksametru». Radost, sto je ta 
pravila nasao i sto moze razbiti predsudu, da heksametar ne dolikuje 
nasemu jeziku, nadahnjuje mu ove rieci : «Meni je do toga, da se hrvat- 
skomu prekrasnomu jeziku sto vise razsiri polje pjesnicko, a poimence, da 



— 320 — 

se on uvede u velicanstveni hram staroklasicnoga pjesnictva. Heksame- 
trickim mjerilom treba da se na celo nasega ovjencanoga jezika metne 
nov vienac, sievajuci samim dragim kameiijem. Ako ostanemo kod danasnje 
porabe, gdje se malo ne sve pjeva desetercem kano najlagljim tvorilom, 
onda cemo nase pjesnictvo, barem glede forme, posve zakopati. Ali i 
gradivu cemo zadati smrtnu ranu, ako budemo sliedili krivo mnienje, da 
je sve ukusno i krasno, sto je prosto narodno, ter ako u umjetnoj pjesmi 
ne budemo htjeli letjeti samoraslima uzvisenijima krilima. Iz narodnih 
pjesama treba da nas pjesnik uzima duh i jezgru, a ostalo neka gradi, 
kako ga police bozanska vatra. Koji bi nas pjesnik umio spojiti i grcko 
mjerilo i duh, fraze, trope nasih narodnih pjesama, uzvisene gdjesto 
svojom mastom : to bi bilo pravo razkosje. A gradjenje ce heksametara 
cuvati nasemu jeziku duzinu slovaka, kojoj ima u desetercu preslaba 
zastita; divna glasbenost nasega jezika osniva se ne samo na naglasu 
nego i na duzini i kratkoci slovaka. Kako jednolicno glasi hrvatski jezik 
u ustiju nasih gradjana, koji dosta ne razlikuju duge i kratke slovke, a kako 
carobno romoni u ustiju seljaka iz krajeva, gdje se dobro govori.» Po- 
vodjen mislju, da je za romonitost nasega jezika kolicina jednako znatna 
kako naglas, sagradi Veber pravila za nas heksametar na nacelu, da valja 
paziti i na naglas i na kolicinu ; prema tomu postavlja ova glavna pravila: 
1. svaka se naglasena slovka ima drzati metricki dugom ; 2. svaka izgo- 
vorom duga slovka ima se i metricki drzati dugom ; 3. Svaka naglasena 
kratka slovka moze se uzeti za metricki kratku, ako poslie nje sliedi 
izgovorom duga slovka. Ovim trecim pravilom daje Veber pretegu koli- 
cini nad naglas stokavski, dopustajuci ne samo da se metricki cita: dostl 
su|zanja mjesto : dostajsiizanja, nego dapace i: vcde mjesto vcde, stojim 
mjesto stojim, pa take bi kolicina i cakavski naglas u heksametru jos 
vise pretegnuli nad stokavski naglas nego li u desetercu, u kojem Veber 
ne dopusta metrickoga citanja: vode, stojim. Ali ni u heksametru ne mora 
se, veli Veber ovako citati, nego se moze citati, spajajuci prvo pravilo 
s drugim, i ovako : vode, stojim, pa tako izlaze spondeji. Mjesto spondeja 
moze u potrebi stajati i trohej : vod . Da se vidi razlika medju hrvatskim 
heksametrom, koji je gradjen samo na naglasu, i onim, koji je gradjen i 
na naglasu i na kolicini, podaje Veber dva poduza komada po prvom i 
po drugom nacinu. Po samom naglasu gradjen je n. pr. heksametar: «bo- 
gate ! pliene | dovozi | crkvam i | gradom o tete (doduse bi se imalo citati: 
otete), a po naglasu i po kolicini : bogate j pliene vo | zi, cr J kvam o j tete 
i Igradom. Veber drzi, da je bolji ovaj drugi nacin, jer on iztice i duzinu 
slovaka; Veber voli, da duzina kadsto pretegne nad stokavski naglas, i 



— 321 — 

citaoca prisili na cakavsko naglasno izgovaranje, nego li da bi se mjerilo 
gradilo po samom naglasu bez obzira na duzinu te bi n. pr. riec bdgova 
vriedila za daktil. 

Preradovic je odmah g. 1864. posve pristao uz Vebera i po njegovih 
pravilih za heksametar spjevao «odu Slavjanstvu», pak se njih i dalje drzao u 
svih svojih odah staroklasicna metra; jednako je radio takodjer Ilijasevic. 
Tako se citaju u napomeiiutoj Preradovicevoj odi heksametri ovako : 
«Skidam | kapu i ; do cf | ne kla | njam ti se | zemlje», i «uzh | torn tre | pti mi 

duh T raz [ kriijujo | krila», pak : «. grnm I nim sQ ! mum sT | la si | tajnih a | val ». 
Veberovim pravilom za deseterac prigovorise g. 1864. Jagic i Pacel u 
«Knjizevniku», a Vebersebranio u istomcasopisu clankom «Jos nj esto 
hrvatskom heksametru». Ovdje napominjemo odmah i potlasnje 
prepirke Veberove o metrici. Kad je godine 1874. Trnski razpravom u 
«Viencu» «0 hrvatskom stihotvorstvu» ustanovio, da ima samo naglas, i 
to cisti stokavski, temeljem biti nasoj metrici, Veber je u «Radu» g. 
1876. razpravom «Njesto o pjesnictvu hrvatskom » dokazivao, da 
je njegovo nacelo bolje. Izasav g. 1882. Mareticev prievod Odiseje u he- 
ksametrih po Trnskovih pravilih i u prilogu razlozi Mareticevi, s kojih drzi 
da je Trnski popravio Veberova pravila, ustade opet Veber za svoje nacelo 
clankom u «Viencu»: «0 metrici Mareticevoj»; na uztuk Mare- 
ticev odgovori Veber novim clankom: «Mareticu i Kos tr encicu». 
Posljednji su Veberovi polemicni clanci o torn u «Viencu» 1887.: «Tko 
je cemu otcem?» i «Zakljucnica dr. Srepelu». Veber se je kroz 
vise od dvadeset godina tvrdo drzao nacela, da valja u hrvatskom heksametru 
gledati jednako na kolicinu, u kojoj stoji romonitost nasega jezika, koliko 
na naglas, pace jos vise na nju, kadgod je ona u sukobu sa stokavskim 
naglasom, kako se vidi u napomenutih Preradovicevih heksametrih ; Trnski 
pak i njegove pristase, a to su svi osim Preradovica i Ilijasevica, vole 
cistocu stokavskoga naglasa nego li metricku pretegu kolicine. Ali Ivan 
Mazuranic je u mladosti gradio heksametre po kolicini. 

Pjesnicki prievodi Veberovi iz one dobe jesu osim «Junakinje Mile» 
i «Konrada Wallenroda» jos «Alpuhara» i «Faris» (pjesme Mickiewiczeve), 
i «Iridion», Krasinskova tragedija u pjesnickoj prozi ; njezinim prievodom 
hotijase Veber «pokazati, da povrh prostonarodnoga pjesnickoga sloga, 
kojim se sluze mnogi pisci, ima jos i visi umjetni slog, prikladan za 
uzvisenije predmete, pak da se nas jezik i u tih visinah sretno krece». 

Povecih ocjena njegovih o novih pjesnickih djelih ima iz one dobe vise, 
itoig. 1861. u «Nase gore listu» o Nedeljku, epu Ognjoslava Utje- 
senovica (prepirku spjesnikom radi tendencije epa zavrsi Veber «Opazkom 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 21 



— 322 — 

na odgovor» pjesnikov u istom listu); g. 1863. u «Pozoru» veoma 
pohvalna ocjena «Kriesnica» Trnskovih ; g. 1865. u «Knjize vniku» 
razprava «Najnoviji pojavi nasega pjesnictva», u kojoj poslie 
obcenita uvoda o pojmu Ijepote ocjenjuje, gdjesto dosta subjektivno, 
Pucicevu «Cvietu», Sundecicevu «Krvavu kosulju» i «Vrsitbu», 
Kovaceviceve «Pjesme» i Tomiceve «Leljinke»; polemiku s Tomicem, 
koji u «Nase gore listu » uspjesno suzbijase njeke prigovore, zavrsi Veber 
«Odgovorom g. Tomicu» u istom listu. 

Iz one su dobe dvie jezikoslovne razprave Veberove na obranu 
zagrebacke skole. Prva je «Brus jezika» u «Pozoru» g. 1862. Njom 
pobija Kurelcev arhaisticki smjer ovako. Sve su knjizevnosti vazda odsu- 
djivale pretjeran arhaizam, a Kurelac napreduje u njem sve to vise, tako 
da vec zalazi u staroslovenstinu ; to valja poglavito za njegov pravopis, 
za njegov stari genitiv visebroja (zen mjesto zen^?) i stari oblik prve 
osobe sadanjega vremena (pek?/ mjesto ipecem). Danasnja stokavstina temelj 
je nasemu knjizevnomu jeziku, a jedno je obiljezje njezina ustroja vokali- 
zacija, kojom su se stari jerovi pretvorili u pune glasnike, navlastito u 
a. Po tom spada genitiv «ze;?» u ustroj staroga, a genitiv zen^? u ustroj 
sadanjega jezika, a sto ga zagrebacka skola pise zen^//, radi cega ju 
Kurelac naziva «ahavci», to je samo za to, da se u pismu laglje razlikuje 
od nominativa zen^, kad i zaimenski i pridavnicki genitiv visebroja izlazi 
na /i; je li prikladnije pisati «zena/i>-> ili «zen^?», kako njeki u potrebi 
pisu, to neka odluci buduca akademija znanosti. Ali kako je onda sa 3. 
6. i 7. padezem visebroja, koje zagrebacka skola pise kao i Kurelac po 
starih oblicih, a Srbi po novih I'ma ili ama} Tu je starim oblikom dvojak 
razlog: 1. jos im je traga u stokavaca, a posve vladaju u cakavaca i 
kajkavaca, 2. njimi se cuva bogatstvo oblika i jasnoca jezika, koje se 
oboje gubi, kad jedan novi oblik «zenamay> za 3. 6. i 7. padez vise- 
broja rabi mjesto tri stara : zenam, zena/i, zenami. Posto dakle nova sto- 
kavstina ovdje ide predaleko u vokalizaciji na ustrb oblikovnomu bogatstvu 
i jasnoci jezika, to zagrebacka skola voli cuvati stare oblike; jednako ide 
predaleko vokalizacija, kad stokavac govori: u liepom?^ selu, ili kad njeki 
Dalmatinac govori i pise: «s mojom<? zenom^». Pretjerana je Kurelceva 
posve starinska poraba participa; dosta je a za krasotu sloga probitacno 
je, da se mjesto stokavskih gerundija rabi particip za relativnu izreku. 
Ali zasluga je Kurelceva, sto uzkrisuje stare rieci, kojim nema premica 
u danasnjem jeziku, i sto su mu fraze cisto narodne i podobne, da cuvaju 
jezik od tudjega duha. 

Pravopis zagrebacke skole branjase Veber g. 1864. razpravom «0 



— 323 — 

nasem pravopisu» u «K iij ize vniku» i «Glasonosi» (gdje je ne- 
pokracena izasla) proti Jagicevu priedlogu, koji je u «Knjizevniku» raz- 
pravom «Nas pravopis» razlozio, da valja prihvatiti foneticki Vukov pra- 
vopis, samo da treba za dugi e pisati ie mjesto Vukova ije^ a etimolo- 
gijski nacin zadrzati u padeznih pregibih (dakle ne : o<ra, napre/ka, nego : 
o/ca, napre^/ka, radi nominativa o/ac, napre^/ak), i u predlozih sastavljenili 
s glagolom, osim predloga ^--a i osim slucaja, kad hi po nalici nastalo 
dvostrucenje suglasnika (dakle : istjerati, o^/pasti, a ne : i^tjerati, o/pasti : 
ali ^boriti, a ne: ^boriti, i: ra^uditi, o/udjiti, a ne : ra^^uditi, o^//udjiti, od 
cega po nalici mora postati ras-i-uditi, o//udjiti). Iz Jagiceve koncesije eti- 
mologiji u dva slucaja (o/ca, o^/pasti) izvodi Veber, da je jediiako oprav- 
dana etimologija i ii drugih slucajih, gdje ona sluzi razumljivosti rieci, a 
gdje je posve ocita, bez zalazenja u starinu jezika i u linguistiku, a ne 
sili na krivo izgovaranje. Po torn treba pisati: o/cinstvo, i-boriti, razsuditi, 
o^tudjiti; ali treba pisati ^drav, jer samo linguista zna, da bi po izvoru 
imalo biti ^drav ; a sto zagrebacka skola pise n. pr. us-tati, premda bi po 
korjenu valjalo : usi-tati, to bi bolje bilo i tu, gdje se je korjenu lako 
domisliti, provesti dosljednost etimologijsku, nego li prihvatiti foneticko 
pisanje: rai-uditi. Takovu umjerenu etimologiju, koja sluzi razumljivosti a 
laka je i zato prakticna, zagovara Veber i u pisanju ^-a i //'-a. Za e mjesto yV 
i ie iztice razlog prakticnosti : da se uzmogne valjano pisati sad je sad le^ 
tomu treba podpuno znanje kvantiteta, a i Vukovci pisu istu riec jedni 
sa je drugi sa ie (ili ije) ; osim toga moralo bi se radi izgovorne razlike 
drugacije pisati «^//'evojka» nego li «ro^^'en». Tako brani Veber umjereni 
etimologijski pravopis zagrebacke skole, koji ide srednjim putem medju 
pretjeranim etimologijskim Kurelcevim i pretjeranim fonetickim Vukovim, 
a kojemu su nacela: razumljivost rieci i laka uporabljivost. Kako se jc 
ta Veberova jezikoslovna razpra s Jagicem o pravopisu dalje razvila u 
zestoku prepirku, to se ogleda u njegovih clancih : «Zadnji odgovor 
g. ]agicu», «Uztuk gospodinu Rohu», i «Smilje i kovilje» (u 
«Domobranu» g. 1866.). 

Svoju «Skladnju hrvatskoga jezika» branjase Veber g. 1865. proti 
Jagicu, i g. 1867. proti Jambrecaku. U «Knj ize vniku>^ g. 1865. nastoji 
razpravom « Odgovor Jagicu na primjetbe o mojoj sintaksi)> 
pobiti prigovor, da je 1. kadsto zabrazdio iz gramatike u podrucje logike, 
navlastito u razlikovanju epiteta, apozicije i atributa, pak u odredjivanju 
glagolskih nacina, i 2) da je hrvatsku skladnju gradio po primjeru latinske 
ter zabacio, sto se ne ce podati pod taj tudji jaram. Izvedavsi obranu svoju 
proti prvomu prigovcru, sluzi se argumentacijom, koju je cesce i poslie 



— 324 — 

u slicnih polemikah rabio : «Moja je skladnja prakticna, za obuku ucenika, 
a didaktika cesto zahtieva drugo nego li ucena kiijiga, osobito ako uce- 
njaci nisu jos slozni u tumacenju. Pogreska je ucene skole, sto svigdje u 
tumacenju hrvatskoga jezika zalazi u staroslovenstinu i sanskrit». Da je 
Veber svojim «praktickim» neobzirom na historijski postanak oblika kadsto 
zabrazdio, pokazuje njegova slaba obrana od prigovora Jagiceva, da je 
prislove «nocas, jesenas» krivo metnuo pod instrumental mjesto pod 
akusativ vremena, kamo po svom postanku spadaju. Onaj drugi prigovor 
Jagicev ponovi i potanje izvede Dragutin Jambrecak u «Pozorovu Listku» 
g. 1867., odgovarajuci na Veberov u istom casopisu priobceni clanak «S 1 o g 
Josipa Miskatovica», kojemu Veber, uz mnogu pohvalu, zamjerava njeke 
slovnicke i sintakticne nepravilnosti. Jambrecak, koji je njekoc Veberu 
sabirao iz najboljih izvora primjere za skladnju, a poslie izucio slavistiku 
i klasicku filologiju, prigovori Veberovoj skladnji, da je sastavljena prema 
latinskoj umjesto prema grckoj, navlastito da je u njoj nauk o vremenih 
u podredjenih izrekah — u kojih po Veberu valja rabiti sastavljena prosla 
vremena — navrnut na latinski kalup, a da narodni jezik i najbolji pisci 
ne potvrdjuju njegovih pravila u dopustnih, uvjetnih i relativnih izrekah ; 
nadalje da narodni jezik ne razlikuje izvjestnoga i neizvjestnoga pridav- 
nika onako, kako hoce njegova pravila, i da ne poznaje participa, nego 
samo gerundij ; slog Veberov da je preobilat i kao «po znori», kako je 
obicavao o njem red Antun Mazuranic. Veber odgovori u «Dragoljubu» 
god. 1867. clankom «Dragutinu Jambrecak u», priznajuci doduse 
temeljitost njekojih Jambrecakovih primjetaba, ali braneci svoju nauku o 
izvjestnom i neizvjestnom pridavniku i o participu, pak svoj pravilni 
umjetni slog: i arhitektura, kaze, gradi «po znori», a ne pustopasno ; 
svojimi sintakticnimi pravili nije, veli, nigdje silom navracao nasega je- 
zika na latinski kalup. 

Napokon valja iz one dobe jos spomenuti Veberovu «C i t a n k u 
hrvatsku za 1. i 2. gimn. razred» (god. 1865.), pak za 4. gimn. 
razred (god. 1867.; za 3. razred izadje god. 1871.). Za te je citanke 
preveo silu stiva iz poljskoga, ceskoga, njemackoga, i po koje iz ruskoga 
jezika ; za citanku 4. razreda napisao je stivo «Predmet pjesnictva». 

IV. 

Posljednji odsjek Veberova zivota pocima pod kraj god. 1867., kad 
je skinut s ravnateljstva zagrebackoga gimnazija te je prestao i ucitelje- 
vati; svim njegovim ucenikom (od g. 1852. do 1867.) ostade u nezaboravnoj 
uspomeni njegovo naucanje latinskoga i hrvatskoga jezika i filosofijske 



— 325 — 

propedevtike. Cim se je stvorila jugoslavenska akademija znanosti i umjet- 
nosti g. 1867., postade Veber njezinim pravim claiiom urazredu filosoficko-juri- 
dickom. Posto jenjeko vrieme sluzio kod vlade za perovodju, postade pod pred- 
stojiiikom Pogledicem tajiiik u odjelu za nastavu i bogostovje i nadzornik 
puckih skola; no vec god. 1870. bude imenovan zagrebackim kanonikom. 
Dvie godine (1871. i 1872.) bijase ravnateljem zagrebackoga sjemenista, 
vise godina (do g. 1875.) diecezanskim nadzornikom puckih skola, a dvie 
godine (1875. i 1876.) ravnateljem zagrebackoga plemickoga konvikta. 
Godine 1876. htjede ga predloziti ban Mazuranic za senjskoga biskupa, all 
on radje ostade kanonikom, da se i dalje bavi knjizevnim radom. 

U beletristickom podrucju radio je mnogo za «Vienac» od 
njegova pocetka god. 1869. do pod konac svoga zivota. U «Viencu» su 
izasle njegove tri izvorne pripoviesti: Nadala Bakarka (god. 1870.), 
Paskva (g. 1874.) i Uobrotvor djacki (g. 1879.), a cetvrta, «Bozicno zvonce», 
g. 1886. u koledaru «Danici»; prevedenih pripoviesti i crtica priobci u 
«Viencu» (od g. 1869. do 1888.) jedno cetrdeset, i to iz poljskoga 
desetak ih od Kosinskoga, a njekoliko ih od Br. Grabowskoga i drugih, 
onda po njekoliko ih iz ceskoga, njemackoga i spanjolskoga jezika, pak vise 
crtica iz talijanskoga od de Amicisa; njegove «Slike iz vojnickoga zivota» 
prevede za «Maticu» (g. 1879.). Beletristickoga su kroja i izvorne 
opisne slike: Varazdinske Toplice (g. 1873.), Bakar, Samobor (u 
«Viencu» g. 1875. i 1884.), kao sto i «Petdesetgodisnjica srbskih 
knjizevnika Gjorgja Maletica i Matije Bana (u «Viencu» g. 1885.); god. 
1878. zapoceti «Putopis po Dalmaciji» sadrzava opis puta od Zagreba 
do Rieke i zavrsuje se slikom Rieke. God. 1883. prevede i sam izdade 
«Carigrad», putopisno djelo de Amicisa, a god. 1886. izdade «Matica» 
njegov izvorni «Put u Carigrad». Osim gdje koje prigodne pjesme 
sastavi niz opisnih pjesama retoricna kroja pod naslovom «Slika njena» 
(u «Viencu» god. 1872.). Beletristicke je naravi i niz moralno-poucnih 
pisama pod naslovom «S Vidikovca» (u «Viencu» g. 1869.) Izmedju napo- 
menutih prievoda najznatniji je «Carigrad», glasovitoga Talijana de 
Amicisa, koji mu je osobito omilio svojim uzornim slogom : «Taj slog je, 
veli, divno kratak porabom participija, koji i hrvatskomu jeziku liepo 
pristaju ; putopis je vjeran ali i neodoljivim carom maste izveden, te je 
realnost s idealnoscu divno spojena u slikah, koje su poput Tizianovih ; 
jezik je romonit i blagoglasan, o cem talijanski pisci mnogo nastoje ter 
uplicu i ondje epitete i krilate rieci, gdje drugim narodom samo u pjesmi 
sluze. Ali i mi Hrvati kao juznjaci Ijubimo zivost i slikovitost izraza, pak 
cemo se nasladjivati punocom i oblinom talijanskom, koju sam u prievodu 



— 326 — 

pak ponjesto ubiazio naravnijom susljedicom rieci. Ujedno sam mogao u 
podpunoj slici predociti hrvatskomu obcinstvu umjetnicko nazivlje, 
koje nam postaje sve to potrebitije». 

Od latinskih klasika preveo je za «Matici]» god. 1882. 
Sallustija, a god. 1886. «Izabrane Ciceronove govore». U 
uvodu Sallustiju, «koji je u slogu umjetnik prve velicine», kaze, da je u 
svojem prievodu «nastojao iztaknuti njegovu nedostiznu kratkocu izraza, 
pak se raduje, da je hrvatski jezik vrstan nadvladati i tezkoce pre- 
umjetnoga latinskoga sloga». U uvodu Ciceronovim govorom kao s namjerom 
iztice, da je Ciceron «nestalnost puckoga govora stegnuo u pravila, jedno- 
licnost razvio u svakovrstne kalupe, prostotu zaodjenuo ukusnim ruhom, 
tvrdocu pronio romonom, ter tako postao uzorom latinskoga pisca» ; 
posebnom uvodnom razpravom «Sto je govor», podaje uputu u govor- 
nicku umjetnost, navlastito pokazujuci, kojih se mana ima cuvati govornik 
u jeziku i slogu, i tumaceci sve vrsti prenosa i figura za ukras govornicki. 

Crkvenim govornictvom bavio se je Veber, od kako je postao 
kanonikom, osobito rado; iz dobe od god. 1871 — 1887. ima od njega do 
sestdeset korizmenih i raznih propoviedi; prve je izdao god. 
1875., a druge su izasle u «Katolickom propoviedniku», i u 
«Katolickom listu». U predgovoru «korizmenim propoviedim», kaze, 
da se je, pisuci ih, sluzio djeli vrstnih svojih prednjaka to njemackih to 
talijanskih, ali da je ono, sto je od njih uzeo, «uredio hrvatskim duhom, 
da mu propoviedi izadju sto jasnije, sto slikovitije, sto ugodnije, ter i sto 
uspjesnije» ; osobito je uzimao u pomoc glasovitoga talijanskoga propo- 
vjediiika Segnera (iz 17. vieka), «popunjujuci njegove misli prema nasim 
potrebam i udarajuci ih na hrvatski kalup i u sadrzaju i u obliku; a na 
prosto je preveo Segnerovu propovied o nebu». Kad se izporedi ta iz 
Segnera prevedena propovied (13. korizmena) s ostalimi, vidi se velika 
razlika : Veberove propoviedi mnogo su jednolicnije u govornickom ukrasu, 
sastav im je vise logicki triezan nego li zarak i poletan ; a da sve vrsti 
ukrasnih govornickih tropa i figura dobro pristaju duhu hrvatskoga jezika, 
to pokazuja Kurelceve «besjede». 

Veberovu pomnju za hrvatsko duhovno govornictvo pokazuju i dvie 
ocjene u «Katolickom listu» g. 1872. i 1873. o djelu: «Besjede 
duhovne Bernarda Cucera Dubrovcanina» (iz 18. vieka), izdane 
dr. Josipom Riegerom. Veber zove Cucera pravim klasikom hrvatskim u 
retorickom pravcu, ter primjeri iz njegovih besjeda utvrdjuje, da se one 
sjaju vatrom najukusnijih i najnaravnijih tropa i figura svake vrsti ; odbivsi 
njeke dubrovacke provincijalizme i njeke talijanizme u izrazu, skladnji i 



— 327 — 

poredanju rieci, preporuca ga Veber svakomu za uzor, zovuci ga hrvatskim 
Segnerom. «Sto veli Schleininger — pise nas ocjenjivac — u svom gla- 
sovitom djelu «Crkveno propovjednictvo» — da se Segnerova rjecitost 
Niemcem cesto cini prevec talijanska, t. j. pretjerana, to je njemacki ukus, 
ali Hrvatom je Segneri srodan i izvrstan ; a Cuceri je nas Segneri». 

Kao nadzornik puckih skola (do g. 1875.) vodio je polemiku, kadsto 
vrlo zestoku, o skolskih pitanjih: u «Katolickom listu» g. 1872, 
napisa takova tri clanka o polozaju zupnika prama puckomu ucitelju, god. 
1874. tri clanka u «Obzoru» i posljednji god. 1875. u «Katolickom listu» 
«0 zenskoj preparandiji», vojujuci za zensku preparandiju u 
samostanu milosrdnica proti svjetovnoj ; god. 1874. u «Obzora» o puckoj 
i o visoj narodnoj prosvjeti dva polemicka clanka: «Odgovor na 
clanak:temelj i krov narodne prosvjete» i «Zadnja moja 
r i e c» . Stvarne je naravi pedagogicki clanak «0 domacem vjerskom 
u z g o j u d j e c e» g. 1882. (u skolskom izvjestaju samostana milosrdnica). 

Glavno je podrucje Veberovo i u ovom odsjeku njegova zivota, od 
g. 1867 — 1888., j ezikoslovno: osim posebne «Slovnicehrvatske» 
napisao je mnogo razprava, kritika i polemika jezikoslovnih u «Radu» 
akademije znanosti, a njekoliko ih u casopisih («Katolickom listu», «Viencu» 
i «Obzoru»). Jos je napisao njekoliko ocjena i clanaka iz estetickoga 
podrucja, i jednu filozoficku razpravu, koje u «Radu» koje u casopisih. 

Godine 1869. sastavi na poziv vlade i izdade podpunu «S1 o v n i c u 
hrvatsku za srednja ucilista»; za rjecoslovni dio upotrebio je 
slovnice Mazuranica, Danicica, Jagica, Pacela i Budmana, za skladnju 
umnozio je i preradio svoje starije djelo, «svuda nastojeci da sa znanstve- 
noscu spoji didakticnu prikladnost/>. Trece i posljednje izdanje te slovnice 
izaslo je god. 1876. 

Jezikoslovne razprave Veberove u «Radu» jugoslavenske akade- 
mije znanosti ticu se poglavito skladnje i stilistike. Prva je, a ujedno 
i najglavnija u «Radu» g. 1868. «0 vremenihu hrvatskomjeziku». 
Njom brani pravila, koja je on u svojoj «skladnji» prvi udario o porabi vremena, 
a za koja mnogi drze, da ih je robski udesio prama latinskomu jeziku ; glavni je 
priepor medju njim i drugimi pisci u torn: on tvrdi, da u glavnih izrekah 
treba, osim ako smisao zahtieva logicki perfekt, uzimati jednostavna prosla 
vremena, a u podredjenih sastavljena, drugi pak vele, da se mogu obje 
vrsti vremenih oblika smjesimice upotrebljavati u objema vrstima izreka. 
Razlozi njegovu pravilu jesu «koje filologicki, koje retoricki, koje 
esteticki». «Filologicki» je razlog ovaj : sam oblik sastavljenoga perfekta 
«kupio sam» pokazuje, da se on prvom sastavinom svojom proteze na 



— 328 — 

proslost, a drugom na sadasnjost, s toga on po svojoj odnosnosti pristaje 
u podredjene izreke ; nasuprot jednostavna vremena proslosti «kupih, ku- 
povah» po samom su obliku neodnosna, s toga pristaju u glavne izreke. 
Ako se ovako, stalnim nacinom, razluci glavna izreka od podredjenih, to se 
znatno pomaze jasnocairazumljivost slog a, a dobi va se i u g o d n o 
razmjerje; ako li se pise bez onoga pravila ter se u svih izrekah mecu 
smjesimice sad sastavljena sad jednostavna vremena, to postaje slog raz- 
vodnjen, jednolican i neugodan: to je retoricki i esteticki 

V 

razlog njegovu pravilu. Sto on zove filologickim razlogom, to je, po 
drugih mjestih razprave, pravo reci logicki razlog: «mnogi pisci griese, 
sto u glavnih izrekah bez nacela i po nagonu smjesimice upotrebljavaju 
historicki prezent, sastavljeni perfekt i aorist, a misao treba da sluzi- 
temeljem izboru vremena» ; tomu dodaje jos retoricki obzir ovako: 
«svaki jezik ima njeki numerus oratorius, pak za to, kad si poceo pripo- 
viedati prezentom historickim, treba da i nastavis njim, a ne valja uzastop- 
ce miesati taj oblik s perfektom sastavljenim i aoristom.» Pravi filolo- 
gicki razog pravilom Veberovim bio bi, da ih moze potvrditi porabom 
narodnoga i najboljega knjizevnoga jezika; no ta je samo kadsto u prilog 
njegovim pravilom a kadsto nije ; i ono, sto napominje primjera iz grckoga, 
francuzkoga i talijanskoga jezika, samo mu donjekle pomaze. Ali Veber 
namjenjuje slovnici a napose skladnji tu zadacu, «da nejednakost i nepra- 
vilnost, koja u sintakticnoj porabi vlada u raznih krajevih stokavskih, 
zamieni pravilnim jedinstvom; posto je poraba sintakticna u puka 
i u danasnjih pisaca u kojecem neizvjestna, jer se je puno po nagonu 
govorilo i pisalo, to treba da znanost ustanovi, kako valja vremena 
upotrebljavati po samu znacenju njihovu.» Dakle logicki, retoricki i 
esteticki obziri, i potreba pravilnoga jedinstva u skladnji knjizevnoga 
jezika, pute Vebera na usavrsavanje packe stokavske skladnje, koja mu je, 
kao sto i sav pucki jezik, samo temelj, ali nije mu i zavrsetak narodnoga 
jezika. Priznaje, da mu je u tom uzor latinski jezik: «meni je, veli, omi- 
Ijela divna logicnost i simetrija latinskoga jezika, ter bih bio sretan, da 
ju mogu prenieti u nas jezik, ne pokvarivsi mu dakako slavjanskoga duha ; 
ali nigdje nisam prije udario nikakva pravila, dok nisam vidio, da podpuno 
odgovara duhu nasega jezika, ter sam ga i podkriepio primjeri iz najbo- 
Ijih nasih pisaca». Posto drugi sumnjaju bas o ovoj tvrdnji, to Veber zeli, 
da «i drugi stvar izpitaju, pak dasedogovorom njesto valjana ustanovi». 
Svezanu cjelinu tvore razprave u «Radu»: god. 1869. «o slogu 
hrvatskom», i to o samost a vniku, pa god. 1871. «o pridavku», 
i god. 1873. «o zaimenu» i «o glagolu». U stilisticnih pravilih za 



— 329 — 

nas samostavnik pokazuje Veber koje razlicnost koje slicnost nasega jezika 
prema talijanskomu i njemackomu, a primjere uziina po najvise iz Kurel- 
ceva prievoda «Stope Hristove»; uajznatnija mu je nauka o raznih nacinih, 
kojimi se nas jezik uklanja abstraktnim samostavnikom. U razpravi 
«o pridavniku» najprije pretresuje nauku stranih gramatika o atributu, 
epitetu i apoziciji, ter iz nova utvrdjuje svoju davnu domisao, da se samo 
razlikovanjem onoga trojega moze valjano raztumaciti i odrediti stilisticna 
poraba hrvatskoga izviestnoga i neizviestnoga pridavnika; zatim pokazuje 
stilisticiiu porabu nasega pridavnika mjesto samostavnika. U razpravi «o 
zaimenu» pokazuje, kada treba rabiti nominativ osobnih zaimena, kad li ne, 
a u kosih padezih kad podpune oblike, kad li pokracene ; a osobito mu je 
znatna nauka o stilisticnoj porabi pokaznih zaimena «ovaj, taj, onaj» i iz 
njih izvedenih prislova, koja se je u danasnjih piscih pomrsila a on ju hoce 
urediti. Napokon u razpravi «o glagolu» pokazuje zaacenje predloga 
u sastavu s glagoli, onda zamjene u nasem jeziku za tudji pasiv (odsu- 
djujuci primorski talijanizam «kupuje se knjig//», i stezuci porabu puckoga 
nacina «poslalo ga na nauke»); nadalje proti mnienju onih pisaca, koji 
drze da ne valja pisati participa, jer su gotovo posve izumrli u puckom 
govoru, nego samo glagolske prislove, ostaje na staroj nauci zagrebacke 
skole «da radi kratkoce i krasote, koju po mnienju svih prosvecenih naroda 
particip podaje slogu, treba povratiti participu staru znatnost», ako i ne 
u obsegu Kurelcevu, to ipak kao zamjeniku relativne izreke, pak pokazuje, 
kad se ima s obzirom na jasnocu i blagoglasje metati relativna izreka, kad 
li particip; zatim pokazuje, kako se u nasem jeziku, koji je naravi glagolske, 
ima rabiti glagol mjesto njemackoga samostavnika; onda, u kojih se slu- 
cajih glagol izostavlja; napokon brani svoje staro pravilo o porabi jedno- 
stavnih proslih vremena u glavnih izrekah proti novoj navici, da se po- 
navljaju gotovo sami sastavljeni perfekti, «cim jezik gubi krasotu, blago- 
zvucje i snagu», pak pokazuje, primjeri iz Vukovih narodnih pripoviesti, 
da je pogreska precesto izostavljati pomocni glagol uz sastavljeni perfekt, 
kako to obicaje Kurelac, cim se nas jezik tjera u sjeveroslavensku oskudnost. 
Stilistike rieci i fraza tice se razprava u «Radu» god. 1874.: 
«Obrana njekojih toboznjih barbarizama» (proti Kurelcevoj 
akademickoj razpravi o barbarizmih u zagrebackoj knjizevnoj skoli). To 
posebno pitanje nuka Vebera na obcenitu nacelnu obranu za- 
grebacke skole. Posto se najprije trazi razumljivost u go- 
voru i pismu, to valja rieci i izraze uzimati najprije iz sadasnjega narod- 
noga govora, a samo gdje je nuzda, iz starih pisaca, i to oboje po jeziko- 
slovnom nacelu: uzimaj rieci, koje su etimologicki pravilne (na pr. slas/", 



— 330 — 

a ne sla^) i analogijom drugih rieci opravdane, a izraze (fraze) takove, koji 
odgovaraju duhu hrvatskoga jezika. Da se taj dah upozna, treba prouciti 
ne samo sadasnji govor s v e g a naroda, nego i stare i nove pisce, pak 
sto je u svetn torn zajednicko — a cisto od prikrpina iz tudjih jezika — to 
je duh jezika: o njem odlucuje sav narod i svi pisci u obceni- 
tosti svojoj, a ne provincijalizmi pucki ni osobine pisaca. Onim, koji 
kazu, da valja samo narod nasljedovati, a ne i zivuce pisce, odgovara 
Veber: „Ako su ti pisci proucili narodni govor i filologiju slavjansku, pak 
tako p 1 e m e n i 1 i narodni jezik, zasto ne bi i njihova valjala? Zar 
prostiji dio naroda sam da radi o jeziku, a prosveceniji ne? Ako je taj 
natrusen tudjinstinom, zar nema i u prostom narodu natruhe turske, tali- 
janske, njemacke ? Ucenjaci se ucenjem, dogovaranjem i dokazivanjem 
laglje mogu riesiti pogresaka, koje su dosle iz tudjinstva, nego li prosti 
puk''. Prema tim nacelom postavlja Veber ova obca pravila za rieci i fraze 
u knjizevnom jeziku: 1. Prije svega treba pisati sadasnjim narodnim sto- 
kavskim jezikom, i to onimi riecmi i frazami njegovimi, koje su svuda 
poznate, ane provincijalnimi, nekmoli tudjicami (kao «cuprija»), a niti 
neobicnimi riecmi i frazami; jer Ijepota i elegancija ne stoji u neobicnosti 
nego u tom , kako najobicnija riec najtocnije izrazava misao, kako se 
razlicito i liepo spaja u izreku, kako se najljepsa misao njom zaodieva. 
2. Ako u puckoj stokavstini nema sgodne rieci ili fraze, uzet cu ju naj- 
prije iz cakavstine, a onda iz kajkavstine ; ako li je nema u ni jednom 
puckom narjecju, onda cu ju traziti u novih, a tek onda, ako je nema ni 
u njih, trazit cu ju u starih piscih ; jer ako ima u novih pisaca germani- 
zama, to ima u starih (dalmatinskih) jos vise talijanizama, a sad ima sa- 
brana narodnoga jezika, ima slavistike i filologije, cega stari pisci nisu 
imali. 3. U nuzdi cu uzeti iz drugih slavenskih narjecja, ali samo prema 
etimologiji i duhu hrvatskoga jezika (na pr. iz ceskoga «vlak», iz ruskoga 
«strog», ali ne «otecestvo»). 4. Napokon, ako ni jedno od onoga trojega 
ne pomaze, skovat cu sam riec, dakako prema etimologiji i analogiji 
hrvatskoga jezika; to se radi od nuzde u svakoj knjizevnosti. «Po tih je 
nacelih, veli Veber, radila i radi zagrebacka skola, pa ipak na nju Ku- 
relac najzesce napada. » «Prema tim nacelom» (u istinu ne svagda prema 
njim) brani Veber dvadesetak rieci, koje je uvela zagrebacka skola, a 
Kurelac ih goni kao barbarizme; za gdje koju riec je Veberova obrana 
jaka, na pr. temeljito odbija Kurelcevu «korotu» za nasu «crninu», ali kad 
brani «djelokrug» kao toboze skovan posve po analogiji prema «kolovrat», 
«vinograd», onda je Kurelcevoj rieci «podrucje» pobjeda gotova. A pra- 



— 331 — 

v^edno priznaje Kurelcu, da je inace mnogu prikladniju riec i mnogu pra- 
vjlniju frazu predlozio mjesto onih, koje rabe zagrebackoj skoli. 

S torn je razpravom u svezi «Vjekopis Franje Kurelca» u 
«Radu» god. 1874. Osim potanka vjekopisa ima tu i potanka ocjena 
riecke skole, koju je Kurelac osnovao proti zagrebackoj. Kurelac je 
stvarao skupni juzni slovinski knjizevni jezik, mnogo upotrebljavajuci 
starinu i obaziruci se na sjeverne Slavene. Veber mu priznaje, da je u 
frazeologiji narodnoj prvi, i da je mnoge tudje fraze izagnao iz jezika; i 
u narodnoj stilistici priznaje mu veliku slavu, samo je, veli, u porabi 
participa isao predaleko. Slog mu hvali s jezgrovitosti, zorovitosti i si- 
metrije; ipak su Veberu prekicene njeke posve naravne i s duhom jezika 
skladne retoricke osobine Kurelceva sloga: o govornickoj vjestini, kojom 
se odlikuju Kurelceve «besjede% najbolje hrvatske premice francuzkoj 
umieci u Cormeninovu «Livre des orateurs», Veber jedva i govori. Pri- 
govara mu pretjeranu etimologicnost u pravopisu, njeke zastarjele slov- 
nicke oblike i rieci, precestu porabu epenteticnoga «ga% precesto izo- 
stavljanje pomocnoga glagola u sastavljenom perfektu, kadsto neobicno 
poredanje rieci, a u prevodjenju nepaznju na smisao izvornika. (Taj vje- 
kopis prekori bivsi Kurelcev ucenik clankom u «0 b z or o vu lis tku» g. 
1875., a na to Veber napisa «Uztuk o Kurelcu », braneci se od pri- 
govora, «da nije mogao shvatiti Kurelca i nepristrano pisati o njem»). 

Ocjene jezikoslovne napisao je Veber u «Radu» dvie : god. 1868. 
«0 skladnji Petra Budmana» i god. 1878. «0 akademij skom 
rjecniku Gjure Danicica». U jednoj i drugoj ocjeni drzi se Veber 
svojih nacela, te prigovara onomu, sto se s njimi ne slaze. Tako prigo- 
vara skladnji Budmanovoj, da ne razlikuje dosta atribut, epitet i apoziciju, 
i da prema tomu nisu dostatna pravila o porabi izviestnoga i neizviest- 
noga pridavnika, pak da, drzeci se srbskih pisaca, t, j. puckoga govora, 
ne priznaje srednjega participa na ^, ali da je ta poraba dobra, te od 
dubrovackih pjesnika (na pr. u «Osmanu^>: «savi ruzica, u rajskieh poljih 
nikla) i od danasnjih hrvatskih pisaca prihvacena. Danicicevu rjecniku pri- 
govora, sto je neopravdano izostavio pisce zagrebacke skole (iMazuranice, 
Trnskoga, Vezica, Jurkovica i t. d.) i Kurelca, toboze «za to, sto se u njih 
ne obznanjuje cisti narodni jezik», a iz starijih je pisaca uzeo bez kritike 
tolike talijanizme i latinizme, kao da su cist hrvatski jezik ; prigovara 
nelogicnoj kadsto razporedbi gradiva i preobilju primjera, po kojih ce 
rjecnik izaci pregolem i nikad ne ce doci do kraja ; protivi se jeziku i pra- 
vopisu, koji nije po zagrebackoj skoli, i zahtieva, da se novo strucno na- 



— 332 — 

zivije izcrpe i upotrebi za rjecnik. Ovaj zahtjev i onaj o razporedbi i 
preobilju primjera poslie je (od Budmana) prihvacen. 

Dvie Veberove razprave u «Radu» ticu se slovnicke didak- 
tike. Prvom. «Kako treba pisati latinsku slovnicu za gim- 
nazij», odgovara g. 1876. na Turomanova nepovoljnu ocjenu svoje «La- 
tinske slovnice za male gimnazije». Priznaje, da su osnovani njekoji pri- 
govori Turomanovi (i Srabcevi i Pongracicevi), a druge nastoji pobiti, 
pravdajuci se donjekle ovim svojim didakticnim nacelom, kojeno je vec 
g. 1858. ministarstvu bio uzalud predlozio : «Zajednicko ucivo svih slov- 
nica (latinske, grcke, hrvatske i t. d.) trebalo bi u gimnaziju uciti slovni- 
com nastavnoga jezika, a samo posebno gradivo pojedinih jezika poseb- 
nimi slovnicami, ali sustav, nazivlje i definicije imadu biti u svih slovnicah 
iste ; tim bi se postigla stalnost pravila i preglednost slovnica, a to su 
najveci pomagaci pameti.» Drugom razpravom : «Pabirci po slovnici 
hrvatskoj» u «Radu» g. 1877. mimogred brani slovnicku nauku za- 
grebacke skole o imenskih oblicih, koja da je «primakla jezik ideji knji- 
zevnoga jedinstva i ucinila ga stalnijim, pregiednijim i jasnijim», a pogla- 
vito nastoji didakticnimi obziri opravdati razlike medju prakticnom slov- 
nicom hrvatskom za srediije skole (kakova je iijegova) i ucenjackom : ova 
izporedjuje hrvatske oblike sa staroslovenskimi i sanskritskimi, a ona toga 
ne smie, vec mora, kad god bi ju strogo znanstveno razlaganje predaleko 
vodilo, zamieniti ga takovim precim i lagljim, koje se ne protivi temelj- 
nim zakonom jezika: na pr. srednjoskolska slovnica ne moze tumaciti 
prezentnih oblika izvodjenjem izpresentne osnove pomocu spoj noga 
glasnika i osobnih nastavaka, jer je to za ucenike pretezko, nego krat- 
kim prakticnim putem : iz infinitivne osnove dodavanjem osobnih nastavaka 
am^ em^ im itd. ; ovo je za ucenike puno laglje. A je h tako istinito, razja- 
snjuje li se tako postanak oblika, za to kao da Veber manje pita nego li 
za didaknicnu «prakticnost». Prepirke, koje je on poslije imao s ucenici 
Miklosiceve skole radi skolske hrvatske slovnice, kreca se ponajvise oko 
onakova njegova razlikovanja prakticne skolske slovnice od ucenjacke. Tako 
Veber iste godine 1878. clankom u «Obzoru» «Odgovor Zivanovicu 
o mojoj slovnici», priznajuci njeke pojedine prigovore Zivanoviceve, 
brani u obce svoj didakticki sustav primjetbom : «znanstvenost je u skol- 
skoj slovnici dobra, gdje olakocuje posao obuke, ali gdje ga otegocuje, 
bolje je, da se zamieiii prakticnoscu», ili «ja sam znanstvenost nastojao 
spojiti s didakticnom prakticnosca». Pretezno se oko toga krece i pole- 
mika Veberova s Divkovicem u clancih : «Oblici Mirka Divkovica»i 
<Na razstanku g. Divkovicu» (u «Narodnih Novinah» g. 1879.) 



— 333 — 

pak « S i n t a k s ca M i r k a U i V k V i c a» (u « b z o r u » g. 1 88 1 .) i « P o r u c a k 
Maretici]» (u «Narodnih Novinah»): ovim se clankom ogorceno brani 
Veber od Mareticevih prigovora (u ocjeni Divkoviceve sintakse u istih 
novinah) «da nije proucio svoga predmeta, i da je najprije izmislio pravila 
pak onda isao traziti primjere», tvrdeci, da ti prigovori nisu ni cim dokazani. 
Svoje didakticiio nacelo, da je u hrvatskoj slovnici radi raznih narjecja 
probitacan samo sinteticki nacin, kod kojega se pocima s pravilom pak se 
tek od njega prelazi na primjere, a da nije probitacan obratni analiticki, 
zastupa u polemickih clancih s Vitanovicem : «Gramatika J. Vitanovica 
za pucke skole» i «G. J. Vitanovicu» (u «Obzoru» god. 1880.). 

Kako je Veberu razumljivost prvo nacelo za slovnicko tumacenje u 
srednjih skolah, jednako drzi razumljivost jezika prvom potrebom za pucke 
spise, pak poglavito prema tomu gradi svoju ocjenu i vodi polemiku u clan- 
cih «C i t a n j a i e V a n g j e 1 j a, p r e V e o d r. F. I v e k o v i c» i «J o s j e d n u 
g. Ivekovicu» (u «Katolickom listu» god. 1876.) pak «Kritika 
Citanja i evangjelja, prevedenih po dr. N. Vorsaku», onda 
«Ocitovanje» i napokon «Gospodinu dr. Ivekovicu» (u «Kato- 
lickom listu» god. 1878.). Izrekavsi vec g. 1874. u «Obrani njekojih 
toboznjih barbarizama» da «za priproste Ijude treba pisati najobicnijim 
jezikom, to svi narodi razlikuju pucku i ucenu knjigu, pak po torn i jezik 
najobicniji i manje obican», ocjenjuje jezik u nepomenutima prievodima ponaj- 
vise prema nacelu : pucki spisi, navlastito vjeroucni, treba da su pisani 
sto vise takovimi knjizevnimi oblici, riecmi i frazami, koje su zajednicke 
i stokavcu i cakavcu i kajkavcu, jer samo onda ce ih svaki Hrvat razu- 
mjeti. S toga prigovara osobito Ivekovicu, da je u jeziku prestrogo naslje- 
dovao Vukov i Danicicev prievod svetoga pisma, navlastito porabom 
imperfektnih i aoristnih oblika, koji su cakavskomu i kajkavskomu puku 
za sada jos neobicni, a osim toga, kad se uzastopce nagomilavaju, neblago- 
glasni ; od toga prigovora ne odustade Veber diljem ciele one stvarno i 
osobno zestoke polemike. 

Drugu polemiku potaknu Veberova ocjena Ljubisinih «Pripovijesti 
crnogorskih i primorskih» u «Radu» g. 1881. Veber u velike 
hvali «psiholozko crtanje, plasticno opisivanje, bujnu narodnu frazeologiju, 
pak i zamjernu na mnogih mjestih stilisticnu pravilnost i simetriju» 
Ljubisinih pripoviesti; u njih nalazi na njekih mjestih potvrdu svojim pra- 
vilom poredanju rieci, o porabi participa srednjega, o porabi jednostav- 
noga i sastavljenoga perfekta i prezenta historickoga u pripoviedanju, ali 
nalazi i pogrjesnih lokalizama u oblicih i u skladnji, n. pr. pogrjesnu porabu 
padeza i mjestnih prislova kod glagola kretanja i mirovanja («puhati u 



— 334 — 

vatn», «iiositi u nosiU?», ^gc^c idjesr»); drzi za pogrjesku ovakov genidv: 
«da mu se znagrob^; ne ce poci u Skadar ni glasnik'/» pak aorist u ova- 
kovoj uvjetnoj izreci: «da ne pobjegoh, hcase me ubiti», gdje bi, kaze, 
imalo biti: «da nisam pobjegao». Posto je Castrapelli (cini mi se u dubro- 
vackom «Slovincu») ostro odgovorio Veberu, ovaj napisa u «Viencu» 
g. 1 883. «Primjetbe nakriticke primjetbe Castrapella». Slabo 
brani Veber onaj svoj prigovor aoristu u uvjetnoj izreci, — koja se osobina, 
premda je narodna i analogna s grckim jezikom, Veberu nikako nije 
svidjala, valjda zato, sto nije ucio grckoga a u latinskom i u ostalih jezicih 
nema one osobine. Ali to odlucnije utvrdjuje svoje prigovore proti bokelj- 
skim pogrjesnim lokalizmom, i veli, da ako se budu zagovarale i sve pokra- 
jinske pogrjeske, onda ne ce nikad biti jednoga knjizevnoga jezika. «Primivsi 
hercegovacko narjecje za knjizevno, nismo, kaze, htjeli primiti i njegovih 
pogrjesaka, skrajnih osebunjaka, i tudjinskih natruha. Ako je piscu slobodno 
upotrebljavati pokutne rieci i fraze, pa bas ako ga ne ce nitko razumjeti, 
kako tvrdi Castrapelli ; ako taj kritik priznaje, da se je u bokeljskom narje- 
cju izgubila razlika medju stanjem i micanjem, a ipak brani, «pa ako ce 
bas i glavom platiti», Ljubisino onakovo nerazlikovanje : kud bi onda 
knjizevni jezik? Ako i jest knjizevnomu jeziku temeljem jedno glavno 
narjecje, ipak treba da ga vodi sviest cjelokupnoga naroda i na njoj 
osnovana znanstvena slovnica». 

Posljedni jezikoslovni clanak Veberov «Brus jezika ili zagre- 
backa skola» u «Viencu» g. 1884. kao odgovor na opazke pisca 
o. u istom casopisu, zaglavna je njegova obrana zagrebacke skole. Od 
njekoga je vremena, pise Veber, pocelo njekoliko hrvatskih pisaca rusiti zagre- 
backu knjizevnu skolu. Zagrebacka, a to je ilirska skola, imala je zadatak, 
da kajkavce i stokavce privede u kolo stokavaca, i stvori knjizevno jedin- 
stvo. Da je zabacila silu dobrih rieci i fraza i njeke oblike, koji su oce- 
vidno pravilniji nego oni, koje su mjesto njih stokavci razvili u novije 
vrieme, premda nisu ni onih pravilnijih starih oblika jos posve zatrli, bila bi 
otegotila, ako ne osujetila posao ujedinjivanja. Jos bi trebalo u knjizevno 
jedinstvo privesti Slovence, a taj cilj ce se sjegurnije postici zagrebackom 
nego li Danicicevom skolom. Sam o. priznaje, da je od tvrdih stokavaca 
cuo 6. padez visebroja na ?/i, ah kod imenica, i da ima u stokavaca 
tragova i svim starim oblikom zamjenica ; a ti su pristupniji Slovencem nego 
li novi stokavski, pak su povrh toga i pravilniji, i podaju jeziku vecu 
jasnocu i blagoglasje nego li novi stokavski: po Danicicevoj skoli su 3. 6. 
i 7. padez visebroja jednaki, [ima ili ama)^ a po zagrebackoj su razliciti 
{om^ ///, ili am, ah, ami), pa ako po ovoj treba kadsto razlikovati 1. 



— 335 — 

padez vivsebroja od 7oga naglasnim znakom (noz/ i noz^), to treba po 
Danicicevoj kadsto razlikovati naglasnim znakom susjeda od susjed^. 
Zagrebacka skola mudro radi, sto prema svomu zadatku cuva one starije 
oblike ; kad postigne svoj cilj, onda neka narod bira po volji : odluci 
li se za Danicicevu skolu, to ce po njoj jezik svakako izgubiti njesto od 
svoje prvobitne jedrine i jasnoce, a postati i manje blagoglasan cestom 
porabom jednako glasecih padeza. 

Jos jednom je Veber i to javno zagovarao zagrebacku skolu. Dne 
29. studeiioga god. 1885., u glavnoj skupstini «Matice Hrvatske», rece on 
sliedece: «Opazam, da njekoji mladji nasi pisci sve to vise prianjaju uz 
nacin pisanja, koji se obicno zove srbskim, a ja ga imenujem i hrvatskim, 
sto takav jezik govore i Hrvati na iztoku. Ako me svi znaci ne varaju, 
razsirit ce se taj nacin i dalje, posto je na pr., kako cujem, vec bilo i 
nasih pisaca, koji su samo pod tim uvjetom ponudili «Matici Hrvatskoj» 
svoje spise, ako ih izda tim jezikom. Ne cu da izpitujem, koji je nacin, 
taj li iztocni, ili onaj, kojim se sluzi zagrebacka skola, savrseniji, premda 
bi se moglo dokazati, da je ovaj prema duhu slavenskoga jezika pravil- 
niji, razlicitiji, spretniji i Ijepsi ; ali videci krasni rezultat, kojim je zagre- 
backa skola svojom umjerenom stokavstinom privela cakavce i kajkavce 
u stokavacko kolo, drzim, da jos nije vrieme napustiti njezin nacin pisanja, 
posto nam jos preostaje, da i Slovence, koji se sve to vise priblizuju 
hrvatskomu jeziku, i porad njih ce i «iMatica Hrvatska», kako to malo 
prije cusmo i odobrismo, izdati mali hrvatsko-slovenski rjecnik, dovedemo 
u svoje kolo, sto cemo svakako laglje postici jezikom zagrebacke skole, 
nego li iztocnim hrvatskim govorom. Za to preporucam vriednomu odboru 
«Matice Hrvatske», neka barem vecinu svojih knjiga i nadalje izdaje jezi- 
kom zagrebacke skole. » Tajnik «Matice» izjavi u ime odbora na ovu pre- 
poruku, da ce ju odbor «Matice Hrvatske» uzeti u pretres i u koliko bude 
moguce iivaziti. 

Napokon valja spomenuti knjizevne clanke Veberove : «Petar Prera- 
dovic» u koledaru «Danici» god. 1874, onda u «Katolickom listu» 
god. 1882: <(Sud o putopisu Dragutina Jambrecaka: Rimsko 
hodocasce», kojema u velike hvali kompoziciju, slogijezik; nadalje este- 
ticki clanak «Ukus» u «Viencu» god. 1882., razpravljajuci o umjetnickoj 
Ijepoti u obce i napose o talijanskoj operi i talijanskih pjevacih. Veoma 
pohvalnu ocjenu «Izabranih pjesama dr. Stjepana Ilijasevica» 
napisa Veber u «Radu» god. 1876. kao prvi dio razprave : «Njesto o 
pjesnictvuhrvatskom»; drugi dio njezin, koji razpravlja o hrvatskoj 
metrici, kao sto i potlanje polemike Veberove o metrici s Mareticem 



— 336 — 

i Srepelom (u «Viencu» god. 1882 1 god. 1887.) iztaknusmo vec u pre- 
djasnjem odsjeku. Spis «Posveta stolne crkve djakovacke» u 
«Radu» god. 1885. opisuje velicajnu svecanost god. 1884, i divno djelo- 
vanje biskupa Strossmajera kod stvaranja i kod posvete djakovacke 
stolne crkve. Posljednja mu je razprava u «Radu» god. 1887. pod naslo- 
vom «Istina»; u njoj popularno razmatra njeka pitanja iz podrucja 
psihologije i logike. 

Svoja sabrana izvorna «Djela» poce Veber izdavati god. 1885. (s 
vlastitim «vjekopisom» na pocetku I. svezke) ; ali kad je dospio do polo- 
vice pete svezke, pade mu Ijeti god. 1888. kap, uslied koje umrie 6. 
kolovoza god. 1889. u 64. godini dobe svoje. Po njegovoj zelji i osnovi 
nastavi i pod konac god. 1890. dovrsi IXom svezkom izdavanje «Djela» 
prof. Cvjetko Rube tic; na koncu doda popis svih u tu sbirku primljenih 
i iz nje izostavljenih izvornih i prevedenih spisa pokojnikovih; izostavljene su 
slovnice, citanke i prievodi, sto bi iznosilo valjda jos devet onakovih omasnih 
svezaka. «Djela Adolfa Vebera» stampana su u samo dvadeset izti- 
saka, koji su prema njegovoj oporuci od21. srpnja god. 1888. vecinom razpo- 
klonjeni znanstvenim i knjizevnim druztvom i skolam u Hrvatskoj, a po jedan 
«Matici Slovenskoj» u Ljubljani i «Srbskomu ucenomu druztvu» u Biogradu. 

Kao sto je torn odredbom i u oci smrti pokazao svoju vjernost 
ilirskoj ideji knjizevnoga jedinstva, tako je ostalom oporukom potvrdio 
svoju odanost hrvatskoj domovini, saljuci joj posljednji svoj pozdrav 
riecmi : «knjizevni svoj rad preporucam blagoj uspomeni svoga hrvatskoga 
naroda, koga tako zarko Ijubim, da mi se ne da na ino, nego da mu i 
sada zazelim svaku srecu i napredak», i ostavljajuci oko 40.000 forinti 
(dvie trecine svoga imetka) u nabozne, knjizevne, umjetnicke i dobrotvorne 
svrhe u domovini. 

Od te je svote ostavio 7.000 forinti «Matici Hrvatskoj », naredju- 
juci 8-om tockom oporuke ovako : «Znajuci, koliko se hrvatski pisci iz- 
muce, dok sastave djelo, koje onda ne mogu razpacati, ostavljam 7.000 
forinti, od kojih ce se svakogodisnje kamate platiti kao nagrada piscu, 
koji ce po sudu «Matice Hrvatske» najbolje, narodu koristno, djelo na- 
pisati.» Tim zapisom je Veber poslije grofa Ivana Nep. Draskovica najveci 
dobrotvor «Matice Hrvatske», koja njegovim darom kao posebnom «z a- 

kladom Adolfa Veber-Tkalcevica» upravlja. 

* 
* * 

Adolfo Veber spada medju najplodnije hrvatske pisce: velik je broj 

njegovih izvornih i prievodnih spisa. Radio je jednako u z a b a v n o-p o- 

ucnoj i u naucnoj struci. 



— 337 — 

U prvoj obradjuje poglavito veci p u t o p i s i pomanje okolisne i 
druztvene slike, a pripadom pripoviest iz bakarskoga i zagrebackoga 
zivota, drzeci se laka realisticna smjera i najvise nastojeci oko zorne ja- 
snoce. Mnogobrojni su njegovi prievodi iz tudje beletristike, navlastito 
iz poljske: on je prvi preveo dva glasovita pjesnicka djela poljska 
s namjerom, da obogati hrvatski pjesnicki slog u visih umjetnickih vrstih, 
koje se uzdizu nad prostonarodno pjesnictvo. 

S tim marom za beletristiku u svezi su njegove kritike pjes- 
nickih djela hrvatskih ; od njega je prva poveca hrvatska ocjena Gun- 
duliceva «Osniana» i prva poveca dramaturzka ocjena. U tih kritikah 
znatnija je ocjena jezika i vStihotvorstva, nego li strucna esteticna. 

U metrici hrvatskoj on je prvi pokusao udariti potanja pravila na- 
rodnomu desetercu i hrvatskomu heksametru s namjerom, da 
umjetno pjesnictvo usavrsi prostonarodnu metriku i da joj pridoda veli- 
cajne s t a r o k 1 a s i c n e metre ; navlastito namjenjuje heksametru hrvat- 
skomu tu zadacu, da, pazeci na k o 1 i c i n u slovaka, bude cuvarom divne 
romonitosti hrvatskoga jezika, koja ne stoji samo u raznolicnom naglasku, 
nego takodjer u razlikovanju dugih i kratkih slovaka. Ako i jesu njegova 
metricka pravila naivsla na odpor vecine knjizevnika, svakako je on potaknuo 
potanje izpitivanje metrike hrvatske i obilniju porabu heksametra i ostalih 
staroklasicnih mjerila. 

Naucni jezikoslovni rad glavna mu je zadaca zivota. Taj 
rad nadovezuje on na i 1 i r s k u ideju, koja hoce j e d i n s t v o knjizev- 
noga jezika za Hrvate, Srbe i Slovence na osnovu stokavskoga hercego- 
vackoga narodnoga govora, ali s obzirom na jezicnu sviest cjelokupnoga 
naroda (ne samo stokavaca, nego i cakavaca i kajkavaca) i s obzirom na 
stariju knjizevnost dubrovacku i dalmatinsku. Toj ilirskoj ili zagrebackoj 
knjizevnoj skoli, kojoj su slovnicki temeljnjaci Babukic i Antun Mazuranic, 
postaje Veber glavni zastavnik i branitelj s jedne strane proti Kurel- 
cevu arhaizmu, s druge strane proti Vukovoj skoli, kojoj je sadanja pucka 
stokavstina jedini izvor i dovrseni uzor knjizevnoga jezika. Prema ilirskoj 
ideji jedinstvu knjizevnoga jezika; prema nacelu, da knjizevni jezik nema 
biti robskom kopijom najljepsega puckoga govora, nego usavrsetkom nje- 
govim ; prema teznji na sto vecu pravilnost, bogatstvo, Ijepotu i jasnocu 
knjizevnoga jezika, brani on proti Vukovcem njekoje starije oblike i 
umjeren etimologicki pravopis. U nauci o skladnji i o slogu 
hrvatskom, koju on medju prvimi ili pace prvi obradjuje, vodi ga teznja 
na pravilnost, na logicnu dosljednost, na retoricnu i esteticnu Ijepotu ; 
lebdeci mu pred ocima uzor latinske skladnje i sloga, udara takova 

Spomen-knjiga «Matice Hrvatske». 22 



— 338 — 

pravila sintakticnoj porabi navlastito vremena u glavnih i podredjenih iz- 
rekah, kojim se drugi protive, jer da sile nas jezik na latinski kalup, ali 
on nijece temeljitost takova prigovora. Svoja nacela o hrvatskih oblicih, 
prav'opisu, skladnji i slogu utvrdjuje u mnogih razpravah, ocjenah 
i polemikah jezikoslovnih, i prakticki ih izvodi u svojih mnogo- 
brojnih spisih, u kojih je slog jasan i pravilno odmjeren «kao po 
znori», premda je vise sirok i obilan, nego li retoricki umjetan. Hoteci 
obogatiti knjizevni slog i razviti ga dalje na osnovupuckoga, p r e v o d i, 
osim poljskih i talijanskih umotvora, latinske klasike, poglavito uzor- 
nika svoga, govornika Cicerona. Pravila o hrvatskom govor- 
nictvu, koja uz taj prievod podaje, popunjuju se njegovimi ocjenami 
duhovnih besjeda Dubrovcanina Cucera, a samo se donjekle prakticki 
potvrdjuju njegovimi mnogobrojnimi propovjedmi i njekolikimi sabor- 
skimi govori. 

S k o 1 s k u knjizevnost hrvatsku obogatio je Veber ne samo prvom 
skladnjom i prvom podpunom slovnicom hrvatskoga jezik a, 
nego i njekolikimi citankami hrvatskimi, ai slovnicom i citankom la- 
tinskom; te njegove knjige sluzile su u nasih skolah dvadesetak godina. 
Proti prigovoru mladjih strucnjaka, koji izticahu znanstvene nedostatke u 
njegovih slovnicah, nastojase se braniti didakticnom prikladnoscu. Kao 
nadzornik puckih skola kroz njekoliko godina, pisase polemickih cla- 
naka o pitanjih puckih skola i preparandija. 

Kao gimnazijski profesor hrvatskoga -i latinskoga jezika, logike i psi- 
hologije, ostao je Adolfo Veber svojim ucenikom u nezaboravnoj uspo- 
meni radi izvanredne jasnoce i Ijepote svoga tumacenja, i radi odrjesite 
obrane hrvatskoga jezika i hrvatske sviesti proti Bachovoj germanizaciji. 
Sjajno oruzje u toj obrani bijase mu umno razlaganje bogatstva i 
Ijepote hrvatskoga jezika: on je i poslije s odusevljenoscu 
radio za sto vece usavrsavanje hrvatskoga jezika, koji je on nada sve 
Ijubio, pak ako mu i jest protivna struja Vukovaca otimala pod kraj zi- 
yota pobjedu, ne ce ga minuti zahvaln^ uspomena potomstva. 



^ 



University of Toronto 
Library 



DO NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 




Acme Library Card Porket 
LOWE-MARTIN CO. UMITEd 



.•«^